Zbornik Psihologija Mediji Etika

PSIHOLOGIJA MEDIJI ETIKA
iskustva i promiljanja za bolju suradnju
kb-prirucnik-fin.indd 1 21.10.2009 21:25:04

NAKLADNICI:
Drutvo psihologa Istre Associazione psicologi dellIstria
Naklada Slap
ZA NAKLADNIKA:
Marlena Plavi
Biserka Matei
RECENZENTI:
Prof. dr. sc. Vladimir Kolesari
dr. sc. Marijana Grbea
LEKTORICA:
Vesna Arsovski
G R A F I KO O B L I KOVA N J E:
Barbara Galant
TISAK:
Naklada Slap
NAKLADA:
500 primjeraka
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i

sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 719074.
ISBN 978-953-95206-3-0
impresum - fali-isbn.indd 1 21.10.2009 21:33:38

U r e d i l i :
Devdet Hadiselimovi
Marlena Plavi
Jasenka Pregrad
Vesna Rusijan Ljutina
iskustva i promiljanja za
bolju suradnju
Pula, 2009.

Sadraj
Predgovor
Zlatan Krajina: Kolektivni voajerizam ... 7
Uvod
Jasenka Pregrad i Vesna Rusijan Ljutina: Osnovni sastojci i zaini ... 13
Iz kodeksa etike psiholoke i novinarske djelatnosti ... 19
Prvo poglavl je: Nakon gaenja konferencije, pale se ideje

Marlena Plavi: Zakljuena zakljucima, otvorena akcijama ... 25
Ana Karlovi i Sena Puhovski: Ugasi lo program i
upali svoj stav! ... 36
Drug o p o g l a v l j e : Oi irom zatvorene

Devdet Hadiselimovi: (Ne)pismeni u svijetu spektakla ... 49
Maja Gabelica upljika: Zato je vano da djeca budu medijski pismena?
Pogled iz Ureda pravobraniteljice za djecu ... 62
Hana iljan Bembi: Krenimo, s rijei na djela Iskustvo kolske psihologinje
u medijskom opismenjavanju i zatiti uenika od tetnih masmedijskih
sadraja ... 69
Tr e e p o g l a v l j e : Za sigurnije hodanje medijima

Lidija Arambai: to, kako, koliko... mediji trae/ele od nas psihologa?
I moramo li im ba sve to dati? ... 77
Nataa Joki Begi: Medijska panja i samoubojstva ... 92
Nataa Joki Begi i Irena orko Metrovi: Psiholog u medijski
eksponiranom sluaju ... 98
Irena orko Metrovi: Imate potekoa? Piite psihologu!... 103
Irena Bezi: Medijski nastup kao ekvilibrij izmeu osobne autentinosti i
zastupanja psihologijskih spoznaja ... 107
Tanja Radoaj: Mediji kao (dobri) saveznici ... 114
et vrto poglavl je: S ovu i s onu stranu medija

Dean Ajdukovi: Mediji i znanstveno istraivanje drutveno
osjetljivih tema ... 121
Vladimir Luli: Mediji i suicid ... 127
Branka Starc: Mediji i psiholoke krizne intervencije ... 134
Sanja Modri: Zato se zapalio? U emu su sve hrvatski mediji pogrijeili
izvjetavajui o tragediji jednog djeaka i kako je to trebalo raditi ... 147
Jasenka Pregrad: Tko je za to odgovoran?Raspodjela odgovornosti za
objavljeno i uinak objavljenog ... 154
Peto poglavl je: Novi mediji - rastue nepoznato

Ivan Salei: Tranzicija koncept-tehnologija i editor-free mediji ... 171

Preminulom kolegi
Milanu opu, koji je
u vrijeme odravanja 16.
konferencije psihologa
bio predsjednik Drutva
psihologa Istre
Urednici

Zlatan Krajina
Kolektivni voajerizam
Predgovor
Anglosaksonskim akademskim krugovima medijske i kulturoloke teorije u prvoj

dekadi 21. stoljea krui pria o cariniku kojemu je svakim danom sve vie sumnjiv
izvjestan voza kamiona. Ni jedna provjera cijelog kamiona nije cariniku otkrila to
to taj voza krijumari, ali carinik i dalje ne poputa u uvjerenju da je verc na djelu.
Neto skrivate, ali nikako da otkrijem to. Odgonetnite mi, molim Vas, o emu je
rije? Neu Vas kazniti, samo elim shvatiti u emu je kvaka svakodnevnog pro-
meta, preklinje carinik vozaa. U pravu ste, otkriva voza, krijumarim. to?
uporan je carinik. Kamione! spremno e voza.
Nije to bez razloga esto prepriavana zgoda kada je u pitanju recentno razumije-
vanje medija. Kao efektna metafora pria se pojavljuje u jeku svojevrsne iscrplje-
nosti analiza pojedinih emisija i lanaka (studije medijskih tekstova) i njihovih
dekodiranja (studije medijskih publika) u gotovo fetiistikom nastojanju da se
dohvati esencija ivota s medijima, dok ta ista esencija izmie pred oima: sama
injenica, kako podsjea Todd Gitlin, da su mediji tu, svuda oko nas, i da smo im,
htjeli-ne htjeli u ogromnoj koliini u svakodnevnome prometu informacija izloeni
na mnoge naine. S tog mjesta istraivanja mogu ii razliitim putevima, a grupa
novinara, znanstvenika, predstavnika javnih institucija, okupljenih oko Jasenke
Pregrad, predsjednice programskog odbora 16. godinje konferencije hrvatskih
psihologa, odluila je ii nimalo jednostavnim, ali za potrebe skromnog, gotovo
nepostojeeg, hrvatskog prostora kulturnih i medijskih studija, trenutano najpo-
trebitijim putem. Zadali su si, odnosno kako ti sami humanisti kau, osjetili su po-
trebu, preispitati medijsku praksu u tek punoljetnoj hrvatskoj demokraciji.
Suvremeni hrvatski identitet mediji pregovaraju izmeu odbaenog nasljea
nadnacionalnih ideologija i mlade nacionalistike iskljuivosti, a to rade i u vla-
stitom procijepu. Ispituju svoje praktine mogunosti izmeu tek otkrivenih po-
slovnih potencijala posvemanje komercijalizacije (ije toliko voljeno obeanje
pozapadnjaenja destabilizira nekad bolje razumijevanu granicu izmeu dobrog
i loeg ukusa, to zbog nedostatka kritinog javnog mnijenja, to zbog istog nez-
nanja), i jo uvijek nedostatno batinjenih sloboda i odgovornosti u izraavanju.
Moda smo samo neije sjeanje*, kau psiholozi, koje veinom takvi hrvatski me-
diji u svoje registre ukljue prema zahtjevu zapadnjakih problem/solution formula

da za medije (vie nego s medijima) obave medijsko imenovanje i uokvirava
nje stvarnosti (kako to naziva Nick Couldry). No ne bez naplate duga. U okruenju
skromnih hrvatskih rasprava, gdje sustavno istraivanje kulture ivota s medijima
ne postoji, ova zbirka s obiljem izrazito vanih detalja i analitiki visoko vrijednih
uvida preispituje promet koji je na djelu. Ve samim time autori ove zbirke sudje-
luju u dokidanju krijumarenja s poetka ovog teksta, moda ne toliko kamiona, ve
odgovornosti za medije u Hrvatskoj (iako ni simbol kamiona u modernoj Hrvatskoj
nije uvijek bio samo figurativan).
Sve je manje oponenata tvrdnji da smo u postmodernome vremenu, u kojemu,
kako je prije tridesetak godina uvjeravao Jean Baudrillard mapa prejudicira teren
(daleko od konteksta slovensko-hrvatskih odnosa, ali asocijacija je potencijalno
znakovita). Medijske slike ne samo reflektiraju nego i stvaraju svijet u kojemu se
pojavljuju, opetovao je nebrojeno puta Roger Silverstone. Rezultat je to sloenih
tenzija meu medijskim akterima (ambiciozni urednici i izvjestitelji, ablonizirani
vlasnici, upotrebljavani gosti, zainteresirani obini ljudi, statistike medijske
publike) i silnicama koje ih distribuiraju (pravo na informiranje, zakonska obveza
za omoguavanje informiranja, trina obveza za zaradom). U tim se tenzijama me-
diji u Hrvatskoj, jednostavno, dogaaju. Kao platforme masovne komunikacije, u
koje su dnevno uperene nebrojene ui i oi, mediji reproduciraju kulturu svakodne-
vnog ivota u kojem djeluju, ali pri tome operiraju osobitim simbolikim dobrima,
te posljedino stvaraju svoj zaseban zapis svijeta. U takvim i pomou takvih medija
stranci se sastaju, podsjea i Johansen, licem u lice. Zbiva se to, nastavlja on, u ni-
kad cjelovitoj, ali uvijek sugestivnoj prisutnosti (na mjestu dogaaja, tijekom
dogaaja i sl. kroz iva javljanja i najnovije vijesti). Brinui vie o ostvarivanju
takve prisutnosti nego o njezinim implikacijama za drutvo u kojem se ona poja-
vljuje, medijima je najvea briga ona o njima samima: da nas uvjere u ideju o svojoj
vjerodostojnosti. Na ekranu se jedna uz drugu pojave do tad razdvojene privatne
sudbine, i to u svrhu javnog izlaganja. Prije nego ponudi analizu stvarnosti, televi-
zija, dakle, trai najprikladnije vizualne i narativne tehnike kako bi zadrala gle-
datelja (istiu i Heath i dr.). Tako se i psiholozi nau uz bok drutvenim, politikim,
estradnim akterima, pojedincima, osobenjacima, traumatiziranima, neshvaenima.
Autore u ovoj zbirci zato je, meu ostalim, primarno zanimalo na koji nain se to
zbiva, u kojem odnosu moi te kako se u odnosu na to postavljaju i mogu postavljati
psiholozi.
Prilozi zbirke Psihologija - mediji - etika: iskustva i promiljanja za bolju suradnju
ne samo da izviru iz prakse nego, tovie, predstavljaju vrijedan zapis iskustava s
praksom. Tekstovi se, u krajnjoj instanciji, u tom smislu odlikuju visokom autore-
fleksivnosti koja od sredine 1980-ih naovamo u anglosaksonskim kulturalnim stu-
dijama izrasta u kljuan zahtjev valjanosti kvalitativnog istraivanja. Ona autorima i
autoricama omoguuje kritiki odmak od svojih profesionalnih pozicija u odnosu na
medije, svojih pozicija komunikatora u medijima i kroz medije s komunikantima s

kojima dolaze u dodir (koji je veinom virtualan, ali nita manje moan i znaajan).
Taj odmak autorima slui kao dobra prigoda za tretman odgovornosti kakav pri-
mjerice britanske kulturalne studije (najee referencirane u svjetskim okvirima)
u istraivanju prepoznaju fundamentalno u Lvinasa. Drugi (npr. onaj o kojemu
istraujem, o kojemu u mediju izvjetavam, s kojime u mediju suraujem) na svijetu
se pojavljuje nuno prije mene, odnosno, ja tu jesam tek ako si ovdje ti, jer ja, pojed-
nostavnjeno, nisam centar svijeta. Masovni medij (sa svim pogrdnim znaenjima
masa i masovnosti u Raymonda Williamsa) nudi se s druge strane kao prostor
akcije, prema Zielinskome, za organizirane pokuaje da se spoji ono to je razd-
vojeno. Povrh spomenutih vlasnikih, institucionalnih, ideolokih, i pitanja identi-
teta, etiki prijepori u takvim su susretima dakle neumitni, no koliko su preispitani?
Imajui na umu posvemanju globalizaciju (u svim svojim nejednakostima i po-
malo otrcanoj rasprostranjenosti pojma) i reakcionarnu glokalizaciju, multipli-
kaciju kanala tzv. novih medija te segmentaciju publika, ve je previe vremena
prolo otkad su, barem na anglosaksonskom terenu, tridesetak godina stare teorije
aktivnih medijskih publika ustvrdile da je mnogo korisnije (i tonije) pitati ne to
mediji ine ljudima (recipijentima) nego to ljudi ine s medijima (i s onima koji
se pomou medija u slikama i zvukovima ukazuju). No moralnu kategoriju medij
ske su studije tek implicirale te je ona dobivala tek uopene, ako ikakve, prilike za
raspravu, a analize su se laali usko specijalizirani uvari pojedinih znanstvenih
poddisciplina te su (samo) njima i pridonosili. Zbirka Psihologija - mediji - etika:
iskustva i promiljanja za bolju suradnju moe tome statusu quo pomoi dvoja-
ko: prvo, svojim odlunijim suoavanjem s odgovornou, u sloenom kontekstu
pojave medijskog teksta kroz razliite medije u sloenosti svakodnevnog ivota;
drugo, okupljajui sve elemente tog simbolikog prehrambenog lanca u isti fo-
rum za raspravu: i novinare, i urednike, i vlasnike, i predstavnike javnih institucija.
Potonja karakteristika pristupa s kojim su radovi u ovoj zbirci nastajali nudi priliku
za budue irenje kruga sudionika i specijalizacije rasprava nakon njezine objave.
U svojoj osnovi, ova zbirka, dakle, a) prepoznaje i locira uloge i pozicije s kojih
osnovni komunikatori (strunjaci psiholozi, mediji i publika sudionici) ulaze
u masovnu komunikaciju u recentnoj hrvatskoj praksi, s kritikom referencom na
konkretne sluajeve, b) pozicionira time sugeriranu mapu odnosa moi prema su-
protstavljenim kategorijama odgovornosti i moralnosti, i c) vraa tako probavljene
pozicije natrag u praksu, iz koje inicijalno i proizlazi, ali sada u obliku predloenih
smjernica za dalji rad, za bolju suradnju. Sudionici rasprava u ovoj zbirci u tom smi-
slu nastoje bolje razumjeti ono to je za svakog od njih druga profesija i itateljima
zbirke ponuditi ono to bi se u duhu Julie Kristeve moglo shvatiti kao spoznavanje
karakteristika drugoga u meni samome, kao nuan preduvjet za razumijevanje,
u ovome sluaju, meu razdvojenim, a meusobno ovisnim profesijama.
Prerano je u Hrvatskoj gledati u perspektivu takvih istraivanja, ak i u predgo-
voru tako vrijednom (i u mnogoemu pionirskom) pothvatu psihologa i medij-

skih strunjaka. Za sada je i vie nego dovoljno pozvati na konano suoavanje s
injenicom da novinarstvo, iako relevantna, nikako nije i jedina vana djelatnost
medija. Da spomenem samo neke relevantne medijske sluajeve, to je s ispitivanj
em identiteta koji publike pregovaraju kroz glazbene preferencije poput zapadnog
popa ili narodnjaka, s ksenofobnim izljevima panika morala u sluaju etnikih
i seksualnih manjina, s uspjesima domaih sapunica i neuspjesima ulinih inter-
vencija? Mediji (dakle, nikako ne samo novinarstvo) u niz svojih proizvoda nude
svojim publikama simboliku referencu za kulture svakodnevice drutva u kojem
djeluju. Naalost, preesto je ona u rukama medijskih profesionalaca koji ne poka-
zuju adekvatnu razinu svijesti o pripadajuoj visokoj odgovornosti koju dobivaju u
drutvenoj komunikaciji. Slijedei ovu zbirku tekstova, praktiarima u medijima i
nadglednim tijelima (koja rade sa slinih startnih pozicija) zato treba biti znakovito,
prvo, da na raspravu o pitanjima iz njihove domene poziva netko drugi, umjesto
njih samih, te da su, drugo, ti koji se sa spomenutim problemima u ovoj zbirci love
u kotac oni u ijem je profesionalnom fokusu pomo u uvanju mentalnoga zdra-
vlja. Zar je to, dakle, karakteristika recentnog rada medija u hrvatskome drutvu?
Prosudit e, dakako, raznovrsni interesenti za medije, kojih je u Hrvatskoj sve vie.
Psihologija - mediji - etika: iskustva i promiljanja za bolju suradnju oznaava,
da zakljuim, rezultat profesionalnog angamana oko recentne medijske prakse u
Hrvatskoj kao jednog vanog drutvenog problema. Psihologija - mediji - etika:
iskustva i promiljanja za bolju suradnju, zapravo, proizlazi iz cijelog jednog ko-
lektivnog pothvata, koje umjesto pomodnog kukanja o komercijalizaciji u stilu
Frankfurtske kole kritike teorije, iznalazi ideje iz svojih muka i nudi ih onima koji
bi se ak i nakon objave ove zbirke usudili pravdati kako su svih tih problema vrlo
dobro svjesni, ali da ne znaju to i kako initi, a ako znaju, da ne mogu. Tko komu-
nicira, odgovoran je; u aktivnosti masovne komunikacije mogue je, tehnolokim
trikom, sakriti se od direktne dostupnosti publici tijekom emitiranja, ali ne i od
analize i kritike koja tu aktivnost podsjeti upravo na tu opasnu trenutanu dostup-
nost tim brojnim drugima. Da se vratim na poetak, ova nas zbirka podsjea da ne
smijemo zanemariti osnovnu injenicu da smo svakodnevno izloeni raznovrsnim
medijima, medijskim dogaajima i ljudima te da tu injenicu ne smijemo, manjkom
interesa ili znanja, podcijeniti. Prozor u svijet moe se zakloniti novinama*, suge-
riraju psiholozi. Budimo zato svjesni, dodao bih u nastavku, da su nam pri pogledu
u svijet u rukama doista novine, a nikako prozori, koji pak, ako i omoguuju metafo-
ru za medije, nisu i nikada nee biti jednosmjerni, ve viesmjerni kanali (ne)odgo-
vornog kolektivnog voajerizma. Dostupnost drugima pomou medija, da zakljuim,
hrvatski psiholozi informirano postavljaju kao drutvenu temu hitne vanosti, ali
i vjenog prijepora. Na uenje, kritiku i raspravu svi su pozvani.
10

O autoru
Zlatan Krajina (r. 1981.) magistrirao je medijsku i kulturoloku teoriju na fakultetu
Goldsmiths, Sveuilita u Londonu, gdje u istom polju radi doktorat u klasi profesora Da-
vida Morleya. Radio je deset godina na Hrvatskoj radioteleviziji. Na Radiju je proao sve
forme od terenskog reportera, preko urednika i voditelja do autora dokumentarne radio-
drame i rada u menadmentu kue kao pomonik ravnatelja za razvoj, a na Televiziji po-
vremeno izvjetavao, i ureivao, i vodio ranojutarnje Vijesti te sudjelovao u digitalizaciji
proizvodnje. Odlaskom najprije u SAD na godinu dana usavravanja na polju televizije i
drutva, a onda u London na obrazovanje u britanskim kulturalnim studijama zauzima
kritiku distancu prema industriji kako bi dalji akademski rad posvetio irenju spoznaja
za bolje razumijevanje medija, kad su ve bolji mediji nedosanjani ideal.
* Ove dvije poruke, kao i poruke na veini bedeva konferencije, pripadaju poznatim nepoeljanim
mislima poljskog satiriara Stanislawa Jerzy Leca. (op.ur.)
11

Jasenka Pregrad
predsjednica programskog odbora 16. konferencije HPD-a Psihologija - mediji - etika
Vesna Rusijan Ljutina

predsjednica organizacijskog odbora 16. konferencije HPD-a Psihologija - mediji - etika
Osnovni sastojci i zaini

Uvod
Knjiga koja je u Vaim rukama rezultat je uvjerenja (izraenog pisanjem ovdje

objavljenih tekstova) nevelikog broja psihologa i jo manjeg broja novinara, da ima
smisla javno djelovati u skladu sa sobom, svojim svjetonazorom (humanistikim,
podravajuim demokratskom drutvenom ureenju) i onda kada sveukupne
drutvene okolnosti poruuju da je pametnije, u svakom sluaju lagodnije, ne initi
nita za opu stvar. U moru vanih informacija, dogaaja, doivljaja, spoznaja...
koje su danas/ovdje aktualne, neke moda ak i presudne, teko je izabrati one koje
imaju toliku vanost da zasluuju na posveeni angaman. Tema: Psihologija - me-
diji - etika urednicima i autorima ove knjige bila je takva, dovoljno vana da nas
okupi i povee oko zajednikog cilja: djelovati k promjeni ponaanja ljudi u javno-
medijskom prostoru na bolje!
Ova knjiga, koja je posljedica nae trogodinje usredotoenosti na temu odno-
sa izmeu psihologije (psihologa) i medija (novinara, urednika, vlasnika medija),
samo je pokuaj da ono o emu je veina nas raspravljala za vrijeme, uoi i nakon 16.
konferencije psihologa u Poreu 2008. uokviri tako da istakne samo neke, po nama
najvanije aspekte tog odnosa.
Moi emo smatrati uspjehom ako smo Vas potaknuli da ovu temu i sami proglasite
vanom te da slijedom proitanog u njoj preispitate ponaanje, promijenite ga ili
pak ustrajete u svojem ponaanju u javnim medijima.
U finiu trke za ovu knjigu esto su me spopadala ona dva, za takve (ne)prilike
uobiajena pitanja to je sve ovo meni trebalo? i Kako sam se uope zatekla
ovdje? Na moju alost odgovori na oba sjede u mom krilu pa mi nije bilo druge
nego plivati dalje do cilja koji, evo, drite u rukama.
to je sve ovo meni trebalo? Kako se ve tridesetak godina druim s medijima i
sudjelujem u njima iz uloge psihologa, primijetila sam da mi je sve tee, da sam sve
ee nezadovoljna tom suradnjom, da imam sve vie pitanja o smislu te suradnje te
13

da tu muku ne mogu rijeiti izborom - suraivati ili ne, odnosno iriti valjane spoz-
naje o ovjeku... pomagati pri upoznavanju i razumijevanju pojava koje se tiu ljud-
skog doivljavanja i ponaanja (kako nam nalae na Etiki kodeks) ili uvati digni-
tet svoje struke i svoj osobni pa odbiti suradnju s medijima. Shvatila sam da me bilo
koje rjeenje ili/ili ostavlja dijelom nezadovoljnom. Kako nisam osobno sklona
kompromisima, pa me ni takva suradnja s trgovanjem koju sam probala primjenji-
vati nije ostavljala mirnom, odluila sam pozvati kolege na zajedniko promiljanje
o tome postoji li neko, kako bi strunjaci iz nenasilnog rjeavanja sukoba rekli,
rjeenje win/win. Meni je dodue puno milije tragati za rjeenjima i/i, onima
koji nam doputaju da svi postojimo sa svojim razliitostima, nego pobjeivati. 1.
hrvatski kongres primijenjene psihologije 2006. godine bio mi je inspiracija jer mi
se inilo da je pravo mjesto za takvu raspravu pa sam okruglim stolom Poziv na
etiko promiljanje o pojavljivanju psihologije (i psihologa) u javnom i medijskom
prostoru htjela tu svoju muku raspraviti s kolegicama i kolegama u nadi da moemo
napraviti barem neki korak k formiranju zajednikih i tako sigurno mudrijih stavo-
va, principa i algoritama bolje suradnje s medijima. U tu avanturu dozvala sam i
Andreju Braja ganec kao predsjednicu Etikog povjerenstva Hrvatske psiholoke
komore (HPK) pa smo nas dvije otvorile i moderirale raspravu. Ako nita drugo,
kad ovjek podijeli muku, ona se prepolavlja kae poslovica. A na Etiki kodeks
kae i Njegova (psihologova) je dunost, nadalje, savjetovati se s kolegama ukoliko
ima etikih dvojbi. Zanimanje za temu bilo je veliko, rasprava iva i puna iskusta-
va, primjera suradnje i sudjelovanja u medijima te zavrila zakljucima, koje smo
proslijedili organizatoru kongresa Hrvatskoj psiholokoj komori. HPK je odluio
raspravu nastaviti na 14. konferenciji psihologa u Vodicama. Eto, osim to je meni
trebalo, trebalo je i kolegama.
I ja sam imala nekoliko razloga za ukljuivanje.
Prvi: Kada sam prije nekoliko godina stala pred nastavnike jedne osnovnokolske
zbornice i poteno ih, cijelom svojom profesionalnom duom, pouavala smisle-
nosti, uinkovitosti, sadraju... UNICEF-ova programa zaustavljanja nasilja meu
vrnjacima u kolama Hrvatske, te im poruivala: To mora biti stav cijele kole i
cijele vae zajednice!, osjeala sam tremu i nelagodu. Zato? Jer sam bila svjesna
da je uzrok problemu nasilja meu djecom vrsto ukorijenjen u ponaanju odraslih,
u koli i oko nje, u bolesnom drutvu te da lijek koji nudimo moe (samo) pri-
vremeno ublaiti bol. Kada mi je, nadalje, profesor tjelesnog odgoja iz iste zbornice
kazao da e poruke koje uenici pokupe iz TV programa i videoigrica ko ruka znoj
s ela obrisati tragove naih psiholokih radionica iz njihovih bia, zazeblo me oko
srca i pitala sam se: Ima li pravo? Kako postii da budemo korisniji od tetnih utje-
caja mnogih televizijskih programa i drugih medija? Kako onemoguiti da se takvi
proizvode? Kako osigurati da takvi ne budu ljudima privlani? Koliko je protivnik
jak?... Odustati ili nastaviti nastojati? U mom sluaju izbor je bio: nastaviti nastoja-
ti! Zato? Obvezivalo me ono to sam vidjela u oima veine uenika (i ne samo
14

njih): povjerenje, potovanje i podrku. Dapae, oekivanje od nas odraslih, od onih
koji znaju, od onih koji bi tebali znati, da budemo putokaz.
Drugi: Dogodila se i (sluajna?!) koincidencija: taman u periodu kada sam raz
miljala o tome kako postignuti da, barem u Istri, gdje je Drutvo psihologa gotovo
desetogodinjim radom osiguralo ugled u svojoj zajednici, pokrenemo kampanju
protiv medijskih sadraja koji ugroavaju ljude (pogotovo djecu i stare), Jasenka
Pregrad je, zajedno s Andrejom Braja ganec organizirala okrugli stol na 1. kon-
gresu primijenjene psihologije u Zagrebu (2006.) na temu strukovnih pravila o
psiholozima u medijima. Jednake i sline brige morile su, oito, jo neke kolege u
Hrvatskoj!
Kada se na istu temu meu psiholozima na okruglom stolu u Vodicama, u sklopu 14.
konferencije psihologa Hrvatske, rasplamsala rasprava, u meni je zaiskrilo nagnue
da se medijima s psihologijske/psiholoke toke gledita posvetimo temeljito, ja-
snim ciljevima usmjereno. Dakle, organizirajmo cijeli struni skup na tu temu -
sljedeu konferenciju Hrvatskog psiholokog drutva, u Istri! Moji istarski kolege
i kolegice podrali su tu ideju, nadogradili je ugraivanjem pitanja etinosti u tom
odnosu i zapoeli smo s pripremama.
Navest u jo da je to bilo vrijeme poasti reality showova na naim TV programi-
ma. lanovi moje obitelji, ljudi s kojima radim, ljudi s kojima se druim, svi su o nji-
ma raspravljali. Neki su se sablanjavali, a neki su se zabavljali, ne videi opasnost
za mentalno zdravlje ni onih koji u njima sudjeluju ni onih koji ih gledaju. Ljutnja
i zabrinutost tjerale su me na akciju. Volontirala sam na pripremi nae konferen-
cije puna energije i tom vatrom podgrijana! Smatrala sam da je zadaa psihologa
konfrontirati se s urednicima i vlasnicima televizijskih kua. Smatrala sam da su oni
samo ljudi i da humanu argumentaciju protiv takvih programa moraju razumjeti!
Rei ete: naivno! No manje me smetalo ispasti naivna/glupa, nego li licemjerna/
neodgovorna, s obzirom na to da sam psiholog koji e nastojati zajednici u kojoj
djeluje pomagati pri upoznavanju i razumijevanju pojava koje se tiu ljudskog
doivljavanja i ponaanja. Pri tome e isticati i podupirat slobodu izbora vlastitog
ponaanja svakog pojedinca, ukoliko to ponaanje ne teti drugima. (iz Kodeksa
etike psiholoke djelatnosti)
Kako sam se uope zatekla ovdje? Jo od vrtia su nas, kad bismo proizveli
neku nevolju, odrasli pitali: Tko je prvi poeo? Od tog vremena mi se to pitanje ne
svia i dugo mi je trebalo da shvatim da je ono nepravedno (u potrazi za pravdom),
jer bi u takvoj isljednikoj proceduri zapravo onaj koji je prvi poeo bio kriv (ili od-
govoran) za sve to se poslije dogodilo i za sva ponaanja svih drugih koji su slijedili
u tom nizu. Budui da sam prva poela akati po ovoj temi, tako mi svakako pri-
pada neka koliina odgovornosti za to u to se izrodio okrugli stol iz 2006. godine,
pa onda mislim da je pravedno da sam se ovdje zatekla iako sigurno dovde ne bih
dola sama. injenica da smo u ovim promiljanjima doli (i) do ove knjige govori
da potrebu boljeg sagledavanja suradnje s medijima dijelimo s mnogim kolegama
15

psiholozima, ali i novinarima i medijskim strunjacima, te da su i oni preuzeli i di-
jele s nama, urednicima, odgovornost (krivicu) za sve ono to se poslije dogodilo.
A ja? Dvadeset etiri sam godine psihologinja i predano radim svoje poslove
(od onih u tekstilnoj industriji, preko onih u socijalnoj skrbi, do ovih potonjih u
predkolskom odgoju). Uvjerena sam da sam pomagala ljudima i nije mi bilo vano
koliko se o tome zna. No kad sam se poela pojavljivati u medijima (na lokalnom
radiju, televiziji), ljudi su mi se poeli obraati ee, za raznovrsnije potrebe i s
veim zanimanjem/potovanjem prema tome to radim. Koliko god mi je to im-
poniralo, toliko me je i uznemiravalo. Bila sam potpuno svjesna da kvaliteta mog
pojavljivanja u medijima nije posljedica znanja o tome kako se to ini, ve rezultat
odvanosti, spremnosti na rizik, uvjerenosti u to da je ispravno usmjeravati panju
javnosti na psiholoke teme obraanjem psihologa. I meni je, naravno, jasno koliko
su mediji prisutni u svakodnevici ljudi, pa sam smatrala pogrenim ne iskoristi-
ti priliku da u njima iskaem poruku javnosti koju drim vanom. U tome mi je
bila potrebna podrka, savjet, uputa kako da to uinim to bolje, pa sam se pitala:
Zato nas na studiju nitko nije pripremio za te i sline situacije? Zato se u obvez-
nom strunom usavravanju tome podruju nije obratilo vie pozornosti? Zato se
o tom vanom strunom pitanju ne raspravlja meu kolegama suradniki, nego s
omalovaavanjem i prikrivenom kompeticijom? Zato to se pojavljivanje psihologa
u medijima dri struci i znanosti nepoeljnim ponaanjem ? Ili?
Prvo to nam je vano naglasiti jest da su i tema, i konferencija, i ova knjiga izrasli
iz potreba ljudi koji su se tri godine okupljali oko nje.
Drugo to nam je vano naglasiti jest da smo uspjeli na konferenciji ostvariti dija-
log s novinarima i predstavnicima vlasti zaduenih za medije, ime smo otpoeli
istinsku demokratsku raspravu i, premda su novinari bili u manjini, ostvarili ravno-
pravan dijalog izmeu naih struka.
Psiholozi su se nali na, za njih, neobinom terenu bez zavisnih i nezavisnih vari-
jabli, nul-hipoteza i statistiki znaajnih razlika, na terenu subjektivnog odreenja
koje e pridonijeti kolektivnom subjektivnom odreenju etinosti nae suradnje s
medijima. I oni novinari koji su se odazvali naem pozivu na zajedniko promiljanje
bili su na neobinom terenu, ve i sami zapitani oko etinosti svoje struke i prakse,
zatekli su se okrueni mnotvom psihologa. Svojim hrabrim dolaskom dodali su
novu kvalitetu naim raspravama i na tome im elimo zahvaliti, kao i na sudjelova
nju u ovoj naoj knjizi. Kaemo hrabrim jer se ta hrabrost moe mjeriti s hrabrou,
na primjer, psihologa iz podruja psihologije marketinga koji sudjeluju na konfe-
renciji, recimo, filozofa etiara i raspravljaju o etinosti vlastite prakse.
Tree to nam je vano naglasiti jest da je veina sudionika bila mnogo vie usmjere-
na na prijedloge i inicijative za poboljanje stanja nego na kukanje to je ono takvo
kakvo jest, ime smo izbjegli osjeaj bespomonosti i vlastitu frustraciju uinili ko-
risnom motivacijom za bolje i drugaije. To bolje i drugaije pretoilo se u Zakljuke
i preporuke konferencije, to je jo jedna neobinost u naem strunom okupljanju.
16

Bez obzira na to to Etiki kodeks psihologa nalae da Svaki psiholog, meutim, u
svom djelovanju nastupa kao nezavisna osoba, te dopunjava i oplemenjuje pravila
dana ovim Kodeksom osobnim sustavom humanih vrijednosti, vlastite kulture i
ivotnog iskustva, ipak je okvir i orijentir zakljuaka i preporuka svojevrsni puto-
kaz za objedinjavanje naih motiva i snaga u najpotrebnijim pravcima djelovanja,
s jedne strane, te referentni okvir pojedincu da se lake odlui za etinije izbore
vlastitog djelovanja.
I ova je knjiga na tragu ostvarivanja nekih od zakljuaka, posebno onih koji govore
o potrebi za edukacijom psihologa, novinara i edukacijom o medijskoj pismenosti.
Ona nije zbornik (odabranih) radova, niti je sveobuhvatna i sistematina. Nain na
koji je graena dosta je nalik tome kako je graen program nae konferencije od
pojedinanog (strunjaka i iskustva) k opem (savjetu, prijedlogu, principu). Cilj
koji bismo eljeli postii ovom knjigom jest podcrtavanje onih postojeih iskustava
i uvida koji mogu pomoi psiholozima i novinarima da bolje surauju i bolje udjenu
etike principe u svoj rad. Takoer smo eljeli da knjiga odie ozrajem konferenci-
jskog dijaloga. Zato smo iz mnotva onih koji su aktivno sudjelovali na konferenciji
odabrali autore koji mogu podijeliti svoja iskustva tako da ona pridonesu ostvarenju
eljenog cilja knjige. Svi autori i recenzenti sudionici su konferencije.
Premda smatramo da e ova knjiga sa svim svojim lancima biti korisna onima koji
su skloni (etikim) promiljanjima, a ne samo novinarima i psiholozima, ipak je
poglavlje Za sigurnije hodanje medijima vie namijenjeno psiholozima, a S ovu i
s onu stranu medija vie namijenjeno novinarima.
Moda e nam se initi da usprkos svim ovim okupljanjima, raspravljanjima, akci-
jama u naim redovima i u medijima te pisanjima, ukljuujui i ovu knjigu, nismo
mnogo postigli, jer su medijski prostor i sadraji u njemu jednaki kao to su bili i
prije nego to smo poeli. Bavei se ovom temom i sami imamo osjeaj da je u su-
vremenom hrvatskom drutvu nemogue iupati medije iz vlasti profita. Ponekad
nam se ini i da pojedine djelatnosti psihologa takoer postaju zarobljenici profita.
Meutim, u prirodi je civilnoga drutva i njegovih inicijativa da omogui pojedinci-
ma da se okupljaju oko zajednikih potreba i vrijednosti i da pokreu akcije i aktiv-
nosti da bi dosegli svoje ciljeve (ne ugroavajui integritet drugih lanova drutva).
S druge strane, kako nas upozorava uveni filozof i sociolog suvremenog doba Zyg-
munt Bauman (Bauman, Z., 2000., Liquid Modernity Cambridge, Polity Press), u
ovom postmodernom dobu stalnih promjena i fluidnog stanja nema vie instituta
koji uva drutvene i etike vrijednosti. Po Baumanu je kljuno pitanje kako u su-
vremenom dobu pomiriti vrijednosti koje su neupitni etiki standardi ljudskog
djelovanja, s jedne strane, i posljedice tekueg drutva, s druge. On smatra da ih je
u dananje vrijeme zapravo nemogue pomiriti, no da se i dalje trebamo truditi, ali
i prihvatiti da ih moda ne moemo sve pomiriti u isto vrijeme. Pri tome naglaava
nau osobnu odgovornost za ivljenje vrijednosti, jer kako kae Odgovornost je
ili osobna ili je nema. Dakle, ne treba se nadati da e neki autoritet dekretom
17

zaustaviti sva neetina djelovanja, nakon to mu argumentirano objasnimo da su
ona neetina. Promjenu, ini se, moemo dosegnuti jedino tako da udruivanjem
graana i zagovaranjem dosegnemo tu kritinu masu osobnih odgovornosti.
I naposljetku elimo naglasiti da su sve prethodne aktivnosti, konferencija pa i ova
knjiga dio zagovaranja etikih vrijednosti pojedinaca koji su s razine vlastite osobne
odgovornosti odluili djelovati, elei iskuati koliko ima prvenstveno psihologa i
novinara, ali i svih ostalih graana koji ele etinije medije i etinije koritenje me-
dija. Hoemo li uspjeti, osim svih ovih malih koraka, ostvariti i statistiki znaajnu
promjenu, ovisi i o Vama (i o tome kako ete odluiti ivjeti svoju osobnu odgovor-
nost), dragi itatelju.
Pazin Zagreb, rujan 2009.
O autoricama
Jasenka Pregrad, psiholog, psihoterapeut
Homa, d.o.o., Zagreb, jasenka.pregrad@gestalt-drustvo.hr
Od 1976. godine esto sam suraivala s novinarima i sudjelovala u medijima kao
kolski psiholog, strunjak za podruje adolescencije, poslije tijekom rata kao strunjak
za podruje traume i oporavka te openito za pitanja vezana za kliniku psihologiju i
psihoterapiju. Osim brojnih sporadinih napisa i emisija, sudjelovala sam vie godina
u osmiljavanju i strunom voenju emisije to mi se to dogaa na HTV 1, te godinu
dana pisala svoju kolumnu Umijee ivljenja u podlisku Veernjeg lista. Budui da sam
20 godina radila u II. gimnaziji koja je bila u nekom razdoblju i Centar za odgoj i obrazo-
vanje u kulturi i imala i novinarska usmjerenja, brojni novinari su moji bivi uenici, to
mi je vjerojatno omoguilo i drugaiji pogled na novinare i novinarstvo, a i mogunost
da u brojnim kasnijim susretima s njima na osobniji nain doivim i razumijem njihovo
profesionalno iskustvo.
Vesna Rusijan Ljutina, vesna rusijan@yahoo.com

Diplomirala sam psihologiju 1985. na FF-u u Zagrebu. Ravnateljica sam Djejeg vrtia u
Pazinu. Bila sam predsjednica Organizacijskog odbora 16. konferencije u Poreu. Pisala
sam za srednjokolski list, koji sam i ureivala, te sam objavljivala lanke u Poletu i
Studentskom listu. Ureivala sam i vodila radijsku emisiju Pletenica na lokalnom
istarskom radiju s temama iz raznih podruja psihologije, a rado me ugouju i na
Nezavisnoj istarskoj televiziji.
18

Iz kodeksa etike psiholoke
i novinarske djelatnosti
U knjizi se autori i autorice vie puta referiraju na kodekse etike psiholoke i novi-
narske djelatnosti, stoga je dobra prigoda dana poetku poveemo etiku sa svime
onime to slijedi. Mi, zapravo, poinjemo od nje, a ne od medija ili od psihologije.
Etinostje ovdjekrovni pojam. eljeli bismo da upravo on zdrui medije i psiho-
logiju u zajednikom nastojanju injenja dobra u zajednici. Voljeli bismo da Vae
daljnje itanje ove knjige bude povedeno tom idejom.
U nastavku izdvajamo odrednice iz oba kodeksa bitne za to bolju suradnju psiholo-
ga s medijima, novinara s psiholozima te obraivanje psiholokih tema.
Kodeks etike psiholoke djelatnosti sadri etiri dijela: ope odredbe, temeljna
naela, etike standarde i zavrne odredbe.
U dijelu OPE ODREDBE odnosa izmeu psiholoke djelatnosti i medija dotie
se jedan lanak:
lanak 1.
(4) Psihologu mora biti cilj iriti valjane spoznaje o ovjeku i njegovom ponaanju
i primjenjivati ih s ciljem poboljanja kvalitete ivota pojedinca i ljudske zajed-
nice.
(6) Psiholog e nastojati zajednici u kojoj djeluje pomagati pri upoznavanju i razu-
mijevanju pojava koje se tiu ljudskog doivljavanja i ponaanja.
(7) Osobna je odgovornost i zadaa svakog psihologa ostvarenje najviih etikih
standarda vlastitog ponaanja.
Dunost mu je poticati etino ponaanje kod svojih uenika, studenata, surad-
nika i kolega. Njegova je dunost, nadalje, savjetovati se s kolegama ukoliko ima
etikih dvojbi. Svaki psiholog, meutim, u svom djelovanju nastupa kao neza-
visna osoba, te dopunjava i oplemenjuje pravila dana ovim Kodeksom osobnim
sustavom humanih vrijednosti, vlastite kulture i ivotnog iskustva.
U dijelu ETIKI STANDARDI OPI u etiri lanka dohvaaju temu psiholoke
djelatnosti i medija.
19

lanak 11.
Psiholog mora biti svjestan da njegov znanstveni i profesionalni stav i procjena
mogu utjecati na ivot drugih ljudi, te stoga mora biti krajnje oprezan da se njegova
uloga ne bi na bilo koji nain zlouporabila.
Psiholog nee sudjelovati u strunim aktivnostima kada se moe pretpostaviti da bi
se njegove vjetine ili dobiveni podaci mogli krivo koristiti, osim ako za to ne postoje
predvieni korektivni mehanizmi.
Psiholog nee sudjelovati u aktivnostima koje su usmjerene manipulaciji pojedina-
ca, skupina ili javnog mnijenja, a u slubi su promocije neije socijalne moi.
OGLAAVANJE I NASTUPI U JAVNOSTI
1. Definicija javnih nastupa

lanak 35.
Psiholog obavlja svoju profesionalnu ulogu i javnim nastupima. Javnim se nastupi-
ma smatraju svi oblici plaenih i neplaenih oglaavanja usluga, izdavanje pisanih,
audio ili videomaterijala, publiciranje u strunim i inim asopisima, intervjui i ko-
mentari dani javnim glasilima, davanje strunih miljenja u sudskim postupcima,
predavanja i recenzije.
2. Odgovornost za javne nastupe

lanak 36.
(1) Psiholog preuzima potpunu osobnu odgovornost za vlastite javne nastupe. Oni
moraju biti u skladu s ovim Kodeksom.
(2) U javnim nastupima psiholog ne smije davati netone podatke koji bi mogli
zavesti primatelja informacija. Psiholog je prije svega duan davati tone poda-
tke o vlastitom obrazovanju, iskustvu i kompetentnosti, akademskom stupnju,
publikacijama i rezultatima istraivanja, o svom profesionalnom statusu i zapo-
slenju, o uslugama koje prua, o znanstveno ili kliniki potvrenim rezultatima
pruanja tih usluga i o cijenama pruanja usluga.
3. Nastupi u javnim glasilima

lanak 37.
Kada nastupa ili kada komentira neke pojave putem javnih glasila, pisanih lanaka,
radio ili televizijskih programa, javnih predavanja i slino, psiholog mora nastojati
da njegov nastup bude utemeljen na odgovarajuoj psihologijskoj literaturi i praksi
te da iznesene tvrdnje i sveukupno ponaanje bude u skladu s ovim Kodeksom.
20

Kodeks asti Hrvatskog novinarskog drutva sastoji se iz tri cjeline: opa naela,
prava i dunosti i zavrne odredbe.
U dijelu OPA NAELA dva stavka povezuju novinare i javnost preko ljudskih pra-
va:
Pravo na informaciju, slobodu izraavanja i kritiku jedno je temeljnih prava sva-
koga ljudskog bia bez obzira na spol, rasu, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest
i politiko opredjeljenje. Iz tog prava javnosti da upoznaje injenice i miljenja
proizlazi i cjelina obaveza i prava novinara.
U svojem radu novinari su duni braniti ljudska prava, dostojanstvo i slobodu,
uvaavati pluralizam ideja i nazora, pridonositi jaanju pravne drave i kao demo-
kratski dio javnosti sudjelovati u kontroli nad djelovanjem vlasti i politike.
U cjelini PRAVA I DUNOSTI u osam toaka povezuje se novinarski posao i etika:
1. U obavljanju svojeg posla i djelovanja novinar se mora rukovoditi opim na
elima i etikom novinarskog poziva.
Polazei od naela da su u demokratskom drutvu javna glasila slobodna, sa-
mostalna, istraivaka i otvorena za razliita miljenja, novinar za svoj rad sno-
si odgovornost pred javnou, zakonom i pred svojom profesionalnom organi-
zacijom.
2. Iznoenjem samostalnoga i kritikog stava u traganju za istinom kao osnovnim
naelom u profesionalnom radu, novinar aktivno sudjeluje u stvaranju javnog
mnijenja i kolektivnom rasuivanju o stvarima koje se tiu sviju.
4. Novinar je obavezan iznositi istinitu, uravnoteenu i provjerenu informaciju.
On navodi osobe ili ustanove od kojih je dobio podatak, informaciju ili izjavu.
Ima pravo i da ne otkrije izvor informacije, ali za objavljeni podatak snosi
moralnu, materijalnu i krivinu odgovornost.
16. Novinar treba tititi ovjekovu intimu od neopravdanog ili senzacionalistikog
otkrivanja u javnosti. Novinar je obavezan potivati svaije pravo na privatni
i obiteljski ivot, dom, zdravlje i prepisku (intersubjektivnu komunikaciju).
Objavljivanje podataka koji naruavaju neiju privatnost, bez neije privole,
mora biti opravdano interesom javnosti. Koritenje sredstava za snimanje
izdaleka osoba u njihovom privatnom okruenju i privatnom posjedu, a bez
njihova odobrenje, neprihvatljivo je. Urednici ne smiju objavljivati materijale
suradnika koji ne potuju ta pravila.
Posebna se pozornost i odgovornost zahtijeva kad izvjetava o nesreama, obi-
teljskim tragedijama, bolestima, djeci i malodobnicima, u sudskim postupci-
ma, potuje pretpostavku (presumpciju) nedunosti, integritet, dostojan
stvo i osjeanje svih stranaka u sporu. U politikim sukobima treba uvaavati
graanska prava i slobode sudionika te nastojati ostati nepristran.
21

