KODEKS

DOBRE POLJOPRIVREDNE
PRAKSE

Podrano od strane projekta Program razvoja trine

poljoprivrede (FARMA)
 PRIPREMA OVE PUBLIKACIJE JE OMOGUENA OD STRANE
AMERIKE AGENCIJE ZA MEUNARODNI RAZVOJ (USAID) I
VEDSKE AGENCIJE ZA MEUNARODNI RAZVOJ (SIDA)
PUTEM PROJEKTA FARMA (PROGRAM RAZVOJA TRINE
POLJOPRIVREDE)

KODEKS DOBRE
POLJOPRIVREDNE
PRAKSE

Autor:
Dr. sc. Midhat Glavi

Stajalita izraena u ovoj publikaciji odraavaju stajalita autora i ne

moraju da odraavaju stajalita Amerike agencije za meunarodni
razvoj, Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava, Vlade Kraljevine vedske, ili
vedske meunarodne agencije za razvoj.

Novembar, 2012. god.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 1

Sadraj
KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE .................................. 1
TA JE KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE ..................... 3
CILJEVI ODRIVE POLJOPRIVREDE ................................................... 7
DOBRA POLJOPRIVREDNA PRAKSA .................................................. 8
KORISTI OD PRIMJENE DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE ......... 9
ZAKLJUAK PRIMJENA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE .... 10
LITERATURA ........................................................................................ 13

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 2

TA JE KODEKS DOBRE
POLJOPRIVREDNE PRAKSE
Kodeks dobre poljoprivredne prakse (DPP) ini minimum standarda za
upravljanje farmom i oni ukljuuju:

Zatitu prirodnih resursa;

Upravljanje okolinom;
Bezbjednost radne snage;
Zdravlje i dobrobit ivotinja;
Bezbjednost hrane i hraniva;
Zdravstvenu zatitu.

Kodeksi objanjavaju zato i na koji nain:

profil poljoprivrede treba da bude izabran prema zemljitu i

uslovima klime za specifinu oblast. To je preduslov za ekonomski
razvoj i umanjenje rizika po ivotnu sredinu;
degradacija zemljita treba da bude izbjegnuta a prethodno
degradirano zemljite treba da bude postepeno oporavljeno;
plodnost zemljita treba da bude odravana ili poboljana
odabiranjem odgovarajue metode gajenja i obrade;
ispitivanje sastava zemljita treba raditi bar jednom u 5 godina da bi
dobili pouzdan podatak o stanju, plodnosti i potrebama za njegovim
poboljanjem;
visoki prinos proizvoda dobrog kvaliteta moe se postii
upotrebom organskih ubriva;
upotreba stajnjaka i mineralnih ubriva treba da odgovara
zahtjevima usjeva za nutrijentima uz minimum zagaenja okoline;
stope aplikacije treba da budu bazirane na potrebama biljki i
sadraja hraniva u stajnjaku. Ukupan iznos azota primjenjen na
zemljitu ne smije prekoraiti 170 kg/ha;

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 3

 najbolja raspoloiva tehnika treba da bude upotrljebljena za
ubrenje i na taj nain dobijamo maksimalnu efikasnost sa
minimalnim negativnim utjecajem na usjev i okolinu;
broj ivotinja i raspoloivo poljoprivredno zemljite na koje se
nanosi stajnjak treba da bude u ravnotei. Animalna jedinica je
upotrebljena kao jedan indeks koji opisuje (propisuje) broj ivotinja
na odreenoj povrini;
stajnjak treba esto uklanjati iz staja;
ivotinje, staje i skladita za stajnjak treba da budu locirani tako da
se minimizira njihov tetan utjecaj na okolinu;
efluenti koji tete vodi (osoka, tenosti iz silae, itd.) ne smiju
oticati iz stoarskih objekata, objekata za skladitenje farmskog
stajnjaka, skladitenog hraniva ili drugih objekata na farmi;
jasni podaci o kvantitetu, kvalitetu, tipu i periodu aplikacije ubriva i
pesticida se moraju voditi za svaku pojedinanu parcelu i uvati
nekoliko godina;
zapremina skladita za stajnjak u vrijeme kada rasturanje nije
dozvoljeno treba da je 6 mjeseci, ali se preporuuju rezervoari za
period od 8 mjeseci skladitenja;
silani efluenti za vrijeme pripreme i skladitenja silae treba da
budu sakupljeni u skladite;
da se stoka mora drati u uslovima koji podravaju njen ivot,
zdravlje i dobrobit, stoga mora imati obezbijeen pristup
bezbjednoj hrani dobrog kvaliteta i vodi za pie.

