RJEENJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

broj: U-I-60/1991 i dr. od 21. veljae 2017.

SAETAK

Ustavni sud nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s

Ustavom Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno
odluivanje o raanju djece ("Narodne novine" broj 18/88., 31/86. 47/89. i 88/09.; u
daljnjem tekstu: Zakon) koje je podnijelo sedmero predlagatelja.

Ustavni sud naloio je Hrvatskom saboru da u roku od dvije (2) godine donese novi
zakon u skladu s utvrenjima Ustavnog suda navedenim u obrazloenju rjeenja.

I. UVOD

Moralno pitanje

Prekid trudnoe kompleksno je i kontroverzno pitanje kojem se ne moe i ne smije

jednoznano pristupiti. Ono izaziva duboke podjele i rasprave u svim drutvima. To je
i razumljivo budui da je rije o duboko moralnom, svjetonazorskom, etikom,
filozofskom, medicinskom, znanstvenom, religioznom i pravnom pitanju. Stoga ne
udi da o njemu od pamtivijeka do danas nije postignut konsenzus.

"Sr problema", posebice ako ga se promatra primarno sa zakonodavnog aspekta,

nalazi se u tome to se iskonsko moralno i svjetonazorsko pitanje pokuava
"prelomiti" tako to e se urediti (prisilnom) pravnom normom. Meutim, moralni
stavovi (osobito ako se poveu s neijim religioznim/vjerskim uvjerenjima) mogu biti u
meusobnom sukobu, ak se i meusobno iskljuivati. Rije je o pitanju morala, etike
i vjere, kako ga svaki pojedinac, u skladu sa svojim pravom na samoodreenje poima
i prosuuje. Iluzorno je stoga oekivati da e se samom njegovom zakonskom
regulacijom rijeiti sve dileme i podjele koje to pitanje izaziva u drutvu. Sloenost i
osjetljivost odnosa prava i morala odraava i optereuje rjeavanje pitanja prekida
trudnoe.

Pri tome se esto isputa iz vida da se moralni stavovi ne mogu uvijek, i ne moraju
nuno, pretoiti u pravne norme, a da moralne dunosti, i onda kada su zakonski
ureene, prelaze granice zakona. Moralne dunosti stoga ne mogu biti iskljuiva
osnova za pravno ureenje odreenog pitanja. Prekid trudnoe jest, prije svega,
moralno pitanje koje se tie ne samo savjesti, prava i dostojanstva ene (koja eli,
namjerava prekinuti trudnou), ve se ogleda i u stajalitu odreene drutvene
zajednice o etikoj prihvatljivosti ili neprihvatljivosti nekog ina (javnom moralu),
filozofskim i etikim stavovima o pravu na zatitu i pravu na dostojanstvo ljudskog
bia i prije roenja i sl.

Ovaj saetak ima narav priopenja za javnost i nitko se ne smije na njega pozivati kao na pravni izvor,
pravo ili pravnu osnovu. Ovaj saetak nema karakter tumaenja rjeenja Ustavnog suda.
 2

Zbog toga ne udi to pitanje prekida trudnoe izaziva duboke podjele i rasprave u
svim drutvima.

Moe se, ipak, ustvrditi da su na nacionalnoj i globalnoj razini formirana dva

meusobno moralno suprotstavljena "tabora" (skupine): protivnici "prava na pobaaj",
koji se nazivaju "za ivot" (pro life), i njegovi zagovornici, koji se nazivaju "za izbor"
(pro choice), a koji su pod tim nazivom prihvaeni i u nekim meunarodnim
dokumentima. Moralni se argumenti tih dviju skupina saeto svode na sljedee.

Zagovornici gledita "za ivot" smatraju da ivot zapoinje zaeem, da je embrio

ljudsko bie koje mora uivati sva ljudska prava, ukljuujui i pravo na ivot. Majino
tijelo je "samo mjesto na kojem neroeno dijete raste i hrani se", pa ena nema pravo
(samo)odluivanja o ivotu neroenog djeteta. Prekid trudnoe je za njih ubojstvo,
nasilan prekid ljudskog ivota.