17. Novinar ne smije intervjuirati ni fotografirati dijete (do 14 godina) o pitanjima
njegova ivota ili ivota druge djece bez nazonosti roditelja ili drugog odraslog
odgovornog za dijete.
S uenicima se ne smije razgovarati niti ih se smije fotografirati u koli bez
odobrenja kolskih slubi. Djeci i mlaim maloljetnicima (od 14 do 16 godina)
ne smije se plaati za obavijesti niti se smije plaati njihovim roditeljima ili
skrbnicima, osim ako to nije u interesu djeteta.
18. Novinar ne smije otkriti identitet djece upletene u sluajeve seksualnog zlostav
ljanja, bez obzira jesu li svjedoci ili rtve.
U novinskim izvjetajima (i drugim prilozima) o sluajevima seksualnog
zlostavljanja djece sve formulacije moraju biti takve da:
a) dijete i maloljetnik ne mogu (ni izravno ni neizravno) biti identificirani
b) identificirana moe biti samo odrasla osoba.
19. Novinari moraju izbjegavati objavljivanje detalja i pejorativne kvalifikacije o
rasi, boji koe, vjeri, spolu ili seksualnoj orijentaciji kao i o bilo kojoj fizikoj ili
mentalnoj manjkavosti ili bolesti ukoliko to nije relevantno za javni interes.
22

P R VO p o g l a v l j e
N AKO N G A E N JA KO N FE R E N CIJE ,
PALE SE IDEJE
o posljedicama konferencije
PSIHOLOGIJA-MEDIJI-ETIKA
23

Predgovor ... 7
Uvod ... 13
Prvo poglavl je: Nakon gaenja konferencije, pale se ideje
Marlena Plavi: Zakljuena zakljucima, otvorena akcijama ... 25
Ana Karlovi i Sena Puhovski: Ugasi lo program i upali svoj stav! ... 36
Drug o p o g l a v l j e : Oi irom zatvorene ... 47

Tr e e p o g l a v l j e : Za sigurnije hodanje medijima ... 75
et vrto poglavl je: S ovu i s onu stranu medija ... 119
Peto poglavl je: Novi mediji - rastue nepoznato ... 169

Marlena Plavi
Zakljuena zakljucima - otvorena akcijama

Iz perspektive organizacijskog i programskog odbora 16. konferencije hrvatskih
psihologa s temom Psihologija - mediji - etika eljeli smo da velika koliina pro-
gramskog sadraja, vezanog uz glavnu temu konferencije (vie od 90 izlaganja,
okruglih stolova, radionica, poster-predstavljanja, debata itd.), na kraju bude sa
eta i pretoena u odreene zakljuke i preporuke. Zakljuke i preporuke namije-
nili smo svim sudionicima konferencije, nama koji smo konferenciju pripremali i
graanstvu koje bi to moglo zanimati, a pripremili su ih moderatori pojedinih pro-
gramskih cjelina zajedno sa sudionicima. Posljednjeg dana konferencije zakljuci i
preporuke predstavljeni su sudionicima, a nakon konferencije, u skraenom obliku,
objavljeni u javnim glasilima. Godinu dana nakon konferencije planiramo na okru-
glom stolu naredne, 17. konferencije, s temom Odgovornost osobna, profesional-
na, drutvena saznati to se s ostvarenjem zakljuaka dogaalo.
Konferencija Psihologija - mediji - etika dala je svojim sudionicima priliku da raz
mjenjuju znanja, iskustva, stavove, sumnje, dileme, da raspravljaju i problematizi-
raju. Osim mnotva znanja, iskustava i stavova sasvim se jasno moglo uti i meu
novinarima i meu psiholozima da im nedostaju neka konkretna znanja, specifine
vjetine, mjestimino odlunost, ponekad samopouzdanje. To, naravno, nisu nove
spoznaje, ali kada se izraze, onda onima koji organiziraju skup, kao i onima koji
na njemu sudjeluju, govore da je stvoren siguran i povoljan ugoaj spremnosti za
uenje i suradnju. Iako meu psiholozima ima onih koji rade u medijima ili u od-
nosima s medijima u tvrtkama, ili provode edukacije samoprezentacijskih vjetina,
psiholozi u svojem obrazovanju na studiju nemaju kolegija koji ih medijski opi-
smenjuju. S jedne strane osjeaju manjkavost vlastitih znanja prilikom suradnje s
medijima, a s druge strane imaju dosta prijedloga s kojima bi novinari na prikladniji
nain mogli obraditi neke teme.
Barem 10 razloga za zakljuke i preporuke

Nije uobiajena praksa da konferencije psihologa zavravaju zajednikim zaklju
cima i preporukama. No kako je naa konferencija s temom proistekla iz nekih od
zakljuaka prije odranih okruglih stolova, imala je neto bolje fokusiranu temu
nego to je to obiaj na godinjim konferencijama hrvatskih psihologa i organizato-
ri su imali potrebu za jasnijim povratnim informacijama. Ideja da konferencija ima
svoje zakljuke i preporuke odjednom je imala pregrt dobrih razloga:
25

Tijekom izlaganja, okruglih stolova i ostalih dogaanja ideja o zakljucima i
preporukama navodila je moderatore tih okupljanja da ono o emu se izlae, te-
matizira i zabiljee pa su zakljuci, zapravo, nastali kao artikuliraniji oblik ras
prava i biljeki.
Usmjerenost i saimanje unutar jedne programske cjeline mnotvo je
razliitih ideja, pristupa i podtema. Orijentacija na zakljuke pomae da se te
teme poveu i ono najvanije same.
Zakljuci i preporuke sudionicima konferencije slue kao podsjetnik. Mogue
je prelistati ih i vidjeti koji su bili dogovori, stajalita, smjernice za djelovanje.
Svim sudionicima konferencije, kao i kolegama koji joj nisu prisustvovali, ali i
irokom krugu graana, zakljuci i preporuke predstavljali su poruke koje iden-
tificiraju ono to je vano rei i ono to bi se moglo uiniti.
Uz zakljuke se navode samo neke od moguih preporuka za razmiljanje ili
djelovanje. Neke su preporuke konkretnije i imaju opipljivu vremensku dimenzi-
ju, dok su neke neto openitije i manje vremenski odreene.
Posljednja aktivnost na konferenciji bilo je itanje i komentiranje zakljuaka i
preporuka. Na poveliko iznenaenje organizatora taj oblik zavravanja kon-
ferencije privukao je i zadrao veliki broj sudionika. Komentiranje zakljuaka i
preporuka pokazalo je da se sudionicima ideja takva zavravanja inila korisnom.
Zaokruivanje - Zakljuci i preporuke oito imaju svoju ulogu u zaokruivanju
cjeline jednog velikog dogaaja i daju dojam da se velika brojnost i raznolikost
sadraja i dogaanja moe pribliiti i olakati uvid u cjelinu dogaanja.
Uporite zakljuci mogu predstavljati uporita u situacijama dilema. Ako se
tko ne sjea to je bio dogovor, ako tko nije bio na konferenciji, a eli znati je li
konferencija dosegla neka zajednika stajalita o nekom pitanju, zakljuci mogu
upravo tome posluiti.
Odgovornost daljnji ivot zakljuaka i preporuka, osim ivota na papiru i
promocije u medijima ima i svoj znaajan praktini smisao. Organizatori kon-
ferencije nisu imali namjeru, i to je na itanju zakljuaka bilo jasno reeno, for-
mirati neki odbor, tijelo ili radnu grupu koja e raditi na provedbi zakljuaka i
preporuka. Usvajanjem zakljuaka i preporuka sudionici konferencije pristali su
odgovornost za njihovu provedbu uzeti na sebe, i to na nekoliko razina: na indivi-
dualnoj (privatno, profesionalno), strukovnoj (u okviru sekcije, grupe, ustanove
ili tvrtke) ili moda drutvenoj (u obitelji, susjedstvu, civilnom sektoru i sl.).
Referentnost brojni se psiholozi, novinari, ali naravno i ljudi drugih struka, u
svojem poslu ili graanskom aktivizmu ukljuuju u osmiljavanje i provedbu raz-
nih akcija, projekata, odnosno imaju ideje koje se dotiu takvih tema i sadraja.
Kada prepoznaju problem kojim bi se eljeli baviti, obino se trebaju referirati
26

na neto to dokazuje da je taj problem prepoznat i meu strunjacima. Ovo je
prilika da se pozovu na zakljuke i preporuke konferencije.
Odjeci
Osim zadovoljstva to smo uspjeli doi do zakljuaka i preporuka, i to ne kao prak
se copy-paste koja se radi samo radi forme, oslukivali smo i kako ti zakljuci i
preporuke odjekuju u godini nakon odravanja konferencije. Koliko nam je to bilo
mogue, pratili smo odjeke u medijima, u javnosti i meu psiholozima.
U medijima
U pripremanju, u provedbi i neposredno nakon zavretka konferencije suradnja
izmeu psihologa i medija bila je vrlo intenzivna. O tome svjedoi, prema naem
praenju, 17 napisa u novinama (reportae, intervjui, objavljivanja zakljuaka), 9 te-
levizijskih reportaa (izjave, gostovanja, tematske emisije), 16 intervjua i reportaa
na radiopostajama, vie od 35 zapisa na internetskim portalima te jedan blog-zapis
kolegice iz Slovenije koja je bila sudionica konferencije http://www.mediapsycho-
logy.eu/blog-en/?p=3 .
Zakljuci i preporuke ili su i predstavnicima medija s kojima smo suraivali prije i
tijekom konferencije. uli smo dosta pohvala od novinara za takvu ideju i javilo ih
se nekoliko koji su izjavili da su spremni na suradnju (openito i specifino, npr. u
ureivanju portala) kada ih pozovemo.
Javila se i jedna inicijativa da se zakljuci i preporuke predstave Programskom
Vijeu HRT-a, ali jo uvijek nije stigao poziv.
U javnosti
Nakon objavljivanja zakljuaka u javnim glasilima dobivali smo dosta pohvala i
nekoliko poziva na suradnju.
Na poziv organizatora kolegica psihologinja sudjeluje na Festivalu Prvih u stude-
nom 2008. u Zagrebu na temuMediji i prava djeteta.
Na poziv udruge Homo u povodu Dana ljudskih prava dvoje istarskih psihologa
sudjelovalo je na okruglom stolu o zatiti djece od tetnih masmedijskih sadraja
u multimedijalnom centru Luka u Puli u prosincu 2008.
Na poziv organizatora kolegica psihologinja sudjeluje na znanstvenoj konferen-
ciji UNESCO Media development indicators: Monitoring media development
in Croatia u organizaciji Centra za istraivanje medija i komunikacije Fakulteta
politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu u rujnu 2009.
27

Meu sudionicima konferencije i ostalim kolegama
Na konferenciji
Kada se posljednjeg dana konferencije dvorana napunila iekujui itanje zaklju
aka i preporuka konferencije, lanovi programskog i organizacijskog odbora bili su
ugodno iznenaeni. Vjerujemo da je bilo nekoliko razloga za to okupljanje. Jedan
je zasigurno znatielja. S jedne strane jer se dogaa neto novo, a s druge strane
jer se mogu uti neki zajedniki nazivnici tog etverodnevnog konferiranja. Drugi
je razlog, pretpostavljamo, potreba za osjeajem uinkovitosti jer se neto ve ti-
jekom konferencije postiglo. Postiglo se identificiranje zajednikih toaka i dane su
smjernice za neko djelovanje. A trei je razlog (neovisno o redoslijedu), nadamo se,
potreba da se neto pone i poduzimati, a ne samo opisivati na fenomenolokoj ra-
zini. Budui da je konferencija bila ue tematska u odnosu na prijanje, nadali smo
se da zajedniko, participativno zakljuivanje moe, barem kod nekih sudionika,
potaknuti aktivistiki duh.
Nakon konferencije
Neki od sudionika nakon konferencije oslonili su se na zakljuke i u njima doista
nali poticaj za drutveno korisnu akciju. Iz skromne evidencije o uinjenome (evi-
dencija je skromna, a uinjenog je, vjerujemo, bilo vie) prilaemo nekoliko odjeka:
Potovane kolegice,
Iako nisam prisustvovala konferenciji Psihologija - mediji - etika, puno
sam itala o njoji ula odjeke s konferencije od kolegica i kolega.
Mene je ova konferencije jako ohrabrila da ponem prihvaati pozive
na istupe u medijima, da se oslobodim, priam to znami kaem svoje
stavove. To je za mene novo iskustvo.
Lijepi pozdrav,
Ana Mili Horvat
Vesna, Jasenka, Marlena, pozdrav!

Ne volim nedovrene prie :) Konferencija nas je potakla dasmo u
Rijeci pokuali prepriati priu na jednodnevnom skupu u Gradskoj
vijenici. Organizatori su bili Grad Rijeka i Drutvo psihologa PG,
prosinac 2008. Skup je bio namijenjen urednicima i novinarima raznih
lokalnih medija. Medijski je dobro bio popraen.
28

U Hrvatskom debatnom drutvu ima vie psihologa. U Dravnom po-
vjerenstvu za natjecanje ove je godine sjedilo ak tri psihologa.
a) Uspjelo nam je da za osnovnokolsko natjecanje stavimo tezu na koju
se debatiralo: Reklamiranje usmjereno na djecu treba/ne treba zabra-
niti (sijeanj oujak 2009.)
b) Dravno natjecanje u debati (sluajno opet u Poreu) u oujku 2009.
bilo je popraeno TV, radio, Glas Istre. Tu su mediji uli sto djeca misle
o medijima.
I tree, psiholozi Rijeke u velikom su se broju odazvali akciji Ugasi lo
program i upali svoj stav!
Pozdrav svima
Nada Kegalj, O Podmurvice, Rijeka
Potovana gospoo Pregrad,

Kao predsjednici Programskog odbora 16. godinje konferencije hrvat-
skih psihologa elim Vam zahvaliti i estitati.
Zahvaljujem Vam na prilici da se o vrlo vanim pitanjima i praksama
vezanim uz medije i etiku, moglo negdje znanstveno, sustavno, organi-
zirano i promiljeno progovoriti. Nije mi poznato da je u naoj zemlji
takva mogunost postojala. Zbog toga Vam estitam na prepoznavanju
trenutka i odgovornosti koju ste Vi i psiholozi kao zajednica preuzeli da
to uinite.
Smatram da je protekla konferencija bila znaajan i vaan dogaaj
kako za budua istraivanja tako i za etiniju praksu. Imala sam priliku
i zadovoljstvo sudjelovati s radom, u suradnji s prof. dr. sc. Gorankom
Lugomer Armano, to mi je bila velika elja i vrlo dragocjeno iskustvo.
Primite jo jednom izraze mojeg potovanja i estitke, uz elje za puno
uspjeha u Vaem daljnjem radu i djelovanju.
Srdaan pozdrav,
Marua Biliko
29

U k. god. 2008./2009. u Istri je odrana serija susreta (predavanja i razgovora)
s roditeljima, uiteljima i graanstvom na temu medijske pismenosti i medijske
ovisnosti.
Drutvo psihologa Istre i Hrvatsko psiholoko drutvo u oujku 2009. godine po-
slalo je prijedloge za podruje medijske pismenosti vezano za Nacionalni okvirni
kurikul u okviru javne rasprave na koju je pozvalo Ministarstvo znanosti, obra-
zovanja i porta.
Ured pravobraniteljice za djecu zatraio je od Hrvatske psiholoke komore i pro-
gramskog odbora 16. konferencije hrvatskih psihologa savjete vezano za upite
televizijskih kua o nastupima djece u nekim televizijskim emisijama.
Drutvo psihologa Istre osmiljava projekt za uenike i roditelje na temu medij-
ske pismenosti kao prevenciji poremeaja u ponaanju.
Tu je i akcija Ugasi lo program, upali svoj stav! o kojoj autorice piu podrobni-
je u posebnom tekstu dalje u knjizi.
Godinu dana nakon konferencije

Neki od zakljuaka i preporuka krenuli su u provedbu, a neki su se provodili i neovi-
sno o konferenciji, samo je ona dala na njihovoj vanosti (npr. zakljuci i preporuke
vezani za penoloku ili seksualnu psihologiju). Neki (jo) nisu provedeni. U mnogim
preporukama mogu se prepoznati oekivanja od strukovnih tijela jer je njihova legi-
timna mo i mo informiranja velika.
Kao to je poela puno prije 1. listopada 2008., tako konferencija nije ni zavrila 4.
listopada 2008. Konferencijska tema kroz najave, pozivanje, poticanje na sudje-
lovanje poela je puno prije senzibilizirati sudionike. Nakon formalnog zavretka
rada konferencije zakljucima i preporukama tema je ponovo vraena sudionici-
ma, proirena medijskim prostorom i dalje od Porea te poziva da se o proved
bi zakljuaka razgovara na konferenciji Odgovornost osobna, profesionalna,
drutvena koja slijedi.
Napomena prije itanja zakljuaka i preporuka:
Zakljuci i preporuke nisu poredani po vanosti ili redoslijedu pro-

vedbe. Pokuali smo ih grupirati u neke cjeline sline po sadraju.
Time smo eljeli postii bolju preglednost i veu srodnost, ali
nismo eljeli izbjei sva mogua preklapanja i slinosti meu
njima, kao to ih nismo pokuavali ni ujednaiti na dimenziji
specifino-ope. Na taj nain pokazujemo da je takva raznovrsnost
odraz raznovrsnih potreba i razliitog rada pojedine grupe koja je
artikulirala zakljuke i preporuke.
30

ZAKLJUCI I PREPORUKE 16. KONFERENCIJE HRVATSKIH
PSIHOLOGA NA TEMU PSIHOLOGIJA - MEDIJI - ETIKA
Zakljuci:
Vezani za djecu i mlade:
1. Djeca su svakodnevno izloena tetnim masmedijskim sadrajima na TV-u (u
popodnevnim i veernjim terminima), a pretjerana izloenost medijima bez nad-
zora roditelja moe se smatrati novim oblikom zanemarivanja.
2. Pravilnik o nainu postupanja nakladnika TV djelatnosti radi zatite maloljetni-
ka u praksi se ne primjenjuje.
3. Mediji imaju veliku ulogu i vanost u promicanju seksualnog zdravlja i seksualne
terapije, a posebno u seksualnoj edukaciji za mlade.
Vezani za specifinu populaciju:

1. Od sredinje je vanosti zatititi identitet klijenata i klijentica rtava bilo koje
vrste nasilja.
2. Vano je uvaavati i potovati rodnu osjetljivost u medijima i meu psiholozima.
3. Slika o zatvorskom sustavu u javnosti treba se stvarati sustavnim i trajnim in-
formiranjem o ciljevima rehabilitacije, stanju resursa, a ne samo na temelju
incidentnih sluajeva. Zatvorski sustav treba imati profesionalce ili dravne
slubenike educirane u poslovima informiranja.
Vezani za psihologe i ostale pomaue profesije:

1. Za cjelokupno drutvo vano je da se etikim principima pouavaju studenti
drutvenih struka, pomauih profesija, ali i ire.
2. Preporuka psiholozima: zadovoljstvo i korist od javnog nastupa bit e vea ako
nastupamo autentino, odnosno ako slijedimo sebe i znamo gdje nam je granica
te ako je ono to prezentiramo proivljeno spontano, a ne usredotoeno na goto-
ve formulacije.
3. Otvorena je rasprava oko etinosti sudjelovanja psihologa u ostvarenju BB-sho-
wa i slinih reality show-emisija.
Preporuke:
Vezane za istraivanja, analize i procjene:
1. Poticati interdisciplinarna istraivanja s interdisciplinarnim timovima stru
njaka (novinara, strunjaka za masovne medije, psihologa, pedagoga itd.)
31

2. Pokuati iznai metodologiju za mjerenje, evaluiranje i prezentaciju pomauih
profesija u medijima.
Vezane za edukaciju:
Psihologa
1. Izraditi preporuke i upute za psihologe koji kontaktiraju s novinarima, a posebno
prilikom kriznih situacija i intervencija.
2. Educirati psihologe o osnovama odnosa s javnou.
3. Nauiti psihologe kako izbjei potencijalne opasnosti u medijskim istupima (ne-
profesionalnost, ne govoriti o onome u emu nismo dovoljno kvalificirani, ne in-
doktrinirati).
4. Razvijati interdisciplinarni (izborni) kolegij Psihologija i mediji s ciljem boljeg
koritenja medija.
Novinara
1. Izraditi preporuke i upute za novinare prilikom kriznih situacija i intervencija
kome se obratiti i od koga traiti struna tumaenja.
2. Pojasniti medijima kratkorone i dugorone uinke medijskog izvjetavanja na
ljude (razliite sudionike dogaaja o kojima izvjetavaju).
3. Educirati novinare o psiholokoj etici.
O medijskoj pismenosti
1. Medijska pismenost ukljuuje tehniko znanje o medijima i kritino i analitiko
razmiljanje o medijskim sadrajima. Potrebno ju je provoditi od najranije dobi i
cjeloivotno. Uputiti to kao prijedlog Ministarstvu znanosti obrazovanja i porta
i Agenciji za odgoj i obrazovanje.
2. Temelj svih edukacija treba biti razvijanje osobne odgovornosti za konzumiranje
i hodanje medijskim prostorom.
O specifinim temama
1. Obrazovati roditelje o nasilju na TV-u i videoigrama te njegovu utjecaju na
doivljavanje i ponaanje djece.
2. Educirati odrasle (roditelje, uitelje), i to to bre za podruje elektronikih me-
dija kako bi mogli odgajati djecu za sigurnije hodanje elektronikim prostorom
(internet).
3. Educirati javnost i inicirati promiljanja o homoseksualnim roditeljima kao grupi
kojoj ne trebaju posebna, nego ista prava.
4. Suzbijati predrasude prema osobama tree ivotne dobi i njihovoj seksualnosti.
5. Educirati studente u podruju drutvenih znanosti o etici.
32

Vezane za zakonsku regulativu:
1. Poduprijeti i sudjelovati u stvaranju Zakona o zatiti privatnosti.
2. Inicirati promjene Zakona o predkolskom odgoju u cilju specificiranja potrebe i
nunosti zatite prava djece.
3. Inicirati promjenu zakona koji reguliraju podruje trgovine medijskog proizvoda
u cilju zabrane prodaje videoigara djeci za koju te igre nisu primjerene (prema
preporuci na samoj igri).
4. Istaknuti potrebu i inicirati mehanizme reguliranja posljedica u sluajevima
krenja etikog kodeksa novinara.
Vezane za izravne akcije:

1. Izraditi preporuku temeljenu na strunim i znanstvenim procjenama koja se od-
nosi na krenje etikih principa, nasilje u medijima, i njihove uinke i posljedice
te je dostaviti svim odgovornima za medijski prostor u Hrvatskoj - Time podrati
novinare da se ponaaju etino i zatite od eventualnih neetikih zahtjeva uredni-
ka i nakladnika svih masovnih medija.
2. Izvjetavati o pozitivnim projektima (to suradnje psihologa i novinara, etinog
izvjetavanja i sl.) i razvijati stalnu suradnju i partnerstvo izmeu psihologa i
novinara.
3. Podrati inicijativu za osnivanje Centra za medije, interdisciplinarne znanstveno-
strune ustanove koja bi okupljala strunjake za razliita podruja medijskog
stvaralatva, sposobne za kompetentno procjenjivanje i vrednovanje kvalitete
medijskih proizvoda namijenjenih djeci kao meritornog tijela (zadaci razraeni:
edukacija novinara, medija, roditelja, odgoj za medije i sl.). Zalagati se za
ukljuivanje psihologa i ostalih strunjaka u postupak procjenjivanja prikladnos
ti medijskih proizvoda za pojedinu dob.
4. Inicirati izradu Profesionalnog kodeksa o djeci u medijima kao dokumenta stru-
kovnih organizacija psihologa, novinara i drugih strunjaka i institucija koje se
bave djejim pravima s osnovnim naelom da etika bude jaa od prodaje vijesti i
da dobrobit djece bude iznad svakog komercijalnog interesa te da se u pristupu
i odabiru tema o djeci u medijima potuju prava djece iz Konvencije o pravima
djece, Obiteljskog zakona i drugih pravnih akata. HPK i/ili HPD mogu izraditi
dokument sa slubenim stajalitem nae struke o prikazivanju nasilja u medijima
poduprijet strunom i znanstvenom argumentacijom o tetnosti nasilja u maso-
vnim medijima za djecu.
5. Pri HPD-u i HPK-i osnovati tijelo koje bi bilo zadueno za: promptno reagiranje
u sluajevima neetinog izvjetavanja, davanje strunih preporuka i savjeta te
preuzimanje inicijative i davanje medijima opservacija i istraivanja uz kritiku
drutvenih zbivanja (etino i u skladu sa strukom) ne samo kada se pojavi upit
medija.
33

6. Zatraiti od HPK da se ukljui i prui strunu zatitu psihologa kad se nau u
medijski eksponiranim sluajevima.
7. Formirati novu sekciju Psihologija medija i razmotriti razvoj timova psihologa
koji bi radili s medijima.
8. Prihvatiti pozive pojavljivanja u medijima kojima se promovira psihologijska
struka.
9. Suraivati s medijima i poticati ih da preuzmu ulogu u osvjetavanju javnosti
i kreiranju stavova u javnosti protiv razliitih oblika nasilja (prevencija, zatita
rtava, primjeri dobre prakse, info o servisima) i stigmatizacije.
10. Stvarati mreu novinara s kojima moemo suraivati (osvijeteni, informirani,
zainteresirani, korektni, visoke razine pismenosti, orijentirani prema promovi-
ranju drutvenih vrijednosti, ne prihvaaju senzacionalistiki pristup).
11. Potrebno je izdvojiti teme i podruja na kojima treba raditi sustavno te sainiti
strategiju ili akcijski plan informiranja i senzibiliziranje javnosti.
12. Dati zahtjev svim TV kuama da najave za filmove i serije koje ukljuuju ne-
prikladne sadraje ne prikazuju u vrijeme u koje se po pravilniku ne smiju emi-
tirati (l. 9 Pravilnik o nainu postupanja nakladnika televizijske djelatnosti radi
zatite maloljetnika, NN br. 47 od 25. 4. 2008.).
13. Zatraiti od svih TV kua da utemelje vlastitu ili vanjsku komisiju ili tim
strunjaka meu kojima e biti i djeji psiholog koji e filtrirati sadraje to bi
dovelo do oznaavanja primjerenosti sadraja u odnosu na djeju dob ili even-
tualno uvoenje roditeljske zatite za odreene sadraje.
14. Traiti od HRT-a da sponzorira emitiranje poruke s ove konferencije Roditelji
zatitite svoju djecu od nasilja na TV-u koja e se emitirati jedan mjesec.
15. Kada mediji neetino potrauju informacije, obraniti se: 1. davanjem do zna
nja da je to profesionalna tajna (psiholoki nalaz tretirati kao medicinski); 2.
odbijanjem momentalne suradnje s novinarima u kriznim situacijama iz pozi-
cije struke (u nastojanju zatite integriteta osobe) uz postizanje razumijevanja
novinara za razloge odbijanja; 3. odbijanjem komentara na osobnom nivou, a
prihvaanjem iz pozicije struke i opih psiholokih principa.
16. Djelovati u odnosu na fotografiranje djece na sljedei nain: 1. Traiti suglasnost
roditelja za fotografiranje i snimanje djece u vrtiu (obiteljski ili vrtiki album,
roditeljski kuti, dokumentacija vrtia); 2. Osoblje vrtia treba upozoriti novina-
re i fotoreportere da fotografije i snimke djece u vrtiu ne upotrebljavaju izvan
konteksta u kojem su nastale, a pogotovo ne u negativnom kontekstu; 3. Prepo-
ruka je da se fotografije djece ne stavljaju na web stranice vrtia (vidjeti preporu-
ku pravobraniteljice za djecu vezanu uz zatitu privatnosti djece).
17. Zakljuke i preporuke konferencije objavljivati u medijima i proslijediti svima
koji mogu sudjelovati u njihovu ostvarenju.
34

O autorici
Marlena Plavi (marlena.plavsic@pu.t-com.hr) diplomirala je psihologiju i magistri-
rala antropologiju na Sveuilitu u Zagrebu. Zaposlena je na Sveuilitu Jurja Dobrile u
Puli, a sudjeluje i u raznim projektima civilnog drutva. Bila je lanica organizacijskog,
a dobrim dijelom i programskog odbora 16. konferencije Psihologija - mediji - etika.
Iskustvo u suradnji s medijima imala je u pisanju lanaka iz psihologije za dnevne novi-
ne Glas Istre i za mreu pomoi izbjeglicama jugoistone Europe SEE-RAN, a sada men-
torira radijske emisije Metazine udruge Metamedij. Nije joj strano ponekad nastupiti u
medijima (novine, radio, televizija). Recentno iskustvo vezano za temu etike ukljuuje
lanstvo u povjerenstvu za izradu Etikog kodeksa Sveuilita Jurja Dobrile.
35

Ana Karlovi i Sena Puhovski
Ugasi lo program i upali svoj stav!
Uvod
Ovim tekstom elimo predstaviti jedno pozitivno iskustvo javnog zagovaranja i su-
radnje s medijima u promicanju humanistikih vrijednosti, a koje e, nadamo se,
pomoi i moda inspirirati nae kolege i kolegice na sline akcije.
Naime, u sklopu Tjedna psihologije 2009. (16. - 22. veljae) Hrvatsko
psiholoko drutvo organiziralo je javnu kampanju protiv neetinosti i zlou-
potrebe ljudi pomou medija, pod nazivom: Ugasi lo program i upali svoj
stav!
Grupa naih kolega (na inicijativu Ane Karlovi i Sene Puhovski), u ime Hrvatskog
psiholokog drutva, pozvala je javnost na akciju protiv neetinosti u medijima
konkretno ovaj put protiv emisije Trenutak istine.
Emisija Trenutak istine bila je glavni povod za akciju upravo zbog ekstrema do
kojeg je dovela u iskoritavanju ljudske nevolje i patnje, no akcijom smo
eljeli apelirati na ire pitanje neetinosti i promoviranja nehumanosti u medijima.
to nas je potaknulo na akciju?

Ispitujui natjecatelje intimne i neugodne, esto poniavajue stvari iz njihova
privatnog ivota, uz obeanje financijske nagrade, urednitvo emisije proizvelo je
ponovnu traumatizaciju mnogih od sudionika, veinu je prikazalo u neugodnom
svjetlu, ne marei za posljedice kojima izlau njih i njihovu maloljetnu djecu i obi-
telj.
Samo su neki od takvih primjera pitanja: Mislite li da zbog abortusa vie ne moete
imati djece?; Smatrate li da je Vaa majka izvor sveg zla u Vaem ivotu?; Jeste li
kad odravali seksualni odnos s dva mukarca istovremeno?; Smatrate li da je Va
suprug lo u krevetu?; Jeste li kad oralno zadovoljili gosta kafia u kojem radite?;
Smatrate li se dobrom majkom?
Koristei, zapravo vie zloupotrebljavajui poligraf kao detektor lai,
veini je natjecatelja na kraju postavljeno manipulativno pitanje Mislite li da...?
koje omoguuje urednitvu da srui kandidata i poalje ga kui bez ikakvog
novanog iznosa.
36

Sve ovo, ali i porast senzacionalizma u crnoj kronici te preplavljenost
traem u medijima potaklo nas je da reagiramo.
Puno puta za vrijeme akcije mnogi graani i novinari kritizirali su ovu kampanju,
govorei da su si natjecatelji sami krivi, da su to odrasli punoljetni ljudi, da svi
moemo okrenuti na drugi program, pa ak i da emisija promovira iskrenost.
Nismo se sloili s tim argumentima.
Naime, danas ne moete ba samo tako ugasiti program. Danas mediji, tj. urednici
imaju i veu odgovornost nego ikad prije, jer im kapital omoguuje da se nametnu
na naine na koje to prije nije bilo mogue (npr. ako imate dovoljno novca moete
se marketinkim alatima pobrinuti da neku poruku zaista vide mnogi ljudi). Da bi-
smo u dananje vrijeme neto izbjegli u medijima, trebamo se stvarno postaviti
aktivno i odluno rei Ja to neu gledati i znati to objasniti svojoj djeci, koja su
znatieljna i upijaju ono to im se nudi.
Naravno da je svatko od nas odgovoran i moe u velikoj mjeri odluiti to e gle-
dati, no ba zbog te sveprisutnosti i moi medija da se nametnu, vano je da se
aktivno ukljuimo i zapitamo to elimo da okupira na medijski prostor? Jer-
ry Springer? Teen Big Brother? Super Dadilja? Ili elimo one realityje u kojima
plaaju beskunicima da se potuku? elimo li svakodnevno biti izloeni crnoj kroni-
ci, traevima, naslaivanju tuoj patnji?
to rei na izjave da takva emisija promie iskrenost? Moda je prije zloupotre-
bljava, prodaje, kupuje, obezvreuje?
Na kraju, ak i da nikad osobno ne pogledamo emisiju moemo li kao ljudi i kao
struka ignorirati to to se dogaa?
Kampanja
Poetak
Moda se prijelomni trenutak dogodio jedne veeri kad je voditeljica kviza Trenutak
istine upitala mladu enu suznih oiju preko puta sebe: Mislite li da zbog abortusa
koji ste napravili vie ne moete imati djece?
Vidjele smo prizore u kojima se poticalo sudionike showa da ispriaju traumatske
dogaaje iz djetinjstva, zlostavljanje koje su doivjeli, u kojima ih se poticalo da
povrijede bliske ljude svojim odgovorima na pitanja, da navedu svoje elje za na-
siljem nad drugima, no na neki poseban nain to je pitanje osvijestilo svu okrut-
nost emisije. Demonstriralo je upravo to guranje ovjeka preko ruba, bez samilosti i
spremnosti da se suosjea zbog onog to e mlada ena odgovoriti.
Kao to i inae esto inimo, ule smo se telefonom i razgovarale o svojoj ljutnji,
ogorenosti, jadu to se tako neto dogaa u javnom prostoru drutva u kojem
ivimo.
37

eljele smo neto napraviti. Prilika je bila odlina bliio se Tjedan psihologije 16. -
22. veljae, imale smo iskustvo javnog zagovaranja i znale smo da se i bez sredstava
mogu prenijeti snane poruke u javnosti.
Ipak, pitanja i dileme bile su brojne:
Kako postii eljeni uinak?
Bi li javni prosvjed postigao efekt ili pak kontraefekt? (priznajemo da smo ti-
jekom razmiljanja kontaktirale i s MUP-om, bez kojeg je nemogue organizirati
javni prosvjed)
Treba li organizirati struni dogaaj (poput okruglog stola, tribine) ili e to
proizvesti tek mlaki uinak i zadrati lopticu u uskom strunom krugu?
Kako privui panju, a ne okirati ili pak postii kontraefekt koji obino postiu
oni koji samo kritiziraju i propovijedaju, esto bez argumenata, a to je vrlo esta
pojava?
Kako iznijeti strunu podlogu argumenata jezikom koji e ljudima biti blizak i
jasan?
Kako pritom suraivati s medijima, uzimajui u obzir da je upravo kritika dijela
medija bitan dio kampanje?
Kako progovoriti protiv neega, a ostati pozitivan i konstruktivan?
Kako prozvati konkretnu emisiju, a ne raditi joj time dodatnu reklamu koju ne
zasluuje?
to je potrebno za organizaciju peticije?
Nakon razgovora i savjetovanja s nekolicinom upuenih, a nama dragih kolegica i

kolega, kao to su Jasenka Pregrad i Josip Lopii, odluile smo skoiti u vodu, tj.
krenuti u akciju, koja e sadravati:
pisanu medijsku objavu,
niz intervjua (ako bude interesa i koristei postojee kontakte u medijima),
organizaciju peticije na javnoj lokaciji i
slanje pisma Vijeu za elektronike medije.
Sve je poelo pisanjem teksta kojim smo eljele na kratak i jasan nain prenijeti
kljune poruke nae akcije.
Kraa verzija toga teksta, tj. sam poziv u akciju najprije je objavljen na naslovni-
ci web stranice HPD-a, www.psihologija.hr, u sklopu Programa 2. Tjedna
psihologije, u sljedeoj formi:
38

Hrvatsko psiholoko drutvo organizira u Tjednu psihologije (16.-22.
veljae 2009.) javnu kampanju protiv neetinosti i zloupotrebe ljudi putem
medija, pod nazivom: Ugasi lo program i upali svoj stav!
21. veljae 2009., subota od 10,00h do 14,00h doite na Cvjetni trg, kod
Oktogona potpiite peticiju za prestanak emitiranja emisije Trenutak isti-
ne u Hrvatskoj te za humanost i etinost u medijima.
Pozivamo institucije i organizacije civilnog drutva koje imaju stav o ovom
pitanju da se pridrue akciji, odazovu potpisivanju peticije na Cvjetnom trgu
te prue podrku ovoj javnoj kampanji na koji god nain ele.
Sve graane pozivamo da tokom Tjedna psihologije bojkotiraju sve reality
showove, poniavajue kvizove, kao i vijesti crne kronike!
Iznenadit ete se pozitivnom uinku na svoje mentalno zdravlje!
Mediji
Ubrzo nakon toga, reakcijom nae kolegice, ta vijest je objavljena na t-portalu, a
zatim se krenula prenositi na sve itanije portale, kao to su:
http://www.novilist.hr http://www.vecernji.hr/showbiz/tv/3237563/
http://www.reci.hr index.do
http://www.net.hr http://www.jutarnji.hr
http://www.tportal.hr http://www.mediapositiva.hr
http://www.monitor.hr http://www.vjesnik.hr
http://www.h-alter.hr http://www.e-zadar.hr
http://www.index.hr http://www.nacional.hr
http://www.24sata.hr http://www.medikus.hr
http://www.slobodnadalmacija.hr http://www.javno.com
http://www.totalportal.hr pa i na: http://trenutakistine.novatv.hr
http://www psihoportal.hr
Ovo su samo neki od medija/emisija koji su zatim prenijeli vijest o Akciji:

- HRT; Dobro jutro Hrvatska 16. 2. - Radio Sljeme 17. 2.
- Radio.net 10. 2. - Katoliki radio 16. 2.
- Medijska mrea 11. 2. - Hrvatski radio II. program ekaonica 18. 2.
- Jutarnji list 11. 2. - HRT; Lica nacije, 6. 3.
- Novi list 12. 2. - HRT; Hrvatska uivo 18. 2.
- Arena 12. 2. - Radio 101 17. 2. i 21. 2.
- Slobodna Dalmacija15. 2. - Radio Rijeka, Radio Pula; Radio ibenik...
39

Promotivni materijal
Dua verzija objave za medije proslijeena je brojnim novinarima iji su pozivi
uslijedili i koji su eljeli opirnije pisati o samoj akciji. Taj tekst poslije posluio je i
kao poziv graanima, medijima i strunoj javnosti da se pridrue akciji te je
uoblien u letak i podijeljen tijekom prikupljanja potpisa:
Hrvatsko psiholoko drutvo organizira u Tjednu psihologije (16.-22.

veljae 2009.) javnu kampanju protiv neetinosti i zloupotrebe ljudi putem
medija, pod nazivom:
EMU OVA AKCIJA?

Zvui li Vam ovo poznato?
Smatrate li da je Vaa majka izvor sveg zla u Vaem ivotu?

Jeste li kad odravali seksualni odnos s dva mukarca istovremeno?
Smatrate li da je Va suprug lo u krevetu?
Jeste li kad oralno zadovoljili gosta kafia u kojem radite?
Mislite li da zbog abortusa vie ne moete imati djece?
Smatrate li se dobrom majkom?
Ovakva i druga pitanja postavljaju se svaki tjedan gostima emisije Trenutak

istine, uz obeanje financijske nagrade ako budu iskreni.
Osim to je koncept emisije nemoralan i izrabljivaki sam po sebi i ko-
risti ljudske patnje i probleme za zabavu gledatelja, uz to najee nema fi-
nancijske nagrade, a termin emisije je 21h (donedavno 20h) kad su mnoga
djeca i mladi pred tv-om.
Govoriti o pouzdanosti poligrafa kao mjere iskrenosti gotovo da je i smijeno
jer je opepoznato da mjeri uzbuenje, a ne istinu ili la, kao i da zbog svoje
nepouzdanosti ne vrijedi na sudu.
Upravo zbog svoje okantnosti emisija je prilino gledana, a sudionike - lju-
de koji su esto proli puno toga u ivotu pa i brojne traume, i koji o svojim
tekoama javno progovore, ponovo se traumatizira, obezvrjeuje i banalizira.
Smatramo da se ovdje radi o ozbiljnom krenju psiholokog integriteta ovjeka
te o zloupotrebi psihologije, znanosti i novinarstva pod koje se ova i sline emi-
sije prodaju!
40

Ova je emisija samo jedan od bezbroj primjera krenja ovjenosti i
etike isto je s reality showovima, kao i sa senzacionalizmom u crnoj
kronici.
Je li to zaista jedini nain na koji se ovjek u 21.stoljeu moe zabaviti?
Produciranjem i gledanjem ovakvih emisija:

- Vodimo ljude u depresiju i besmisao
- Obezvreujemo i banaliziramo ljudske ivote
- Ubijamo ljudskost za zabavu i zaradu
- Toleriramo nehumanost
TO MOEMO UINITI?
Pozivamo sugraane da se odazovu akciji potpisivanja peticije protiv neetinosti
medija u subotu 21. veljae 2009. od 10,00 do 14,00h:
U Zagrebu na Cvjetnom trgu kod prolaza Oktogon
U Rijeci na Korzu
U Zadru na Narodnom trgu
Bojkotirajmo zajedno ovakve emisije i prebacimo program na neto drugo!
ORGANIZATOR:
Hrvatsko psiholoko drutvo
U osmiljavanju glavne poru-

ke kampanje rodila se ideja i
potreba za kreiranjem prepoz-
natljivih naljepnica koje bi
bile podijeljene svim potpisni-
cima peticije te je uz pomo
i donaciju dizajnera g. Igora
Jeremia i tvrtke za digitalni
tisak g. Sinie Cerovskog tis
kano 1000 naljepnica:
41

Fotografije Potpisivanje peticije u Zagrebu, 21. 2. 2009.
Peticija
Uz podrku tadanjeg Gradskog Ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zatitu
i branitelje Grada Zagreba (posebno Romane Gali, Zorane Uzelac i proelnika
dr. Zvonimira ostara), koje je odobrilo postavljanje tanda te Gradskih trnica
koje su tand dopremile na Cvjetni trg, u subotu 21. veljae organizirano je u Zagrebu
prikupljanje potpisa graana, s ciljem ukidanja emisije Trenutak istine te ouvanja
ljudskog dostojanstva u medijima.
Posebno nas je oduevila inicijativa naih kolega Gorana Graanina iz Rijeke i
kolegice Jelene Plavi iz Zadra koji su ponudili samostalno organizirati potpisi-
vanje peticije u svojim gradovima. Time su znatno proirili vijest o akciji i omoguili
brojnim graanima izvan Zagreba da sudjeluju, a da ne spominjemo moralnu
podrku koju su time pruili organizatorima!
Donosimo tekst same peticije, koja se osim uivo mogla potpisati i on-line
pomou web servisa: www.petitiononline.com:
Traimo ukidanje emisije Trenutak istine Nove TV jer obezvrjeuje sudionike,

iznova ih traumatizira i banalizira njihove tekoe.
Neovjenost nije zabava. Poligraf ne utvruje istinu ili la.
Traimo da mediji prestanu izrabljivati teka ivotna iskustva i ljudsku muku za
potrebe reality programa ili crne kronike.
elimo ouvanje ljudskog dostojanstva u medijima.
RB IME I PREZ IME DATUM ADRESA POT P IS

RO ENJA
42

Reakcije
Za vrijeme kampanje dobivali smo niz pisama i poziva podrke, pa i vienje
neetinosti takvih emisija, od naih kolega. Donosimo jedan anoniman primjer
koji nam se toliko svidio da smo ga ukljuili u promotivni materijal koji je dijeljen
graanima na tandu 21. veljae 2009.:
ZATO JE EMISIJA TRENUTAK ISTINE SPORNA?

