Professional Documents
Culture Documents
Zecharia-Sitchin - KNJIGA1 - Dvanaesti-Planet 217
Zecharia-Sitchin - KNJIGA1 - Dvanaesti-Planet 217
Urednik biblioteke
DARKO IMENJAK
Prijevod
Prof. VESNA KUERA
ISBN:
953-98034-0-3
CJP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveulina knjinica Zagreb
Naslov originala:
THE TWELFTH PLANET
Nakladnik
TELEdisk d.o.o.
CIPETI d.o.o.
Zecharia Sitchin
DVANAESTI
PLANET
TELEdisk 2002
UVOD
Kraj jednog vremena
Kau da se pri umiranju ovjeku ispred oiju odvrti ubrzani film njegovog
cijelog ivota. Svi vani i nevani dogaaji ukau se velikom brzinom i on ima
jedinstvenu priliku da prije odlaska u carstvo sjenki sagleda svoje postojanje iz
sasvim nove i esto puta iznenaujue perspektive. Moemo li istu pretpostavku
generalizirati na nivou itavog ovjeanstva?
Razne ezoterijske kole iznova su podsjeale na vanost ciklikog poimanja
itave kreacije. Linearno vrijeme samo je projekcija naeg uma i glavni oslonac
za odravanje iluzije u kojoj se nalazimo. Svaki kraj je ujedno i poetak neeg
novog.
Svijet u kojem ivimo kao da je doao do neke vrste praga. Pod okriljem
novog milenija na svjetlo dana izlazi, sad ve potpuno oigledna, potreba za mijen-
janjem veine postojeih vrijednosti. Povijest se oigledno ponavlja i nita vie
nije apsolutno, a naizgled neunitiva kula suvremene znanosti poela se opasno
ljuljati. Svima polako postaje jasno da je za opstanak itavog planeta potrebno
napraviti temeljitu reviziju svih znanja, vratiti se u daleku prolost i pronai raz-
loge zbog kojih smo otili u krivom smjeru.
Unutar ljudske rase postoji stalno prisutan i potiskivan strah od konanog
unitenja. Pojedinana svijest individualne smrtnosti korespondira s idejom pot-
punog dokinua vrste. Razliiti scenariji se izmjenjuju ovisno o povijesnim
razdobljima, ali osnovna tema ostaje ista. U pravilu opasnost dolazi s neba. To
mogu biti gnjevni bogovi, beutni osvajai s drugih planeta, ogromna kometa,
zalutali asteroid...
Pribliavanje treeg milenija ponovno je aktualiziralo stare prie o posljedn-
jem sudu, pojavljivanju Antikrista i povratku Mesije. U kolovozu 1999. godine
itav svijet je spektakularno doekao veliku eklipsu. Iitavala su se Nostrada-
musova proroanstva i pokuavalo dokuiti koji je to veliki kralj straha kojeg je
on najavio. Nakon eklipse zavladalo je razdoblje stalnih elementarnih nepogoda.
Veliki broj ljudi je stradao pri zemljotresima, poplavama i tajfunima. Svemu tome
su se jo pridruile i avionske nesree, potonua brodova, sudari vlakova, urua-
vanja stambenih kua i tko zna kakve jo ne nesree. Krajem listopada ove god-
ine u novinama je osvanula kratka ali ipak upeatljiva vijest. Astronomi vjeruju
da su na tragu novog planeta u Sunevom sustavu.
Dr. John Murray s engleskog Otvorenog sveuilita morao se nekoliko godi-
na boriti s astronomskim establishmentom da bi objavio svoju studiju o udnim
odstupanjima putanje udaljenih kometa. Tek kad su do slinih rezultata doli i
znanstvenici na amerikom sveuilitu Louisiana Englesko kraljevsko astronom-
sko drutvo je pustilo u javnost senzacionalne podatke.
Novi planet imao bi golemu masu (pet do deset puta veu od Jupitera) i nalazio
se unutar podruja gdje su se dosad mogli oekivati samo manji planeti. Veina
astronoma ipak je sumnjiava prema Murrayevim stavovima, jer postojanje takvog
planetarnog diva bilo bi suprotno svim dosadanjim teorijama o nastanku Sunevog
sustava.
Trenutana je pretpostavka kako se ovaj planet goleme mase najvjerojatnije
kree u suprotnom smjeru od ostalih planeta. Nalazio bi se na vrlo velikoj udal-
jenosti od Sunca (gotovo pola svjetlosne godine) i usmjeravao komete prema
unutranjosti Sunevog sustava. Prevladava miljenje kako je rije o neuspjeloj
zvijezdi, nekoj vrsti konkurenta naem Suncu koji je bio previe mali da se zapa-
li.
Svi ti podaci vrlo su plodno tlo za poetak astrolokog deifriranja karakteris-
tika eventualnog novog lana nae svemirske zajednice. Pretpostavka kako je
rije o propaloj zvijezdi koja se kree po rubu Sunevog sustava i gada ostale
planete vie je nego inspirativna. Ljubitelji psiholoke astrologije odmah e se
uhvatiti za Junga i zaroniti u podzemlje nesvjesnog, a ezoterian e napokon
dobiti konkretnu mranu suprotnost Suncu, ono to je prije bio Saturn (Satan).
ini se da je tijekom dvadesetog stoljea Saturn definitivno izgubio veliki dio
svoje karmike zlokobnosti i pretvorio se u neku vrstu vodeeg ivotnog uitelja.
Poslije pojave novootkrivenih planeta (Uran, Neptun, Pluton) prestao je i odre-
ivati granice stvarnosti i bio prinuen svoju ulogu posljednjeg predati Plutonu,
No, izgleda da Pluton nije ljudima bio dovoljno upeatljiv pa ele neto mnogo
markantnije i oiglednije, trae neto to e svojom zastraujuom prisutnou
definitivno obiljeiti zadnju toku evolucijskog niza.
Krajem sedamdesetih godina unutar Sunevog sustava je otkriveno novo tije-
lo. Radilo se o Kironu, udnom planetoidu (ili bivoj kometi?) koji je svojom
ekscentrinom putanjom povezao Saturn i Uran. Bilo je to razdoblje utemelji-
vanja Interneta i procvata razliitih metoda alternativnog lijeenja. Svijetom se
proirio punk pokret i uinio smijenim sve dotadanje lane kulturne i subkul-
turne ideale. U trend takvih temeljitih pomaka na nivou svijesti uklopila se i prva
knjiga Zecharie Sitchina, jednog od rijetkih strunjaka za sumersku i babilonsku
kulturu. Njegovo dosljedno deifriranje starih zapisa iznijelo je na svjetlo dana
zapanjujue injenice.
Izgledala je nevjerojatnom teza o postojanju ogromnog planeta (Nibiru)
na rubu naeg Sunevog sustava, planeta koji je direktno odgovoran za najvanije
i najdramatinije preokrete u zemaljskoj povijesti. Kroz povezivanje razliitih
podataka iz davne prolosti Sitchin je na fascinantan nain sastavio jednu alter-
nativnu zemaljsku povijest. Njegova knjiga poruila je glavninu tradicionalnih
predrasuda i veinu dotadanjih neprikosnovenih teorija o postanku ljudske vrste
svela na razinu neuvjerljivih fikcija.
Sad kad i znanstvenici poinju svojim istraivanjima od rijei do rijei
potvrivati sadraj Sitchinove knjige dolo je pravo vrijeme za njeno ponovno
itanje. Ono to se inilo tek zanimljivom bajkom polako poprima obiljeje zau-
ujue stvarnosti. Prolost se pretvara u budunost, a planet Nibiru postaje
metaforom kraja jedne civilizacije. Ovo je idealna knjiga za ulazak u novo tisul-
jee.
Igor Ognjenovi
Sadraj
Biljeka autora
Prolog
2. Neoekivanja civilizacija
6. Dvanaesti planet
7. Ep o stvaranju
8. Kraljevstvo nebesko
O autoru
Biljeka autora
Z. Sitchin
Prolog: POSTANAK
Moj ivot je od djetinjstva ispunjen Starim zavjetom. Kad je, prije skoro pedeset
godina, posijano sjeme ove knjige, nisam ni bio svjestan rasprava koje su se u to
vrijeme vodile na temu: evolucija naspram Biblije. Ali ve kao mladi uenik, prouava-
jui Knjigu Postanka na izvornom hebrejskom, stvorio sam vlastito suoenje. Jed-
nog dana smo itali u Glavi VI kako su, kad je Bog odluio unititi ovjeanstvo
Velikim potopom, "sinovi boji", koji su se enili ljudskim kerima, bili na Zemlji.
U hebrejskom originalu oni su se zvali Nefili. Uitelj nam je objasnio da to znai
"divovi", ali ja se nisam sloio; zar to ne znai doslovno "oni koji su sili", koji su se
spustili na zemlju? Bio sam ukoren i reeno mi je da prihvatim tradicionalnu inter-
pretaciju.
Budui da sam, u godinama koje slijede, prouavao jezike, povijest i arheologiju
drevnog Bliskog istoka, postao sam opsjednut Nefilima. Arheoloka otkria i odgon-
etavanje sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tek-
stova i epskih pria sve vie i vie su potvrivali ispravnost biblijskih aluzija na
kraljevstva, gradove, vladare, mjesta, hramove, trgovake puteve, rukotvorine, alate
i obiaje drevnih vremena. Stoga, zar ne bi bilo vrijeme da se prihvati rije tih istih
drevnih zapisa koja se odnosi na Nefile kao posjetitelje zemlje s neba?
Stari zavjet na vie mjesta utvruje: "Prijestolje Jahvea je u nebesima", "s nebesa
Gospodin gleda na Zemlju". Novi zavjet kae: "Oe na, koji jesi na nebesima". Ali,
nastup i ope prihvaanje evolucije uzdrmao je vjerodostojnost Biblije. Ako je ovjek
nastao evolucijom, tada ga sigurno nije iznenada stvorio Bog koji je, unaprijed prom-
islivi, rekao: "Nainimo Adama na svoju sliku, sebi slina." Svi drevni narodi vjerov-
ali su u bogove koji su se spustili na zemlju s neba i koji su se po elji mogli vinuti u
nebo. Ali tim priama nikad nije priznata vjerodostojnost, a uenjaci su ih od samog
poetka oznaavali kao mitove.
Rukopisi drevnog Bliskog istoka, koji ukljuuju obilje tekstova o astronomiji,
jasno govore o planeti sa koje su stigli ti astronauti ili bogovi. No, kada su uenjaci,
prije pedeset ili sto godina odgonetavali i prevodili drevne popise nebeskih tijela
nai astronomi jo nisu znali da postoji Pluton, koji je otkriven 1930-te godine. Kako
se onda moglo oekivali da prihvate dokaze o postojanju jo jednog lana naeg
Sunevog sustava? Ali sada, kada smo i mi, kao i nekadanji drevni narodi, svjesni
da postoje planete iza Saturna, zato ne bismo prihvatili i njihove dokaze o postojan-
ju dvanaestog planeta?
Sada kad smo se i sami odvaili kroiti u svemir, pravo je vrijeme za novi pogled
i prihvaanje drevnih rukopisa. Danas, kada su se astronauti spustili na Mjesec, a
svemirski brodovi bez posade istrauju druge planete, vie nije nemogue povjero-
vati da je neka naprednija civilizacija s drugog planeta spustila svoje astronaute na
Zemlju u nekom trenutku u prolosti.
Doista, brojni popularni pisci nagaali su kako su drevne graevine poput pira-
mida i divovskih kamenih skulptura zasigurno oblikovali napredni posjetioci s drugog
planeta, jer je sigurno da primitivan ovjek tog doba nije posjedovao za to potrebnu
tehnologiju. Kako to, na primjer da je civilizacija Sumera prije skoro 6000 godina
procvjetala naglo, bez ikakvog prethodnika? No, budui da ovi pisci obino ne us-
pijevaju pokazati kada, kako, i iznad svega, odakle su stigli ti drevni astronauti,
njihova zagonetna pitanja ostaju tek spekulacije bez odgovora.
Bilo je potrebno trideset godina istraivanja, vraanja na drevne izvore, i doslovnog
prihvaanja istih, da bih u svojoj glavi rekonstruirao neprekinut i vjerojatan scenarij
pretpovijesnih dogaaja. "Dvanaesti Planet" stoga nudi itatelju pripovijest koja daje
odgovore na specifina pitanja: kada, kako, zato i odakle. Navedeni dokazi sastoje
se uglavnom od drevnih tekstova i slika,
U "Dvanaestom Planetu" elio sam odgonetnuti sofisticiranu kozmogoniju koja
objanjava, moda jednako dobro kao i moderne znanstvene teorije, kako je mogao
nastati Sunev sustav, kako je u njemu ostala zatoena planeta koja je u nj provalila,
kako su nastali Zemlja i ostali dijelovi Sunevog sustava.
Dokazi koje nudim ukljuuju nebeske karte svemirskih letova na Zemlju sa te
planete, dvanaeste po redu. U nastavku slijedi dramatino uspostavljanje prvih na-
selja na Zemlji od strane Nefila, imenovanje njihovih voa, opisi njihovih odnosa,
ljubavi, ljubomore, postignua i borbi, objanjenje prirode njihove "besmrtnosti".
Iznad svega, namjera "Dvanaestog Planeta" je da ue u trag znaajnim dogaaji-
ma koji su doveli do stvaranja ovjeka, i naprednih metoda pomou kojih je to bilo
postignuto, Ova knjiga govori o zamrenom odnosu ovjeka i njegovih gospodara i
baca novo svjetlo na znaenje dogaaja u Rajskom vrtu, kuli babilonskoj, Potopu.
Na kraju je ovjek, kojeg su njegovi stvoritelji obdarili bioloki i materijalno, istisn-
uo svoje bogove sa Zemlje.
Ova knjiga podsjea da nismo sami u naem Sunevom sustavu. Ipak, ta ideja
moe samo poveati a ne umanjiti nau vjeru u Boga Svemogueg. Jer, ako su Nefili
stvorili ovjeka na Zemlji, mogue je da su tako samo izvravali beskrajni Plan
Gospodnji.
Z. Sitchin
1
POETAK BEZ KRAJA
I Bog ree:
Neka zemlja rodi travom;
itom koje cd sjemena stvara sjeme;
Voke koje nose razliito voe
Koje u sebi sadri sjeme.
I bi tako.
Zemlja je rodila travom;
Razna ita koja od sjemena stvaraju sjeme;
A stabla rode plodove, koji sadre
Unutar sebe raznoliko sjeme.
Knjiga Postanka dalje govori kako je ovjek, izgnan iz Rajskog vrta, morao
teko raditi da bi uzgojio hranu. "U znoju lica svoga jesti e kruh" - gospodin
ree Adamu. Nakon toga je "Abel postao uvar stada a Kain zemljoradnik". Bib-
lija kae da je ovjek postao pastir ubrzo nakon to je postao ratar.
Uenjaci se u potpunosti slau s ovakvim biblijskim tijekom dogaaja. Anal-
izirajui razliite teorije vezane uz pripitomljavanje ivotinja, F.E.Zeuner (Do-
mestication of Animals i Pripitomljavanje ivotinja) naglaava da ovjek nije
"mogao stei naviku da dri ivotinje u zatoenitvu ili ih pripitomljava prije
nego li je dosegao stupanj ivota u drutvenim zajednicama odreene veliine".
Takve ureene zajednice, koje su bile preduvjet za pripitomljavanje ivotinja
slijedile su prijelaz na poljodjelstvo.
Prva ivotinja koju je ovjek pripitomio bio je pas, ne nuno kao svog najbol-
jeg prijatelja ve vjerojatno takoer za hranu. To se vjerojatno dogodilo oko 9500
pr.n.e. Prvi ostaci kostura psa pronaeni su u Iranu, Iraku, i Izraelu.
Otprilike u isto vrijeme udomaena je i ovca; u pilji anidar pronaeni su
ostaci ovce koji potjeu iz otprilike 9.000 pr.n.e. i govore o tome da se veliki dio
godinjeg priroda ubijao radi hrane i koe. Koze, koje su drali radi mlijeka, bile
su sljedee, a nakon njih su slijedile svinje, rogata stoka, i stoka bez rogova.
Pripitomljavanje ivotinja zapoelo je, u svakom sluaju, na Bliskom istoku.
Nenadana promjena u tijeku ljudskih dogaanja koja se zbila oko 11.000 pr.n.e.
na Bliskom istoku (a nekih 2.000 godina kasnije u Europi) navela je uenjake da
to vrijeme opiu kao siguran kraj Starijeg kamenog doba (Paleolitik) i poetak
novog kulturnog razdoblja, Srednjeg kamenog doba (Mezolitik).
Termin odgovara samo ako uzmemo u obzir glavnu sirovinu kojom se ovjek
sluio, a to je i dalje bio kamen. Njegove nastambe u planinskim podrujima i
dalje su bile graene od kamena: zajednicu je titio kamenim zidovima; prvo
poljodjelsko orue, srp, bio je izraen od kamena. Slavio je i titio svoje mrtve
pokrivajui i ukraavajui njihove grobove kamenjem: koristio se njime pri izra-
di prikaza viih bia ili "bogova" od kojih je traio dobrostivo posredovanje.
Jedan takav prikaz naen je u sjevernom Izraelu i datira u deveto tisuljee pr.n.e.,
a prikazuje isklesanu glavu "boga" koji nosi prugastu kacigu i neku vrsni zatit-
nih naoala. (sl. 3).
sl. 3
Sveukupno gledajui, ovo razdoblje,
koje je zapoeio otprilike oko 11.000
pr.n.e., bilo bi prikladnije nazvati Dobom
Kultiviranje nego Srednjim Kamenim
dobom. U rasponu od samo 3.600 godina,
to je u odnosu na poetak bez kraja pre-
ko noi, ovjek je postao ratar, a divlje
bilje i ivotinje su pripitomljene. Nakon
toga jasno slijedi novo doba. Nai uen-
jaci zovu ga Novo kameno doba (neoli-
tik), ali taj termin je potpuno neprikladan,
jer je glavna promjena koja se dogodila
oko 7.500 pr.n.e. bila pojava lonarstva.
Iz razloga koji su naim uenjacima
jo uvijek neshvatljivi, ali koji e postati jasni kada opirno prikaemo nau priu
pretpovijesnih zbivanja - kretanje ovjeka prema civilizaciji u prvih nekoliko
tisuljea nakon 11.000 pr.n.e. bilo je ogranieno na visoravni Bliskog istoka.
Otkrivanje viestrukih naina koritenja gline dogodilo se istovremeno sa silaskom
ovjeka iz njegovih planinskih stanita u nie, blatom ispunjene doline.
Do sedmog tisuljea pr.n.e. bliskoistoni luk civilizacije vrvio je kulturama
koje su se bavile obraivanjem gline i lonarsrvom, i koje su proizvele brojno
posue, nakit i kipove. Do 5.000 pr.n.e. Bliski istok je proizvodio glinene lonar-
ske predmete vrhunske kvalitete i fantastinih uzoraka.
No proces je jo jednom usporen: arheoloki nalazi pokazuju da 4.500 pr.n.e.
dolazi do vraanja na staro. Lonarstvo postaje jednostavnije. Kameno posude,
ostatak Kamenog doba, opet prevladava. U naseljenim podrujima nalazimo manje
ostataka. Neka mjesta koja su bila sredita lonarstva i glinene industrije ostaju
naputena, a osebujna proizvodnja gline nestaje. "Dolazi do opeg osiromaivan-
ja kulture" - kae James Melaart (Earliest Civilizations of the Near East/Rane
civilizacije Bliskog Istoka); neka nalazita jasno nose obiljeja "mjesta nedavno
pogoenih siromatvom".
ovjek i njegova kultura oigledno su bili na silasku.
I tad, odjednom, neoekivano, neobjanjivo, Bliski istok je doivio procvat
najvee zamisli ve civilizacije, civilizacije u kojoj je i naa vlastita vrsto ukor-
ijenjena.
Tajanstvena ruka jo je jednom povukla ovjeka s njegove silazne putanje i
podigla ga na jo vii stupanj kulture, znanja i civilizacije.
2
NEOEKIVANA CIVILIZACIJA
sl. 4
I Ku zae Nimroda;
On je bio prvi od junaka zemlje
I poetak njegovog kraljevstva:
Babilon, Erek i Akad.
sl.10
sl. 11
hram". Taj "ovjek" koji je "sudei po kruni na njegovoj glavi oito bio bog"
kasnije je identificiran kao bog Ningirsu. S njim je bila boica koja je "drala
plou svoje omiljene zvijezde na nebu", a u drugoj ruci "drala je sveti tap"
kojim je Gudei pokazala "pogodan planet". Trei ovjek, koji je takoer bio bog
drao je u ruci plou od dragog kamena: "plan hrama nalazio se na njemu".
Jedan od Gudeinih kipova prikazuje ga kako sjedi i na koljenima dri tu plou na
kojoj se jasno vidi nebeski crte. (sl.10)
Gudea je bio zbunjen ovim arhitektonskim uputama, i mudar kakav je ve
bio, zamolio je za savjet boginju koja je mogla protumaiti boanske poruke.
Ona mu je objasnila znaenje uputa, mjera na planu, te veliinu i oblik cigli koje
treba koristiti. Gudea je zatim zatraio mukarca, "boanskog donositelja odlu-
ka" i enu "traiteljicu tajni" da odrede mjesto na rubu grada gdje bi bog elio da
se izgradi hram. Zatim je angairao 216.000 ljudi na poslovima gradnje.
Gueina zbunjenost potpuno je razumljiva, jer je, na vodno, jednostavni tlocrt
sadravao dovoljno informacija za gradnju kompleksnog zigurata, koji se uzdizao
na sedam katova. Svojim tekstom u "Der alte Orient" iz 1900. A. Billerbeck je
uspio odgonetnuti barem dio boanskih arhitektonskih uputa. Stari crte, ak i na
djelomino oteenom kipu, pri vrhu je dopunjen vertikalnim linijama iji se broj
smanjuje kako se razmak medu njima poveava. Boanski arhitekti, kako se ini,
mogli su jednostavnim tlocrtom popraenim sa sedam promjenjivih skala, dati
potrebne upute za izgradnju sedmerokatnog hrama. (sl. 11)
Ve je reeno da rat potie ovjeka na znanstveni i materijalni napredak. U
drevnom Sumeru, kako se ini, narod i njegove vladare na vea tehnoloka
postignua je poticala izgradnja hramova. Sposobnost da se izvedu veliki radovi
prema ve postojeim arhitektonskim planovima, da se organizira i nahrani broj-
na radna snaga, da se zemlja izravna i podignu breuljci, oblikuju cigle i dopremi
kamenje, rijetki metali i ostali materijali iz daleka, da se lijevaju kovine i obliku-
ju posue i nakit - sve to jasno govori o visokom stupnju civilizacije, koja je ve
bila u punom procvatu u treem tisuljeu prije Krista.
*
Ma koliko vjeto napravljeni, najraniji Sumerski hramovi predstavljaju tek
vrh ledenog brijega dometa i bogatstva materijalnih postignua prvih velikih
civilizacija poznatih ovjeku.
Kao dodatak otkriu i razvitku pisma bez kojeg visoko razvijena civilizacija
ne bi mogla nastati, Sumeranima treba pripisati zaslugu izuma tiskanja. Tisul-
jeima prije nego je Johann Gutenberg "izumio" tiskanje koristei pomina slova,
sumerski prepisivai su upotrebljavali gotove uzorke razliitih slikovnih znakova
koje su koristili kao to danas koristimo gumene igove, kako bi utisnuli eljeni
niz znakova u mokru glinu.
sl.12
sl.13
Oni su takoer izumili i prethodnika naeg krunog tiska - cilindrini peat.
To je bio mali valjak izraen od izuzetno tvrdog kamena, u kojeg je poruka ili
crte bio uklesan naopako. Kad bi peatom preli preko mokre gline, pozitiv
otiska ostao bi utisnut u glinu. Peat je isto tako jamio autentinost dokumenata;
novi otisak je bilo mogue odmah otisnuti i usporediti ga sa starim otiskom na
dokumentu. (sl. 12).
Mnogi sumerski i mezopotamski zapisi nisu se bavili nuno boanskim ili
duhovnim, ve i svakodnevnim zadacima kao to su biljeenje usjeva, mjerenje
polja, raunanje cijena. Uistinu, niti jedna visoko razvijena civilizacija ne bi mogla
postojati bez naprednog matematikog sustava.
Sumerski seksagezimalan brojani sustav kombinirao je zemaljski broj 10 s
nebeskim 6 da bi za osnovu dobio broj 60. Ovaj sustav je na neki nain nad-
moniji od naeg dananjeg: u svakom sluaju, bez sumnje je superiorniji od
kasnijeg grkog i latinskog sustava. On je omoguio Sumeranima da dijele
razlomke i mnoe s milijunima, da izraunavaju korijen i potencije. Ne samo da
je to bio prvi poznati matematiki sustav nego je on uveo i pojam "pozicije": kao
to u decimalnom sustavu, 2 moe biti 2 ili 20 ili 200, ovisno o mjestu na kojem
se nalazi znamenka, tako i sumerski 2 moe znaiti 2 ili 120 (2 x 60) itd, ovisno
o poziciji. (sl. 13)
Krug od 360 stupnjeva, stopa sa svojih 12 ina, i tucet kao jedinica mjere
samo su neki primjeri koji pokazuju da je sumerska matematika i danas prisutna
u naem svakodnevnom ivotu. Njihova popratna postignua u astronomiji, us-
postavljanje kalendara i sline matematiko-nebeske pothvate prouit emo
poblie u sljedeim poglavljima. Ba kao to na ekonomski i drutveni sustav,
nae knjige, pravne i porezne biljeke, trgovinski ugovori, potvrde 0 braku i sl.,
ovise o papiru, ivot Sumerana i Mezopotamaca ovisio je o glini. Hramovi,
sudovi i trgovine imali su svoje pisare koji su spremno ekali s ploicama mokre
gline na koje su ispisivali odluke, sporazume, pisma ili raunali cijene, nadnice,
povrinu polja. Ili broj cigli potreban za gradnju.
Glina je takoer bila vana sirovina pri proizvodnji posuda za svakodnevnu
upotrebu i posuda za skladitenje i prijevoz robe. Koristila se za izradu cigle - jo"
jedno prvenstvo Sumerana - koja je omoguavala izgradnju kua za narod,
palaa za kraljeve, i velianstvenih hramova za bogove.
Sumerani su zasluni za dva tehnoloka poboljanja koja su omoguila da u
svim proizvodima od gline spoje lakou i otpornost, a to su pojaavanje i peen-
je. Modemi arhitekti su otkrili da armirani beton, izuzetno jak graevni materijal,
nastaje izlijevanjem cementa u kalupe u kojima se nalaze eljezne ipke: nekad
davno, Sumerani su poveavali snagu cigle mijeanjem mokre gline i nasjeckane
trske ili slame. Osim toga, znali su da se glinenim proizvodima moe pojaati
otpornost na tvlak i trajnost peenjem u pei. Izgradnju prvih viekatnica i slavolu-
ka na svijetu, ba kao i izradu trajne keramike robe, omoguile su upravo ove
tehnoloke inovacije.
Jesu li oni poznavali i koristili pri takvim pokuajima oivljavanja neke ultra-
moderne metode, o kojima mi moemo samo raspravljati? Prikaz medicinskog
lijeenja na cilindrinom peatu koji se datira na sam poetak sumerske civiliza-
cije, svakako sugerira poznavanje i koritenje radioaktivnih materijala pri lijeenju
odreenih lakih bolesti. Nema sumnje da crte prikazuje ovjeka kako lei na
posebnom krevetu; lice mu je zatieno maskom, i izloen je nekoj vrsti zraenja.
(sl.15)
Jedan od najstarijih sumerskih materijalnih
postignua je razvoj industrije tekstila i odjee.
Smatra se da je naa industrijska revolucija
zapoela s uvoenjem strojeva za predenje i
tkanje u Engleskoj 1760-tih. Najrazvijeniji narodi
oduvijek su teili razviti tekstilnu industriju kao
prvi korak prema industrij alizaciji. Dokazi poka-
zuju da taj proces traje ne samo od osamna-
estog stoljea, ve od prve ovjekove velike
sl.15 civilizacije. ovjek nije mogao proizvesti
tkaninu prije nego je razvio poljodjelstvo koje
ga je opskrbilo lanom, i prije negoli je pripitomio ivotinje, stvorivi tako izvor za
vunu. Grace M. Crowfoot (Textiles, Basketry and Mats in Antiquity) izrazila je
ope miljenje uenjaka izjavivi da se tkanje prvi puta pojavilo u Mezopotamiji,
oko 3.800 pr.n.e.
U to vrijeme Sumer nije bio na glasu samo po tkaninama, ve i po svojoj
odjei. Knjiga Joue (7.21) govori da za vrijeme osvajanja Jerihona neki ovjek
nije mogao odoljeti iskuenju da zadri "jedan dobar kaput iz ineara" kojeg je
pronaao u gradu, iako je kazna za tako neto bila smrt. Odjea iz ineara (Sum-
er) bila je toliko cijenjena da su ljudi bili voljni izloiti ivot ne bi li je dobili.
Ve u sumersko doba postojala je bogata terminologija koja je opisivala i
pojedine komade odjee i njihove proizvoae. Osnovnu odjeu inio je TUG -
bez sumnje, i stilom i imenom prethodnik rimske toge. Ta odjea zvala se
TUG.TU.SHE, to je znailo "odjea koja se nosi omotana" (sl. 16).
Drevni prikazi otkrivaju ne samo zapanjujuu raznolikost i obilje odjee, ve
i eleganciju, u kojoj je prevladavao dobar ukus i usklaenost odjee, frizura,
nakita za glavu i kosu, te dragocjenosti. (sl. 17, 18)
sl.17
sl. 16 sl.18
U vinu za pie
U mirisnoj vodi
U ulju pomazanja
Ovu sam pticu skuhao
I pojeo.
Gospodar Gilgame
Pred starce svoga grada iznio je pitanje
I trai odluku:
Nemojmo se pokoriti kui Kia,
Ve ga unitimo orujem.
Slijedi sretan zavretak. "Pravine rijei, iste rijei koje je on izrekao, bog je
prihvatio; ...njegov bog je povukao ruku njegovu od zle rijei".
Otprilike dvije tisue godina prije biblijske Knjige Propovjednika sumerske
poslovice sadravale su mnoge sline pristupe i dosjetke.
Nakon iskopavanja u Lagau, arheolozi su otkrili Nippur, neko vjersko sre-
dite Sumera i Akada. Od 30.000 tekstova koliko ih je tamo pronaeno, mnogi
jo do danas nisu proueni. U uruppaku su pronaene kolske zgrade iz treeg
tisuljea prije Krista. U Uru su istraivai pronali velianstvene vaze,
dragocjenosti, oruje, bojna kola, kacige od zlata, srebra, bakra, i bronze, ostatke
tkaonica, sudske biljeke i visoko uzdignuti zigurat ije ruevine jo uvijek do-
miniraju krajolikom. U Enunni i Adabu arheolozi su pronali hramove i umjet-
nike kipove iz vremena prije Sargona. Natpisi iz Umme govore o ranim kral-
jevstvima. U Kiu su otkrivene monumentalne zgrade i zigurat koji potjeu bar-
em iz 3.000 pr.n.e.
Uruk (Erek) je vratio arheologe natrag u etvrto tisuljee prije Krista. Tamo
je pronaena prva bojana lonarija peena u pei, to dokazuje prvo koritenje
lonarskog kola. Plonik od blokova vapnenca predstavlja najstariju pronaenu
kamenu konstrukciju. U Uruku su arheolozi takoer pronali i prvi ziguiat - go-
lemi breuljak kojeg je nainio ovjek, a na njegovom su se vrhu nalazili bijeli i
crveni hram. Tamo je takoer pronaen prvi pisani tekst na svijetu, kao i prvi
cilindrini peati, O njima govori Jack Finegan (Light from the Ancient Past):
"Izvrsnost peata ve pri prvom njihovom pojavljivanju u razdoblju Uruka je
zaudna". Druga nalazita iz razdoblja Uruk sadre dokaze o pojavi Metalnog
doba.