Zagovornici gledita "za izbor" smatraju da je pravo ene na prekid trudnoe temeljno
ljudsko pravo koje proizlazi iz prava ene na ivot, samoodreenje, dostojanstvo i
zdravlje. Restriktivni zakoni koji zabranjuju prekid trudnoe samo izlau ene
poveanim zdravstvenim rizicima i djeluju diskriminirajue. Oni nee odvratiti ene od
prekida (neeljene) trudnoe, ve ju samo prisiljavaju da pribjegava alternativnim
rjeenjima i time dovodi u opasnost svoj ivot i zdravlje. Budui da je enino pravo na
reproduktivno samoodreenje temeljno ljudsko pravo, smatraju zabranu prekida
trudnoe nedopustivom.

Meunarodni dokumenti

Brojni meunarodni dokumenti tite pravo na ivot svih osoba, kao temeljno ljudsko
pravo, koje je iznad svih ostalih prava i koje je preduvjet ostvarivanju drugih prava.
Meutim, oni ne daju odgovor na pitanje kada poinje ivot. Drugim rijeima, ne daju
odgovor na pitanje kada neroeno bie postaje osoba.

Tako se primjerice u lanku 1. Ope deklaracije o ljudskim pravima navodi da se "sva

ljudska bia raaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima", dok se u lanku 3.
navodi "da svatko ima pravo na ivot".

U lanku 2. stavku 1. Konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u

daljnjem tekstu: Konvencija) navodi se da je pravo svakoga na ivot zatieno
zakonom.

U lanku 1. Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini navodi se da je svrha

Konvencije tititi dostojanstvo i identitet svih ljudskih bia, dok se lankom 2.
propisuje da interesi i dobrobit ljudskog bia imaju prednost nad samim interesom
drutva ili znanosti.

Ovaj saetak ima narav priopenja za javnost i nitko se ne smije na njega pozivati kao na pravni izvor,
pravo ili pravnu osnovu. Ovaj saetak nema karakter tumaenja rjeenja Ustavnog suda.
 3

Praksa ESLJP-a i Suda EU-a

U tumaenju i primjeni meunarodnih dokumenata ustanovljena je i odreena sudska

praksa, osobito praksa Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (u daljnjem
tekstu: ESLJP). Meutim, ni ona ne daje odgovor na pitanje kada neroeno bie
postaje osoba. Upravo suprotno, ESLJP istie da je postignut odreeni napredak, ali
da se jo uvijek ne moe govoriti o postojanju ope prihvaenih stajalita koja bi kao
zajedniko nasljee obvezivala sve drave.

ESLJP u ocjeni nacionalnih pravnih zakonodavstava odnosno pravnih rjeenja

primijenjenih u pojedinanim sluajevima, polazi od toga da se lankom 2.
Konvencije titi pravo na ivot svakoga, ali da se neroeno (dijete) ne smatra
"osobom" izravno zatienom lankom 2. Konvencije. Nadalje, uzima u obzir da o
tom pitanju ne postoji konsenzus meu dravama lanicama pa nije poeljno, a ni
mogue apstraktno govoriti je li neroeno dijete osoba u smislu lanka 2. Konvencije.

Polazi od toga da "neroeni" poinju dobivati odreenu zatitu u svjetlu znanstvenog

napretka i potencijalnih rezultata istraivanja u podruju genetikog inenjerstva,
medicinski potpomognute oplodnje, te eksperimentiranja s embrijem, ali se zadrava
na utvrenju da se u najboljem sluaju zajednikom osnovom meu dravama moe
smatrati da embrij/fetus pripada ljudskoj rasi. Potencijal tog bia i njegova
sposobnost da postane osoba koja uiva odreena graanska prava (primjerice,
nasljeivanje i darovanje) zahtijeva zatitu ljudskog dostojanstva koja se moe
priznati i tom biu, a da se od njega ne stvori "osoba" s "pravom na ivot" u smislu
lanka 2. Konvencije (Vo protiv Francuske, 84. i 85.).

Stoga, ak i pod pretpostavkom da se moe smatrati da fetus ima prava zajamena

lankom 2. Konvencije, procjena eventualne povrede njegovih prava ovisi o osobitim
okolnostima konkretnog sluaja, odnosno o tome je li nacionalnim zakonodavstvom o
prekidu trudnoe uspostavljena pravedna ravnotea izmeu potrebe da se zatiti
fetus, s jedne strane, i prava i interesi ene, s druge strane. Prekid trudnoe u
odnosu na prava i interese ene ESLJP razmatra u okviru lanka 8. Konvencije.