(Komentar anonimne kolegice preko interneta)
1. Ne zna se govore li ispitanici istinu ili ne, ali televizija govori la. Jer da je
poligraf tako siguran koristili bi ga i kao uvjerljiv dokaz na sudu. No nitko,
koliko mi je poznato, ne moe biti osuen samo zato to jest ili nije proao na
poligrafu. Analogno tome nema nikakva utemeljenja da on bude jedini dokaz
je li netko govorio istinu za pare ili nije.
2. Emisija iskoritava nevolju ljudi da ostvari profit. Posve isto to su radili i
rimski carevi s gladijatorima po arenama. Duevne boli koje sami ispita-
nici ili lanovi njihove obitelji imaju nakon sudjelovanja u emisijama nisu
nuno manje od boli zbog pregriene ake. (A ti Neroni i Kaligule iz dav-
nih rimskih vremena nam izgledaju tako nehumani u odnosu na nas. Ah, mi
prosvijeeni!)
3. Pritom lanovi obitelji, posebno malodobni (dakle djeca ispitanika) nisu mo-
gli svojevoljno odluiti hoe li im se majka ili otac, djed ili baka, punoljet-
na sestra ili brat npr. prijaviti. To je emocionalno i psihiko zlostavljanje i
kanjivo je. Pravobraniteljica za djecu bi svakako trebala reagirati.
4. Pria o tome kako su sudionici sami odluili pa tko im je kriv je elemen-
tarno bedasta. Jer ako netko sam odlui zaraziti se ptijom gripom npr. ili
bjesnoom (i pritom biti u karanteni do kraja da ne zarazi druge) drutvo na
to ipak nee pristati i pokuat e ga sprijeiti. Kao to e pokuati sprijeiti i
samoubojice. U moja dva gledanja emisije (ne ba cjelovita) bile su najma
nje dvije osobe koje po svemu sudei imaju ozbiljne emocionalne i psihike
traume. Iskoritavati ih je posve isto kao kad bi se naplaivalo ulaz za gle-
danje nekoga s fizikom traumom (vanjski prijelom noge, iscureno oko i sl.)
ili npr. nekad davno cirkuske atrakcije u vidu osoba sa sedam prstiju, brada-
tom enom i sl. Danas odavno zabranjeno i kanjivo. Neovisno o tome to bi
i ti sudionici mogli pristati (da plate dug ili rate kredita).
5. To to ljudi ne kue da je to isto, to je ono to me ozbiljno brine. A ne moja
bojazan da bih se u odreenim postupcima, mislima, djelima ili propusti-
ma nevoljnika mogla prepoznati i ja, i moji susjedi i autorica teksta. To sam
znala i bez gledanja Trenutka istine. Ili da bi neki od tih sudionika mogli
43

biti sutranji pljakai ili zavidni ubojice. Mislim, to je otprilike kao da neka
emisija sebi pribraja u zasluge to to me pouila da ljudi moraju piti vodu da
ne dehidriraju. Silnog li i veleumnog otkria. Naprosto sam pala u nesvijest
od velebnosti tog otkria.
Rezultati kampanje
Na rezultate nae kampanje moemo zaista biti ponosni na prvu najavu pe-
ticije protiv Trenutka istine i najavu kampanje, uslijedili su brojni pozivi iz raz-
nih medija organizatorice akcije dale su 20-ak radijskih intervjua, akcija je
popraena u HTV-ovim emisijama Dobro jutro Hrvatska, Hrvatska uivo
te Licima nacije Branimira Bilia. Sve dnevne tiskovine popratile su akciju
bar jednim lankom, a posebno istiemo Novi list i Jutarnji list, Slobodnu Dalma-
ciju, ali i tjednike i mjesenike poput Zareza i Cosmopolitana koji su popratili
akciju i istaknuli njene glavne poruke.
Naravno, vijest je najprije i najbre odjeknula na svim popularnijim internet-
skim portalima, a kolega Hrvoje Gligora, predsjednik Hrvatske psiholoke ko-
more (a tada Hrvatskog psiholokog drutva) organizirao je i tematsku Facebook-
grupu u znak podrke akciji.
Upuen je dopis Vijeu za elektronike medije kojim ih je HPD pozvao na
ukljuivanje u akciju, ali i zatraio da kontinuirano i aktivno reagiraju.
Svoju podrku akciji dali su mnogi kolege i kolegice, ponajprije vodstvo Hrvat-
skog psiholokog drutva, uz veliku podrku Josipa Lopiia, programski odbor
Konferencije Psihologija - mediji - etika u Poreu 2008., uz posebnu zahva-
lu kolegici Jasenki Pregrad, zatim Sekcija za organizacijsku psihologiju HPD-a,
Psihologijski portal, Hrvatska psiholoka komora, ali i pravobraniteljica
za djecu, potpredsjednici Vlade, niz vjerskih organizacija te mnogi drugi
svojim pismima, pozivima i e-mailovima podrke.
Osim tanda s peticijom kojom su se prikupljali potpisi u znak podrke akci-
ji, a koja je organizirana 21. 2. 2009. na Cvjetnom trgu u Zagrebu (uz pokrovi-
teljstvo Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zatitu i branitelje te
Gradskih trnica Zagreb), kolegica Jelena Plavi i kolega Goran Graanin
istu su peticiju organizirali u Zadru i u Rijeci te je u jednom danu ukupno prikuplje-
no preko 1600 potpisa uz jo oko 1000 elektronikih potpisa na internetskoj stranici
www.petitiononline.com.
U oujku 2009. emisija Trenutak istine prestala se emitirati, no kako su
izjavili s Nove TV zbog ljetne sheme programa. U rujnu 2009. emisija ponovo
kree s emitiranjem, u terminu 21h te je ovo prilika svima nama da ponovo promi-
slimo o tome to elimo uiniti i upustimo se u neke nove aktivistike pothvate.
44

Na kraju bismo eljeli naglasiti da uspjeh civilnih inicijativa ne treba mjeriti po tome
jesu li postigle sam deklarirani cilj (npr. ukidanje TV emisije), ve upravo po odjeci-
ma glavnih poruka kampanje u mislima i duama graana. Stav onih koji proizvode
takve sadraje teko emo mijenjati (iako ni to nije iskljueno!), no na ovaj nain
imamo priliku aktivno prakticirati etinost nae struke, promicati medijsku pisme-
nost, kao i osvjetavati osobnu odgovornost svih nas za izbore koje inimo, pa i
izbore o sadrajima i programima koje odluimo gledati i pratiti. A to je prilika koju
ne bismo trebali propustiti.
Nauili smo...
Nakon toga iskustva, mi organizatori ostajemo s bezbroj dojmova, ali i nekoliko
vanih zakljuaka:
Moemo stvarno puno napraviti kad hoemo! Potrebno je neto vremena, gotovo
nita sredstava i puno dobre volje i entuzijazma i mogu se pokrenuti nevjerojat-
ne stvari.
Javnost hoe uti glas struke, naroito psiholoke i moemo dobiti podrku od
mnogih pojedinaca, ali i institucija, a naroito medija!
Psihologiji nije mjesto samo u uredima, ordinacijama i ustanovama, ve i
na ulici i meu ljudima psihologija kao struka moe i treba dati svoj glas jav-
nim zbivanjima i time aktivno sudjelovati u javnoj komunikaciji.
Ako svi zajedno budemo budniji i aktivniji, a pogotovo ako djelujemo zajedno,
promijenit emo stvari koje su nam vane i za koje vjerujemo da se ima smisla
boriti ne sve, i ne za stalno, ali znaajno!
A za kraj, i svima nama za inspiraciju:
Dont fight the

media, be the
media!*
* Slogan je poruka na jednom od bedeva konferencije u Poreu. Nastao je u okviru ekologije medija i
nastojanja na medijskom osvjeivanju ljudi pa zapravo poruuje da borba s medijima ima vrlo malo
izgleda na uspjeh, budui da iza njih stoji mo kapitala i profita. Ono to nije ni lako ni jednostavno, a
ipak ima vie izgleda na uspjeh je sustavno odgajanje kritinog gledatelja i interaktivne publike, od-
nosno unutarnjeg medija u svakom od nas. To unutarnje uporite protiv masmedijskog zarobljavanja
i manipulacije, postaje osnova za odgovorno postupanje ako u vremenu brojnih novih mogunosti i
sami, poput drugih medija, odluimo svijetu posredovati poruke.(op.ur.)
45

O autoricama
Ana Karlovi
Diplomirala sam psihologiju 2001. i trenutano sam samostalna psihologinja te vodite-
ljica Medijacijskog centra Zagreb. Nakon diplome radila sam kao koordinatorica udruge
Hrabri telefon to je ukljuivalo i javno zagovaranje te medijsku promociju udruge i pre-
vencije nasilja nad djecom. Tijekom rada u Poliklinici za zatitu djece (2002. - 2005.)
vaan dio mog posla inila je upravo suradnja s medijima i javno komuniciranje. Izmeu
2005. i 2007. stekla sam iskustvo rada u privatnom sektoru, kao savjetnica za ljudske
potencijale u tvrtki Electus d.o.o. Paralelno sam se nastavila educirati s podruja sa-
vjetodavnih i komunikacijskih vjetina te upisala etverogodinju edukaciju iz Gestalt-
psihoterapije 2002. - 2006., u okviru koje pripremam zavrni rad. U podruju rada s
civilnim sektorom imala sam prilike suraivati na vie naina s medijima, predstavljajui
djelovanje udruga s kojima suraujem, savjetujui udruge s podruja javnog zagova-
ranja te odgovarajui na upite medija o pojedinim temama iz psihologije. Posebno bih
izdvojila jednogodinje iskustvo kao gost psiholog u HTV-ovoj emisiji za mlade (Briljan-
teen, 2007.-2008.); zatim gostovanje u 10 epizoda emisije o seksualnosti za tinejdere
(Ljubav ne boli, HRT 2009.); koautorstvo knjige iz popularne psihologije (Odgajam li
dobro svoje dijete?, 2006.); te organizaciju javne kampanje Ugasi lo program, upali
svoj stav! 2009.
Sena Puhovski
Diplomirala sam psihologiju na zagrebakom sveuilitu 2002. godine, od tada sam se
dodatno educirala najvie u podruju /djeje/ traume i psihoterapije. Zaposlena sam
u Poliklinici za zatitu djece grada Zagreba gdje uglavnom radim s traumatiziranom i
zlostavljanom djecom i njihovim obiteljima. Moji susreti s medijima bili su uglavnom
vezani uz podruje kojim se bavim, dakle komentari i sudjelovanje u emisijama na temu
djece i djejih prava, kao i podizanje senzibiliteta javnosti na temu zlostavljane djece. Od
2004. do 2006. bila sam redoviti gost u TV emisiji Briljanteen gdje sam kao psiholog
komentirala i definirala razliite pojmove i pojave te odgovarala na pitanja gledatelja.
46

DRUGO poglavl je
OI I R O M Z ATVO R E N E
o medijskoj pismenosti
47

Predgovor ... 7
Uvod ... 13
Prvo poglavl je: Nakon gaenja konferencije, pale se ideje ... 23
Drug o p o g l a v l j e : Oi irom zatvorene
Devdet Hadiselimovi: (Ne)pismeni u svijetu spektakla ... 49
Maja Gabelica upljika: Zato je vano da djeca budu medijski pismena?
Pogled iz Ureda pravobraniteljice za djecu ... 62
Hana iljan Bembi: Krenimo, s rijei na djela Iskustvo kolske psihologinje
u medijskom opismenjavanju i zatiti uenika od tetnih masmedijskih sadraja ... 69


Devdet Hadiselimovi
(Ne)pismeni u svijetu spektakla

Zlokobni ekrani kontaminiraju nae due poput sive, uporne kie.
Pierre Merot, Sisavci
Sudionici simpozija i okruglih stolova o medijskom odgoju i medijskoj pismenosti

na 16. konferenciji Hrvatskog psiholokog drutva Psihologija-mediji-etika (Pore,
listopad 2008.) predloili su nakon izlaganja i rasprave odreene zakljuke. Upravo
zbog znaaja i sloenosti njihove realizacije, ali i brojnih potekoa u razvijanju me-
dijske pismenosti, osvrnut emo se fragmentarno na sloeni civilizacijski kontekst
u kojem bi se taj rad trebao odvijati. Dakako, a u skladu s temom konferencije,
ne tie se to samo medijske pismenosti ve i masmedija i psihologije, ali i njihove
etiki vrlo dvojbene pozicije u spomenutom kontekstu. Ako se ovaj osvrt kome i ini
negativno intoniran i/ili donekle radikalan, cilj mu je nesumnjivo pozitivan: da se
masmediji i psihologija, i ne samo oni i ne samo pomou medijskog opismenjavanja
i osvjeivanja, zaloe daleko vie nego (do) sada za stvarnu dobrobit ovjeka i op-
stanak ugroenog ivota na Zemlji. Takav pogled na fenomen medijske pismenosti
potreban je zbog snanijeg, ali i trajnijeg utemeljenja motiva onih koji se namje-
ravaju baviti medijskim (pre)odgajanjem drugih, odnosno nastojanjem na razvoju
medijske pismenosti, koja jest poeljan, ali i prilino neizvjestan cilj. Naime, medij
ska pismenost nije neto to se jednom dostigne i dovri. Postignuta razina medij-
ske pismenosti najee je tek relativna, via ili nia, budui da je kod te pismenosti
manje u pitanju odreeni sustav znanja, a znatno vie stalna pozornost, misaoni
napor te niz umijea u propitivanju i kritikom odnosu spram medija, njihovih po-
ruka i sadraja. A sve to u doticaju s medijima vrijedi uvijek iznova prakticirati, ak
i onda kad za to nismo ba raspoloeni i kad bi bilo kudikamo udobnije prepustiti
se sofisticiranom i zavodljivom nagovoru medija na pasivnost, zaborav i oputanje.
Dodatna je potekoa da se sadraj pojma medijska pismenost stalno iri i postaje
sve bogatiji. Tako se on sve vie odnosi i na stvaranje, ureivanje i diseminaciju
vlastitih poruka, a ne samo recepciju i interpretaciju tuih.
U svakodnevnom ivljenju i radu multimedijsko okruenje skoro je nemogue
izbjei, a bez njega je teko i zamisliti funkcioniranje suvremenih demokratskih
drutava. No ostavimo li u ovoj prilici po strani neosporne koristi i pogodnosti
koje nam mediji i njihove tehnoloke inovacije znae i pogledamo li pozorno dru-
gu stranu ogledala, otkrit emo zanimljivu sliku. Dinamino, zavodljivo, tu i tamo
49

ak dopadljivo, ali ipak, metaforiki reeno, dijaboliko lice masmedija. Na ivot
s masmedijima Dorothea Franck stoga i naziva trgovinom s vragom, u kojoj nam
oni prodaju, naturaju ili poklanjaju ono to nam najee ne treba, a uzimaju,
prisvajaju ili otimaju ono to bi nam moralo biti dragocjeno: vrijeme, pozornost i/
ili slobodu. Taj zavodljivi i manipulativni masmedijski vrag proizvodi brojne ne-
povoljne (osobne, drutvene, ali i planetarne) posljedice, koje su vee to je naa
medijska pismenost na nioj razini. O nekim takvim posljedicama vrlo skromne me-
dijske kulture i dominacije masmedija u naim ivotima govorili smo opirnije na
drugom mjestu pa ih ovdje tek saeto navodimo:
Masmedijska ovisnost (najee o televiziji, videoigrama i internetu) s poslje
dinim pratiocima: porast nasilja, strahovi, oskudna razina drutvenih vjetina,
brkanje virtualne i neposredne stvarnosti, dvojbe s identitetom, tekoe s obve-
zama, zdravstveni rizici i sl.
Nesnalaenje u informacijskom obilju, kaosu, buci, smeu; degradiranje zna
nja, potekoe nalaenja i izdvajanja pravog i vrijednog znanja u lavini vijesti i
podataka.
Parcijalizacija i atomizacija svijesti, dezorijentacija, zbrajanje svega i svaega, od-
nosno kaotina usporednost sadraja posredovanih masmedijima.
Opadanje sposobnosti usmjeravanja pozornosti i trajnijeg usredotoivanja na
neku aktivnost ili zadatak. Promjena u kognitivnom funkcioniranju djece ili po-
rast ADD-sindroma? Implikacije za nastavu, uenje i razumijevanje djece.
Slabljenje empatije, sposobnosti da stvari shvatimo ozbiljno, da nas neto istinski
potrese
Izumiranje autentinih kultura (jezika, znanja, obiaja) i izrastanje globalne
Mc culture u kojoj smo sve vie zarobljeni gledatelji i manipulirani potroai.
Ubrzanje globalne destrukcije prirode masmedijskim naturanjem ivotnog stila
ekscesivne potronje kao svojevrsnim zamanjakom razaranja bioloke osnove
ivota.(1)
Spomenuta dvostruka priroda masmedija zapravo je preslikana matrica dvostru-
ke prirode vladajueg drutveno-ekonomskog poretka liberalnog kapitalizma. Kad
Terry Eagleton govori o aneoskom i demonskom licu kapitalizma, onda to na jed-
noj strani znai uinkovitost, poduzetnitvo, slobodno trite, demokraciju, ljudska
prava, obilje materijalnih dobara Na drugoj strani, sve nabrojeno, ima i svoje de-
monsko lice. Otkrijmo za ovu priliku samo jedno: navedeni je poredak (bio) doista
vraki uinkovit i u pustoenju, biolokom obezvreenju i oneienju naeg planeta.
Kapitalistiko je drutvo osebujan amalgam idealizma i cinizma, aneoskog i

demonskog, koje svoju jagmu za profitom krije pod krinkom moralno pounog
pijeteta. (2)
50

Kad je u pitanju cinizam o kojem takoer govori Eagleton, navodimo za ilustra-
ciju dvije vijesti vezene za klimatske promjene. Prva: u jesen 2007. masmedi-
ji obavjetavaju da je Ministarstvo financija Ujedinjenog Kraljevstva naruilo
istraivanje o vjerojatnoj ekonomskoj teti koju bi mogle prouzroiti klimatske
promjene. Vlasnici su kapitala napokon priznali postojanje klimatskih promjena,
koje su sami izazvali i do tada sustavno negirali. Eto, njih zanimaju eventualne eko-
nomske tete koje bi te promjene mogle prouzroiti. Dakako, zato to su pretpo-
stavili da bi mogle biti ogromne. Brojne subjektivne tete, koje bi pri tome mogli
imati milijuni ljudi, vlasnike kapitala zapravo ne zanimaju. Druga vijest: u oujku
2009. u Kopenhagenu na summitu se okupilo 2.500 svjetskih klimatologa da upo-
zore vlade u svijetu o vjerojatnim drastinim posljedicama koje bi mogle pogoditi
stotine milijuna ljudi kad, zbog klimatskih promjena, budu morali naputati svoje
ivotne prostore. Konano, rekli bismo, jer je ta prilino konzervativna struka done-
davno drala da su evidentne promjene klime zapravo samo uobiajene normalne
varijacije. Eto, ovog su puta ukazali na mogue patnje velikog broja ljudi, a psiho-
lozi i srodne struke valjda bi trebali malo detaljnije zamisliti kako bi to izgledalo.
Unato dramatinom upozorenju klimatologa, natezanja, igre i nedisciplina oko
prihvaanja i primjene sporazuma o ogranienju emisije staklenikih plinova traju,
a trajat e po svoj prilici i dalje.
Da su kojim sluajem zaivjele ideje, koje je ezdesetih godina prolog stoljea za-
govarao ameriki ekonomist i humanist Kenneth Buolding, na svijet bi danas zasi-
gurno drugaije izgledao i bio prikladnije i sigurnije mjesto za ivot. Buolding je ve
u to vrijeme nasluivao mjeru do koje e zahuktali kapitalizam i njegov konkurent
dravni socijalizam nasrnuti na ograniene resurse i osjetljivi ekoloki sustav pla-
neta. Ekonomiju koja se trudi proizvoditi i troiti to vie, gdje su stalni privredni
rast, ali i gomilanje manje ili vie opasnog otpada, slobodno trite i profit neu-
pitni, nazvao je ekonomijom Divljeg zapada. Takvoj je ekonomiji suprotstavljao
ekonomiju svemirskog broda, jer sve to postoji na Zemlji u ogranienoj je koliini,
pogotovo ako se ima u vidu injenicu da na njoj ivi nekoliko milijarda ljudi te da bi
valjalo voditi rauna i o kvaliteti ivota buduih generacija. U takvoj se ekonomiji
racionalno i promiljeno proizvodi i troi, u njoj se tedi, a ne rasipa. Naalost, za
civilizaciju tog vremena i stupanj njezine emancipacije, bile su to utopijske zamisli.
Dakako, i danas dominira ekonomija Divljeg zapada pa se za predoavanje njezine
rizine i hazardne naravi upotrebljavaju i druge metafore, od kojih svaka izraava
dio cjelovite slike. Tako imamo ekonomski uas (Viviane Forrester), Titanik, brod
koji tone (Mary Jane Rust), a Al Gore govori o molohu koji unitava sve to mu se
nae na putu.
Moderna industrijska civilizacija, kako je sada organizirana, estoko se su-

dara s ekolokim sustavom planeta. Snaga njezina nasrtaja na Zemlju odu-
zima dah, a strane posljedice javljaju se tako brzo da ih jedva uoavamo
51

Dokle god civilizacija u cijelosti, sa svojom golemom tehnolokom moi, na-
stavi slijediti obrazac razmiljanja koji potie dominaciju nad prirodnim svi-
jetom i njegovo iskoritavanje radi kratkoronih dobitaka, moloh e nastaviti
unitavati Zemlju ma to bilo tko od nas inio. (3)
U razornoj ekonomiji, koja danas sve vie nalikuje pokvarenom stroju to proizvo-
di brojne tetne posljedice, a koji nitko ne zna ni popraviti ni zaustaviti, svojevr-
sni je zamanjak ekscesivna potronja. Naalost, masmediji, znanost openito, pa
dakako i psihologijska struka vjerno su sluili razornom sustavu i podizali njego-
vu uinkovitost, a posebno uinkovitost oglaavanja kao akceleratora iracionalne
potronje. Otprilike u isto vrijeme, kad se Boulding zalagao za drugaiju ekonomiju,
sociolog Vance Packard, autor poznate knjige Hidden persuaders, snano je kri-
tizirao, izmeu ostalog, sudjelovanje amerike psihologije u reklamnoj industriji,
pitajui se koliko je moralno manipulirati ljudima, a posebno djecom u iznuivanju
ekscesivne potronje te kamo e dospjeti amerika privreda pod stalnim priti-
skom potroake groznice. Svjetska je privreda danas dospjela, izmeu ostalog, i
do otoka smea u Pacifiku ija je veliina 25 puta vea od povrine Hrvatske, do
metaforikog naziva moloh itd. A kamo je dospjela amerika psihologija sa svojim
vjernim sluenjem sustavu i krajnje neprihvatljivim posredovanjem spoznaja te
strunim nadzorom ispitivanja, poniavanja i muenja zatvorenika, to zasigurno
zasluuje poseban osvrt. Meutim, etiki je vrlo upitno, danas jo vie nego u vrije-
me Packarda i Bouldinga, izmeu ostalog, i manipuliranje u oglaavanju, odnosno
iznuivanje iracionalnih ponaanja kupaca u ciljano smiljenim, konstruiranim i
ureenim trgovakim centrima. Razvoj manipulacije i iznuivanja nastavio se u
smjeru, kako kae Douglas Rushkoff, naprednijih, manje uoljivih i pogubnijih teh
nika nagovaranja na potronju. Propagandni strunjaci, a to su po njemu obino
psiholozi, ljude tretiraju kao mete ije kognitivne procese valja zaobii i navesti ih
da postupaju emocionalno i impulzivno, a ne racionalno. Razumije se da su na ma-
nipulaciju manje otporna djeca, osobe nieg obrazovnog ili intelektualnog statusa
te medijski nepismene osobe.
Vjetina manipulacije postala je toliko dominantnom da nau kulturu tjera

naprijed vie no ijedan njezin znaajni promicatelj. O silama prinude u naem
drutvu konstruktivnije je misliti kao o dijelu velike mainerije koja se omakla
kontroli. Tek kad bolje osvijestimo kako djeluje, moemo je poeti demonti-
rati. (4)
Jedini nain za stvaranje pravog profita jest privlaenje emocionalnog, a ne
racionalnog potroaa Uspjehzahtijeva da ciljamo malo nie, u cijelo tije-
lo, a ne samo u glavu. (5)
K tomu, u svrhu boljeg razumijevanja drutveno-ekonomskog okvira, u kojem se

vrijedi zalagati za medijsko opismenjivanje ljudi, potrebno je, barem donekle, de-
52

mistificirati fenomen slobode medija, inae ponos zapadne demokracije i liberalnog
kapitalizma. Moda o njoj najbolje govori jedna karikatura, nastala tijekom rata u
Iraku, koja prikazuje tri poznate amerike medijske kompanije (CNN, NBC i FOX
NEWS) kao tri majmuna. Jedan od njih pokriva apama oi, drugi ui, a trei usta.
Drugim rijeima nema tako svete istine koju se nee skriti, iskriviti ili preparira-
ti, ako je to u interesu vlasnika medija, (amerikog) nacionalnog interesa, interesa
politike ili utjecajnih oglaivaa. Pridoda li se tome autocenzura urednika i novi-
nara, odnosno ako se sve spomenuto spoji u udruene snage, a tako je bilo prvih
godina rata u Iraku, onda od slobode medija ostaje jako malo. Delikatne se istine
znaju potom postupno otkrivati godinama ili kao promiljena strategija kontroli-
ranog curenja informacija ili kroz spoznaje upornih novinara istraivaa. Kad se
eventualno konano saznaju, obino vie i nisu aktualne. Neke stvari, meutim,
unato svoj tehnologiji, masmedijima i ivljenju u globalnom selu, vjerojatno ni-
kad neemo pouzdano saznati. Primjerice, istinu o dogaaju, koji je posluio kao
opravdanje poetka tzv. rata protiv terorizma, a potom prouzroio smrt, stradanje i
ponienje milijuna civila, o tome tko je, zato i kako sruio tornjeve blizance u New
Yorku, neemo nikad saznati. Zbog neuvjerljivosti slubene verzije o spomenutom
dogaaju nastao je velik broj drugih pa bi pravu istinu, i kad bi se pojavila, u lavini
injenica, teorija, ekspertiza, dokaza i protudokaza, tajnih dokumenata i manipu-
lacija bilo vrlo teko prepoznati. Uostalom, ako vlast Sjedinjenih Amerikih Drava,
prema Toffleru, proglaava godinje oko 20 milijuna dokumenata tajnim, o kakvoj
je to slobodi govora i medija rije?
U 21. stoljeu najvanija meu sirovinama moglo bi biti znanje. Hoe li se sto-
ga oko njega voditi ratovi i socijalne revolucije budunosti? Ako hoe, koju
e ulogu u toj budunosti igrati mediji? (6)
Na slobodnom tritu, sloboda govora postala je roba kao i sve drugo
pravda, ljudska prava, pitka voda, isti zrak. Dostupna je samo onima koji si
je mogu priutiti. (7)
Drugi je nepovoljan trend za slobodu medija u tome da veinu medija posjeduje

sve manji broj vlasnika, to umanjuje pluralizam na masmedijskoj sceni, a potom
i mjeru slobode izvjeivanja. Tako je, na primjer, 1983. godine 90% medija u Sje-
dinjenim Amerikim Dravama posjedovalo 50 vlasnika, a 2004. godine tek njih 5.
Sluaj dominacije Berlusconija u talijanskim medijima ne treba ni spominjati. U
takvom se trendu obino gase ili utapaju mali neovisni mediji, a tako je u Hrvatskoj
nestao Feral Tribune.
Da doista ivimo u vrlo dinaminoj, ubrzanoj (P. Virillio) i/ili stvarnosti nepo-
stojanih, fluidnih form i odnos (Liquid reality, Z. Bauman) svakodnevno nam
pokazuju suvremeni masmediji kad, u sprezi s propagandistima, internetskom tr-
govinom pa, dakako, i profitom, od prilino banalnih dogaaja stvaraju svojevrsne
planetarne spektakle. Razumije se da takva stvarnost ubrzanih promjena, stalnih
53

tehnolokih inovacija i nepostojanih odnosa, stavlja ovjeka i njegove mogunosti
prilagoavanja pred ozbiljne izazove i kunje. Pri tome mu mogu pomoi, izmeu
ostalog, nova znanja, novi stavovi i umijea ili, kako se to danas obiava rei, nove
pismenosti. Zapravo svjedoimo pravoj proliferaciji pojma (ne)pismenost na nova
podruja pa je ovjek pred stalnim zahtjevom usvajanja novih oblika pismenosti. U
uvjetima fluidnog drutva i onima koji su sposobniji i motivirani neke nove forme
pismenosti izmiu pa su i oni u kojeemu u manjoj ili veoj mjeri (ne)pismeni. Nije
teko pretpostaviti kako se u tako dinaminoj situaciji snalaze oni prosjeni i manje
sposobni.
Za razliku od nekog podruja znanja, pismenost bi u istom podruju trebala
ukljuivati i svrhovito pronalaenje, potom upotrebu pa onda i moralnu odgo-
vornost u koritenju nekog sustava znanja. Tako se, na primjer, informacijska pi-
smenost moe odrediti kao sposobnost i umijea da se snaemo u informatikom
drutvu, odnosno da se informacijama odgovorno koristimo u rjeavanju problema i
donoenju odluka. Vie operativno, po Alainu Martinu, informatika pismenost po-
drazumijeva znanje o izvorima informacija u nekom podruju, sposobnost i umijea
da se saine uinkovite strategije pretraivanja i izdvajanja, ali i kritikog vredno-
vanja informacija da bi se njima onda adekvatno i odgovorno koristilo, ukljuivi
u to i citiranje s predoavanjem referenci. Srodni pojmovi, digitalna pismenost i e-
pismenost, naslanjaju se na informatiku pismenost, no nisu joj istoznanice. Sve se
ee spominju i sljedee (ne)pismenosti: znanstvena (i njoj srodna metodoloka),
tehnika i tehnoloka, vizualna, glazbena, kulturalna, filozofska, financijska, pra-
vna, religijska, politika (i ue, psihopolitika), zdravstvena, spolna, emocionalna
(ve due etablirana u psihologiji), psiholoka (za druge struke), ekoloka, moralna
itd. K tomu, govori se i o nekoj vrsti povezujue ili interakcijske pismenosti (transli-
teracy), kao sposobnosti i umijeu itanja, pisanja ili reagiranja na nizu komunika-
cijskih platformi, alata ili medija, kao to su televizija, film, radio, mobitel, internet,
online-socijalne mree itd., a pomou glazbe, govora, pisanja, itanja, interpretaci-
je, dijaloga i drugih oblika interakcije. Kao to smo se ve uvjerili pri odreenju in-
formacijske pismenosti, moralni bi aspekt trebao biti sadran i u svakoj od brojnih
pismenosti. Tako, recimo, psihopolitika pismenost, koju bi svakako trebali usvoji-
ti pripadnici psiholoke struke, podrazumijeva odgovorno odabiranje i ponudu
psiholokih spoznaja, informacija ili strunih interpretacija, a koje u izvjesnim si-
tuacijama i trenutcima mogu pripomoi da se neki problem u uoj ili iroj zajednici
najpovoljnije shvati, postavi ili razrijei. Psihopolitiki pismena osoba odgovorno
e reagirati na odreeni drutveni dogaaj ili pojavu nastojei da svojim znanjima i
stavovima stvara pretpostavke vioj kvaliteti ivota i socijalnoj pravednosti u zajed-
nici u kojoj djeluje i ivi.
Jo nekoliko rijei, uz ono to je ve reeno, o dvije kljune pismenosti s kojima
ni naa globalizirana civilizacija, ni masmediji kao njezini promotori, a ni psiho-
logija ne stoje ba dobro. Prvo, sasvim kratko o ekolokoj pismenosti. Ne doe li
54

do dubljeg razumijevanja ekoloke krize i shvaanja povezanosti gotovo univer-
zalne antropoloke etike, dominantnog razornog modela ekonomije i vrlo rizinih
ekolokih posljedica, sve e se tee dogoditi potrebni zaokret u nainu ivljenja i
postupanja te tako osigurati opstanak ivota i ljudske vrste na Zemlji. Premda u
svjetskoj psihologiji ima poneto ekoloki orijentiranih strujanja, glavni korpus
psiholoke znanosti nosi struja inercije, odlaganje uvida u stvarno stanje i dalj
nje vjerno sluenje postojeem ekonomskom poretku. Izvjesne naznake promjene
prua Australsko psiholoko drutvo (u Australiji su ekoloke potekoe izraenije)
sa svojim aktivnostima i proklamacijama, kao to je ona o klimatskim promjenama,
drugim ekolokim problemima te o tome kako bi psiholozi u svemu tome mogli
pomoi.
Ekoloki problemi i izazovi su kompleksni te zahtijevaju suradnju i multidisci-

plinarnost u analizama i rjeenjima Psiholozi bi trebali biti ukljueni na
svim razinama planiranja, implementacije i evaluacije ekolokih projekata i
kampanja. (8)
Postoje i drugdje pokuaji ekolokog osvjeivanja i provokativnih rasprava, prem-

da su ograniena dometa, u okviru kritike, radikalne i ekopsihologije, ekoloki
usmjerene psihoterapije i slinih orijentacija u psihologiji. Kao to se svojevremeno
pitao Erich Fromm, slino se pita i ekopsihologica Hilary Prentice o tome je li ljud-
ska vrsta suicidalna kad se angaira u destruktivnim ponaanjima prema svemu
onome o emu zapravo ovisi, odbijajui istovremeno sueljavanje s takvim odno-
som. Premda je bilo nekih pokuaja, ukljuivi i zalaganje za odrivi razvoj i preu-
zimanje svog dijela odgovornosti za ekoloku krizu u preambuli Etikog kodeksa
Hrvatskog psiholokog drutva (HPD), u naoj se psihologiji nije dogodila nikakva
ozbiljnija ekoloka (pre)orijentacija. Da je unoenje odgovornosti za ekoloku krizu
u kodeks HPD-a bilo stvar trenutka, a ne ozbiljnog opredjeljenja struke, pokazalo se
pri usvajanju Kodeksa psiholoke djelatnosti Hrvatske psiholoke komore (HPK),
u kojem stajalita iz preambule kodeksa HPD-a nema. Uzgred i pitanje, emu dva
etika kodeksa za jednu struku?
lanovi Hrvatskog psiholokog drutva svjesni su i irih problema s kojima

se suoava ovjeanstvo. Svjesni su duboke ekoloke krize, zabrinjavajueg
pogoranja uvjeta za ivot u biosferi te drugih nepovoljnih trendova razvoja
na naoj planeti. Polazei od toga spremni su preuzeti dio odgovornosti koju
dijele sve znanosti i humanistike discipline u ostvarivanju projekata odrivog
razvoja i ouvanja prirode i ivota na Zemlji. (9)
Kad je rije o moralnoj pismenosti, onda je stanje prilino nepovoljno, i u psiholokoj

struci i u onih koji posluju u masmedijima. Ta se pismenost teko moe temeljiti
samo na etikim kodeksima struka, koji polazei od antropoloke etike reguliraju
55

odnose meu ljudima, ali nita ne govore o odnosu prema prirodi kao svekolikoj
osnovi ivota, ukljuujui tu i ivot ovjeka. Ti kodeksi govore, na primjer, o zatiti
ivotinja u psihologijskim eksperimentima, to je sasvim u redu, ali ne govore nita
o izumiranju vrsta zbog naeg obezvreenja prirode, niti o etikim obvezama pre-
ma buduim generacijama ljudi i ivotinja te njihovu pravu na ivot. Moralna se
pismenost, recimo u psihologiji, teko moe zasnovati bez kritikog odmaka prema
drutveno-ekonomskom sustavu koji trenutano opsluujemo. Za poetak je zasi-
gurno korisno prihvatiti Hegelovo stajalite o tome da bi se naa moralnost trebala
zasnivati prije svega na tome jesmo li u dovoljnoj mjeri i dovoljno duboko svjesni
posljedica koje nae injenje proizvodi. Upravo navedeni Hegelov stav uzeo je za
polazite ameriki humanist, psiholog i psihoterapeut Rollo May, kad je poticajno
pisao o drutvenoj odgovornosti psihologa.
Prije spomenutoj ubrzanoj stvarnosti i zahtjevu za svladavanjem novih pismeno-
sti dobro bi doao i ubrzani ovjek (homo rapidus) s natprosjenim intelektual-
nim kapacitetima, a ovaj na obini, nastojei joj udovoljiti, nerijetko pati od bole-
sti uurbanosti (hurry sickness), nedoraslosti i zbunjenosti. O svojevrsnoj bolesti,
odnosno tjelesnim i/ili duevnim tekoama, zbog poveanih zahtjeva za stalnim
prilagoavanjem brzim promjenama, stresu zbog preoptereenosti informacijama i
uestalog donoenja odluka i sl. pisao je potkraj prolog stoljea vrsni kritiar pro-
gresa Alvin Toffler i nazvao je ok budunosti.
Nepromiljenim ubrzanjem ritma promjena, prekomjernim poveanjem no-

vih pojava, situacija i mogunosti izbora, mi se lakomisleno poigravamo s bit-
nim preduvjetima duevne ravnotee koji moraju vladati u ivotnoj okolini.
Tako milijune i milijune ljudi izlaemo oku budunosti. (10)
Za razliku od Tofflera, gotovo optimistino, opisuje Dragan Petri ovjeka naeg doba
nazivajui ga superkomunikator. Pripisuje mu tri temeljna obiljeja: natprosjene
vjetine pretraivanja i upijanja informacija, istovremeno obavljanje vie aktivnosti
te nelinearno uenje. Podsjea to na opis homo zappiensa koji je dao Nizozemac
Wim Veen, no Petrievo zagovaranje ureenja drutvene zajednice na naelima
etikih normi kao i surove, drske, neumjesne i proste komunikacije s interneta
jedva treba komentirati.
im se ujutro probudi grabi svoj pametni telefon i na njemu provjerava

pristigle e-mailove, SMS-ove te grupne i privatne poruke pristigle putem Fa
cebooka i internetskog foruma koji redovito prati. Onima za koje pretposta
vlja da se oekuje njegova brza reakcija odmah odgovara ekajui na sema
forima, nervozu krati utipkavanjem novih statusa na onim socijalizacijskim
servisima koji mu doputaju da to uini putem mobitela Opet telefonira, opet
tipka, stie mu novi SMS. Zvoni i novi e-mail, mobitel vibrira, iskae prozor
56

za chat. Reply, Forward, Send, Reply, Forward, Send, Reply, Forward, Send,
i tako do naveer(11)
No u svezi s naslovom i predmetom ovog lanka, opisani superkomunikator moda

jest dovoljno digitalno ili informatiki pismen, ali mu zasigurno nedostaju medij-
ska, komunikacijska i etika pismenost, jer surova, drska ili neumjesna komunika-
cija nije nigdje prihvatljiva, a jo manje odgovorna. Naime, vano obiljeje medijske
pismenosti, osim recepcije i razumijevanja poruka, bit e sve vie i produkcija po-
ruka, a za njihovo stvaranje, ureivanje i oblikovanje vrijedi takoer niz zahtjeva, u
najmanju ruku odgovornost za posljedice koje nae poruke mogu izazvati. K tomu,
postizanje bilo kakve pismenosti, pa i one najjednostavnije alfabetske, stvar je prije
svega sposobnosti. U Hrvatskoj, naalost, postoje deseci tisua alfabetski nepisme-
nih ljudi, a u svijetu preko milijardu. ak kad bi i bilo mogue da svi u dogledno
vrijeme postanemo superkomunikatori, kako misli Petri, njegov opis superkomu-
nikatora ne ini se ba privlanim i smislenim ciljem. Prije bi moglo biti istina da ni
intelektualno prosjeni nee biti dorasli novim generacijama softvera i sofisticiranih
ureaja pa e se dogoditi kao u onoj karikaturi u kojoj raunalo priopuje korisniku
da bi trebao nadograditi svoj mozak, kako bi bio kompatibilan novom softveru.
Lucidni Michel Houellebecq ukazuje zapravo da je sve otilo u smjeru povrnosti
i trivijalnosti te se, po njemu, proizvode i reklamiraju prijevozna sredstva za stvo-
renja koja nemaju kamo ii i koja nigdje nisu kod kue, odnosno komunikacijska
sredstva za bia, koja i tako nemaju to rei. Pogleda li se ime se zabavlja i o emu
komunicira najvei broj korisnika drutvenih mrea na internetu, npr. Facebooka,
u iskuenju smo da se sloimo s Houellebecqom. Kapital i njegovi vjernici nali su u
stalnim tehnolokim i masmedijskim inovacijama svoj opipljivi financijski smisao,
no ostaje da smisao nae i ovjek koji kritiki misli i koji bi htio znati odgovor bar
na dva-tri osnovna pitanja, koja je vizionarski jo 1935. postavio Martin Heidegger:
kamo, emu i to onda?
Kada i najudaljeniji dio kugle zemaljske postane tehniki osvojiv i gospodarski

opljakan; kada svaka i najmanja stvar na bilo kojem mjestu i u bilo kojem tre-
nutku postaje dostupna;kada vrijeme znai jo jedino brzinu, trenutanost i
istovremenost;tada, da tada, lebdi kao avet iznad cijelog ovog smea, pita
nje: emu, kamo, a to onda? (12)
Nadalje, ugledni sociolog Zygmunt Bauman otkriva posebnu nelagodu tehnoloki

nametljivog okruenja, suosjeajui s ovjekom globaliziranog kapitalizma, a po-
sebno s mladim ljudima koji bi trebali dovoljno sigurnosti da stvore osnove svojoj
trajnijoj egzistenciji. Dugo su uili i studirali, a sada im je radno mjesto sasvim ne-
sigurno, jer ve sutra tvrtka u kojoj rade moe preseliti, primjerice, u Indoneziju
ili Kinu. Bez dovoljno sigurnosti oni ne mogu potvrditi svoju slobodu. U fluidnoj i
57

nepostojanoj stvarnosti, koju masmediji ine jo kaotinijom, strahovi su raspreni
i neodreeni pa je utoliko tee okriviti za njih konkretne objekte ili osobe.
U dananjem svijetu ljudi imaju mnogo razloga za strah. Mogli bismo lako
nainiti katalog rizika s kojima se mlada osoba danas sueljava, ali je ta-
kav katalog nemogue kompletirati, jer su stvarni uzroci straha disperzira-
ni, nejasni i teko odredljivi, a to ih ini i vie prijeteim. (13)
Beznaajni smo, preplavljeni morima izbora, plimama promjena. Postoji to-
liko togaVie izbora. Vie potronje. Vie zabave. Vie straha. Vie nesigur-
nosti. (14)
Pogledajmo sada, tek ilustrativno, kako se u fluidnom drutvu proizvode spektakli.