Godine 1.919. H. R. Hall naiao je na drevne ruevine u selu pod dananjim
nazivom El-Ubaid. To nalazite je imenovalo ono to danas uenjaci smatraju
prvom fazom velike sumerske civilizacije. Sumerski gradovi tog razdoblja, na
podruju od sjeverne Mezopotamije do junih obronaka Zagrosa, po prvi puta
su upotrebljavali glinene cigle, gipsane zidove, ukrasne mozaike; javljaju se groblja
s grobovima uokvirenim ciglama, oslikani i ukraeni keramiki predmeti s
geometrijskim uzorcima, bakrena ogledala, zrnca uvezenog tirkiza, boja za one
kapke, sjekirice s bakrenim glavama, odjea, kue i, iznad svega, monumen-
talni hramovi.
Nie na jugu, arheolozi su otkrili Eridu, prema drevnim tekstovima prvi sum-
erski grad. Kako su iskopavanja ila dublje, naili su na hram posveen sumer-
skom bogu Znanja imenom Enki. Izgleda da je taj hram bio vie puta graen i
obnavljan. Slojevi su vodili uenjake sve dalje do poetaka sumerske civilizacije:
2.500 pr.n.e., 2.800 pr.n.e., 3.000 pr.n.e., 3.500 pr.n.e.
Zatim su lopate naile na temelje prvog hrama posveenog bogu Enki. Ispod
njih se nalazila netaknuta zemlja. Prije toga nita nije bilo izgraeno. Starost je
iznosila otprilike 3.800 pr.n.e. Tada je zapoela civilizacija.
To, u pravom smislu rijei, nije bila samo prva civilizacija. To je bila civiliza-
cija najveeg opsega, sveobuhvatna, mnogo naprednija od ostalih starih kultura
koje su slijedile nakon nje. Nema sumnje da se na njenim osnovama temelji naa
vlastita civilizacija.
Poevi koristiti kamenje kao orue nekih 2.000.000 godina ranije, ovjek je
ovakav stupanj civilizacije bez presedana postigao u Surneru oko 3.800 pr.n.e.
injenica koja zbunjuje do danas jest da uenjaci ni ne slute, tko su zaista bili
Sumerani, odakle su doli, te kako i zato se pojavila njihova civilizacija.
Jer, oni su se pojavili naglo, neoekivano i niotkuda.
H. Frankfort (Tell Uqair) ju je nazvao "zapanjujuom". Pierre Amiet (Elam)
"izvanrednom". A. Parrot (Sumer) opisuje ju kao "plamen koji je tako naglo bukn-
uo", Leo Oppenheirn (Ancient Mesopotamia) naglaava "zapanjujue kratak pe-
riod" unutar kojeg se uzdigla ova civilizacija. Joseph Campbell (The Masks of
Gods) saeo je to ovako: "s arobnom nenadanou ... pojavljuje se u ovom
malom sumerskom blatnjavom vrtu... itav jedan kulturni sindrom koji je tako
rairio klicu svih velikih civilizacija svijeta."
3
BOGOVI NEBA I ZEMLJE
sl.24
sl.23
Prema grkoj predaji, Zeus je stigao na grko kopno preko Krete, odakle je
pobjegao preplivavi Mediteran nakon to je oteo Europu, prelijepu ker kralja
fcnikog grada Tira. Zaista, kad je Cyrus H. Gordon konano uspio odgonetnuti
najraniji minoanski natpis, pokazalo se da se radi o "semitskom dijalektu sa obala
istonog Mediterana."
Grci, ustvari, nikada nisu tvrdili da su njihovi Olimpski bogovi doli u Grku
izravno sa neba. Zeus je stigao preko Mediterana, tj. Krete. Afrodita je, kau,
stigla morem sa Bliskog istoka, preko Cipra, Posejdon (Neptun za Rimljane) je
sa sobom doveo konja iz Male Azije. Atena je u Grku donijela "maslinu, rodnu
i samoniklu" iz biblijskih zemalja.
Nema sumnje da je Grka predaja i religija stigla na grko kopno sa Bliskog
istoka, preko Male Azije i mediteranskih otoka. Tamo su korijeni njihovog pan-
teona; tamo treba traiti porijeklo grkih bogova i njihov astralni odnos s brojem
dvanaest.
Hinduizam, drevna indijska religija smatre Vede, zbirku himni, rtvenih for-
mula i drugih izreka koje se odnose na bogove, svetim spisima, koji "nisu ljud-
skog porijekla". Sami su ih bogovi skupili, kako kae indijska predaja, u doba
koje prethodi dananjem. Ali kako je vrijeme prolazilo, sve vie od izvornih
100.000 stihova, koji su se prenosili usmenim putem iz generacije u generaciju,
bilo je izgubljeno ili zametnuto. Na kraju, mudrac je zapisao preostale stihove,
podijelivi ih u etiri knjige i povjerivi ih etvorici svojih glavnih uenika da
svaki sauva po jednu.
Kada su u devetnaestom stoljeu uenjaci poeli odgonetavati i razumijevati
zaboravljene jezike i otkrivati njihovu povezanost, shvatili su da su Vede bile
napisane na vrlo starom indoeuropskom jeziku, prethodniku indijskog korijen-
skog jezika sanskrta, te grkog, latinskog i ostalih europskih jezika. Kada su
konano uspjeli proitati i analizirati Vede bili su iznenaeni uoivi nevjerojat-
nu slinost izmeu vedskih i grkih pria o bogovima.
Vede kau da su svi bogovi bili lanovi jedne velike, ali ne nuno mirne obitelji.
U priama o uzlascima na nebo i silascima na zemlju, zranim bitkama, udesnim
orujima, prijateljstvima i suparnitvima, brakovima i nevjerama, izgleda da se
vodilo rauna o biljeenju rodoslovlja; tko je kome bio otac, a tko prvoroeni sin.
Bogovi na Zemlji potjeu sa neba, a glavna boanstva, ak i na Zemlji i dalje
predstavljaju nebeska tijela.
U pretpovijesna vremena, Riji (koji teku) kretali su se nebom, posjedujui
nesavladive moi. Njih sedmorica bili su Veliki praoci Bogovi Ranu (demon) i
Ketu (nevezan) bili su neko jedno nebesko tijelo koje se, bez dozvole, htjelo
pridruiti bogovima, ali Bog oluje zavitlao je svoje plamtee oruje na nj, rasporivi
ga na dva dijela: Rahu - Zmajeva glava, koja neprestano prelazi nebom u potrazi
za osvetom i Ketu, Zmajev rep. Marici, praotac Sunane dinastije, rodio je Kashy-
apu "onaj koji je prijestolje", Vede kau da je bio prilino plodan, ali dinastiju je
od njegovo desetero djece nastavila tek Prthivi (nebeska majka).
Kao glava dinastije, Kashyapa je bio i voa devasa (oni koji sjaje) i nosio je
ime DyauhPitr (sjajni otac). Zajedno sa enom i njihovo desetero djece, boanska
obitelj tvorila je dvanaest aditva, bogova kojima je svakom dodijeljen zodijaki
znak i nebesko tijelo. Nebesko tijelo Kashyape bila je "sjajna zvijezda", a Prthivi
je predstavljala Zemlju. Osim njih postojali su bogovi kojima su nebeski pandan
bili Sunce, Mjesec, Mars, Merkur, Jupiter, Venera i Saturn.
Vremenom vodstvo panteona dvanaestorice preuzima Varuna, bog nebeskog
prostranstva. On je sveprisutan i sve vidi Jedna od himni njemu posveenih zvui
gotovo poput biblijskog psalma:
I njegovoj vladavini prije ih kasnije doao je kraj. Indra, bog koji je ubio
nebeskog "Zmaja" osvojio je prijestolje ubivi svog oca. On je postao novi Gos-
podar neba i Bog oluja. Munja i grom bili su njegovo oruje, a epitet mu je bio
gospodar vojske. Ipak, vlast je morao dijeliti sa svoja dva brata. Jedan od njih je
Vivasvat, praotac Manua, prvog ovjeka. Drugi je bio Agni (koji pali) koji je sa
neba na Zemlju donio vatru, da bi se njome ovjek mogao sluiti.
sl.27
sl.28
sl.29
sl.30
sl.31
Prema ovoj drevnoj prii, borba nije zavrila potpunom pobjedom, lako uko-
pljen, Anu je uspio pobjei natrag u svoje Nebesko boravite, ostavivi Kumarbi-
ja da upravlja Zemljom. U meuvremenu, Anuova mukost stvorila je u nutrini
Kumarbijevoj nekoliko boanstava, koje je on, ba poput Krona u grkim legen-
dama bio prisiljen osloboditi. Jedan od njih bio je Teub, glavno hetitsko boanstvo.
Ipak, trebala se dogoditi jo jedna epska bitka prije negoli je Teub mogao
vladati u miru.
Saznavi za pojavljivanje Anuovog nasljednika u Kummiva (nebesko bo-
ravite), Kumarbi se domislio kako da "dozove suparnika Olujnom bogu" U ruku
je uzeo tap, na noge je stavio cipele brze poput vjetra i otiao iz svog grada Ur-
Kia do boravita Gospe od Velike planine. Stigavi do nje:
elja mu je narasla
Spavao je s Gospom od planine;
Njegova je mukost potekla u nju.
Pet puta ju je uzeo...
Deset puta ju je uzeo.
Je li Kumarbi bio jednostavno poudan? Imamo razloga vjerovati da je tu bilo
ukljueno mnogo vie toga. Moemo rei ovako: pravila nasljeivanja kod bogova
bila su takva da bi sin Kumarbija i Gospe od Velike planine mogao zahtijevati
pravo da bude zakoniti nasljednik Nebeskog prijestolja; te je Kumarbi "uzeo"
boicu pet i deset puta kako bi bio siguran da e zaeti, to se doista i dogodilo.
Rodila je sina, kojeg je Kumarbi simbolino nazvao Ulli - Kummi ("koji je sv-
ladao Kummivu"- Teubovo boravite).
Borba za nasljedstvo, kako je predvidio Kumarbi, imat e za posljedicu borbe
na nebu. Namijenivi svom sinu zadatak da savlada nositelje dunosti u K.um-
miyi, Kumarbi je dalje navijestio:
Nema sumnje da hetitski panteon i prie o bogovima zaista imaju svoje kor-
ijenje u Sumeni, njegovoj civilizaciji i njegovim bogovima.
Pria o prkoenju Uli - Kummija Boanskom prijestolju nastavlja kazivati o
bitkama junakim ali neodlunim. U jednom trenutku, neuspjeh Teuba da porazi
svog neprijatelja naveo je njegovu enu Hebat na pokuaj samoubojstva. Konano,
postavljenje zahtjev pred bogove da posredovanjem izmire raspravu, te je sazva-
na Skuptina bogova. Predvodio ju je stari bog imenom Enlil i drugi stari bog
imenom Ea, od kojeg se zahtijevalo da stvori "stare ploe s rijeima sudbine" -
neke drevne zapise koji bi oito mogli pomoi da se smiri rasprava u vezi
boanskog nasljedstva.
Kako ovi zapisi nisu uspjeli smiriti raspravu, Enlil je predloio jo jednu bit-
ku sa izazivaem, ali pomou nekih vrlo starih oruja. "Sluajte, vi stari bogovi,
vi koji poznajete stare rijei" Enlil je rekao svojim sljedbenicima;
Usto, kultura i religija koju su Huriti prihvatili i prenosili nije bila indoeurop-
ska. ak ni jezik im nije bio uistinu indoeuropski. U huritskom jeziku, kulturi i
predaji nedvojbeno su postojali akadski elementi. Ime njihovog glavnog grada,
Vaukani, bila je varijanta semitskog resh-eni (gdje poinju vode). Rijeku Tigris
zvali su Aranzakh, to, pretpostavljamo dolazi od akadske rijei koja znai rijeka
istog cedra. Bogovi ama i Tametum postali su huritski Shimiki i Tahimme-
tish, itd.
Ali budui su se akadska kultura i religija i same razvile iz izvorne sumerske
predaje i vjerovanja, Huriti su u stvari preuzeli i prenosili religiju Sumera. Da je
bilo tako jasno se vidi iz este upotrebe izvornih sumerskih imena i epiteta bogo-
va i znakova u pisanju.
Postalo je jasno da su epske prie Hurita bile sumerske; boravita starih bogo-
va nalazila su se u sumerskim gradovima; stari jezik bio je jezik Sumera. ak je
i umjetnost Hurita oponaala sumersku umjetnost, njenu formu, teme, simbole.
Kada i kako su se Huriti promijenili pod utjecajem Sumerana?
Dokazi sugeriraju da su se Huriti, sjeverni susjedi Sumera i Akada u drugom
tisuljeu prije Krista, ustvari mijeali sa Sumeranima u prethodnom tisuljeu.
Utvreno je da su Huriti bili prisutni i da su djelovali u Sumeru u treem tisuljeu
prije Krista, da su tamo drali vane pozicije tijekom njegovog posljednjeg slavnog
razdoblja, u vrijeme tree dinastije Ura. Dokazi pokazuju da su Huri upravljali i
osiguravali ljudima konfekcijsku industriju po kojoj je Sumer bio poznat u dav-
nini (a posebno Ur). Priznati trgovci Ura bili su vjerojatno uglavnom Huriti.
U trinaestom stoljeu pr.n.e. pod pritiskom velikih seoba i najezda (ukljuu-
jui i izraelski prodor iz Egipta u Kanaan), Huriti su se povukli na sjeveroistok
svog kraljevstva. Uspostavivi svoj novi glavni grad blizu jezera Van, postaju
kraljevstvo Urartu (Ararat). Tamo su tovali panteon kojeg je predvodio Tesheba,
(Teub), kojeg su prikazivali kao snanog boga koji nosi kapu ukraenu rogovi-
ma i stoji iznad svog kultnog simbola, bika. (sl.34). Svoj glavni hram nazvali su
Bitanu (Dom Anua) i posvetili se tome da svoje kraljevstvo uine "tvravom
doline Anua".
A Anu je, kao to emo vidjeti, bio sumerski Otac bogova.
po imenu El, rije koja istovremeno oznaava osobno ime boga i generiki izraz
u znaenju "uzvieno boanstvo". On predstavlja konani autoritet u svim
dogaanjima, ljudskim ili boanskim. Njegov naslov je bio Ab Adam (otac
ovjeka), a njegovi epiteti: ljubazan i milosrdan. On je bio "stvoritelj svih stvari,
i onaj koji je sam mogao podariti kraljevsko dostojanstvo."
Kanaanski tekstovi (za mnoge uen-
jake tek mitovi) prikazuju Ela kao mudrog,
starog boga koji se dri podalje od dnevnih
dogaanja. Njegovo je boravite bilo udal-
jeno i nalazilo se kod "gornjeg toka dviju
rijeka" - Tigrisa i Eufrata. Tamo je sjedio
na svom prijestolju, primao emisare, i
razmiljao o problemima i sporovima koje
su ostali bogovi iznosili pred njega.
Stela pronaena u Palestini prikazuje
starijeg boga kako sjedi na prijestolju i
mlade bogove kako ga posluuju piem.
Bog koji sjedi ima unjastu frizuru okienu
rogovima - znakom bogova, kao to smo
vidjeli jo iz pradavnih vremena, a cije-
sl.35
lim prizorom dominira krilata zvijezda,
rasprostranjen simbol kojeg emo sretati sve ee. Uenjaci se openito slau da
ovaj uklesani reljef prikazuje Ela, vie kanaansko boanstvo. (sl. 35.)
No nije El oduvijek bio stari bog. Jedan od njegovih epiteta je Tor (u znaenju
Bik) i uenjaci smatraju da oznaava njegove seksualne podvige i njegovu ulogu
Oca bogova. U kanaanskoj pjesmi pod naslovom "Roenje milostivih bogova"
El se nalazi na morskoj obali, vjerojatno gol, gdje su dvije ene potpuno oarane
veliinom njegovog penisa. Dok se na obali pekla ptica, El je vodio ljubav s
dvjema enama. Tako su roena dva boga: Shahar (zora) i Shalem (dovrenje ili
sumrak).
To nisu bili jedini njegovi potomci niti njegovi glavni sinovi (kojih je oi-
gledno imao sedam). Njegov glavni sin zvao se Baal, to je jo jedno osobno ime
boanstva koje je ujedno generiki izraz za "gospodara". Ba kao i Grci, i Kanaanci
govore o tome kako su sinovi prkosili autoriretu i vladavini svojeg oca. Kao i
otac mu El, i Baai je bio ono Sto bi uenjaci nazvali Olujni bog, Bog groma i
munje. Nadimak Baalov bio je Hadad (otar). Njegovo oruje bila je borbena
sjekira, i koplje-rnunja, njegova kultna ivotinja, kao i Elova bio je bik. Kao i
Ela, prikazivali su ga kako nosi unjastu frizuru okienu parom rogova.
Baala su jo nazivali i Alijan "vrhovni", to jest priznati vladar, zakoniti nasl-
jednik. Ali do ovog naslova nije doao bez borbe, najprije sa svojim bratom Ya-
mom, vladarom mora, a zatim s drugim bratom Mothom. Dugaka i dirljiva pjesma,
sloena sa brojnih komadia ploica, zapoinje s pozivanjem Gospodara Obrta u
boravite Elovo "na izvore voda, u sredite gornjeg toka dviju rijeka":
Preko polja Elovih on dolazi
Ulazi u ator Oca vremena.
Klanja se pred Elovim nogama,
Pada niice, iskazujui poast.
Gospodaru obrta je nareeno da podigne palau u ast Yama kao simbol nje-
govog uspona ka moi. Ohrabren ovim potezom, Yam alje svoje glasnike u zbor
bogova i trai da mu predaju Baala. Yam upuuje svoje glasnike da budu drski i
okupljeni bogovi poputaju. ak i El prihvaa novi raspored medu svojim si-
novima i izjavljuje: "Baal je tvoj rob, o Yam".
No, prevlast Yama bila je kratkog vijeka. Naoruan s dva boanska oruja,
Baal se borio protiv Yama i porazio ga. Samog Baala kasnije je izazvao njegov
brat Moth (njegovo ime znai "koji udara"). U toj bitci, Baal je ubrzo bio po-
bijeen. Ali njegova sestra Anat odbila je prihvatiti konanost njegovog odlaska.
"Ona je zgrabila Motha, Sina Elovog, i otricom ga raskolila".
Zatiranje Motha dovelo je, prema kanaanskoj prii, do udesnog uskrsnua
Baala. Uenjaci su pokuali racionalno objasniti ovakav ishod izrazivi miljenje
da je itava pria tek alegorija: pria o godinjoj bitci na Bliskom istoku izmeu
vruih, sunih ljeta koja isuuju vegetaciju i dolaska kinog razdoblja u jesen,
koje oivljava ih "uskrsuje" vegetaciju. Ali nema sumnje da kanaanska pria nije
alegorija, ve se odnosi na dogaaje koji su se, prema tadanjem vjerovanju,
uistinu dogodili; kako su se sinovi glavnog boanstva meusobno borili i kako je
jedan od njih prkosio porazu da bi se ponovo pojavio i postao prihvaeni nasljed-
nik, na radost Elovu:
Prema kanaanskoj predaji, Anat je tako stala uz svog brata Gospodina (Baal)
u njegovoj borbi na ivot i smrt sa zlim Motom. Paralela izmeu ove i grke
predaje u kojoj boica Atena staje uz vrhovnog boga Zeusa u njegovoj borbi na
ivot i smrt s Tifonom je vie nego oigledna. Atenu su, kao to smo vidjeli, zvali
"savrena djeva" a opet je imala brojne zabranjene ljubavne avanture. Na isti
nain kanaanska predaja, koja prethodi grkoj, slui se epitetom "djeva Anat" i
unato tome nastavlja biljeiti njene razliite ljubavne avanture, posebno s njenim
vlastitim bratom Baalom. Jedan tekst govori o dolasku Anat u Baatovo boravite
na planini Zaphon, kojom prilikom je Baal urno raspustio svoje ene. Zatim se
spustio do njenih nogu, gledali su jedan drugome u oi i pomazili jedan drugome
"rogove":
sl.37
su se sumerskim seksagezimalnom osnovom ezdeset, a nebeska pitanja bila su
predmetom broja dvanaest. Nebo je bilo podijeljeno u tri dijela od kojih je svaki
sadravao dvanaest nebeskih tijela. I zagrobni ivot je bio podijeljen u dvanaest
dijelova. Dan i no su bili podijeljeni svaki na dvanaest sati. Te podjela imale su
paralelu u "druinama" bogova koje su se sastojale od po dvanaest bogova sva-
ka.
Glava egipatskog panteona bio je Ra (stvoritelj) koji je predsjedao Zborom
bogova iji broj je bio dvanaest. On je izveo svoje udesno djelo stvaranja u
pretpovijesno doba, izrodivi Geb (Zemlju) i Nut (nebo). Tada je uinio da na
Zemlji rastu biljke, zatim stvorenja koja puu i, konano, ovjek. Ra je bio nev-
idljivi nebeski bog koji se manifestirao samo povremeno. Njegova manifestacija
bio je Aten - Nebeski disk, prikazan kao Krilata kugla. (sl. 38)
Pojavljivanje i djelovanja boga Ra na Zemlji bila su, prema egipatskoj predaji
izravno povezana s kraljevskim dostojanstvom u Egiptu. Prema toj predaju prvi
vladari Egipta nisu bili ljudi ve bogovi, a prvi bog koji je vladao Egiptom bio je
Ra. On je zatim podijelio kraljevstvo, poklonivi Donji Egipat svom sinu Ozirisu,
a Gornji Egipat svom sinu Sethu. Ali Seth je snovao da zbaci Ozirisa i na kraju
dao Ozirisa utopiti. Izida, sestra i ena Ozirisova, pronala je njegovo osakaeno
tijelo i uskrsnula ga. Nakon toga, on je proao kroz "sveta vrata" i pridruio se
bogu Ra na njegovom nebeskom putu. Ozirisovo mjesto na prijestolju Egipta
preuzeo je njegov sin Horus kojeg su ponekad prikazivali kao boanstvo s krili-
ma i rogovima. (sl. 39)
Iako je Ra bio najuzvieniji na nebu, na Zemlji on je bio sin boga Ptah (onaj
koji razvija, koji oblikuje stvari), Egipani su vjerovali da je ustvari Ptah izdigao
egipatsku zemlju ispod voda poplave, izgradivi nasipe na mjestu gdje izvire Nil.
Kau da je ovaj veliki bog doao u Egipat odnekuda i ne samo da je udario temel-
je Egipta ve i "planinske zemlje i daleke strane zemlje", Egipani priznaju kako
su svi njihovi stari bogovi stigli laom sa juga, a mnogi pronaeni pretpovijesni
crtei na stijenama pokazuju te davne bogove - razabiru se po svojim rogatim
ukrasima za glavu - kako laom stiu u E g i p a t . (sl. 40)
Jedini morski put koji vodi u Egipat sa juga je preko Crvenog mora, a znaa-
jno je da je njegov egipatski naziv More Ura. Oznaka za Ur u hijeroglifima
znaila je "daleka strana zemlja na istoku". Doista, ne moemo iskljuiti mo-
gunost da se to zapravo moglo odnositi na sumerski Ur koji se nalazio ba u
tom smjeru.
Egipatska rije za boansko bie, odnosno boga bila je NTR, to je znailo
"onaj koji promatra". Znaajno je da i rije Sumer znai to isto: zemlja "onih koji
promatraju".
Ranija pomisao da je civilizacija moda zapoela u Egiptu sada je odbaena.
Brojni dokazi pokazuju da je egipatsko organizirano drutvo i civilizacija, koja je
nastala i vie od pola tisuljea nakon sumerske, preuzela kulturu, arhitekturu,
tehnologiju, umjetnost pisanja i mnoge druge aspekte visoke civilizacije od
Sumera. Dokazi takoer pokazuju da su bogovi Egipta porijeklom iz Sumera,
Kao kulturni i krvni srodnici Egipana, Kanaanci su s njima dijelili iste bogove.
Ali smjeteni rta pojasu zemlje koji je od pamtivijeka bio most izmeu Azije i
Afrike, i oni su potpali pod snaan semitski ili mezopotamski utjecaj. Poput Heti-
ta na sjeveru, Hurita na sjeveroistoku, Egipana na jugu, ni Kanaanci se nisu
mogli pohvaliti izvornim panteonom. I oni su takoer poprimili svoju kozmog-
oniju, boanstva i legendarne prie od drugih. Izravni kontakt Kanaanaca sa
sumerskim izvorima bili su Amoriani.
sl.41
kanaanskom Baal (gospodar), a nadimak mu je bio Hadad. Njegov simbol, kao
to je i za oekivati, bila je viliasta munja.
U kanaanskim tekstovima Baal se esto naziva i "sinom Dagona". Marijski
tekstovi takoer govore o starijem boanstvu kojeg nazivaju Dagan, "gospodar
obilja" koji je, poput Ela opisan kao umirovljeni bog: jednom prilikom se alio
kako se vise ne savjetuju s njim pri voenju nekog rata.
Ostali lanovi panteona ukljuuju Boga Mjeseca, kojeg Kanaanci nazivaju
Yerah, Akaani Sin, a Sumerani Nannar, zatim Boga Sunca kojeg obino zovu
ama; te ostala boanstva iji identitet brie svaku sumnju da je Mari bio most
(zemljopisno i kronoloki) koji je povezivao zemlje i narode istonog Meditera-
na s mezopotamskim izvorima.
Medu otkriima u Mari-
ju, kao i drugdje u Sumeru,
bili su brojni kipovi koji
prikazuju sam narod, kral-
jeve, plemstvo, sveenike,
pjevae. Bili su redovito
prikazivani ruku sklopljenih
u molitvu i pogleda zauvijek
okrenutih prema njihovim
bogovima. (sl. 42)
Tko su bili ti Bogovi
neba i Zemlje, boanski a
ipak ljudi, uvijek predvoe-
sl.42 ni panteonom ili skrovitim
krugom dvanaest boanstava?
Uli smo u hramove Grka i Arijaca, Hetita i Hunta, Kanaaraca, Egipana i
Amoriana. Slijedili smo puteve koji su nas vodili preko kontinenata i mora, i
rjeenja su nas pronijela kroz nekoliko tisuljea.
A svi hodnici svih hramova doveli su nas do jednog izvora, a to je Sumer.
4
SUMER: ZEMLJA BOGOVA
Nema sumnje da su "stare rijei", koje su tisuama godina inile jezik vieg
znanja i vjerskih tekstova, bile iz jezika Sumera. Isto tako je sigurno da su "stari
bogovi" bili sumerski bogovi. Zapisi i prie i genealogije i povijesti bogova star-
iji od onih koje pripadaju bogovima Sumera nisu nigdje pronaeni.
Kada su ovi bogovi (u njihovom izvornom sumerskom obliku ili u kasnijem
akadskom, babilonskom ili asirskom) dobili imena i bili pobrojani, popis je dose-
gao nekoliko stotina. No, jednom kada su klasificirani, postalo je jasno da oni
nisu bili kaotina zbirka boanstava. Predvodio ih je panteon Viih Bogova i
Zbor bogova i meusobno su bili povezani. Ako iskljuimo brojne manje vane
neakinje, neake, unuad i slino, izdvaja se mnogo manja, suvisla skupina
bogova, a svaki od njih ima svoju ulogu, moi ili odgovornosti.
Postojali su, prema sumerskom vjerovanju, bogovi koji su bili "sa nebesa".
Tekstovi koji se bave vremenom "prije negoli su stvari bile stvorene", govore o
takvim nebeskim bogovima kao to su Apsu, Tiamat, Ansar, Kisar, Nigdje se ne
tvrdi da su se bogovi od ove vrste ikad pojavili na Zemlji. Ako poblie pogleda-
mo te "bogove", koji su postojali prije nego je stvorena Zemlja, shvatit emo da
su oni nebeska tijela koja ine na Sunev sustav: i, kao to emo pokazati, takoz-
vani sumerski mitovi koji se bave ovim nebeskim biima ustvari su precizne i
znanstveno vjerojatne kozmoloke koncepcije stvaranja naeg Sunevog susta-
va.
Postojali su takoer i nii bogovi koji su bili "od Zemlje". Sredita njihovog
kulta bila su uglavnom pokrajinski gradovi, a oni su bili lokalna boanstva. U
najboljem sluaju, bili su zadueni za neku ogranienu operaciju; na primjer,
boica NIN.KAI (gospa - pivo) koja je nadgledala pripremanje napitaka. 0
njima nisu ispriane junake prie. Oni nisu posjedovali strano oruje; na njiho-
vu zapovijed ostali bogovi ne bi protrnuli. Jako podsjeaju na skupinu mladih
bogova sa kraja povorke prikazane na stijenama hetitske Yazilikaye.
Izmeu ove dvije skupine bili su Bogovi neba i Zemlje, nazvani "drevni
bogovi". To su bili stari bogovi iz epskih pria, koji su, prema sumerskom vjero-
vanju, sili na Zemlju sa neba.
To nisu bili obini lokalni bogovi. Bili su to bogovi naroda, ustvari, meunar-
odni bogovi. Neki od njih bili su prisutni i djelovali su na Zemlji ak i prije
pojave ovjeka. Doista, samo postojanje ovjeka smatra se rezultatom namjernog
stvaralakog poduhvata tih bogova. Bili su moni, sposobni za pothvate izvan
mogunosti i razumijevanja smrtnika. Ipak, oni ne samo da su izgledali kao ljudi,
ve su i jeli i pili poput njih i iskazivali praktino svaku ljudsku emociju: ljubav
i mrnju, vjernost i nevjeru.
Iako su se uloge i hijerarhijski poloaji nekih glavnih boanstava mijenjali
kroz tisuljea, dio njih nikada nije izgubio svoj poloaj na vrhu i tovanje u
narodu. Ako poblie pogledamo ovu sredinju grupu bogova, izranja slika dinas-
tije, boanske obitelji, koja je vrsto povezana i istovremeno gorko podijeljena.
Glava ove obitelji Bogova neba i Zemlje bio je AN (ili Anu u babilonskim/
asirskim tekstovima). On je bio Veliki otac bogova, Kralj bogova. Njegovo kral-
jevstvo bilo je prostranstvo nebesa, a simbol mu je bila zvijezda. U sumerskom
slikovnom pismu, znak zvijezde je takoer stajao u znaenju Ana, "neba" i
"boanskog bia" ili "boga" (koji potjee od Ana). Ovo etverostruko znaenje
tog simbola nije se mijenjalo cijelo to vrijeme kako se pismo mijenjalo od sumer-
skog slikovnog do klinastog akadskog, sve do stiliziranog babilonskog i asirskog
(sl. 43). Od najranijih vremena pa sve dok klinasto pismo nije nestalo, znai od
sl.43
Adapa
Ti ide pred Anua, kralja;
Krenut e putem za nebo.
Kada uzaes na nebo,
I pristupi vratima Anuovim,
''onaj koji nosi ivot" i "onaj koji uzgaja istinu
stajat e na vratima Anuovim.
Pod vodstvom svog stvoritelja Adapa "je krenuo gore u nebo", "uzaao na
nebesa i pristupio vratima Anuovim", ali kad mu se pruila prilika da postane
besmrtan, Adapa je odbio jesti Kruh ivota, mislei da mu razljueni Anu nudi
otrovanu hranu. Tako je bio vraen na Zemlju kao pomazani sveenik, ali jo
uvijek smrtnik.
Tvrdnja Sumerana da su se osim bogova u Boansko boravite na nebu mogli
uzdii i izabrani smrtnici, ima odjeka u starozavjetnim priama o uzaacima na
nebo Henoka i proroka Ilije. Iako je Anu ivio u Nebeskom stanu, sumerski tek-
stovi izvjetavaju o prilikama kada je on doao na Zemlju, bilo u vrijeme velikih
kriza ili u ceremonijalne posjete (pritom ga je pratila druica Antu) ili (barem
jednom) da bi svoju pra praunuku Inannu uinio svojom enom na Zemlji.