Slijedom navedenog, ESLJP u preispitivanu nacionalnih zakonodavstava provodi test

razmjernosti kako bi utvrdio je li drava u okviru iroke slobode procjene postigla
pravilnu ravnoteu izmeu zatite pojedinanih prava i javnog interesa, tj. izmeu
prava ene na slobodu odluivanja, zatitu svog dostojanstva i privatnosti i javnog
interesa da zatiti ivot neroenog bia.

ESLJP pri tome uvaava da je u veini drava Vijea Europe (ipak) postignut
konsenzus prema liberalizaciji prekida trudnoe, kao i da je veina drava u svojim
zakonodavstvima rijeila suprotstavljena prava fetusa i prava ene (majke) u korist
lakeg pristupa prekidu trudnoe.

Ovaj saetak ima narav priopenja za javnost i nitko se ne smije na njega pozivati kao na pravni izvor,
pravo ili pravnu osnovu. Ovaj saetak nema karakter tumaenja rjeenja Ustavnog suda.
 4

Sud EU se tim pitanjem bavio do sada u jednoj odluci iz 2011. godine, Oliver Brstle
protiv Greenpeace eV. Utvrdio je da se svaka stanica, im je oploena, mora smatrati
"ljudskim embrijem" u okviru znaenja i za potrebe primjene lanka 6(2)(c) Direktive
98/44/EC Europskog parlamenta o pravnoj zatiti biotehnikih izuma (on the legal
protection of biotechnological inventions), jer tom oplodnjom poinje proces razvitka
ljudskog bia. Sud EU istaknuo je da se definicija ljudskog embrija "odnosi samo na
odreivanje opsega primjene Direktive". Dakle, ne moe se smatrati da je njome dan
odgovor na pitanje kada poinje ivot ni u znanstvenom, a osobito ni u pravnom
smislu.

Zakonodavna rjeenja europskih drava

Prekid trudnoe doputen je, uz vea ili manja ogranienja, u gotovo svim dravama
Vijea Europe / Europske unije. Veina europskih drava doputa prekid trudnoe na
zahtjev i/ili iz iroko postavljenih zdravstvenih i socioekonomskih razloga.

Irska doputa prekid trudnoe samo i iskljuivo zbog ugroenosti ivota ene. U
Poljskoj je doputen samo iz zakonom restriktivno odreenih razloga, kada postoji
ozbiljna opasnost za ivot i zdravlje ene ili zbog deformacije fetusa. Malta i Andora
ne doputaju ga ni iz takvih razloga (dakle, apsolutno zabranjuju prekid trudnoe).

Europske drave koje doputaju prekid trudnoe na zahtjev vezuju ga uz raniji

stupanj trudnoe (obino do 10., 12. ili 14. tjedna, tzv. periodni model prekida
trudnoe). Tako se, primjerice, u Portugalu prekid trudnoe na zahtjev moe traiti do
10. tjedna, u panjolskoj do 14. tjedna, u Francuskoj do 12. tjedna, u Slovakoj do
12. tjedna, u vedskoj do 18. tjedna trudnoe i sl. Drave koje doputaju prekid
trudnoe na zahtjev, ali ga vezuju uz odreene, iroko postavljene zdravstvene i
socioekonomske razloge, takoer ga vezuju uz odreeni stupanj trudnoe. Tako se,
primjerice, u Norvekoj i Ujedinjenom Kraljevstvu prekid trudnoe moe obaviti do 24.
tjedna trudnoe, u Italiji do 12. tjedna.

Zakoni drava koje doputaju prekid trudnoe predviaju da nakon isteka razdoblja u
kojem se on moe zakonito obaviti na zahtjev, uz ili bez socioekonomskih razloga,
zdravstveni strunjaci mogu obaviti prekid trudnoe i u viim stupnjevima trudnoe,
ako postoji opasnost za ivot ene, za njezino tjelesno i mentalno zdravlje, te u
sluaju tekih ili fatalnih oteenja fetusa.