Sluaj je htio da su tri nedavna i relativno trivijalna dogaaja, koji su se zbili ovih
dana, skoro u isto vrijeme (oko 20. travnja 2009.), zahvaljujui masmedijima i
nainu kako oni konstruiraju stvarnost, postali planetarne senzacije, da bi potom
i dalje odjekivali u razliitim medijskim formama, sve dok redatelji medijskih
dogaanja dre da se to isplati, odnosno da moe donijeti profit. Nema sumnje da se
medijska obrada takvih dogaaja smilja i planira i prije no to se dogode.
Prvi se dogaaj zbio na marginama summita dviju Amerika na Trinidadu. Kontro-
verzni predsjednik Venezuele Hugo Chavez poklonio je amerikom predsjedniku
Baracku Obami knjigu Otvorene vene Latinske Amerike: Pet stoljea pljakanja
kontinenta urugvajskog pisca Eduarda Galeana. Jedna zaboravljena knjiga postala
je preko noi vrlo traena, to je Amazon.com vrlo dobro iskoristio. Zaradili su,
meutim, i mnogi drugi, jer se razgovor o knjizi, njezinu sadraju i mnogim drugim
problemima prenio u masmedije, ukljuivi i brojne internetske portale. Sasvim
neobino, nekoliko dana poslije novinarka Jasmina Ryan govori o krivnji koju je
osjeala zbog pisanja o onom nebitnom i trivijalnom, a izostavljanja bitnog, pri-
mjerice iz izlaganja nobelovca Stephena Chua, amerikog ministra za energiju, o
opasnosti drastinog ubrzavanja klimatskih promjena zbog mogueg oslobaanja
ugljika, pohranjenog u zaleenoj tundri.
Ipak, u izvjeima, kao i druge kolege, piem o rukovanjima, zagrljajima, sit-

nim i krupnim politikim izjavama. Jer da sam pisala o tundri, i itatelji i
urednici moda bi pomislili da me tamo, na putu, udarila tropska vruina.
Dok pratimo skandale, ubojstva, razvode, svae i mirenja bojim se ne zat-
varamo li namjerno oi pred onim to nam dolazi. (15)
Drugi je dogaaj sluaj izvjesne 47.-godinje kotske kuanice po imenu Susan

Boyle, koja je pobijedila na nekom natjecanju u pjevanju. Ne bi to bilo ba medij
ski zanimljivo da izvrsno pjevanje dotine gospoe nije bilo u znaajnoj opreci s
njezinim tjelesnim izgledom te njezinim jadnim ivotom u kojem je navodno ni-
58

tko nikada nije poljubio. K tomu, netko je potom savjetovao gospou Boyle da
ispria i druge neobinosti o sebi i svome ivotu, a to je zajedno s njezinim izgledom
i pjevanjem postalo masmedijima prilino atraktivno. Uz mnoge prijedloge koje su
joj svjetski mediji ponudili, najbizarniji je onaj nekog pornografskog portala da za
nagradu od milijun dolara pristane da kamere snimaju gubitak njezina navodnog
djevianstva. Bilo kako bilo, masmediji e eksploatirati i taj sluaj sve dok bude
senzacionalistikog naboja u njemu.
Trea pria. Zahvaljujui dobro smiljenoj kampanji, novi komunikacijski mikro-
blogerski alat Twitter, iji korisnici mogu istovremeno biti izvor vijesti, osobni medij
i interaktivna publika, odluio je nai svoje mjesto pokraj prezasienih drutvenih
mrea MySpace i Facebook, nastojei privui i jedan dio njihovih korisnika. Sve
se poklopilo kad je jedan od vrlo uspjenih mikroblogera, glumac Ashton Kutcher,
svojim dosjetkama, komentarima i razgovorima sa suprugom Demi Moore zami-
jetio da ima na tisue itatelja, da se broj korisnika njegove mree pribliava mi-
lijunu, a slian je broj korisnika bio i na mrei CNN-a. Tko e prije dostii milijun
korisnika: CNN ili Twitter? Pobijedio je Twitter s Kutcherom. Uz slogan Facebook
je prolost, ivio Twitter! i prelaskom na tu komunikacijsku mreu nekih poznatih
osoba, ukljuivi i predsjednika Obamu, isprovociralo se znatielju i vjerojatnu mi-
graciju nekih korisnika Facebooka i drugih drutvenih mrea na moderniji Twitter.
Treba li uope rei da je time porasla zarada, ali i cijena Twittera, koji su neki, a
meu njima i Facebook, odmah pokuali kupiti.
Perverzija vie nije subverzija, a okantni su ekscesi dio samog sustava, smatra fi-
lozof i dobar analitiar suvremenosti Slavoj iek, pa kao primjer navodi da se u
konceptualnoj umjetnosti mogu sresti izloci mrtvih krava, prikazi kolonoskopije ili
gastroskopije i mnoge druge neobine pojave. U reklamiranju se moda otilo jo
dalje pa se sve ee upotrebljava ok oglaavanje (shockvertising). Dapae, sustav
se sve vie okom i ekscesom hrani nastojei i tako pojaati svoju reproduktivnu
mo.
Danas sve vie kulturno-ekonomski aparat sam, u svrhu vlastita reproduci-

ranja u trinim uvjetima konkurencije, ne mora samo tolerirati ve i direktno
poticati okantne efekte i proizvode. (16)
Fenomen medijske pismenosti zapravo je knjiga koja se stalno dopunjava. Goto-

vo svakodnevno nae se multimedijsko okruenje inovira, ne samo tehnoloki
ve i novim formama, odnosima i interakcijama. Istraivanja o uincima medija
na ponaanje, socijalnu patologiju, kognitivno funkcioniranje itd., premda su u
prilinom zaostajanju za brzim promjenama, ipak stalno donose nove spoznaje.
Za one koji se unato iluzijama, barijerama i tekoama, ipak namjeravaju baviti
medijskim odgajanjem spomenut emo neke pojave, dvojbe ili natuknice u vezi s
medijima i medijskom pismenosti, koje valja upoznati, pratiti, prouavati, a kad je
59

neophodno i praktino iskuati, da bi se spomenuta nedovrena knjiga dopunja-
vala i upotrebljavala u neposrednim susretima sa sudionicima predavanja, rasprava
ili radionica.
Masmediji openito: medijska tranzicija (strahovi, stres, motivacija) i kako je
olakati, ekologija medija, irenje stereotipa i predrasuda, tehnike manipula-
cije, masmediji i ideja odrivosti i opstanka, forum-teatar u odgoju za medije,
preputanje tehnologiji, problemi s gadgetima, oteano moralno i na budunost
usmjereno miljenje, homo zappiens itd.
Videoigre: korist i teta, sredstvo uenja, nasilje i predrasude, uloge (identifi-
kacije, fiktivni identiteti), inspiracija ubojstva, predoziranje i zdravstveni rizici,
ovisnost i lijeenje, zatita djece i sl.
Internet i virtualni prostor: tipovi linosti i forme ovisnosti, online-uenje, so-
lidarnost, spolne i druge zloupotrebe, online-zlostavljanje, zatita djece, etike
norme, paralelni, viestruki ili fluidni identitet?, konstrukcija identiteta i lano
predstavljanje, revolucija socijalnih mrea (facebook, mySpace, twitter, se-
cond life), socijalna psihologija online-grupa (forum, blog, socijalne mree),
jezik i argon, psihologija avatara, online-psihoterapija, privatnost, cenzura,
virtualna crna rupa, zamjena i/ili brkanje virtualne i neposredne stvarnosti,
online-ekshibicionizam i/ili voajerizam, masovna (samo)ubojstva kao planetarni
spektakli (najavljena internetom i inspirirana njegovim mogunostima), demo-
grafija i migracije na komunikacijskim mreama, nove forme: web 2, web 3, web
bio itd.
Raspravljati o dananjem globaliziranom kapitalizmu, mjestu medija i psihologij-
ske struke u njegovu nelagodnom i sve tjenjem okviru, kao i nainu kako medijski
opismeniti i emancipirati djecu, roditelje i ljude openito, a ne izazvati svojevrsni
distopijski ugoaj, skoro je nemogue. Trenutana kriza i recesija, koja je posljedica
zaudne sebinosti i ekscesivnog bogaenja bankarske, menaderske i elite financij
skih pekulanata, samo pojaava tu atmosferu. Nalikuje li, stoga, rad na medijskoj
pismenosti, s obzirom na njezino trenutano vrlo nepovoljno stanje te dinamini i
sloeni drutveni kontekst u kojem je valja razvijati, Sizifovu poslu? Odgovor nije
jednoznaan. Naime, sudbina tog mitskog junaka nije samo metafora apsurdne
djelatnosti ve i svjesnosti i promiljanja situacije, istrajnosti te upornog hrvanja
s pothvatom koji nije ni lak ni jednostavan. I kao to je s medijskom pismenou,
tako je i s ustrajanjem na ouvanju okolia, demokraciji, ljudskim pravima, nena-
silju, duevnom zdravlju i slinim, u dobroj mjeri, utopijskim projektima. Napokon,
kao to se u svojim razgovorima suglasie dva znaajna filozofa naih dana, Alain
Finkielkraut i Peter Sloterdijk, suvremeni se Prometej neobuzdano zaigrao ostva-
renjem svojih zamisli, tehnolokom moi i pustoenjem Zemlje te e morati smoi
snage da se obuzda, postavi granice i iznae alternative onom to je do sada neod-
govorno inio te potom, slino Sizifu uporno i istrajno, pone uklanjati tetu koju je
sam proizveo. I da u tome, kao i Sizif u svojim naporima, nae smisao i zadovoljstvo.
60

C i t i r a n a l i t e r a t ur a :
1. Hadiselimovi, D. (2004.): (Video)medijska pismenost, manipulacija, ovisnost,

Metodiki ogledi, br. 19., str. 30-34.
2. Eagleton, T. (2006.): Sveti teror, Jesenski i Turk, Zagreb, str. 76.
3. Gore, A.(1994.): Zemlja u ravnotei: ekologija i ljudski duh, Mladost, Zagreb, str.
209.
4. Rushkoff, D. (2002.): Iznuivanje: zato sluamo ono to nam oni kau?, Bulaja
naklada, Zagreb, str. 31.
5. Ridderstrale, J., Nordstrom, K.A.(2002.): Funky business: kapital plee samo s da-
rovitima, Differo, Zagreb, str. 288.
6. Toffler, A. (1991.): Powershift: Knowledge, welth, and violence at the edge of 21st
century, New York, Bantam books, str. 323.
7. Roy, A. (2004.): Vodi za imperij za obine ljude, Naklada Enigma, Zagreb, str. 48.
8. Climate change and other enviromental problems: How psychology can help, Au-
stralian psychological society, www.psychology.org.au/Assets/File/how-psycholo-
gy-can-help.pdf
9. Etiki kodeks Hrvatskog psiholokog drutva(1996.)
10. Toffler, A. (1975.): ok budunosti, Otokar Kerovani, Rijeka, str. 296.
11. Petri, D.: Likovi bez srama, Jutarnji list, 3.1.2009.
12. Heidegger, M., Prema Suni, T. (1993.): Amerika ideologija, Hrvatska sveuilina
naklada, Zagreb, str. 9.
13. Galecki, L.: The unwinnable war, Interview with Zygmunt Bauman, www.eurozi-
ne.com/articles/2006-12-13-bauman-en.html
14. Ridderstrale, J., Nordstrom, K.A. (2002.): Funky business: kapital plee samo s
darovitima, Differo, Zagreb, str. 92.
15. Ryan, J.: to da sam pisala o tundri!?, Jutarnji list, 24.4.2009.
16. iek, S. (2008.): Pervertitov vodi kroz film, Antibarbarus i Hrvatsko drutvo pi-
saca, Zagreb, str. 93.
O autoru:
Devdet Hadiselimovi, prof. psihologije
dzevdet.hadziselimovic@pu.t-com.hr
Diplomirao psihologiju 1970. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. ivi u Puli. Umirovljen
prije desetak godina, no jo uvijek poneto radi i pie. Sudjelovao je aktivno u radu
Konferencije HPD-a 2008. u Poreu. Bavi se, izmeu ostalog, educiranjem uitelja, rodi-
telja i graana te pisanjem o medijskoj pismenosti, ovisnosti i manipulaciji. Suraivao s
veim brojem novinara (radio, televizija, novine i asopisi).
61

Maja Gabelica upljika
Zato je vano da djeca budu medijski pismena?

Pogled iz Ureda pravobraniteljice za djecu
Na dijete i njegovo odrastanje u mnogim njegovim manifestacijama mediji utjeu

na razliite naine, a suvremeno djetinjstvo moemo, zbog vrsta i prisutnosti me-
dija, nazvati multimedijalnim. Mnogi medijski sadraji pozitivni su initelji socija-
lizacije djeteta te imaju edukativnu, odgojnu, zabavnu i informativnu vrijednost, a
mnogi jesu ili bi mogli biti tetni za dijete i ugroziti njegovo zdravo odrastanje.
Da bismo se pribliili odgovoru na pitanje Zato je vano da djeca budu medijski
pismena?, valja vidjeti od kakvih to sadraja treba djecu tititi, zato to i kako treba
initi te to je zapravo medijska pismenost*.
Medijski sadraji koji ugroavaju djecu

Nije rijetkost uti izjave poput Mediji su krivi za sve, otuuju ljude, razaraju vri-
jednosni sustav, potiu nasilje i nemoral, kvare djecu nameui im lane idole, rue
vrijednost obrazovanja, ugroavaju obiteljske vrijednosti i roditeljski autoritet,
stvaraju negativnu sliku o koli i uiteljima. (iz jedne od prijava Uredu pravobra-
niteljice za djecu).
Osim pozornosti nestrunjaka, pozornost istraivaa i znanstvenika takoer je
usmjerena na negativne sadraje, posebno na efekte gledanja nasilnih programa
na socijalno ponaanje. Malo je istraivanja utjecaja pozitivnih sadraja na djecu
i njihov razvoj i shvaanje sebe i svijeta u kojem ive. Razlog tomu moe biti i u
tome to je pozitivnih sadraja malo ili ak i ono to bi moglo biti pozitivni sadraj,
ne doivljava se takvim. U jednom australskom istraivanju iz 1979. koje navode
Schroeder i suradnici (1) naeno je da petodnevno izlaganje djece prosocijalnim
emisijama od pola sata dnevno pojaava u djece pomaganje i suradnju s drugi-
ma. Utvreno je i da gledanje prosocijalnih TV programa u kombinaciji s trenin-
gom prosocijalnog ponaanja ima trajni i snani efekt na suradnju, pomaganje i
velikodunost. Devedesetih je u pregledu slinih istraivanja pokazano da progra-
mi s pozitivnim/prosocijalnim sadrajima imaju snaan pozitivan utjecaj na djecu,
mnogo jai od negativnog utjecaja emisija s agresivnim ili antisocijalnim temama.
*
Izlaganje koje je prethodilo ovom tekstu temeljilo se na iskustvima i podacima Ureda pravobraniteljice
za djecu, sadri neka ve objavljena stajalita Ureda te su upotrijebljeni razliiti struni i znanstveni
izvori od kojih se neki ne navode u ovom radu.
62

Vjerovanje se o utjecaju i snazi medija mijenja, a ta promjena esto ne prati stvarne
promjene u ivotu i slubene podatke. Tako je krajem 80-ih godina prologa stoljea
58% graana vjerovalo da televizija pridonosi poveanju nasilja u drutvu, danas u
to vjeruje 70% ljudi. Ti isti ispitanici vjeruju da televizija tetno djeluje na drutvo,
no ne vjeruju da tetno djeluje na njih same pa ipak gledaju tu istu televiziju. Ljudi
openito vjeruju da je kriminal, a posebno teki zloini, u porastu, to slubeni po-
daci ne podravaju uvijek.
Postoji i znatan nerazmjer izmeu kriminala na televiziji i u stvarnom ivotu. Pri-
mjerice na televizijskom programu, kako navodi Markovi (2), polovicu zloina ine
ubojstva, dok je ubojstava u stvarnom ivotu manje od 1% u ukupnom kriminalu.
Fiziki napadi kao ozbiljna kaznena djela na televiziji ine oko treinu zloina, a u
stvarnom ivotu oni se odnose na 7% poinjenih kaznenih djela.
U suvremeno doba mnogi ljudi doivljavaju mlade kao nasilnike i vjeruju da su
fiziki napadi, ubojstva i nasilje najzastupljeniji u njihovu socijalno neprihvatljivom
ponaanju. Istodobno, podaci Dravnog odvjetnitva Republike Hrvatske za 2008.
godinu kao i za prethodne godine pokazuju da su u strukturi kriminaliteta maloljet-
nika najzastupljenija kaznena djela protiv imovine (62,5%), zatim slijedi zloupora-
ba opojnih droga (12,9%), a na treem su mjestu kaznena djela protiv ivota i tijela
(5,3%). Iako djelomino umiruje injenica da djela protiv ivota i tijela nisu najza-
stupljenija, zabrinjava tendencija porasta prijavljenih mlaih maloljetnika, dakle
djece mlae od 14 godina. Institucije dijelom to pripisuju nedostatku preventivnih
programa, visokoj vrijednosti novca i materijalnih stvari u sustavu vrijednosti mla-
dih. kole to pripisuju nedovoljnom i neadekvatnom obiteljskom odgoju, rodite-
lji vrnjacima i medijima. Strunjaci se slau da nasilno ponaanje pojedinca kao
ishod ima u sebi razliite uzroke, a medijski su sadraji samo jedan od njih. Stoga
su u Hrvatskoj nuna znanstvena istraivanja (posebno longitudinalna) povezanosti
razliitih utjecaja medijskih sadraja i funkcioniranja djece i mladih.
to gledanje nasilja znai za djecu?

Negativni sadraji nisu samo prizori nasilja. Oni su sve ono to ugroava pojedinca ili
drutvo u blagoj mjeri (kao neke reklame koji potiu dijete na potroako ponaanje)
ili vrlo ozbiljno kad potakne gledatelja na oponaanje, na primjer ubojstva. Opisi-
vanje ili prikazivanje nasilja nad drugim ljudskim biem jedan je od najizraenijih
negativnih sadraja. Podaci o nasilju u televizijskom programu postaju relevantni
u raspravi o tome kako promatranje nasilja utjee na gledatelja, posebice na djecu
koja tek formiraju sliku o svijetu i sliku o sebi, stavove, uvjerenja, vrijednosti.
Gledajui nasilje djeca ga poinju prihvaati kao prihvatljivo ponaanje (posebice
kad iza njega ne slijedi negativna posljedica i kad slino vide i na TV-u i u stvar-
nom ivotu). Mehanizmima socijalnog uenja djeca oponaaju agresivno ponaanje
i imaju priliku uiti kako se nasilno ponaati. Naeno je da je koliina promatranog
63

nasilja na televiziji u dobi od devet godina najbolji prediktor agresivnog ponaanja
u kasnoj adolescenciji.
Takoer se mladi gledatelji poinju navikavati na nasilje, postaju manje osjetljivi
na njega, ono ih manje uznemiruje i zastrauje pa tako postaje sve manje odbojno
i sve vie privlano. S druge strane, istraivai tvrde da u djetetu moe rasti strah
od mogue viktimizacije, odnosno strah da se iste ili sline situacije mogu dogodi-
ti njemu ili njegovim blinjima te da svijet nije sigurno mjesto za ivot. Pojedina
djeca oponaajui ponaanja viena u medijima i sama postaju stvarne rtve na-
silja drugih ili postaju poinitelji nasilja. Istraivai nasilja nad djecom smatraju
da i oni koji se bave mentalnim zdravljem znaju jo uvijek vrlo malo o rairenosti,
prirodi i dosezima djeje viktimizacije. Utjecaji izloenosti djeteta obiteljskom na-
silju, u kojem ono nije direktna rtva, ali svjedoi nasilju, ili fizikom zlostavljanju,
upotrebi oruja u svojoj okolini, ubojstvu, pucanju, ratu jesu predmet pozornosti
istraivaa. Tako poznati istraiva nasilja nad djecom David Finkelhor i suradnici u
istraivanju o viktimizaciji djece i mladih pitaju djecu Jesi li prolu godinu vidio da
je netko ubijen u stvarnom ivotu? (3) Osim onih, nasreu, rijetkih koji su bili svje-
dokom ubojstva u stvarnosti, mnoga djeca (i odrasli) svakodnevno vide da je netko
ubijen u televizijskoj emisiji, videoigri, stripu, na filmu ili u informativnom progra-
mu, a mi jo uvijek ne znamo tono kako to na njih neposredno i dugorono djeluje.
Budui da Ured pravobraniteljice za djecu javno prigovara nerazmjeru izmeu
koliine negativnih i pozitivnih sadraja u medijima u Hrvatskoj, nerijetko mu se
prigovara da se ponaa cenzorski i da napada slobodu medija, i naglaava se da
ljudi zapravo trae takve sadraje. Katkad se ini da to postaju argumenti za tako
mnogo negativnih sadraja u medijima, kao da su mediji duni, zbog slobode in-
formiranja i traenja publike, objavljivati ak i one sadraje koji ugroavaju djecu.
Prema jednom istraivanju (4) hrvatski se dnevnici i tjednici bave: nasiljem u obi-
telji, socijalnim uvjetima ivota, nasiljem meu djecom i mladima, odnosima meu
suprunicima, odnosima roditelja i djece. U istom istraivanju utvrdilo se da je cilj
autora teksta bilo najee informirati, zatim analizirati pa potaknuti na rjeavanje
problema i ponuditi rjeenje problema. Koliko god te namjere i ciljevi autora utjeno
zvue, djeca e rijetko, sama i bez pomoi odraslih, sliku osakaenih tijela ili pre-
bijenih ljudi doivjeti kao informaciju, shvatiti to je pokazano analizom dogaaja,
teko e ju iskoristiti za rjeavanje svojih ivotnih problema i razumjeti da im je
time ponueno rjeenje.
Djeca koja velik broj sati provode pred ekranom, izloena brojnim sadrajima, brzom
protoku razliitih informacija, velikim tehnolokim mogunostima medija, istodob-
no imaju roditelje koji znaju o tehnologiji medija manje od njih, koji ne kontroliraju
ono to oni gledaju na televiziji, ne zabranjuju im loe sadraje, ne preporuuju im
poeljne sadraje i ne gledaju televiziju s njima, ne razgovaraju o televizijskom pro-
gramu. Roditelji su preplavljeni, esto objektivno i opravdano, osjeajem nemoi jer
djeca znaju vie o raunalnoj i drugoj tehnologiji od njih.
64

Medijska pismenost
Budui da dijete esto poistovjeuje medijsku stvarnost i onu drugu, nazovimo
je ivotnom, i nije svjesno postojanja te dvostruke stvarnosti, kao ni injenice
da je medijska stvarnost odabrana, kreirana i preoblikovana, ono treba pomo u
osvjetavanju i razumijevanju tog postupka. Odrasli su potrebni kao posredni-
ci izmeu medijskog sadraja i djetetove izloenosti tom sadraju, te njegova
koritenja i razumijevanja. Pitanje na koje trebamo odgovor je: to dobar posrednik
treba initi da bi dijete zatitio, ojaao te umanjio negativan utjecaj ili prevenirao
tetu?
Mogui negativni utjecaj nekog medijskog sadraja lei u nesposobnosti djeteta da
ga analizira i vrednuje njegove poruke, da osvijesti svoje oekivanje i njegovu ost-
varenost. Istodobno djeca do 10. godine formiraju osnovne selektivne kriterije za
izbor medijskih sadraja. Zato im treba pomoi da razumiju to nekom medijskom
porukom njezin stvaratelj govori o sebi, kako doivljava primatelja, u kakvom je
odnosu prema primatelju te to u stvari eli postii. Krae djecu treba medijski
opismeniti, odgojiti, pomoi im da izgrade medijsku kulturu, obrazovanost i sprem-
nost. Medijski obrazovan ovjek razumjet e da je medijski sadraj neiji konstrukt
i nain prenoenja tue ideje, miljenja, vienja. Razumjet e i da se za stvaranje
emocionalnog stanja kod primatelja koristi posebnim tehnikama, pitat e tko ima
koristi od tog i takva sadraja, trait e druge razliite izvore informacije ili zabave.
Jaanje medijske spremnosti proces je kojim treba zapoeti u predkolsko doba i
koji treba stalno trajati.
Temeljno, mehanizam medijske pismenosti jest razlikovanje medijske realnosti od
ivotne realnosti. Razumijevanje poruke i namjere autora, znanje o nastanku nekog
sadraja, procjena smisla, vrijednosti i korisnosti onoga to vidi kao i svjesnost o
vlastitim reakcijama na medijski sadraj bit su medijske pismenosti. Budui da nam
medijski ljudi govore da su oni odgovorni za informaciju, mi toj odgovornosti mo-
ramo suprotstaviti odgovornost za dijete i pitati se tko je odgovoran za utjecaj me-
dijskih sadraja na dijete i to ta odgovornost znai.
U dosadanjem bavljenju utjecajem medijskih sadraja na djecu i tretiranjem djece
u medijima u Uredu pravobraniteljice za djecu primarnim nam se ini pripremi-
ti djecu za svrhovitu i neugroavajuu uporabu medija i njihovih sadraja, jaati
njihove medijske kompetencije i obrazovati te ih odgajati za medije. S druge je stra-
ne medijski nuno opismeniti i roditelje, odgojitelje i uitelje, a ljude u medijskom
prostoru podsjeati da su i oni odgovorni za djetetovu dobrobit koja se ogleda i u
njegovoj sposobnosti da se sigurno koristi medijskim sadrajima.
Pri tome medijskom pismenou smatramo skup znanja i vjetina u koritenju me-
dija koji e pomoi u razumijevanju granica izmeu realnog svijeta i virtualnog svi-
jeta medija, pomoi djeci da se zatite od nepovoljnih utjecaja pri svakodnevnoj
65

izloenosti tim medijima i njihovim porukama. Ona predstavlja i jaanje sposobno-
sti pristupa, analize, vrednovanja i odailjanja poruka pomou medija.
Prema meunarodnim izvorima medijsko obrazovanje pripada obrazovanju za de-
mokratsko graanstvo, a medijska kompetencija predstavlja formiranje kritikog
gledita o medijima.
Kako god zvali osposobljavanje djeteta za uporabu i razumijevanje medijskih
sadraja, smatra Nada Zgrablji Rotar, vano je da se ono osposobi za svojevrsni
vlastiti nadzor nad medijima i stekne znanje o naelima prema kojima mediji djelu-
ju, da se moe objektivno odmaknuti od prikazanog, da razumije kako nastaje poru-
ka. Njegovo sudjelovanje takoer je vano u sljedeemu: odabiranje najpogodnijeg
medija za komuniciranje, preuzimanje vee uloge u medijskoj ponudi i proizvodnji,
aktivnost u medijima te u izraavanju ideja pomou medija.
Postoje sadraji koju su toliko muni i nasilni da je i odraslima teko gledati ih. Do-
bro je pri tome znati za izjavu nekih autora: Nije lako gledati. Snimiti jest. Znanje
o psiholokom uinku i moguem utjecaju na ponaanje takoer je dio medijske
spremnosti, jednako kao i znanje o tome da je sve to vidimo i ujemo u medijima
netko stvorio, donosei odluku i birajui kako e to izgledati i to e nam ponuditi.
Prije priblino dvadeset godina John Pungente nabrojio je osnovna naela koncepta
medijske pismenosti. Prije svega medij je konstrukcija, a ne jednostavna refleksija
vanjske realnosti. Mediji odraavaju mnoge odluke, motive i razloge te konstruiraju
svoju stvarnost, na osnovu koje mi gradimo razumijevanje svijeta, odnosno na te-
melju medijskih poruka stvaramo svoja znaenja i svoju sliku stvarnosti. Oni nude
ideoloke i vrijednosne te socijalne i politike poruke. Njihova forma i sadraj ovise
o vrsti medija i njima svojstvenoj estetici, a vano je prepoznati i njihov komercijal-
ni aspekt.
Medijskom edukacijom djeca e se poticati da postavljaju pitanja koja potiu
kritiko miljenje. Tako e se pitati: o emu se govori, to jo postoji, a o tome se
ne izvjetava, to je u osnovi medijskog proizvoda (koji motivi, novac, vrijednosti)
te kako sve to oblikuje medijski sadraj? Pitat e i tko alje poruku i zato, iz ije se
perspektive odailje poruka, iji glas se uje, a iji preuuje, kojim se strategijama
koristi za privlaenje pozornosti.
Medijski e pismeno dijete razmiljati o namjeri i svrsi stvaranja nekog sadraja, fil-
ma, reklame, plakata. Znat e da se reklama izrauje da bi se prodao sadraj, da nas
se uvjeri u njegovu vrijednost da bismo ga kupili. Znat e da netko odluuje uiniti
neto to e drugi gledati i sluati. Upoznat e donekle proces stvaranja medijskog
sadraja te e tako moi postati aktivnim i kritikim, a ne pasivnim primateljem
poruka.
Medijsko obrazovanje djece u Hrvatskoj reducirano je, parcijalno i nedovoljno!
Unato sadraju medijske kulture u nastavi hrvatskog jezika, odgojno-obrazovni
sustav u Hrvatskoj zasad ne provodi cjelovito medijsko opismenjavanje uenika.
66

U nastavnom planu i programu mediji su ukljueni u sadraje medijske kulture u
predmetu hrvatski jezik, a kao sadraj odgoja i obrazovanja nalaze se i u radu no-
vinarske ili filmske druine, informatike grupe, u izradi kolskih listova, radijskih
emisija ili videoreportaa.
Teko je biti naivan i vjerovati da e djeca biti medijski pismena dok je istodobno
mnogo odraslih oko njih medijski nepismeno i nedostaju im vjetine u koritenju
moderne tehnologije. Zbog toga nisu sposobni nadzirati djetetov izbor i uporabu
medijskih sadraja, a suoili smo se, kod nekih odraslih, i s nedostatkom bilo kakva
promiljanja o djetetovoj dobrobiti dok se koristi razliitim medijima.
Za uitelje i odgojitelje za sada su sadraji medijskog obrazovanja zastupljeni u for-
malnom obrazovanju kao predmet/kolegij medijske kulture, no esto negativan od-
nos, nepovjerenje prema medijima usporava medijsko obrazovanje uitelja u sklo
pu strunog usavravanja.
Budui da su medijski sadraji privlani, lako dostupni i sveprisutni, njihova mo
i utjecaj nerazmjerni su u odnosu na djecu, prepoznavanje njihovih interesa i
njihov utjecaj. Zbog onoga ime opskrbljuje dijete, medijska pismenost umanjuje
asimetrinost u moi i statusu izmeu medija i djeteta i njegove okoline, a kroz nju
se istodobno ostvaruje djetetovo pravo na primjerene i razumljive informacije te
pravo na sudjelovanje prema Konvenciji o pravima djeteta.
Drava bi trebala biti motivirana za jaanje medijske pismenosti djelovanjem odgoj-
no-obrazovnog sustava. Pri tome raunamo i na medije, aktivnost civilnog drutva,
interes roditelja i znanstvena istraivanja utjecaja razliitih medijskih sadraja na
djecu. Takoer treba razmjenjivati primjere dobre i loe prakse i vidjeti razliita
iskustva vezana uz medijsko opismenjavanje djece.
Ured pravobraniteljice za djecu u Hrvatskoj u kontaktima je sa strunjacima i u
dosadanjim spoznajama uoio je potrebu za institucijom koja bi imala obiljeja
istraivako-razvojnog i edukativnog centra za medije te bila znanstveno-struna
ustanova i izvor ekspertnih miljenja, analiza i preporuka. Razliiti strunjaci (no-
vinari, teoretiari medija, medijski stvaratelji, psiholozi, sociolozi, pedagozi i drugi)
trebali bi na transdisciplinarni nain vrednovati medijske proizvode dostupne djeci.
Doprinos takva centra bio bi u boljem razumijevanju zatite prava djece u podruju
medija i u podrci medijskom obrazovanju djece i odraslih. U njemu bi se trebali
nai odgovori na pitanja to su negativni, a to pozitivni utjecaji medija na djecu te
informacije za roditelje, odgojitelje i nastavnike o tome koje medijske sadraje po-
nuditi djeci u kojoj dobi. On bi takoer trebao biti ekspertna institucija za inventuru
i evaluaciju kvalitetnih sadraja na medijskoj sceni, mjesto provoenja ili objedinja-
vanja podataka istraivanja i mjesto kreiranja programa medijskog opismenjavanja
i koordiniranja njegova provoenja.
Ideja o takvu tipu institucije nastala je 2006. na prvoj raspravi Ureda pravobranite-
ljice za djecu i strune javnosti o pozitivnim sadrajima za djecu i o djeci u mediji-
67

ma. uli smo do sada mnogo odobravanja i slaganja s njom, no injenica je da se jo
moramo osvjedoiti u stvarnu politiku volju dravne vlasti da nam djeca budu me-
dijski pismena te da od medija imaju koristi i dobitke, a medijski i drugi strunjaci
trebaju promiljati o najboljoj moguoj formi i pojedinanim ciljevima takva centra
te sudjelovati u njihovu ostvarenju.
L i t e r a t ur a :
1. Schroeder, D.A., Penner, L.A., Dovidio J.F., Piliavin, J.A. (1995). The psychology of
helping and altruism. Problems and Puzzles, McGraw-Hill, New York.
2. Markovi, S. (2006). Nasilje na televiziji. Diplomski rad, studij novinarstva, Hrvat-
ski studiji, Sveuilite u Zagrebu.
3. Finkelhor, D., Ormrod, R., Turner, H., Hamby, S.L. (2005). The Victimization of
Children and Youth: a Comprehensive, National Survey. Child Maltreatment,
Vol.10, No.1, february 2005, 5-25
4. Jurii, J. (2006). Zastupljenost tema posveenih mladima i obiteljima u tisku. Rad
prezentiran na Nacionalnom kongresu mladih, Bjelolasica.
O autorici
Maja Gabelica upljika, prof. psihologije
gabelica@dijete.hr
Diplomirala psihologiju 1983. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i magistrirala
1996. Zamjenica je pravobraniteljice za djecu Republike Hrvatske. Odrala je pozvano
predavanje o medijskoj pismenosti na 16. konferenciji psihologa u Poreu. U ime Ureda
pravobraniteljice za djecu izlagala je o pravima djece u medijima na niz strunih i javnih
skupova te je vodila radionice o medijskoj zatiti djece za uitelje, odgojitelje, djelatnike
policije i novinare. U javnim i strunim izlaganjima i radovima promie vanost pozitivnih
medijskih sadraja za djecu.
68

Hana iljan Bembi
Krenimo, s rijei na djela

Iskustvo kolske psihologinje u medijskom opismenjavanju
i zatiti uenika od tetnih masmedijskih sadraja
Kao struna suradnica u koli esto se susreem s nasiljem, a posebno tunjavama

meu djecom. Tunjave najee zapoinju igrom koja se nerijetko pretvori u fiziki
sukob. U razgovoru s uenicima niih razreda saznala sam i zamijetila da je prilino
esto sadraj njihove igre imitiranje scena i junaka kriminalistikih serija koje su
se u to vrijeme prikazivale i u popodnevnim terminima. Veina tih serija i filmo-
va sadre eksplicitne scene nasilja sasvim neprimjerene djeci osnovnokolske dobi.
Nedovoljno kritina i neosvijetena za nepovoljne uinke nasilja u spomenutim se-
rijalima i filmovima ona nedovoljno razlikuju fikciju od stvarnosti. I u tom se sluaju
pokazalo, a to su potvrdili i rezultati veeg broja dobro provedenih istraivanja, da
je esto gledanje razliitih vrsta nasilja u videomedijima jedan od imbenika (i po-
voda) za lako i impulzivno uputanje u fizike sukobe. Da postignu to veu gleda-
nost, likovi u navedenim nasilnim programima u pravilu su zanimljivi i atraktivni, a
to je jo nepovoljnije nerijetko su prikazani u pozitivnom svjetlu.
Sudjelujui u jesen 2008. godine, u okviru aktivnosti Drutva psihologa Istre, u
pripremama godinje konferencije Hrvatskog psiholokog drutva na temu Psiho-
logija-mediji-etika, odluila sam aktivno sudjelovati u radu konferencije. Motivi-
rana opisanim neposrednim iskustvom i opaanjima u koli inicirala sam pripre-
mu okruglog stola s temom Zatita djece od (potencijalno) tetnih masmedijskih
sadraja. Zamolila sam starijeg kolegu Devdeta Hadiselimovia, koji se ranije ba-
vio naznaenom problematikom, da pripremi uvodno izlaganje i moderira raspravu,
a potom sam kontaktirala s kolegicama Majom Boban, Ivanom aki i Anjom Wer-
tag, koje su provele istraivanje pod nazivom Istraivanje o uestalosti i obiljejima
prikaza nasilja na hrvatskim TV postajama, da sudjeluju u radu okruglog sto-
la prezentirajui rezultate svog istraivanja. Rezimirajui rezultate veeg broja
istraivanja, one u uvodu svog rada izvjeuju da odgledano nasilje u masmedijima,
osim porasta nasilja meu djecom openito, ima i druge nepovoljne uinke. Porast
nasilja objanjava se pojavom dezinhibicije kao poveane emocionalne uzbuenosti
koja poveava vjerojatnost agresivnog ponaanja. Dezinhibicija je vjerojatnija kad
je nasilje prikazano opravdanim ili humoristinim. Druge su nepovoljne posljedice
dugoroni efekt normalizacije nasilja, ravnodunost i smanjenu osjetljivost na na-
69

silje prema drugima, strah od nasilja i mogue uloge rtve, nepovjerenje u ljude te
doivljavanje svijeta opasnim i neprijateljskim.
Pripremajui svoj prilog okruglom stolu, planirala sam snimiti agresivne scene na
televiziji kojima su djeca, ali i mi odrasli svakodnevno izloeni. U drugom tjednu
kolovoza i rujna 2008. snimala sam u popodnevnom i ranoveernjem terminu
one scene iz serija, filmova te informativnih emisija koje su sadravale naglaenu
nasilnu tematiku te potom iz snimljenog materijala izdvojila najnasilnije i mlaoj
djeci najmanje primjerene scene. Skraenu verziju snimljenog materijala, od de-
setak minuta, prezentirala sam na okruglom stolu. Dio zakljuaka usvojenih u ra-
spravi na tome okruglom stolu priloen je zakljucima konferencije, a oni su na
kraju medijima priopeni javnosti. Uz podrku Drutva psihologa Istre o sadraju
rada i zakljucima okruglog stola upoznali smo i Ured pravobraniteljice za djecu te
podrali inicijativu pravobraniteljice za osnivanje Centra za medije.
Motivaciju za daljnjim angairanjem na zatiti djece od tetnih sadraja u video-
medijima osnaila sam na znanstveno-strunom skupu Nasilje nad djecom i meu
djecom, koji se nedugo nakon naeg okruglog stola odrao u Osijeku. Tu sam se
podrobnije upoznala s problematikom elektronikog nasilja meu djecom. Potom
sam meu uenicima sedmog i osmog razreda u svojoj koli provela istraivanje
ije sam rezultate uklopila u edukativnu prezentaciju za roditelje uenika od 5. do
8. razreda. Uz prezentaciju podijelila sam i letke o medijskoj pismenosti koje smo
dobili od Obiteljskog centra u Puli i Carneta. Meutim sasvim sam uvjerena da nije
dovoljno samo educirati roditelje o medijskoj pismenosti, potrebno je to initi i s
uenicima pa smo u koli potaknuli uiteljicu informatike da i ona s uenicima od 5.
do 8. razreda razgovara o razlici medijske i informatike pismenosti.
Slinu prezentaciju s raspravom namjeravam provoditi svake godine s roditeljima
uenika petih razreda. Rad na medijskoj pismenosti i zatiti djece od tetnih utje-
caja medija dobro je ilustrirati i podacima koji se mogu prikupiti u svakoj konkret-
noj sredini, odnosno pojedinoj koli te tako dodatno motivirati roditelje i uitelje
prezentirajui im i podatke o njihovoj djeci, odnosno uenicima. Ovdje navodim
primjer iz kole u kojoj radim.
Rezultati upitnika koji sam provela na 115 uenika sedmih i osmih razreda pokazu-
ju da uenici televiziju najvie gledaju u poslijepodnevnom (57%) i ranoveernjem
(78%) terminu. Podaci u grafikonu (vidi na sljedeoj stranici) predoavaju to ue
nici najee gledaju (sumiran je rezultat za kategorije esto i kad god stignem).
Razvidno je da uenici sedmih i osmih razreda najvie gledaju akcijske filmove i tri-
lere, sport, humoristine i kriminalistike serije. Zabrinjava visok postotak uenika
koji gledaju akcijske filmove (70%) i kriminalistike serije (61%). S druge strane
nizak je postotak uenika koji prate serije i emisije za mlade (22%) koje su nami-
jenjene upravo njima. Tako nizak postotak moe ukazivati i na drugo: da je nedo-
voljno takvih emisija u programskoj shemi, odnosno da nisu uenicima dovoljno
atraktivne. Provjerom sam utvrdila da je takvih emisija i vrlo malo ili da ih gotovo
70

Graf 1: TV sadraji koje gledaju djeca dobi 14 - 15 godina (objanjenje u tekstu)
i nema. Uvidom u tjedni program od 13. do 19. rujna 2008. i od 12. do 18. rujna
2009. uvjerila sam se da se djeci i mladima namijenjene serije prikazuju samo na
programu HRT 2, i to uglavnom subotom, a drugim danima u tjednu jedna do dvi-
je serije u jutarnjem terminu (u 2009. godini) ili popodnevnom terminu (u 2008.
godini). Ostale televizijske kue djeci i mladima nude iskljuivo crtane filmove, i to
u ranojutarnjim terminima (od 7 do 11 sati, ovisno o televizijskoj kui koja ih prika-
zuje). Djeca i mladi tako su u vrijeme kada najvie gledaju televiziju najvie izloeni
raznim serijama i filmovima koji primarno nisu namijenjeni njima.
Videoigre igraju svaki dan ili esto 67% uenika, i to najee igre u kojima voze
utrke (54%), one u kojima se njihov lik bori s drugim likovima, puca, ubija i slino
(41%) te sportske igre (41%). Navedeni rezultati razvidno pokazuju da je velik broj
uenika gotovo svakodnevno izloen scenama u kojima se eksplicitno promovira
nasilje. Uzimajui u obzir da takvo gledanje scena nasilja moe rezultirati uenjem
po modelu, dezinhibicijom vlastitog nasilnog ponaanja, s jedne strane, te desen-
zitizacijom na nasilje prema drugima, s druge strane, nije teko pretpostaviti da
izloenost spomenutim nasilnim scenama moe dovesti do nepoeljnih ponaanja
kod uenika koji su ih odgledali/odigrali.
Kad je u pitanju internet 67% uenika izjavilo je da se esto ili svaki dan slui in-
ternetom, 14% uenika esto ili svaki dan provodi dio svog slobodnog vremena na
chatu, 37,4% uenika na messangeru, 3,5% na raznim forumima, 30% ita blogove,
10% ih pie, a 34% uenika ima svoj Facebook-profil. Koristei se tim servisima,
uenici se izlau raznim napadima na njihovu privatnost te ih je potrebno dobro
educirati o sigurnijem nainu koritenja ovih servisa.
O medijskoj se pismenosti sve vie raspravlja i pie, no smatram da je dolo vrije-
me da se i neposredno pomogne uiteljima, roditeljima i djeci u usvajanju znanja
i umijea medijske pismenosti, kao prvoj pretpostavci njihova snalaenja u svijetu
71

masmedija i njihovih poruka. Drugo, uz navedene i sline mjere u koli potrebno je
vriti stalni pritisak na prosvjetne vlasti da sustavan rad na medijskom opismenja-
vanju uenika postane vana sastavnica u nastavnim programima na svim stupnje-
vima odgoja i obrazovanja. Na to obvezuje i Deklaracija UNESCO-a o odgoju za me-
dije, ali i neki dokumenti Europske Unije. I tree podruje djelovanja jest pozivanje
na odgovorno vrenje dunosti onih institucija, organa i pojedinaca (primjerice
pravobraniteljice za djecu, Vijea za elektronike medije, programskog vijea nacio-
nalne televizije i sl.) koji su po zakonu obvezni da djecu tite od potencijalno tetnih
masmedijskih sadraja. Na isti uporan nain valja ukazivati na njihove propuste.
to konkretno poduzeti? Slijedi nekoliko promjera i ideja za mogue mijenjanje ne-
povoljnog stanja. Kao (kolski) psiholog uraditi neto slino onom to sam inila i
inim ja, primjerice, pokuati podii razinu medijske pismenosti roditelja te pro-
movirati uenje medijske pismenosti meu djecom u svojoj koli. Moete u radu lo-
kalnog drutva psihologa potaknuti raspravu i daljnji rad na toj problematici ili se s
psiholokim spoznajama o toj problematici oglasiti u lokalnim medijima. A zato ne
uiniti neto u smislu pobuivanja s(a)vijesti javnosti, kao to je psihologinja Ana
Karlovi s kolegicama uinila u kampanji Ugasi lo program i upali svoj stav? Ili,
zato ne upozoriti na neprikladne sadraje u videomedijima Vijee za elektronike
medije (http://www.e-mediji.hr)? Ako ste roditelj, svakako poradite na svojoj me-
dijskoj pismenosti i na razvijanju medijske pismenosti u svog djeteta. Zatitite svoje
dijete od neprikladnih medijskih sadraja na televiziji i internetu, educirajte ga kako
promiljeno hodati medijskim prostorom. No ako ste novinar ili moda ak i ured-
nik programa, osvijestite tu problematiku, promislite kako vai ekskluzivni i/ili
okantni prilozi mogu djelovati na one najmlae kad ih gledaju. Kakve im poruke
aljete? Kakav im svijet posredujete? Preispitajte svoje poimanje odgovornosti i ne
skrivajte se iza barometra gledanosti ili zahtjeva oglaivaa. Svi smo mi odgovorni
kad je u pitanju odgoj djece, svatko od nas te drutvo u cjelini.
Zakljuno recimo sljedee: u nekom boljem drutvu u kojem bi se o najboljim inte-
resima djece i njihova razvoja vodilo vie rauna televizijske kue ne bi prikazivale
neprikladne serije i filmove u popodnevnim i ranoveernjim terminima, odnosno
preuzele bi odgovornost za izbor programa koji prikazuju te za posljedice koje ta-
kav program moe imati. U nekom odgovornijem drutvu, gdje se djeca smatraju
vrijednou, shvatili bi da postoji povezanost izmeu onoga to na televiziji pri-
kazuju kao razbibrigu i onoga o emu okirani priaju u informativnim emisija-
ma kada izvjeuju o brojnim nasilnim postupcima i dogaajima meu djecom i
odraslima. U takvom nekom boljem drutvu roditelji bi morali nai vie vremena za
igru, razonodu i druenje sa svojom djecom i ne bi se televizijom ili internetom ko-
ristili kao svojom zamjenom. Vjerujem da se upornim djelovanjem u trima vanim
podrujima, koja sam ve naznaila, moemo i moramo se pribliavati izvjesnoj vi-
ziji boljeg i djejem odrastanju primjerenijeg svijeta. U tome bismo trebali ujediniti
napore svi: uitelji, struni suradnici, roditelji te dravne institucije i one civilnog
drutva.
72

1. Boban, M., aki, I., Wertag, A. (u tisku): Analiza sadraja vodeih TV postaja u RH
uestalost i obiljeja prikaza nasilja. asopis: Drutvena istraivanja.
O autorici
Hana iljan Bembi, prof. psihologije
hsiljan@yahoo.com
Diplomirala psihologiju 2005. na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Trenutano radi u Os
novnoj koli I. L. Ribar i ivi u Labinu. Sudjelovala aktivno u radu Konferencije HPD-a u
Poreu. Radila na medijskom opismenjavanju uitelja, roditelja i uenika u svojoj koli.
Prijavila projekt razvijanja medijske pismenosti kao imbenika prevencije nepoeljnih
ponaanja uenika u Istarskoj upaniji.
73

T R EE p o g l a v l j e
Z A S i gurn i j e H ODA N JE
M EDIJI M A
o poukama iz suradnje
psihologa s medijima

Predgovor ... 7
Uvod ... 13
Tr e e p o g l a v l j e : Za sigurnije hodanje medijima
Lidija Arambai: to, kako, koliko... mediji trae/ele od nas psihologa?
I moramo li im ba sve to dati? ... 77
Nataa Joki Begi: Medijska panja i samoubojstva ... 92
Nataa Joki Begi i Irena orko Metrovi: Psiholog u medijski eksponiranom
sluaju ... 98
Irena orko Metrovi: Imate potekoa? Piite psihologu!... 102
Irena Bezi: Medijski nastup kao ekvilibrij izmeu osobne autentinosti
i zastupanja psihologijskih spoznaja ... 107
Tanja Radoaj: Mediji kao (dobri) saveznici ... 114