Kako nije stalno boravio na Zemlji, oigledno nije bilo potrebe dodijeliti mu
iskljuivo njegov vlastiti grad ili sredite kulta, a boravite ili "visoka kua" koju
su podigli za njega bila je smjetena u Uruku (biblijski Erek), na podruju vlasti
boice Inanne. U ruevinama Uruka nalazi se do dananjeg dana; veliki umjetno
podignut breuljak, gdje su arheolozi pronali dokaze o gradnji i obnovi visokog
hrama posveenog Anuu. Otkriveno je nita manje nego osamnaest slojeva ili
odvojenih faza, koje pokazuju da su postojali neobino zanimljivi razlozi to se
hram uvao na upravo tom svetom mjestu.
Anuov hram zvao se E.ANNA (kua Anuova), Ovo jednostavno ime odnosi-
lo se na strukturu koja je, barem u nekim svojim fazama, prizor vrijedan vienja.
To je, prema sumerskim tekstovima, bila "posveena E-Anna, neokaljano sve-
tite." Predaje tvrde da su sami Vii bogovi "oblikovali njegove dijelove" "nje-
govi zidni vijenci bili su poput bakra, njegov veliki zid dodirivao je oblake: uz-
vieno boravite; arm te kue bio je neodoljiv, njena dra beskrajna". Tekst je
takoer razjasnio svrhu hrama, jer su ga nazivali "kua za silazak sa nebesa".
Ploica koja se nalazila u Uruku prikazuje nam raskoi i ceremonije koje su
pratile dolazak Anua i njegove pratilje u "dravni posjet", Zbog oteenosti ploice,
moemo o ceremoniji itati tek negdje od sredine, kada Anu i Antu ve sjede u
dvoritu hrama, Bogovi, poredani tono kao i prije, stoje u povorci ispred i iza
onoga koji nosi ezlo. Protokol dalje upuuje:
Sedamnaestog dana,
etrdeset minuta nakon izlaska sunca,
Vrata e se otvoriti ispred bogova Anua i Antu,
Privevi kraju njihov boravak preko noi.
Iako je kraj ove ploice odlomljen, drugi tekst vrlo vjerojatno opisuje od-
lazak: jutarnji obrok, arolije, rukovanje (hvatanje za ruke) s ostalim bogovima.
Velike bogove su zatim prenijeli do mjesta odlaska, u nosiljkama koje su izgledale
sl.44
poput prijestolja, na ramenima hramskih dostojanstvenika. Asirski prikaz pov-
orke bogova (iako je nastao mnogo kasnije) vjerojatno prilino dobro prikazuje
nain na koji su Anu i Antu bili noeni u povorci u Uruku. (sl. 44)
Posebne arolije bile su izgovarane kada je povorka prolazila "ulicama
bogova". Drugi psalmi i himne pjevali su se kako se povorka pribliavala "svetom
pristanitu", a kada su stigli do "nasipa gdje je bio Anuov brod" pozdravili su se
na odlasku, izgovorili jo nekoliko arolija i pjevati "pokretima podizanja ruku".
Zatim su svi sveenici i dostojanstvenici hrama, nosai bogova, predvoeni
velikim sveenikom, ponudili posebnu "molitvu za odlazak". "Veliki Anu neka
te blagoslove Nebo i Zemlja!"- izgovorili bi sedam puta. Molili su za blagoslov
sedam nebeskih bogova i zazivali bogove na nebu i bogove na Zemlji. Na kraju
su se oprostili s Anuom i Antuom ovako:
Enlil
ija je zapovijed dalekosena;
ija rije je uzviena i sveta
iji je proglas nepromjenjiv;
Koji odreuje sudbine do u daleku budunost..
Bogovi zemlje klanjaju se spremno pred njim;
Nebeski bogovi koji su na Zemlji
Pred njim postaju ponizni;
Vjerno stoje pripremni, kako su upueni.
Enlil je, prema sumerskom vjerovanju, stigao na Zemlju prije nego je bila
naseljena i civilizirana. "Himna Enlilu, blagotvornom" potanko izvjetava o
brojnim aspektima drutva i civilizacije koji ne bi postojali da nije bilo Enlilovih
uputa kako da se "izvre njegova nareenja, nadaleko i nairoko":
Enlil
Kada si obiljeio boanska naselja na Zemlji
Nippur si izabrao kao svoj grad.
Grad Zemlje, uzvien,
Svoje neokaljano mjesto gdje je voda slatka
utemeljio si DUR-AN-KI
u sreditu etiri ugla svijeta.
U tim ranim danima, kada su samo bogovi nastanjivali Nippur, a ovjek jo
nije bio stvoren, Enlil je sreo boicu koja e mu postati enom. Prema jednoj
varijanti, Enlil je vidio svoju buduu nevjestu dok se kupala gola u rjeici Nippura.
Bila je to ljubav na prvi pogled, ali brak nije bio nuno u planu.
sl.46
kojim treba stvoriti ovjeka. S takvom sklonou ka stvaranju ili nastanku ovje-
ka, nije ni udo da je upravo Ea poveo Adapu - "uzorak ovjeka" stvoren Einom
mudrou - u boravite Anua u nebesima, unato odluci bogova da tajnu "vjenog
ivota" ne odaju ljudskoj vrsti.
Je li Ea bio na strani ovjeka jednostavno zato jer je u njegovim rukama bilo
njegovo stvaranje ili je imao neki drugi, subjektivniji motiv? Kada bolje istraimo
zapis, nalazimo da je stalan prkos Eae, kako u boanskim tako i u pitanjima sm-
rtnika, bio usmjeren uglavnom prema frustrirajuim odlukama ili planovima koji
su potjecali od Enlila.
Zapis je krcat indicijama o goruoj ljubomori boga Ea prema svom bratu Enlilu.
Doista, njegovo drugo (a moda je to bilo prvo) ime bilo je EN.KI (gospodar
Zemlje), a tekstovi koji se bave podjelom svijeta izmeu tri boga daju naslutiti da
je Ea moda tek drijebom izgubio prevlast nad Zemljom u korist svog brata
Enlila.
Koliko god bio ogoren rezultatima ovog drijeba, ini se da je Ea/Enki gajio
mnogo dublju ogorenost. Razlog tomu sam Enki iskazuje u svojoj autobiografiji:
On, a ne Enlil, je bio prvoroeni, tvrdio je Enki: stoga je on, a ne Enlil, trebao biti
zakonitim nasljednikom Anua:
sl.47
sl.48
sl.49
Enlil, Enkijev brat i suparnik, imao je sreu da dobije "zakonitog nasljed-
nika" od svoje sestre Ninhursag. On je bio najmlai medu bogovima na Zemlji
koji su bili roeni na nebu, a ime mu je biio NIN.UR.TA, "gospodar koji
zavrava temelje". On je bio "junaki sin Enlila koji je krenuo u bitku s
mreom i zrakama svjetla" da bi se borio uz svog oca "osvetniki sin...koji
je izbacivao svjetlosne munje". (sl. 49) Njegova ena BA.U takoer je bila
medicinska sestra ili lijenica, a njen epitet je bio "gospa koja mrtve vraa u
ivot".
Drevni portreti Ninurte prikazuju ga kako dri jedinstveno oruje; bez sum-
nje ono koje je moglo izbacivati "svjetlosne munje". Drevni tekstovi pozdravl-
jali su ga kao monog lovca, boga borbenog duha na glasu po svojim ratnikim
sposobnostima. Ali njegova najhrabrija bitka nije bila u korist njegovog oca ve
za njegovu vlastitu korist. Bila je to sveobuhvatna bitka protiv zlog boga pod
imenom ZU (mudar), i ukljuivala je kao nagradu ni manje ni vie nego prevlast
nad bogovima na Zemlji, jer je Zu nezakonito oteo znakove asti i predmete koji
su pripadali glavnom bogu Eniilu.
Ploice s poetnim tekstovima koji opisuju ove dogaaje su slomljene i pria
postaje itljiva tek od toke kada Zu stie u E.Kur, Enlilov hram. On je oigledno
poznat, i na nekom poloaju, jer mu Enlil zaeli dobrodolicu, povjerivi mu na
uvanje ulaz u njegovo svetite. Ali zli Zu povjerenje vraa izdajom, jer je "zaeo
u svom srcu namjeru da ukloni Enlilovo kraljevsko dostojanstvo" otimanjem
boanskih moi.
Da bi to postigao, Zu je morao doi u posjed odreenih predmeta, ukljuujui
i arobnu Tablicu sudbina. Prepredeni Zu ugrabio je priliku kada se Enlil skinuo
i otiao u bazen na svakodnevno plivanje, ostavljajui svoju imovinu bez nadzo-
ra.
Na ulazu u svetite,
Koje je bio nadgledao,
Zu iekuje poetak dana.
Kada se Enlil prao istom vodom -
Odstranivi krunu
I ostavivi ju na prijestolju -
Zu je ugrabio Tablicu sudbina u svoje ruke,
I odnio Enlilovo kraljevsko dostojanstvo.
"Otac Enlil ostao je bez rijei". "Bogovi Zemlje skupili su se jedan po jedan
uvi novosti". Stvar je bila tako ozbiljna da je ak i Anu bio obavijeten u svom
Nebeskom stanu. On je razmotrio situaciju i zakljuio da treba uhvatili Zua kako
bi se vratile "formule". Okrenuvi se "bogovima, svojoj djeci", Anu je upitao
"Koji od bogova e ubiti Zua? Njegovo e ime biti najvee od svih!"
Bilo je pozvano nekoliko bogova poznatih po svojoj odvanosti. Ali su svi
oni istaknuli kako, budui da je uzeo Tablicu sudbina, Zu sada ima jednake moi
kao Enlil, pa tako "onaj koji mu se suprotstavi postat e poput gline". U tom
trenutku, Ea je pomislio: "Zato ne bismo pozvali Ninurtu da krene u beznadnu
borbu?"
Okupljeni bogovi nisu mogli propustiti Eainu i skrenu nepriliku. Dakako, uko-
liko bi Zu bio poraen poveale bi se anse da nasljedstvo dobije njegov vlastiti
sin. Isto tako, ukoliko bi Ninurta bio ubijen u postupku, Ea bi mogao imati koris-
ti. Na uenje bogova, Ninhursag (u ovom tekstu nazvana NIN.MAH - Velika
Gospa) je pristala. Okrenuvi se svom sinu Ninurti, objasnila mu je da Zu nije
oteo kraljevsko dostojanstvo samo Enlilu, ve i njemu, Ninurti. "U krikovima
bola ja sam raala", povikala je. Upravo ona je bila ta koja je "osigurala svom
bratu i Anuu" trajno kraljevsko dostojanstvo neba. Kako njena bol ne bi bila
uzaludna, ona je uputila Ninurtu da izae, bori se i pobijedi:
Razliite verzije epa zatim donose uzbudljive opise borbe koja je uslijedila,
Ninurta je izbacivao strijele na Zua, ali "strijele se nisu mogle pribliiti Zuovom
tijelu... dok je u rukama nosio boanske Tablice sudbina". Izbaena "oruja
zaustavljala bi se usred leta". I dok se nerijeena bitka nastavljala, Ea je posavje-
tovao Ninurtu da doda svojem oruju "til - lum", i puca u pero, ili malene zupan-
ike Zuovih krila. Slijedei ovaj savjet, Ninurta je pogodio til - lumom Zuovo
perje. Tako pogoeno perje se poelo rasipati, a krila Zuova su pala u vrtlog. Zu
je bio pobijeen, a Ploe sudbina vraene Enlilu.
Tko je bio Zu? Je li on bio, kako dre neki uenjaci, mitoloka ptica?
Oigledno je mogao letjeti. Ali danas svatko moe letjeti zrakoplovom, a as-
tronauti lete svemirskim brodovima. Ninurta je takoer mogao letjeti, jednako
vjeto kao i Zu, a moda i boije. Ali on nije bio ptica, kao to jasno pokazuju
brojni prikazi njega samog ili s njegovom druicom BA.U (jo zvanom GU.LA).
Bolje reeno, on je letio pomou "ptice" koju je drao na svom svetom podruju
(GIR.SU) u gradu Laga.
Ni Zu nije bio ptica, ve je oito na raspolaganju imao "pticu" u kojoj je
mogao odletjeti i sakriti se. U takvim pticama se odvijala bitka na nebu izmeu
dva boga. Priroda oruja koje je konano unitilo Zuovu "pticu" takoer nije
upitna. U sumerskom nazvana TIL, a u asirskom til - lum, slikovno se prikazivala
ovako i mora da je znailo ono to til danas znai u
hebrejskom: projektil.
Prema tome, Zu je bio bog, jedan od onih koji je imao razloga prisvojiti En-
lilovo kraljevsko dostojanstvo i bog protiv kojeg se Ninurta, kao zakoniti nasl-
jednik, imao razloga boriti.
Je li on moda bio MAR.DUK (sin is-
tog breuljka), Enkijev prvoroeni od ene
mu DAM.KI.NE, nestrpljiv da ugrabi
lukavtinom ono to mu zakonom nije pri-
padalo?
Ima razloga vjerovati kako se, ne uspjevi
dobiti sina sa svojom sestrom i tako stvoriti
zakonitog takmaca za Enliiovo kraljevsko
dostojanstvo, Enki oslonio na svog sina Mar-
duka. Zaista, kada su se poetkom drugog
tisuljea prije Krista na drevnom Bliskom
istoku dogaali veliki drutveni i vojni pre-
vrati, Marduk je u Babilonu uzdignut na
poloaj nacionalnog boga Suroera i Akada.
Marduk je proglaen Kraljem bogova, zam-
ijenivi Enlila, a od ostalih se bogova
zahtijevalo da mu se zakunu na vjernost i da
dou boraviti u Babilon, kako bi se njihova
djelovanja mogla lake nadgledati. (sl. 50) sl.50
Ovo prisvajanje Enlilovog kraljevskog dostojanstva, koje se dogodilo dugo
nakon incidenta sa Zuom bilo je popraeno opsenim babilonskim naporima da
krivotvore drevne tekstove. Najznaajniji tekstovi bili su nanovo pisani i mijen-
jani kako bi izgledalo da je upravo Marduk Gospodar neba, Stvoritelj, Do-
broinitelj, Junak, a ne Anu , Enlil, ili ak Ninurta. Meu izmijenjenim tekstovi-
ma bita je i "pria o Zuu". Prema babilonskoj verziji Marduk se borio sa Zuom, a
ne Ninurta. U ovoj verziji, Marduk se hvalio: "Mahasti moh il zu" (razbio sam
lubanju boga Zu). Stoga je jasno da Zu nije mogao biti Marduk.
Isto tako ne bi bilo logino da je Enki, "bog znanosti", savjetovao Nimirtu to
se tie izbora i upotrebe uspjenog oruja protiv vlastitog sina Marduka. Enki je,
ako je suditi prema njegovom ponaanju i po poticanju Ninurte da "raskoli grlo
Zuu", oekivao dobitak od bitke, bez obzira tko izgubi. Jedini logini zakljuak
jest da je Zu, takoer na neki nain bio zakoniti takmac za Enlilovo kraljevsko
dostojanstvo.
To vodi do samo jednog boga; Nanna, Enlilov prvoroeni sin njegove slubene
druice Ninlil. Jer, kada bi Ninurta bio eliminiran, Nanna bi se bez prepreka na-
ao na liniji nasljeivanja.
Nanna (krae za NAN.NAR - sjajni) nam je kroz povijest bolje poznat pod
svojim akadskim, semitskim imenom Sin.
Kao Enlilov prvoroeni sin dobio je vrhovnu vlast nad najpoznatijim sumer-
skim gradom - dravom, Urom (u znaenju - grad). Njegov tamonji hram zvao
se E.GISH.NU.GAL (kua sjemena prijestolja). Iz tog boravita, Nanna i njego-
va druica NIN.GAL (Velika Gospa) vodili su poslove grada i njegovog naroda s
velikom milostivou. Narod Ura uzvraao je jednako velikom privrenou
svojim boanskim vladarima, s ljubavlju nazivajui svog boga "otac Nanna" i
drugim nadimcima punim ljubavi.
Narod Ura je pripisivao blagostanje Ura izravno bogu Nanna. ulgi, bojom
milou vladar Ura krajem treeg tisuljea prije Krista, opisao je kuu Nanninu
kao "veliku palau ispunjenu obiljem, mjesto obilnih rtvi kruha", gdje su se
mnoile ovce i ubijali se volovi, mjesto slatke glazbe gdje su se uli bubanj i def.
Pod upravom njegovog boga - zatitnika Nannae, Ur je postao itnica Sum-
era, opskrbljiva ostalih gradova itom, ovcama i stokom, "Jadikovka zbog uni-
tenja Ura" obavjetava nas, na negativan nain, kako je izgledao Ur prije njego-
vog unitenja:
Jadikovka koja oplakuje "obore ovaca koje su izrueni vjetru, naputene sta-
je, pastire koji su nestali", je neuobiajena: nju nije napisao narod Ura, ve sami
bogovi Nanna i njegova ena Ningal. Ove i druge tualjke zbog pada Ura opisuju
neki neobino bolan dogaaj. Sumerski tekstovi obavjetavaju nas da su Nanna i
Ningal napustili grad prije njegovog potpunog unitenja. Taj urni odlazak je
dirljivo opisan.
Obraajui se izravno Enlilu, "Sin je donio svoje patniko srce pred oca, pok-
lonio se pred Enlilom, ocem koji ga je zaeo" i zamolio ga:
Postoji i dodatni dokaz, Nannino drugo ime, Sin, nastalo je od SU.EN, drugog
naina da se izgovori ZU.EN. Ukoliko slogove ove dvoslone rijei posloimo bilo
kojim redom, dobit emo isto sloeno znaenje: ZU.EN i EN.ZU tako predstavljaju
istu rije u zrcalu. Nanna/Sin kao ZU.EN nije bio nitko drugi nego EN.ZU (gospo-
dar Zu). Prema tome, moemo zakljuiti da je on bio taj koji je pokuao oteti Enlilo-
vo kraljevsko dostojanstvo.
Sada moemo razumjeti zato, unato prijedlogu boga Eae, gospodar Zu (Sin)
nije bio kanjen smaknuem, ve progonstvom. Oba sumerska teksta, kao i arheo-
loki dokazi, ukazuju da su Sin i njegova ena pobjegli u Haran, huritski grad zatien
s nekoliko rijeka i planinskim terenom. Vrijedno je zabiljeiti da se Abrahamov rod,
kada je predvoen njegovim ocem Terahom napustio Ur, takoer uputio u pravcu
Harana, gdje su ostali mnogo godina na putu za Obeanu zemlju.
Iako je Ur ostao za sva vremena grad posveen Nannai/Sinu, Haran je vjero-
jatno dugo vremena bio njegovo prebivalite, jer je izgraen tako da potpuno
podsjea na Ur, njegove hramove, zgrade i ulice. Andre Parrot (Abraham et son
temps) sumirao je slinosti, rekavi da "postoje svi dokazi da je kult Harana bio
tona replika onog iz Ura."
Kada je hram Sina u Haranu, izgraivan i obnavljan tijekom tisuljea, bio
otkriven u iskopavanjima koja su trajala vie od pedeset godina, pronaene su i
dvije stele (memorijalni kameni stupovi) na kojima je uklesan jedinstven zapis.
Taj zapis je diktirala Adadguppi, visoka sveenica Sinova, a govori o tome kako
je molila i radila planove za povratak Sina jer je, u neko nepoznato doba u prolos-
ti,
injenica da se Sin, ogoren ili oajan, samo spakirao i otiao na nebo potvre-
na je i drugim natpisima. Oni nam govore o tome kako je asirski kralj Asurban-
ipal ponovo vratio od nekih neprijatelja sveti "cilindrini peat od najskupljeg
jaspisa, i dao ga poboljati, nacrtavi na njega sliku Sina". Dalje je uklesao na
sveti kamen "pohvalu Sinu, i stavio ju oko vrata Sinovog prikaza." Taj kameni
peat Sina mora da je bio ostatak iz davnih dana, jer se kasnije govori kako je to
"onaj ije liceje bilo oteeno onih dana, za vrijeme unitenja uinjenog od strane
neprijatelja."
Pretpostavlja se da je visoka sveenica, roena za vrijeme vladavine Aurba-
nipala, i sama bila kraljevske krvi. U njenim molbama Sinu, ona predlae prak-
tinu pogodbu: ona e obnoviti njegove moi nad protivnicima, a on e zauzvrat
pomoi njenom sinu Nabunaidu da postane vladarom Sumera i Akada. Povijesne
zabiljeke potvruju da su godine 555 pr.n.e. Nabunaida, tadanjeg zapovjednika
babilonske vojske, njegovi asnici postavili na prijestolje. Kae se da mu je prit-
om izravno pomogao Sin. Kako nas Nabunaidovi natpisi obavjetavaju, to se
zbilo "prvog dana njegovog pojavljivanja": kada je Sin, sluei se orujem An-
uovim dodirnuo nebesa zrakom svjetla i zbacio neprijatelje na Zemlju.
Nabunaid je odrao obeanje svoje majke bogu. Obnovio je Sinov hram
E.HUL.HUL (kua velike radosti) i proglasio ga vrhovnim bogom. Tada je Sin
mogao zgrabiti u svoje ruke "mo funkcije Anua, imati u rukama vlast nad funkci-
jama Enlila, drei tako u svojim vlastitim rukama sve Nebeske moi". Porazivi
tako otimaa Marduka, i osvojivi moi Mardukovog oca Ea, Sin je preuzeo naslov
"Boanskog polumjeseca" i uspostavio svoj ugled Boga mjeseca.
Kako je Sin, koji je prema izvjeu otiao ogoren natrag na nebo, mogao
izvoditi takva junaka djela na Zemlji?
Nabunaid, potvrujui da je Sin doista "zaboravio svoju zapovijed u ljutnji
izdanu...", "i odluio se vratiti u hram Ehulhul", tvrdi da se zbilo udo. udo
kakvo se nije dogodilo u zemlji od davnih dana; boanstvo je silo sa nebesa.
Ovo je veliko udo Sina,
Koje se nije dogodilo zemlji
Od davnih dana:
Kojeg narod zemlje
Nije vidio, nije zapisao
Na glinenim ploicama, da bi se zauvijek sauvalo.
Da je Sin,
Gospodar svih bogova i boica,
Koji boravi na nebu,
Siao sa nebesa.
Naalost, nema detaljnijeg opisa mjesta i naina na koji je Sin sletio natrag na
Zemlju. Ali znamo da je Jakov, na svom putu iz Kanaana da pronae nevjestu u
"staroj zemlji" vidio u poljima izvan Harana "ljestve postavljene na zemlju, a
njihov vrh je bio upravljen prema nebu, i tamo su bili aneli gospodnji koji su se
njima uspinjali i sputali".
U isto vrijeme kada je Nabunaid obnovio moi i hramove Nanna /Sina, tako-
er je obnovio i hramove i oboavanje Sinovih dvaju blizanaca; keri, boginje
IN.ANNA (Anuova Gospa) i sina, boga UTU (Sjajni).
Sinu je blizance rodila njegova slubena supruga Ningal, te su oni po roenju
bili lanovi Boanske dinastije. Inanna je ustvari bila prvoroena, ali njen brat
blizanac Utu bio je prvoroeni sin, a time i zakoniti nasljednik dinastije. Za raz-
liku od suparnitva koje je postojalo u slinom sluaju Ezava i Jakova, ovo dvoje
boanske djece odrasli su vrlo bliski jedan drugome. Dijelili su iskustva i avan-
ture, priskakali jedan drugome u pomo, a kada je Inanna trebala izabrati za mua
jednog od dvojice bogova, zamolila je brata za savjet.
Inanna i Utu su roeni u pradavna vremena, kada su samo bogovi nastanjivali
Zemlju. Grad pod vladavinom Utua, Sippar, bio je meu prvim gradovima koje
su bogovi uspostavili u Sumeru. Nabunaid je najednom natpisu objavio kako je,
kad se latio obnavljanja Utuovog hrama E.BABBARA (kua koja sjaji) u Sippa-
ru.
Sretan i opijen, Enki je bio spreman uiniti sve za Inannu. Ona je hrabro
zatraila boanske zakone, koji su predstavljali temelj visoke civilizacije. Enki
joj je dao nekih stotinjak zakona, ukljuujui i boanske zakone koji se odnose
na vrhovni poloaj gospodara, kraljevsko dostojanstvo, sveenike funkcije,
oruja, pravne postupke, pisarstvo, stolarske poslove, ak i poznavanje glazbe-
nih instrumenata i prostitucije u hramu. Kad se Enki probudio i shvatio to je
uinio, Inanna je ve bila daleko na putu za Uruk. Enki je poslao za njom svoje
"strano oruje", ali bez uspjeha jer je Inanna pourila u Uruk u svojoj "nebeskoj
lai".
Itar su vrlo esto prikazivali kao golu boicu; razmeui se svojom ljepotom,
ponekad je ak prikazivana kako podie suknju ne bi li otkrila donje dijelove
svoga tijela. (sl. 52)
Gilgame, vladar Uruka oko 2.900 pr.n.e. koji je tak-
oer bio djelomino boanskog porijekla (sin ovjeka i
boice) izvjeuje kako ga je Inanna zavela, iako je ve
imala zakonitog mua. Okupavi ga nakon bitke i
obukavi "resama obrubljen ogrta, privren irokom
vrpcom,"
sl.56
sl.57
Nai emo da je taj vrhovni panteon bio sainjen od dvanaest boanstava.
Prvi nagovjetaj da su Sumerani primjenjivali kriptografski brojani sustav
na velike bogove doao je s otkriem da su imena bogova Sin, Shama i Itar
ponekad u tekstovima bili zamijenjeni brojevima 30, 20, i 15. Najvea jedinica
sumerskog seksagezimalnog sustava, broj 60, bio je pripisan Anuu; Enlil je bio
oznaen brojem 50, Enki - 40, a Adad - 10. Broj 10 i njegovih est viekratnika
unutar temeljnog broja 60 bili su tako pripisivani mukim boanstvima, i inilo
se vjerojatnim da su brojevi koji zavravaju na 5 bili pripisivani enskim
boanstvima. Iz toga slijedi sljedea kriptografska tabela:
Mukarci ene
60-Anu 55-Antu
50-Enlil 45-Ninlil
40-Ea/Enki 35-Ninki
30-Nanna/Sin 25-Ningal
20-Utu/ama 15-Inanna/ltar
10-Ikur/Adad 5-Ninkursag
Ne smije nas iznenaditi to je Ninurti bio dodijeljen broj 50, kao i njegovom
ocu. Drugim rijeima, njegov poloaj u dinastiji bio je izraen u kriptografskoj
poruci. Ako Enlil ode, Ti, Ninurta dolazi na njegovo mjesto, ali do tada, ti ne
pripada dvanaestorici, jer je poloaj 50 zauzet.
Isto tako nas ne smije iznenaditi da je Marduk, kada je prisvojio Enlilovo
kraljevsko dostojanstvo, inzistirao da mu bogovi podare ''pedeset imena" kako bi
oznaili da je poloaj oznaen brojem 50 postao njegov.
Bilo je mnogo drugih bogova u Sumeru: djeca, unuad, neakinje i neaci
velikih bogova. Takoer je postojalo nekoliko stotina niih bogova, nazvanih
Anunnaki, kojima su dodijeljene, moemo tako rei, ope dunosti. Ali samo
njih dvanaest je sainjavalo Veliki krug. Ukoliko ih prikaemo u tabeli, moemo
bolje shvatiti njih i njihove obiteljske odnose, a iznad svega liniju dinastijskog
nasljeivanja:
panteon dvanaestorice
Enlilov zakoniti nasljednik
Enkijev sin, prisvaja
osobni broj poloaja u nasljeivanju
5
NEFILI:
NAROD VATRENIH RAKETA
Inanna, koju ovdje opisuju kako luta nebesima preko mnogih zemalja koje su
meusobno jako udaljene, (pothvat koji je mogue izvesti samo letenjem) i sama
je nekom drugom prilikom govorila o svom letu. U tekstu kojeg je S. Langdon u
"Revue d'assyriologie et d'Archeologie Orientale" nazvao "Klasini obred za
Innini" boica oplakuje izgon iz svog grada. Djelujui prema uputama Enlila
izaslanik, koji "mi je donio rije sa neba" uao je u njenu sobu s prijestoljem,
"stavio svoje neoprane ruke na mene, i, nakon drugih ponienja..."
sl.58
Inanna/Itar, ija se putovanja na razliita podruja spominju u mnogim
drevnim priama, putovala je izmeu svog poetnog dalekog podruja Aratte i
boravita u Uruku za kojim je eznula. Ona je dolazila Enkiju u Eridu i Enlilu u
Nippur, i posjeivala svog brata Utua u njegovom sreditu u Sipparu. Ali njeno
glasovito putovanje bilo je u Donji svijet, podruje njene sestre Erekigal. To
putovanje nije bilo samo predmetom epskih pria, ve i umjetnikih prikaza na
cilindrinim peatima, koji su prikazivali boicu sa krilima, kako bi naglasili
injenicu da je ona preletjela put od Sumera do Donjeg svijeta. (sl. 59)
sl.59
Tekst koji se bavi ovim opasnim putovanjem opisuje kako je Inanna vrlo
paljivo stavila na sebe sedam predmeta prije poetka putovanja, te kako ih je
morala predati dok je prolazila kroz sedam vrata koja vode do prebivalita njene
sestre. Takvih sedam predmeta spominje se i u drugim tekstovima koji se bave
Inanninim nebeskim putovanjima:
Iako do sada jo nitko nije uspio objasniti prirodu i znaenje ovih sedam pred-
meta, ini nam se da nam je odgovor ve dugo dostupan. Vrei iskopavanja u
asirskom glavnom gradu Assuru od 1.903 do 1.914, Walter Andrae i njegovi
kolege pronali su u hramu boice Itar izoblien kip boice na kojem je ona
prikazana s razliitim udnim napravama privrenima na grudi i lea. Godine
1.934. arheolozi koji su vrili iskapanja u Mariu naili su na slian ali nedirnut
kip zakopan u zemlji. Bio je to prikaz prekrasne ene u naravnoj veliini. Njen
neobian ukras za kosu bio je ukraen parom rogova, pokazujui tako da se radi o
boici. Arheolozi su bili uzbueni njenim izgledom koji je tako vjeran originalu,
a na fotografiji koja prikazuje arheologe kako stoje oko kipa starog 4.000 godina,
teko je odrediti razliku izmeu kipa i ivih ljudi. Nazvali su ju Boica s vazom
jer u rukama dri valjkasti predmet. (sl. 60)
Za razliku od plitkih rezbarija i niskog reljefa, ovaj trodimenzionalni prikaz
boice u naravnoj veliini otkriva zanimljiva obiljeja njene odjee. Na glavi ona
ne nosi modni eir nego posebnu kacigu iz koje s obje strane izviruju i podeSeni
su preko uha predmeti koji podsjeaju na pilotske slualice. Na vratu i gornjem
dijelu grudi boica nosi ogrlicu od brojnog sitnog, vjerojatno dragog kamenja. U
rukama dri valjkasti predmet koji izgleda previe debeo i teak a da bi bio vaza
za dranje vode.
Preko bluze od prozirnog materijala, dva uporedna remena idu preko njenih
grudi, vode na lea i tamo pridravaju neobinu kutiju pravokutnog oblika. Kuti-
ja je vrsto privrena oko stranjeg dijela njenog vrata i horizontalnim remen-
om za kacigu. to god se nalazilo u kutiji vjerojatno je bilo teko, jer je udna
naprava poduprta s dva velika titnika za ramena. Teinu kutije poveava cijev
koja je okruglom kopom povezana s njenim podnojem. itav paket instrume-
nata, jer nema sumnje da se upravo o tome radi, privren je uz pomo dva
kompleta remenja koji prelaze i preko lea i grudi boice.