Ustavna rjeenja i odluke ustavnih sudova europskih drava

U ustavnopravnom i zakonodavnom smislu pitanje prekida trudnoe postalo je

aktualno osobito u posljednjim desetljeima prolog stoljea, a nastavlja se i u ovom
stoljeu.

Usporedba ustava europskih drava pokazuje da gotovo ni jedan europski ustav ne

priznaje eksplicitno ili implicitno posebno pravo na ivot prije roenja. Irska je jedina

Ovaj saetak ima narav priopenja za javnost i nitko se ne smije na njega pozivati kao na pravni izvor,
pravo ili pravnu osnovu. Ovaj saetak nema karakter tumaenja rjeenja Ustavnog suda.
 5

drava koja u Ustavu ima odredbu koja izrijekom priznaje pravo na ivot neroenih.
Ustavi pojedinih drava (eki, maarski i slovaki) sadre odredbe koje se odnose
na prenatalni ivot (na zatitu ivota prije roenja), te propisuju da ljudski ivot
zasluuje zatitu prije roenja. Meutim, ustavni sudovi tih drava ocijenili su da se te
ustavne odredbe ne moe tumaiti kao ustanovljenje ili priznanje posebnog prava na
ivot neroenog bia, ve kao ustavnu vrijednost koja uiva posebnu zatitu drave.
Temeljni zakon Savezne Republike Njemake od 23. svibnja 1949. (BGBl p. 1),
izmijenjen lankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Temeljnog zakona od 23.
prosinca 2014. (I, str. 2438) ne sadri odredbe o prenatalnom ivotu. Meutim,
Savezni ustavni sud Njemake u odluci 39 BVerfGE1, 1975., protumaio je pojam
svatko, iz lanka 2. stavka 2. tog zakona tako da on obuhvaa sve ljudske individue
neovisno o fazi njihova razvoja, a da ivot u smislu povijesne egzistencije ljudske
individue postoji prema sigurnoj bioloko-fiziolokoj spoznaji od 14. dana od dana
zaea.

Ustavni sudovi pojedinih europskih drava (Njemake, Portugala, panjolske,

Slovake i Francuske) bili su u prilici odluivati o suglasnosti s ustavom nacionalnih
kaznenih zakona kojima se zabranjivao prekid trudnoe (propisivao ga je kao
kazneno djelo uz pojedine iznimke), odnosno, u novije vrijeme, zakona kojima je
prekid trudnoe doputen na zahtjev ene do odreenog razdoblja trudnoe, a nakon
toga samo uz suglasnost nadlenog tijela iz odreenih razloga (opasnosti za ivot i
zdravlje ene, deformacije fetusa i sl.). Ustavni sudovi nisu nali da su zakonodavna
rjeenja, kojima se doputa prekid trudnoe, sama po sebi nesuglasna s ustavom.
Istaknuli su iroku slobodu ocjene zakonodavca u uspostavi pravedne ravnotee
izmeu prava (trudne) ene na samoodreenje, slobodu odluivanja, zatitu
dostojanstva i privatnosti, s jedne strane, i javnog interesa na zatitu ivota
neroenog bia kao posebne ustavne vrijednosti, s druge strane. Prema tome,
ocjena ustavnosti zakona ovisi o tome je li zakonodavac uspostavio pravednu
ravnoteu izmeu suprotstavljenih prava i interesa.

Zakonodavni rezervat

Ustavni sudovi jedinstveni su i dosljedni u stajalitu da je odgovor na pitanje kada

poinje ivot u nadlenosti zakonodavca, ako zakonodavac odgovor na njega smatra
nunim ili svrhovitim za dopustivost ili nedopustivost prekida trudnoe. Drugim
rijeima, da odgovor na to pitanje ulazi u podruje zakonodavca, a ne ustavnog suda
kao uvara ustava i vrijednosti koje se njime tite (zakonodavni rezervat).