Lidija Arambai
to, kako, koliko... mediji trae/ele od nas

psihologa? I moramo li im ba sve to dati?
Razmiljanja u ovom tekstu rezultat su moje dugogodinje suradnje s razliitim
medijima. S tom sam suradnjom nekada bila jako, a nekada polovino zadovolj-
na, katkada sam bila nezadovoljna, a nekad sam se osjeala i poprilino jadnom,
bespomonom, ljutom, frustriranom. Nije mi cilj ovim lankom dati recepte, od-
nosno rei to se u kontaktu s novinarima1 smije-ne smije, mora-ne mora, treba-ne
treba raditi. To mora svatko za sebe odluiti jer svaka odluka ima i dobre i loe
posljedice, a one pripadaju iskljuivo onima koji odluuju. Ne elim se, dakle, po-
staviti u ulogu vrhovnog autoriteta za suradnju psihologa i medija koji tono zna
to, kako i koliko, kada i s kim valja raditi (izmeu ostalog i zato to odgovore na ta
pitanja jednostavno ne znam u dovoljnoj mjeri i zato jer mislim da to nije mogue
unaprijed znati za sve situacije).
O odgovornosti neu posebno govoriti jer je o tome detaljno pisala Jasenka Pregrad
u svom tekstu Tko je za to odgovoran? u ovoj knjizi, ali, evo, ipak neto to sma-
tram vrlo vanim: 1) svatko mora donijeti svoju odluku glede kontakta s medijima,
a ona se tie maloas spomenutih pitanja to, kada, s kim, koliko i kada; 2) odgo-
vornost u interakciji s predstavnikom medija NE iznosi 100%, pa da se zbrajanjem
pojedinanih postotaka procjenjuje koliko je tko odgovoran za to i 3) taj zbroj izno-
si onoliko puta 100% koliko ima sudionika u interakciji. Primjerice ako razgovaram
s novinarkom dnevnih novina o samoubojstvu mladih ljudi, a sutradan se u lanku
pojavi samo 6,2% onoga to sam zaista rekla, usto je preostali tekst loe tumaenje
mojih rijei, a naslov lanka je sauvaj me boe, tada je odgovornost za to sve skupa
najmanje 300%-tna: 100% je moja, 100% novinarkina i 100% urednikova, a ono to
se razlikuje jest sadraj na koji se ta odgovornost odnosi (ja: pristala sam s njom, za
te novine razgovarati o tome; novinarka: pisala je biljeke/snimala je razgovor, iza-
brala je to e od reenog upotrijebiti za pisanje lanka, kako e to napisati; urednik:
skratio je novinarkin lanak, smislio je njegov naslov, odredio gdje e u novinama
on biti objavljen).
Dakle, psiholozima pripada 100%-tna odgovornost za njihov kontakt s medijima
(tako kako sam je opisala) i to je loa vijest jer tu odgovornost ne moemo, ak ni
1 U tekstu u, radi jednostavnosti, rije novinar upotrebljavati i u njegovu irem znaenju, tj. mislei na
predstavnika razliitih medija, a ne samo na novinara tiskanih medija.
77

djelomino, prebaciti nekom drugom. No to je i dobra vijest jer je u naim rukama i
100% moi za to to emo i kako emo postupiti kad mediji od nas neto trae/ele.
Voljela bih kad biste itajui nastavak teksta imali na pameti ovu, po mom sudu,
jako vanu, ustvari, temeljnu postavku.
Iako je jasno da su spomenuta pitanja o suradnji psihologa i novinara meusobno
povezana, u nastavku u ih ipak razdvojiti jer mi se ini da e tako biti lake pratiti
sadraj lanka.
to i zato?
Ovdje je rije o tome to elimo, a to ne elimo komentirati, o kojim temama
hoemo, a o kojima neemo govoriti i zato je tome tako, tj. kojom se logikom ruko-
vodimo pri donoenju takve odluke. Vjerujem da smo svi svjesni kako je postalo jako
popularno da ns psihologe novinari pitaju za komentar. Gotovo da nema (vanijeg)
drutvenog dogaaja ili onog koji se dogodio, npr. koli/razrednom odjelu, obitelji/
pojedincu, centru za socijalnu skrb/nekom njihovu djelatniku itd. i o kojem mediji
izvjeuju, a da se za to ne trai komentar ili miljenje psihologa.
To je, naravno, i dobra i loa vijest. Dobra je jer pokazuje da je psihologija prepoz-
nata kao vana i korisna znanost i struka, a psiholozi kao strunjaci za ovjekov
psihiki dio. Dobra je i zato jer nama psiholozima daje mogunost da pokaemo
to znamo i da tako promoviramo svoju znanost i struku, ali i sebe kao strunjake.
To je dobra vijest i zato to nam omoguuje da budemo prosvjetitelji, to smatram
vrlo vanim dijelom naeg posla. Objanjavanjem toga kako ljudi misle, to osjeaju
i kako/zato postupaju te davanjem praktinih savjeta, nestrunjake u psihologiji
poduavamo neemu to ne znaju ili ih podsjeamo na ono to znaju, ali su zabora-
vili, smetnuli s uma. Tako, osim kurativno, djelujemo u jo jednom iznimno vanom
podruju u prevenciji (bilo opoj, ciljanoj bilo indiciranoj).
Meutim, to da nas novinari esto opsjedaju i loa je vijest jer su neki od njih po-
sve neselektivni pa trae miljenja i komentare trivijalnih sadraja koji mirno mogu
proi bez psihologa (npr. zato se nogometai ene manekenkama, je li zaista isti-
na da su Hrvati najbolji ljubavnici, zato ene (!?) idu frizeru, to ene ele postii
minkom, zato sjedimo u kafiima, zato neki ljudi jako vole, a neki nikako ne vole
istiti kuu, zato se ljudi koriste kreditnim karticama i sl.). To je loa vijest i zato
to novinari time nastoje sebe amnestirati od odgovornosti za temu, pa onda i za
sadraj novinskog lanka/TV ili radijske emisije (tako to kau: To je tako rekao
psiholog!). (Da te amnestije nema, moete vidjeti u ve spomenutom tekstu Jasen-
ke Pregrad u ovoj knjizi). I konano, velika navala novinara na komentare psiholo-
ga, moe u nama probuditi Narcisa koji se sav vaan gleda u ogledalo i kae: Vidi
kako ne mogu bez mene!, pa onda pristaje govoriti ama ba o svakoj temi.
Dakle, pitanje povezano s ovim odjeljkom, a koje stoji pred svakim od nas psiho-
loga, glasi: o emu hou/neu govoriti ili pisati za medije i zato sam tako odluio/
78

la? Dosta sam se puta nala pred takvim pitanjima, npr. hou li u 1,5 do 2 minute
komentirati zato se mladi tetoviraju (tj. to da u tako kratko vrijeme kaem kad ne
postoji samo jedan ili dva razloga koji bi vrijedili za sve mlade?), kako je djeci naih
politiara (s naglaskom na naih jer to je kao neto jako specifino na kugli zemalj-
skoj!), to da roditelji rade s djecom narkomanima (pa otkud sam ja strunjakinja
za ovisnosti?) itd.
U odjeljak koji se odnosi na pitanje to? pripada i dvojba o tome to e od onog
to smo rekli/napisali biti objavljeno. Sigurna sam da nam se svima koji smo ima-
li kontakte s medijima dogodilo da pola od onoga to smo rekli nije napisano (u
novinama) ili prikazano (na televiziji ili u radijskom eteru). To je, naravno, vrlo
frustrirajue jer katkada nanosi tetu nama osobno i profesionalno, ali i psihologiji
kao znanosti i struci, a esto je posljedica pogrenog tumaenja naih izjava, njiho-
va saimanja u voditeljev/novinarov komentar, uklanjanja konteksta u kojem smo
neto rekli itd.
Evo nekoliko primjera takvih parcijalnih/netonih novinskih napisa iz mog iskust-
va:
Vano je rei da e se 90% ljudi oporaviti od tog dogaaja, dok se kod njih 5 -
10% razvija PTSP (ono to sam ja rekla jest da se kod 5 - 10% ljudi moe dogoditi
da se oporavak zakomplicira, zbog ega bi im dobro dola struna psiholoka
podrka, a da se moe razviti i PTSP)
Punih je osam dana est psihologa iz tima za krizne intervencije provodilo
psihoterapiju nad uiteljima, uenicima i njihovim roditeljima u srednjoj koli
XY* (niti smo radili punih osam dana niti nas je bilo est, a pogotovo nismo
radili psihoterapiju!)
Razgovorom o dogaaju nastojimo to bre psihovalescente vratiti u normalu,
da i oni i ustanova mogu poeti normalno funkcionirati (istaknula L. A.)
U O XY* odrana je psiholoka radionica za uenike i djelatnike pogoene
smru XY*-a (istaknula L. A.) (ama koja crna radionica?)
Kada se kolski programi prepolove, napetost u koli nestat e kao od ale (da,
svakako kao da napetost u koli ovisi samo o tome!)
Djevojice nisu odgovorne za ono to su uinile, krivi su odrasli (da se ne
znam kako smaknem s uma, nikada ne bih rekla da netko nije odgovoran za
to to je uinio, ali ni da je kriv netko drugi; za razliku od mnogih novinara i
ostalih laika glede nae struke, mi psiholozi itekako dobro znamo razliku izmeu
psiholokih pojmova odgovornosti i krivice i njima se ne razbacujemo tek tako;
u tu bi se skupinu mogla svrstati i reenica koju sam, navodno, ja rekla: Za di-
vljanje maturanata kriva je kola, istaknula L. A.)
Stariju djecu ne trebamo optereivati detaljima o smrti njihovih roditelja ni bo-
lestima (ta je reenica sama svoj odlomak i to zadnji u tekstu; ni prije ni nakon
79

nje nema nikakva konteksta u kojem bi ona zvuala bar malo preciznije/suvislije
nego to ovako zvui!).
Takve su me situacije katkada navodile i da se smijem naravno, od oaja! Na pri-
mjer, u jednoj su me TV emisiji na ekranu pokazali doslovce nekih 4-5 sekunda jer
upravo toliko traje moje izgovaranje reenice: I nije vano je li netko Sanaderova
ker ili nije. (a ni iz ega se, ni prije ni poslije, nije dalo zakljuiti o emu ja to
priam). Ja sam, pak, u kameru neke 3 minute govorila o tome kako/zato je teko
djeci poznatih ljudi, ukljuujui i djecu naih politiara, te to bi bilo dobro da raz-
norazni odrasli uine pa da se djeci olaka takav izlaui poloaj.
Konano, ovdje bi se moglo smjestiti i pitanje to da psiholozi uine kad ih novi-
nari zloupotrijebe, okaljaju. Drugim rijeima, ima li ili nema smisla, npr. u istim
novinama napisati reagiranje na netonosti, iskrivljenja naih rijei itd. Nevolja je
s reagiranjima u tome to ih malo tko ita pa je neizvjesno hoemo li njima uspjeti
ispraviti poetnu nepravdu. S druge strane, ve i sam osjeaj da smo neto uinili
moe nas uiniti zadovoljnima, pa, tako gledajui, reagiranje itekako ima smisla.
ini mi se da je pitanje reagirati ili ne? i ekonomsko pitanje, tj. da je povezano s
procjenom isplativosti ulaganja vremena i energije, a u odnosu na eljeni/oekivani
ishod. Istraivanja pokazuju da se demantiju vjeruje najvie kad ga napie i objavi
isti novinar i medij koji je neistinu i objavio. Pa, ako se odluimo reagirati, dobro je
akciju usmjeriti u tom pravcu iako, naravno, to nije lako postii.
to sam ja odluila i radila, pa moete i vi ako vam se ini smislenim

Iako mislim da u tome nisam (ba jako) pretjerivala, danas vidim da su se moje
poetnike pogreke sastojale u pristajanju na to da govorim/piem o svakojakim
temama, npr. strah od izvanzemaljaca iako znamo da su oni jako inteligentni2, zato
je ljudima vaan prijelaz u novi milenij, telefoniranje kao oblik komunikacije, zato
sjedimo u kafiima, filatelija, mobiteli (kad su jo bili jako nova pojava), koritenje
kreditnih kartica. Mislila sam jednostavno da je sve to psihologija, tj. da se ba
sve, uz odreen nain tumaenja, mora moi smjestiti u psihologiju, pa onda kao
psiholog moram o svemu tome znati neto rei. To vjerojatno i nije posve pogrena
postavka jer, na koncu, moglo bi se rei da gdje god ima ljudi, tu ima i psihikog, pa
onda i psihologije. Prilino je sigurno i da psiholog zaista zna neto kratko i openito
rei o vrlo raznorodnim temama. Meutim, pitanje ovdje nije znamo li, ve to
hoemo/neemo komentirati, o emu elimo/ne elimo raspravljati.
Dakle, u meuvremenu sam odluila da o nekim temama vie jednostavno neu
govoriti/pisati jer mislim da one zaista mogu proi bez komentara psihologa, pa to
tako novinarima i kaem. Oni mi na to obino odgovaraju: Ali kad psiholog kae
svoj komentar, onda to ima veu teinu., na to uzvraam: Da, upravo takvo da-
2 Tu sam se uspjeno izvukla rekavi da pojma nemam zato se bojimo izvanzemaljaca, ali da mogu rei
zato se bojimo nepoznatog (a izvanzemaljci jesu neto nepoznato) i zato se bojimo ljudi koji su jako
pametni.
80

vanje teine toj temi i elim izbjei. Odluila sam i da neu komentirati teme u
kojima nisam doma, tim vie to postoje moje kolegice/kolege koji to jesu. Rije
je npr. o temama kao to su tretman zatvorenika u zatvorima, razvoj seksualnosti,
utjecaj gledanja filmova strave i uasa, odlazak mladih u vjerske sekte, ovisnici o
razliitim (s)tvarima, djeca predkolske dobi i njihove muke te nevolje njihovih ro-
ditelja, promjena spola, emocionalno, tjelesno i spolno zlostavljanje djece. Kad novi-
nara odbijem s obrazloenjem da nisam (dovoljno ili uope) struna za to podruje,
a on mi na to kae: Pa Vi ste psiholog, Vi to sigurno znate. Meni ne treba neto jako
opirno, recite mi samo ukratko..., ja mu mirno (i bez grinje savjesti) odgovorim:
Razumijem da Vam to treba, voljela bih da Vam mogu pomoi, ali ao mi je, ne
mogu. (i potom ga uputim ili ne uputim na nekog drugoga ovisno o situaciji).
Mislim da je jako vano i jasno pitati o emu novinar eli na komentar, a ne zna-
ti to polovino i prepustiti se podrazumijevanju (ono, na koncu, uvijek dovede do
nerazumijevanja). Jo se dobro sjeam svog oaja kad sam shvatila da e u TV emi-
siji koja traje otprilike sat i pol nas 5-6 sugovornika govoriti o zaduenosti drave
Hrvatske, a NE o tome kako je ljudima koji su zadueni do grla. Do takvog je nespo-
razuma dolo jer nisam precizno provjerila temu emisije.3
to se tie reagiranja na medijsko izvjeivanje toga to sam rekla ili radila, puno
sam puta samoj sebi rekla da bih na neto morala reagirati, ali to je bilo vie usput.
Nekoliko sam puta vrlo ozbiljno procjenjivala ima li ili nema smisla ulagati ener-
giju u to, pa sam odustala, a jednom uope nije bilo dvojbe hou li reagirati ili ne.
Naime, jedan je itatelj4 jednu od vrlo tekih kriznih intervencija koje smo provodili
proglasio agresivnim odgovorom psihologa, a ta mu je intervencija bila povod da
psihologe nazove intelektualnim dodacima koli, za psihologiju je rekao da njezi-
no znanje ovisi...o sto i jednoj znanstvenoj disciplini s istinama to imaju trajanje
kao i sadraj konzerve, a uz mnotvo dodatnih i svakojakih udnih teza, pri kraju je
vano objavio: Samo neka mi nitko ne kae da psiholog moe uenike bolje odgojiti
od nastavnika matematike, fizike, kemije, hrvatskog ili bilo kojeg drugog predme-
ta. Cijeli lanak bio je intoniran tako da psihologe i psihologiju pokae ne samo kao
nekorisne ve kao popriline tetoine i bila sam uvjerena da je moja profesionalna
dunost pokazati itateljstvu da to nije tako. Ne samo da sam sjela i napisala veliki
odgovor/tekst (4 kartice) o tome to mislim o spomenutom lanku te o tome to
psihologija jest, a to nije, nego sam se prilino pomuila da doem do glavnog i
odgovornog urednika novina kako bih se s njime izravno pogodila da moj odgovor
bude objavljen u cijelosti dakle, bez imalo kraenja. I jako me veseli to sam u
tome uspjela!
3 Drugo je pitanje to mi je uope trebalo sudjelovanje na temu zaduenosti (bilo obinih ljudi bilo
cijele drave)!? Ni danas ne znam odgovor na to pitanje moda je to bilo zbog vlastite zaduenosti, tj.
zbog projekcije i/ili identifikacije s pojmom duga/sa zaduenim ljudima ili zbog nekog drugog, treeg
razloga...?
4 Rije je o nekadanjem savjetniku za port Ureda za obrazovanje i port Grada Zagreba.
81

S kim?
Ne postoji vrsta medija s kojima mi psiholozi nemamo posla. Javljaju nam se pred-
stavnici radija, televizije, novina (dnevnih, tjednih, mjesenih), a, naravno, i oni s
razliitih web-portala5. Osim toga, pozivaju nas na suradnju iz mjesnih medija, ali
i onih koji pokrivaju podruje jedne upanije odnosno cijele drave. Javljaju nam
se urednici (npr. iz novina/asopisa, odreenog programa radija ili televizije), ljudi
koji su odgovorni samo za dio nekog medija (npr. crne kronike u dnevnim novinama
ili neke emisije na radiju/televiziji) i oni iji se posao odnosi samo na mali dio toga
to prenosi neki medij (npr. novinar koji pie lanak/reportau u okviru novinske
rubrike, npr. o zdravlju, ili novinar koji priprema 3 - 7 minuta unutar neke mozaike
informativne emisije). I konano, javljaju nam se javni i komercijalni mediji.
Osim prema tim vie formalnim kriterijima, predstavnici medija koji nas kontakti-
raju mogu se, kao i svi (radni) ljudi, podijeliti i prema tome koliko su zaista zain-
teresirani za to to rade i/ili za konkretnu temu o kojoj s nama ele razgovarati,
koliko su savjesni u obavljanju svog posla, koliko su pripremljeni za temu razgovora
odnosno koliko su joj posveeni itd. Naravno, tu su i razliite ljudske osobine: op-
timizam/pesimizam, mjesto kontrole, (ne)spremnost za preuzimanje odgovornosti
(osobne i druge), (ne)podlonost autoritetu, (ne)potenje, (ne)otvorenost, (ne)pi-
smenost, (ne)iskrenost itd. Konano, tu je i radno iskustvo u medijskom prostoru te
iskustvo u kontaktu s psiholozima.
Kao i svaka interakcija s drugom osobom, tako i kontakt s novinarom moe biti
vie ili manje ugodan, vie ili manje uspjean, vie ili manje zahtjevan. Konaan
ishod svakako ovisi o objema stranama u interakciji jer maloas spomenute osobine
imaju i psiholozi, a ne samo novinari. Katkada e se te osobine iz prve ili jako brzo
poklopiti, a katkada ih nee biti mogue pomiriti ni uz najbolju volju. U prvom
sluaju suradnja e vjerojatno biti dugotrajna i plodna, dok e u drugom biti preki-
nuta (katkada na jednostrano ili obostrano nezadovoljstvo).
Teko je odluiti s kim hoemo/neemo imati posla jer nam nekada treba vie vre-
mena/susreta da bismo procijenili s kim imamo posla (jer, suprotno opem vjero-
vanju, psiholozi ne znaju odmah tko je kakav!). Na primjer, za neke mi se novinare
tek nakon nekog vremena pokazalo da nisu zaista zainteresirani za to to piu, iako
su mi se u poetku takvima inili, ve im je bilo stalo samo do senzacije ili, primjeri-
ce, do obrauna s odreenim politiarom.
Drugo, nekima od naih kolega teko je odbiti suradnju s (nekim) novinarima jer
su od efa dobili zadatak i jednostavno osjeaju da ga moraju izvriti (jer ef je ipak
ef!).
Tree, nekad nam je ast to nas na suradnju poziva netko vaan/poznat, izmeu
ostalog i zato jer to godi naem narcizmu. Nekad nam je, pak, ast to nas zovu u
5 Ne znam je li to naalost ili nasreu, ali nemam iskustva kad je rije o suradnji s elektronikim medijima
pa o tome neu/ne znam govoriti.
82

emisiju koja je jako gledana, koju sami cijenimo; nekad nas zovu na suradnju u
rubrici novina za koju znamo da je jako itana pa e glas psihologa doprijeti do
mnogih ljudi; a katkada nam nude priliku da kaemo neto to e, po naem sudu,
ispraviti dotada objavljene netone/pogrene informacije. U tim mi se sluajevima
ini jo tee razmiljati o tome s kim (ne)elimo imati posla jer nam panju odvlae
druge stvari.
I etvrto, neki su novinari toliko uporni (da ne kaem nametljivi) da nam se jed-
nostavno ini energetski jeftinije prihvatiti ponudu nego je odbiti. Osim to su
uporni, obino su i vrlo vjeti u uvjeravanju kako e razgovor s njima biti i vana
promocija psihologije i psihologa, to nije uvijek ba lako odbiti.

I ovdje mi je trebala neka koliina suradnje s predstavnicima medija koji su, za moj
ukus, na razliite naine bili problematini, pa da odluim kako neu sa svakim ima-
ti posla (na koncu, pa ni inae u ivotu ne elim imati posla ba sa svakim!). Tijekom
godina stekla sam razmjerno mali broj novinara za koje sam se uvjerila da zaista
zavreuju suradnju s psiholozima i na njihov upit uvijek vrlo spremno odgovaram
(bilo osobnom suradnjom bilo preporukama drugih kolega). Za one koje ne pozna-
jem obino pitam prijatelje/kolege jesu li s njima imali iskustva i ako je ono poziti-
vno, prihvaam suradnju. U suprotnom se na razliite naine izvuem. Ako, pak,
imam susret s nekim o kome ne znam ama ba nita, tada sam vrlo oprezna, dobro
vaem to hou, a to neu rei i tako barem djelomino drim pod kontrolom neke
njihove nepovoljne osobine (npr. neudubljenost u problem i glad za senzacijom), a
koje bi mogle dovesti do nepovoljnih ishoda.
Dogodilo mi se da sam neke novinare odbila odmah na prvu loptu, tj. im su mi se
obratili. To je obino bilo zbog toga jer sam o njima ve znala stvari koje mi se nika-
ko nisu sviale, a koje sam saznala iz njihovih uradaka. Na primjer, elektronikom
sam potom dobila sljedeu poruku:6
Potovana prof. Arambai,

doznao/la sam da ste u XY koli nazoili sastanku s osobljem kole
na kojem se razgovaralo o kolskom djetetu koje je u javnosti poz-
nato kao poinitelj razbojnitva. Osobno sam za X i Y novine pratio/
la dogaanja vezana za to dijete, pa me stoga i zanimaju informacije
vezane za sluaj, a s obzirom da je Va posjet koli prvi konkretni korak
ukljuivanja strunjaka u problem.
6 Neke manje bitne dijelove ove poruke izbrisala sam, neke sam malo izmijenila, a sudionicima sam na-
pisala oba spola. To sam uinila radi zatite identiteta sviju ukljuujui i identitet novinara. Pravopis i
gramatiku nisam dirala.
83

Jasno mi je da neete i ne moete, zbog zatite djeteta, ulaziti u konk-
retan sluaj, pa bih molio/la, ako ste u mogunosti odgovoriti mi na
sljedea pitanja:
Da li je i koliko dijete koje je spremno opljakati trgovinu opasno za
svoje vrnjake? Mogu li nastavnici koji bi trebali brinuti o odgoju ta-
kvog djeteta, odgovoriti na problem koji se naao pred njima?
to moe uzrokovati takvo asocijalno ponaanje, i moe li tinejderski
bunt biti toliko intenzivan da potakne slino ponaanje?
Da li bi pomoglo, ili bi moda bilo kontraproduktivno, osobu s takvim
ponaanjem preseliti u drugu kolu?
Unaprijed se zahvaljujem,
(ime i prezime)
Kao to se vidi, pismo je vrlo pristojno, postavljena su pitanja razumna (iako tako
sveobuhvatna da bi odgovori zahtijevali omanju knjigu!), ali tu sam osobu glatko
odbila, i to sljedeim odgovorom:
Potovani gospodine/gospoo XY,

Prvo, znam da ste osobno pratili sluaj za X i Y novine i moram rei da
mi se jako NIJE svidjelo to to ste napisali.
Drugo, u Vaim lancima koje sam itala ima neistina/netonosti, sli
no kao i u mejlu koji ste mi poslali. Npr., netono je da je moj posjet
koli PRVI KONKRETNI KORAK UKLJUIVANJA STRUNJAKA U
PROBLEM( istaknula L. A.); sastanku koji spominjete nisam nazoila
nego sam ga VODILA.
Tree, jako ne volim manipulaciju, a ovo to traite od mene u svom
mejlu doivljavam upravo takvim: pitanja koja postavljate toboe su
openita, a posve je jasno da se odnose na konkretan sluaj 7 (za koji
Vam je jasno da u njega neu i ne mogu ulaziti zbog zatite djeteta).
etvrto, interes djeteta (ili kao to Vi kaete: zbog zatite djeteta) jest
da se o tome svemu NE pie, osobito ne u tako ogromnim lancima, pa
jo u nastavcima...
7 U e-pismu koje sam dobila i, kao to rekoh, malo skratila, napisan je naziv O, grad i gradska etvrt
u kojoj je kola, nema imena i prezimena djeteta, ali pie kojeg je spola i koliko ima godina te koja je
sve razbojstva/pljake uinilo. U novinskim lancima koje sam proitala (a znam da ih nisam proitala
sve), tijekom 10-ak dana svakodnevno su bili napisi istog autora/ice o tom sluaju, takoer bez imena
djeteta, ali s mnotvom podataka prema kojima se vrlo lako i tono zna o kome je rije.
84

I peto, na temelju Vaih lanaka koje sam proitala, moje procjene
Vaih motiva, na temelju Vaeg mejla te na temelju svega to sam
napisala, nemam povjerenja u odnosu na to to biste i kako napisali
koristei moje odgovore (kad bih Vam ih, kojim sluajem, dala).
Naalost, nismo dobro krenuli; naime, poetak cijele prie (Vai spome
nuti novinski lanci) moguu mi je suradnju uinio neprihvatljivom.
Sve u svemu, bit u Vam zahvalna ako me pustite na miru.
Pozdrav,
prof.dr.sc. Lidija Arambai
Da, tono, bila sam jako ljuta zbog ozbiljnih posljedica spomenutih novinskih napi-
sa i to se vjerojatno vidi iz mog odgovora. Ali se takoer jasno vidi moja odlunost
da s takvim predstavnikom medija jednostavno neu suraivati.8
8 Naravno, moj je odgovor izazvao veliko nezadovoljstvo novinara/novinarke, to se vidi iz e-pisma koje
je ubrzo uslijedilo (a na koje vie nisam odgovarala). Zbog ogranienja prostora za lanak, neu se
uputati u dodatna tumaenja ni jedne od triju e-poruka, ali evo novinarova/novinarkina odgovora na
moj odgovor (i ovdje sam, radi zatite identiteta, napisala oba spola za sve sudionike te neke pojedi-
nosti izostavila/prepravila):
Potovana prof. Arambai,
prvo, tvrdim da u mojem tekstu nema ni neistinitosti niti netonosti, iako su neke teze sasvim sigurno u
potpunoj oprenosti s tezama koje su Vam oko ovog sluaja prezentirali sugovornici na sastanku koji ste VI
VODILI, a samim time ste mu, siguran/sigurna sam, i NAZOILI.
Drugo, da je Va posjet koli prvi KONKRETAN korak ukljuivanja strunjaka u problem, zakljuio/la sam
nakon to mi je ravnatelj/ica kole prije samo nekoliko dana rekao/la kako ni od koga nije dobio/la infor-
maciju da je njezin/njegov uenik/ca poinio/la razbojnitvo, pa za njega/nju oito taj problem nije niti
postojao. Isto je ponovio/la i pedagog/inja kole, a ravnatelj/ica Centra za socijalnu skrb na pitanje zato
nisu obavijestili kolu o problemu, kae kako rade na predmetu. Osim toga, djetetov/a razrednik/ca kae
kako se nee baviti loim uenicima, a isto dijete u to vrijeme postaje junak/inja na kolskim hodnicima i
hvali se prijateljima o svojim podvizima.
Tree, dozvoljavam ak da moj upit doivite kao manipulaciju, no vjerujem da ga tako ne bi doivjelo XY
tisua stanovnika gradske etvrti XY, koje je u strahu XY mjeseci dralo maskirano i naoruano dijete-raz-
bojnik, nekoliko stotina roditelja djece koja pohaaju kolu u tom dijelu grada, a sasvim sigurno ne bi ga
XY, prodavaica kojoj je to dijete prislonilo pitolj na glavu i reklo da e joj prosuti mozak ako ne izvadi
novac iz blagajne.
etvrto, to se tie mog izvjetavanja, u prvom lanku prenio/la sam policijsku tiskovnu konferenciju i
svjedoanstva rtava, te usprkos svemu, pazio/la da u javnost ne izae, ne samo identitet, ve i bilo koja
injenica koja bi u vezu mogla dovesti dogaaj i predmetnog uenika/cu. U nastavcima, kako vi zovete
sljedea dva teksta, u prvom planu bio je rad institucija, a ne samo dijete. Pitam se da li je djetetova dob
dovoljno velika krinka da se iza nje skrije nerad i neodgovornost pojedinaca, u ovom sluaju, prvenstveno
prosvjetnih djelatnika te kole.
Peto, na temelju moje procjene na ovaj nain sroenog Vaeg mejla gotovo sam siguran/na da ne biste bili
zadovoljni kako bih interpretirao/la Vae izjave, kada biste mi ih kojim sluajem dali.
No, u jednom se slaem s Vama. Nismo dobro krenuli i naa suradnja je doista nemogua. Zato u Vas
pustiti na miru.
Pozdrav,
(ime i prezime)
85

I konano, valja rei da sam nekad imala i sreu da su me novinari s kojima bih
(vrlo) nerado suraivala traili dok sam bila na putu ili su mi nudili termin u kojem
sam ve imala druge obaveze pa se moj problem rijeio sam od sebe.
Kako i koliko?
I tim se pitanjima, kao i dvama prethodnima, moe prii s vie strana. Kad je rije
o TV ili radijskim emisijama, psiholog moe govoriti uivo ili emisija moe biti sni-
mana unaprijed. Moda se ini da je lake kad emisija ide uivo jer tada znamo da
e do gledatelja/sluatelja doi upravo to to smo rekli. No u emisijama uivo nema-
mo mogunost zaustaviti se jer smo, npr. rekli neto to ne elimo ili jer se neega
ne moemo sjetiti, dok se u emisijama koje se snimaju sve skupa moe zaustaviti,
a mi moemo iz drugog pokuaja sve lijepo izgovoriti kako spada. Neke emisi-
je uivo imaju i otvoren telefon za gledatelje/sluatelje, to nam je izvrsna prilika
da im izravno odgovorimo na pitanja. No to istodobno zna biti i jako frustrirajue
budui da je radijsko i televizijsko vrijeme jako ogranieno pa vremena za odgova-
ranje imamo iznimno malo. To je osobit problem kad je rije o tekim temama (npr.
razliiti traumatski dogaaji koji ukljuuju stradavanje i/ili smrt) i/ili o gledatelji-
ma/sluateljima koji se javljaju vrlo uzrujani, ljuti, alosni, uplaeni itd. esto sam
se pitala jesam li za tako kratko vrijeme uspjela ita pomoi nekome tko je nazvao
jer sam znala da je problem vrlo sloen, a vrijeme za odgovaranje neprikladno kra-
tko. Naravno, katkad sam se pitala i jesam li svojim kratkim odgovaranjem naziva-
telju nainila kakvu tetu. U emisijama koje se snimaju unaprijed nikada mi se nije
dogodilo da je konana emisija bila tono onakvom kakva je snimljena, tj. u montai
su razliiti dijelovi emisije skraeni. Katkada je to skraivanje vrlo problematino
jer neto vano od onoga to smo rekli nije pokazano, a neki dijelovi naeg teksta
smjeteni su u kontekst koji naoj izjavi ne odgovara (u najboljem sluaju) ili koji ga
ini mnogo manje vanim od namjeravanoga, pa ak i nakaradnim.
Kad psiholozi daju svoje komentare/miljenja za novine tada to ine tako da odgova-
raju telefonski, izravnim intervjuom (a novinar potom, na temelju toga, pie lanak)
ili pismeno odgovaraju na postavljena pitanja (danas najee elektronikom
potom). Kad bih morala brzo birati, rekla bih da mi je najlake napisati odgovore
na pitanja i poslati ih e-potom. Meutim, to zna biti varljiva lakoa jer me katkad
pisanje krene i tada su odgovori toliko opirni da opet dolazimo do pitanja to
e od toga biti objavljeno i koliko e dobro biti odabran sadraj od onoga to sam
napisala. Zasebna je pria ona o autorizaciji tekstova: neki novinari nude je sami
(to zaista mislim da jest njihov posao/dunost), od nekih to moramo sami traiti,
a tada se moe dogoditi da tekst dobijemo ili ne dobijemo na autorizaciju. Dogodilo
mi se i da sam unaprijed rekla da hou tekst na autorizaciju, a s druge sam strane
dobila uvrijeen odgovor: Pa zar mi ne vjerujete da u napisati to to ste rekli? ili
Ja uvijek napiem sve tono to mi sugovornik kae!
86

Nije svejedno ni kako je uspostavljen kontakt izmeu psihologa i novinara, tj. tko je
traio/inicirao susret. Naravno, puno ee novinari kontaktiraju nas psihologe, ali
bila sam i u situacijama da sam uspjela zainteresirati nekog novinara za odreenu
temu (npr. sadraji vezani uz neke od kriznih intervencija koje sam vodila) pa smo
intervju imali na moju inicijativu i to je jo vanije, uz moj scenarij.
Zadnje to mi u ovom odjeljku pada na pamet, a moglo bi se svrstati pod pitanje
kako?, odnosi se na TV i/ili radijske emisije u kojima sudjeluje vie ljudi, u uspore-
dbi s tim da s voditeljem razgovara samo jedan psiholog. Prva je situacija, u pravilu,
vrlo problematina jer su mediji skloni u emisiju koja traje 45 90 minuta (s 15 - 30
minuta snimljenih priloga te s voditeljem koji treba vremena za pitanja) pozvati
puno previe ljudi tako da nitko ne uspije dovoljno doi do rijei (ili govoriti uspi-
ju samo najagresivniji). Dobro se sjeam Latinice posveene tragediji u kojoj su
dvije djevojke ubile taksista. Tada nas je u studiju bilo 6 ili 7 i to mi je bilo strano
frustrirajue.

S vremenom sam nauila govoriti/pisati samo ono to hou da bude objavljeno. Da
bih u tome uspjela, malo po malo poela sam traiti od novinara da mi kau koliko
e trajati moja izjava kad je budu emitirali, odnosno koliko e biti velik lanak u
novinama. I konano, poela sam pitati koliko gostiju planiraju pozvati u emisiju (i,
naravno, tko e oni biti). U poetku sam si za TV i radijske emisije pisala tono to to
elim rei, a odgovarajui na pitanja e-potom, slala sam tek ne-znam-koju verziju
onoga to sam prvotno napisala. I danas redovito pitam koliko traje prilog kolika
je veliina lanka te se raspitam o broju gostiju u studiju. Vie si ne piem tekst
koji u govoriti, ali do toga sam dola samo zato to sam uz puno vjebanja, uenja,
razmiljanja, a katkada i mnogo ponavljanja toga to elim rei, nauila govoriti
onoliko minuta koliko traje prilog (na esto i ope uenje novinara, snimatelja,
majstora rasvjete i tona!). Dodue, i dan-danas, kad je neka tema jako teka i meni
profesionalno jako vana (npr. smrti u prometnim nesreama), a dobiveno vrije-
me veoma kratko, gotovo napamet nauim to to bih htjela rei jer jedino tako mogu
ljude u montai ostaviti bez posla, a svoju izjavu netaknutom.
Nekoliko puta uspjela sam postii i to da se sluateljima/gledateljima ne otvori te-
lefon jer sam procijenila da im neu moi (puno) pomoi, a i da postoji opasnost od
nanoenja tete.
Kad je rije o autorizaciji tekstova, odluila sam da u dobro razmisliti hou li vie
ikada imati posla s onim tko mi obea autorizaciju, a ne poalje tekst ili je on i nakon
moje autorizacije drukiji od originala.9 To je, naime, prevara, to mi se nikako ne
svia, i ne elim podravati takvo postupanje.
9 Iz ovoga je vidljiva izravna veza izmeu pitanja kako i koliko te s kim.
87

Sjajan primjer povezan s autorizacijom dogodio se tijekom jedne krizne intervencije
kad je novinarka vrlo ozbiljno shvatila teinu situacije i moju potrebu da u vijesti-
ma objave sve to sam rekla. ena me nazvala 15-ak minuta prije dnevnika i preko
telefona proitala sve to u govoriti ja izravno, a to e ona od mojih rijei proitati
u pozadini (u tzv. u off-u), i to s napomenom da to kau psiholozi. Prvi as bila
sam zadivljena i dirnuta njezinim postupkom doivljavajui ga kao neku posebnu
gestu, a ubrzo sam sama sebi rekla: ekaj, pa to je, zapravo, normalno ponaanje
novinara! (to, naravno, ne znai da ne zasluuje svaku pohvalu i cijenjenje).
Evo jo jednog primjera dobre suradnje: urednica TV emisije koja traje 40 minuta
(od ega 15-ak minuta otpada na snimljene priloge te na pitanja voditelja) pristala
je na moj prijedlog da u emisiji budem sama, umjesto da u studiju budu dva go-
sta. Naime, tema je bila samoubojstvo mladih koja, naravno, zahtijeva puno vie od
moguih 20 minuta izlaganja psihologa, a kamo li da se to raspolovi na jo jednog
strunjaka druge struke.
Kada?
Svima koji su imali kontakt s medijima dobro je poznato da velika veina njih uvijek
hoe da im sugovornici neto kau/napiu odmah, a po mogunosti jo juer. To
je katkada koliko-toliko razumljivo, npr. kad je rije o informativnom programu
radija i televizije (vijesti/dnevnik) ili o dnevnim novinama, tj. kad se izvjeuje o
dogaaju koji se zbio juer/danas. Meutim, tomu je tako i kad za to ne vidim neki
osobit razlog (npr. tjednici, mjesenici, TV i radioemisije koje se planiraju/snimaju
unaprijed). Prema mom iskustvu ta strka esto je istinska, tj. novinaru zaista treba
na komentar/izjava sada ili nikada! No katkada mi se pokazalo i da se to sada,
ovaj as, moramo to rijeiti odmah... moe ipak malo rastegnuti.
Druga nevolja povezana s pitanjem kada? sastoji se u tome da nas novinari esto
kontaktiraju kad nam zaista ne odgovara (jer smo zauzeti privatno ili poslovno),
ali ako pristanemo samo da bismo ih otkaili, zapravo smo otkaili sami sebe
te svoje osobno i struno dostojanstvo i ne vjerujem ba jako u dobar ishod takve
interakcije.
Postavlja se i pitanje kada smo u svom ivotnom razvoju (kao pojedinci/strunjaci)
spremni suoiti se s novinarima. Odgovor na to zaista moe dati samo svatko za
sebe. Jako se dobro sjeam koliko su me godina opsjedali razni mediji, a ja sam ih
uporno odbijala jer sam bila strano tjeskobna i u strahu (da u rei neto bez
veze i tako osramotiti sebe, znanost/struku, fakultet na kojem radim...). Sjeam
se vrlo ivo da sam prvi put pristala doi na televiziju u Latinicu, i to samo zato
jer je tema bila osobna (nakit i kienje), a ne struna. I dobro se sjeam kako sam u
poetku emisije sjedila tako da sam ruke drala pod stranjicom da se ne bi vidjelo
koliko mi se tresu (sreom, to su u montai izrezali)!
88

Ako novinarima pokaemo da nam je zaista stalo do njih, da znamo da je i njima
stalo do nas te da je naa suradnja zaista cosa nostra, ako smo u tom pokazivanju
jasni, iskreni, vjerodostojni i uporni, velika je vjerojatnost da emo uspjeti odgoditi
razgovor za vrijeme koje nama bolje odgovara, to e pridonijeti njegovoj kvaliteti.
(Naravno da je to povezano i s time s kim pregovaramo o suradnji pa je, ovisno o
tome, tee ili lake izvedivo.) Vrlo snano doivjela sam to na samom poetku jed-
ne od vrlo tekih kriznih intervencija (srednja kola u Varadinu kad je uenik na
kolskom parkiralitu ubio profesora pa sebe). Nekih 5-6 novinara (novine, radio,
televizija) htjelo je da im dam izjavu kao voditeljica krizne intervencije. Budui da
se to zbivalo oko 5 minuta prije komemoracije na koju sam svakako htjela ii, rekla
sam im da u rado s njima porazgovarati kad ona zavri. Naravno, njihov je odgovor
bio da emo to brzo obaviti, da im ne treba puno vremena i, na koncu, da mogu
malo i zakasniti na komemoraciju (!?). Nakon to sam odbila (nenajavljen) razgo-
vor u tom trenutku, s obrazloenjem da mi je ta komemoracija jako vana, ali da su
mi i oni zaista jako bitni i zato, dogovorili smo se da se naemo za otprilike 1 sat
kada smo i obavili razgovor.10
Dakle, ako unato strci koju mi novinar nudi odluim da s njim hou suraivati,
tada barem pokuam dobiti koji sat ili barem pola dana ili dan kako bih preuzeti
zadatak obavila kada mi to ipak bolje odgovara nego sada ili jo juer.
to se tie pitanja kada emo u vlastitom ivotnom razvoju biti spremni stati pred
kamere ili pred novinara koji pie za novine, to je zaista vrlo individualno. Istina je
da sam katkad bila frustrirana i ljuta to se po medijima stalno vrti nas nekoliko (a
onda su nam razni to spoitavali), i to zato jer mnogi psiholozi nee imati posla
s medijima. Mogla sam, s druge strane, razumjeti da ih u tome prijee raznorazni
razlozi, meu njima i taj da su novinari grozni, da sve iskrivljuju, da im nita nije
vano osim vlastitog probitka, senzacije itd. No zaista sam uvjerena da potpuno
izbjegavanje medija kao vlastiti izbor nije neto to bismo si mi psiholozi smjeli
dopustiti. Jo uvijek mislim da od medija moemo dobiti vie dobroga nego loega,
naravno pod uvjetom da jedni od drugih uimo, da jedni druge poduavamo i da u
tom procesu steknemo tzv. kune ljubimce novinare, one s kojima se pristajemo
druiti vrlo rijetko i one koje emo izbjegavati jer opasno ujedaju. A kada je s tim
najbolje poeti? Ne znam tono, ali znam da je bolje to bre. Tada imamo vie vre-
mena i za vlastito uenje i za poduavanje novinara.
10 Usput, predstavnici nekadanjeg ministarstva prosvjete prilino su mi zamjerili takav postupak govo-
rei da s novinarima ne mogu tako, da su oni opasni, da bi odgodu razgovora mogli zloupotrijebiti
itd. Takve zloupotrebe ne da nije bilo, nego su svi prisutni novinari samoinicijativno poslali tekstove na
autorizaciju (iako je bilo i dnevnih novina gdje je vremenska stiska neizbjean dio posla), a TV novinar-
ka koju sam ve spominjala u odjeljku kako? autorizaciju je obavila telefonom!
89