Uspjena poljoprivredna proizvodnja zahtjeva znanje iz mnogobrojnih

podruja. Uz znanje iz poljoprivredna proizvodnja u uem smilsu
(obrada zemljita i uzgoj ivotinja) uspjena poljoprivredna proizvodnja
zahtjeva od farmera osnovno znanje iz oblasti hrane, umarstva, zdravlja
ivotinja, mainstva, ekonomike, poslovanja i dr. Pored svega navedenog
poljoprivredni proizvoa treba da brine i o zatiti prirode, kulturne
batine i zdravlju stanovnitva.

Kodeks dobre poljoprivredne prakse je samo skup preporuka kako biti

dobar poljoprivredni proizvoa i kako poboljati svoj rad. Normalno
je da dobru poljoprivrednu praksu prati i zakonska regulativa. Izvoenje
kodeksa u poljoprivrednoj proizvodnji za neke proizvoa e biti lako,

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 4

ali u nekim podrujima e biti teko izvodiv zbog samih prirodnih
uvjeta. Kodeks od poljoprivrednih proizvoaa zahtjeva da svako u
svojoj moi doprinosi ouvanju prirodnog okolia, plodnosti zemljita,
potencijala u proizvodnji hrane i kvalitetu poljoprivrednih proizvoda.

Koncept dobre poljoprivredne prakse je moderni koncept

poljoprivrednog gazdvanja, koji je nastao u razvijenim zemljama. On je
izraz opasnosti od ekoloke krize, koja ozbiljno prijeti ovjeanstvu u
svim aspektima proizvodne aktivnosti ovjeka. To upozorenje, koje
postaje alarmantno, dolazi do izraaja danas kroz globalni rast cijene
hrane. Rije je o signalu da je potreban radikalno drugaiji odnos prema
svim faktorima poljoprivredne proizvodnje. Neracionalnost,
neefikasnost i nemar u ovoj proizvodnji imaju za posljedicu sve veu
zagaenost prirodne sredine, s jedne strane, i nedovoljnu proizvodnju u
globalnim razmjerama, kao i sve veu cijenu hrane, s druge strane.

Otuda je dobra poljoprivredna praksa nunost i imperativ

moderne poljoprivredne proizvodnje.

Zabrinutosti koje pokree konvencionalni nain proizvodnje treba da

rijei sistem odrive poljoprivrede. Iako je odrivost u poljoprivredi
povezana sa irim problemima globalne ekonomije, kao to su
smanjenje naftnih rezervi i proizvodnja hrane za rastui broj stanovnika
na zemlji, usmjeravanje poljoprivredne proizvodnje u pravcu odrivog
razvoja je poteklo od malih proizvoaa, organizacija za zatitu ivotne
sredine i pojedinih poljoprivrednih strunjaka. Oni su uoili
destruktivnost koju je poljoprivreda prolog vijeka prouzrokovala
osnovnim faktorima proizvodnje, vodi i zemljitu. Na osnovu toga je
poelo istraivanje i potraga za boljim nainima proizvodnje, koji se
nastavljaju i danas.

Sistem odrive poljoprivredne proizvodnje ne oznaava povratak niskim

prinosima i siromanim proizvoaima, koji su karakterisali XIX vijek.
Odrivost podrazumijeva oslonac na dosadanja iskustva, usvajanje
proizvodnji koja e ostvariti visoke prinose i profite, bez degradiranja
prirodnih resursa na kojima se poljoprivredna proizvodnja zasniva.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 5

Odriva poljoprivreda predstavlja poljoprivrednu proizvodnju
zamiljenu tako da:
titi zemljite,
titi vodu,
titi biljne i animalne genetske resurse,
ne degradira okoli,
tehniki je primjerena,
ekonomski opstojna,
socijalno prihvatljiva.