Slinost izmeu sedam predmeta koje Inanna zahtijeva za svoje zrano
putovanje i odjee i predmeta koji se nalaze na kipu iz Maria (a vjerojatno i na
onom okrnjenom kipu pronaenom u hramu boice Itar u Auru) jednostavno je
dokazati. Moemo vidjeti "privjeske za mjerenje" - slualice na njenim uima;
nizove ili "lance" sitnog kamenja oko njenog vrata; kamenje blizance - dva jastu-
ka za ramena na njenim ramenima; zlatni valjak u njenim rukama, i remenje koje
prelazi preko njenih grudi. Ona je zaista odjevena u "PALA odjeu" (odjeu
vladara), a na svojoj glavi nosi kacigu pod nazivom SHU.GAR.RA, izraz koji
doslovno znai "ono to ini da se ide daleko u svemir".
Sve nam ovo sugerira da je odjea Inanne bila odjea aeronauta ili astronauta.
Stari zavjet je nazivao anele gospodnje malachim - u doslovnom znaenju
izaslanici, koji su donosili boanske poruke i izvravali boanske zapovijedi. Kao
to moemo vidjeti u mnogim sluajevima, postojali su boanski letai: Jakov ih
je vidio kako se penju uz nebeske ljestve; Abrahamovoj prilenici Hagar obratili
su se sa nebesa; oni su bili ti koji su donijeli unitenje Sodome i Gomore iz zraka.
Biblijska izvjea o dogaajima koji prethode unitenju dvaju grenih grado-
va ilustriraju injenicu da su ti izaslanici bili sjedne strane antropomorfni u sva-
kom pogledu, a s druge strane, moglo ih se prepoznati kao anele im bi ih se
vidjelo. Razabiremo da je njihova pojava bila iznenadna. Abraham je podigao
oi, i gle! - pored njega su stajala tri ovjeka. Klanjajui se i nazivajui ih "moja
gospodo", on je zamolio: "Nemojte prijei preko vaeg sluge" i nagovorio ih da
operu noge, odmore se i jedu.
Uinivi kako je zahtijevao Abraham, dvojica od njih (pokazalo se da je trei
bio Gospodin sam) produili su za Sodomu. Lot, neak Abrahamov, "je sjedio na
vratima Sodome", i kad ih je vidio ustao je da im izae u susret, poklonio se do
zemlje i rekao: "Ako je gospodi po volji, molim vas, uite u kuu sluge vaeg,
operite noge i ostanite preko noi." Tada im je priredio gozbu i oni su jeli. Kada
se novost o dolasku ove dvojice proirila gradom, "svi ljudi iz grada, mladi i stari,
okruili su kuu, poviknuli Lotu i rekli: Gdje su ljudi koji su noas doli k tebi?"
Kako to da su te ljude, koji su jeli, pili, spavali i prali svoje umorne noge,
unato tome odmah prepoznali kao anele gospodnje? Jedino vjerojatno objan-
jenje jest da su bili prepoznatljivi po onome to su imali na sebi, kacige ili uni-
forme, ili po oruju koje su nosili. Lako je mogue da su nosili specifino oruje;
dva mukarca u Sodomi koje je gomila htjela linovati, "udarili su na ljude na
ulazu u kuu sljepilom... i oni nisu mogli pronai vrata." Neki drugi aneo, po-
javivSi se pred Gideonom, budui da je ovaj bio izabran da bude sudac u Izraelu,
dao mu je boanski znak dodirnuvi stijenu svojini tapiem, nato je iz stijene
iskoila vatra.
Ekipa koju je predvodio Andrae pronala je jo jedan neobini prikaz Itar u
njenom hramu u Auru. Vie zidna skulptura nego obini reljef, on prikazuje
boicu s tijesno prileglom ukraenom kacigom sa slualicama rairenim kao da
imaju svoje vlastite ispruene antene, a na oima su joj nedvojbeno naoale koje
su bile dio kacige. (sl. 61).
Ne treba posebno naglaavati da bi svatko tko vidi takvu osobu, svejedno radi
li se o mukarcu ili eni, tako odjevenu, shvatio da se susreo s boanskim astro-
nautom.
Glineni kipovi pronaeni na sumerskim nalazitima za koje se vjeruje da su
stari otprilike 5.500 godina mogu biti ne dotjerani prikazi takvih "malachim" koji
dre oruje koje izgleda poput arobnjadkog tapa. U jednom sluaju vidi se lice
kroz zaslon kacige. U drugom sluaju, izaslanik nosi vrlo prepoznatljivu boansku
unjastu frizuru i uniformu proaranu okruglim predmetima nepoznate funkcije.
(sl. 62,63)
Prorezi za oi ili naoale su najzanimljivije obiljeje figurica, jer je Bliski
istok u etvrtom tisuljeu bio doslovno preplavljen okruglim figuricama koje su
prikazivale na stiliziran nain gornji dio tijela boanstva, pretjerano iskazujui
njihovu najistaknutiju osobinu: unjastu kacigu sa zaslonom ili naoalama u ob-
liku elipse. (sl.64) Mnotvo takvih figurica je pronaeno u Tell Braku, pretpovijes-
nom nalazitu na rijeci Khabur, rijeci na ijim je obalama Ezektel vidio boanska
kola tisuu godina kasnije. Nije sluajno da su Hetiti, povezani sa Sumerom i
Akadom preko podruja Khabura, prihvatili kao svoj znak za boga simbol ,
oito posuen od figurica s "oima". Takoer, neobino da je taj umjetniki
stiliziran znak, hijeroglif za "boansko bie", dominirao umjetnou ne samo u
Maloj Aziji ve isto tako i ranoj Grkoj u vrijeme Minonskog i Mikenskog
razdoblja. (sl. 65)
Drevni tekstovi pokazuju da su bogovi oblaili takvu posebnu odjeu, ne samo
za letove u nebo oko Zemlje, ve i kad su se uspinjali vie u nebesa. Govorei o
svojim povremenim posjetima Anuu u njegovom Nebeskom boravitu, sama Inan-
na objanjava da je takva putovanja mogla poduzeti jer "joj je sam Enlil privrstio
boansku ME - odjeu oko tijela". U tekstu se navodi to joj govori Enlil:
Podigla si ME,
I privrstila ME na svoje ruke,
Skupila si ME, privrstila ME na svoje grudi...
O, kraljice odjee ME, o blijetea svjetlosti,
Koja svojim rukama posee za sedmerostrukim ME.
Nebesa su se otvorila
I ja sam vidio pojavu Gospodina
I vidio sam
Zrani vrtlog kako dolazi sa sjevera,
poput velikog oblaka s bljeskovima vatre
i sjaja svuda naokolo.
A u njemu, iz vatre,
Bio je sjaj kao blistava aureola.
ID.GE.UL, prvi pridjev kojim se opisuje ovaj vrhovni putnik ili Mardukova
kola, doslovno znai, visok do neba, sjajan nou. ZAG.MU.KU, drugi pridjev
kojim se opisuje vozilo, oito brod koji se pijezdi u posebnom paviljonu, znai
"sjajni MU koji je za daleko".
Sreom, moemo dokazati da je MU, unjasti predmet ovalnog vrha, zaista
bio smjeten u unutarnji, sveti prostor hrama velikih bogova neba i Zemlje. Stari
novi pronaen u Byblosu (biblijski Gebal) na mediteranskoj obali dananjeg
Libanona prikazuje Veliki hram boice Itar. Iako on prikazuje hram onako kako
je izgledao u prvom tisuljeu prije Krista, zahtjev da se hramovi grade i obnav-
ljaju na istom mjestu i u skladu s originalnim planom nesumnjivo znai da moemo
vidjeti osnovne elemente izvornog hrama u Byblosu, koji see tisuljeima unatrag.
Novi prikazuje hram od dva dijela. Na prednjoj strani se nalazi glavna gra-
evina hrama, velianstvena sa svojim vratima sa stupovima. Iza njih se nalazi
unutarnje dvorite ili sveto podruje, skriveno i zatieno visokim, masivnim
zidom. To je oito uzdignuto podruje, jer se do njega moe doi jedino uspinjui
se brojnim stepenicama. (sl. 67)
U sreditu ovog svetog podruja stoji posebna platforma ija isprepletena
konstrukcija podsjea na konstrukciju Eiffelovog tornja; kao da je graena da bi
mogla podnijeti veliku teinu. A na platformi se nalazi objekt sveg tog osiguranja
sl. 67
Jasno moemo vidjeti unjastu komoru, prikazanu samu ili s uskim prorezom
pripojenim na nju, "Iz zlatne odaje na nebu pazit u na tebe", obeala je Inanna
Gospa nebeska
Ona oblai odjeu nebesku
Ona se smiono uzdie prema nebu
Preko naseljenih zemalja
Ona leti u svom MU
Gospa, koja u svojem MU
U nebeske visine radosno leti.
Iznad mjesta koja se odmaraju
Ona leti u svojem MU.
sl.68
sl.70
nebeska putovanja bogova, ili ak na sluajeve kada su se smrtnici uzdizali na
nebesa, koriste se sumerskim izrazom MU ili njegovom semitskom izvedenicom
SHU-MU (ono koje je MU), sham ili shem. Taj izraz takoer ima konotaciju
"ono po emu se nekoga pamti", pa se za znaenje moe uzeti i "ime". Ali
univerzalna primjena tog znaenja na ranije tekstove koji su govorili o predmeti-
ma koritenim za letenje zasjenila je pravo znaenje drevnih zapisa.
Tako je G.A.Barton ("The Royal Inscriptions of Sumer and Akkad") ustanovio
kao neosporan prijevod natpisa iz Gudeinog hrama: "njegov MU e obgrliti zem-
lje od horizonta do horizonta - njegovo ime e ispuniti zemlje". Himna Ikuru
koja uzdie/hvali do nebesa njegov Mu koji emitira zrake, a koji moe dosei
visine neba bio je preveden na slian nain: "Tvoje ime je sjajno, ono dosee
nebeski zenit". Osjeajui da MU ili Shem moe znaiti predmet, a ne ime, neki
uenjaci su taj izraz tretirali kao sufiks ili gramatiku pojavu koja ne zahtijeva
prevoenje i tako u potpunosti izbjegli prijepornu toku.
Nije previe teko pratiti etimologiju izraza i put kojim je nebeska komora
poprimila znaenje -ime. Pronaeni su kipovi koji prikazuju boga koji se nalazi
unutar odaje u obliku rakete, kao na ovom predmetu iznimne starosti (sada u
posjedu "University Museuma, Philadelphia") gdje njegovu nebesku prirodu odaje
dvanaest kugli koje ju u k r a a v a j u . (sl. 71)
Brojni peati slino prikazuju boga (a ponekad dvojicu) unutar takvih jajo-
likih boanskih odaja: u veini sluajeva, ovi bogovi koji se nalaze u svojim
svetim jajolikim tijelima bili su prikazivani kao predmeti oboavanja.
Budui su eljeli tovati svoje bogove u cijeloj zemlji, a ne samo u slubenim
kuama svakog pojedinog boanstva, drevni narodi su postavili imitacije boga
unutar njegove boanske nebeske komore. Kameni stupovi u oblika koji je opo-
naao jajoliko vozilo bili su podizani na odabranim mjestima gdje su u kamen
urezivali sliku boga kako bi pokazali da se bog nalazi na tom mjestu.
Bilo je samo pitanje vremena kada e kraljevi i vladari, koji su povezivali te
stupove, pod nazivom stele, sa mogunou uzlaska u nebeski stan, zapoeti s
urezivanjem svoje vlastite slike na stele, kako bi se na taj nain povezali s vjenim
prebivalitem. Kad ve nisu mogli izbjei fiziki zaborav, bilo je vano da im
barem ime bude zauvijek posveeno (sl. 72). Izraz pod kojim su takve kamene
stele bile poznate u davnini govori da je svrha komemorativnih kamenih stupova
bila da oponaaju vatreni nebeski brod. Sumerani su ih nazivali NA.RU (kamenje
koje se die). Akaani, Babilonci i Asirci zvali su ih Naru (predmeti koji ire
svjetlost), Amoriani su ih zvali nuras (vatreni predmeti: u hebrejskom, "ner" jo
uvijek oznaava stup koji emitira svjetlost, pa stoga danas znai svijea.) U in-
doeuropskim jezicima Hurita i Hetita, stele su nazivali "hu-u-ashi" (vatrena ka-
mena ptica).
sl.71
sl.72
I ja u im dati,
U mom domu i izmeu mojih zidova,
Yad i shem.
sl.73
Izgradimo grad,
I kulu iji e vrh dosei nebesa,
Izgradimo shem,
Da ne bi bili raspreni po licu zemlje
sl.75
nebo, ak i o svemirskim letovima.
Majko moja,
Tijekom noi bio sam radostan
I etao meu svojim plemiima.
Zvijezde su se skupile na nebesima.
Djelo Anuovo spustilo se prema meni
Htio sam ga podii; bih je preteko.
Htio sam ga pomaknuti; nije se moglo!
Narod Uruka skupio se oko njega,
A plemii su mu ljubili noge.
Kada sam podmetnuo elo, podrali su me
Podigao sam ga, i donio tebi.
Daleko putovanje koje je Gilgame poduzeo bilo je, naravno, njegovo puto-
vanje u stan bogova: a pritom ga je pratio njegov prijatelj Enkidu. Njihov cilj je
bio zemlja Tilmun, jer tamo je Gilgame mogao podii shem za sebe. Dananji
prijevodi koriste, kako je i za oekivati rije "ime" na mjestima gdje se u drevnim
tekstovima javlja sumersko MU ili akadsko shumu; no, mi emo koristiti shem
umjesto toga kako bi pravo znaenje izraza, "nebesko vozilo" dolo do izraaja.
Vladar Gilgame,
eznuo je za zemljom Tilmun,
On govori svojem prijatelju Enkidu;
O Enkidu...
Otiao bih tamo, postavio svoj shem.
Na mjestima gdje su podizani shemovi
Ja bih podigao svoj shem.
Tko je bio taj mukarac, najzgodniji u zemlji, koji je izvukao Gilgamea is-
pod odrona zemlje, dao mu vode, i umirio njegovo srce? I kakvo je to bilo neod-
oljivo bijetavilo koje je pratilo neobjanjivo odronjavanje zemlje?
Nesiguran i uznemiren Gilgame je ponovo zaspao, ali ne zadugo:
Prijatelju, ti si me zvao?
Zato sam se probudio
Nisi li me dodirnuo?
ega sam se uplaio?
Zar nije ovuda proao neki bog?
Zato mi je tijelo ukoeno?
Iako je nebeski pandan ovog lana panteona dvanaestorice bilo Sunce, pret-
postavljamo da njegovo ime nije znailo Sunce ve je bilo pridjev koji opisuje
funkciju i odgovornosti. Njegovo sumersko ime Utu znailo je "onaj koji sjajno
ulazi". Njegovo izvedeno akadsko ime, em-e bilo je mnogo jasnije: E znai
vatra; sada znamo to je shem izvorno znailo. Utu/amas bio je "onaj od vatrenih
raketa". On je, pretpostavljamo, bio zapovjednik svemirske luke bogova.
Prijatelju moj,
Baci pogled na izgled Zemlje!
Zemlja se pretvorila u brazdu...
iroko more izgleda kao koara za kruh
sl.81
sl.82
Kako bi drevni umjetnik prikazao pilote nebeskih brodova bogova? Bi li ih
sluajno prikazao kao orlove?
Upravo takav prikaz je pronaen. Gravura na asirskom peatu iz otprilike
1.500 pr.n.e. prikazuje dva ovjeka-orla kako pozdravljaju shem! (sl. 80)
Pronaeni su brojni prikazi takvih orlova, ili, kako ih uenjaci nazivaju, ljudi-
ptica. Veinom su prikazani kako stoje uz drvo ivota, kao da bi htjeli naglasiti da
oni, u svojim shemovima, omoguuju vezu s nebeskim stanom gdje je mogue
nai kruh ivota i ivotvornu vodu. Doista, uobiajen prikaz orlova prikazuje ih
kako u jednoj ruci dre plod ivota, a u drugoj ivotvornu vodu, u skladu s pria-
ma o Adapi, Etani i Gilgameu. (sl. 81)
Mnogi prikazi orlova jasno pokazuju da oni nisu bili udovini ljudi-ptice,
ve antropomorfna bia odjevena u kostime ili uniforme koje su im davale izgled
orlova.
Hetitske prie u vezi s bogom Telepinu, koji je nestao, izvjeuju da su vii
bogovi i nii bogovi krenuli u potragu za Telepinuom, a ama je poslao brzog
orla da ga pronae.
U Knjizi Izlaska se kae da je bog podsjetio djecu Izraela: "Nosio sam vas na
krilima orla i donio vas k meni," potvrujui da se do boanskog stana moe stii
na krilima orlova, ba kao to kae pria o Etani, Brojni biblijski stihovi, ustvari,
opisuju boanstvo kao bie s krilima. Boaz je Ruti poelio dobrodolicu u jude-
jsku zajednicu dolazei pod krilima boga Jahvea. Pjesnik psalama je traio sig-
urnost "pod sjenom tvojih krila", i opisivao silazak Gospodina sa nebesa. "On se
popeo na Keruba i odletio; uzvinuo se na vjetrovitim krilima." Analizirajui
slinosti izmeu biblijskog Ela (to se koristi i kao naslov i kao generiki izraz za
boanstvo) i kanaanskog Ela, S. Langdon ("Semitic Mythology") pokazuje da su
obojica prikazivani, i u tekstovima i na noviima, kao krilati bogovi.
Mezopotamski tekstovi redovito predstavljaju Utu/amaa kao boga koji je
zaduen za mjesto gdje se sputaju shemovi i orlovi. Kao i njegovi podreeni, i
on se ponekad prikazuje odjeven u kompletnu sveanu odoru orlovog kostima.
(sl. 82)
U takvom svojstvu on je mogao odobriti kraljevima povlasticu leta na krilima
ptice i podizanje iz nieg neba u vrlo visoka podruja. Kada se nalazio visoko u
vatrenoj raketi, on je bio taj "koji je u dugim satima prelazio neznane udaljenos-
ti". U skladu s tim, "njegova mrea bila je Zemlja, njegova zamka udaljeno nebo".
Sumerska terminologija za predmete vezane uz nebeska putovanja nije bila
ograniena samo na ME koje su bogovi oblaili ili MU, njihova kola unjastog
oblika.
Sumerski tekstovi koji opisuju Sippar govore da se u gradu nalazio sredinji
dio, skriven i zatien vrstim zidovima. Unutar tih zidova nalazio se hram Utua,
"kua koja je bila poput kue nebeske". U unutarnjem dvoritu hrama, takoer
zatienom visokim zidovima, stajao je uspravljen prema gore moni APIN, u
prijevodu, predmet koji ore.
Crte pronaen na Anuovom hramskom breuljku u Uruku prikazuje takav
predmet. Prije nekoliko desetljea bilo bi nam lelko pogoditi Sto
on predstavlja, ali danas znamo da je to svemirska raketa na vie
nivoa kojoj se na vrhu nalazi unjasti MU ili komandna kabina.
(sl. 83)
Dokaz da su sumerski bogovi posjedovali ne samo letee ko-
more kojima su lutali Zemljinim nebom ve i rakete na vie nivoa
kojima su odlazili u svemir takoer se javlja prouavanjem tek-
stova koji opisuju svete predmete u Utuovom hramu u Sipparu,
Oni nam kazuju da se od svjedoka u sumerskom vrhovnom sudu
trailo da poloe zakletvu u unutranjem dvoritu, tako da stoje
pored prolaza kroz koji su mogli vidjeti tri boanska predmeta.
sl.83 Nazivali su ih "zlatna kugla" (kabina za posadu?), GIR i alikmah-
rati, izraz koji doslovno znai: "onaj koji potie posudu da se
kree", kako bi mi nazvali motor.
Ovdje se javlja aluzija na rakete koje se sastoje od tri dijela, s kabinom ili
komandnim modulom na vrhu, motorima na dnu i girom u sredini. Ovaj posijedji
izraz koristio se esto u vezi sa svemirskim letom. uvari koje je Gilgame sus-
reo na ulazu u mjesto za sputanje amaa nazivali su se gir-ljudi. U hramu Ninurta,
najuvanije sveto unutarnje podruje zvalo se GIR.SU ("gdje gir izvire").
Ope je priznato da je gir izraz koji se koristi kako bi se opisao predmet otrog
vrha. Ako bolje pogledamo slikovni znak za gir bolje emo i razumjeti boansku
prirodu izraza: moemo vidjeti dugaak predmet u obliku strijele koji je podijel-
jen na nekoliko dijelova ili odjeljaka:
Ukoliko je Mu mogao sam lebdjeti iznad zemlje, ili letjeti iznad zemaljskih
podruja ako je bio privren za gir, ili postati komandni modul na vrhu apina na
vie nivoa, to dokazuje tehniku domiljatost sumerskih bogova, bogova neba i
Zemlje.
Pregled sumerskih slikovnih znakova i ideograma ne ostavlja traga sumnji da
je osoba koja je stvarala ove znakove bila upoznata s oblicima i namjenom raketa
s repovima sukljajue vatre, vozila u obliku projektila i nebeskih kabina.
KA.GIR (usta rakete) prikazuju gir ili raketu opremljenu perajama, unutar
podzemnog ograenog prostora u obliku
okomitog rova.
ESH (boanski stan), komora ili komandni
polijee?
i lako doziva u svijest snaan motor mlaznog avion kako izbacuje plamen
kroz svoj zadnji kraj, a prednji dio mu je zagonetno otvoren. Ali zagonetka se
pretvara u uenje ako "dingir" zabiljeimo kombinirajui ova dva zna-
ka. Rep gira koji izgleda poput peraje savreno odgovara otvoru koji se nalazi na
prednjoj strani dina. (sl.84, 85).
Dobili smo zapanjuju rezultat: sliku svemirske letjelice gdje raketa ima funkci-
s1.84, 85
ju propelera, s opremom za slijetanje koja je savreno uklopljena, ba kao to je
tunarni modu! bio uklopljen u letjelicu Apolla 11. To doista jest vozilo koje se
sastoji od tri dijela, gdje se svaki pojedini dio savreno uklapa u onaj prethodni;
potisni dio u kojem se nalaze motori, srednji dio koji sadri zalihe i opremu, i
cilindrina nebeska komora pod imenom dingir, u kojoj se nalaze ljudi, bogovi
od davnina, astronauti od prije viSe tisua godina.
Ima li kakve sumnje da su drevni narodi, nazivajui svoja boanstva bogovi-
ma neba i Zemlje, doista drali kako su to bili ijudi koji su na Zemlju stigli sa
nebesa?
Dokazi koje smo do sada iznijeli u vezi drevnih bogova i njihovih vozila ne bi
trebali ostavljati mjesta sumnji da su zaista nekad postojala iva bia od krvi i
mesa, Ijudi koji su doslovno sili na Zemlju sa neba.
ak i drevni sastavljai Starog zavjeta koji su posvetili Bibliju jednom bogu,
smatrali su nunim priznati da su na Zemlji bila prisutna takva boanska bia u
davnim vremenima.
Zagonetni dio, koji predstavlja stravu, kako za prevoditelje tako i za teo-
loge, je poetak poglavlja 6, Knjige Postanka. Nalazi se izmeu pregleda
irenja ljudske vrste generacijama nakon Adama i prie o razoaranju Boga
u ljudsku vrstu koje je prethodilo Potopu. Ovdje se nedvosmisleno tvrdi da
su u to vrijeme
Sinovi bogova
Ugledali keri ljudske, i bile su dobre,
uzeli su ih za ene,
Koju god bi izabrali.
Soba gdje se nalazilo Anuovo prijestolje bila je mjesto odravanja Zbora bogo-
va, a uvali su je boanska oruja SHAR.UR (kraljevski lovac) i SHAR.GAZ
(kraljevski ubojica). U takvim prilikama raspored ulaenja i sjedenja odreivao
je strogi protokol:
sl.87
sl.88 sl.89
Asirski prikaz Anuovih vrata u nebeskom stanu (sl. 87) ukazuje na drevnu
srodnost s nebeskim sustavom kakvog ini nae Sunce i njegovi planeti. Dva orla
stoje sa svake strane vrata pokazujui kako su njihove usluge nune da bi se
stiglo u nebeski stan. Krilata kugla, simbol vrhovnog boanstva, oznaava vrata.
Oko nje se nalaze nebeski simboli broja sedam i polumjesec, koji vjerojatno
predstavljaju Anua okruenog Enlilom i Enkijem.
Gdje se nalaze nebeska tijela koja predstavljaju ovi simboli? Gdje se nalazi
nebeski stan? Drevni umjetnik odgovara nam jo jednini prikazom, na kojem
vidimo veliko nebesko boanstvo kako iri svoje zrake na jedanaest manjih
nebeskih tijela koja ga okruuju. To je prikaz Sunca kojeg okruuje jedanaest
planeta.
Da ovo nije jedini takav prikaz dokazuju slini crtei na cilindrinim peati-
ma, poput onoga koji se nalazi u berlinskom Muzeju drevnog Bliskog istoka. (sl.
88)
Ukoliko uveamo sredinji lik boga ili nebeskog tijela na "berlinskom" peatu,
vidimo da on prikazuje veliku zvijezdu koja isijava zrake, a okruuje ju jedanaest
nebeskih tijela, planeta. Oni se nalaze na lancu koji se sastoji od dvadeset i etiri
manje kugle. Je li sluajno da broj satelita koji pripadaju planetima naeg Sunevog
sustava takoer iznosi dvadeset i etiri (astronomi iskljuuju one koji imaju promjer
manji od deset milja)?
No, naravno, u tvrdnji da ovi prikazi Sunca i jedanaest planeta predstavljaju
upravo na Sunev sustav postoji i zamka. Nai uenjaci tvrde da se planetarni
sustav kojem pripada naga Zemlja sastoji od Sunca, Zemlje, Mjeseca, Merkura,
Venere, Marsa, Jupitera, Saturna, Urana, Neptuna i Plutona. To znai, Sunce i
samo deset planeta, ukoliko uraunamo i Mjesec.
Ali Sumerani ne misle tako. Oni tvrde da na sustav sainjava Sunce i jedan-
aest planeta (ubrojivi tu i Mjesec) i nepokolebljivo se dre miljenja da je, pored
planeta koji su nam danas poznati, postojao i dvanaesti lan Sunevog sustava,
matini planet Nefila.
Mi emo ga nazvati DVANAESTIM PLANETOM.
stvari, 2.000 godina prije Kopernika, grki astronomi napravili su popis planeta
pravilno poredanih od Sunca, priznavi tako da je Sunce, a ne Zemlja sredinja
toka Sunevog sustava,
Kopernik je samo ponovno otkrio heliocentrini pristup. Zanimljivije injenica
da su astronomi znali vie 500.g. pr.n.e. nego 500. ili 1500. godine novog doba.
Zaista, uenjacima je danas teko objasniti zato su najprije mlai Grci, a zatim i
Rimljani pretpostavljali da je Zemlja ravna ploa, koja se uzdie nad slojem mutnih
voda ispod kojih lei Had ili pakao, kada neki dokazi koje su ostavili grki astronomi
iz ranijih vremena pokazuju da su postojala i druga znanja.
Hiparh koji je ivio u Maloj Aziji u drugom stoljeu pr.n.e., raspravljao je o
"premjetanju znakova ekvinocija i solsticija", pojavi koju danas nazivamo pre-
cesija ekvinocija, Ati tu pojavu moemo objasniti samo u smislu sferne astronom-
ije, u kojoj je Zemlja okruena ostalim nebeskim tijelima kao kugla unutar sfer-
nog svemira.
Je li Hiparh znao da je Zemlja kugla i je li izradio svoje proraune u kontekstu
sferne astronomije? Jednako je vano jo jedno pitanje. Pojavu precesije moemo
promatrati povezujui dolazak proljea s pozicijom Sunca, kako ga vidimo sa
Zemlje, u danom zvijeu Zodijaka. Ali za pomak iz jedne kue zodijaka u drugu
potreban je period od 2160 godina. Hiparh sigurno nije ivio dovoljno dugo da bi
obavio ovakvo astronomsko promatranje. Odakle je onda dobio ovakvu infor-
maciju?
Eudokso Knianin, jo jedan grki matematiar i astronom koji je ivio u
Maloj Aziji dva stoljea prije Hiparha, zamislio je nebesku kuglu, ija se kopija
danas nalazi u Rimu, kao kip Atlasa koji podupire svijet. Crte na kugli predstav-
lja zvijea zodijaka. Ali ako je Eudokso zamislio nebo kao kuglu, gdje je bila
Zemlja? Je ti on smatrao da se nebeska kugla nalazila na ravnoj Zemlji to bi
predstavljalo vrlo neobino ureenje, ili je znao da je Zemlja okrugla i okruena
nebeskom kuglom? (sl. 91)
Djela Eudoksova, iji su originali izgubl-
jeni, stigla su do nas zahvaljujui poemama
Artusa, koji je u treem stoljeu pr.n.e. pre-
veo astronomske injenice i simbole u poets-
ki jezik. U ovoj poemi, koju je znao citirati i
sveti Pavao, sazvijea se opisuju vrlo detal-
jno i ocrtana su "svuda naokolo". Njihova
grupiranja i imenovanja pripisuju se vrlo
davnom dobu. "Neki ljudi u davnini zamis-
lili su i domislili se nomenklaturi i pronali
odgovarajue oblike".
Tko su bili ti ljudi od davnina kojima
Eudokso pripisuje imenovanje zvijea? Pre-
ma nekim indicijama iz pjesme, moderni as-
tronomi vjeruju da grki stihovi opisuju nebo
sl.91
nad Mezopotamijom oko 2.200 prije Krista.
injenica da su i Hiparh i Eudokso ivje-
li u Maloj Aziji poveava vjerojatnost da su svoje znanje preuzeli iz hetitskih
izvora. Moda su ak i posjetili hetitski glavni grad i vidjeli boanske povorke
koje su tamo uklesane na stijenama; jer tamo se meu bogovima koji hodaju
nalaze dva bika - ovjeka koji nose kuglu: prizor koji je mogao nadahnuti Eudoksa
sl.92
Slikovni prikazi ili znakovi zodijaka, kao i njihovi nazivi ostali su praktino
nedirnuti od njihovog uvoenja u Sumeru. (sl. 93)
GIR.TAB
korpion
AB.SIN
Djevica
SUHUR.MASH
Koza - riba
sl.93
Sve do razvoja teleskopa europski astronomi priznavali su, poput Ptolomeja,
samo devetnaest zvijea na sjevernom nebu. Do 1.925, kada je dolo do usagla-
avanja oko sadanje klasifikacije, priznato je dvadeset i osam zvijea koja se
nalaze u onom podruju neba koje su Sumerani nazivali Put Enlila. Ne treba nas
iznenaditi otkrie da su, za razliku od Ptolomeja, stari Sumerani prepoznali, iden-
tificirali, grupirali, imenovali i popisali sva zvijea sjevernog neba.
Od nebeskih tijela koja se nalaze na Putu Enlila dvanaest se smatralo da pri-
padaju Enlilu, kao paralela za dvanaest zodijakih nebeskih tijela na Anuovom
putu. Isto tako na junom dijelu neba, na Eainom putu bilo je popisano dvanaest
zvijea, uz napomenu da pripadaju bogu Eai. Pored ovih dvanaest glavnih Eain-
ih zvijea, navedeno je jo nekoliko, iako ne toliko koliko danas poznajemo.