Umjesto zakljuka
(jer tu vjerojatno zakljuka/kraja nema)
Ako bih pokuala saeti glavne misli iz toga to sam dosad napisala, rekla bih da je
to zastupanje sebe uz brigu o psihologiji kao znanosti/struci i brigu o vlastitom pro-
fesionalnom dignitetu te uvaavanje digniteta novinara. Mislim i da je jako vano
djelovati proaktivno, tj. ne samo ekati da nam novinar sve kae (jer se vjerojatno
neto nee sjetiti rei) nego pitati sve to nam je vano, ali takoer i davati vlasti-
te prijedloge, a kad treba, i postavljati uvjete. Moje mi iskustvo govori da mnogi
novinari hoe pristati na to to im predloimo ako smo u tome uporni, ako jasno
obrazloimo zato nam je to vano i ako ih uspijemo uvjeriti da je to to hoemo
zaista u obostranom najboljem interesu (a da ne spominjem najbolji interes javno-
sti). Naravno, najlake je i najbolje kad se imamo vremena pripremiti za razgovor
(osobito ako pitanja dobijemo unaprijed), ako sudjelujemo u oblikovanju sadraja
emisije (scenarija)/novinskog lanka, ako novinar prihvati nae prijedloge o temi i
sadraju, ali i o nainu na koji e on biti prikazan. Dakako, dobro je biti i selektivan u
pogledu mnogih stvari o kojima sam pisala u prethodnom tekstu. Konano, mislim
da je najvanije biti poten i iskren prema sebi i rei: da, elim suraivati s novina-
rima, oni mi/nam trebaju, ali ne ba po svaku cijenu. A kad biram ne suraivati,
mogu to uiniti i izdrati mirno i bez grinje savjesti, jer izbor je moj (ukljuujui
i njegove posljedice) i nitko mi ga ne moe uzeti. Osvrui se, mogu rei da sam s
novinarima ukupno imala vie dobrih nego loih iskustava i uvjerena sam da sam
tome i sama uvelike pridonijela drei se toga to sam opisala u lanku.
Oni koji me poznaju dobro znaju da ve jako dugo ne zastupam savrenstvo (a ne-
kada, naalost, jesam) jer je to nemogu cilj. Ne vjerujem, dakle, u savrenstvo,
ve vjerujem u vanost toga da to bolje i savjesnije radimo svoj posao nastojei da
pogreaka bude to manje, a kad se pojave, da nastojimo ublaiti njihove posljedi-
ce. U skladu s tim, vano mi je rei da sve to sam napisala u odjeljcima to sam
ja odluila i radila, pa moete i vi ako vam se ini smislenim zaista i inim, ali da
se svako-toliko poskliznem, pa npr. govorim o neemu u emu nisam ba doma,
suraujem s predstavnikom medija kojemu mogu puno toga zamjeriti i s kojim,
zapravo, ne elim imati posla, govorim predugo pa me u unaprijed snimljenoj TV
emisiji jako izreu i pristanem poslati e-potom odgovore jo juer iako je upit
stigao tek danas. Nekad sam zbog toga ljuta na sebe, a nekad sam mirna jer sam
zbog raznih praktinih razloga odluila da u uiniti ba tako (npr., nekad je to jed-
nostavna trampa poput: Ja u vama govoriti o tome, a vi ete onda napisati prikaz
onoga/lanak o onome).
Na kraju, naravno da je OK ako izaberete uiti (samo/preteno) metodom vlastite
koe i tada ete vjerojatno initi i sve one moje poetnike pogreke koje sam spo-
menula u ovom lanku. Meutim, OK je i ako odluite ne raditi ba sve te iste/sline
(moje) pogreke jer ste, eto, proitali kako se moe i drukije. Dakako, u tom ete
90

sluaju initi neke nove, svoje pogreke i nadam se da ete ih jednom podijeliti s
neiskusni(ji)ma koji e od vas moi neto korisno nauiti.
Unato ovoj slobodi izbora vrsto sam uvjerena da bi neke stvari ipak morale biti
zakon, tj. da bismo ih se u kontaktu s medijima morali pridravati jer one osigura-
vaju strunost i profesionalni autoritet u naem medijskom pojavljivanju (a katkada
su povezane i s profesionalnom etikom). Mislim da bi se svaki psiholog koji se spre-
ma suraivati s medijima morao za taj susret pripremiti tako da to to eli rei bude
zaista struno/znanstveno utemeljeno, ali i izgovoreno znalaki, jasno, razumljivo
javnosti. Drugim rijeima, mislim da je loe kada psiholozi izlaze u medije nepri-
premljeni, napreac, ako improviziraju na pogrean nain ili govore s visoka. Vje-
rujem da e nas u prvom sluaju i sluati i uti, a u drugom nee ni jedno ni drugo.
Kao to sam rekla na poetku lanka, razmislite o svemu to sam napisala, uzmite to
to vam se svia, to odgovara vama kao osobama, vaem radnom i svakom drugom
kontekstu u kome djelujete, vrsti medija i novinara s kojima imate posla itd., a sve
ostalo zanemarite. U svakom sluaju, sve to sam napisala, poklonila sam vam i na
vama je da odluite to ete s tim :-))).
* XY iz etikih su razloga ovdje zamijenjeni pravi inicijali i imena koji su u tekstovima i izjavama novinara bili
izvorno navedeni .
O autorici
Prof. dr. sc. Lidija Arambai, psihologinja, supervizorica
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
efica sam Katedre za zdravstvenu i kliniku psihologiju i spremam se na susret sa
svojom 29. generacijom studenata. Usto se bavim pouavanjem (i supervizijom) ljudi
pomagakih zanimanja na razliite teme, a omiljene su mi stres, trauma, gubitak, tu-
govanje, komunikacija. Tijekom 13 godina vodila sam projekt psiholokih kriznih inter-
vencija pri Drutvu za psiholoku pomo iz Zagreba. Svoja iskustva steena u kriznim
intervencijama i u radu s drugim tugujuim klijentima opisala sam u knjizi Gubitak,
tugovanje, podrka. Gotovo da nema novina, radija i televizije (te rubrike/programa) s
kojima nisam suraivala najee na spomenute teme.
91

Kliniki domjenci
Kliniki se domjenak od 2007. godine na konferencijama psihologa pojavljuje kao

nov oblik druenja, okupljanja i raspravljanja meu kolegama. Iako je ta tradici-
ja vrlo nova, kliniki se domjenak ve pokazuje kao pravo (a moda i jedinstveno)
mjesto na kojemu kolege mogu podijeliti probleme s kojima se susreu u praksi,
potraiti savjet ili iskustva drugih kolega, mogu se poaliti, raspravljati, druiti i
meusobno povezivati.
Domjenak, kao to mu ime govori, nije strogo formalno okupljanje. Iako se bavi
profesionalnim temama, doputa neformalne razgovore u kojima je prikladno rei:
Moje iskustvo pokazuje, a da nije takvu izjavu nuno potkrijepiti statistikim
dokazima. Posjeenost je klinikih domjenaka iznimna i ini se da ve sada spadaju
u jedno od najomiljenijih i najpopularnijih sadraja konferencija.
U sklopu konferencije Psihologija-mediji-etika organizirana su tri klinika do
mjenka koja su se pozabavila temama: Medijska panja i samoubojstva, Psiho-
log u medijski eksponiranom sluaju i Imate potekoa? Piite psihologu!. U
sljedeim tekstovima donosimo pregled naih dilema, primjera i zakljuaka.
Nataa Joki-Begi
Medijska panja i samoubojstva

Samoubojstvo je tragian in. U velikom broju sluajeva samoubojstvo je rezul-
tat neuspjeha u rjeavanju ivotnih problema i openitog beznaa. Negdje je ono
pokuaj bijega od stvarnosti i pokuaja pronalaenja nitavila i zaborava. U nekim
sluajevima samoubojstvo je rezultat tenje za boljim i ljepim ivotom, zbog vje-
rovanja da je duhovni svijet u koji se odlazi nakon smrti ljepi, bolji i ugodniji od
ovozemaljskog. Ponekad ljudi pribjegavaju samoubojstvu u sluaju teke bolesti,
invalidnosti i drugih oblika patnje.
ime god bilo motivirano, ono je izraz patnje ovjeka koji ga je poinio. Samou-
bojstvo ima nesagledive posljedice na obiteljskom, ali i irem drutvenom planu.
Istraivanja pokazuju da ni jedna smrt ne ostavlja toliko emocionalnih posljedica na
obitelj kao samoubojstvo (Davison&Neale, 2002.). lanovi obitelji esto su i dugo-
92

trajno preplavljeni osjeajima tuge, srama i krivnje koji mogu biti okidai za pojavu
dubljih psihikih poremeaja, pa i suicidalnog ponaanja.
Uz samoubojstvo se vee snana drutvena stigma, koja jednim dijelom ima korije-
ne u religiji, a drugim dijelom u iskonskom strahu koji imamo prema samoubojstvu
kao inu koji rui temeljnu pretpostavku o smislenosti i vrijednosti ljudskog ivota.
Stigma je izraz potrebe za distanciranjem od pojava koje su potencijalno opasne.
Stigmatiziranje samoubojstva ima pozitivnu stranu to je negativniji stav prema
nekom ponaanju, to je manja vjerojatnost da e to ponaanje biti odabrano. Stig-
matiziranje samoubojica i njihovih obitelji ima, meutim, samo negativne poslje-
dice negativni stavovi osnauju osjeaje krivnje, srama, potiu socijalnu izolaciju
ime se poveava vjerojatnost pojave dubljih psihikih problema.
Posljednjih smo godina svjedoci sve vee medijske panje koja se pridaje samou-
bojstvima. U prvi bi se mah moglo initi kako se radi o pozitivnoj pojavi koja bi
mogla dovesti do destigmatizacije samoubojica i njihovih obitelji, ali zapravo se radi
o destigmatizaciji samoubojstva kao ina, to dovodi do porasta broja samoubojsta-
va. Pojava je poznata kao Wertherov efekt. Naziv je nastao na temelju dogaaja iz
1774. godine, kada je objavljena Goetheova pria, to je izazvalo slina samoubojst-
va. Slino se dogodilo nakon objavljivanja Ane Karenjine, potom u New Yorku,
nakon izlaska knjige Final Exit Dereka Hamphrija te u Francuskoj nakon izlaska
prirunika Samoubojstvo, naputci za uporabu.
Tu uznemirujuu injenicu prema kojoj pisanje o samoubojstvu potie nova samou-
bojstva istraivaki je obradio jo Bandura (1986., prema Davison&Neale, 2002.)
pri emu je doao do sljedeih podataka:
(i) u mjesecu nakon smrti Marilyn Monroe stopa samoubojstava poveala se za 12%
(ii) javni prikazi samoubojstva obinih ljudi takoer su praeni poveanom sto-
pom samoubojstava
(iii) javni prikazi prirodnih smrti slavnih ljudi nisu praeni poveanom stopom sa-
moubojstava.
Iz gornja tri navoda moe se zakljuiti da je upravo in samoubojstva ono to je po-
vezano s poveanom stopom, a ne smrt sama po sebi.
(iv) posebno je uznemirujui podatak prema kojem se nakon medijskog prezentira
nja samoubojstva poveava stopa kobnih prometnih nesrea (automobilskih i
avionskih!) za koje se pretpostavlja da su zapravo samoubojstva vozaa odnosno
pilota koji je sa sobom u smrt odveo i druge.
Mo koju mediji imaju u primjeru samoubojstava se, naalost, moe i objektivno
mjeriti brojem umrlih nakon neprofesionalnog izvjetavanja o samoubojstvima.
Vrlo se esto na naslovnim stranicama novina i/ili kao prva vijest u informativnim
TV emisijama vide opisi samoubojstava, s detaljnim opisima naina i mjesta toga
traginog ina, ali i laikim navoenjem razloga. Tako emo naii na naslove: Obje-
sila se jer nije mogla na maturu, Policajac se ubio slubenim pitoljem, Stariji
93

brani par objesio se u Puli, Odlikaicu pogodilo spaljivanje djeaka, Mukarac
si pucao u glavu, Branitelj se ubio zbog Latinice. Razlozi samoubojstava toliko su
sloeni da su takvi zakljuci sigurno pogreni, a njihove posljedice mogu biti kobne.
Iako sline naslove moemo pronai po svim novinama u svijetu, to nije opravdanje
za njihovo objavljivanje. Psihologija kao struka duna je informirati ljude iz medija
o traginim posljedicama koje takvo izvjetavanje moe imati na ranjive skupine.
Istraivanja pokazuju da ponavljano i dugorono izvjetavanje o samoubojstvima
ima tendenciju izazivanja i promoviranja samoubilakih preokupacija meu adole-
scentima i mladim odraslim osobama, na koje ima najvei utjecaj (Davey, 2008.).
Istraivanja su pokazala da reportae o samoubojstvima u medijima imaju vei utje-
caj na prihvaenu metodu nego na njihovu uestalost. Odreena mjesta mostovi,
stijene, visoke zgrade, pruge itd. tradicionalno se povezuju sa samoubojstvima i
dodatni publicitet poveava rizik da ih iskoristi vei broj ljudi. Odreeni naini
vatreno oruje, spaljivanje, bacanje s visine, predoziranje lijekovima takoer su
promovirani medijskim izvjetavanjem, o emu smo imali prilike svjedoiti posljed
njih godina.
Kako izvjetavati o samoubojstvima: naputci za medije

Postoje naputci kojih bi se mediji trebali drati pri izvjetavanju o samoubojstvima:
Statistike podatke treba tumaiti paljivo i ispravno. Treba upotrebljavati
autentine i pouzdane izvore informacija.
Unato pritisku treba paljivo postupati sa spontanim komentarima.
Uopavanja na osnovi malih brojeva zahtijevaju posebnu panju i treba izbjega-
vati izraze kao to su epidemija suicida ili mjesto s najviom stopom suicida
na svijetu.
Treba odoljeti izvjetavanju o suicidalnom ponaanju kao razumljivom odgovo-
ru na drutvene i kulturne promjene ili degradacije.
Senzacionalistike reportae o samoubojstvima trebalo bi uporno izbjegavati,
naroito kada je rije o poznatim osobama.
Reportau treba svesti na najmanju moguu mjeru.
Treba izbjei pretjerivanje.
Treba izbjegavati fotografije umrlog, upotrijebljenog naina i scene samoubojst-
va.
Naslovi na prvoj stranici nikada nisu idealno mjesto za reportae o samoubojst-
vima.
O samoubojstvu ne treba govoriti kao o neobjanjivom ili pak pojednostavnjeno.
Treba izbjegavati detaljan opis naina izvedbe i naina nabave sredstava.
94

Korisno je naglasiti mnogobrojne imbenike koji utjeu na izbor suicidalnog
ponaanja.
Samoubojstvo nikada nije rezultat jednog imbenika ili dogaaja.
Obino je prouzrokovano sloenom meuovisnou mnogobrojnih imbenika
kao to su mentalna ili tjelesna bolest, zlouporaba supstancija, obiteljski proble-
mi, meuljudski sukobi i ivotni stresori.
Samoubojstvo NE bi trebalo opisati kao nain kojim je osoba rijeila osobne pro-
bleme kao to su bankrot, akademski neuspjeh, seksualno zlostavljanje.
Reportae trebaju naglasiti utjecaj koji samoubojstvo ima na obitelj i druge
preivjele, u smislu stigme i psihike patnje.
Velianje rtve samoubojstva kao muenika i predmeta javne pohvale moe suge-
rirati podlonim osobama da njihovo drutvo cijeni suicidalno ponaanje.
Umjesto toga, naglasak bi trebao biti na aljenju zbog smrti te osobe.
Opisivanje fizikih posljedica neuspjenih pokuaja samoubojstava (oteenje
mozga, paraliza itd.) moe djelotvorno odvratiti od pokuaja suicida.
to valja initi, a to izbjegavati tijekom izvjetavanja o

samoubojstvima?
Treba Ne treba
Suraujte sa zdravstvenim slubama Ne objavljujte fotografije i
u predstavljanju injenica. oprotajna pisma.
Samoubojstvo prikazujte kao Ne izvjetavajte o specifinim
izvreno, a ne kao uspjeno djelo. detaljima naina samoubojstva.
Prikazujte iskljuivo pouzdane poda- Nemojte davati pojednostavnjena
tke, na unutranjim stranicama tiska, objanjenja.
uvijek kao sporednu vijest. Nemojte veliati samoubojstvo ili
Istiite alternative samoubojstvu. praviti senzaciju od njega.
Pruite obavijesti o teleapelima i dru- Nemojte se koristiti religijskim ili
gim oblicima pomoi u zajednici. kulturnim stereotipima.
Dajte publicitet pokazateljima rizika i Nemojte okrivljavati nikoga.
znacima upozorenja.
Kako u medijima govoriti o samoubojstvu:

naputci za psihologe
Kodeks etike psiholoke djelatnosti sadri temeljna etika naela na kojima bi tre-
bao poivati svaki medijski nastup psihologa. Naa osnovna zadaa kada nastupa-
95

mo u medijima jest irenje valjanih spoznaja o ovjeku i njegovu ponaanju s ciljem
poboljanja kvalitete ivota pojedinca i ljudske zajednice. Vodei se istim temeljnim
naelom treba postupati i u situacijama kada ste pozvani u medijima govoriti o kon-
kretnom samoubojstvu ili autoagresivnom ponaanju openito:
Samoubojstvo je tragian in i izraz ljudske patnje. Jedini razlog zato bi o njemu
trebalo govoriti u medijima jest prevencija. Neka vam to bude ideja vodilja.
Jedina valjana spoznaja koju bi za svako samoubojstvo mogli rei jest da se radi
o sloenoj pojavi u ijoj podlozi sigurno ne lei samo jedan razlog. Naglasite kako
se uvijek radi o interakciji jedinstvenosti osobe i njezinih ivotnih iskustava.
Nemojte pristajati ni na kakav senzacionalizam, a pogotovo ne na pojednostavnj
ena objanjenja.
Za nastup se pripremite, inzistirajte da vam unaprijed daju pitanja ili teme za
razgovor. Promijeni li novinar pitanja u razgovoru, odgovarajte samo na ona za
koja znate pouzdane podatke. (Primjerice, u medijima se nalazi nerijetko podatak
kako u Hrvatskoj vlada epidemija suicida koja se povezuje s ratom, a statistiki
podaci pokazuju da je stopa potpuno jednaka kao i prije rata). Na ostala pitanja
nemojte odgovarati jasno iskazujui kako nemate pouzdane podatke.
Dajete li izjavu o konkretnom sluaju, izbjegavajte dati konkretne podatke o
nainu na koje je samoubojstvo poinjeno. Sjetite se da medijska eksponiranost
naina izvrenja dovodi do promocije tog naina.
Nemojte se dati zavarati sintagmom javnost ima pravo znati. Samoubojstvo je
duboko intiman in, koji pogaa brojne ljude, prije svega obitelj rtve. Zadatak je
psihologa bespogovorno potovati temeljna ljudska prava, dostojanstvo i vrijed-
nosti svih ljudi. Razvoj tih vrijednosti nastojat e poticati kod svakog pojedinca
s kojim dolazi u profesionalni doticaj uvaavajui pravo pojedinca na privatnost
i tajne, kao i njegovo pravo na samoodreenje. (Kodeks etike psiholoke djelat-
nosti, l. 2.)
U svom nastupu naglasite kako je gubitak ljudskog ivota nenadoknadiv te koliku
je nesretnih ljudi ostalo iza samoubojice. Posebice naglasite koliko je nevinih
rtava ostalo i koje bi posljedice takvog ina na njih mogle imati.
Istaknite odgovornost drutva u cjelini i jasno istaknite koliko je bitno obratiti
panju na ljude oko sebe i primijetiti ako je tko u nevolji.
Navedite rizine imbenike i neke znakove koje bi okolina mogla primijetiti.
Spomenite neke mitove o samoubojstvu i dajte javnosti prave podatke. To jav-
nost ima pravo znati, a ne je li se tko objesio ili otrovao!
Vodite rauna da treba destigmatizirati samoubojicu i njegove blinje, ali svaka-
ko stigmatizirati samoubojstvo kao in. To nikako ne znai da je samoubojstvo
kukaviki in, ali treba naglasiti kako uvijek postoje rjeenja koja su bolja od
samoubojstva.
96

Napomenite kako se u ivotu ljudi mogu nai u svakakvim nevoljama i patnjama,
ali kako ljudi imaju sposobnosti i mogunosti preivjeti i najvee nevolje i ivjeti
kvalitetan ivot nakon toga.
Istaknite alternativne samoubojstvu, spomenite konkretna mjesta gdje se ljudi
koji imaju suicidalne ideje mogu obratiti.
U svom nastupu vi imate obavezu postupati po Etikom kodeksu nae struke te
puno pravo zatiti sebe, ne pristajui ni na kakve pritiske koji se kre s naelima
humanosti i s vaim osobnim naelima.
I na kraju valja naglasiti kako psihologija i mediji upravo na pri-

mjeru samoubojstava mogu pokazati da zajedniko djelovanje
ima pozitivan sinergiki utjecaj: izvjetavanje o samoubojstvi-
ma u medijima na odgovarajui, toan i potencijalno pomaui
nain moe sprijeiti tragian gubitak ljudskih ivota.
1. Davey, G. (2008.). Psychopathology: Research, assessment and treatment in clini-

cal psychology. Oxford, UK: Blackwell.
2. Davison, G.C. i Neale J.M. (2002.). Psihologija abnormalnog doivljavanja i
ponaanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
3. Kodeks etike psiholoke djelatnosti (2004.), Hrvatska psiholoka komora.
O autorici
Nataa Joki-Begi je diplomirala psihologiju 1987. na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Na istom je fakultetu magistrirala 1994. godine, a doktorsku disertaciju je
obranila na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 2000. godine.Sudjelovala je aktivno u
radu konferencije HPD-a 2008. godine u Poreu. Izvanredni je profesor na Katedri za
zdravstvenu i kliniku psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Posljednjih godina
esto je suraivala s medijima: gotovo deset godina je u jednom enskom asopisu od-
govarala na pisma itateljica, gostovala je na televiziji prvenstveno na temu anksioznih
i depresivnih smetnji, te emocionalnog doivljavanja. U nekoliko je navrata dala intervju
u vezi statusa klinikih psihologa u Hrvatskoj, kao i u vezi posttraumatskog stresnog
poremeaja te njegovih posljedica na pojedinca i zajednicu.
97

Nataa Joki Begi i Irena orko Metrovi
Psiholog u medijski eksponiranom sluaju

Posljednjih smo godina, naalost, svjedocimedijske hajke na razliite oblike ljud-
ske nesree. to je sluaj dramatiniji, to se ee nalazi u medijima i zaboravlja se
na dostojanstvo i osjeaje ljudi koje je nesrea zadesila. O psiholozima koji rade sa
sudionicima dogaaja gotovo nitko ne vodi rauna. Dapae, dogaa se da budu i
napadani zbog svog posla, nekada ak javno od kolega.
Pogledajmo problem iz kuta oba naa zanimanja. Razlozi zato se ljudi obraaju
psihologu nikada nisu jednostavni ni lagodni. Uglavnom se radi o ljudskim
nesreama i tugama koje esto ne pogaaju samo jednog ovjeka ve cijele obite-
lji ili ak i iru zajednicu. Dodavati jo nesree sa senzacionalistikim napisima u
medijima u najmanju je ruku nehumano. Ako se novinar i njegov urednik uspiju
samo za trenutak zamisliti u koi tih ljudi tih ljudi o kojima e izvjeivati i kad bi
shvatili da e napis ili TV emisija pridonijeti neijoj nesrei, tada bi novinar trebao
zastati i rei: Nisam zbog toga postao novinar, bavim se novinarstvom kako bi ovaj
svijet bio ljepe mjesto za ivot. Suradnja s takvim novinarima ispunjava svrhu oba
naa zanimanja: i novinara i psihologa. U suprotnom, ako iskaz psihologa novinaru
dovede do pogoranja neijeg stanja, onda je to upravo suprotno od onoga to bi
psihologija kao struka trebala ostvariti, a ini nam se i upravo suprotno od onoga
emu bi novinarstvo trebalo teiti. Ne treba dopustiti da puka trka za profitom po-
gazi osnove ljudskosti.
Psiholozima se esto obraaju ljudi koji se nalaze u viestrukim i ozbiljnim nevo-
ljama: esto se radi o egzistencijalnim pitanjima koje prate psihike smetnje, jo
ee o branim i obiteljskim problemima, uglavnom se radi o objektivno ozbilj-
nim potekoama. Vrlo esto rjeavanje problema zahtijeva i angairanje polici-
je, pravosua i ostalih slinih slubi. Psiholog tada treba dati neke od povjerljivih
podataka o klijentu i uskoro se moe suoiti i sam s ozbiljnim problemima: moe
postati predmet prijetnji klijenata, koji se osjeaju zakinuto, te medija, ako oni,
naalost esto vrlo paualno, procijene da je kolega pogrijeio.
Dugaak je popis nevolja s kojima se psiholozi sreu u kontaktu s medijima. Na
Klinikom domjenku na vidjelo su izile neke od onih o kojima valja promisliti i
odabrati adekvatne strategije izbjegavanja i/ili suoavanja.
Ovdje emo navesti neka iskustva koja su se ula na domjenku, ali donekle preraena
da bismo izbjegli mogunost prepoznavanja. Dodat emo i neka osobna iskustva s
98

medijima. Iskustva emo navesti u ja-formi kako bi se doarala njihova autentinost
i kod itatelja probudio interes i empatija.
Naime, ni za to od dolje navedenoga nismo bili pripremani tijekom kolovanja za
psihologa, nitko nas nije uio kako treba postupati s medijima, nitko nam nije re-
kao koje posljedice javni nastup nosi sa sobom, nitko nas nije pripremio na slavu
niti nas nauio to s njom da inimo, veina nas nije imala ni ideju u kakvom e se
etikom kaosu nai kada pone raditi s ljudima za koje su mediji zainteresirani.
Nitko nije spreman niti je sanjao da e moda biti izloen prijetnjama zbog svog
rada koji je izazvao medijsku panju. Moda zvui trivijalno, ali nitko nas nije uio
ni banalne injenice o medijskom nastupu komentirat e se izgled, nain govora,
sadraj onoga to ste rekli, ali pri tome e mediji izvui iz konteksta neku reenicu.
Nitko nas, vjerojatno, nije ni mogao nauiti svemu s im emo se susretati, jer su se
i mediji promijenili posljednjih desetljea. Ranijih godina bilo je nezamislivo ra-
stezati neiju intimu po novinama, danas upravo prikazi ljudske nesree prodaju
novine. Ako je psiholog ukljuen u sluaj, a najee jest, tada ga vee profesionalna
etika i o sluaju ne smije nita iznositi, te postaje bespomona rtva.
Pred Hrvatskim psiholokim drutvom i Hrvatskom psiholokom komorom jest
zadatak da kolegama ublai osjeaj frustriranosti i vrati osjeaj sigurnosti bez kojeg
nitko ne moe kompetentno obavljati svoj posao.
Primjeri tekih situacija koje su psiholozi meusobno

podijelili na domjenku
Kako biste se osjeali i to biste vi uinili u sljedeim situacijama:
1. Radim u centru za socijalnu skrb.Poetnica sam, imam samo nekoliko go-

dina radnog staa. Moji nadreeni misle da dobro radim, to sam i ja o sebi
mislila do nedavno. Sluaj koji je sve promijenio je rastezan po svim me-
dijima. Roditelji malog djeteta ine sve da se osvete jedan drugome, mediji
njihov rat nemilice objavljuju na naslovnicama, a mi pokuavamo uiniti sve
za dobrobit djeteta. O djetetu se zapravo brinemo samo mi, svi ostali akteri
ove prie se brinu iskljuivo o sebi. Zbog jedne odluke koju je Centar donio, a
i moj potpis se na njoj naao, mediji su okrenuli fokus na mene. Iako nisam
dala ni jednu izjavu i nitko iz medija nije sa mnom kontaktirao, mogla sam
proitati kako mlada i neiskusna psihologinja koja radi u sluaju djete-
ta NN, donosi potpuno neprofesionalnu odluku. Postavljamo pitanje tko je
odredio da tako neiskusna psihologinja, koja svakako nema dovoljno znanja
i iskustva, radi na ovako sloenom sluaju? Po ijem je nalogu upravo ona
dodijeljena na taj sluaj, kada u Centru rade iskusni strunjaci? Radi li se
zaista o sluajnosti, ili mona obitelj YY rasporeuje i psihologe poslunike.
99

Ostala sam okirana, starije kolegice su me tjeile i rekle da se radi o glupo-
stima, svi smo znali da je starija kolegica bila na bolovanju kada je taj pred-
met bio u obradi, svi su bili na mojoj strani. No dovoljno je bilo da sljedee
jutro u duanu u koji obino odlazim ujem komentar: Je l istina ono to
pie? Nala sam se da usred duana objanjavam kako nije istina i to je
zapravo prava istina i onda je meni samoj to bilo ispod asti, uostalom ni-
sam ni smjela rei puno toga, jer se radi o jako malom djetetu ije interese mi
titimo. Pitam se tko je sve to proitao, to o meni misle, koji e mi poslodavac
sutra dati posao kada sam ve na poetku karijere oznaena kao ona koja
prihvaa poslove kojima nije dorasla zbog pritisaka ili radi osobne dobiti.
A zapravo se radi o roditeljima koji su oboje primjeri loeg roditeljstva i o
medijima koji su primjeri utila. No rtve smo to malo dijete i ja!
2. U jednim novinama svakih dva mjeseca osvane lanak u kojem sam citi-
rana. lanci su uvijek na neku strunu temu, primjerice strahovi, depresije,
poremeaji hranjenja. lanci su povrni, ali relativno dobri za dnevne novi-
ne. Moje izjave su korektne, neke ak jako dobre. Problem je da ja nikada
za te novine nisam dala ni jednu izjavu, nikada nisu sa mnom kontaktirali
ni pitali o emu, pa ni o temama koje obrauju. Pisala sam im u vie navra-
ta i zahvalila to me citiraju, upozorila urednika da novinar koji radi te
priloge (nije potpisan) oito izmilja, te zatraila da to vie ne ine. Nisu me
posluali, i dalje s vremena na vrijeme osvane moja izjava.
3. Radim u centru za socijalnu skrb u jednom manjem gradu. U jednom vrlo

sloenom sluaju razvoda braka (u kojem je bilo obilje agresije, obiteljskog
nasilja, povlaenja oruja i slino) sud je pozvao nas iz Centra da damo svoje
izjave. Imale smo status svjedoka, koji moraju dati sve svoje podatke. Ubrzo
su poele prijetnje meni i mojoj obitelji. Prijetnje sam prijavila policiji, ali
postavljam pitanje: kako ja sutra mogu obavljati svoj posao profesionalno
kada sam svjesna da svatko moe o meni dobiti podatak koji eli. Moje ime
nije zavrilo u novinama samo zato jer novinari nisu zainteresirani za taj
sluaj, ali da se radi o medijski eksponiranim ljudima do mog imena i svih
mojih podataka bi bilo vrlo jednostavno doi. Tko titi na dignitet?
4. Radila sam s djevojicom iji su roditelji bili u gotovo svim novinama. Me-
dijski se prikazivala potpuno kriva slika stanja u toj obitelji. Jedan se roditelj
100

prikazivao kao zao, a drugi kao rtva, iako je situacija bila daleko sloenija.
Djevojicu su silno pogaale lai u novinama i imala je potrebu to ispraviti.
Govorila mi je: Vi znate, zato Vi ne pozovete novinare i ne kaete pravu
istinu? Osjeala sam se bespomono, naravno da nisam pozvala medije, ali
duboko sam suosjeala s patnjom djevojice doivljavajui da sam i ja na
neki nain suuesnik te medijske hajke.
Ta su iskustva i pitanjau nama pobudila razne dileme.Zaista nije lako odgovoriti

na pitanje to uiniti. Pa ipak domislili smo neku koliinu naputaka i savjeta kole-
gama psiholozima koji imaju prilike ublaiti ili izbjei mogue negativne posljedice
medijskih istupanja.
Birajte kada ete se odazvati pozivima medija, a kada ne.
Nauite rei ne. Budite asertivni ako vas kolege i nadreeni tjeraju u situaciju
s kojom se ne moete nositi. (Iako e se moda initi da na taj nain ugroavate
svoju karijeru, moda je dugorono upravo na taj nain uvate.)
Neka vam va vlastiti integritet i etika budu prei od bilo kakvih pritisaka.
Uvijek se dobro spremite za javni nastup.
Traite pitanja unaprijed.
Uvjebajte svoj govor.
Predvidite mogue provokacije i svoj odgovor.
Nikada nemojte govoriti o onome to ne znate.
S kritikama na raun mladosti i neiskustva najbolje se boriti orujima poput pro-
fesionalnosti, odgovornosti, etinosti i educiranosti.
Prouite relevantnu literaturu. Neka vae postupke i komentare potkrepljuju
uvaeni autori i strunjaci.
Drite se etikog kodeksa i ponavljajte u beskraj da ne smijete prekriti pravila
struke.
Pouite druge naem etikom kodeksu, istiite humanost i ljudska prava.
Veina novinara polazi od istih vrijednosti kao i psiholozi. Suraujte s njima.
Struku treba promovirati! esto e biti dovoljno podsjetiti ih na zajedniki inte-
res da zastupamo humane ciljeve.
Svojim ponaanjem modelirajte odgovornost, profesionalnost i asertivne oblike
komunikacije. Odbijte sami biti agresivni u kontaktu s agresivnim sugovorni-
cima. Inzistirajte na suradnikom pristupu. Protiv toga se teko boriti. titite
kolege i struku. Ne vjerujte glasinama.
Za javne se nastupe uredite tako da se osjeate dobro u svojoj koi.
Uvjebavajte samoprezentacijske vjetine.
101

Tremu pred nastup suzbijte na onaj isti nain koji savjetujete svojim uenicima
i klijentima.
Osjetite li se ugroenima, napadnutima, nepravedno optuenima zatraite
zatitu. Obratite se Hrvatskoj psiholokoj komori, Hrvatskom psiholokom
drutvu i/ili svojim nadreenima. U sluaju potrebe ne oklijevajte potraiti pra-
vnu pomo, ili ak pomo policije.
Razgovarajte o svom problemu s kolegama. Sjetite se vanosti socijalne podrke
u stresnim situacijama.
102

Irena orko Metrovi
Imate potekoa? Piite psihologu!

Dragi Lastane,, Draga Magda,, Draga Nataa/Boena/Irena,
Svaki enski asopis (a i ne samo enski) sadri rubriku u kojoj se itatelji strunoj
osobi mogu obratiti za savjet vezan uz roditeljstvo, partnerske i obiteljske odnose,
karijeru, krize, gubitke i razne druge muke i potekoe s kojima se susreu. Spektar
moguih tema i pitanja gotovo je neogranien. No tko su ti strunjaci? Ili tko bi oni
trebali biti? Je li to posao za psihologe? Je li pisanje takvih odgovora u naoj dome-
ni? Ili postoji netko tko bi to inio bolje od nas? Je li takav zadatak prebanalan ili
ak sramotan za ozbiljnog psihologa koji dri do sebe? Sve su to pitanja koja smo
sebi postavljali kada smo donosili odluku hoemo li se takva posla prihvaati ili ne.
A zatim su uslijedila i druga: Zna li psihologija toan odgovor na ta pitanja? Zato
ovo piem kada je poznato da savjet ne pomae? A to ako osoba uini tono ono to
sam joj savjetovala, a moj savjet nije bio dobar? Kako da u pola kartice sroim odgo-
vor o tako kompleksnoj tematici? Kako da uope ita odgovorim ako ne mogu pitati
ni jedno potpitanje? Znam to bih ja odgovorila, ali to bi odgovorili moji kolege? I
to e rei kada ovo proitaju? I tako dalje, i tako dalje.
U sastavu od stotinjak kolega i kolegica Kliniki se domjenak uinio dobrim mje-
stom za suoavanje s barem nekima od tih pitanja. Upriliili smo potpuno neznanst-
veni, no vrlo inspirativan eksperiment. Podijelili smo se u 16 grupa iji je zadatak
bio osmisliti odgovor na jedno realno pitanje, koje su itatelji poslali strunjaku u
novinama. Pitanja je bilo osam te su se jednim te istim pitanjem bavile istovremeno
dvije skupine. Rasprava koja je uslijedila bila je vrlo iva te su neka pitanja dobila i
vie od dvaju odgovora. Primjeri koje navodimo nisu reprezentativni i ne prikazuju
nae najbolje odgovore, nego na slikovit nain doaravaju podruja naih slaganja
i razilaenja.
Primjer 1: Ne oekujem suosjeanje, ali traim savjet. Slobodna sam ena u

vezi s oenjenim mukarcem koji tvrdi da me voli. Oboavam ga i elim biti
s njim, ali je problem njegova ena. Ona zna za nau aferu, ali ga ne namje-
rava napustiti. tovie, zaprijetila je da e mu zagorati ivot ako je ostavi.
Najgore od svega, on je uspjean privatni poduzetnik koji se u prolosti, dok
se probijao, posluio i nekim ne sasvim zakonitim sredstvima ona kae da
e ga prijaviti ako ode. to sad?
103

Odgovor A: Ostavite ga. Naite drugog, slobodnog mukarca.
Odgovor B: Uvijek e postojati neki razlog zbog kojeg nee moi napustiti suprugu
bolest, djeca, dugovi... Osuujete sebe na ivot pun odricanja. Ako je ova ljubav
Vama toga vrijedna, onda je to Va izbor i niste rtva.
Odgovor C: A tko Vam brani da ga ljubite? Ne morate ga posjedovati. Uostalom,
ionako nitko nikoga ne posjeduje.
Primjer 2: Moj je suprug otiao na slubeni put, a na povratku nala sam

prezervativ u stranjem depu hlaa koje je ostavio u koari za prljavo rublje.
to sad? Bojim se traiti objanjenje zbog onog to bih mogla uti, a s druge
strane ivot u ovoj neizvjesnosti jo je gori. Postoji li bar jedno objanjenje
koje ne bi ukljuivalo nevjeru? Oajna supruga (30)
Oko tog smo se pitanja uglavnom slagali postoji jo bezbroj objanjenja (u tom
smo dijelu bili vrlo kreativni), no manje su vjerojatna. Savjet: Pitajte supruga.
Primjer 3: Majka sam sina kojemu su 4 godine i kojeg oboavam. On nam

je prvo dijete i oboje smo u strahu kako emo ga odgojiti. itam prirunike
o odgoju djece i do sada je sve nekako ilo, ali u posljednje se vrijeme
suoavamo s pitanjem na koje ne znamo odgovor. esto nam nou dolazi
u krevet. Plaui se probudi, ja ga pokuavam smiriti u njegovoj sobi, ali se
esto pla jo i pogora, i jedini nain da ga smirim jest da ga dovedem u
na krevet gdje mirno zaspi. Jasno mi je da radim pogreku i bojim se da e
posljedice biti dugotrajne, ali ne znam kako ga umiriti. Pokuala sam se ne
obazirati na njegov pla, pustiti ga neka se izmori, ali nije pomoglo. to da
radim? Mlada mama
To je pitanje inspiriralo pregrt ideja, savjeta i dijeljenja vlastitih iskustava (uspo-

stavljanje rutine odlaska u krevet, upotreba prijelaznog objekta poput medvjedia,
razgovor i objanjenje, leanje uz dijete u njegovoj sobi dok ne zaspi, pustiti ga da
se isplae...), sve dok jedna kolegica nije ustala i rekla: Ma pustite dijete da doe k
vama, nita mu nee biti. Pitanje treba li/smije li dijete spavati zajedno s roditelji-
ma u dananje je vrijeme prilino kontroverzno i psiholozi o tome za sada nemaju
jedinstven stav. Dok e neki inzistirati na tome da dijete treba spavati samo, drugi
e se zalagati za to da zajedniko spavanje pogoduje sigurnoj privrenosti, navoditi
primjere drugih sisavaca i injenicu da je samostalno spavanje novina koja se javlja
tek u 19. stoljeu.
Iako se nije radilo o laboratorijskom eksperimentu ni o strogo kontroliranim uvje-
tima, ve je i ta vrsta demonstracije navodila na odreene zakljuke. Otkrili smo da
104

se u mnogoemu slaemo. Nai su se odgovori esto poklapali. No gotovo se jednako
esto dogaalo da se oni, barem u detaljima, ako ne i u sutini razlikuju. Imajmo
na umu injenicu da su ti odgovori ve bili na neki nain uprosjeeni jer su ih
formulirale grupe, a ne pojedinci. Da smo se pitanjima bavili pojedinano, nai bi se
odgovori vjerojatno razlikovali i vie.
Uz neke naelne, etike ili opeprihvaene vrijednosti i nekolicinu znanstveno
utvrenih pravilnosti ini se da se u svojim odgovorima jednako toliko oslanjamo i
na svoje osobne stavove. A ako je na odgovor utemeljen vie u nama samima nego
u stavu struke, imamo li se pravo nazivati strunjacima u dijeljenju savjeta?
Pisanje odgovora na pitanja itatelja na vie je naina specifino. Odgovor treba
biti lako razumljiv prosjenom itatelju. Koliina teksta obino je ograniena (i
ograniavajua) i uvijek jednaka, bez obzira na sloenost teme, te je lako upasti u
zamku davanja pojednostavnjenih recepata. Pitanja koja dobivamo obino su kra-
tka i mnogo informacija nedostaje, a ne mogu se ni postavljati potpitanja. Novinari
i urednici katkad interveniraju u tekst, ponekad naruavajui osnovnu poruku. Na-
dalje, ne moe se provjeriti razumijevanje ni vlastito ni tue. Katkad vam iz pisma
nije ni jasno koje je tono pitanje. Ili se moete uhvatiti kako pak na svako pitanje
odgovarate s: Potraite pomo strunjaka, to onda dovodi u pitanje ima li taj vid
savjetovanja ikakvu specifinu vrijednost.
Pa ipak neki su se od nas u tome okuali i izrazili svoja pozitivna iskustva i osjeaj
smislenosti takve vrste komunikacije sa irom javnosti. itatelji zahvaljuju na ko-
risnim savjetima ili injenici da se netko odazvao njihovu pozivu u pomo. esto
izraavaju elju za dolaskom na psihoterapiju ili daju povratnu informaciju o svom
napretku i koritenju savjeta koje su primili.
Stoga navodimo nekoliko moguih izlaza iz brojnih zamki te vrste savjetovanja:
Ne moramo nuno savjetovati moemo pouavati kako donositi kvalitetne i
utemeljene izbore.
Moemo naglasiti kada je stav koji iznosimo na osobni, a kada se radi o prepo-
ruci struke utemeljenoj na znanstvenim istraivanjima.
Ne trebamo davati recepte umjesto toga moemo ljudima pomagati da osvijeste
vlastitu ulogu u situaciji u kojoj se nalaze, njihovu osobnu odgovornost i izbore.
Moemo podijeliti svoje uvide ili primjere, dati dio svoje perspektive (govoriti o
tome kako mi, a ne to bi trebali oni) u nadi da emo im pomoi da jasnije sagle-
daju svoje opcije.
Moemo istaknuti kako mi vidimo alternative i pouavati da svaka odluka sa so-
bom nosi i dozu gubitka.
Moemo jasno naglasiti to mogu, a to ne mogu oekivati od te vrste savjeto-
vanja.
Naglaavati da ta vrsta savjetovanja nije zamjena za psihoterapiju.
105

U pregovorima s novinarima i urednicima traiti dovoljnu koliinu prostora koja
omoguuje kvalitetnije odgovore.
Traiti autorizaciju u sluaju skraivanja ili bilo kakvih izmjena teksta.
Educirati se, informirati, oslanjati se na znanstvena istraivanja i struku.
Ukoliko se toga posla prihvatimo sa zasluenom koliinom ozbiljnosti i odgovor-
nost, utoliko i ta vrsta komunikacije s javnosti moe biti vaan kanal edukacije, di-
jeljenja znanja i stavova struke, a i vid informiranja javnosti o mogunostima koje
prua psihoterapija. U najmanju ruku nekomu e pruiti osjeaj da ima nas koji
emo uti i odazvati se, podrati i ohrabriti.
O autorici
Irena orko Metrovi, diplomirala psihologiju 2000., a magistrirala 2003.na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Vlasnica je Obrta za poslovno savjetovanje. Posljednjih
6 godina uglavnom radi kao edukator tzv. mekih vjetina za razne poslovne klijen-
te.Djeluje i kao gestalt-psihoterapeut.Sudjelovala je aktivno u radu Konferencije HPD-a
2008. u Poreu. Neko je vrijeme pisala odgovore na pisma itatelja u Jutarnjem listu,
a sada ima mrenu stranicu na kojoj takoer odgovara na razna pitanja iz psihologije i
psihoterapije.
106