II. OCJENA USTAVNOG SUDA

Osporeni Zakon

lankom 1. osporenog Zakona, kojim se odreuje cilj i svrha njegovog ureenja,

propisuje se, izmeu ostalog, da se njime priznaje pravo ovjeka da slobodno

Ovaj saetak ima narav priopenja za javnost i nitko se ne smije na njega pozivati kao na pravni izvor,
pravo ili pravnu osnovu. Ovaj saetak nema karakter tumaenja rjeenja Ustavnog suda.
 6

odluuje o raanju djece. Pravo nije apsolutno, moe se ograniiti zakonom i to radi
zatite zdravlja (trudne ene - lanak 2.). Da je zatita ivota i zdravlja trudne ene
primarna vrijednost, potvruje i lanak 25. Zakona na temelju kojeg se prekid
trudnoe ima izvriti ili dovriti bez obzira na uvjete i postupak propisan Zakonom ako
prijeti neposredna opasnost za ivot ili zdravlje trudne ene ili ako je prekid trudnoe
ve zapoet.

lanak 15. Zakona definira prekid trudnoe kao medicinski zahvat koji se moe
izvesti do isteka 10. tjedna od dana zaea, a nakon proteka tog razdoblja samo po
odobrenju komisije pod uvjetima i u postupku utvrenima zakonom.

Prekid trudnoe obavlja se na zahtjev trudne ene, ako nije proteklo vie od 10
tjedana od dana zaea prekid trudnoe mora se obaviti. U protivnom, prekid
trudnoe moe se obaviti samo po odobrenju komisije, a pod uvjetima i u postupku
propisanima zakonom (stavci 2. i 3. lanka 15. Zakona).

Prigovori predlagatelja

Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona

podnijelo je sedmero predlagatelja.

Prigovori predlagatelja mogu se saeti na dva temeljna, meusobno povezana,

prigovora. Neki predlagatelji neustavnost osporenog Zakona nalaze u injenici da je
proglaenjem Ustava iz 1990. godine prestao vaiti Ustav SRH-a, a s time i lanak
272., na temelju kojeg je osporeni Zakon donesen. Drugim rijeima, prestankom
vaenja ustavne osnove na temelju koje je donesen, i osporeni je Zakon postao u
cijelosti neustavan.

Drugi je prigovor da nije u suglasnosti sa (sadanjim) Ustavom, posebice s njegovim

lankom 21., kojim se propisuje da svako ljudsko bie ima pravo na ivot. Polaze od
toga da je pravo na ivot nedvojbeno temeljno ljudsko pravo, stavljeno iznad i ispred
svih drugih ljudskih prava, a da pojam "ljudsko bie" iz lanka 21. stavka 1. Ustava
obuhvaa neroenog i roenog ovjeka. Polazei od navedenog, embrij je kao
ljudsko bie jednak u dostojanstvu s drugim ljudskim biima, ujedno je i subjekt prava
na ivot koje mu jami Ustav. Zbog nespornog pravnog subjektiviteta neroenog
djeteta, suvino je postojanje bilo kakve naznake granice u trudnoi koja se odnosi
na doputanje odnosno zabranu prekida trudnoe. Ustavno pravo na ivot ne moe
biti poniteno izmiljenim pravom majke na prekid trudnoe. Ne postoji posebno
pravo na prekid trudnoe, ve se enina elja da prekine trudnou transformira u
pravo, a prekid trudnoe predstavlja tetu za itavo drutvo i javni poredak.

Ovaj saetak ima narav priopenja za javnost i nitko se ne smije na njega pozivati kao na pravni izvor,
pravo ili pravnu osnovu. Ovaj saetak nema karakter tumaenja rjeenja Ustavnog suda.
 7

a) U odnosu na prvi prigovor (neustavnost zbog nepostojanja / prestanka

postojanja ustavne osnove na temelju koje je osporeni Zakon donesen)

Ustavni sud utvruje da je osporeni Zakon donesen na temelju Ustava bive SRH iz
1974. godine. Taj Ustav nije na snazi; na snazi je Ustav iz 1990. godine, koji je
proglaen i stupio na snagu 22. prosinca 1990.

Ustav iz 1990. godine ne sadri takvu ili odredbu slinu onoj iz lanka 272. Ustava
SRH, koja je propisivala da je pravo ovjeka da slobodno odluuje o raanju djece
koje se moe ograniiti samo radi zatite zdravlja. U daljnjem tijeku ustavnosudskog
postupka Ustavni sud morao je stoga odgovoriti na pitanje koje, kao svojevrsno
prethodno pitanje, istiu neki predlagatelji, a to je da je automatski prestankom
vaenja ranijeg Ustava prestao vaiti i Zakon donesen na temelju tog Ustava.