Sutinska razlika izmeu odrive poljoprivrede i konvencionalne

(intenzivne) poljoprivrede je u konceptu koji se temelji na
ZNANJU umjesto VISOKIH ULAGANJA.

Termin odriva poljoprivreda oznaava integrisani sistem biljnih i

stoarskih proizvodnih praksi koji e dugorono:
zadovoljiti potrebe ljudi za hranom,
poboljati kvalitet ivotne sredine i prirodnih resursa od kojih zavisi
poljoprivredna ekonomija,
omoguiti efikasnu upotrebu neobnovljivih i obnovljivih resursa i omoguiti
odvijanje prirodnih biolokih ciklusa,
odrati ekonomsku vrijednost proizvodnje i unaprijediti kvalitet ivota
poljoprivrednih proizvoaa i drutva u cjelini.

Potroai, takoe, imaju vanu ulogu u stvaranju sistema odrive

proizvodnje hrane. Putem potranje, oni alju snanu poruku
proizvoaima, prodavcima i drugim uesnicima u lancu snabdijevanja o
tome ta je za njih vano. Cijena poljoprivrednih proizvoda, kao i
njihova hranljiva vrijednost i kvalitet oduvijek imaju odluujui uticaj
prilikom izbora potroaa.

Dananji izazov je pronalaenje strategije koja e razviti svijest kupaca,

tako da ouvanje resursa, ivotne sredine i drutvene pravinosti budu
jedni od odluujuih motiva prilikom kupovine. Istovremeno novi
propisi, zakoni i intervencije dravnih institucija moraju omoguiti
odrivoj poljoprivrednoj proizvodnji odgovarajui marketing i pristup
iroj javnosti.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 6

CILJEVI ODRIVE POLJOPRIVREDE
Poljoprivredna proizvodnja je odriva samo ukoliko je profitabilna,
odnosno korisna za porodice i zajednice, kojima obezbjeuje
odgovarajui prihod i kvalitet ivota, uz ouvanje ivotne sredine.

U skladu sa tim, odriva poljoprivreda podrazumjeva postizanje

slijedeih ciljeva (www.attra.org):

Ekonomsku odrivost U sistemu trine ekonomije i postojeim

uslovima vrjednovanja, svaka proizvodnja, ma koliko da je poeljna
sa aspekta ouvanja resursa i ivotne sredine uopte, mora biti
ekonomski opravdana. Ukoliko to nije, ona nije i ne moe biti
odriva (Rodi, 2003, Rodi, 2004).
Socijalnu odrivost koja podrazumijeva visok kvalitet ivota ljudi
koji ive i rade na farmi, kao i lokalne zajednice kojoj pripadaju.
Odrivost ivotne sredine Odriva poljoprivredna proizvodnja
se moe posmatrati kao upravljanje ekosistemom, odnosno
kompleksnim odnosima izmeu zemljita, vode, biljaka, ivotinja,
klime i ljudi. Cilj je da se svi ovi faktori integriu u produktivan
sistem, koji je nekodljiv za ivotnu sredinu, ljude i ekonomske
uslove tamo gdje je proizvodnja locirana.

U praksi razvijenih zemalja danas egzistiraju tri osnovna sistema

poljoprivredne proizvodnje:

1) vodea intenzivna poljoprivredna proizvodnja

(konvencionalna poljoprivreda);
2) organska poljoprivredna proizvodnja;
3) integralna poljoprivredna proizvodnja.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 7

DOBRA POLJOPRIVREDNA PRAKSA
(Good Agricultural Practices GAP)

Dobra poljoprivredna praksa je koncept koji podrazumijeva primjenu

odreenih postupaka u procesu poljoprivredne proizvodnje i u sutini
predstavlja integraciju dobro postavljenog procesa rada i dobro
postavljene kontrole, koji omoguuje ostvarenje ciljeva odrive
poljoprivrede, navedene u prethodnom poglavlju. Koncept dobre
poljoprivredne prakse se zasniva na primjeni dosadanjih iskustava
vezanih za koritenje prirodnih resursa na odrivi nain. Cilj je
proizvodnja bezbjedne i zdrave hrane i drugih poljoprivrednih
proizvoda, uz istovremeno ostvarenje ekonomske vrijednosti,
drutvene stabilnosti i zatite ivotne sredine.