Eain put je predstavljao ozbiljne probleme asiriolozima koji su se prihvatili
ogromnog zadatka da odgonetnu drevno znanje astronomije, ne samo u okvirima
modernog znanja, ve i na temelju onoga kako je nebo izgledalo prije nekoliko
stotina ili tisua godina. Promatrajui juno nebo iz Ura ili Babilona, mezopotamski
astronomi mogli su vidjeti tek neto vie od pola junog neba; ostatak je ve bio
ispod horizonta. Pa ipak, ako smo ih pravilno prepoznali, neka od zvijea iz
Eainog puta nalaze se nisko ispod horizonta. No, tu se javlja jedan vei problem;
ako su, kako pretpostavljaju znanstvenici, Mezopotamci vjerovali (kao kasnije
Grci) da je Zemlja bila masa suhe zemlje smjetena na kaotinoj tmini donjeg
svijeta (grkog Hada), ravni disk preko kojeg se nebo nadvilo u polukrugu, u tom
sluaju tamo uope ne bi trebalo biti junog neba!
Ogranieni pretpostavkom da su Mezopotamci bili vjerni pristupu ravne Zem-
lje, moderni uenjaci nisu mogli dozvoliti svojim zakljucima da ih odvedu pre-
vie ispod linije ekvatora koja dijeli sjever od juga. Dokazi nam ukazuju na to da
tri sumerska puta u potpunosti okruuju nebo Zemlje koja je okrugla, a ne ravna.
Godine 1.900. T. G. Pinches podnio je izvjee u "Royal Asiatic Society" da
je uspio skupiti i sastaviti kompletan mezopotamski astrolab (u doslovnom znaen-
ju, "koji uzima zvijezde"). Pokazao je da se radilo o krunom disku, podijeljen-
om poput pite u dvanaest dijelova i tri koncentrina kruga, to na kraju predstav-
lja polje od trideset i est dijelova. Cijeli prikaz imao je izgled rozete s dvanaest
listova, od kojih je svaki imao na sebi napisan naziv mjeseca. Pinches ih je oznaio
brojevima od I do XII radi lakeg snalaenja, poevi s Nisannu, prvim mjesec-
om mezopotamskog kalendara. (sl. 94)
Osim toga, na svakom od trideset i est dijelova pisalo je ime ispod kojeg se
nalazio mali krug, a oznaavao je da se radi o imenu nebeskog tijela. Ta imena su
kasnije pronaena u mnogim tekstovima i popisima zvijezda i moemo biti sigur-
ni da se radi o imenima zvijea, zvijezda ili planeta.
Svaki od trideset i est dijelova takoer je imao i broj napisan ispod imena
sl.94
sl.96
Budui da je za pomak iz jedne kue zodijaka u drugu potrebno vie od dva
tisuljea, uenjaci se pitaju kako i gdje je Hiparh saznao za pojavu precesije u
drugom stoljeu prije Krista. Sada je jasno da su mu posluili sumerski izvori.
Otkria profesora Langdona pokazuju da je Nippurski kalendar, uspostavljen oko
4.400 prije Krista, u dobu Bika, odraavao znanje o precesiji i pomicanju kua
zodijaka koja su se dogodila 2160 godina ranije. Profesor Jeremias, koji je naao
vezu izmeu mezopotamskih i hetitskih tekstova iz astronomije bio je miljenja
da su starije astronomske ploice zabiljeile promjenu iz Bika u Ovna; i zakljuio
da su mezopotamski astronomi predvidjeli pomak iz Ovna u Ribe.
Suglasivi se s ovim zakljucima, profesor Willy Hartner ("The Earliest His-
tory of the Constellations in the Near East") pretpostavio je da su Sumerani ostavili
za sobom obilje slikovnih dokaza u tu svrhu. Kada se proljetni ekvinocij nalazio
u znaku Bika, ljetni solsticij bi se pojavio u znaku Lava. Hartner je svratio pozo-
rnost na motiv koji se ponavlja: bitka bika i lava, motiv koji se javlja na sumer-
skim prikazima iz ranijih vremena i pretpostavio da su ti motivi predstavljali
kljune pozicije zvijea Bika i Lava za promatraa koji se nalazio na 30 stupnju
sjeverno, npr. u Uru, oko 4.000 godina prije Krista. (sl. 97)
sl.97
Kakkabu/kakkabu.
Broj njegovih nebeskih tijela je dvanaest,
Dvanaest je poloaja njegovih nebeskih tijela
Dvanaest je mjeseci Mjeseca.
Tekstovi ne ostavljaju nikakvu sumnju: mulmul, na Sunev sustav sainjen
je od dvanaest lanova. To nas ne bi trebalo iznenaditi, jer je grki uenjak Di-
odor, objanjavajui tri "naina" mjerenja Kaldejaca i, iz njih izvedeni popis
trideset i est nebeskih tijela, izjavio da od "ovih nebeskih bogova, njih dvanaest
ima najvii autoritet: svakom od njih Kaldejci pripisuju mjesec i znak zodijaka".
Ernst Weidner ("Der Tierkreis und die Wege am Himmel") izvjeuje da se
osim na Anuov Put i njegovih dvanaest zvijezda zodijaka, neki tekstovi takoer
odnose na Put Sunca, kojeg isto tako sainjava dvanaest nebeskih tijela: Sunce,
Mjesec i deset planeta. Red 20 na ploici TE kae: "naphar 12 sheremesh ha.la
sha kakkab.lu sha sin u ama ina libbi ittiqu", to znai, "sve u svemu dvanaest
lanova gdje pripadaju Mjesec i Sunce, gdje planete krue".
Sada moemo shvatiti znaenje broja dvanaest u drevnom svijetu. Veliki krug
sumerskih bogova, i kasnije Olimpskih bogova, inilo je tono dvanaest bogova;
mladi bogovi mogli su ui u taj krug samo ukoliko su se stariji povukli. Prazno
mjesto je takoer trebalo popuniti kako bi se zadrao boanski broj dvanaest.
Glavni nebeski krug, put Sunca i njegovih dvanaest lanova, postavio je uzorak
prema kojem su dijelili preostale nebeske pojase u dvanaest dijelova ili bi im
dodjeljivali dvanaest glavnih nebeskih tijela. Prema tome, bilo je dvanaest mjeseci
u godini, dvanaest dvostrukih satova u danu. Svakoj podjeli u Sumeru bilo je
dodijeljeno dvanaest nebeskih tijela kao mjera uspjeha.
Mnoge studije, poput one S. Langdona ("Babylonian Menologies and the
Semitic Calendar") pokazuju da je podjela godine na dvanaest mjeseci bila od
samog poetka vezana uz dvanaest velikih bogova. Fritz Homel ("Die Astron-
omie der Alten Chaldaer") i drugi nakon njega pokazali su da je dvanaest mjeseci
bilo blisko povezano s dvanaest znakova zodijaka, a da oba potjeu od dvanaest
glavnih nebeskih tijela. Charles F, Jean ("Lexicologie Sumerienne") reproducir-
ao je sumerski popis od dvadeset i etiri nebeska tijela koji je spojio dvanaest
zvijea zodijaka i dvanaest lanova naeg Sunevog sustava,
Dugi tekst kojeg je F.Thureau - Dangin ("Ritueles Accadiens") identificirao
kao program hrama za proslavu Nove godine u Babilonu, predstavlja uvjerljiv
dokaz posveivanja dvanaestorice kao sredinje nebeske pojave. Veliki hram,
Esagila, imao je dvanaest vrata. Moi svih nebeskih bogova prenijelo se na Mar-
duka tako da se dvanaest puta izgovorio proglas: "Gospodin, nije li on moj gos-
podin". Zatim se dvanaest puta zazvalo milost boga i njegove druice. Ukupan
broj dvadeset i etiri bio je tada sravnjen s brojem zvijea zodijaka i dvanaest
lanova Sunevog sustava.
Kamen-mea u koji je kralj Susa dao uklesati simbole nebeskih tijela prika-
zuju ova dvadeset i etiri znaka: poznatih dvanaest znakova zodijaka, i simbole
koji predstavljaju dvanaest lanova Sunevog sustava. To je bilo dvanaest as-
tralnih bogova Mezopotamije,
Hurita, Hetita, Grka i ostalih
drevnih panteona. (sl. 98)
Iako nam je prirodna osnova
brojenja deset, broj dvanaest se
provlaio kroz sva pitanja, nebeska
i boanska jo dugo nakon to su
Sumerani nestali. Postojalo je dva-
naest grkih Titana, dvanaest ple-
mena Izraelskih, dvanaest dijelo-
va maginog prsnog oklopa izrael-
skog vieg sveenika. Mo
nebeskog broja dvanaest nastavlja
se kod Isusovih apostola.
Odakle potjee ovaj moan,
presudan broj dvanaest? Sa neba.
Jer, Sunev sustav, mulrnul,
ukljuivao je, pored svih nama
poznatih planeta, takoer i planet
koji pripada Anuu i iji je simbol,
svjetlo nebesko tijelo, u sumer-
skom pismu bio znak za boga Anu
i zaboansko. "Kakkab vrhovnog
ezla je onaj od pastve u
mulmulu", objanjava astronoms-
ki tekst. A kada je Marduk pris-
vojio vlast i zamijenio Anua kao
boga koji se vezuje sa ovim plan-
etom, Babilonci su rekli: "planet
Marduka pojavljuje se unutar mul-
mula".
sl.98
Poduavajui ovjeanstvo
pravoj prirodi Zemlje i neba, Nefili
su obavijestili drevne astronome - sveenike ne samo o planetima koji se nalaze
iza Saturna ve i o postojanju najvanijeg planeta, onog sa kojeg su i sami stigli:
DVANAESTOG PLANETA.
7
EP O STVARANJU
sl.100
sl.101
poinje krug, a slijedi ga Venera. Zemlja, ovdje iste veliine kao i Venera, u svom
drutvu ima manju "kuglicu" - Mjesec. Redoslijed kojim su planeti poredani oko
zvijezde ide smjerom suprotnim od kazaljke na satu. I Mars je prikazan korektno,
manji je od Zemlje, ali vei od Mjeseca i Merkura. (sl. 101)
Drevni opis potom pokazuje planet koji ne poznajemo - vidljivo vei od Zem-
lje, ali manji od Jupitera i Saturna, koji potom slijede u nizu. Na kraju lako pre-
poznajemo Uran i Neptun, a tu je i maleni Pluton, no ne iza Neptuna kako smo mi
navikli, ve se pojavljuje izmeu Sararna i Urana.
Uvaavajui Mjesec kao ravnopravno nebesko tijelo sumerska skica Sunevog
sustava ispunjava sva naSa saznanja o planetima koji su ispravno poredani (uz
izuzetak Plutona) i precizno oznaeni po stvarnoj veliini. Meutim, ovaj 4.500
godina star opis svemira inzistira na postojanju nama potpuno nepoznatog ve-
likog planeta, koji bi se trebao nalaziti ili se moda nekada nalazio negdje izmeu
Marsa i Jupitera. Radi se, kako emo uskoro pokazati, o Dvanaestom planetu, o
planetu Nefilim.
Da je ova sumerska nebeska karta pronaena prije dvije stotine godina, tada-
nji astronomi bi podsmjeljivo stare Sumerane optuili da u svojoj prostodunosti
izmiljaju nepostojee planete iza Sarurna. Ali danas znamo da su Uran, Neptun
i Pluton uistinu tamo. Jesu li onda Sumerani ispravno obavijeteni od Nefila ili
ipak izmiljaju da postoji Dvanaesti Planet izmeu Marsa i Jupitera, da je Mjesec
punopravno nebesko tijelo, a ne samo satelit i da je Pluton blii Saturnu?
Suvremeni svijet dugo je vjerovao u teoriju kako je Mjesec tek "smrznuta
loptica za golf" nastala kada se ogroman komad materije odvojio od Zemlje, u
vrijeme kada je ona bila jo vrtlog uarenog tekueg materijala. Ovaj odvojeni
komad Zemlje postepeno se hladio i stvrdnuo, vjeno pratei matini planet kao
satelit, dok su njegovu povrinu bombardirali milijuni meteori ta inei kratere po
njegovom sve runijem licu. Ali nekoliko uspjenih misija Apollo, posebno ak-
tivnost satelita bez ljudske posade, lomili su ova uvjerenja u pitanja na koja se
moralo odgovoriti. Otkriveno je da kemijski sastav Mjeseca, te pronaeni miner-
ali nisu u potpunosti identini onima na Zemlji. Baena je rukavica u lice teoriji
o odvajanju. Uslijedila je potom laboratorijska analiza sastava uzoraka tla i ka-
menja koje su astronauti Apolla donijeli sa sobom na Zemlju, koja je izvan sum-
nje pokazala kako je Mjesec nekada bio "ivi planet". Poput Zemlje, on se u
svojoj vlastitoj sceni stvaranja ohladio u vrsto nebesko tijelo. Poput Zemlje, on
generira toplinu, ali dok u sluaju naeg planeta vruina dolazi iz utrobe Zemlje
u kojoj se "kuhaju" radioaktivni materijali pod ogromnim pritiskom, na Mjesecu
ona dolazi od omotaa radioaktivnih materijala koji lei neposredno ispod povr-
ine. Ovi materijali su preteki da se probiju joS taj jedan korak prema van. to ih
je onda smjestilo i dri ih ba na tom mjestu?
Mjeseevo gravitacijsko polje je nestabilno i promjenjivo, to je osnovni ra-
zlog da ovi teki materijali (poput eljeza) nemaju kanale prema jezgri, ve su
raspreni. Ali kakvom to silom, moramo se zapitati? Postoje jasni dokazi kako je
kamenje sa Mjeseca nekada, u davnoj prolosti, bilo magnetizirano, ba kao to
se magnetno polje danas promijenilo. Je li uzrok tome nama nepoznat unutarnji
proces ili pak utjecaj neke vanjske sile?
Astronauti misije Apollo 16 pronali su na povrini Mjeseca zanimljive uzorke
kamenja koji su nekada bili dijelovi smrvljene stijene, a potom nanovo spojem
utjecajem ogromne vruine iz nepoznatog izvora. Nametala su se nova pitanja.
to je razbilo stijene i to ih je kao u visokoj pei nanovo spojilo? Drugi materi-
jali na povrini Mjeseca i neposredno ispod nje bili su bogati radioaktivnim kalijem
i fosforom, materijalima koji se na Zemlji nalaze duboko u njenoj unutranjosti.
Kada se svi ovi podaci sastave u jednu cjelinu postaje jasno, a moderna znanost
danas ovaj zakljuak i zastupa - Mjesec i Zemlja, koji su nastali od istih elemena-
ta, u isto vrijeme, evoluirali su u odvojena i samostalna nebeska tijela. Po mil-
jenju znanstvenika NASA-e (U.S. National Aeronautics and Space Administra-
tion) Mjesec se u prvih 500 milijuna godina razvijao "normalno". A onda se
dogodilo (kako pie u izvjeu "The New York Timesa"):
Bilo je to onda, kae nam dalje ep, kada su dva prvotna nebeska tijela dala ivot
nizu nebeskih "bogova". A kada su se nebeska bia pojavila izazvala su graju i buku
koja je uznemirila Primarnog Oca. Njegov kurir od povjerenja tada ga je nagovorio
da postupi strogo i disciplinira mlade bogove, koji su se meutim udruili i oteli mu
njegove moi stvaranja. To je naljutilo Primarnu Majku koja je traila osvetu. Bog
koji je vodio pobunu protiv Primarnog Oca tada je iziao s novom ponudom: ako
Otac svog mladog sina pozove u lanstvo Vijea Bogova i uzvisi do vrhovne vlasti,
on e se sam i goloruk suprotstaviti svojoj Majci "grdosiji".
Proglaen vrhovnim vladarom, mladi bog - po babilonskoj verziji imenom
Marduk - suprotstavio se licem u lice grdosiji, i nakon velebne bitke pobijedio i
prepolovio ju na dva dijela. Od jednog njezinog dijela napravio je Nebo, a od
drugog Zemlju. Potom je proglasio sustav pravila za Nebo, dajui svakom od
nebeskih bogova njegovo stalno mjesto. Na Zemlji je stvorio planine, mora i
rijeke, godinja doba i vegetaciju i stvorio ovjeka. Kao kopija Nebeskih Dvora
izgraeni su na Zemlji hramovi Babilona. I bogovi i smrtnici dobili su pravila,
zapovijedi i rituale koje su morali potivati i slijediti. Bogovi su tada Marduka
prihvatili za Vrhovno Boanstvo i uz njega vezali "pedeset imena" - rangove
ovlasti i poloaje u kraljevstvu.
Kako je rasla koliina pronaenih i prevedenih tablica i tekstova postajalo je
sve jasnije kako se ne radi o obinim literarnim djelima. Radilo se o najsvetijem
povijesno-vjerskom epu Babilona koji je itan kao dio rituala proslave Nove
godine. Babilonska verzija je tako od Marduka napravila junaka prie o Stvaran-
ju. Meutim, na raspolaganju nam je dovoljno dokaza koji mogu potvrditi da je
babilonska verzija retnek djelo vjersko-politikog falsificiranja ranijih sumer-
skih tekstova, u kojima su Anu, Enlil i Ninurta junaci.
Nije zapravo bitno kako su se akteri ove nebeske drame zvali, pria je provjer-
eno stara koliko i sumerska civilizacija. Dosta znanstvenika vidi u njoj filozofsko
djelo - drevnu verziju vjene borbe izmeu Dobra i Zla ili alegorijsku pripovjest
o naravi zime i ljeta, izlaska i zalaska Sunca, smrti i raanja.
Ali zato se s epom ne bi suoili kao sa zabiljekom o zbivanjima s poetka
stvaranja svijeta kako su Sumerani uli od Nefila? Koristei ovakav smioniji
pristup otkrit emo da "Ep o Stvaranju" savreno tumai i objanjava zbivanja
koja su se uistinu odigrala u naem Sunevom sustavu.
Pozornica na kojoj se odigrala nebeska drama "Enuma Elish" zapravo je pr-
votni svemir. Sudionici su i oni koji su svijet stvarali i oni koji su stvoreni.
ini:
sl.106
Mardukov dolazak uskoro je uznemirio Tiamat i unutarnje planete (Mars,
Veneru i Merkur). "Izazivao je strah, uzbudio Tiamat; bogovi su prenuti iz svog
odmora, u brizi pred nadolazeu oluju."
Na ovom mjestu drevni tekst je djelomino oteen, ali se moe razabrati da
je upad u Sunev sustav ostavio traga i na pridolici koji "gubei svoju vitalnu
snagu sklapa oi". Ali Tiamat je bio "uasnut", njegova orbita vidno ugroena.
Jo uvijek silna gravitacija nadolazeeg planeta poela je otkidati komade sa tijela
Tiamata. Iz njegove sredine odvojilo se jedanaest "monstruma", "rastuih, ljutitih",
obrambeni zid Tiamata koji je zatitniki okruio matini planet. U znak zahval-
nosti i potpore Tiamat im je dao status bogova, status planeta, i na "glavu stavio
krunu."
Voa Tiamatovih satelita, nazvan Kingu, "prvoroeni meu bogovima koji su
osnovali svoje vijee", od posebne je vanosti za mezopotamsku znanost o nas-
tanku svijeta.
Uvjeti su bili smioni i jasni: Marduk i njegova "sudbina" - njegova orbita oko
Sunca - moraju biti uzdignuti iznad ostalih bogova. Bilo je to tada, kada je Gaga
Anshar/Saturnov satelit - budui Pluton - puten iz svoje dotadanje orbite.
Anshar je progovorio
Preko Gage, svog povjerenika, poslao je glas.
"Kreni na put Gaga,
Stani pred bogove,
I ono to u ja rei tebi
Ti njima ponovi."
Hoe li, nakon svega, protivnici ipak promaiti jedan drugoga i izbjei sudar?
No, smrtna mrea ve je baena, nepravilni kurs planeta vodio je ravno u
sudar, "Tiamat je riknuo" . . . "Vrhovnik odaslao razornu oluju, njegovo mono
oruje." A kada se Marduk jo vie pribliio, Tiamatov "bijes" je narastao. Pustio
je "aroliju" protiv neprijatelja - istu onu vrstu nebeskog zraenja koju je Ea
koristio uspavljujui Apsu i Mummu. Ali Marduk je dalje napadao i pribliavao
se.
I evo nas (sl. 107) pred najoriginalnijim rjeenjem pitanja koja nas zanimaju.
Pitanja o nastanku svijeta. U jedan nestabilan Sunev sustav, sainjen od Sunca i
devet planeta, upao je priolica iz vanjskog svemira. Prvo je upoznao Neptun, u
tom susretu njegova prvotna putanja se mijenja, prolazi kraj Urana, a divovski
planeti Saturn i Jupiter svojom gravitacijom ga skreu direktno u centar Sunevog
sustava. U neizbjeni sudar s Tiamatom, planetom koji mu tono stoji na putu.
Tiamatov glavni satelit, Kingu, postaje Mjesec, ostali sateliti rastjerani su i post-
aju kometi.
I ree Bog
Neka se vode pod nebom sakupe,
na jedno mjesto, i neka suho tlo uskrsne.
I bi tako.
sl. 109
i veliinu i postaje "masa beivotne zemlje." Ovaj umarski termin sjajno
opisuje na beivotni Mjesec, njegovu povijest i sudbinu satelita koji je
zapoeo kao KIN.GU ("veliki prenositelj poruka"), a zavrio kao DUG.GA.E
("grudva pustoi").
L. W. King ("The Seven Tablets of Creation") govori o postojanju tablica
koje spominju kako je Kingu razoren po cijeloj svojoj povrini. Ovi tekstovi u
potpunosti se poklapaju s NASA-inim tvrdnjama kako je dananji izgled Mjese-
ca plod sudara "kada su nebeska tijela veliine gradova padali na Mjesec".
Pronaen je i cilindrini peat koji opisuje nebesku bitku. Peat pokazuje
Marduka kako se bori protiv razljuenog enskog boanstva. Jedan dio prizora
opisuje Marduka kako puca vatrenom strijelom na Tiamat, dok Kingu, jasno nas-
likan kao Mjesec, pokuava zatititi svojeg tvorca, Tiamat. (sl. 109)
Ovaj slikovni dokaz, da su zemljin Mjesec i Kingu isto nebesko tijelo, kasnije
je osnaen etimolokom injenicom da ime boga SIN, u potonjim vremenima
oznaavan za Mjesec, dolazi od SU.EN ("bog opustoene zemlje").
Pobijedivi Tiamat i Kingu, Marduk se opet "uputi kroz nebo u osvajanje
prostora". Na odlasku njegova panja se usmjerila na "Nudimmudov stan" (Nep-
tun), jer je namjerio rijeiti "sudbinu" Gage, satelita Anshara/Saturna, povje-
renika" ostalih planeta. Ep nas izvjeuje da je kao zavrni in na nebesima,
Marduk odgurnuo ovog nebeskog boga u "skrovito mjesto". Od toga trenutka
Gaga se "suoio s dubinama" (vanjskim svemirom). Na svom novom poloaju
ovaj planet je dobio i novo ime US.MI ("onaj koji pokazuje put"), vanjski planet,
na Pluton.
Po Epu o Stvaranju Marduk se poeo hvalisati svojim djelima: "Putove
nebeskih bogova potpuno sam uredio ... u dvije grupe sada su razmjeteni." I
zaista je uradio kako kae. Sa neba je maknuo prvog partnera Sunca u prvotnom
stvaranju, Tiamat. Stvorio je Zemlju i odbacio ju u novu orbitu, blie Suncu, te
"zakovao narukvicu" na nebesima - pojas asteroida koji uistinu razdvaja dvije
grupe planeta, one koje zovemo unutarnjima, od vanjskih. Razbio je veinu Tiam-
atovih satelita i gurnuo ih u svemir gdje su postali kometi, a njihovog vou,
Kingua, vezao je orbitom uz Zemlju i pretvorio u na Mjesec. Promijenio je "sud-
binu" Satunovog satelita Gage, kojem je dao neke od karakteristika svoje orbite
(nepravilnu putanju oko Sunca) nainivi od njega Pluton.
I najednom, sve enigme naeg Sunevog sustava - neskladan raspored oceana,
pustoenje Mjeseca, nepravilne orbite kometa, fenomen Plutona - dobile su savre-
no jasan i razumljiv odgovoru mezopotamskom Epu o Stvaranju kojeg smo ovd-
je deifrirali.
Nakon to je "napravio red" medu planetima i njihovim putanjama, Marduk
je za sebe ostavio "prolaz Nibiru" i "kroio nebom kao kontrolor". Novi Sunev
sustav je stvoren. Od tada ga je sainjavalo dvanaest nebeskih tijela, s dvanaest
Velikih Bogova koji su im pripadali.
sl.110
8
KRALJEVSTVO NEBESKO
Ova teorija obiluje kontradikcijama, jer isti uenjaci tvrde kako Kaldeanci
nisu znali za postojanje planeta iza Saturna. Na njihovoj listi Zemlja je planet
iako tvrde da su Kaldeanci Zemlju shvaali kao centar planetarnog sustava. A
previdjeli su i Mjesec kojeg se u Mezopotamiji dralo za "nebeskog boga", dakle
planet. Identifikacija Jupitera i Dvanaestog Planeta jednostavno "ne dri vodu".
"Ep o Stvaranju" jasno daje do znanja da je Marduk osvaja iz vanjskog
svemira, izvan Sunevog sustava, koji prolazi pokraj vanjskih planeta (ukljuujui
Saturn i Jupiter) prije sudara s Tiamatom. Sumerani planet nazivaju NIBIRU,
planet krianja", a babilonska verzija ep nadopunjuje sljedeim astronomskim
podacima:
Planet NIBIRU:
Krianje Neba i Zemlje je okupirao.
Iznad i ispod, ne moe se proi;
Svi moraju njega ekati,
Planet NIBIRU:
Planet koji sjaji na nebesima.
On zauzima glavnu ulogu
Njemu se svi klanjaju.
Planet NIBIRU
To je On koji bez zamora
Sredinom Tiamata stalno prolazi
PROLAZNIK neka mu bude ime -
Onaj koji je osvojio sredinu.
Ovi stihovi nedvosmisleno nas upoznaju s injenicom da Dvanaesti Planet
"sredinom Tiamata stalno prolazi" i dijeli poznate nam planete u dvije jednake
grupe. Njegova orbita stalno i stalno prolazi mjestom nebeske bitke, gdje je neka-
da postojao Tiamat.
Dosta je dokaza da astronomski tekstovi, vrlo precizni kada je rije o
planetarnim razdobljima i njihovom nebeskom rasporedu, takoer govore kako
se Marduk pojavljuje negdje izmeu Jupitera i Marsa. Kako su Sumerani
znali za sve planete, pojavljivanje Dvanaestog Planeta "kroz sredinu" sugerira
ovaj zakljuak:
Marduk
Merkur, Venera, Mjesec Jupiter, Saturn, Uran
Zemlja, Mars Neptun, Pluton
Ako Mardukova orbita prolazi mjestom gdje je nekada bio Tiamat, relativno
blizu nas (izmeu Marsa i Jupitera), zbog ega onda ne vidimo taj planet, koji je
oito velik i sjajan?
Mezopotamski tekstovi govore o Marduku kao osvajau nepoznatih predjela
neba i osvajau svemira. "On upoznaje skrivena znanja... On je vidio sve kutke
svemira/' On je opisan i kao "nadglednik" ostalih planeta, jer orbitom okruuje
sve ostale, "On dri ruku na njihovim putovima (orbitama)", inei "obru" oko
njih. Njegova orbita je "uzvienija" (vea) od ostalih planeta. Po Franzu Kugleru
("Sternkunde und Stemdienst in Babylon") iz ovoga proizilazi da je Marduk
najbre nebesko tijelo, koje krui velikom elipsom kroz svemir, ba kao i kometi.
Ovakva neobina putanja planeta koji ovisno o Suncu ima centar svoje grav-
itacije, ini da je njegov apogej - toka u kojoj je najvie udaljen od Sunca -
duboko u svemiru, a perigej - toka u kojoj je najblii Suncu i mjesto okretanja i
povratka u svemir - u centru naeg Sunevog sustava, nama pred oima. Pronali
smo da dvije ovakve "baze" uistinu podsjeaju na Marduka u mezopotamskim
tekstovima. Sumerski tekstovi opisuju planet koji svoje kretanje zapoinje od
AN.UR ("Nebeske baze") do E.NUN ("Boanskog Prebivalita"). Ep Stvaranja
kae o Marduku:
sl.111
to znai "znak".
I doista, svi drevni narodi tog podruja periodino pojavijivanje Dvanaestog
Planeta doivljavaju kao znak velikih promjena, znak Novog Doba. Mezopotamski
tekstovi govore o planetu koji se pojavljuje u pravilnim vremenskim razmacima,
kao o prihvaenoj i predvidljivoj injenici.
Veliki planet:
Kada se pojavi tamno crven.
Nebo dijeli napola
I stoji kao Nibiru
Dosta je tumaa tekstova koji pretpostavljaju kako dolazak planeta znai pred-
skazanje promjena vanih za cjelokupni ljudski rod. R. Campbell Thompson ("Re-
ports of the Magicians and Astronomers of Nineveh and Babylon") prilae neko-
liko spisa koji prate rast planeta na nebu, od trenutka kada "pozvoni na stanici
Jupiter" do dolaska na mjesto krianja, Nibiru:
Na Dan Gospodnji, kae prorok Joel "Sunce i Mjesec e obaviti tama, a zvijezde
se ugasiti", "Sunce e gurnuti u mrak, a Mjesec postati crven kao krv."
Mezopotamski tekstovi uzdiu svjetlosno zraenje planeta i govore kako e
biti vidljive ak i po danu: "vidljive kada Sunce izae, nestat e pred sumrak",
Cilindrini peat, pronaen u Nippuru, prikazuje grupu zemljoradnika kako po-
dignute glave gledaju u Dvanaesti Planet (oznaen simbolom kria). Dan je, a
nebesko tijelo je vidljivo prostim okom. (sl. 113)
Drevni narodi nisu samo oekivali periodina pojavljivanja Dvanaestog Plan-
sl. 113
eta, ve su i ucrtali karte njegovog nevidljivog kretanja dubinama svemira.
Razliiti biblijski stihovi - posebno oni Izaije, Amosa i Joba - spominju kret-
anje nebeskog Boga kroz razna zvijea. "Usamljen On kroi Nebesima, iznad
najviih Dubina; prolazi kraj Velikog Medvjeda, Oriona i Sinusa, i zvijea Juga."
Ili, "Njegovo nasmijeeno lice uzdie se iznad Bika i Ovna; od Bika ka Strijelcu
On e krenuti," Ovi stihovi opisuju planet koji, ne samo da se kree najdubljim
svemirom, ve odreuju i smjer njegovog kretanja, iz smjera juga u smjeru kazaljke
na satu - ba kao to su nas ve izvijestili mezopotamski izvori. Vrlo jasno, prorok
Habakkuk tvrdi: "Iz smjera juga Jahve e doi... njegova Slava prekrit e Zemlju
... i Venera e sjajiti, zraei Bojim zrakama."
Meu mnogim mezopotamskim tekstovima koji se bave ovim predmetom,
jedan je prilino jasan:
Kako pripadajua skica ilustrira, gornji tekst ne naziva Dvanaesti Planet ra-
zliitim imenima (kako su uenjaci pretpostavljali). On zapravo opisuje kretanje
planeta kroz tri kljune toke, ako to kretanje nebom pratite sa Zemlje. (sl. 114)
Prva prilika da opazite Dvanaesti Planet, kako ga njegova orbita nosi sve
blie Zemlji Je kada se u jednoj liniji nade sa Zemljom i Merkurom (toka A) -
po naim mjerenjima ovaj poloaj je na trideset stupnjeva od zamiljene nebeske
osi Sunce - Zemlja - perigej. Kreui se dalje, sve blie Zemlji, postaje sve sja-
jniji i vidljiviji, a kada proe sljedeih trideset stupnjeva presjei e orbitu Jupi-
tera, tono u toki B. I konano, dolazi na mjesto nebeske bitke, svoj perigej ili
mjesto Krianja. Postaje planet Nibiru (toka C).