Irena Bezi
Medijski nastup kao ekvilibrij izmeu osobne

autentinosti i zastupanja psihologijskih
spoznaja
Najbolje je poeti sa zakljukom i preporukom kolegama psiholozima:
Zadovoljstvo javnim nastupom bit e vee ako je ono to prezentirate proivljeno i
spontano, a ne usredotoeno samo na gotove formulacije, tj. bitno je slijediti sebe
i znati gdje vam je granica, drugim rijeima, nastupajte autentino. U tome treba
voditi rauna da sadraj vae prezentacije treba biti u skladu sa strukom i etian.
Ta preporuka ima dva uporita s jedne strane je autentinost, kao ifra uspjeha
u medijskom nastupu, a s druge strane je strunost i osobni moral, kao dokaz kva-
litete i profesionalizma. Zvui krasno i pitamo se zato onda uope ima problema s
medijskim nastupima psihologa. Obino je problem u doziranju tih uporita, pa
nekad pretegne spontanost, arm i dobar prolaz kod publike, na raun strunosti,
a, naalost, ponekad i na raun etinosti (npr. komentiranje nekih sonih ivotnih
pria, bez poznavanja konkretne situacije, a uz nuenje generaliziranih pretposta-
vki o ljudima ije prie se komentiraju).
S druge strane ponekad psiholozi ne uspiju plasirati dobre ideje, jer im je argumen-
tacija presuha, prestruna i publici dosadna.
Nastup psihologa, primjerice na televiziji, poseban je utoliko to ljudi u kontaktu
s psihologom oekuju dozu intimnosti, zalaenja u osjetljive, privatne teme, a pa-
ralelno se sve to dogaa pred milijun gledatelja. Gledatelji oekuju savjete, anali-
zu odreenih psihikih stanja i naine kako si mogu u nekoj situaciji pomoi - a
tko e na takva pitanja bolje odgovoriti nego psiholog... Problem nastaje kad se
psiholog upusti u razgovor o moguim rjeenjima nekih openito definiranih si-
tuacija, a pritom nastoji biti pametan i zadiviti publiku mudrim savjetima to je
medijski dobrodolo jer privlai pozornost. to su savjeti mudriji (tj. apstraktniji,
primjenljiviji na skoro sve, pa tako i njihovu konkretnu situaciju), gledatelji e ih
prihvatiti i pokuati primijeniti. Kad se onda u svakodnevnom ivotu, na konkret-
nom ivotnom primjeru, pokae da je provedba takvih openitih savjeta znatno tea
nego to je izgledalo na televiziji, gledatelj e se osjeati gubitniki i glupo u odnosu
na pametnog psihologa s televizije te e se vjerojatno osjeati glupo i u odnosu na
zamiljeno mnotvo drugih pametnih gledatelja kojima ti savjeti sigurno pomau.
Pitamo se je li onda etino iriti poruku da su rjeenja jednostavna samo ako ZNA
107

postaviti stvari i razumije u emu je stvar? Iz socijalne psihologije znamo da za
promjenu ponaanja nije dovoljno samo kognitivno razumjeti situaciju (npr. doni-
jeti neku odluku, zauzeti neki stav i sl.) nego da na provedbu promjene u ponaanju
utjee jo niz emocionalnih imbenika, specifinih za dotinu osobu u njezinome
konkretnom biografskom kontekstu. Takvo gledanje na stvari komplicira situaciju,
a komplicirane situacije nisu televizijski atraktivne jer su ljudima naporne pa radije
mijenjaju program.
Osnovna razlika izmeu profesionalnog savjetovanja uivo i dijeljenja savjeta
preko televizije jest individualni pristup onome tko savjet trai. Smisao savjetovanja
nije da klijenti posluaju pametne savjete, izgovorene na osnovu poopenih situa-
cija, nego da naue kako e sami bolje rjeavati konkretnu problematinu situaci-
ju. Svakodnevne situacije uvijek su specifine ako gledatelji naue uoavati bitne
specifine elemente situacije, onda je rezultat konstruktivniji nego ako se gledatelji
dive mudrosti i znanju psihologa s televizije i nastoje samo provoditi njegove rijei
u djelo.
Ekvilibrij izmeu spontanosti i strunosti u medijima zahtjevan je zadatak pa se
pitamo ZATO bi se netko uope trudio i izlagao u medijima uz takav trud oni
koji vole publicitet mogu to postii i ako nisu psiholozi, a pravi psiholozi ne pro-
povijedaju ljudima neku objektivnu istinu, nego se bave konkretnim situacijama
i primjenom psiholokih spoznaja za dobro pojedinaca ili skupina ljudi u tim si-
tuacijama. S druge strane medijski je prostor prevaan dio svakodnevnice da bi ga
psiholoka struka, kao humanistika i socijalno angairana struka, mogla ignori-
rati. S tog motrita psiholozi u medijima nisu u poziciji da savjetuju oko konkret-
nih situacija, nego da ire struan psihologijski nain gledanja na svijet i ljude, kao
protuteu povrnosti psihologiziranja laika. Ili da informiraju javnost o rezultatima
znanstvenih istraivanja koja daju legitimitet psihologijskim spoznajama.
Uloga medija vana je za promociju struke i promociju vrijednosti koje psihologija
kao struka zastupa npr. vrijednost refleksije vlastitog ponaanja i promiljanja za-
konitosti ponaanja ljudi u razliitim ivotnim situacijama, za razliku od nekritikog
i dogmatskog prihvaanja generaliziranih istina o tome kako treba ivjeti i kako se
treba ponaati. S druge strane, ljudi izvan psihologijske struke ponekad zaborave
da postoje zakonitosti po kojima se ljudi ponaaju i da se za odreena ponaanja, s
odreenim stupnjem vjerojatnosti, mogu predvidjeti jasne posljedice. Takvim bi se
pouavanjem moglo izbjei mnogo situacija u kojima drutvo, pojedine skupine
ili pojedinci ue metodom vlastite koe, na vlastitim pogrekama. Da bi nam ljudi
vjerovali, moramo biti vjerodostojni i struni. Vjerodostojnost i strunost postie se
pridravanjem kriterija struke, strunih znanja i poznavanjem znanstveno provjere-
nih teorijskih postavki o ljudskom ponaanju i doivljavanju. Savjet psiholozima za
brzo snalaenje ako mediji trae struan komentar nekog ponaanja: najsigurnije se
orijentirati prema psiholokim spoznajama vezanim uz:
108

socijalnu poeljnost
patoloke dinamizme ponaanja
strategije sueljavanja
kriterije oekivane vrijednosti.
Primjerice, trai se komentar situacije u kojoj roditelji, usprkos upozorenju odga-
jatelja u djejem vrtiu, ne vode dijete na dodatnu dijagnostiku potencijalne bolesti
ili zaostajanja u razvoju. Mogui primjer strunoga komentara za medije, ako se
orijentiramo prema navedenim psiholokim konstruktima, mogao bi biti jedan od
sljedeih:
Znatno je vie socijalno poeljno imati zdravo nego bolesno dijete. Odlazak stru
njaku podrazumijeva mogunost da se utvrdi da njihovo dijete nije potpuno zdra-
vo, dakle rezultat moe utjecati na ugled cijele obitelji. U takvim je situacijama
preporuljivo ispitati koliko se roditelji osjeaju sigurni i podrani u svojoj okolini
te im pruiti dodatnu podrku ako im nedostaje sigurnosti.
Jedan od obrambenih mehanizama teko prihvatljive situacije jest negiranje po-
stojanja te situacije slino maginomu miljenju predkolske djece koja misle da
ih se ne vidi ako pokriju oi, ili misle da time to ne obraaju pozornost na neki
objekt, objekt nestaje. Negiranje dogaanja vezanih uz dijete u suprotnosti je s ro-
diteljskom ulogom ulogom odraslog ovjeka. Mogue je da roditelj, u situaciji
ignoriranja povratnih informacija o djetetu, bira ponaanje kojim zatiuje sebe, a
ne dijete. Ukoliko je zanemarivanje interesa djeteta i inae obrazac ponaanja rodi-
telja, utoliko se radi o smetnjama (patologiji) u funkcioniranju dotine obitelji.
Prihvaanje dijagnoze mogue bolesti ili mogueg razvojnoga deficita vlastitog dje-
teta vrlo je stresan doivljaj ukoliko roditelj odbija odvesti dijete na pretrage, uto-
liko, moda, pretpostavlja da ne bi mogao podnijeti injenicu da je dijete bolesno,
tj. treba mu pomo u suoavanju s loim vijestima vezano uz dijete, tonije, treba
savjetovanje jer mu nedostaju strategije suoavanja u dotinoj situaciji.
Oekivano ponaanje roditelja vrtikog djeteta jest da surauje s odgajateljima.
Ignoriranje odgajatelja esto vodi u otvorene ili prikrivene sukobe odgajatelja i ro-
ditelja te u gubitak meusobnog povjerenja. Za odgajatelje je vano da razumiju
intenzitet strahova roditelja vezano uz mogu lo ishod odlaska na pretrage i da
znaju da ljudi u situacijama intenzivna straha reagiraju drugaije nego uobiajeno
i oekivano, tj. umjesto suradnje s odgajateljem, vjerojatnije je da e se roditelj od-
maknuti od odgajatelja i njegovih preporuka jer su oni izvor straha. to je strah
intenzivniji, manja je vjerojatnost suradnje s izvorom straha.
Komentari koji polaze iz spoznaja psihologije kao znanosti razlikuju se od komen-
tara koji se baziraju na vie-manje subjektivnoj procjeni adekvatnosti ili neadekvat-
nosti ponaanja, odnosno procjeni koliko je koje ponaanje zdravo ili bolesno, bez
pozivanja na kriterije i standarde struke. Koritenje strunih znanja o referentnom
109

okviru pojedinih fenomena bitna je razlika izmeu medijskoga nastupa psihologa u
odnosu na medijski nastup nekog laikog gurua.
Psihologija zastupa humanistiku ideju potivanja osobe kao cjeline, tj. razumije-
vanja osobe ne samo kao nosioca odreenog simptoma ili devijantnog ponaanja
nego kao cjelokupnosti biografskih i situacijskih procesa koji su doveli do tog
ponaanja. Radi se o razumijevanju motiva i funkcija ponaanja dotinog ovjeka
te naina kako on moe kontrolirati svoje ponaanje u danoj situaciji. U skladu s
principom potivanja osobe kao cjeline psiholozi bi u medijima trebali zastupati
specifinost i kompleksnost pojedinca i skupine, u smislu borbe protiv stereotipa
i predrasuda, u svrhu smanjivanja straha od nepoznatog u publike te poticanja
razvoja vee tolerancije razliitosti. U tom smislu bi psiholozi u medijima mogli biti
imbenici socijalnih promjena javnom promocijom svojega znanja mogli bi poti-
cati javnost na mogunosti promjene (npr. znanjem iz razvojne psihologije moglo
bi se vie ukazivati na neusklaenost dananjeg kolstva s razvojno uvjetovanim
nainom razmiljanja i uenja djece u osnovnoj koli). U tom kontekstu ono to ne-
dostaje psihologijskoj struci jest vie samopouzdanja i angamana u razrjeavanju
drutvenih problema. Psiholozi se esto zaustavljaju na razini komentara, a manje
ukljuuju u konkretne politike akcije u kojima bi svojim strunim znanjem pok-
renuli promjene npr. promjenu osnovnokolskoga nastavnog programa. S druge
strane, svijetli primjeri medijskoga ukljuivanja psihologa, popraenoga konkret-
nom drutvenom akcijom, projekti su na temu zlostavljanja djece, obiteljskog na-
silja i vrnjakog nasilja u kolama. Uspjeh je tih projekata u multidisciplinarnom
pristupu, pogotovo u dobroj suradnji s medijima.
Znanstvena dostignua psihologije, njezine teorijske postavke i vrijednosti najbolje
mogu promovirati sami psiholozi. U medijima psiholozi mogu prezentirati javnosti
ideje struke: svojim strunim razumijevanjem teorijskih spoznaja mogu pribliiti
znanstvene spoznaje javnosti npr. mogu neku teoriju poduprijeti primjerima iz
svakodnevnog ivota, kao to mogu strune pojmove prevesti na svakodnevni jezik,
a ne mistificirati pojave umotavanjem u struan rjenik i u kontekst kompliciranih
teorijskih konstrukata. Mediji mogu promovirati psihologiju kao znanost koja ima
za publiku uporabnu vrijednost, ali i struno pokrie .
Primjer su takva pojavljivanja u emisijama za djecu i mlade u kojima se direktno
razgovara s njima. U emisiji Parlaonica, u dijelu u kojem se psiholog ukljuuje
u direktni dijalog s mladima, moe se demonstrirati prihvaanje mlade osobe bez
obzira na razliitost miljenja u odnosu na odraslog te kako iskoristiti njihovu elju
da se pokau i dokau kao mladi pametni ljudi. Moe se pokazati gledateljima kako
se mogu zaobii zamke u komunikaciji s tinejderima, kako se nositi s njihovim
provokacijama, s njihovom selektivnom percepcijom i poveanom usmjerenosti na
sebe. Sve to moe pomoi gledateljima da razumiju te fenomene kao karakteristike
toga razvojnog doba, a ne pokazatelje karakterne slabosti (zloe) dotinoga mla-
dog ovjeka. Medijske mogunosti televizije daju iluziju stvaranja realne spontane
110

situacije, to je idealno za uenje novih oblika ponaanja. U tome sluaju roditelj
adolescenta gledajui TV ne ui samo kognitivno (kao npr. itajui knjigu ili asopis
o ponaanju adolescenata) - televizija nudi koritenje vie komunikacijskih kanala
(vizualni, auditivni) i uenje po modelu pa su efekti takva uenja sigurno vei nego
li je uenje samo uporabom verbalnih poruka.
to se tie pitanja KAKO psiholozi trebaju komunicirati s medijima, osnovno je
pravilo da psiholog mora doivjeti sebe kao partnera novinaru, tj. doivjeti odnos
psiholog-novinar kao ravnopravan odnos. Takav ravnopravan, partnerski odnos
podrazumijeva da inicijativa za razgovor ne mora biti uvijek jednostrana (novinar
trai psihologa za miljenje), nego i psiholog ponekad preuzme inicijativu i ponudi
novinaru opservacije i istraivanja vezane uz kritiku drutvenih zbivanja (u skladu s
principima etike i u skladu sa strukom).
Ravnopravan odnos takoer znai da nije samo novinar taj koji odreuje pravila
komunikacije (npr. postavljanjem pitanja) nego i psiholog treba razmisliti o pitanji-
ma i po potrebi ih preformulirati kako bi odgovor na ta pitanja mogao biti struan.
S druge strane psiholog treba poduiti novinara kad se zahtjev za komentarom
kosi s pravilima psiholoke struke. Novinar nije duan znati etike norme psiholoke
struke prvi na obrani morala psiholoke struke moraju biti sami psiholozi. Tako
npr. psiholog treba:
dati do znanja novinaru da su neki podaci o osobi profesionalna tajna

(psiholoki se nalaz u tom kontekstu treba tretirati kao i medicinski).
odbiti suradnju s novinarima u kriznim situacijama, kad je to protiv etikih
naela struke, npr. u nastojanju zatite interesa/integriteta djeteta ukljuenog
u kriznu situaciju (npr. situaciju obiteljskog ili vrnjakog zlostavljanja) nije
etino davati izjave o tom djetetu u javnosti.
odbiti komentar na osobnoj razini ako je poziv za ukljuivanje u razgovor bio
poetno iz pozicije potrage za strunim komentarom psihologa. Komentar na
osobnoj razini moe se dati ako se ne navodi struka osobe koja daje izjavu.
I ovdje se radi o ekvilibriju izmeu zahtjeva novinara za dobrom priom i dunosti

psihologa da se dri etikih pravila struke i zatiti privatnost osoba interesantnih
javnosti, a ne da se koristi njihovim situacijama za vlastitu promociju.
Ta su promiljanja puna preporuka onoga to bi trebalo, to moe djelovati kao
propisivanje pravila ponaanja za psihologe. Namjera radionice odrane na Konfe-
renciji HPD-a u Poreu 2008. nije bila da piemo pravilnike ili bonton ponaanja
psihologa u medijima, nego da diskutiramo i razgovorom posloimo smjernice za
rad. Komunikacija u medijima ide brzo i esto se od psihologa oekuje da reagi-
raju i komentiraju aktualne, krizne i problematine dogaaje pa u tim situacijama
111

ne ostaje dovoljno vremena za pripremu. Stoga je dobro unaprijed posloiti neke
smjernice za komunikaciju s medijima da bi se psiholozi lake snali pred oima
javnosti u konkretnoj, esto emocionalno nabijenoj situaciji.
Koliko god dobro bile posloene smjernice komunikacije u medijima, radi se o si-
tuacijama koje zahtijevaju trenutano prilagoavanje zadanom kontekstu i promje-
nama u tom kontekstu. U takvim uvjetima ne pomae zbirka pravila, nego refleksija
iskustva i razmiljanje o alternativnim mogunostima reagiranja za ubudue. Takav
opis onoga to pomae najbolje odgovara definiciji supervizije. Refleksijom na-
stupa u javnosti moe se unaprijediti djelatnost psihologija u medijima, a budui
da je jedan od ciljeva supervizije osigurati kvalitetu rada, supervizijom psihologa
koji se pojavljuju u medijima moe se psiholokoj struci osigurati vie potovanja u
drutvu u kojem ivimo.
Konkretna provedba supervizije za psihologe koji se pojavljuju u medijima mogla bi
biti projekt za sebe. Danas mediji angairaju psihologe prilino stihijski, spontano.
Obino novinari potaknuti nekim trenutanim dogaanjem pozovu lokalne psiho-
loge da daju izjavu o dogaanju u njihovu mjestu ili djelokrugu njihovih aktivnosti.
Druga uobiajena vrsta pozivanja psihologa u medije jest na zadanu temu (od odgo-
varanja na pisma italaca, do doprinosa razgovoru na neku psiholoku, medicinsku
ili drutveno-politiku temu). Uz znanje se trai spontanost koja osigurava zanim-
ljivost poruke.
Smisao supervizije nije nadgledavanje i kontrola rada psihologa u medijima, nego
metoda unapreivanja tog rada. Budui da nastupanje u medijima tee u skladu
s dogaanjima u svakodnevnici, supervizija tog rada morala bi imati posebnosti i
razlike u odnosu na uobiajene oblike supervizijskog rada. Mogla bi se periodino,
primjerice 1-2 puta godinje, napraviti supervizijska radionica na koju bi bili
pozvani psiholozi da prezentiraju svoje nastupe na televiziji, radiju ili u novinama
te da u grupi sustrunjaka proanaliziraju te nastupe s pozicije nastupa (jasnoa
izraavanja, gestikulacija i drugi neverbalni aspekti komunikacije) i s pozicije po-
ruke koju je taj nastup odaslao. Razgovor bi mogao ii i u smjeru moguih dopuna
i novih ideja za buduu prezentaciji sline tematike. Iz takve bi se vrste supervizi-
je, za vrijeme kontinuiranog odravanja, sigurno skupilo materijala koji bi mogao
posluiti za edukaciju i unapreenje rada psihologa u medijima openito. Materi-
jali bi se mogli preraditi u skripte, knjige ili module seminara/radionica na temu
psihologija i mediji.
Zakljuak je bio naveden na poetku teksta u medijskom nastupu potrebna je
ravnotea izmeu strunog znanja, autentinosti u izraavanju i voenju rauna o
etikim naelima struke. Budui da je to zahtjevan zadatak, preporuuje se supervi-
zija za psihologe koji nastupaju u medijima s ciljem da psiholozi jo bolje iskoriste
medijski prostor i da javnost dobije to jasnije i struno utemeljene informacije od
psihologa. Na ope zadovoljstvo i struke i javnosti.
112

O autorici
Irena Bezi,diplomirala je psihologiju 1985., a magistrirala 1991.u Zagrebu.Sudje-
lovala je aktivno u radu Konferencije HPD-a 2008. godine u Poreu. Bavi se psihoterapi-
jom i supervizijom, radi u privatnoj praksi. Posljednjih desetak godina esto se pojavlji-
vala na televiziji na temu rada s onkolokim pacijentima, s djecom i mladima te na temu
psihoterapije u Hrvatskoj. Pisala je za omladinske asopise te za znanstveno-popularne
asopise, suraivala u kontakt-radioemisijama, prvenstveno na temu gestalt-terapije,
ali i raznih tema iz zdravstvene psihologije.
113

Tanja Radoaj
Mediji kao (dobri) saveznici

Dvadeset sekundi, profesore, i bez dugih rijei!
upozorenje jednom strunjaku prije intervjua za BBC1
Identitet psihologa i potreba za javnim djelovanjem

Filozofi su do sada svijet tumaili, radi se o tome da ga treba promijeniti.
Karl Marx, mislilac 19. stoljea
Kao i za svaki drugi odnos, tako je i za odnos psihologije s medijima potrebno barem
donekle imati odgovor na pitanje Tko smo mi?. Za odnos psihologa s predstavni-
cima medija bilo bi dobro znati koji je na identitet, kako mi psiholozi vidimo sebe.
Mijenjanje drutvene stvarnosti, nazovimo to socijalnim aktivizmom, ne vide svi
psiholozi i psihologinje kao sastavni element svog profesionalnog identiteta. Ipak,
ono to je zapisano kao vizija Hrvatskog psiholokog drutva (unaprjeivanje kva-
litete ivota pojedinaca, skupina i ljudske zajednice) nije mogue ostvariti bez neke
vrste angairanosti u vanjskome svijetu. Psihologa nema dovoljno da bi mogli mi-
jenjati zajednice radei samo s pojedincima, a rad sa skupinama i irim zajednicama
zahtijeva specifine vjetine i orua.
Mediji mogu biti sjajan alat u tom radu, ali su i zahtjevan stroj s kompliciranim
uputama. Uz pomo medija moe se puno uiniti na poveanju osjetljivosti zajed-
nice za probleme, ali i kapacitete pojedinaca, utjecati na destigmatizaciju, smanji-
vanje stereotipa i diskriminacije. Mediji mogu pomoi ljudima da se osjeaju manje
usamljeno i bespomono, da potrae pomo ili da je ponude drugima. Mediji mogu
utjecati na stavove, znanja, poticati poeljna i nepoeljna ponaanja. Ako mediji
imaju toliku mo, pitanje je trebaju li onda taj posao raditi samo novinari, urednici i
marketinki strunjaci? Oni koji imaju mo korporacije i politiari, znaju vanost
medija i koriste se njima.
Medijski posao ne moe biti odgovornost samo novinara, on je i odgovornost onih
koji o ljudima, njihovim potrebama, odnosima, problemima i rjeenjima znaju
najvie.
1 Citat iz izvjetaja Tko tu koga ne razumije (Whos Misunderstanding Whom) koji je objavio The Econo-
mic and Social Research Council, Velika Britanija (2000.).
114

Psiholozi i mediji
Moemo rei da se psiholozi nedovoljno koriste medijima, sa zazorom i uz puno
otpora. Dio razloga vjerojatno lei i u nedovoljnom treningu psihologa za rad s me-
dijima i nerazumijevanju izmeu dvije struke. Dok uobiajeni trening psihologa
zahtijeva veliku preciznost i oprez u zakljuivanju, poznavanje sloenih postupaka s
kompliciranim imenima i recentne reference, mediji (ak i kada su kvalitetni) trae
Dvadeset sekundi i bez dugih rijei, profesore! . No to ne znai nuno povrnost i
odustajanje od kvalitete.
U skladu sa simbolom 16. konferencije hrvatskih psihologa Psihologija - mediji -
etika, a koji dolazi iz svijeta gastronomije, rekli bismo da kvalitetni mediji ne trae
fast food, ve jelo koje je dugo i pomno kuhano, ali brzo i estetski poslueno. I
za to je potreban trening, kao i razumijevanje pravila po kojima djeluje ta druga
djelatnost.
Moglo bi se rei da mi psiholozi u odnosu prema medijima dosta esto biramo raditi
ono to rade i mnogi nai klijenti: odustajemo, ljutimo se, tvrdimo da drugi grijee,
mislimo da mi znamo kako bi oni trebali raditi svoj posao, elimo promijeniti njih
Oekujemo da se mediji promijene i prilagode naim oekivanjima i naim stilovi-
ma komuniciranja. Koliko god da smo esto u pravu u svojim kritikama, vrijedi se
podsjetiti vanog postulata nae vlastite struke - sebe moemo puno lake mijenjati
nego druge.
Budi promjena koju eli vidjeti u svijetu.

Mahatma Gandhi, mislilac 20. stoljea
Primjer iz prakse:
UNICEF-ova kampanja Svako dijete treba obitelj
UNICEF se kontinuirano koristi medijima da bi informirao, educirao i potaknuo
pozitivne promjene u zajednicama u kojima djeluje. Za taj se posao valja pripremiti
i on iziskuje dodatni trud, ali taj trud se isplati. Primjeri suradnje s medijima iz
Hrvatske svjedoe da mediji mogu biti glasnogovornici strunjaka, ako se potrudi-
mo.
U veljai 2005. godine Ured UNICEF-a za Hrvatsku pokrenuo je nacionalnu kam-
panju kojoj je bio cilj podii svijest javnosti o udomiteljstvu kao boljem obliku skrbi
za djecu o kojoj se ne mogu brinuti njihovi bioloki roditelji. Prilikom stvaranja
kampanje UNICEF se u velikoj mjeri oslanjao na pomo profesionalaca agencije
Premisa i Digitel koje su dragovoljno pomogle kreirati cjelokupnu kampanju, koja
je kasnije dobila 12 uglednih domaih i meunarodnih nagrada za kreativno komu-
niciranje. Kampanja je organizirana u partnerstvu s medijima Europapress Hol-
dingom, Europlakatom i Hrvatskom televizijom te u suradnji s prvim partnerom
UNICEF-a u Hrvatskoj, T-Hrvatskim Telekomom.
115

Moda je jedan od najveih izazova za nas profesionalce bio odustati od naih
nauenih strunih termina. Dok je u kreiranju samog sadraja programa vano
sauvati najviu moguu strunu razinu, poruke koje upuujemo javnosti moraju
biti jednostavne i pamtljive - za publiku kojoj se obraamo i za same novinare.
Tu valja rei da udomiteljstvo samo po sebi i nije vijest za medije ono se od-
vija vrlo daleko od oiju kamera, i tako treba ostati da bi se u najveoj moguoj
mjeri zatitila privatnost djece. Stoga je od same kampanje trebalo uiniti vijest.
To smo, izmeu ostalog, postigli ukljuivanjem tadanje potpredsjednice Vlade i
ministrice Jadranke Kosor, Ivice Mudrinia, Ninoslava Pavia, Tanje imi te veli-
kog broja poznatih osoba iz razliitih djelatnosti. Poznate osobe puno lake privuku
panju medija na neki problem koji sam po sebi i nije novost u medijskome smislu.
Bojana Gregori Vejzovi tijekom akcije Svako dijete treba obitelj bila je imenova-
na UNICEF-ovom ambasadoricom dobre volje, upravo s tim mandatom. Njezini
su istupi i sudjelovanje u svim javnim aktivnostima pomogli da ta akcija dobije jo
vie prostora u medijima. Uz to snimljene su izjave javnih osoba u Hrvatskoj o tome
to je njima znaila njihova obitelj. Od prof. Mirjane Krizmani do Predsjednika
Republike Stjepana Mesia poznate su osobe govorile u kameru o tome to je za njih
obitelj znaila dok su odrastali. Izjave su emitirane na Hrvatskoj televiziji, a cijela
kampanja kulminirala je poludnevnim dogaajem na Cvjetnome trgu u Zagrebu,
koji je suorganizirala i prenosila Hrvatska televizija. Potaknuta kampanjom poznata
pjevaica Nina Badri toj je temi posvetila veliki koncert, odigrana je i nogometna
utakmica izmeu nacionalne selekcije i Bayerna iz Muenchena, u organizaciji T-
Coma, a toj je temi posveena i glazbena veer u okviru Julian Rachlin Festivala.
Sve to omoguilo nam je da poruku o vanosti odrastanja u obiteljskom okruenju
prenesemo vrlo razliitim publikama - a to se ne bi dogodilo bez velike pomoi me-
dija. Odaziv medija bio je vrlo velik, to smo mjerili brojem lanaka, odnosno objava
u razliitim medijima. U vrijeme predstavljanja kampanje novinari su i sami traili
pozitivne prie o udomiteljima koje su pomogle da tema dobije jo vie prostora u
javnosti.
Vaan dio u odnosima s medijima jest i izvjetavanje o rezultatima neke akcije.
Izvjetavanje redovito dobiva manje prostora i potrebno je posebno se potruditi oko
toga da i taj dio ue u medijski prostor. Vie od 400 graana javilo nam se unutar
dva mjeseca sa eljom da dobiju vie informacija o tome kako postati udomitelj, a
110 obitelji je ulo u sustav socijalne skrbi i postalo udomiteljima. Usto prikupljeno
je oko 3 milijuna kuna koje su utroene za edukaciju socijalnih radnika, organizi-
ranje timova podrke i druge aktivnosti u cilju unaprjeenja kvalitete udomiteljstva.
No nije sve ilo glatko i pozitivno. Tijekom kampanje izilo je i nekoliko vrlo
dramatinih lanaka koji su loe govorili o udomiteljstvu i predstavljali udomitelje
u vrlo crnim slikama. lanci su bili izraziti senzacionalistiki i bombastinim su na-
slovima uinili tetu dobroj percepciji javnosti o vanosti udomiteljstva. U nekim su
se napisima i izjave UNICEF-a netono prenijele i zlonamjerno upotrebljavale kako
116

bi upotpunile dojam koji su davali naslovi. Na takve je stvari vrlo teko utjecati, a
u tom sluaju jedino to pomae jest i dalje izgradnja dobroga odnos s medijima,
uz ukazivanje na posljedice takva izvjetavanja. U odnosima s medijima, valja biti
svjestan da oni zapravo ive iz sata u sat, ba kao i vijesti, te da vrlo uskoro i nakon
negativnih napisa o onome to je vama bitno doe neto drugo na dnevni red. Ni-
jedna vijest ne traje vjeno.
UNICEF je nastavljao izvjetavati javnost o rezultatima akcije od prikupljenih
sredstava do konkretnih aktivnosti koje su se provodile na terenu. Zahvaljujui
tome izvjetavanju i poznatosti akcije u javnosti, s UNICEF-om je 2007. godine
kontaktirala Podravka, odluivi donirati 10% novca od prodaje vode Studena
upravo za tu akciju. Kampanja pod nazivom irimo krugove dobrote nastavila je
odravati temu udomiteljstva u medijima i dvije godine nakon pokretanja akcije. U
valu komunikacije glavnu ulogu imao je Zlatan Stipii Gibonni koji je svojim likom
utjecao na bolji odaziv medija.
U 2007. godini UNICEF je podrao i snimanje filma o osobnome iskustvu ivota
u udomiteljskoj obitelji novinara Roberta Tomia Zubera. Dokumentarni film
Sluajni sin zaintrigirao je veliki broj medija pa je i na taj nain akcija Svako dijete
treba obitelj gotovo 3 godine nakon pokretanja i dalje dobivala svoj prostor u me-
dijima. Zuber je film darovao UNICEF-u, a njegovo predstavljanje u javnosti dobilo
je vaan prostor jer se radi o javnoj osobi koja je na vrlo intiman nain progovorila
o problemima djece bez roditeljske skrbi.
Film Sluajni sin koriten je zatim kao podloga za raspravu na strunim skupovi-
ma sa socijalnim radnicima i udomiteljima pa je nakon takva skupa u Splitu nastala
serija vrlo angairanih lanaka u kojima je novinarka Slobodne Dalmacije ljudskim
priama djece i udomiteljskih obitelji nastojala pribliiti javnosti udomiteljstvo i
vanost ivota u obitelji.
Umjesto zakljuka
Nema sumnje da masovni mediji imaju veliki utjecaj na oblikovanje stavova javno-
sti. Ve prema prirodi drutva u kojem djeluju tim se utjecajem najvie koriste oni
koji imaju mo. U totalitarnim drutvima to su politike elite, a u trinim ekonomi-
jama korporacije i drugi koji ostvaruju svoje interese vjeto i kontinuirano koristei
medije kako bi utjecali na izbore koje ljudi ine.
Psiholozi takoer imaju odreenu mo mo znanja. Imaju i mandat da pridonose
dobrobiti pojedinaca i zajednice, a time i odgovornost da nau uinkovit nain i da
iskoriste prilike koje pruaju mediji.
Kada, dakle, govorimo o odgovornosti i etinosti medija, svakako je vano upitati
se o odgovornosti nas psihologa kao strunjaka da nauimo kako bolje suraivati s
medijima upravo radi unaprjeivanja kvalitete ivota pojedinaca, skupina i ljudske
zajednice.
117

Posvuda sam pokuavao doznati tko ima mo promijeniti svijet, sve do trenu-
tka kad sam uvidio da sam to moda ja.
Frederic Beigbeder, mislilac 21. stoljea
O autorici
Tanja Radoaj
tradocaj@unicef.org
Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1985. Nakon studija za
poljava se u centru za socijalnu skrb, nakon ega nastavlja svoju profesionalnu karijeru
kao suradnicaIRC-a (International Rescue Committee).S grupom suradnika osnovala
je udrugu MI u Splitutekasnijenastavila karijeru u Odjelu za socijalnu skrb UNMIK- a
(United Nations Mission in Kosova) u Pritini,Kosovu.Od 2000.godine radi u uredu
UNICEF-a za Hrvatsku, a posljednjih 5 godina na mjestu predstojnice Ureda za Hrvatsku.
Od srednjokolskih dana surauje s medijima, piui za novine, gostujui u raznovrsnim
radijskim i TV emisijama, promovirajui programe, projektei ideje ustanova, udruga i
organizacija u kojima radi.
118

ETV R TO p o g l a v l j e
S OV U I S O N U ST R A N U M EDIJA
o poukama iz suradnje novinara s
psiholozima
119

Predgovor ... 7
Uvod ... 13
et vrto poglavl je: S ovu i s onu stranu medija
Dean Ajdukovi: Mediji i znanstveno istraivanje drutveno osjetljivih tema ... 121
Vladimir Luli: Mediji i suicid ... 127
Branka Starc:Mediji i psiholoke krizne intervencije ... 134
Sanja Modri: Zato se zapalio? U emu su sve hrvatski mediji pogrijeili
izvjetavajui o tragediji jednog djeaka i kako je to trebalo raditi ... 147
Jasenka Pregrad:Tko je za to odgovoran?Raspodjela odgovornosti
za objavljeno i uinak objavljenog ... 154

Dean Ajdukovi
Mediji i znanstveno istraivanje drutveno

osjetljivih tema
Psihologija se bavi najzanimljivijom temom koja vjerojatno postoji: nama samima.
Naime, psihologija se bavi ljudskim ponaanjem i doivljavanjem, najsloenijim
procesima koje svijet poznaje.
Ljudski um uvijek trai odgovor na pitanje: Zato? Zato se netko nama poznat ili
samo opisan u medijima ponio na odreeni nain? Traimo uzrok ponaanja da bi-
smo razumjeli slijed dogaaja uzrono-posljedinu vezu jer samo tako mislimo
da razumijemo dogaaj i ponaanje. Situacija u kojima se trai odgovor zato je
netko neto uinio jest vrlo mnogo: Zato je neko dijete neposluno i roditeljima
teko za odgajanje? Zato neki mladi dane i noi provodi pred raunalom igrajui
se i komunicirajui s vrnjacima uglavnom preko raunalnih socijalnih mrea kao
to je Facebook? Zato u romantinoj vezi dvoje mladih bude nasilja premda se
jedno drugome istinski sviaju? Zato pametna i u svakom pogledu uspjena dje-
vojka zastane na treoj godini studija i ne polae ispite dvije godine? Zato neke
bake i djedovi imaju bolju komunikaciju s unucima nego roditelji? Zato podreeni
manje uvaavaju ene na rukovodeim poloajima nego mukarce ako one primjen-
juju rukovodei stil svojstven mukarcima? Zato vieetnike zajednice koje su jako
traumatizirane ratom ne mogu prevladati podjelu koju je rat donio? Zato...
Psihologija spoznajama o zakonitostima ljudskog ponaanja i doivljavanja nudi
znanstvena i iskustvena objanjenja, a psihologe se esto poziva da javnosti objasne
ponaanja koja su neobina ili odstupaju od uobiajenog. To uoavamo kad se radi
o sluajevima za koje novinari pretpostavljaju da privlae pozornost javnosti. No od
psihologije se oekuju jo dvije ambicioznije i korisnije stvari.
Prvo je predvianje neijeg budueg ponaanja, pa se postavljaju pitanja kao to
su: Koji e od kandidata za vano radno mjesto biti najuspjeniji? Kako e se dijete
prilagoditi promjeni kolske sredine? Koji e ljudi dobro suraivati u rjeavanju
sloenih zadataka? Tko e iz grupe koja je preivjela teku prometnu nesreu trebati
strunu pomo da bi se psihiki oporavio? Hoe li mladi koji je udario djevojku s
kojom je u vezi biti ponovo nasilan? Kakva je ansa da studentica koja je zastala u
svojem studiju zavri taj posao? Hoe li se popraviti odnosi roditelja i buntovnog
adolescenta? Koje vojnike poslati na po ivot opasnu misiju u Afganistan?
121

Konano, od psihologije se oekuje da pomogne utjecati na ponaanje ljudi jer ako
se zna to je uzrok ponaanja i kako e se ljudi vjerojatno ubudue ponaati, ima li
loginije stvari nego oekivati da se na to ponaanje utjee? Na pamet odmah pada
psihologija ponaanja potroaa gdje se primjerice znanje o postupcima razvijanja i
promjene stavova, procesima identifikacije s modelima ponaanja, oblikovanja no-
vih potreba, utjecaja socijalnih norma na ponaanje upotrebljava da bi se manipu-
liralo ponaanjem s ciljem poveanja profita. Druga zastraujua zlouporaba psiho-
logijskih znanja jest kad ih represivni reimi ili kakva obavjetajna sluba upotrijebi
za slamanje otpora protivnika ili dobivanje informacija. No neusporedivo je vie
primjera utjecanja na ponaanje ljudi radi dobrobiti njih samih i njima vanih oso-
ba. Ljudska sposobnost uenja u najirem smislu i mijenjanja osobe tijekom ivota
podloga su na kojoj psiholozi nastoje utjecati na ponaanje. I tu su takoer primje-
ri brojni: od psihoterapije, razvijanja stila rukovoenja, poticanja razvoja darovite
djece, kontrole srdbe, podrke tugujuima, pa do psiholokog voenja sportaa ili
suzbijanja predrasuda i smanjivanja meugrupnih sukoba.
Iz navedenoga je razvidno da je ono ime se mi psiholozi bavimo u samom sreditu
nepresunog interesa svakog ovjeka: on sam. Stoga je razumljivo da gotovo sve
teme profesionalnog rada psihologa mogu izazvati pozornost javnosti, osim nekih
visoko specijaliziranih podruja fundamentalnih istraivanja koja zahtijevaju vrlo
specifina znanja. Meutim, hoe li se prirodni interes ljudi za sebe same i dogaaje
koji dotiu njihov ivot izravno povezati s radom psihologa, zapravo ovisi o mediji-
ma (u najirem smislu).
to posebno zanima javnost u radu psihologa? Neke teme profesionalnog rada
psihologa vjerojatno izazivaju posebnu pozornost, a mediji posreduju to zanimanje
prema vlastitoj prosudbi. Izdvajamo neke teme koje u lancu psihologija mediji
javnost obino dobivaju puno prostora:
mentalno zdravlje s informacijama o izvorima ugroavanja, naputcima za

prepoznavanje tekoa koje trae neku vrstu intervencija i esto koracima za
samopomo;
profesionalni stres i sagorijevanje, takoer s pojednostavljenim uputama za
samopomo;
agresivnost i razliita podruja nasilja prividno nemotivirano, nasumino
nasilje na ulici meu mladima i prema njima; obiteljsko nasilje i nasilje pre-
ma djeci u institucijama;
sukobi meu grupama i odnosi meu grupama u sukobu (od navijakih sku-
pina do etnikih grupa);
psiholoka trauma i njezine posljedice za pojedinca, obitelj i zajednicu. Za-
nimljivo je da je oporavak od trauma znatno manje u medijima nego kad je
122

rije o negativnim aspektima i problemima koje traumatizirani ljudi imaju.
Nadalje, nai novinari jo nisu nauili da se psiholoka trauma (i PTSP) ja-
vlja i izvan ratnog konteksta, u sluajevima prometnih nesrea, silovanja,
razbojnikih napada i drugih za ivot ugroavajuih dogaaja;
psiholoki profili kriminalaca.
Naalost, mediji znatno rjee donose sadraje koji se bave pozitivnim iskust-
vima ili ljudskim osobinama to zauzima vrlo veliko podruje rada psihologa,
kao to je psihiki rast, uspjeno roditeljstvo, posttraumatski rast, uspjeno
rjeavanje sukoba, smanjivanje predrasuda i slino.
Uloga medija i empirijsko istraivanje osjetljivih tema

Psihologija je empirijska znanost. Njezine se spoznaje temelje na podacima koje s
jedne strane dobivamo paljivim opaanjem kako se ljudi ponaaju u odreenim
situacijama, a s druge strane ispitivanjem njihova unutarnjeg, subjektivnog ivota
(misli, osjeaja, stavova, vrijednosti i mnogih drugih doivljaja). Dio toga istra
ivanja odvija se u psihologijskom laboratoriju gdje se organiziraju eksperimenti
koji jedini omoguuju dovoljnu kontrolu razliitih faktora koji mogu djelovati na
rezultate, mimo onoga to mislimo da ispitujemo. Za svaki drugi tip istraivanja,
bez obzira na njegov nacrt, postoji mogunost da su djelovali neki faktori za koje
ponekad ak i ne znamo da postoje. No znatan dio istraivanja odvija se u stvar-
nom svijetu izvan laboratorija, tamo gdje ljudi svakodnevno rade, ive, zabavljaju
se ili ue. Tamo dakako nije mogue kontrolirati vrlo razliite utjecaje koji bi mogli
djelovati na rezultate i tako zakljuke uiniti pristranima i nevaljalima. Stoga su
psiholozi razvili postupke kojima osiguravaju valjanost svojih istraivanja i kad ih
provode u kolama, radnim organizacijama, na ulici ili parku, u zajednici u kojoj
ljudi ive i rade. Jedan od naina kako se to postie jest dobro poznavanje okoli-
ne u kojoj se provodi istraivanje i faktora koji bi mogli djelovati na iskaze ljudi
koji sudjeluju u istraivanju. Dolazimo tako do vrlo vanog pitanja: Kakva moe biti
uloga medija kad istraujemo teme za koje postoji veliki interes javnosti ili novina-
ra? Naime, za vrijeme provedbe istraivanja medijski interes, kao to je pisanje o
istraivanju i iznoenje pretpostavki o tome zato se ono provodi i koje su njegove
mogue posljedice, moe djelovati na odgovore i ponaanje sudionika istraivanja.
To posebno vrijedi kad se radi o osjetljivim temama koje s jedne strane oigledno
privlae itateljsku publiku, a s druge strane zahtijevaju obzirnost prema interesima
sudionika istraivanja.
123

Ilustrirajmo to sljedeim primjerom. Moj istraivaki tim ve se desetak godina
bavi, izmeu ostaloga, meuetnikim odnosima u zajednicama pogoenim ratom.
Za njih je poznato da i danas funkcioniraju kao zajednice snano podijeljene po
etnikom kljuu. To izmeu ostaloga znai da su ljudi nepovjerljivi prema pripadni-
cima druge etnike grupe (tzv. vanjska grupa). No ak i kad istraiva izvan zajed-
nice trai od djece ili odraslih iskazivanje njihovih stavova, uvjerenja ili iskustava s
pripadnicima druge grupe, uvijek mora raunati na visoku razinu nepovjerenja jer
ljudi jednostavno ne znaju moe li to loe za njih proizii iz toga.
Nadalje, u takvim zajednicama pojedini incidentni dogaaji, koji bi drugdje bili
opisani kao npr. tunjava izmeu dvaju pripitih mladia, u ovom sluaju prvo se
promatraju kroz etniku pripadnosti strana u sukobu. Ako pripadaju razliitim
grupama, interes je javnosti vei, a mediji taj interes usluno prate i istodobno ga
stvaraju. Budui da medijska interpretacija dogaaja utjee na (trenutane) stavove
i miljenja ljudi u zajednici, za istraivanje meuetnikih odnosa i stavova moe
biti vrlo loe ako se ono provodi u vrijeme neposredno nakon takvih dogaaja jer
sudionici istraivanja dolaze iz te konkretne socijalne okoline. Dakle, u tome sluaju
svojom interpretacijom dogaaja mediji izravno djeluju na predmet empirijskog
istraivanja o drutveno osjetljivoj temi.
Nae je iskustvo takvo da mediji imaju velik interes za istraivanja osjetljivih tema,
naime kad istraivaka ekipa pone prikupljati podatke intervjuirajui sudionike u
njihovim kuama ili anketirajui u kolama, to esto ima odjeka u lokalnim medi-
jima. Svjesni da mediji mogu olakati provedbu istraivanja ili intervencije orijen-
tirane na zajednicu, esto s novinarima sami kontaktiramo i nudimo im potpune
informacije o tome to e se raditi, zato i kako e se to upotrijebiti ili odraziti na
ivot ljudi u zajednici.
Neka su naa iskustva kako mediji mogu olakati provedbu empirijskog istraivanja
sljedea:
stvaranjem klime kojom se u ljudi iz zajednice potie sudjelovanje u

istraivanju, to je smanjilo nepovjerenje i moguu pristranost uzorka su-
dionika (koja se dogodi onda kad u uzorku nisu ravnomjerno zastupljeni svi
lanovi zajednice, tako da on ne odraava pravo stanje meu ljudima koji u
zajednici ive);
dajui informacije o svrsi, vanosti ili koristi istraivanja poveali su odaziv
sudionika i njihovu spremnost na sudjelovanje u intervjuima;
potaknuti injenicom da se provodi istraivanje u jednoj zajednici, isko-
ristili su nazonost vie psihologa i u radijskoj kontakt-emisiji ponudili
sluateljima odgovore na pitanja u vezi s mentalnim zdravljem i psihikom
traumom.
124