Nesporno je da se pojedini pravni instituti ili pojmovi iz Zakona jo temelje na pravnim

kategorijama koje vie ne postoje u ustavnom poretku Republike Hrvatske
(primjerice, organizacije udruenog rada). Osporeni Zakon nije usklaivan s
Ustavom.

Republika Hrvatska - u skladu s naelom dravnog kontinuiteta i sukcesije u odnosu

na bivu Socijalistiku Republiku Hrvatsku i bivu Socijalistiku Federativnu
Republiku Jugoslaviju - u naelu je prihvatila propise i druge akte tih drava, do
donoenja novih zakona, odnosno do njihovog usklaenja s vlastitim pravnim
poretkom.

Ustavni sud je u izvjeu broj: U-X-838/2012 od 15. veljae 2012. ("Narodne novine"
broj 20/12.) upuenom Hrvatskom saboru ve zauzeo stajalite o hijerarhiji ustavnih
zakona za provedbu Ustava u sustavu pravnih normi, kao i o pravnoj snazi
(obvezatnosti) rokova propisanih tim ustavnim zakonima za usklaivanje "starih"
zakona s Ustavom. U odnosu na propisane rokove usklaenja, ocijenio je da oni nisu
prekluzivne ve instruktivne naravi, pa injenica da su pojedini zakoni doneseni po
"starom" Ustavu, vaeem prije donoenja "novog" Ustava iz 1990. godine, ne znai
da samim time oni postaju neustavni i prestaju vaiti, ve je njihova suglasnost
odnosno nesuglasnost s "novim" Ustavom podlona preispitivanju u svakom
pojedinom sluaju.

Primjenjujui navedena naelna stajalita na konkretan sluaj proizlazi da je

zakonodavac, budui da do sada osporeni Zakon nije iskljuio iz pravnog poretka
Republike Hrvatske, prihvatio da on u njemu egzistira, iako formalno neusklaen s
Ustavom. Dakle, prihvatio je presumpciju njegove usklaenosti, a posljedino i
suglasnosti s Ustavom. Stoga je Ustavni sud taj koji je pozvan u postupku ocjene
suglasnosti osporenog Zakona s Ustavom odluiti o njegovoj suglasnosti odnosno
nesuglasnosti s Ustavom.

Ovaj saetak ima narav priopenja za javnost i nitko se ne smije na njega pozivati kao na pravni izvor,
pravo ili pravnu osnovu. Ovaj saetak nema karakter tumaenja rjeenja Ustavnog suda.
 8

Slijedom navedenog, injenica da je zakon ostao neusklaen s Ustavom sama po

sebi nije dostatna da ga se utvrdi nesuglasnim s Ustavom. Drugim rijeima, u
postupku ocjene njegove ustavnosti ili neustavnosti Ustavni sud postupa na isti nain
kao da je rije o zakonu donesenom na temelju Ustava.

b) U odnosu na drugi prigovor (nesuglasnost s Ustavom iz 1990. godine)

Od Ustavnog suda oekuje se da razrijei prijepor, odredi kada poinje ivot i tako
arbitrira izmeu dviju strana - one koja smatra da ivot zapoinje zaeem pa je
neroeno bie od zaea u domeni zatite lanka 21. Ustava i iskljuuje "pravo ene
na prekid trudnoe" i one koja smatra da ivot zapoinje roenjem pa je neroeno
bie izvan zatite lanka 21. Ustava, u kojem sluaju preteu prava ene.

U ocjeni suglasnosti osporenog Zakona s Ustavom, Ustavni sud polazio je od svog

stajalita da se odredbe Ustava moraju tumaiti u duhu cjelokupnog pravnog poretka
oblikovanog u Ustavu tako da njihovo tumaenje izvire iz cjeline odnosa koji se njime
ustrojavaju. Ustav ini jedinstvenu cjelinu. Sukladno tome, nijedna se ustavna
odredba ne smije tumaiti tako da proizvodi neustavne posljedice.