Kljune rijei koje se vezuju za dobru poljoprivrednu praksu su

znanje, razumijevanje, planiranje, mjerenje, kontrola i upravljanje.

Dobra poljoprivredna praksa podrazumijeva postojanje jasne i

razumljive upravljake strategije i sposobnost prilagodljivosti u sluaju
promjena okolnosti. Uspjeh zavisi od razvoja strunosti i sposobnosti,
kontinuiranog praenja i analize rezultata i primjene preporuka
strunjaka.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 8

KORISTI OD PRIMJENE DOBRE
POLJOPRIVREDNE PRAKSE
Koristi od primjene dobre poljoprivredne prakse nemaju i ne treba da
imaju samo poljoprivredni proizvoai.

Korist treba da imaju (www.fao.org):

poljoprivredni proizvoai, koji e ostvariti dodatnu vrijednost i bolji

pristup tritu;
potroai, koji e dobiti kvalitetniju i zdravstveno bezbjednu hranu
proizvedenu na odrivi nain;
privreda, jer se putem kvalitetnijih proizvoda stvara vei profit i
ovjeanstvo koji e uivati u boljoj ivotnoj sredini.

Na taj nain dobra poljoprivredna praksa postaje neto to donosi

korist svim lanovima zajednice, pa bi i interes zajednice za njenu
primjenu morao biti adekvatan. U tom cilju treba razliitim mjerama
jaati svijest svih uesnika o potrebi odrivog razvoja i doprinosu koji u
njegovom dostizanju moe da ima dobra poljoprivredna praksa.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 9

ZAKLJUAK PRIMJENA DOBRE
POLJOPRIVREDNE PRAKSE
Pored navedenih principa, postoje i detaljno razraeni propisi
proizvodnje, koji su jasno formulisani i opte prihvaeni kao pravila
dobre poljoprivredne prakse (Codes of Good Agricultural Practices).
Primjena pravila i principa je u veini zemalja dobrovoljna i nije
obavezna. Ukoliko ih se poljoprivredni proizvoai ne pridravaju, ne
mogu podlei krivinoj odgovornosti. Meutim, nepotovanje tih
pravila, moe im se uzeti kao oteavajua okolnost u sluaju zakonskih
postupaka povodom nekog zagaenja. Zbog toga je poeljno i
preporuljivo proizvoditi u skladu sa propisima dobre poljoprivredne
prakse. Poljoprivredni proizvoai, koji dobrovoljno prihvataju
preporuke dobre poljoprivredne prakse, ne dobijaju nikakvu novanu
nadoknadu osim satisfakcije, jer njihov nain proizvodnje ne teti
ivotnoj sredini, a kao rezultat daje zdravstveno bezbjednu i kvalitetnu
hranu.

Propisi dobre poljoprivredne prakse se razvijaju od strane dravnih

institucija, nevladinih organizacija i privatnog sektora. Oni su u skladu sa
potrebama proizvoaa, specifinim zahtjevima potroaa i
mogunostima ivotne sredine, ali ne na identian i koordiniran nain.