Pratei zamiljenu os izmeu Sunca, Zemlje i perigeja Mardukove orbite, pro-
matra sa Zemlje Marduka e prvo ugledati kada se pojavi iza Merkura, na 30
stupnjeva (toka A). Napredujui sljedeih 30 stupnjeva, Marduk sijee orbitu
Jupitera u toki B. Potom, u svom perigeju (toka C) Marduk stie na Krianje:
natrag na poprite Nebeske Bitke. Tada je najblii Zemlji i zapoinje svoju orbitu
natrag u dubine svemira.
Predvianja Dana Gospodnjeg u drevnoj Mezopotamiji i meu idovskim
piscima (to je imalo svoj odraz i u Kraljevstvu Nebeskom Novog zavjeta) imala
su svoj povod u stvarnim, ivotnim iskustvima drevnih naroda: oni su svjedoili
periodinim pojavljivanjima Planete Bogova u blizini Zemlje.
Povremena, ali pravilna pojavljivanja i nestajanja planeta pred oima ljudi sa
sl. 114
Zemlje govori o njegovoj stalnoj orbiti oko Sunca. Po svom kretanju on se po-
naa kao mnogi kometi. Neki od kometa koje poznajemo - poput Halleyevog
kometa koji se Zemlji pribliava svakih 75 godina - nestaju pred naim pogledom
na toliko dugo vremena da astronomi vrlo teko utvruju radi li se o istom kometu
kada se nanovo pojavi. Neki kometi vieni su samo jednom u ljudskoj povijesti i
pretpostavlja se da imaju orbitalno vrijeme mjereno tisuama godina. Komet
Kohoutek, na primjer, prvi puta je otkriven u oujku 1973. godine, proao je na
udaljenosti 75.000 000 milja od Zemlje poetkom sijenja 1974. godine i ubrzo
zatim nestao iza Sunca. Astronomi predviaju da e se ponovno pojaviti negdje
nakon 7.500 godina do 75.000 godina.
Ljudska intimnost s dolaskom i odlaskom Dvanaestog Planeta govori nam
kako je njegova orbita kraa od Kohouteka. Ako je tako, zato onda nai as-
tronomi ne znaju za njegovo postojanje, Vjerojatno stoga to bi orbita Dvan-
aestog Planeta bila est puta vea od one Plutona ak i u sluaju da je dvostruko
kraa od Kohoutekove ophodnje oko Sunca. Zapravo, planeti iza Satuma, za ije
postojanje znamo, nisu otkriveni vizualno, ve matematikim putem. Njihove
orbite astronomi su otkrili zbog utjecaja koje su vrile na do tada poznate planete.
Ovo e vjerojatno biti nain na koji e se "otkriti" i postojanje Dvanaestog
Planeta. Pretpostavke da postoji "Planet X" ve postoje u modernoj astronomiji.
Ovaj planet, iako nevidljiv moe se "osjetiti" preko utjecaja koji vri na orbite
poznatih kometa. Godine 1972. Joseph L. Brady sa "Lawrence Livermore Labo-
ratory of the University of California" otkriva da nepravilnosti u orbiti Halleyevog
kometa najvjerojatnije izaziva utjecaj planeta veliine Jupitera ija bi orbita oko
Sunca mogla biti 1.800 godina. Njegova tadanja udaljenost od 6.000.000.000
milja mogla bi biti izmjerena jedino matematikim putem.
Mezopotamski i biblijski izvori pruaju nam snane dokaze da je orbitalno
vrijeme Dvanaestog Planeta 3.600 godina. Sumerani broj 3.600 oznaavaju
znakom velikog kruga. Pripadajui pridjev za planet - "shar" (vrhovni vladar) -
ujedno znai i "savren krug" ili "zavrena krunica". Takoer znai i broj 3.600.
Istovjetnost tri pojma - planet/orbita/3600 - ne moe biti tek sluajnost.
Berossus, babilonski sveenik astronom, spominje deset vladara koji su vlad-
ali zemljom do Potopa. Analizirajui Berossusovo pisanje, Alexander Polyhistor
kae: "U drugoj knjizi nalazimo povijest deset kraljeva Kaldeanije, a razdoblje
svake od vladavina, koje zajedno iznose stotinu i dvadeset "shara", ili etiri sto-
tine i tridesetdvije tisue godina, proteui se sve do poetka Potopa."
Abvdenus, uenik Aristotelov, takoer nabraja deset Berossusovih vladara
iju duinu vladanja broji 120 shara. On je razjasnio da se ovi vladari i njihovi
gradovi nalaze u drevnoj Mezopotamiji:
Kraljevstvo se potom seli u druga mjesta, gdje vladare nazivaju "en", ili "Gos-
podin" (a na jednom mjestu koritena je boanska titula "dingir").
Nakon Eridu,
Svoje Kraljevstvo preselio je u Bad-Tibira,
U Bad-Tibira
EN.MEN.LU.AN.NA vlada 43.200 godina;
EN.MEN.GAL.AN.NA vlada 28.800 godina.
Boanski DU.MU.ZI Pastir, vlada 36.000 godina.
Tri kralja vladae 108.000 godina.
Sumerski tekst oznaen kao W-B/62 dodaje Larsu popisu prijestolnica i dva
boanska vladara popisu kraljeva. I ovdje je trajanje pojedinih vladavina tono u
godinu djeljivo sa 3.600. Uz pomo ostalih tekstova moe se zakljuiti kako su
Sumeranima uistinu vladala desetorica kraljeva, sve do Potopa; svaka od vladavina
mjerljiva je u sharima, kojih je ukupno bilo 120, ba kako nas izvjeuje Beros-
sus.
Zakljuak se sam namee - duljina pojedinih vladavina poklapa se s vremenom
orbite Dvanaestog Planeta, "planeta Kraljeva1' ili "Planeta Bogova" (3.600 godina).
Dakle, Alulim je vladao 8 orbita Dvanaestog Planeta, Alalgar deset orbita itd.
Ako su ovi pretpotopni vladari bili Nefili, kako mi pretpostavljamo, koji su
na Zemlju doli sa Dvanaestog Planeta, onda nas ne mora uditi Sto razdoblje
njihove vladavine, odnosno boravka na Zemlji, odgovara vremenu potrebnom da
Dvanaesti Planet napravi krug oko Sunca. Preciznije, vrijeme vladavine trajalo
bi od trenutka slijetanja "Kraljevskog broda" na Zemlju, do trenutka polijetanja i
odlaska, odnosno zamjene zapovjednika. Stari bi se vratio na matini planet, a
novi doao. Ove smjene zapovjednika odgovaraju smjenama Kraljevstava kako
su zapisali Sumerani i mogu se vrlo tono mjeriti orbitalnim razdobljima Dvan-
aestog Planeta - sharima.
Netko e sigurno postaviti pitanje, kako je onda mogue da pojedini zapovjed-
nici na Zemlji ostaju i vladaju 28.800 ili 36.000 godina. Nije li to predugo za
jedno ivo bie? Nije stoga udno da su uenjaci sve ove prie i podatke o dug-
ovjenosti sumerskih vladara drali legendama.
Ali to je jedna godina? Naa "godina" je vrijeme potrebno Zemlji da zavri
jedan orbitalni krug oko Sunca. ivot koji se razvio na Zemlji, nastao je u vr-
ijeme kada je orbita oko Sunca ve uspostavljena, pa u svojoj cijelosti ovisi o
duljini ove putanje. (ak i neka manje znaajna orbitalna vremena, na primjer
orbita Mjeseca ili jedna smjena dana i noi, vri snaan utjecaj na sav zemaljski
ivot). ovjek ivi onoliko godina koliko je njegov bioloki sat "natiman" u
odnosu na broj orbita Zemlje oko Sunca.
Nema mjesta sumnji da bi i ivot na nekom drugom planetu bio vremenski
usklaen s ciklikim kretanjem tog planeta oko svoje zvijezde. Kada bi putanja
Dvanaestog Planeta oko Sunca bila toliko dugaka da za njen puni prelazak treba
100 puta vie nego Zemlji da obie Sunce, onda bi jedna godina Nefila trajala
100 godina na Zemlji. A to ako orbita Dvanaestog Planeta oko Sunca traje 3.600
zemaljskih godina, kako mi tvrdimo da uistinu jest? Tada bi naSih 3.600 godina
ispunjavalo tek jednu godinu njihovog kalendara, ali i jednu godinu njihovog
ivota. Duine vladavina Kraljeva o kojima nas izvjeuju Sumerani i Berossus
tada vie ne bi bile legendarne i fantastine. Trajale bi osam ili deset godina,
Nefila naravno.
Ve smo saznali u ranijim poglavljima kako je ovjeanstvo, pod aktivnim
utjecajem Nefila, prolo kroz tri razvojna skoka, svakih 3.600 godina; razdobl-
je mezolitika 11.000 godina prije Krista, doba lonarstva 7.400 godina prije
Krista i nenadani razvoj sumerske civilizacije otprilike 3.800 godina starog
doba. Nije sluajno da Nefili interveniraju u ljudskoj povijesti uvijek u vr-
ijeme koje odgovara vremenu kada se Dvanaesti Planet priblii Zemlji.
Mnogi uenjaci (na primjer Heinrich Zimmern u "The Babylonian and
Hebrew Genesis") otkrivaju da Stari zavjet paljivo njeguje tradiciju vladavina
prije Potopa, razdoblje predaka, i da rodoslovlje od Adama do Noe (junaka
Potopa) broji deset vladara. Govorei o dobu prije Potopa, Knjiga Postanka
(Poglavlje 6) opisuje razoaranje Boga ovjeanstvom. "I zaali Bog to je
stvorio ovjeka na Zemlji... i ree Bog: Unitit u ovjeka kojeg sam stvor-
io."
I ree Bog:
Moj duh nee dovijeka lebdjeti nad ovjekom;
to grijeei, samo misli na putenost tijela.
I njegovi dani bijahu sto i dvadeset godina.
Generacije znanstvenika stih "I njegovi dani biti e sto i dvadeset godi-
na" itali su kao boju garanciju da e ovjekov ivotni vijek trajati 120
godina. Ali ovo ba i nema nekog smisla. Zato bi Bog, u istom stihu gdje
objavljuje svoju namjeru da uniti ovjeanstvo, obeao ovjeku dug ivot.
A znamo i da su nakon Potopa pojedini ljudi ivjeli due od 120 godina -
Noa ili Shem ak 600 godina.
Drei se uvjerenja da se spominjanih 120 godina tiu ljudskog ivotnog
vijeka, uenjaci su previdjeli da u spomenutom stihu biblijski jezik ne koris-
ti vrijeme budue - "I njegovi dani e biti..." - ve vrijeme prolo - "I njegovi
dani bijahu sto i dvadeset godina." Namee se oito pitanje, o ijem se ivo-
tnom vijeku ovdje govori?
Nas zakljuak je kako se 120 godina odnosi na Boanstva.
Smjestimo gore opisana zbivanja u vrijeme koje razmatraju epski tek-
stovi Sumerana i Babilonaca "Ep o Stvaranju" poinje rijeima "Enuma elish"
(kada u visinama). Pria o pojavljivanju boga Enlila i boginje Ninlil smjet-
ena je u vrijeme "kada ovjek jo nije bio stvoren", i tako dalje.
Jezik i svrha Poglavlja 6 Knjige Postanka slui istom cilju, smjestiti zbi-
vanja o kojima govorimo, doba Potopa, u pravu vremensku perspektivu. Poet-
ne rijei izvorne verzije Poglavlja 6 odnose se na vrijeme:
A bilo je to kada
sl. 115
sl.1
Polumjesec i simbol koji se sastoji od sedam toaka. (sl. 1)
Iako je kasnije bog Sin bio povezan s Mjesecom i prikazivan simbolom
polumjeseca, brojni dokazi pokazuju da je u "davnim vremenima" polumjesec
bio simbo) starijeg bradatog boanstva, jednog od sumerskih istinskih "davnih
bogova." esto prikazan okruen tokovima vode, ovaj bog bio je bez sumnje
Ea. Polumjesec se takoer povezivao s umijeem mjerenja i raunanja, ega
je Ea bio boanski znalac. Stoga je bilo prikladno da se Bogu Mora i Oceana,
Eai, dodijeli kao njegov nebeski pandan Mjesec, koji uzrokuje plimu i oseku
oceana.
Koje je znaenje simbola sa sedam toaka?
Mnogi kljuevi vode nas zasigurno do zakljuka da je to bio nebeski simbol
Enlila. Na prikazu Vrata Anuovih (Krilata Kugla) kojima se sa strane nalaze
Ea i Enlil (vidi sl. 87 - knjiga prva), oni su predstavljeni polumjesecom i
simbolom sa sedam toaka. Neki od najjasnij ih prikaza nebeskih simbola koje
je precizno kopirao Sir Henry Rawlinson ("The Cuneiform Inscriptions of
Western Asia") dodjeljuju najistaknutiji poloaj skupini od tri simbola, koji
predstavljaju Anua okruenog sa svoja dva sina; to nam govori da simbol koji
oznaava Enlila moe biti ili sedam toaka ili sedmokraka "zvijezda". Bitan
sl. 2
sl. 3
planetom u svemiru, znanstvenici koji su radili na letjelici Pioneer 10 dodali
su joj aluminijsku ploicu na kojoj je bila urezana "poruka". (sl. 3)
Poruka se koristi slikovnim jezikom - znakovima i simbolima koji se bitno
ne razlikuju od onih koji su koriteni na samom poetku slikovnog zapisivanja
u Sumeru. To je pokuaj da se onome tko eventualno pronae ploicu pokae
kako se ovjeanstvo sastoji od mukarca i ene, ija je veliina usporeena s
veliinom i oblikom letjelice. Opisana su dva osnovna kemijska elementa u
naem svijetu, te lokacija Zemlje u odnosu na odreeni meuzvjezdani izvor
emitiranja radio valova. Na Sunev sustav je prikazan kao Sunce i devet
planeta, govorei nalazniku: "Letjelica koju ste nali dolazi sa treeg planeta
ovog Sunca."
Naa astronomija je prilagoena ideji da je Zemlja trei planet po redu, to
ona zaista i jest. Ako ponemo s brojanjem od sredita naeg sustava, Sunca.
Ali za nekoga tko bi se naem Sunevom sustavu pribliavao s vanjske
strane, prvi planet s kojim bi se sreo bio bi Pluton, drugi Neptun, trei Uran, a
ne Zemlja. etvrti bi bio Saturn; peti Jupiter; esti Mars.
A Zemlja bi bila sedma.
sl. 4
slijedilo bi da su drevni narodi znali za postojanje Plutona, Neptuna i Urana.
Budui da oni sami nisu mogli imati spoznaje o ovim najudaljenijim planetima,
zakljuujemo da su im tu informaciju prenijeli Nefili.
Koju god pretpostavku prihvatimo kao poetnu toku, dolazimo do istog
zakljuka: jedino su Nefili mogli znati da iza Saturna postoje planeti, a
posljedica toga je - Zemlja je sedmi planet po redu, brojei izvana.
Zemlja nije jedini planet iji je poloaj u Sunevom sustavu predstavljen
simbolom. Brojni dokazi pokazuju da je Venera prikazivana kao osmokraka
zvijezda: Venera je osmi planet, ukoliko brojimo s vanjskog ruba sustava i
dolazi nakon Zemlje. Osmokraka zvijezda takoer predstavlja boicu Itar,
ija planeta je bila Venera. (sl. 4)
Mnogi cilindrini peati i drugi grafiki ostaci prikazuju Mars kao esti
planet, Cilindrini peat prikazuje boga koji se vee uz Mars (izvorno Nergal,
zatim Nabu), kako sjedi na prijestolju ispod estokrake "zvijezde", njegovog
simbola. (sl. 5) Ostali simboli na peatu
prikazuju Sunce, na nain vrlo slian
dananjim prikazima; mjesec; i kri,
simbol "Planeta Krianja", Dvanaestog
planeta.
U doba Asirije, "nebesko raunanje"
bojeg planeta esto se prikazivalo
odgovarajuim brojem simbola zvijezda
koji su se nalazili du bojeg prijestolja.
si 5
Tako su se na ploici koja prikazuje boga
Ninurtu nalazile etiri zvijezde pored njegovog prijestolja. Njegov planet
Saturn je zaista etvrti planet, ukoliko brojimo na nain Nefila. Slini prikazi
su naeni za veinu ostalih planeta.
(Jupiter).
Mnogo raniji sumerski tekst, za kojeg se smatra jo od njegovog prvog
objavljivanja 1912. da se radi o "drevnom magijskom tekstu", vrlo vjerojatno
biljei gubitak letjelice i njenih pedeset stanara. U njemu se govori kako je
Marduk, stigavi u Eridu, pourio svome ocu Eai s loim vijestima:
sl. 6
sl. 7
osam dijelova. Neoteeni dijelovi sadre geometrijske oblike koje ne moemo
nai ni na kojoj drugoj drevnoj rukotvorini, a koji su konstruirani i nacrtani
znatnom preciznou. Oni ukljuuju strelice, trokute, ispresijecane crte, pa
ak i elipse - geometrijsko matematiku krivulju za koju se prethodao
pretpostavljalo da u drevna vremena nije bila poznata. (sl. 7)
Na tu neobinu i zagonetnu glinenu ploicu prvi puta je skrenuta pozornost
znanstvenog drutva u izvjeu iznesenom pred Britanskim Kraljevskim
Astronomskim Drutvom 9. sijenja 1880. R. H. M. Bosanquet i A. H. Sayce
ju spominju u jednom od najranijih predavanja o "Babilonskoj astronomiji"
kao planisferu (reprodukcija kugline povrine na ravnoj karti). Oni su izjavili
da neki od klinastih znakova na njoj "sugeriraju mjere.. ini se da imaju neko
tehniko znaenje".
Brojna imena nebeskih tijela koja se pojavljuju u osmom dijelu ploice
jasno govore o njenom astronomskom karakteru. Bosanqueta i Saycea je
posebno intrigiralo sedam "toaka" u jednom dijelu. Kau da bi mogle
predstavljati faze Mjeseca kad ne bi bilo injenice da se toke javljaju
du linije koja imenuje "zvijezdu zvijezda" DIL.GAN i nebesko tijelo
pod nazivom APIN.
"Nema sumnje da se ovaj tajanstveni crte moe jednostavno objasniti,"
rekli su. Ali njihov osobni napor da dou do takvog objanjenja nije otiao
dalje od ispravno proitanih fonetskih vrijednosti klinastih znakova i
zakljuka da disk predstavlja nebesku planisferu.
Kada je Kraljevsko Astronomsko Drutvo objavilo skicu planisfere, J,
Oppert i P. Jensen unaprijedili su itanje nekih imena zvijezda i planeta.
Dr. Fritz Hommel, piui 1891. za njemaki asopis ("Die Astronomie
der alten Chaldaer") svratio je pozornost na injenicu da svaki od osam
dijelova planisfere ini kut od 45 stupnjeva, iz ega je zakljuio da je bio
prikazan potpuni luk neba, svih 360 nebeskih stupnjeva. On je pretpostavio
da je arina toka oznaavala poloaj negdje "na babilonskom nebu."
Tu je predmet stao mirovati sve dok Ernst F. Wiedner} najprije u lanku
objavljenom 1912. (Babvloniaca: "Zur Babvlonischen Astronomie"), a
zatim u svom najvanijem priruniku "Handbuch der Babyilonischen
Astronomie" (1915) nije temeljito analizirao ploicu, da bi zakljuio kako
ona nema nikakvog smisla.
Njegovu zbunjenost je prouzroila injenica da, dok su geometrijski oblici
i imena zvijezda i planeta napisani unutar razliitih dijelova bili itljivi ili
shvatljivi (ak i ako im je znaenje ili svrha bila nejasna) natpisi du linija
(koje su dolazile jedna prema drugoj pod kutem od 45 stupnjeva) nisu imali
smisla. Oni su predstavljali nizove ponavljan ih slogova na asirskom jeziku.
Na primjer, glasili bi ovako:
sl. 8
raketa raketa
raketa podigni klii
40 40 40
40 40 20 22 22
Gornja linija sljedeeg dijela vie ne kazuje: "nebo nebo"; umjesto toga
trai se "kanal kanal 100 100 100 100 100 100 100". Na ovom prilino
oteenom dijelu uzorak je zamjetljiv. Du jedne od linija natpis kae:
"Ashshur" to moe znaiti "onaj koji vidi" ili "gledanje".
Sedmi dio je previe oteen da bi nam posluio u naim ispitivanjima;
nekoliko razluivih slogova znae "udaljen udaljen..pogled pogled" a uputa
glasi "prisni". Osmi i zadnji dio je gotovo potpun. Linije smjerova, strelice i
natpisi oznaavaju put izmeu dva planeta. Upute: "nagomilaj planina planina"
pokazuju etiri grupe krieva; dva puta je napisano "gorivo voda ito", a dva
sl. 9
40 4 20 6 40 x 9 je 6 40
13 kashu 10 ush mul SHU.PA
eli mul GIR sud
40 4 20 6 40 x 7 je 5 11 6 40
10 kashu 11 ush 6 1 gar 2 u mul GIR tab
eli mul SHU.PA sud
sl. 10
Daleko gore
gdje vi boravite,
"Kraljevsku kuu visina" sam izgradio.
Sada, slinu tome
Izgradit u dolje.
Tako Zemlja nije bila tek mjesto posjeta ili kratkog boravka predvienog
za istraivanje, ona je trebala postati stalan "dom daleko od doma".
Putujui na planetu koji je i sam bio poput neke letjelice, prelazei putanje
veine ostalih planeta, Nefili su nesumnjivo najprije promatrali nebo sa
povrine svojeg planeta. Slijedila su istraivanja bez posade. Prije ili kasnije
bili su u mogunosti da poalju misije s posadom na druge planete.
Dok su Nefili traili dodatni "dom", Zemlja ih se povoljno dojmila. Njene
plave boje ukazuju da na njoj ima voda koje sadre ivot i atmosferu: smea
boja ukazuje na vrstu zemlju; njeno zelenilo, na vegetaciju i osnovu za ivot.
Ipak, kada su Nefili konano doputovali do Zemlje, ona je vjerojatno izgledala
neto drugaije no to ju vide dananji astronauti. Jer, kada su Nefili prvi puta
doli na Zemlju, ona se nalazila usred Ledenog doba - ledenog razdoblja koje
je bilo tek jedno u nizu faza zamrzavanja i odleivanja u klimi zemlje:
Kada su se Nefili prvi puta spustili na Zemlju prije otprilike 450.000 godina,
gotovo treina Zemljine povrine bila je prekrivena ledenim prekrivaem i
ledenjacima. Uz toliku koliinu smrznute vode, kine padaline bile su smanjene,
ali ne svugdje.
Zbog posebnosti vjetrova i terena, izmeu ostalog, neka podruja koja su
danas dobro navodnjena tada su bila suha, a neka podruja s danas iskljuivo
sezonskim padalinama, u to vrijeme su imali kine oborine tijekom cijele
godine.
Razine mora takoer su bile nie, jer su se velike koliine vode na Zemlji
nalazile u obliku leda. Na vrhuncu dva glavna ledena doba, razine mora su
bile gotovo 600 do 700 stopa nie nego danas. Tamo gdje se danas nalaze
mora i obale bila je suha zemlja. U tokovima rijeka, koje su prolazile stjenovitim
podrujem, nastale su duboke gudure i kanjoni; ukoliko je tok rijeke prolazio
kroz meku zemlju i glinu, stizao bi do mora ledenog doba kroz ogromne
movare.
Stigavi na Zemlju usred takvih klimatskih i geografskih uvjeta, gdje su
Nefili mogli urediti svoje prvo prebivalite?
Nema sumnje da su traili mjesto s relativno umjerenom klimom, gdje bi
dostajala jednostavna sklonita i gdje su se mogli kretati u laganoj radnoj
odjei, umjesto u nespretnim, izoliranim odijelima. Vjerojatno su traili i vodu
za pie, kupanje i industrijske svrhe, kao i odravanje biljnog i ivotinjskog
svijeta potrebnog za hranu. Rijeke bi ujedno olakavale navodnjavanje velikih
povrina zemlje i predstavljale bi prikladan nain prijevoza.
Jedino je prilino usko umjereno podruje na Zemlji moglo udovoljiti svim
ovim zahtjevima, kao i potrebi za dugim ravnini podrujem prikladnim za
slijetanja. Panja Nefila, kao to sada znamo, usmjerila se na tri glavna rijena
sustava i njihove doline: Nil, Ind te Tigris i Eufrat. Svaki od ovih rijenih
bazena bio je prikladan za ranu kolonizaciju: svaki od njih je s vremenom
postao sreditem drevne civilizacije.
Teko da bi Nefili zanemarili jo jednu potrebu: izvor goriva i energije.
Nafta je na Zemlji bila svestran i obilan izvor energije, topline i svjetla, kao i
temeljna sirovina iz koje su nastala bezbrojna esencijalna dobra. Nefili su,
sudei prema sumerskim obiajima i zapisima, obilno koristili naftu i njene
derivate, pa je jasno da su u svojoj potrazi za najprikladnijim prebivalitem na
Zemlji, odabrali mjesto bogato naftom.
Imajui sve ovo u vidu, Nefili su vjerojatno Ind stavili na zadnje mjesto,
jer to nije podruje gdje se moe nai nafta. Dolina Nila je vjerojatno zauzela
drugo mjesto. Geoloki, ona se nalazi u podruju nastalom taloenjem stijena,
ali nafta je na tom podruju pronaena dosta daleko od doline i zahtijevala bi
duboka buenja.
Zemlja dviju rijeka, Mezopotamija je nedvojbeno stavljena na prvo
mjesto. Neka od najbogatijih naftnih polja proteu se od vrha Perzijskog
zaljeva do planina odakle izviru Tigris i Eufrat. I dok se na veini drugih
lokacija treba buiti duboko kako bi se dolo do sirove nafte, u drevnom
Sumeru (danas je to juni Irak), bitumen, katran, smole i asfalt izbijali su
ili tekli prirodno po povrini.
(Zanimljivo je da su Sumerani imali nazive za sve smolaste tvari - naftu,
sirovu naftu, isti asfalt, katran, mastike, voskove i smole. Imali su devet
razliitih naziva za razliite vrste bitumena. Za usporedbu, drevni egipatski
jezik imao je samo dva izraza, a sanskrt tek tri.)
Knjiga Postanka opisuje prebivalite Boga na Zemlji - Eden - kao mjesto
umjerene klime, toplo ali i vjetrovito, jer bi Bog etao poslije podne i uivao
u povjetarcu koji hladi. To je bilo podruje dobrog tla, pogodno za poljoprivredu
i vrtlarstvo, posebno za uzgajanje vonjaka. Bilo je to mjesto koje je dobivalo
vodu iz mrenog sustava etiri rijeke. "Ime tree rijeke bilo je Hidekel (Tigris);
to je ona koja tee prema istoku Asirije, a etvrta je bio Eufrat."
I dok miljenja u vezi identiteta prve dvije rijeke, Pishon ("obilna") i Gihon
("koja snano izbija"), ostaju nerijeena, nema nejasnoga to se tie druge
dvije rijeke, Tigrisa i Eufrata. Neki uenjaci smjetaju Eden u sjevernu
Mezopotamiju, odakle izviru dvije rijeke i dvije manje pritoke. Ostali (poput
E. A. Speisera u djelu "The Rivers of Paradise") vjeruju da su se ta etiri toka
stjecala u gornjem dijelu Perzijskog zaljeva, pa se tako Eden nije nalazio u
sjevernoj ve u junoj Mezopotamiji.
Biblijski naziv Eden je rije mezopotamskog porijekla, koja potjee od
akadskog "edinu", u znaenju "dolina". Sjeamo se da je "boanski" naslov
drevnih bogova bio DIN.GIR ("pravini iz raketa"). Sumersko ime za
prebivalite bogova, E.DIN, znailo bi "dom pravinih", to bi predstavljalo
odgovarajui opis.
Odluka da im Mezopotamija bude dom na Zemlji, bila je vjerojatno
motivirana barem jo jednim vanim razlogom. Iako su vremenom Nefili
uspostavili svemirsku luku na suhom tlu, neki dokazi pretpostavljaju da su,
barem na poetku, oni slijetali sputanjem na povrinu mora u hermetiki
zapeaenoj kapsuli. Ukoliko je to bio nain na koji su se sputali na Zemlju,
Mezopotamija je nudila blizinu ne jednog, ve dva mora - Indijski ocean na
jugu i Sredozemlje na zapadu - tako da u sluaju nude, slijetanje nije bilo
ovisno samo o jednoj vodenoj lokaciji. Kao to emo vidjeti, isto tako je bio
nuan dobar zaljev iz kojeg se moglo otisnuti na duga putovanja morem.
U drevnim tekstovim i slikama, letjelica Nefila je u poetku nazivana
"nebeskom laom". Moemo pretpostaviti da je sputanje takvih "pomorskih"
astronauta, moglo biti opisano u drevnim epskim priama kao pojavljivanje
neke vrste podmornice sa nebesa u moru, odakle su se pojavili "ljudi-ribe" i
izali na obalu.
Ustvari, tekstovi spominju kako su neki od AB.GALa koji su upravljali
letjelicama bili odjeveni poput riba. Tekst koji se bavi boanskim putovanjima
boice Itar navodi kako je ona eljela doi do "Velikog gallu" (''glavni
navigator" koji je otiao "u potonulom brodu"). Beros prenosi legende o
Oannesu, "Biu obdarenom razumom", bogu koji se pojavio iz "Eritrejskog
mora koje granii s Babilonijom", prve godine silaska Kraljevstva Nebeskog.
Beros izvjeuje da, iako je Oannes izgledao poput ribe, ispod riblje glave
sl.11
imao je glavu ovjeka, a ispod ribljeg repa imao je stopala. "I njegov glas i
jezik bili su razgovjetni i ljudski." (sl. 11)
Grki povjesniari preko kojih doznajemo o djelima Berosa, kau kako su
se takvi ljudi - ribe pojavljivali periodiki, dolazei na obalu iz "Eritrejskog
mora", vodene povrine koju danas nazivamo Arapsko more (zapadni dio
Indijskog oceana).
Zato bi se Nefili spustili u Indijski ocean, stotinama milja daleko od svog
odredita u Mezopotamiji, umjesto u Perzijskom zaljevu, koji je toliko blii?
Drevna izvjea indirektno potvruju na zakljuak da su se prva sputanja
dogodila tijekom drugog ledenog razdoblja, kada dananji Perzijski zaljev
nije bio more ve potez movara i plitkih jezera, u koje se bilo nemogue
spustiti.
Spustivi se u Arapsko more, prva inteligentna bia na Zemlji krenula su
prema Mezopotamiji. Movarno podruje se protezalo dublje u unutranjost
od dananje obale. Tamo, na rubu movara, oni su uspostavili svoje prvo naselje
na naem planetu.
Nazvali su ga E.RLDU ("kua izgraena daleko"). Kako prikladno ime!
Do dananjeg dana, perzijski izraz ordu znai "taborite". To je rije ije
znaenje se ukorijenilo u svim jezicima: naseljena zemlja se naziva erde u
njemakom, erda u staronjemakom, jordh u islandskom, jord u danskom,
airtha u gotskom, erthe u srednjeengleskom; a ako geografski krenemo natrag
u vremenu, "Zemlja" je bila Aratha ili Ereds u aramejskom, Erd ii ertz u
sl. 12
On je obiljeio movaru,
Stavio u nj arana i ...- ribu;
Obiljeio je gutaru trske,
I u nju stavio zelenu trsku
Enbilulua, nadzornika kanala,
On je zaduio za movare.
Njega koji postavlja mree tako da niti jedna riba ne moe pobjei,
ijoj zamci niti... ne izbjegne.
ijoj stupici niti jedna ptica ne pobjegne,
...sin... bog koji voli ribu
Enki je zaduio za ribe i ptice.
sl. 13
takvim trenucima, priopava Enki, "svete pjesme i ari ispunjavale su moje
vodene Dubine." ak i takav manje vaan detalj, kao to je ime kapetana
Enkijevog broda, bio je zabiljeen. (sl. 13)
Popisi sumerskih kraljeva pokazuju da su Enki i njegova prva skupina
Nefila ostali sami na Zemlji dosta dugo: osam shara (28.800 godina) je prosio
prije negoli je drugi zapovjednik ili "glavar naselja" bio imenovan.