Ustavni sud istie da je pravo na ivot preduvjet svim ostalim pravima jer sva ostala
ljudska prava i slobode iz njega proizlaze. lanak 21. koji u stavku 1. propisuje da
svako ljudsko bie ima pravo na ivot prvi je lanak naveden u odjeljku 2. Osobne i
politike slobode i prava, glave III. Zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Slijedom navedenog, Ustav jami pravo na ivot "svakom ljudskom biu". Meutim,
ne razrauje "pojam ljudskog bia", obuhvaa li on uz roene osobe (ovjeka), koje
nedvojbeno imaju pravni subjektivitet, i one neroene.

Nadalje, prava na slobodu i osobnost temeljna su ljudska prava. Ustav sadrava

naelo nepovredivosti slobode i osobnosti ovjeka (lanak 22. Ustava), koje se mogu
ograniiti samo pod uvjetima propisanim Ustavom.

Takoer, Ustav svakome jami tovanje i pravnu zatitu osobnog i obiteljskog ivota i
dostojanstva (lanak 35. Ustava; u daljnjem tekstu: pravo na privatnost).

Pravo na privatnost zajameno lankom 35. Ustava ukljuuje pravo svakoga na

slobodu odluivanja, samoodreenje i dostojanstvo. Stoga je pravu na privatnost
inherentno pravo ene na vlastiti duhovni i tjelesni integritet, koji ukljuuje i odluku
hoe li zaeti dijete i kako e se njezina trudnoa razvijati. Ostajanjem u drugom
stanju (bilo planirano ili neplanirano, na dobrovoljan nain ili kao posljedica nasilja)
ena se ne odrie prava na samoodreenje. Svako ogranienje odluivanja ene u
autonomnom samoostvarenju, pa tako i eli li iznijeti trudnou do kraja, predstavlja
mijeanje u njezino ustavno pravo na privatnost.

Ovaj saetak ima narav priopenja za javnost i nitko se ne smije na njega pozivati kao na pravni izvor,
pravo ili pravnu osnovu. Ovaj saetak nema karakter tumaenja rjeenja Ustavnog suda.
 9

Stoga je mijeanje u pravo na privatnost doputeno samo ako je u skladu sa

zakonom. Takav zakon mora slijediti odreene legitimne ciljeve i mora biti nuan za
zatitu tih ciljeva u demokratskom drutvu. Zadiranje u neiju privatnost mora
odraavati prijeku drutvenu potrebu za zatitom jednog ili vie legitimnih ciljeva i
mora biti odgovarajue sredstvo zatite u odnosu na te ciljeve.

Polazei od navedenih stajalita, Ustavni sud utvrdio je da neroeno bie, kao

Ustavom zatiena vrijednost, uiva ustavnu zatitu u smislu lanka 21. Ustava samo
do one mjere do koje se ne sukobljava s pravom ene na privatnost. Pravo na ivot
neroenog bia u tom smislu nije zatieno tako da ima prednost ili veu zatitu u
odnosu na pravo ene na privatnost. U tom smislu zakonodavac ima slobodu
diskrecije u postizanju pravedne ravnotee izmeu prava ene na slobodu
odluivanja i privatnost, s jedne strane, i javnog interesa da osigura zatitu
neroenog bia, s druge strane. U skladu s navedenim, Ustavni sud podsjea da
prema praksi ESLJP-a, iako prekid trudnoe ulazi u podruje privatnosti ene, on ne
smije biti shvaen kao mjera planiranja obitelji ili sredstvo kontracepcije.

Ustavni sud istie da pitanje "kada poinje ivot" nije u nadlenosti Ustavnog suda. U
nadlenosti Ustavnog suda preispitati je zakonodavstvo kojim se ureuje pitanje
prekida trudnoe, kako bi ocijenio je li ono u suglasnosti s ustavnim naelima i
vrijednostima, odnosno je li njime ostvarena pravedna ravnotea izmeu
suprotstavljenih prava i interesa do kojih neizbjeno dolazi u sloenim pitanjima
poput ovog - pravo ene da sama odlui o prekidu trudnoe i interesa drutva da
zatiti ivot neroenog bia. Drugim rijeima, zadaa je Ustavnog suda ocijeniti je li
zakonodavac u okviru iroke slobode procjene pravilno balansirao njihova prava i
interese.