U mnogim sluajevima se pravila dobre poljoprivredne prakse, razvijena

na meunarodnom i nacionalnom nivou, dopunjuju i prilagoavaju za
upotrebu na lokalnom nivou, u okviru specifinih agroekosistema. U
mnogim zemljama je dobra poljoprivredna praksa promovisana kao
garancija za kvalitet i nekodljivost. Privatni sektor, naroito
prehrambena industrija i trgovina, promoviu i usvajaju principe i pravila
kako bi odrali sigurnost u kvalitet hrane i zadovoljstvo potroaa, a
time i profit. Oni time ukljuuju kriterijum odrivosti u proizvodnju,
kao odgovor na zahtjeve i potrebe trita. Primjer za to su kompanije
Unilever, Nestle, Danone, GLOBALGAP (EurepGAP)

GLOBALGAP - EurepGAP (Euro-Retailer Producer Working Group)

(www.globalgap) je organizacija iji su lanovi: trgovine, poljoprivredni

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 10

proizvoai i preraivai i druge asocijacije. Predstavlja jednu od
malobrojnih organizacija za standardizaciju, ije je dejstvo globalno.
Certifikaciju proizvodnji koje su u skladu sa pravilima dobre
poljoprivredne prakse ne vri direktno, ve preko ovlatenih
predstavnika, kojih ima preko 100 u vie od 80 zemalja svijeta. Danas,
mnoge trgovine na malo i posebno supermarketi zahtjevaju od
poljoprivrednih proizvoaa certifikat GLOBALGAP-a. U skladu sa tim,
poljoprivredni proizvoai koji ne proizvode po standardima
GLOBALGAP-a nemaju pristup odreenim tritima.

Promovisanje koncepta od strane preraivaa moe biti u vidu razliitih

inicijativa za ostvarenje dodatne vrijednosti na poljoprivredne
proizvode, koji se proizvode u skladu sa pravilima dobre poljoprivredne
prakse. To bi dovelo do masovnijeg prihvatanja odrivih poljoprivrednih
praksi.

Specifina verzija dobre poljoprivredne prakse se primjenjuje u okviru

pravila proizvodnje za bezbjednost hrane, iji je cilj minimiziranje ili
sprjeavanje kontaminacije hrane. Primjer za to je Codex Alimentarius
u kom se definie dobra poljoprivredna praksa u kontekstu upotrebe
pesticida. U ovom sluaju, funkcija GAP-a je da odredi maksimalne
koliine rezidua pesticida u svim etapama proizvodnje, skladitenja,
transporta i distribucije hrane i stone hrane.

Zemlje lanice Evropske unije, u skladu sa Nitratnom direktivom

(Nitrates Directive), (www.europe.eu) imaju obavezu da primjenjuju
Dobru poljoprivrednu praksu u tzv. nitratno ugroenim oblastima
(Nitrates Vulnerable Zones - NZVs), gde je sadraj nitrata u vodi vei od
50 mg/l.

U zemljama Evropske unije svi proizvoai koji se bave poljoprivredom

u oblastima sa manje povoljnim uslovima proizvodnje (Less Favoured
Areas) ili koji uestvuju u odreenim projektima (emama) za koje
dobijaju novane nadoknade, moraju organizovati svoju proizvodnju u
skladu sa principima Dobre poljoprivredne prakse. Praktino su
davanja, u ovim sluajevima, uslovljena primjenom Dobre
poljoprivredne prakse. Neki od tih projekata su:

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 11

 Oblast osjetljive ivotne sredine (Environmentaly Sensitive Area);
Organska proizvodnja (Organic Farming);
Zatita seoske sredine (Rural Environment Protection);
Pomo za obradu zemljita (Arable Aid);
Pomo za osnivanje proizvodnje (Installation Aid Scheme);
Premije za stoarsku proizvodnju (Livestock Premium Scheme);
Rano penzionisanje iz poljoprivredne proizvodnje (Early Retirement
from Farming);
Osiguranje kvaliteta proizvoda (Farm Quality Assurance Scheme).

Za uesnike u navedenim projektima, dobra poljoprivredna praksa

predstavlja osnovu njihove proizvodnje, a za koju se ne dobija novana
nadoknada. Time se proizvoai ele podstai da prihvate i usvoje
prakse koje idu dalje od dobre poljoprivredne prakse.