Kada ispitujemo astronomske dokaze, nalazimo da oni bacaju zanimljivo
svjetlo na predmet naeg zanimanja. Uenjake je zbunjivala oigledna
sumerska "zbrka" vezana uz pitanje koja se od dvanaest zodijakih kua
povezuje s Enkijem. Znak ribe -jarca, koji je predstavljao zvijee Jarca, bio
je oigledno povezan s Enkijem (i doista moe objasniti epitet osnivaa Eridua,
A.LU.LIM, to je moglo znaiti i "ovca sjajnih voda"). No, Ea/Enki je esto
prikazivan kako dri posude s vodom koja tee - izvorni Nosilac Voda, ili
Vodenjak; a svakako je bio i Bog Riba, te tako povezan sa zvijeem Riba.
Astronomima je teko razjasniti kako su drevni promatrai zvijezda u
skupini zvijezda doista vidjeli obrise, na primjer, riba ili nositelja vode.
Odgovor koji nam pada na pamet jest da znakovi zodijaka nisu dobili nazive
prema obliku skupine zvijezda, ve prema epitetu ili glavnoj djelatnosti boga
kojeg se prvenstveno povezivalo s vremenom kada se proljetni ekvinocij
nalazio u toj odreenoj kui zodijaka.
Ukoliko se Enki spustio na Zemlju, kao to pretpostavljamo, na poetku
razdoblja Riba i svjedoio o precesijskom pomicanju u Vodenjaka, te ostao
tijekom cijelog razdoblja Velike Godine (25.920 godina) sve do poetka doba
Jarca, onda je on zaista bio jedini zapovjednik na Zemlji tijekom navedenih
28.800 godina.
Ovo vremensko razdoblje takoer potvruje na raniji zakljuak da su
Nefili stigli na Zemlju u sredini ledenog doba. Teak posao podizanja jaraka
i iskopavanja kanala zapoeo je kada su klimatski uvjeti jo uvijek bili otri.
Ali unutar nekoliko shara od njihovog slijetanja, ledeno razdoblje se poelo
povlaiti pred toplijom i kinijom klimom (otprilike prije 430.000 godina).
Upravo tada su se Nefili odluili preseliti dublje u unutranjost i proiriti svoja
naselja. Odgovarajue tome Anunnaki (vojnici i podoficiri Nefila) nazvali su
drugog zapovjednika Eridua "A.LAL.GAR" (onaj koji je kino doba, donio /
je/ odmor).
Ali dok je Enki trpio sve pionirske tekoe na Zemlji, Anu i njegov drugi
sin Enlil su promatrali napredak sa Dvanaestog Planeta. Mezopotamski tekstovi
jasno govore o tome da je onaj koji je zaista bio zaduen za misiju na Zemlji
bio Enlil: im je donesena odluka da se nastavi s misijom, sam Enlil je siao
na Zemlju. Za njega je EN.KI.DU.NU. ("Enki kopa duboko") izgradio posebno
naselje ili bazu imenom Larsa. Dok je Enlil bio osobno zaduen za to mjesto
imao je nadimak ALIM ("ovan") to se poklapa s "razdobljem" zodijakog
zvijea Ovna.
Uspostavljanje Larse potaklo je novu fazu u naseljavanju Zemlje od strane
Nefila. Ono je obiljeeno odlukom da se nastavi sa zadacima zbog kojih su
stigli na Zemlju, to je zahtijevalo prebacivanje veeg broja "radne snage",
alata, opreme i vraanje vrijednih tereta na Dvanaesti Planet.
Sputanje na povrinu mora vie nije bilo prikladno i odgovarajue za
takve tee terete. Klimatske promjene uinile su unutranjost dostupnijom,
dolo je vrijeme da se mjesto slijetanja prebaci u sredite Mezopotamije. U
tom asu, Enlil je stigao na Zemlju i iz Larse krenuo dalje ne bi li uspostavio
"kontrolno sredite Misije" - sofisticirani zapovjedniki poloaj iz kojega su
Nefili na Zemlji mogli koordinirati svemirska putovanja na i sa svojeg matinog
planeta, voditi slijetanje letjelica i uskladiti njihova polijetanja i slijetanja s
letjelicom koja krui oko Zemlje,
Mjesto koje je Enlil izabrao u tu svrhu, tisuljeima poznato pod imenom
Nippur, on je imenovao NIBRU.KI ("Zemljino krianje"). (Sjeamo se da je
nebeska toka najblieg prolaska Dvanaestog Planeta Zemlji nosila ime
"Nebesko mjesto Krianja".) Tamo je Enlil uspostavio DUR.AN.KI, "vezu
nebo - Zemlja".
Zadatak je bio razumljivo sloen i zahtijevao je mnogo vremena. Enlil je
ostao u Larsi 6 shara (21.600 godina), dok je Nippur jo bio u izgradnji. Pothvat
u Nippuru bio je takoer dugotrajan, kao to nam svjedoe zodijaki nadimci
Enlil a. Budui se podudarao s Ovnom dok je bio u Larsi, kasnije se vezivao
uz Bika. Nippur je nastao u "razdoblju" Bika.
Pobona pjesma pod naslovom "Himna Enlilu, sveblagotvomom" koja
slavi Enlila, njegovu druicu Ninlil, njegov grad Nippur i njegovu "uzvienu
kuu" E.KUR, mnogo nam govori o Nippuru. Na primjer, Enlil je imao na
raspolaganju neke visoko sofisticirane instrumente: "podignuto oko koje
promatra zemlju" i "podignutu zraku koja istrauje srce cijele zemlje." Nippur,
kako kae pjesma, bio je pod zatitom nekih stranih oruja: "njegov izgled je
zastraujui, zaprepauje"; s "njegove vanjske strane, ni moni bog ne moe
pristupiti". Njegova "ruka" bila je "golema mrea", a u njenoj sredini uala
je "ptica koja brzo koraa", "ptica" ijoj "ruci" nisu mogli izbjei opaki i zli.
Je li mjesto bilo zatieno nekom smrtonosnom zrakom, elektronikim poljem
energije? Je li se u njenom sredigtu nalazio HELIKOPTER, "ptica" tako brza
da nitko nije mogao premaiti njen doseg?
U sreditu Nippura, na vrhu umjetno podignute platforme nalazio se Enlilov
glavni ured, KI.UR ("mjesto zemljinog korijena") - mjesto gdje je podignuta
"veza izmeu neba i Zemlje". To je bilo komunikacijsko sredite kontrolne
Misije, mjesto sa kojega su Anunnaki na Zemlji komunicirali sa svojim
kolegama, IGI.GI ("oni koji se okreu i vide") u letjelici koja je kruila oko
Zemlje.
U tom sreditu, nastavlja tekst, nalazio se "prema nebu okrenut visok
stup koji dosee nebo". Ovaj izuzetno visok "stup", prethodno usaen u
zemlju "poput platforme koja se ne moe prevrnuti", koristio je Enlil kako
bi "izgovorio rije" prema nebesima. Ovo je jednostavan opis tornja za
emitiranje. Kada bi "rije Enlilova" - njegova zapovijed - "pribliila se
nebu, obilje bi poteklo na zemlju". Kakav jednostavan nain da bi se opisao
dotok materijala, posebne hrane, lijekova i alata koje bi spustila letjelica,
kada bi stigla "rije" iz Nippura!
Ovaj kontrolni centar na uzdignutoj platformi, Enlilova "uzviena kua"
sadravala je tajanstvenu komoru, pod nazivom DIR.GA:
EN LI L
sl. 14
sl. 15
vrha, koji su pokriveni vjenim snijegom. Doimlju se poput dva sjajna
svjetionika koji se nalaze izmeu dva jezera, a koji danju djeluju kao divovski
reflektori.
Imamo razloga vjerovati da su Nefili izabrali mjesto za slijetanje
koordinirajui meridijan sjever - jug s nezamjenjivim vodiem na Zemlji i
prikladnom lokacijom uz rijeku. Sjeverno od Mezopotamije, dva lako
prepoznatljiva vrha Ararata predstavljala su vidljivu oznaku na Zemlji.
Meridijan provuen kroz sredite dvovrhog Ararata dijeli Eufrat na pola. To
je bio cilj - mjesto izabrano za svemirsku luku. (sl. 15)
Je li bilo lako tamo sletjeti i uzletjeti?
Odgovor je: da. Izabrano mjesto nalazilo se u dolini, dok su planinski
lanci koji okruuju Mezopotamiju bili znatno udaljeni. Najvii (prema istoku,
sjeveroistoku i sjeveru) ne bi bili smetnja svemirskoj letjelici koja je doklizila
sa jugoistoka.
Je li to mjesto bilo dostupno - jesu li astronauti i materijali mogli biti
dopremljeni bez mnogo potekoa?
Jo jednom, odgovor je potvrdan. Do tog mjesta se moglo stii kopnom i
preko rijeke Eufrat, letjelicom koju nosi voda.
Jo jedno kljuno pitanje: je li u blizini postojao izvor energije, goriva za
svjetlo i struju? Odgovor je nedvojbeno potvrdan. Zavoj rijeke Eufrat gdje je
trebalo uspostaviti Sippar bio je jedan od, u to doba, najbogatijih izvora
povrinskih bitumena, naftnih proizvoda koji su se cijedili iz prirodnih izvora
i mogli se sakupljati sa povrine bez bilo kakvog dubljeg kopanja ili buenja.
Moemo zamisliti Enlita, okruenog svojim asnicima na komandnom
mostu letjelice, kako ucrtava kri unutar kruga na karti. "Kako emo nazvati
ovo mjesto?" - moda je upitao.
"Zato ne Sippar?" - moda je netko predloio.
U bliskoistonim jezicima to ime je znailo "ptica". Sippar je bio mjesto
gdje su se dolazili gnijezditi Orlovi.
Kako su svemirski brodovi slijetali u Sippar?
Moemo zamisli jednog od navigatora kako istie najbolji put. S lijeva
im se nalazio Eufrat i planinska visoravan na zapadu; s desna Tigris i
planina Zagros prema istoku. Ukoliko se letjelica pribliavala Sipparu
pod lako postizljivim kutem od 45 stupnjeva prema Araratskom meridijanu,
put bi ga sigurno odveo izmeu ova dva opasna podruja. tovie, doavi
na Zemlju pod tim kutem, letjelica bi na jugu prela preko stjenovitog
vrha Arabije dok se jo nalazi na veoj visini i zapoela s lebdenjem iznad
voda Perzijskog zaljeva.
sl. 16
sl. 17
Ravnajui se prema drevnom nacrtu prema kojem je Nippur sredite kruga,
i ukoliko ucrtamo koncentrine krugove od Nippura kroz razliite gradove,
nai emo da se drugi drevni sumerski grad, Lagash, nalazio tono najednom
od tih krugova - na liniji jednako udaljenoj od linije pod kutem od 45 stupnjeva,
poput linije Eridu - Larsa - Sippar. Poloaj Lagasha odraava poloaj Larse.
Iako poloaj LA.RA.Aka (gdje se vidi sjajna aureola) ostaje neotkriven,
mjesto gdje bi se po logici trebao nalaziti jest Toka 5, jer je logino da se
tamo nailazio Grad Bogova koji dovrava niz gradova na sredinjoj putanji
leta u intervalima od est berua: Bad-Tibira, Shuruppak, Nippur, Larak, Sippar.
(sl. 17)
Dvije vanjske linije koje se nalaze sa strane sredinje linije koja prolazi
kroz Nippur, lee est stupnjeva sa svake njene strane, djelujui kao
jugozapadni i sjeveroistoni obrisi sredinje putanje leta. Odgovarajue tome,
naziv LA.AR.SA je znaio "koji vidi crveno svjetlo", dok je LA.AG.ASH
znailo "koji vidi aureolu na est". Gradovi du svake linije zaista su se nalazili
est berua (otprilike ezdeset kilometara ili trideset i sedam milja) udaljeni
jedan od drugoga.
Vjerujemo da je to bio vii plan Nefila. Izabravi najbolji poloaj za svoju
svemirsku luku (Sippar), ostala naselja su poredali po uzorku koji odraava
temeljnu putanju leta do nje. U sredite su smjestili Nippur gdje se nalazila
"veza Nebo - Zemlja".
Izvorne Gradove Bogova ili njihove ostatke ovjek nikada vie nee moi
vidjeti - svi su oni uniteni Potopom koji je kasnije pogodio Zemlju. Ali o
njima moemo mnogo saznati iz svete dunosti mezopotamskih kraljeva da
neprekidno nanovo grade sveta podruja tono na istom mjestu i prema
izvornim planovima. Oni koji su ih ponovo gradili naglaavali su svoje
presavjesno pridravanje izvornih planova u svojim natpisima posveivanja,
kao to se kae u ovom tekstu, kojeg je otkrio Layard:
sl.18
podjarmljuje Zemlju svojoj moi") i "kontrolor svijeta" (iji zvuk je
mogao"odjekivati svugdje") bili su postavljeni na svetom podruju. Konano,
kada je graevina bila zavrena, "znak Utua" bio je podignut na nju, okrenut
"prema mjestu uzdizanja u Utu" - prema svemirskoj luci u Sippuru. Svi ti
predmeti koji isijavaju zrake bili su vani za operacije koje su se provodile u
svemirskoj luci, jer je sam Utu "radosno stigao" da pomno razgleda instalacije
nakon to su zavrene.
Rani sumerski prikazi pokazuju masivne graevine, izgraene u najranija
vremena trske i uma, postavljene u poljima meu stokom koja pase. Opa
pretpostavka da su to bile staje za stoku je osporena stupovima koji su redovito
prikazivani kako stre iz krovova takvih graevina. (sl. 18a)
Svrha stupova, kao to moemo vidjeti, bila je da podupiru jedan ili vie
parova "prstenova" ija funkcija je nerazjanjena. No, iako su takve graevine
bile podignute u poljima, upitno je jesu li zaista bile podignute kao skloniste
za stoku. Sumerski slikovni znakovi (sl. 18b) prikazuju rije DUR ili TUR (u
znaenju "prebivalite", "okupljalite") crteima koji nesumnjivo prikazuju
iste graevine prikazane na cilindrinim peatima; ali oni pojanjavaju da
sl. 19
glavna odlika graevine nije bila "koliba" ve antenski toranj. Slini stupovi
s "prstenovima" bili su postavljeni na ulazima u hramove, unutar svetih
podruja bogova, a ne samo vani u p r i r o d i . (sl. 18c)
Jesu li ovi predmeti bili antene privrene na opremu za emitiranje? Jesu
li parovi prstenova bili radarski emiteri, postavljeni u polja kako bi vodili
dolazee letjelice, a stupovi u obliku oka koji su promatrali naprave, boje
"oi koje sve vide" o kojima govore brojni tekstovi?
Znamo da je oprema na koju su bile povezane ove razliite naprave bila
prenosiva, jer neki sumerski peati prikazuju "boanske predmete" u obliku
kutije kako se prevoze brodom ili na leima tegleih ivotinja, koje su nosile
predmete dublje u unutranjost kada su se brodovi smjestili u dokove. (sl. 19)
Ove "crne kutije", kada vidimo kako su izgledale, podsjeaju nas na
Zavjetni koveg koji je izradio Mojsije prema bojim uputama. krinju je
trebalo izraditi od drveta i prekriti zlatom iznutra i izvana - dvije povrine
koje provode elektrinu energiju bile su odvojene drvom. Kapporeih, takoer
izraen od zlata trebalo je staviti iznad krinje gdje su ga pridravala dva
kembina izlivena od istog zlata. Priroda kapporetha (taj izraz, kako uenjaci
pretpostavljaju znaio je "pokrov") nije jasna, ali ovaj stih iz Knjige Izlaska
sugerira njegovu svrhu; "I ja u ti se obratiti sa vrha kapporetha, izmeu dva
Kembina."
Implikaciju da je Zavjetni koveg ustvari bio kutija za komunikaciju,
elektronski upravljana, osnauju upute koje se tiu njegovog prenoenja.
sl. 20
sl. 21
sl. 22
sl. 23
ispitima.
Neto kasnije, Erekigal je krenula na svoje dnevno kupanje.
Otkrila je svoje tijelo.
to je uobiajeno za mukarca i enu,
On..u svom srcu...
...oni su se zagrlili,
strastveno su otili u postelju.
Vodili su ljubav sedam dana i noi. U Gornjem Svijetu je nastupila
zabrinutost za nestalog Nergala. "Oslobodi me," rekao je Erekigal." Otii u
i vratiti se", obeao je. Ali im je puten, Namtar je otiao do Erekigal i
Vidjeli smo da se Ea esto prikazuje kao Bog Voda koje teku. Iz sumerskih
izvora je oigledno da su takve vode zaista postojale - ne u Sumeru i njegovim
nizinama, ve u Velikom Dolje. W. F. Albright je skrenuo pozornost na tekst
koji se bavi Donjim Svijetom kao Zemljom UT.TUa -"na zapadu" Sumera.
On govori o putovanju Enkija u Apsu:
U udaljenom moru,
(udaljena) 100 berua vodom...
(nalazi) se zemlja Arali...
tamo je gdje Plavo Kamenje ini zlo,
gdje vjeti umjetnik Anuov
nosi srebrnu sjekiru, koja sjaji kao dan.
sl. 24
Sumerski slikovni znak za AB.ZU predstavljao je iskopanu jamu u zemlji,
koju nadvisuje stup. Tako Ea nije bio gospodar beskrajne "vodene dubine",
ve bog zaduen za crpljenje Zemljinih ruda! (sl. 24)
Ustvari, grki abyssos, to dolazi od akadskog apsu, takoer je znailo
izuzetno duboku rupu u zemlji. Akadski prirunici objanjavaju "apsu je
nikbu", a znaenje rijei i njenog hebrejskog ekvivalenta nikba je vrlo precizno:
duboko rezanje ili buenje u zemlji koje je proveo ovjek.
P. Jensen ("Die Kosmologie der Babylonier") primijetio je 1890. da akadski
izraz koji esto sreemo - Bit Nimiku - ne bi trebalo prevoditi kao "kua
mudrosti" ve kao "kua dubine". On navodi tekst (V:R:30, 49-50ab) u kojem
se kae: "Iz Bit Nimikua dolaze zlato i srebro." Drugi tekst (III.R.57, 35ab),
kako istie Jensen, objanjava kako je akadsko ime "Boica Shala iz Nimikija"
bio prijevod sumerskog pridjeva "Boica koja prua sjajnu broncu". Akadski
izraz nimiku, koji se prevodi kao "mudrost", zakljuuje Jensen, "bio je povezan
s kovinama". No, on jednostavno priznaje da "ne zna zato".
Neke mezopotamske himne Eai veliaju ga kao Bei Nimiki, u prijevodu
"gospodar mudrosti", ali ispravan prijevod trebao bi bez sumnje glasiti
"gospodar rudnika". Ba kao to su Tablice Sudbina u Nippuru sadravale
podatke o orbitama, slijedi da su Tablice Mudrosti povjerene Nergalu i
Ereshkigal bile u stvari "Tablice o rudnicima", "banka podataka" koja se
odnosila na rudarstvo Nefila.
Kao gospodaru Abzua, Eai je pomagao drugi sin, bog GI.BIL ("onaj koji
pali tlo") koji je bio zaduen za vatru i taljenje. Kova Zemlje, on je obino
prikazivan kao mladi bog iz ijih ramena isijavaju usijane zrake ili iskre, a
sl. 25
koji se pojavljuje iz zemlje ili se upravo treba spustiti u nju. Tekstovi govore
kako je Ea proeo Gibila "mudrou", to treba znaiti da ga je Ea nauio
rudarskim tehnikama. (sl. 25)
Metalne rudae koje su Nefili iskapali u jugoistonoj Africi vozili su natrag
u Mezopotamiju posebno konstruiranim teretnim brodovima pod nazivom
MA.GUR UR.NU AB.ZU ("brod za rudu iz Donjeg svijeta"). Tamo se ruda
prevozila do Bad-Tibira, ije ime je doslovno znailo "temelj metalurgije".
Taljena i preraena ruda se lijevala u ingote iji su oblici ostali nepromijenjeni
u drevnom svijetu tisuljeima. Takvi ingoti su zaista pronaeni u razliitim
iskopinama na Bliskom istoku, potvrujui pouzdanost sumerskih slikovnih
znakova u prikazivanju predmeta: sumerski znak za izraz ZAG (proien,
sl. 26
sl. 27
i rijeke sumerskog svijeta, izjavljuje: "Planina Arali: dom zlata"; a tekst u
dijelovima kojeg opisuje H. Radau potvruje da je Arali bila zemlja o kojoj je
ovisio Bad-Tibira zbog svojih neprekidnih djelovanja.
Mezopotamski tekstovi opisuju Zemlju Rudnika kao planinsku, s travnatim
visoravnima, stepama i bujnom vegetacijom. Sumerski tekstovi opisuju da se
glavni grad boice Erekigal u toj zemlji nalazio u GAB.KUR.RA ("u srcu
planina") daleko u unutranjosti. U akadskoj verziji putovanja boice Itar,
uvar ulaza joj je poelio dobrodolicu:
sl. 28
sl. 31
na Zemlju traei izvore radioaktivnih ruda, kao to su uran ili kobalt - "plavci
kamenje koje uzrokuje zlo", spominjano u tekstovima o Donjem Svijetu. Brojni
prikazi pokazuju Eau, kao Boga rudarstva - kako izlazei iz rudnika isijava
tako mone zrake da su bogovi u njegovoj pratnji morali upotrijebiti zatitne
titove: na svim tim prikazima, Ea je prikazan kako dri rudarsku pilu za
kamen. (sl. 31)
Iako je Enki bio zaduen za skupinu koja se prva spustila, te za razvitak
Abzua, zasluge za postignuto (kao to bi trebao biti sluaj sa svim generalima)
ne treba pripisivati samo njemu. Oni koji su istinski radili, dan zadanom, bili
su nii lanovi skupine koja je sletjela, Anunnaki.
Sumerski tekst opisuje izgradnju Enlilovog sredita u Nippuru. "Anutina,
bogovi neba i zemlje, rade. Sjekiru i koaru za noenje, pomou kojih su
postavili temelje gradova, oni dre u rukama."
Drevni tekstovi opisivali su Anunnakije kao nie bogove koji su bili
ukljueni u naseljavanje Zemlje, bogove "koji su izvravali zadatke".
Babilonski "Ep o stvaranju" pripisuje Marduku zasluge dodjeljivanja zadaa
Anunnakijima. (Sumerski izvornik, moemo zakljuiti sa sigurnou, navodi
Enlila kao boga koji je zapovijedao ovim astronautima.)
Tekst otkriva da su tri stotine njih, "Anunnakiji sa Neba" ili Iggigi, bili
uistinu astronauti koji su ostali u svemirskom brodu i nisu sletjeli na Zemlju.
Kruei oko Zemlje, ovi svemirski brodovi slali su i primali letjelice koje su
putovale na Zemlju i sa nje.
Kao vodei meu "Orlovima", ama je bio dobrodoao herojski gost u
"monoj velikoj komori na nebu" koja je pripadala Iggigima. "Himna amau"
opisuje kako je Iggigi promatrao amaa kako prilazi svojom letjelicom:
Budui su ostali na nebu, Iggigi oito nikada nisu susreli ljude. Nekoliko
tekstova govori kako su oni bili "previsoko za ovjeanstvo", a kao rezultat
toga "oni nisu bili zainteresirani za ljude". S druge strane, Anunnakije koji su
se spustili na Zemlju i na njoj ostali, ljudi su poznavali i tovali. Tekstovi koji
kau da je "Anunnakija sa neba 300" takoer izjavljuju kako je "Anunnakija
sa Zemlje 600".
Unato tome mnogi tekstovi uporno o Anunnakijima govore kao o "pedeset
velikih prineva". Uobiajen nain pisanja njihovog imena u akadskom, An-
nun-na-ki, spremno otkriva znaenje "pedeset koji su ili od neba do Zemlje".
Ima li naina da premostimo neslaganje koje se ovdje javlja?
Sjeamo se teksta koji govori kako je Marduk urio svom ocu Eai kako bi
ga izvijestio o gubitku svemirskog broda koji je prevozio "Anunnakije kojih
je pedeset" dok je prolazio pored Saturna. Egzorcistiki tekst iz vremena tree
dinastije Ura govori o anunna eridu ninmibi ("pedeset Anunnakija iz grada
Eridu"). Ovo navodi na zakljuak da je skupina Nefila koji su osnovali Eridu
pod zapovjednitvom Enkija brojila pedeset lanova. Je li mogue da su Nefili
slijetali na Zemlju u skupinama od po pedeset?
Sasvim je mogue zamisliti da su Nefili stizali na Zemlju u skupinama po
pedeset. Kada su posjeti Zemlji postali redoviti, to se poklapalo s povoljnim
vremenom lansiranja sa Dvanaestog Planeta, stizalo je vie Nefila. Svaki puta
neki od onih koji su stigli ranije, uzletjeli bi u modulu sa Zemlje i pridruili se
svemirskom brodu na putovanju kui. No, ujedno bi sve vie Nefila ostajalo
na Zemlji i broj astronauta sa Dvanaestog Planeta, koji bi ostajali kolonizirati
Zemlju, narastao je od poetne skupine pedeset do "600 koji su se naselili na
Zemlji".
njemu srodnim Vodama koje teku, ali u ovom sluaju izgleda da vode teku iz,
ili se filtriraju kroz niz laboratorijskih posuda. (sl. 32)
Takva interpretacija Eaine povezanosti s vodama navodi nas na pomisao
kako je izvorna nada Nefila bita da e dobivati rude iz mora. Vode iz oceana
doista sadre ogromne koliine zlata i ostalih temeljnih ruda, ali toliko
razrijeene da bi bile potrebne dobro razraene i jeftine tehnike kako bi se
opravdalo takvo "vodeno iskapanje".
Takoer je poznato da morsko dno sadri ogromne koliine ruda u obliku
kuglica veliine ljive, a koje su dostupne samo u sluaju da se do njih spusti,
zahvati i podigne na povrinu.
Drevni tekstovi opetovano govore o vrsti broda kojeg su bogovi koristili;
zvali su ga elippu tebiti ("potonuo brod", ono to mi danas nazivamo
podmornicom). Vidjeli smo da su "ljudi-ribe" bili dodijeljeni Eai. Znai li to
da su oni pokuavali roniti do dubina oceana i vratiti se s rudnim bogatstvom?
sl. 33
Zemlja Rudnika, kako smo primijetila ranije je nosila naziv A.RA.LI - "mjesto
voda sjajnih rudnih ila". Ovo moe znaiti zemlju gdje se zlato moglo ispirati
iz rijeka; takoer se moe odnositi na pokuaje da se zlato dobije iz mora.
Ukoliko su postojali takvi planovi Nefila, oito su se izjalovili. Jer, ubrzo
nakon to su uspostavili svoja prva naselja, nekoliko stotina Anunnakija dobilo
je neoekivan i naporan zadatak: sputati se duboko u afriko tlo i od tamo
vaditi potrebne rude.
Prikazi koji su pronaeni na cilindrinim peatima prikazuju bogove koji
se nalaze na ulazima u rudnik ili rudarskim oknima. Jedan od njih prikazuje
Eau u zemlji gdje se Gibil nalazi iznad zemlje, a drugi bog na rukama i
koljenima naporno radi pod zemljom. (sl. 33)
Kasnije, kako nam otkrivaju babilonski i akadski tekstovi, mukarci,
stari i mladi, bili su osuivani na teak rad u rudnicima Donjeg Svijeta.
Radei u mraku i jedui prainu umjesto hrane, bilo im je sueno da se
nikada ne vrate u svoju domovinu. Zato je sumerski opis za zemlju
KUR.NU.GI.A interpretiran kao "zemlja bez povratka", dok je doslovno
znaenje bilo "zemlja gdje bogovi koji rade, u dubokim tunelima gomilaju
(rude)". Jer u vrijeme kada su Nefili naselili Zemlju (kako potvruju svi
drevni izvori), ovjek jo nije ivio na Zemlji, a u nedostatku ljudske
vrste, taj mali broj Anunnakija morao je naporno raditi u rudnicima. Itar
je na svom silasku u Donji Svijet opisivala marljive Anunnakije kako
jedu hranu pomijeanu s glinom i piju vodu uprljanu prainom.
Uz ovakvu pozadinu moemo u potpunosti razumjeti dugi epski tekst pod
nazivom (prema njegovim uvodnim stihovima, kako je ve bio obiaj) "Kada
su bogovi, poput Ljudi trpjeli rad". Sakupivi brojne dijelove babilonske i
asirske verzije istog teksta, W. G. Lambert i A. R. Millard ("Atra-Hasis: The
Babylonian Story of the Flood") uspjeh' su sastaviti tekst u cjelini. Doli su do
pobune Anunnakija.
Pria zapoinje u vrijeme kada su samo bogovi ivjeli na Zemlji:
Kada su bogovi, poput ljudi,
Trpjeli rad i naporno radili -
Djelo bogova bilo je velianstveno,
Rad je bio teak,
Nevolja je bila silna.
U to vrijeme, kae se u epu, vrhovni bogovi ve su meusobno podijelili
dunosti.
Anu, otac Anunnakija, bio je njihov Nebeski Kralj;
Njihov tajnik bio je ratnik Enlil.
Njihov vojni zapovjednik bio je Ninurta,
Ennugi je bio nositelj zakona.
Bogovi su zajedno sklopili ruke,
Vukli su drijeb i podijelili.
Anu je otiao gore na nebo,
(ostavio) Zemlju svojim podanicima.
Mora, kao petljom okruena,
Dodijelili su Enkiju, princu.
se povui. "Predaj slubu, opozovi svoje moi" rekao je Anuu, "i ja u tebi
uzai na nebo." Ali Anu, koji je siao sa nebesa stao je na stranu Anunnakija:
Za to ih optuujemo?
Njihov posao je teak, njihove nevolje silne!
Svaki dan...
Njihova je jadikovka teka, uli smo kako se ale."
Ohrabren oevim rijeima, Ea je takoer "progovorio" i ponovio Anuov
Mami, Majka Bogova rekla je da e joj trebati pomo Eae, "u kojem lei
umijee." U Kui Shimti, mjestu koje izgleda poput bolnice, bogovi su ekali.
Velikim bogovima":
"Dali ste mi zadatak -
ja sam ga izvrila...
odstranila sam va teak rad
i prenijela ga na Radnika, "ovjeka ".
Traili ste one koji e raditi;
Oslobodila sam vas jarma,
Darovala vam slobodu."
Anunnakiji su primili njenu obavijest s oduevljenjem."Zajedno su potrali
i ljubili joj stopala". Od tada nadalje Primitivni Radnik - ovjek - e biti taj
"koji e nositi jaram".
Nefili, koji su stigli na Zemlju da bi osnovali kolonije, stvorili su svoju
vlastitu vrstu ropstva. Ne s robovima dovedenim sa drugog kontinenta, ve s
Primitivnim Radnikom kojeg su sami oblikovali.
Pobuna bogova dovela je do stvaranja ovjeka.
12
STVARANJE OVJEKA
I Elohim ree:
"Nainimo ovjeka rta svoju sliku,
nalik nama."
Mezopotamski tekstovi, sreom nam daju jasnu izjavu glede vremena kada
je stvoren ovjek. Pria o napornom poslu i pobuni Anunnakija koja je uslijedila
izvjeuje nas da su "40 razdoblja patili radei, dan i no": duge godine njihove
patnje dramatizirane su stihovima koji se ponavljaju.
sl. 34
titio svoje ivotinjske prijatelje da ih ne bi uhvatili strani lovci. Pronaeni su
mnogi cilindrini peati koji prikazuju ovog runjavog ovjeka-majmuna meu
njegovim ivotinjskim prijateljima. (sl. 34)
Suoeni s potrebom za ljudskom snagom, odluivi nabaviti primitivnog
radnika, Nefili su tada uoili ve gotovo rjeenje: pripitomiti prikladnu
ivotinju.