Polazei od navedenih naelnih stajalita, Ustavni sud utvrdio je da je u suglasnosti s

Ustavom zakonodavno rjeenje prema kojem se prekid trudnoe moe obaviti na
zahtjev ene do isteka 10. tjedna trudnoe (a nakon toga, u suglasnosti nadlenog
tijela, samo ako se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi nain ne
moe spasiti ivot ili otkloniti naruenje zdravlja ene za vrijeme trudnoe, poroaja ili
poslije poroaja, ako se moe oekivati da e se dijete roditi s tekim tjelesnim ili
duevnim manama, kad je do zaea dolo u vezi s izvrenjem odreenih kaznenih
djela [lanak 22. Zakona], odnosno kada prijeti neposredna opasnost za ivot ili
zdravlje trudne ene ili ako je prekid trudnoe ve zapoet [lanak 25. Zakona]).

Zakljuno, Ustavni sud ocijenio je da osporeno zakonodavno rjeenje nije poremetilo

pravednu ravnoteu izmeu ustavnog prava ene na privatnost (lanak 35. Ustava) i
slobodu i osobnost (lanak 22. Ustava), s jedne strane, i javnog interesa zatite
ivota neroenih bia koju Ustav jami kao Ustavom zatienu vrijednost (lanak 21.
Ustava), s druge strane.

Ovaj saetak ima narav priopenja za javnost i nitko se ne smije na njega pozivati kao na pravni izvor,
pravo ili pravnu osnovu. Ovaj saetak nema karakter tumaenja rjeenja Ustavnog suda.
 10

c) Nalozi Ustavnog suda Hrvatskom saboru

Ustavni sud naloio je Hrvatskom saboru da u roku od dvije godine donese novi
zakon polazei od sljedeih utvrenja:

1. da osporeni Zakon formalno nije usklaen s Ustavom, budui da sadri

pojedine pravne institute ili pojmove koji vie ne postoje u ustavnom poretku
Republike Hrvatske (primjerice, organizacije udruenog rada, kaznene odredbe
izraene u dinarima);

2. da je od donoenja Ustava 1990. godine izgraen potpuno novi pravni i

institucionalni okvir zdravstvenog, socijalnog, znanstvenog i obrazovnog sustava. Ti
sustavi zasnivaju se na drugim vrijednosnim osnovama i naelima, usklaeni su s
Ustavom i s meunarodnim standardima, kao i s napretkom znanosti i medicine koji
su pratile promjene u sustavu zdravstva, obrazovanja i socijalne politike.

Na zakonodavcu je, stoga, da uz nune zakonodavne promjene iz naprijed

navedenih razloga, u novom Zakonu odredi edukativne i preventivne mjere tako da
prekid trudnoe bude izuzetak.

U okviru svoje iroke slobode procjene zakonodavac je slobodan odrediti mjere koje
smatra svrhovitima da se kroz edukativne i preventivne programe, primjerice
ukljuivanjem reproduktivnog i spolnog obrazovanja, promovira spolno odgovorno
ponaanje te odgovornost i mukarca i ene u prevenciji neeljene trudnoe.
Zakonodavac takoer moe, kako bi eni omoguio da njezino odreenje prema
trudnoi i majinstvu bude slobodno, odrediti primjereno razdoblje razmiljanja prije
donoenja odluke o prekidu ili nastavku trudnoe u kojem bi joj bile pruene sve
informacije o trudnoi i uslugama koje joj stoje na raspolaganju (primjerice, o
savjetodavnim centrima i zdravstvenoj zatititi za vrijeme trudnoe i poroda, o radnim
pravima trudnica i majki, o dostupnosti jaslica, o centrima koji osiguravaju
odgovarajuu kontracepciju i informacije o sigurnom seksu, te o centrima u kojima se
savjetovanje moe obaviti prije i nakon trudnoe). Na zakonodavcu je takoer
odrediti hoe li novim zakonom urediti pitanje trokova prekida trudnoe (hoe li ih i u
kojim sluajevima snositi ena ili e oni teretiti dravni proraun), pitanje priziva
savjesti lijenika koji ne ele obavljati prekide trudnoe i sl.

Ovaj saetak ima narav priopenja za javnost i nitko se ne smije na njega pozivati kao na pravni izvor,
pravo ili pravnu osnovu. Ovaj saetak nema karakter tumaenja rjeenja Ustavnog suda.