U naoj zemlji je termin dobra poljoprivredna praksa za sada poznat

samo u krugovima poljoprivrednih strunjaka, prije svega na
akademskom nivou. Razlog za to je stadijum ekonomskog i privrednog
razvoja, koji primorava poljoprivredne proizvoae da se bore za
sopstvenu, i egzistenciju svojih porodica. Njihova svijest u pogledu
zatite ivotne sredine i proizvodnje u okvirima odrivosti, nije
dovoljno razvijena. Drugi ograniavajui faktor implementacije dobre
poljoprivredne prakse je to njeni principi i pravila jo nisu dovoljno
proueni i adekvatno formulisani od strane naih strunjaka, kako bi bili
prezentovani i objanjeni naim poljoprivrednim proizvoaima.
Meutim, tenje i planovi pristupanja Evropskoj uniji zahtjevaju
usklaivanje i prihvatanje velikog broja zakona i propisa, ukljuujui i
one koji se odnose na poljoprivredu. Za oekivati je da e se i potreba
upoznavanja naih poljoprivrednih proizvoaa sa pojmom i principima
dobre poljoprivredne prakse pojaviti ve u najskorijoj budunosti.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 12

LITERATURA
1. Poljoprivreda i ruralni razvoj Srbije u tranzicionom periodu,
monografija, DAES, Poljoprivredni fakultet, Beograd, 2006.
2. Svetovalni kodeks dobre kmetijske prakse, Kmetijski intitut
Slovenije, 2006.
3. Rural Development under the CAP: Significance, likely impacts
and modeling issues, Dr Janet Dwyer, Reader in Rural Studies,
University of Gloucestershire, UKJRC workshop, Italy,
September 2005.
4. SAPARD Special pre-accession assistance for agriculture and
rural development, European Commission, Agriculture
directorate - general.
5. The SAPARD instrument of the eve pre-accession, Alan
Wilkinson, conference on Common Agricultural Policy
opportunities and perspectives, Sofia, Bulgaria, March 2004.
6. Agriculture in the European Union, Information 2004,
European Union, Directorate-General for Agriculture and
Rural Development.
7. Rural Development Next Generation: better, broader,
simpler, IP/04/920, Brussels, July 2004.
8. Enlargement and agriculture, European Commission,
Directorate-General for Agriculture.
9. Rural Development measures, Jean-Michel Courades, Sofia,
Bulgaria, March 2004.
10. Rural Development Situation and Challenges in EU-25, John
M Bryden, EU Rural Development Conference, Salzburg 2003.
11. COMMISSION REGULATION (EC) No 2603/1999.
12. www.globalgap.org
13. www.og-corping.hr
14. Roth, G., Undersander, D. et.al.: Corn silage production,
management and feeding, Crop Science Society of America,
1995.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 13

 15. Kalivoda, M., (1990.): Krmiva, kolska knjiga, Zagreb
16. Rural Development in the European Union, Statistical and
economical information, Report 2006, European Commission
Directorate-General for Agriculture and Rural Development.
17. Council Regulation (EC) No 1257/1999.
18. Naela Dobre Poljoprivredne Prakse, Grupa Autora,
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja
Hravatske, Zagreb, 2009.
19. Smanjenje zagadjenja kroz promene poljoprivrednih propisa i
demonstracije u pilot projektu, Dunavski regionalni projekat,
UNDP/GEF, 2004.
20. www.findri.hr
21. Opte ratarstvo, Komljenovi, I., Poljoprivredni fakultet Banja
Luka.
22. Tehnike upute za gospodarenje organskim gnojivima u
dravama sredinjeg i donjeg sliva rijeke Dunav, Mark, R., 2004.
23. Vukadinovi, V., Lonari, Z.: Ishrana bilja, Poljoprivredni
fakultet u Osijeku, 1997.
24. Vukadinovi, V. i Berti, B. : Praktikum iz agrokemije i ishrane
bilja. Poljoprivredni fakultet u Osijeku, skripta (praktikum).
1988.
25. Vukadinovi, V.: Ekofiziologija, Skripta, Poljoprivredni fakultet u
Osijeku, 1999.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 14

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 15
KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE 16