"ivotinja" je bila dostupna, ali Homo erectus je predstavljao problem. S
jedne strane on je bio bie previe inteligentno i divlje da bi postao tek posluna
zvijer za rad. S druge strane, on uistinu nije odgovarao tom zadatku. Trebalo
je promijeniti njegovu tjelesnu grau - morao je moi hvatati i koristiti alat
Nefila, hodati i saginjati se poput njih kako bi zamijenio bogove u poljima i
rudnicima. Morao je imati bolji "mozak" - ne onakav kakav imaju bogovi, ali
dovoljno dobar da moe razumjeti govor, zapovijedi i zadatke koji su mu
dodijeljeni. Trebalo mu je dovoljno domiljatosti i razumijevanja kako bi bio
posluan i koristan "amelu" - rob.
Ako je, kako drevni dokazi i modema znanost potvruju, ivot na Zemlji
prokijao iz ivota na Dvanaestom Planetu, onda se i evolucija na Zemlji trebala
staviti poput one na Dvanaestom Planetu. Bez sumnje je dolazilo do mutacija,
varijacija, ubrzavanja i usporavanja koja su nastajala zbog razliitih lokalnih
uvjeta. Ali isti genetski kodovi, ista "kemija ivota" koju nalazimo u svim
ovim biljkama i ivotinjama na Zemlji odvela bi razvoj oblika ivota na Zemlji
u istom opem pravcu kao i na Dvanaestom Planetu.
Promatrajui razliite oblike ivota na Zemlji, Nefilima i njihovom glavnom
enjaku Eai trebalo je malo vremena da bi shvatili to se dogodilo: tijekom
nebeskog sudara, njihov planet je posijao ivot na Zemlji. Stoga je bie koje
je bilo dostupno ve bilo srodno Nefilima, iako u niem razvojnom obliku.
Postupni proces pripitomljavanja kroz generacije uzgajanja i odabira nije
zadovoljavao. Zahtijevao se brz postupak, koji bi omoguio "masovnu proizvodnju"
novih radnika. Tako je problem iznesen pred Ea koji je odmah uvidio rjeenje:
"usaditi" lik bogova biu koje ve" postoji.
Postupak koji je Ea predloio kako bi postigao brz evolucijski napredak
Homo erectusa bila je, vjerujemo, genetska manipulacija.
Sada znamo da je sloen bioloki postupak kojim ivi organizam sam sebe
reproducira stvarajui potomstvo koje slii svojim roditeljima, mogu pomou
genetskog koda. Svi ivi organizmi, glista, paprat i ovjek, sadre u svojim
stanicama kromosome, siuna tapiasta tijela unutar svake stanice koja sadre
upletne nasljedne upute za upravo taj organizam. Kada muka stanica (pelud,
sperma) oplodi ensku stanicu, dvije skupine kromosoma se kombiniraju, dijele
i tako stvaraju nove stanice koje u sebi sadre kompletne nasljedne osobine
stanica roditelja.
Danas je mogua umjetna oplodnja, ak i ljudskog enskog jajaca. Istinski
izazov lei u unakrsnoj oplodnji izmeu razliitih obitelji unutar iste vrste, ili
ak meu razliitim vrstama. Moderna znanost je prela dug put od razvoja
prvog hibridnog kukuruza ili parenja aljakih pasa s vukovima ili stvaranja
mule (umjetnim parenjem kobile i magarca) sve do mogunosti da manipulira
reprodukcijom ovjeka.
Postupak nazvan kloniranje (od grke rijei klon, u znaenju granica)
primjenjuje na ivotinje princip slian rezanju komadia biljke kako bi se
reproduciralo stotine slinih biljaka. Primjena ove tehnike primjenjene na
ivotinje prvi puta je demonstrirana u Engleskoj, gdje je Dr John Gurdon
zamijenio jezgru oploenog abljeg jajaca materijalom jezgre neke druge
stanice iste abe. Uspjeno stvaranje normalnih punoglavaca pokazalo je kako
se jajace nastavlja razvijati i dijeliti, stvarati potomstvo bez obzira odakle
dobiva ispravnu vrstu odgovarajuih kromosoma.
Pokusi o kojima izvjeuje "Institute of Society, Ethics and Life Sciences"
pokazuju da ve postoje tehnike kloniranja ljudi. Danas je mogue uzeti
materijal jezgre bilo koje ljudske stanice (ne nuno iz spolnih organa) i
uvoenjem njegovih 23 potpunih kromosoma u ensko jajace, dovesti do
zaea i roenja "unaprijed odreenog" pojedinca. U normalnom zaeu
kromosomi "oca" i "majke" stapaju se ujedno, a zatim se moraju dijeliti kako
bi ostali u dvadeset i tri kromosomska para, to dovodi do sluajne kombinacije.
No u postupku kloniranja potomak je tona kopija izvora iz kojeg smo dobili
nepodijeijenu skupinu kromosoma. Dr. W. Gaylin pie u "The New York
Timesu", kako mi ve posjedujemo "zastraujue znanje pomou kojega
moemo stvoriti tone kopije ljudskih bia" - neogranien broj Hitlera, Mozarta
ili Einsteina (ukoliko smo sauvali jezgre njihovih stanica).
Ali umijee genetskog inenjeringa nije ogranieno na samo jedan
postupak. Istraivai u mnogim zemljama su usavrili postupak pod nazivom
"STAPANJE STANICA", omoguavajui tako da se stanice stapaju umjesto
da se kombiniraju kromosomi unutar jedne stanice. Kao rezultat takvog
postupka stanice koje dolaze iz razliitih izvora mogu se stopiti u jednu
"superstanicu", koja u sebi sadri dvije jezgre i i dvostruki broj parnog broja
kromosoma. Kada se takva stanica podijeli, mjeavina jezgri i kromosoma
moe se podijeliti na nain razliit od onoga u svakoj pojedinoj stanici prije
stapanja. Rezultat mogu biti dvije nove stanice, svaka od njih genetski potpuna,
ali svaka s potpuno novom vrstom genetikih kodova, potpuno promijenjenom
u odnosu na stanice predaka.
To znai da se stanice iz dosad inkompatibilnih ivih organizama, na primjer,
pileta i mia, mogu stopiti kako bi tvorile nove stanice s potpuno novim
genetikim kombinacijama iz kojih bi nastale nove ivotinje, koje nisu niti
pilii niti mievi kakve sada poznajemo. Ovakav doraen postupak nam takoer
omoguuje da izaberemo koje znaajke jednog oblika ivota e postati dijelom
kombinirane ili "stopljene" stanice.
Ovo je dovelo do razvoja irokog polja "GENETSKOG TRANSPLANTA",
Danas je mogue iz odreene bakterije izdvojiti jedan odreeni gen i uvesti
ga u ivotinjsku ili ljudsku stanicu, dodajui tako potomku odabrane
karakteristike.
sl. 35
Zatim je, prema ovom tekstu, obijesno ali vjerojatno neizbjeno, kao dio
postupka pokuaja i pogreaka, Ninhursag stvorila ovjeka koji nije mogao
zadravati mokrau, enu koja nije mogla raati djecu, bie koje nije imalo
niti muke niti enske organe. Sve u svemu, Ninhursag je izrodila est
unakaenih ili manjkavih ljudi. Enki se smatra odgovornim za nesavreno
stvaranje ovjeka s bolesnim oima, drhtavim rukama, bolesnom jetrom,
sranom manom; i drugog s bolestima prisutnim u starijoj dobi. I tako dalje.
No konano je nastao savren ovjek. Onaj kojeg je Enki nazvao Adapa,
Biblija Adam, nai uenjaci Homo sapiens. Ovo bie je bilo toliko srodno
bogovima da je jedan tekst ak otiao tako daleko da je istaknuo kako je
Majka Boica dala svojem biu, ovjeku "kou, poput koe bogova" - glatko
tijelo bez dlaka, potpuno razliito od runjavog ovjeka-majmuna.
Pomou ovog konanog proizvoda, Nefili su bili genetiki kompatibilni
sa kerima ljudi i mogli su ih eniti i raati djecu s njima. Ali takva
kompatibilnost je mogla postojati samo ukoliko se ovjek razvio iz istog
"sjemena ivota" kao i Nefili. To uistinu potvruju drevni tekstovi.
ovjek je, i u mezopotamskoj i u bibilijskoj koncepciji, nastao kao
kombinacija boanskih elemenata - boje krvi ili njegove "sri" - i Zemljine
"gline". Doista, izraz za ovjeka "lulu", u znaenju "primitivan" doslovno je
znaio "onaj koji je bio pomijean". Zamoljena da oblikuje ovjeka, Majka
Boica je "oprala ruke, otkinula komadi gline, promijeala ga u stepi"
(zanimljivo je uoiti higijenske mjere predostronosti koje poduzima boica.
Ona je "oprala ruke". Takve klinike mjere i postupke susreemo i u ostalim
tekstovima o stvaranju).
Koritenje zemljine "gline" pomijeane s boanskom "krvlju" kako bi se
stvorilo prototip ovjeka odluno je uspostavljeno u mezopotamskim
tekstovima. Tekst koji se odnosi na sluaj kada je Enki bio zamoljen da "izvede
neko veliko djelo mudrosti", vjerojatno znanstvene vjetine, iskazuje kako
Enki nije vidio veliki problem u ispunjenju zadatka da "oblikuje sluge za
bogove." "To se moe uiniti!" - objavio je. Zatim je dao ovakve upute Majci
Boici:
Prema epskoj prii "Kada su bogovi kao ljudi", bogovi su zatim pozvali
Boicu raanja (Boicu Majku, Ninhursag) i zamolili da izvri zadatak:
Ti si majka - utroba,
Ona koja moe stvoriti ovjeanstvo.
Stvori onda Lulua, neka on nosi jaram!
sl. 36
pri "ienju" te "glinu iz Abzua".
Kakvi god bili ti materijali, Ea nije imao problema pri razumijevanju
zahtjeva. Prihvativi ih, rekao je:
sl. 37
sl. 38
U istom dahu, reeno nam je da je Bog stvorio prema svom liku i dui
samo jedno bie, ''Adama", te naizgled proturjenoj da su i mukarac i ena
nastali istodobno. Protuslovlje se ini to jae u drugom poglavlju Knjige
Postanka, koje posebno izvjeuje o tome kako je Adam bio neko vrijeme
sam, dok ga Bog nije uspavao i oblikovao enu od njegovog rebra.
Protuslovlje koje je zbunjivalo uenjake jednako kao i teobge, nestaje
kada jednom shvatimo da su biblijski tekstovi saetak sumerskih izvora. Ovi
nas izvori izvjeuju da su nakon pokuaja oblikovanja Primitivnog radnika
"mijeajui" ovjeka-majmuna sa ivotinjama, bogovi zakljuili da je jedina
kombinacija koja bi bila valjana bila ona izmeu ovjeka-majmuna i samih
Nefila. Nakon nekoliko neuspjelih pokuaja, nastao je "uzorak" - Adapa/Adam.
U poetku, bio je samo jedan Adam.
Kada se pokazalo da je Adam odgovarajue bie, on je bio koriten kao
genetiki model ili "kalup" za stvaranje duplikata i ti duplikati nisu bili samo
mukarcu ve i mukarci i ene. Kao to smo ranije pokazali, biblijsko "rebro"
od kojeg je oblikovana ena bila je igra rijei sa sumerskim izrazom TI ("rebro"
ili "ivot") - to potvruje da je Eva nastala od Adamove "ivotne sri".
Mudrih i uenih,
Dva puta po sedam Boica raanja se okupilo;
Sedam ih je rodilo djeake,
Sedam ih je rodilo djevojice.
Boica raanja je rodila
Vjetar Daha ivota.
U parovima oni su bili potpuni,
U parovima oni su bili potpuni u njenoj prisutnosti.
Bia su bili ljudi -
Boanski Ea u Apsuu
Otkinuo je komadi gline,
i stvorio Kulla kako bi obnovio hramove.
U himni se dalje nabrajaju strunjaci za izgradnju kao i oni zadueni
I Zmija...ree eni:
"Zar je Bog zaista rekao
"Nee jesti ni sa jednog stabla u vonjaku?"
I ena ree Zmiji:
"Plodove iz vonjaka
smijemo jesti;
ali za plodove stabla
usred vonjaka Bog je rekao:
"Od njih neete jesti, niti ih dodirnuti,
inae ete umrijeti.""
I Zmija ree eni;
"Ne, vi sigurno neete umrijeti;
to je stoga to Bog zna
da onoga dana kada od tamo budete jeli
oi e vam se otvoriti
i postat ete poput Boga -
spoznat ete dobro i zlo."
I vidi ena da je plod dobar za jelo
I ugodan za vidjeti;
I da plod ini ovjeka mudrim;
I ona ubere od njegovih plodova i pojede,
I ponudi svom muu, i on pojede.
I oi im se otvore, i oni spoznaju da su goli.
I skupa stave smokvino lie,
I naine si pregae oko bokova.
I eni je rekao;
"Silno u poveati tvoje patnje
u trudnoi.
U patnji e raati djecu,
A ipak za svojim muem e eznuti".
I Adam nazove svoju enu "Eva "
Jer ona bi majka svim ljudima.
Uistinu je ovo znaajan dogaaj kojeg nam prenosi biblijska pria: dok su
Adam i Eva bili bez "znanja" ivjeli su u Vrtu Edenskom bez potomaka.
Dobivi "znanje", Eva je dobila sposobnost (i patnju) da zatrudni i rada djecu.
Tek kada je par dobio "znanje" "Adam spozna Evu, svoju enu, i ona zae i
rodi Kaina."
Kroz cijeli Stari zavjet, izraz "znati" koristi se da bi oznaio spolni in,
uglavnom izmeu mukarca i njegove ene sa svrhom raanja djece. Pria o
Adamu i Evi u Vrtu Edenskom je pria o kljunom koraku u razvoju ovjeka:
stjecanju sposobnosti da raa.
Ne treba nas iznenaditi injenica da prvi predstavnici Homo sapiensa
nisu imali sposobnost reprodukcije. Kakvu god metodu da su upotrijebili
Nefili da bi ubacili svoj genetski materijal u bioloku gradu hominida
kojeg su izabrali u tu svrhu, novo bie bilo je hibrid, krianac izmeu
dvije razliite, ukoliko uope povezane, vrste. Ba kao mula (krianac
izmeu kobile i magarca) takvi hibridni sisavci su sterilni. Umjetnom
oplodnjom ili jo profinjenijim metodama biolokog inenjeringa moemo
stvoriti koliko god elimo mula, ak i bez meusobnog openja magarca
i kobile, ali niti jedna mula ne moe raati i imati mlade.
Jesu li Nefili, u poetku, jednostavno proizvodili "ljudske mule" koje su
odgovarale njihovim zahtjevima?
Nau radoznalost je poveao prizor uklesan u stijeni u planini u junom
Elamu. On prikazuje boga kako sjedi i dri "laboratorijsku" posudu iz koje
teku tekuine, prikaz slian Enkiju. Pored njega sjedi Velika Boica, a taj
poloaj daje naslutiti da mu je ona suradnica, a ne supruga: mogue da se radi
o Ninti, Majci Boici ili Boici Raanja. Oni su okrueni niim boicama, to
nas podsjea na boice raanja u priama o Stvaranju. Nasuprot ovih stvoritelja
sl. 41
zdjelu koja vjerojatno sadri Plod ivota. Bog koji se nalazi s lijeve strane i
ije grane imaju vrhove u obliku vagine nudi grane pune plodova,
predstavljajui stablo "Spoznaje", bogom dan dar raanja.
Sa strane stoji jo jedan Vii bog. Pretpostavljamo da se radi o Enlihi.
Njegov bijes na Enkija je oigledan. (sl. 43)
Nikada neemo saznati to je izazvalo ovaj "sukob u Vrtu Edenskom."
No, kakvi god Enkijevi motivi bili, uspio je usavriti Primitivnog Radnika i
stvoriti Homo sapiensa koji je sada mogao imati svoje potomstvo.
Nakon to je ovjek stekao "znanje", Stari zavjet mu se vie ne obraa
kao Adamu, ve ga prihvaa kao posebno bie, Adama, prvog patrijarha u
nizu kojim se bavi Biblija. No, dolazak razdoblja ljudi takoer oznaava raskol
izmeu Boga i ljudi.
Odvajanje putova, kada ovjek vie nije bio glupi rob bogova ve osoba
koja brine sama za sebe, pripisuje se u Knjizi Postanka ne odluci samog
ovjeka, ve kazni nametnutoj od strane Boga: kako Zemljanin ne bi
takoer postigao mogunost da izbjegne smrtnost, bit e izbaen iz Vrta
Edena, Prema ovim izvorima, ovjekovo neovisno postojanje nije zapoelo
u junoj Mezopotamiji gdje su Nefili uspostavili svoje gradove i vonjake,
ve na istoku, u Planinama Zagros: "i on je istjerao Adama i uinio da
boravi istono od Vrta Edenskog."
Jo jednom biblijske informacije potvruju znanstvene nalaze: kultura ljudi
zapoela je u planinskom podruju koje granii s mezopotamskom visoravni.
teta to je biblijska pria tako kratka, jer ona se bavi ovjekovim prvim
civiliziranim ivotom na Zemlji.
Izbaen iz Prebivalita bogova, osuen na ivot smrtnika, ali sa sposobnou
raanja, ovjek je nastavio initi upravo tako. Prvi Adam ijim se generacijama
bavio Stari zavjet "spozna" svoju enu Evu i ona mu rodi sina Kaina koji je
obraivao zemlju. Zatim je Eva rodila Abela, koji je bio pastir. Uz nagovjetaje
homoseksualnosti kao glavnog razloga, Biblija kae da se "Kain podigao na
svog brata Abela i ubio ga."
Kain se bojao za svoj ivot, no, Bog mu je dao znak zatite i naredio da
krene dalje na istok. U prvo vrijeme vodio je nomadski ivot, no onda se
smjestio u "Zemlji Migracija, daleko na istok od Edena". Tamo je imao sina
po imenu Henok ("ustolienje"), "izgradio grad i nazvao ga imenom svoga
sina". Henok je imao djecu i unuke i praunuke. U estoj generaciji nakon
Kaina, rodio se Lamek: njegova tri sina smatraju se u Bibliji zaslunim
nositeljima civilizacije. Jabal "je bio otac onih koji ive u atorima i dre
stoku"; Jubal "je bio otac onih koji dre liru i harfu"; Tubal - kajin je bio prvi
kova.
Ali Lamek je takoer, poput svog pretka Kaina, bio ukljuen u ubojstvo,
ovaj puta mukarca i djeteta, Moemo pretpostaviti da rtve nisu bili neki
neznatni stranci J e r Knjiga Postanka se opirno bavi incidentom i smatra
ga prekretnicom u Adamovoj lozi. Biblija iznosi kako je Lamek skupio
svoje dvije ene, majke njegova tri sina i priznao im dvostruko ubojstvo,
izjavljujui: "Ako Kain bude sedmerostruko osveen, Lamek e biti
sedamdeset i sedam puta." Ova slabo razumljiva izjava vjerojatno se odnosi
na nasljedstvo. Shvaamo ju kao priznanje Lameka svojim enama da se
nada kako e kletva sa Kaina biti otkupljena sa sedmom generacijom
(generacija njihovih sinova) izjalovila. Sada je nova kletva koja e trajati
mnogo due, odreena kui Lamekovoj.
Potvrujui da se dogaaj odnosio na liniju nasljeivanja, sljedei stihovi
govore o trenutnom uspostavljanju nove, iste loze:
I Bog je rekao:
"Moj duh nee zauvijek tititi ovjeka,
zastranivi, on je tek tjelesan."
Toga dana,
Svi izvori velikih bezdana rastvorili su se,
I brane nebeske su se otvorile...
I Potop je etrdeset dana bio na Zemlji,
I vode su porasle, i ponijele arku,
I ona bi podignuta sa zemlje,
I vode su postale jae
I silno se poveale na zemlji,
I arka je plutala na vodama.
I vode su postale sve sitnije na
Zemlji i sve visoke planine bile su prekrivene.
Oni koji su pod svim nebesima:
Petnaest lakata iznad njih je prevladavala voda,
I planine su bile prekrivene.
Enlil je optuio svog brata da je slomio "zasun mora". No, Enki je poricao
da se to dogodilo s njegovim pristankom:
Enlil je progovorio
I obratio se Zboru svih bogova:
"Doite, da svi zajedno poloimo zakletvu
u vezi ubojite poplave!''
Anu se zakleo prvi;
zakleo se Enlil; a s njim njegova dva sina.
Isprva je Enki odbio. "Zato me eli vezati zakletvom?" upitao je. "Zar ja
trebam dii ruku na moje vlastite ljude?" No, na kraju je bio prinuen poloiti
zakletvu. U jednom od tekstova kae se odreeno: "Anu, Enlil* Enki,
Ninhursag, bogovi Neba i Zemlje, zakleli su se". Kocka je baena.
Kada ama,
Koji nareuje podrhtavanje u sumrak,
Zapljusne zemlju pljuskom erupcija -
Ukrcaj se na brod,
Pregradi sve ulaze!
promatrali unitenje. No, niti unutar letjelica situacija nije bila ohrabrujua.
Oigledno, oni su bili podijeljeni u nekoliko svemirskih brodova. Ploica III
Epa o Atrahasisu opisuje uvjete koji su vladali na jednom od njih, gdje su
Anunnakiji dijelili smjetaj s Majkom Boicom.
Anunnakiji, vii bogovi,
Sjedili su edni, gladni...
Ninti je plakala i pokazivala osjeaje;
Ona je plakala i olakala duu,
Bogovi su s njom plakali nad zemljom.
Nju je prevladala alost,
udila je za pivom.
...Mjesec je nestao...
vrijeme se izmijenilo;
kie su tutnjale u oblacima...
vjetrovi su podivljali...
...nastao je Potop,
njegova mo spustila se na ljude kao bitka,
ljudi se meusobno nisu razaznavati,
nije ih se moglo prepoznati u unitenju.
Potop je tulio poput bika;
Vjetrovi su njitali kao divlji magarac.
Tama je bila gusta;
nije se vidjelo Sunce.
"Ep o Gilgameu" je odreen glede smjera iz kojeg je stigla oluja: sa juga.
Oblaci, vj etrovi, kia i tama zaista su pretekli plimni val koji je najprije rastrgao
"mjesta Nergala" u Donjem Svijetu:
Sa sjajem zore
crni oblak se podigao sa horizonta;
u njemu je grmio bog oluja...
sve to je bilo svjetlo
pretvorilo se u tamu...
jer jednog dana stigla je oluja sa juga,
ubrzavajui, potopivi planine...
est dana i est noi puhao je vjetar
dok je oluja sa juga vijala zemljom.
Kada je doao sedmi dan,
Potop oluje sa juga je popustio.
Prvo ime.
Koji je krunu vrpcu zakovao skupa;
Koji je Posjednika raskolio po pola, i izgurao ga.
Gospodar, koji u vrijeme Akitija
Poiva na mjestu bitke s Tiamat...
Ukoliko je do Potopa dolo u Doba Lava, tj. negdje izmeu 10.860 i 8.700
godine prije Krista, onda se datum Potopa dobro uklapa u na raspored. Prema
otkriima moderne znanosti, posljednje ledeno doba zavrilo je nenadano na
junoj polutki prije otprilike dvanaest do trinaest tisua godina, a na sjevernoj
polutki tisuu do dvije tisue godina kasnije.
(120 shara) prije Potopa, u doba Riba. U okviru precesijskog ciklusa,
432.000 godina obuhvaa esnaest punih ciklusa, ili Velikih Godina, i vie od
pola jo jedne Velike Godine, u "doba" zvijea Lava.
Sada moemo rekonstruirati cjelovit raspored dogaanja koja obuhvaaju
nai nalazi.
Vrijeme Dogaaj
(prije koliko godina)
445.000 Nefili, predvoeni Enkijem, stiu na Zemlju sa
Dvanaestog Planeta. U junoj Mezopotamiji se
uspostavlja Eridu, prva Zemaljska Stanica
sl. 45
vrste, njihove zemlje i kraljevstva, kao posljedica podjele ljudi u tri grane
nakon Potopa, Potjeui i dobivi ime po tri sina Noina to su bili narodi i
zemlje ema, koji je nastanjivao Mezopotamiju i bliskoistone zemlje; Hama,
koji je nastanio Afriku i dijelove Arabije; i Jafeta, indoeuropljani u maloj
Aziji, Iranu, Indiji i Europi.
Ove tri opsene skupine predstavljale su bez sumnje tri "podruja" o ijem
naseljavanju su raspravljali Vii Anunnakiji. Svaki od njih bio je dodijeljen
jednom od vodeih boanstava. Naravno, jedan od njih bio je sam Sumer,
podruje u kojem ive semitski narodi, mjesto gdje je nastala ovjekova prva
velika civilizacija. Preostale dvije takoer su postale mjesta civilizacija u
procvatu. Oko 3.200 prije Krista, otprilike pola tisuljea nakon procvata
sumerske civilizacije, drava, kraljevstvo i civilizacija po prvi puta su se
pojavile u dolini Nila, vremenom se pretvorivi u veliku egipatsku civilizaciju.
Do prije pedeset godina nigta nismo znali o prvoj velikoj indo-europskoj
civilizaciji. No, do sada je ve dobro poznato da je u dolini Inda u drevnim
vremenima postojala napredna civilizacija, koja je obuhvaala velike gradove,
razvijenu poljoprivredu, trgovinu koja je cvjetala. Nastala je, kako smatraju
uenjaci, otprilike 1.000 godina nakon poetka sumerske civilizacije. (sl. 45)
Drevni tekstovi bas kao i arheoloki dokazi potvruju bliske kulturne i
ekonomske veze izmeu ove dvije civilizacije nastale u dolinama rijeka i one
starije - sumerske. tovie i izravni dokazi na osnovu indicija uvjerili su veinu
uenjaka da su civilizacije Nila i Inda ne samo bile povezane, ve su zapravo
sl. 46
bile posljedica ranije civilizacije Mezopotamije.
Otkriveno je da su najimpozantniji spomenici u Egiptu, piramide, ispod
kamene "koe", ustvari simulacije mezopotamskih zigurata. Imamo razloga
vjerovati da je bezazleni arhitekt koji je izradio nacrte za velike piramide i
nadgledao njihovu izgradnju bio neki Sumeranin tovan poput boga. (sl. 46)
Drevni egipatski naziv za njihovu zemlju bio je "uzdignuta zemlja", a
njihovo sjeanje iz pretpovijesti kae da je "veliki bog koji je stigao u ranijim
vremenima" naiao na njihovu zemlju prekrivenu vodom i blatom. Poduzeo
je velike radove isuivanja tla, doslovno podiui Egipat ispod voda. "Legenda"
potanko opisuje nisko poloenu dolinu rijeke Nil nakon Potopa. Taj davni
sl. 41
sl. 48
bog, moemo dokazati, nije bio nitko drogi do sam Enki, glavni inenjer Nefila.
Iako nam je indska dolmska civilizacija relativno malo poznata, znamo da
se i tamo tovao broj dvanaest kao vrhovni boanski broj, da su prikazivali
svoje bogove kao bia koja izgledaju poput ljudi, a nosili su ukrase za glavu u
obliku rogova, i da su duboko tovali znak kria, znak Dvanaestog Planeta.
(sl.47, 48)
Ukoliko su ove dvije civilizacije bile sumerskog porijekla, zato se njihovi
pisani jezici razlikuju? Znanstveni je odgovor da ti jezici nisu razliiti. Ovo
je potvreno ve 1852. godine, kada je veleasni Charles Foster ( T h e One
Primeval Language") vjeto pokazao da svi drevni jezici koji su do tada bili
odgonetnuti, ukljuujui i rani kineski i ostale dalekoistone jezike, imaju
korijenje u jednom pretpovijesnom izvoru za koji se kasnije pokazalo da je
sumerski.
Slini slikovni znakovi ne samo da su imali slino znaenje, to bi mogla
biti logina sluajnost, ve takoer i jednaka viestruka znaenja i iste fonetske
znakove, to govori o zajednikom porijeklu. Neto skorije, uenjaci su
pokazali da su se prvi egipatski natpisi koristili jezikom koji je ukazivao na
prethodni pisani razvoj. Jedino mjesto gdje je pisani jezik imao prethodni
razvoj bio je Sumer.
Tako imamo jedan pisani jezik koji se iz nekog razloga razvio u tri jezika:
mezopotamski, egipatski/hamitski i indoeuropski. Takav razvoj mogao se
dogoditi sam po sebi s vremenom, udaljenou i geografskom odvojenou.
No sumerski tekstovi tvrde da se raskol dogodio kao posljedica hotimine
odluke bogova, koju je jo jednom inicirao Enlil. Sumerske prie o ovom
sluaju sukladne su dobro poznatoj biblijskoj prii o Kuli babilonskoj, koja
kae " d a je itava Zemlja bila od jednog jezika i istih rijei". No, nakon to
su se ljudi naselili u Sumeru, nauili praviti opeke, graditi gradove i podizati
visoke tornjeve (zigurate) odluili su sebi napraviti shem i toranj sa kojeg bi
ga lansirali. Stoga "je gospodin izmijeao jezike Zemlje".
Hotimino podizanje Egipta ispod blatnjavih voda, lingvistiki dokazi i
sumerski i biblijski tekstovi potvruju na zakljuak da se dvije satelitske
civilizacije nisu razvile sluajno. Ba naprotiv, one su bile planirane i nastale
u kao rezultat hotimine odluke Nefila.
Bojei se oigledno ljudske rase ujedinjene kuturom i ciljem, Nefili su
prihvatili vladarsku politiku; "Podijeli pa vladaj". Jer kada su ljudi doli do
stupnja kulture koji je takoer ukljuivao i pokuaje letenja zrakom, nakon
ega "togod snuju da uine vie nee za njih biti nemogue", sami Nefili su
postali vrsta na izmaku. U treem tisuljeu prije Krista, djeca i unuci, a isto
tako i ljudi boanskog porijekla, postajali su brojniji u odnosu na velike bogove.
estoko suparnitvo Enlila i Enkija naslijedili su njihovi glavni sinovi
i nastale su estoke borbe za prevlast. ak i sinovi Enlila, kao to smo
vidjeli u ranijim poglavljima, borili su se meusobno, kao i sinovi Enkija.
Kao to se dogaalo u zapisanoj ljudskoj povijesti, vrhovni vladari su
nastojali odrati mir medu svojom djecom tako da bi podijelili zemlju
medu nasljednicima. Barem u jednom poznatom sluaju, Enlil je jednog
svog sina (Ikur/Adad) namjerno poslao da bude vodei lokalni bog u
Planinskoj Zemlji. Kako je vrijeme prolazilo bogovi su postajali vrhovni
vladari, svaki ljubomorno uvajui svoje podruje, industriju i zanimanje
nad kojima su dobili prevlast. Ljudski kraljevi bili su posrednici izmeu
bogova i ovjeanstva koje je raslo brojano i irilo se prostorno. Zahtjeve
drevnih kraljeva da odlaze u ratove, osvajaju nove zemlje ili podjarmljuju
udaljene narode "na zapovijed moga boga" ne treba uzimati olako. Tekst
za tekstom jasno govori da je doslovno bilo tako. Bogovi su zadrali moi
upravljanja vanjskim poslovima J e r su ti poslovi ukljuivali ostale bogove
na drugim podrujima. Prema tome, oni su imali zavrnu rije po pitanju
rata i mira.
S porastom broja naroda, drava, gradova i sela postalo je nuno pronai
nain da se ljudi podsjete tko je njihov poseban, vrhovni vladar ili "uzvieni".
Stari zavjet govori o problemu kako da se ljudi dre svog Boga, a ne
"obeauju se kod drugih bogova". Rjeenje je bilo da se uspostave brojna
mjesta za tovanje i u svako od njih postave znakovi i slike "ispravnih" bogova.
Doba paganizma je zapoelo.