No treba istaknuti da mediji mogu i oteati (ili ugroziti) istraivanje, npr:
ve spomenutim interpretiranjem incidentnih dogaaja u pristranom svje

tlu (npr. sukob dviju grupa mladia koji se iskljuivo prikazuje u svjetlu
njihove etnike pripadnosti ime se djeluje na emocije, stavove i ponaanja).
To ima uglavnom prolazni uinak ako je djelovanje jednokratno ili rijetko,
ali ako se svi (pa i sukobi meu pojedincima) interpretiraju tako jednostra-
no, ono moe djelovati tako da stvara ozraje nepovjerenja, nesigurnosti i
straha izmeu dvaju pripadnika dviju etnikih grupa.
ugroavanjem valjanosti empirijskih rezultata ako se iznose netonosti u
vezi s istraivanjem. O jednome je naem istraivanju poznati tjednik u
prilino velikom lanku objavio netoan opis kako smo ispitivali sklonost
diskriminaciji po etnikom naelu, a nije pokuao dobiti informaciju od
nas, istraivaa. Nasreu lanak je bio objavljen neposredno nakon to smo
dovrili prikupljanje podataka na terenu, ali bi u protivnom ugrozio valja-
nost rezultata, puno uloenog truda i, naravno, novca.
stvaranjem klime nepovjerenja prema svrsi istraivanja ako ga se opie kao
da ima skrivene namjere; to zapravo znai da su istraivai neiskreni, to
dovodi do slabijeg odaziva i sudjelovanja sudionika te pristranosti u njiho-
vu odgovaranju.
Premda se ne radi o istraivakom poslu, valja istaknuti vrlo veliku ulogu medi-
ja u nekim praktinim djelatnostima psihologa. To je osobito vano kad se radi o
uvoenju nove vrste usluga u podruje koje ima veliku drutvenu vanost. Primjer
iz nae prakse je uvoenje psihosocijalnog tretmana poinitelja nasilja u obitelji
koje smo u Hrvatskoj zapoeli prije deset godina. Budui da je obiteljsko nasilje
od osobitog interesa javnosti zbog ugroavanja pravno zatiene vane drutvene
vrijednosti, jer ukljuuje angairanje cijelog niza strunjaka iz policije, pravosua,
socijalne skrbi, zdravstva, nevladinih organizacija te na poseban nain dotie svaku
osobu, to je jedna od osjetljivih tema. Ta vrsta usluga slui poveavanju sigur-
nosti lanova obitelji, a sustavno postoji samo u najrazvijenijim zemljama Europ-
ske Unije i Sjevernoj Americi. Radi se o skupu individualnih i grupnih postupa-
ka kojima je cilj poveati sigurnost lanova obitelji u kojima ima nasilja tako to
e, izmeu ostaloga, poinitelji prepoznati da su nasilni, preuzeti odgovornost za
svoje nasilno ponaanje, nauiti kontrolirati svoju srdbu i nasilje itd. U razvijanju
toga psihosocijalnog tretmana prednjae psiholozi, koji su i sami svjesni da to nije
arobni tapi kojim se potpuno uklanja nasilje u partnerskim odnosima. Strani
podaci pokazuju da oko 70% poinitelja koji zavre tretman nisu evidentirani kao
recidivisti u narednih tri godine. Nai prvi rezultati pokazuju slina postignua. Je
li to dovoljno spektakularno da mediji pokau interes i podre uvoenje tih usluga,
dajui argumente javnosti? Pri tome je vano da novinari razumiju emu taj (ili neki
125

drugi) tretman konkretno slui, koja su realna oekivanja postignua i, konano, je
li graanima bolje to postoji takva vrsta usluge.
Zakljuno istiemo da uzajamnu odgovornost psihologa i novinara, kad je rije o
istraivanju drutveno relevantnih i osjetljivih tema kojima se psihologija esto bavi
da bi unaprijedila dobrobit ljudi, vidimo ovako:
Psiholozi bi trebali jasnije (uvjerljivije!) objanjavati metodo

loke i drutvene posljedice uinaka medija u sluaju istrai
vanja tema koje privlae pozornost javnosti ili strunih inovaci-
ja za koje postoji veliki javni interes.
Budui da imaju mo djelovanja na graane koji u istraiva

njima sudjeluju, novinari bi trebali uloiti vie vremena, ener-
gije i zanimanja da razumiju (i) posljedice svojeg djelovanja na
drutveno vana istraivanja te na stvaranje socijalnoga kontek-
sta koji graanima olakava ili oteava koritenje psiholokih
intervencija.
O autoru
Dean Ajdukovi
Psiholog, redoviti profesor i predstojnik Katedre za socijalnu psihologiju Odsjeka za
psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nastoji spremno odgovarati na interese me-
dija u vezi s istraivanjima koja provodi i u vezi sa svojim praktinim radom psihologa.
126

Vladimir Luli
Mediji i suicid
Jedna jako ugledna javna osoba zavrila je ovoga ljeta u bolnici nakon to su je
ozbiljni zdravstveni problemi zaustavili usred posla to ga uspjeno obavlja vie od
pola stoljea. Vijest bi sigurno zanimala mnoge, budui da je ta osoba poznata i
cijenjena i izvan Hrvatske. O tome, meutim, mediji nisu izvijestili. Naime, jedini
novinar koji je doznao za dogaaj preutio ga je.
Kako je mogue da se dogodi da novinar ne objavi

vijest, i to ekskluzivnu?
Razlog za takvu odluku krije se u zakljuku novinara da je u ovom sluaju bila vanija
zatita ovjekove intime od interesa javnosti da zna. Nakon kratke i korektne vijesti
koju bi on napisao uslijedilo bi, bio je uvjeren u to stopostotnom sigurnou, me-
dijsko maltretiranje teko oboljelog ovjeka, koji je inae do nemilog dogaaja bio
izuzetno aktivan, unato poodmakloj ivotnoj dobi. Navala drugih novinara, fotore-
portera i snimatelja na bolnicu u koju je nesretnik smjeten bila bi nezaustavljiva.
Iskustvo je novinaru govorilo da bi se dogodilo upravo to. Rije je o kolegi koji svoj
posao takoer radi pokoje desetljee, maksimalno se trudei da se sve to vrijeme
pridrava profesionalnih pravila novinarstva. Kako mi je sam rekao, gaenje zbog
sveprisutnog senzacionalizma u medijima dovela ga je sada do toke na kojoj je
odluio suspendirati novinara u sebi i odbiti sudjelovati u kreiranju svijeta kojemu
ionako nikada nije pripadao, svijeta koji nad njim, ini mu se, odnosi pobjedu. Jedi-
no to mu je, kako kae, jo preostalo jest da se takvom svijetu pokua suprotstaviti
tako to e u njemu aktivno nesudjelovati kad god mu se za to ukae slina prilika.
Taj novinar kao i mnogi drugi nije neetian, ali mediji to jesu u sve veoj mjeri. Kako
se protiv toga boriti? Ima li i drugih naina i izlaza od opisanog?
Jasno je, vjerujem, zato ne spominjem imena tih dvoje dragih ljudi, ali u, s na-
dom da ipak nije sve izgubljeno, kao to se kolegi iz prethodne prie ini, s radou
spomenuti ime novinara Gorana Gazdeka. Njegov je komentar, u povodu vijesti o
samoubojstvu dviju djevojica u Rabu i reakcija koje su potom uslijedile, objavljen
u Glasu Slavonije 30. prosinca 2007. godine.
Kolega Gazdek osvrnuo se na priopenja pravobraniteljice za djecu i Hrvatskog no-
vinarskog drutva, objavljenih koji dan ranije, a kojima se na medije apeliralo da
izbjegavaju senzacionalizam i odgovorno izvjetavaju o samoubojstvima. Slaui
127

se s tim porukama, izmeu ostaloga, napisao je reenicu koja, mislim, da pogaa
sr problema: Novinarski adrenalin nestao je onog dana, polovinom devedesetih
godina prolog stoljea, kada se znanac kojega sam susretao gotovo svaki dan ()
ubio na isti nain kao tek razvojaeni dragovoljac Domovinskog rata, iji sam suicid
desetak dana ranije potanko opisao.
Doista, ako bi navala na bolnicu u kojoj lei bolesna osoba povrijedila njezinu in-
timu i vjerojatno tetila ne samo njezinu zdravlju ve i zdravlju njezinih najbliih,
kakvo tek zlo moe neprimjereno i neodgovorno izvjetavanje o samoubojstvima
uiniti ljudima, posebno najmlaima. Ako je tona tvrdnja strunjaka da broj sa-
moubojstava poraste u sljedeih deset dana nakon to je televizija izvijestila o sa-
moubojstvu, onda tu nije rije o akademskoj raspravi, ve o spaavanju ivota.
to su HND i pravobraniteljica poruili medijima

povodom rapskog sluaja?
Glavni tiskovni i elektroniki mediji izvijestili su o samoubojstvu dviju djevojica
tako da su na sve naine otkrili njihov i identitet nekih od njihovih maloljetnih
prijateljica i prijatelja, dodatno traumatizirajui obitelji, kolske kolege, uitelje
i cijelo mjesto, poruio je HND. () Svatko tko je u medijima donio odluku da
djevojicama otkrije identitet, i to jo na naslovnim stranicama i u udarnim minu-
tama informativnih emisija, neka iskreno odgovori samom sebi bi li isto uinio da je
rije o njegovu djetetu ili djetetu koje mu je blisko.
Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavi poruila je izmeu ostaloga: Iz pijeteta
prema mrtvoj djeci i suosjeaja prema njihovim vrnjacima koji se nalaze u krugu
ranjivosti ne treba medijski izvjetavati o osobnim procesima vezanima uz tragian
dogaaj. Ti procesi zahtijevaju pomo i potporu bliskih ljudi i strunjaka, a publici-
tet pridan suicidu moe dodatno opteretiti djecu koja su posebno senzibilna i ran-
jiva.
I u svim drugim sluajevima u kojima je rije o samoubojstvima i pokuajima samou-
bojstava, dakle ne samo kada su u pitanju djeca, mediji bi pri izvjetavanju trebali
voditi rauna o preporukama strunjaka. Naime, nain na koji mediji izvjetavaju o
sluajevima suicida moe potaknuti ili sprijeiti oponaanja suicidalnog ponaanja.
Strunjaci nam najprije poruuju da je stupanj publiciteta koji dobiva pria o sa-
moubojstvu proporcionalan broju samoubojstava koja uslijede, odnosno da je
istraeno da nakon to televizija izvijesti o suicidu u sljedeih deset dana poraste
broj samoubojstava.
Nadalje, kau da se davanjem publiciteta samoubojstvu moe stvoriti ideja da je ono
normalno. Mediji pak ne izvjetavaju o svim samoubojstvima, ve biraju atipine,
neuobiajene sluajeve ne bi li privukli pozornost javnosti, ime zapravo samo
umnoavaju pogrene informacije o suicidu.
128

Ponavljano i dugorono izvjetavanje o samoubojstvima ima tendenciju izazivanja i
promoviranja samoubilakih preokupacija meu adolescentima i mladim odraslim
osobama, na koje ima najvei utjecaj.
Prigodom izvjetavanja o samoubojstvima statistiki podaci trebaju se tumaiti
paljivo i ispravno, koristiti se treba autentinim i pouzdanim izvorima informacija,
a izbjegavati izraze kao to su epidemija suicida, val samoubojstava, mjesto s
najveom stopom suicida.
Naslovi na prvoj stranici nikada nisu idealno mjesto za reportae o samoubojstvi-
ma, a iskljuivo pouzdani podaci trebaju biti prezentirani na unutranjim strani-
cama tiska. O samoubojstvu ne treba govoriti kao o neobjanjivom ili pak pojed-
nostavljeno. Treba izbjegavati detaljan opis naina poinjenja i naina nabave
sredstava izvrenja suicida. Samoubojstvo ne bi trebalo opisati kao nain kojim je
osoba rijeila osobne probleme kao to su bankrot, akademski neuspjeh, seksualno
zlostavljanje. Reportae trebaju naglasiti utjecaj koji samoubojstvo ima na obitelj i
druge preivjele, u smislu stigma i psihike patnje.
Dakle, mediji nikako ne bi smjeli objavljivati fotografije i oprotajna pisma,
izvjetavati o specifinim detaljima naina samoubojstva, davati pojednostavnjena
objanjenja, veliati samoubojstvo ili praviti senzaciju od njega, koristiti se religij-
skim ili kulturnim stereotipima ni za samoubojstvo ikoga okrivljavati.
A kako su mediji izvjetavali o rapskom sluaju?

Mediji su krajem 2007. godine izvjetavajui o spomenutom dvostrukom samou-
bojstvu u Rabu, ali i o nekim kasnijim sluajevima samoubojstava, uinili sve pot
puno suprotno od prethodno nabrojenog.
Sve su tri nacionalne televizije o suicidu, koji se dogodio u veernjim satima 27. stu-
denoga te godine, izvijestile u prvim minutama svojih glavnih vijesti, dramatinim
javljanjima izvjestitelja iz samoga gradia. Sve su televizije otkrile i identitet strada-
lih, ali i identitete njihovih kolskih prijatelja. Dodatno je bilo zabrinjavajue to se
za RTL-om i Novom TV poveo i HTV, od kojeg se inae, kao javne televizije, oekuje
otklon od senzacionalizma, te da prednjai u potivanju novinarske etike. HTV je
idueg dana korigirao izvjeivanje, oito potaknut otrom reakcijom HND-a i pra-
vobraniteljice za djecu, ije je naglaske izvjestitelj prenio televizijskoj publici. S tim,
vrlo jasnim upozorenjima druge dvije televizije nisu upoznale svoje gledatelje.
I novine su ignorirale ta priopenja, ili su ih tako prezentirale da su jedva bila
zamjetljiva i prepoznatljiva. Jedino im je Novi list dao primjeren prostor i kontekst,
iako je i tim novinama trebalo malo vie vremena da ih objave. Veernji list po-
stupio je dodatno neprofesionalno svojim itateljima nije omoguio da proitaju
sadraje priopenja, ali ih je zato komentarom hrabro i otro kritizirao kao zadiran-
je u medijske slobode.
129

Gotovo sve novine su zato iscrpno upoznale itatelje sa svim okolnostima tragedi-
je i s atmosferom na Rabu. U lancima su prenoeni sadraji SMS poruka koje su
djevojice prije smrti, navodno, poslale jednoj od prijateljica. Sve su se tiskovine
pozivale na neimenovane i neslubene izvore te glasine mjetana.
Pisalo se da su djeca godinu dana utjela da im prijateljice najavljuju samoubojstvo
te da se osjeaju krivima jer nisu ozbiljno shvatila te najave. Spominjala se poruka
koju su ostavile u parku, pa oprotaj s prijateljima na autobusnoj stanici, tvrdilo
se da nisu toga dana bile u koli, ali da su ipak dole za odmora, i da su se tada
opratale s prijateljima, zatim da postoji oprotajno pismo, pa da ga nema, da je
dnevnik jedne od djevojica kod policije i da bi se moda u njemu moglo nai neko
objanjenje.
Prenosile su se oprotajne poruke koje su djeca upisivala u knjigu alosti, kao i
njihova imena. Stalno se spominjao brat jedne od njih te da ih je on prvi pronaao,
jer je pretpostavljao gdje bi mogle biti. Bilo je tu i krvavih mrlja u pijesku podno
zvonika, prozivanja policije i mjesnih vlasti zbog toga to nema vrata na njemu. Tvr-
dilo se da je sasvim sluajno izbjegnuta jo vea tragedija jer su se jo dvije njihove
prijateljice spremale uiniti isto, kao i da su djevojice SMS-om pozivale prijatelje
na vlastiti sprovod.
Tisak se pitao jesu li djevojice moda bile pripadnice kakvog kulta, a objavljeno je i
da bi se u stihovima Branimira Johnnyja tulia, voe nekadanje grupe Azra, ispi-
sanima na zidu zvonika, mogao pronai okida za samoubojstvo. Na zidu je pisalo
Dolazim ti kao fantom slobode, zato pokai to zna. Dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna! Uzgred budi reeno, stereotip po kojemu su rock-stihovi
krivci za zabrinjavajue, ponekad vrlo teko objanjive postupke mladih nastao je
istoga trena kada je ta vrst glazbe postala popularna i vrlo je postojan, unato svomu
oitom besmislu.
Mediji su i iduih godina, naalost, nastavili neprimjereno i neodgovorno izvjetavati
o samoubojstvima i pokuajima suicida.
Nova TV je, primjerice, u Dnevniku 6. oujka 2008. godine emitirala prilog pod
naslovom U Hrvatskoj djeluje ak 75 sotonistikih sekti. Jesu li one uzrok samou-
bojstava djece?. U najavi priloga uli smo da se u godinu dana u Hrvatskoj ubilo
ak 22 djece tinejderske dobi. Val samoubojstava posljednjih dana pokrenuo je
mnoga pitanja ().
Novinarka ita: Danas jo jedna bijela svijea. Ovaj put za 14-godinjakinju iz
XX* koja je vjeanjem okonala svoj mladi ivot ( 4. 3. 2008.). Dan prije u YY*
14-godinjak se sam zapalio, a lijenici se jo uvijek bore za njegov ivot (3. 3.
2008.). U mjestu ZZ* u veljai trinaestogodinjak se takoer objesio (22. 2. 2008.).
Na Rabu u studenom dvije djevojke zajedno su skoile u smrt sa zvonika (27. 11.
2007.). Na ekranu pie: Val samoubojstava tinejdera, roditelji u strahu.
130

Sluamo dalje: Ova samoubojstva posljednjih dana okiraju Hrvatsku. Dan za da-
nom jedan suicid. Mladi ih naalost vide kao jedini izlaz iz problema, a roditelji u
strahu.
Tekst koji novinarka izgovara popraen je snimkama jednog od sprovoda, neke sku-
pine oaloenih tinejdera, te zaslona mobitela na kojemu netko upravo upisuje
poruku - hoete li nam doi na sprovod. Taj su SMS navodno prije smrti slale
svojim prijateljima dvije djevojice s Raba.
Oito je da u tom prilogu o samoubojstvima statistiki podaci nisu tumaeni
paljivo i ispravno, da se nisu koristili autentinim i pouzdanim izvorima informa-
cija te da se nije odoljelo upotrebi izraza val samoubojstava, iako je iz navedenoga
oito da nije bilo nikakva vala. Naglaava se da djeca samoubojstvo vide kao jedini
izlaz iz problema i zapravo je cijeli senzacionalistiki i neodgovorno intoniran, bez
razmiljanja o posljedicama koje bi mogao izazvati po djecu koja pokazuju simpto-
me depresije i drugih psihikih tekoa.
No nije to bilo sve. U prilogu su citirane i tvrdnje gospodina Neboje Buanovca,
koji nam je predstavljen kao strunjak koji prouava vezu samoubojstava i miste-
rioznih sotonistikih sekti. On je, izvjetava televizija gledatelje, iznio alarmantan
podatak da u Hrvatskoj postoji i djeluje 75 sekta crne, sotonistike orijentacije. No-
vinarka nam prepriava njegove rijei: One (sekte) mladima nameu paradigmu da
je autodestrukcija poeljna, tako da se tinejderi izgladnjuju, reu iletima i na kraju
ubijaju. Iza sekti u pravilu stoje visokoobrazovani ljudi, neki od njih ak su poznati
psiholozi, koji su vrhunski manipulatori. Dokazano je da je treina suicida izravno
povezana sa sektama.
S obzirom na sve izreeno, antiintelektualizam koji probija kroz te tvrdnje ini se
zanemarivim problemom.
List 24 sata 18. oujka 2009. godine na naslovnoj stranici objavio je veliki naslov
Djeak (12) se objesio o nogu od stola (s fotografijom i opremom naslova zauzima
najvie prostora na stranici), zatim na 4. i 5. stranici tekst pod naslovom Nije pre-
bolio smrt oca Djeak se objesio o stol. Nala ga je majka. Uz to je objavljeno i pet
kratkih vijesti o samoubojstvima djece koja su se dogodila proteklih godina.
Tekst su o tome dogaaju istoga dana objavili Veernji list, pod naslovom Tko je
odgovoran to se ak s problemima ubio? te Slobodna Dalmacija, pod naslovom
Uenik estog razreda osnovne kole u AA* sam sebi presudio Majka pronala
objeenog sina. Pravobraniteljica za djecu koja je te sluajeve prijavila Vijeu asti
HND-a napominje da oba teksta pokazuju uredniko nepoznavanje ili nepotivanje
strunih smjernica za medijsko izvjetavanje o suicidima i nerazumijevanje da se
optuivanjem, nagaanjem o uzrocima te koritenjem izraza sam sebi presudio
moe nanijeti tetu i ugroziti djecu iz rtvina okruja.
131

Kako tome stati na kraj?
Izuzetno je vano stalno naglaavati uzrono-posljedinu vezu izmeu neprihvat-
ljivog i neodgovornog medijskog izvjetavanja o samoubojstvima i pokuajima sa-
moubojstava s jedne strane i opasnosti da zbog toga samoubojstvo poini jo neka
osoba. Djeca su tu najugroenija. Osim to se na taj nain apelira na savjest novina-
ra, ukazuje se i
nakladnicima na opasnost od moguih sudskih tubi, to je ponekad puno
uinkovitije. Vlasnike, nakladnike i glavne urednike trebalo bi nagovoriti da
svojim novinarima nedvosmisleno kau da nee ugroziti vlastitu egzistenciju budu li
o toj problematici izvjetavali odgovorno, slijedei preporuke strunjaka, potujui
Zakon o medijima, Konvenciju UN-a o pravima djece te Kodeks asti hrvatskih no-
vinara. Na taj bi nain novinarima i urednicima vrlo brzo postalo potpuno jasno to
jest, a to nije doputeno u njihovom izvjetavanju o samoubojstvima.
Naime, ako je stvarno tono da postotak samoubojstava moe rasti nakon objave
vijesti o suicidu na udarnim mjestima u medijima, ako je, dakle, rije o ljudskim
ivotima, ponekad i o ivotima onih najnezatienijih i najslabijih, onda se u njiho-
vo spaavanje hitno moraju ukljuiti svi, od strunjaka, preko medija, do drave,
koja je, ima ve tri godine, obvezala samu sebe da e financirati medijsku kampanju
kojom e ukazati na taj problem.
Ako se ljude, prije svega djecu, koji su na bilo koji nain pogoeni traginim
dogaajem dodatno traumatizira nainom izvjetavanja medija, onda strunjaci
moraju dobro objasniti o kakvim je traumama rije i koliko snane mogu biti
njihove posljedice. Ako se tvrdi da je takvo izvjetavanje tetno, ak i opasno po
ivote, onda se prema njemu drutvo treba odrediti jednako kao, primjerice, prema
fizikom kanjavanju, seksualnom zlostavljanju djece, nasilju u obitelji, a ako treba
i kao prema pokuaju ubojstva.
Ovo je vrijeme u kojem nije nimalo lako opstati na tritu pa je tabloidizaciju i
trivijalizaciju medija, a onda i cijeloga drutva, nemogue zaustaviti besplodnim
zgraanjem i moralizatorskom kuknjavom. Vrijeme je to u kojem sve vie medija
zastupa etiku koja to zapravo i nije, alibi etiku koja tvrdi da njezina naela ovise od
sluaja do sluaja. Bojim se stoga da e proi jo dosta vremena dok medijski dje-
latnici ne shvate da e im opstanak osigurati kvaliteta medija, a ne njezino daljnje
srozavanje. Da e im etinost i kvalitet, a ne utilo, dugorono donijeti profit. Tu,
naravno, nije rije o tabloidima, oni i nisu predmet moga zanimanja, ve o novina-
ma koje tvrde da ele ozbiljno informirati graane. Na to da e opstati samo kva-
litetne novine upozorava i veina strunjaka kada govore o dananjoj financijskoj
krizi medija.
Zato je izuzetno vano to prije pronai snane argumente, pa i zakonsku regulativu
(visoke novane kazne za krenja zakona u tom smislu, kao i jasnu zakonsku proce-
duru kod pokretanja tubi u spominjanim sluajevima) da bi se uvjerilo vlasnike i
132

odgovorne u medijima da im je profitabilnije primjereno izvjetavati o samoubojst-
vima, ali i o djeci, manjinskim skupinama i drugim temama po kojima se prepozna-
ju razvijena demokratska drutva.
Psiholozi i drugi strunjaci, a potom zakonodavac, trebali bi u tome odigrati kljunu
ulogu.
* AA, XX, YY, ZZ iz etikih su razloga ovdje zamijenili prave inicijale ili imena koja su bila navedena izvorno u
tekstovima i izjavama novinara.
O autoru
Vladimir Luli, slobodni novinar. lan sam Vijea za djecu Vlade RH. O proble-
matici tretmana suicida djece u medijima odrao sam kao gost nekoliko predavanja
studentima novinarstva na Fakultetu politikih znanosti, s Uredom pravobraniteljice za
djecu suraivao sam pri formuliranju odredbi za Kodeks asti hrvatskih novinara koje bi
trebale regulirati zatitu privatnosti djece u medijima i medijski tretman suicida djece i
mladih, a ulaem i viegodinji trud dajui strunu pomo u formuliranju legislativnih i
vladinih mjera za etinije medije.
133

Branka Starc
Mediji i psiholoke krizne intervencije

Sudbine i izuzetni dogaaji u ivotu ljudi uvijek su bili zanimljivi medijima i publi-
ci te se o njima redovito izvjeuje, posebno kada se radi o traginim dogaajima
kao to su nesree, katastrofe, ubojstva, samoubojstva. Susreemo razliite naine
izvjeivanja o takvim traumatskim dogaajima; ponekad kratko informativno, po-
nekad opirno, senzacionalistiki s mnogo krvavih slika. Pri tome neki novinari pro-
pituju razine odgovornosti, prozivaju, optuuju, pronalaze krivce. Drugi pokuavaju
intervjuirati rtve ili njihove blinje, ne bi li nesrei dali lice (i nalije). Trei u povo-
du dogaaja promoviraju neke ideje, ljude i sl. koji nemaju veze s dogaajem.
U elji za naslovom i lankom koji e biti zapaen i dobro prodati novine neki se
novinari esto rukovode ukusom iroke publike, tj. kau: pa ljudi to trae, ele znati.
Je li to zaista tako? Moemo li pretpostaviti da itatelji ba ele doznati detalje o
traginim dogaajima? To je sigurno kriva procjena velikog dijela itateljske pu-
blike. A onaj dio publike koji voli itati o nesreama koje su se dogodile drugima,
a ne njima, neka pokua zamisliti kako se osjeaju roditelji, prijatelji stradalih, su-
dionici i svjedoci nesree kad u novinama itaju te pojedinosti. Za njih je to bol-
no, poniavajue, optuujue. Takvo senzacionalistiko pisanje donijet e vie tete
unesreenima nego koristi itateljima. Drugaijim, primjerenim izvjeivanjem o
tako osjetljivim temama i publika se odgaja. O nesreama i ljudskim nevoljama,
ako ve treba, moe se pisati informativno, korektno, diskretno, s potovanjem pre-
ma unesreenima bez imena, detalja i nepotrebnog razglabanja.
Vano je biti svjestan da sve to se u medijima pojavi o nekoj tragediji, njezinim
rtvama, sudionicima, svjedocima moe uvelike utjecati na psihiko stanje i tijek
oporavka svih koji su bili traumatizirani tim dogaajem pojedinaca, ustanova, lo-
kalnih zajednica Vijest je novost samo dan ili dva, ili moda malo dulje, ali nekim
ljudima kobni dogaaj mijenja ivot zauvijek.
Naalost, itanje lanaka o traginim dogaajima esto ostavlja dojam da novinari
premalo mare o potrebi zatite identiteta, intime i ponajvie nevolje koja je zadesi-
la ljude o kojima piu. Naravno, ima dobrih primjera gdje su novinari kratko, bez
senzacije i s potrebnim dignitetom informirali o nekom dogaaju i zatitili pri tome
unesreene od pogleda javnosti i tako pridonijeli da njihov oporavak tee bez nepo-
trebnog i oteavajueg stresa.
134

Svaki bi novinar i urednik trebao briljivo razmisliti prije nego objavi tekst pun kr-
vavih detalja, optuujuih reenica, imena i fotografija rtava i bombastinog naslo-
va KRVAVA DRAMA U OSNOVNOJ KOLI. Takvim dogaajem ve su pogoeni
mnogi ljudi - obitelji rtava, obitelji poinitelja, uenici kole, nastavnici i cijela
kola, cijelo naselje. Zato tragediju proiriti, pogorati, dodatno traumatizirati
nepromiljenim lankom, slikom, naslovom? Zbog prodaje novina?
Profesije koje se bave ljudima, tako i novinari i psiholozi, trebale bi dati svoj do-
prinos pomaganju ljudima da se lake nose s patnjama. Svaka profesija to radi na
specifian nain. Jedan od naina na koji to rade psiholozi jest psiholoka prva
pomo koju u posljednjih 14 godina u Hrvatskoj provode posebno educirani psiho-
lozi. Sada ve bogato iskustvo pokazuje da psiholoke krizne intervencije kao
prva pomo mogu uspjeno ublaiti ili sprijeiti psihike tekoe zbog izloenosti
nekom kriznom dogaaju.
Moemo pretpostaviti da novinari i urednici ne znaju dovoljno o traumatskoj psiho-
logiji i nisu dovoljno informirani o psiholokim kriznim intervencijama - to one
jesu, koja im je svrha, tko i kako ih provodi te kakve veze ima medijsko izvjeivanje
o traumatskom dogaaju s kriznom intervencijom?
Moda bi zbog toga na poetku bilo korisno definirati i opisati neke pojmove i ter-
mine da bismo bolje razumjeli o emu je rije.
to je krizni dogaaj? Radi se o tekom dogaaju koji ima sljedea obiljeja:

iznenadan je i/ili rijedak i izrazito je uznemirujui i stresan veini ljudi;
ukljuuje prijetnju ili doivljaj gubitka, stvarni gubitak osoba, stvari ili vri-
jednosti vanih za pojedinca, odnosno skupinu ljudi;
ljudi imaju osjeaj da se ne mogu sami nositi s posljedicama dogaaja;
moe imati uinak na pojedinca, skupine ili cijele organizacije i zajednice.
Da budemo konkretni, obino se radi o traumatskim dogaajima koji mogu imati

smrtni ishod (samoubojstvo, sluajna smrt, prometna nesrea, ubojstvo, prirodna
smrt), ali i o tekim dogaajima bez smrti kao posljedice (prometna nesrea, spolno
zlostavljanje, pljaka, razbojniki napad, zatoenje, teko ozljeivanje, ranjavan-
je)
Djeca i odrasli nakon takvih tragedija i tekih dogaaja, bez obzira jesu li bili izrav-
ne rtve ili svjedoci, promatrai ili su samo uli za njih, pokazuju neke traumatske
reakcije i potrebna im je pomo. Moete li zamisliti kako je uenicima kad ulaze u
razred u kojem je jedna kolska klupa prazna jer im je prijatelj poginuo pred njiho-
vim oima, kako je nastavniku koji je gledao u cijev pitolja?
Takvi traumatski dogaaji zbog svoje siline, iznenadnosti i besmislenosti dovode
ljude u stanje potpune bespomonosti (osobito u poetku), a dugorono gledajui
135

znaju dovesti do ruenja temeljnog svjetonazora, osjeaja nesigurnosti u ivotu,
promjena u sustavu vrijednosti, pesimistikih oekivanja od budunosti. Javlja se
mnotvo pitanja, niu se reakcije. Zato je ba on poginuo? Mogla sam ja biti na
njegovu mjestu. ime sam zavrijedio da gledam u cijev pitolja? Hoe li se to po-
noviti? Ni u koli, ni na ulici vie nisam sigurna. Povraa mi se. Opet sam imao
noni komar. Kad zatvorim oi, sve mi je ponovno pred oima. ujem onaj vrisak.
Trzam se na svaki zvuk. Ne mogu jesti. Stalno mi se plae. Nita me ne zanima. Svi
mi idu na ivce. Ne elim u kolu. Kome i u to uope mogu vjerovati? Kako je Bog
to mogao dopustiti?
Sve su to mogue reakcije nakon traumatskih dogaaja i imaju neka

zajednika obiljeja:
rije je o uobiajenim, tj. oekivanim reakcijama u nenormalnoj situaciji;
mogu se javiti odmah nakon traumatskog iskustva, ali i nekoliko mjeseci
poslije;
mogu trajati nekoliko tjedana, ali i nekoliko mjeseci;
ne ovise o dobi, spolu, obrazovanju, nacionalnosti, rasi, vjeri itd.
Ljudima u takvom stanju treba podrka i pomo. Naime, traumatski je dogaaj

ugroavajui i zato organizam reagira velikom estinom i na svim razinama tjele-
snoj, misaonoj, emocionalnoj i razini ponaanja. Aktivira se nagon za samoodranjem
i organizam prijee u obrambeni nain funkcioniranja. Iako kaemo da su to sve
normalne reakcije na nenormalne okolnosti, one nikako nisu ugodne i ne znai da
e proi brzo i same od sebe. Naalost, mogu prijei granicu osobne izdrljivosti (po
opsegu i trajanju) i tada govorimo o patolokim reakcijama na traumatski dogaaj
ili o posttraumatskom stresnom poremeaju (PTSP).
Psiholoka krizna intervencija jest psiholoka prva pomo kojom lju-
dima pomaemo da lake podnesu posljedice kriznog dogaaja, da im olakamo
proces oporavka, a kad je to potrebno, savjetujemo odlazak strunjaku (slino kao
kad pruamo medicinsku prvu pomo nakon koje ljudi po potrebi odlaze lijeniku).
Dakle, krizna intervencija nije psihoterapija, jer to nije potrebno zdravim
ljudima koje je neto, dodue vrlo teko, ali ipak privremeno izbacilo iz kolosije-
ka. Krizna intervencija ujedno je i preventivan postupak, jer spreava neke dugo-
trajnije psihike posljedice, kao to su dugotrajne nesanice, dugotrajne tekoe s
apetitom, dugotrajni strah da e netko ponovno poeti pucati i ubiti nas, razliite
tjelesne tegobe, kao to su glavobolja ili ozbiljniji psihiki poremeaji, poput de-
presije, teke anksioznosti, nekad ak i PTSP-a. Dakle, bez psiholoke prve pomoi
bitno se poveava vjerojatnost da se razviju sve te posljedice s kojima se ljudi mogu
boriti godinama, svatko na svoj nain, a tada e biti potrebna i prava psihoterapija.
136

Kako djeluju psiholoke krizne intervencije?
Prof. dr. sc. Lidija Arambai u velikom intervjuu u povodu ubojstva i samoubojstva
u varadinskoj srednjoj koli kae: Psiholoke rane su jednako opasne kao i one
tjelesne, ali dok tjelesnu svi vidimo, pa je previjamo, njegujemo i lijeimo, psihike
se rane ne vide pa ih esto nismo svjesni, ne lijeimo ih. A i one mogu poi po zlu, i to
jako. I dok tjelesnog ranjenika, ovjeka s gipsom na nozi okolina pazi, mazi i pomae
mu, onog ranjenog psihiki ak i ne osjea kao takvog. Ako se poali da ne spava i
ne moe jesti jer mu stalno ide po glavi ono to je vidio ili doivio, njegovi najblii
se nerijetko otresaju na njega. Mi iz tima za psiholoke krizne intervencije, zapra-
vo previjamo takve psihike rane, dezinficiramo ih, spreavamo da se zagnoje, da
bude jo gore. Kako? Tako da razgovaramo s ljudima na strukturirani nain, da im
damo priliku da ispriaju to su doivjeli i kako se osjeaju. U takvim razgovorima
stalno im poruujemo da je normalno da se u izvanrednoj situaciji kao to je neka
tragedija, osjeaju tegobno i drukije, da nisu ludi, da e to proi ali da i za proces
oporavka treba strpljenja, vremena i puno, puno podrke obitelji, prijatelja, rodbine
i druge okoline. Isto kao to od nekog tko je uganuo nogu ne oekujemo da nakon
dva dana pone s treningom tranja na 100 metara, tako ni od ovjeka koji je doivio
neto strano, ne smijemo oekivati da odmah djeluje normalno Treba vremena.
Ako za slomljenu nogu treba prvo gips i mirovanje, a tek nakon dva mjeseca vjeba
i jaanje miia, zato bi s psihom bilo drukije? Samo zato to ni mi sami ni naa
okolina ne vidimo da smo ranjeni? A to je normalnije nego da otplaemo ako nam
je stradao netko blizak, da odstrahujemo, ako smo bili prestraeni za vlastiti ivot,
jedan jedini koji imamo i koji vie ne moemo stei? (Vjesnik, 8. 7. 2001.)
Opi ciljevi psiholokih kriznih intervencija:

smanjenje intenziteta stresa,
zatita od dodatnih stresora,
pomo pri organiziranju i mobiliziranju snaga (u sebi, u obitelji, u zajednici),
struna psihosocijalna podrka radi to breg i lakeg uspostavljanja razine
funkcioniranja iz razdoblja prije krize,
ublaavanje i/ili spreavanje buduih neprilagoenih ponaanja i emocio-
nalnih slomova.
Znai, nastojimo pomoi ljudima da se vrate u stari kolosijek ili da lake pronau
novi. Vano je znati da timovi za krizne intervencije dolaze pruiti prvu pomo, ali
stalnu ljudsku pomo traumatizirani ljudi prvenstveno trebaju dobiti od svojih pri-
rodnih pomagaa iz neposredne okoline, ue i ire.
Zato npr. u kriznim intervencijama koje se provode u kolama nakon tekih do
gaaja tim strunjaka obavlja posebno strukturirane razgovore, osim s uenicima
137

i s njihovim nastavnicima i roditeljima koji su glavna podrka i prirodni pomagai
djeci u svakodnevnom ivotu. U prvom redu vano je da uenici znaju i razumi-
ju to im se dogaa, zato reagiraju kako reagiraju da se ne mogu koncentrirati
na uenje, da loe spavaju, da ne mogu jesti, da su tuni, zabrinuti i prestraeni
itd. Neki se povlae u sebe, a neki su pretjerano aktivi i mnogo priaju o dogaaju.
Kroz razgovor s lanovima tima stjeu uvid koji olakava razumijevanje samog sebe
i drugih, pomae u strpljenju i prihvaanju takvog privremenog stanja te daje pra-
vo na vlastite reakcije i saznanje da postoje strunjaci kojima se mogu jo obratiti
za pomo. Uznemireni nastavnici bolje shvate zato se uenici ponaaju na opisa-
ne naine, a roditelji dobiju upute kako pomoi svojoj uznemirenoj djeci. Vano je
odraslima koji brinu pruiti potporu za pomaganje djeci, jasno im rei to pomae,
a to oteava oporavak nakon traumatskog dogaaja koji su proivjeli. Sve to pri-
donosi smirivanju i racionalnijem vienju cijelog dogaaja, perspektive oporavka i
nastavljanja svakodnevnih aktivnosti laganijim tempom.
Upravo u tom kontekstu medijski napisi i prikazi mogu napraviti veliku tetu i do-
datno traumatizirati ljude koji ve pate, pojedince i cijele zajednice.
Primjeri nae medijske prakse u pravilu pokazuju neosjetljivost na patnje stradalih,
dodatno stavljaju sol na rane. Neki napisi mogu djelovati kao sugestivne, implicitne
poruke koje daju ideje i poticaj, npr. mladim ljudima kojima pada na pamet samou-
bojstvo, kako i gdje ga mogu uiniti ili mogu podrati one koji misle da je u redu
nasiljem postii bolje ocjene i sl. Takvim sugestijama pridonosi prepriavanje de-
talja te popisi i opisi slinih dogaaja koji su se ranije dogodili (Ako su pitoljima
ve polagali popravke mogu i ja).
Posebno su nakon tragedija osjetljivi ljudi koji se osjeaju krivima (zato jer su oni
preivjeli nesreu, jer nisu mogli spasiti prijatelja i sl.) iako to zapravo nisu. Ne-
marno prozivanje i raspravljanje u napisu o tome tko je kriv za nesreu moe ak
i kobno djelovati na traumatiziranu osobu i poveati njezin rizik za samoubojstvo,
pogotovo ako zaista snosi dio krivice. Pitanje osobne odgovornosti i krivice preosjet-
ljiva je stvar da bi se njome olako baratalo u javnom glasilu. Novinari toga moraju
biti svjesni.
Primjera pozitivne medijske prakse ima, ali barem upola manje nego onih negati-
vnih.
Drutvo za psiholoku pomo provodi krizne intervencije od 1995., a od

1999. u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i porta te Mini-
starstvom rada i socijalne skrbi educiralo je i razvilo mreu strunjaka koji su
osposobljeni za provoenje psiholokih kriznih intervencija. Taj dugogodinji
projekt koji je predstavljao veliku novost u Hrvatskoj uspjeno je vodila jedna
od njegovih glavnih kreatorica prof. dr. sc. Lidija Arambai. Drutvo je na
razliitim razinama educiralo o kriznim intervencijama vie od 1000 psiho-
loga, socijalnih radnika, pedagoga, defektologa. Oba ministarstva imenovala
138

su u nacionalne timove oko 170 strunjaka. Danas u Hrvatskoj postoje i djeluju
timovi u gotovo svim upanijama. Provedeno je preko 100 intervencija u osno-
vnim i srednjim kolama, vrtiima, centrima za odgoj, uenikim domovima,
centrima za socijalnu skrb, bankama, poslovnicama FINE i dr. Naalost, tim
za psiholoke krizne intervencije nije pozvan za svaki krizni dogaaj kada je
to trebalo uiniti. S druge strane jo uvijek nemamo dovoljno educiranih da
bi mrea strunjaka pokrila cijelu Hrvatsku. Pri tom treba znati da je rad s
traumatiziranim ljudima i za strunjake vrlo zahtjevan i iscrpljujui, to pred-
stavlja dodatan razlog za veim brojem strunjaka u tome podruju.
Nai timovi proveli su najvie intervencija s djecom i mladima u kolama, domovi-

ma i vrtiima. Mnoge intervencije s traumatiziranim ljudima koji su doivjeli ne-
posrednu prijetnju vlastitom i tuim ivotima uslijedile su nakon pljaki banaka i
novarskih poslovnica te poslije traumatskih dogaaja u centrima za socijalnu skrb
prijetnje i ubojstvo. U svijetu se krizne intervencije provode i nakon veih kata-
strofa i prometnih nesrea, kao to je bila npr. nedavna nesrea zbog iskliznua
vlaka pred Splitom. To su situacije koje su traumatizirajue i za stradale i za ekipe
prve medicinske pomoi, vatrogasce i druge pomagae. Kod nas su ti ljudi jo uvijek
preputeni sami sebi i ne prua im se prva psiholoka pomo, a trebala bi.
to o suradnji s medijima misle voditelji timova za

krizne intervencije
Anketa provedena meu voditeljima timova pokazuje da su timovi izvjeivanjem
o intervencijama, ako ga je bilo, uglavnom zadovoljni. Dodue, najee se nailazi
na napise od jedne reenice U kolu je upuen tim za krizne intervencije, iako
ima novinara koji zaista ele znati to timovi rade pa ih to i pitaju, a neki trae vo-
ditelje da im kau to da zapiu od rijei do rijei svjesni osjetljivosti situacije, kao
i nepoznavanja te vrste intervencije. Meutim, po sudu voditelja problem ostaje
izvjeivanje o samim dogaajima, a posebno nain na koji novinari prikupljaju in-
formacije. Neki idu toliko daleko da s kamerama ulaze u razrede, ele vidjeti kako
su stradalnici, propituju susjede (kako to da se djeak ubio, a bio je tako fin svako
jutro bi ih u prolazu pozdravio), dodaju svoje interpretacije
Mi, voditelji i lanovi tima za krizne intervencije pozivamo novinare koji izvjeuju
o traginim dogaajima da se informiraju je li provedena psiholoka krizna inter-
vencija i da potrae voditelja ili lana tima radi provjere informacija koje su pri-
mjerene da idu u javnost, a koje e objavljivanjem promijeniti i/ili oteati proces
oporavka ili dodatno traumatizirati sudionike dogaaja, prijatelje, kolege, ustanovu.
Naime, novinari nenamjerno nanose kolama, nastavnicima, roditeljima i uenicima
dodatne nevolje. Tako su napisi o samoubojstvu jednog srednjokolca potaknuli
besmislenu neistinitu priu da je mladi skakao padobranom koja je ve uasnute
prijatelje u razredu potpuno zbunila, a koju je kroz intervenciju bilo teko zausta-
139

viti. Naime, jedan od prvih i vanih koraka u kriznoj intervenciji u razredu jest da
uenici u razgovoru iznesu injenice koje znaju, da bi se iz dijelova njihovih uvida i
saznanja stvorila cjelovitija i jasnija slika traumatskog dogaaja, to im pomae da
bolje shvate i donekle razumiju to se uope dogodilo. Zbog oprenih informacija
uenici su bili vrlo uznemireni, ljuti. Teko ih je bilo razuvjeriti u ono to je pisalo
u novinama, to je razumljivo jer su ljudi neposredno nakon traumatskih dogaaja
toliko emocionalno angairani, toliko subjektivni da im racionalna strana zakae,
ne funkcionira. Jedan od ciljeva krizne intervencije jest upravo povratak ljudi u sva-
kodnevno racionalno funkcioniranje, to je u tome sluaju bilo oteano.
U drugom sluaju kad je djevojica umrla u koli za vrijeme odmora novinari su
nasrnuli na djecu tako da ih kola nije stigla zatiti na vrijeme i intervjuirali su ih
pred kamerama bez nazonosti odrasle osobe, a neke su fotografije objavljene i u
novinama. Tu su novinari pogrijeili jer su: prvo, naruili privatnost maloljetne dje-
ce; drugo, nakon traume zbog stanja oka i nevjerice, tj. ve spomenutog loeg ra-
cionalnog funkcioniranja, nitko nije vjerodostojan svjedok, a naroito to nisu djeca!
Naravno da sugestibilna novinarska pitanja u takvim situacijama mogu dovesti do
neadekvatnih izjava i do potpuno iskrivljene slike dogaaja. Je li to cilj izvjeivanja
i kome sve to treba? Trebaju li ta djeca, njihovi roditelji i prijatelji u udu itati
njihove izjave u novinama?
Voditelji timova navode da im je obino lake komunicirati s lokalnim medijima,
da je dobro novinarima rei u pero neke vane reenice, tone nazive i sl., a da bi
due tekstove trebalo autorizirati. U protivnom se, zbog loe informiranosti novi-
nara o problematici, izostavljanja vanih dijelova teksta, vlastitih interpretacija i
sl., neopravdano stvara loa slika o strunjacima koji provode krizne intervencije.
Posebno istiu lanak (koji zauzima pola stranice) koji je evidentno napisan samo
na temelju iskaza, kako i sama novinarka kae jedne ljute i zabrinute majke. U
njemu je krizna intervencija nakon samoubojstva uenika osnovne kole prikazana
kao neozbiljna lakrdija. Iz lanka je vidljivo da novinarka uope nije bila upoznata s
tim to su psiholoke krizne intervencije, a nije ni potraila informacije od lanova
tima. (Jutarnji list, 31. 5. 2008.) teta!
Voditeljica tima, koji je proveo psiholoku kriznu intervenciju nakon utapanja
uenika osnovne kole (lipanj, 2007.), pismeno je upozorila urednike nekih medija
(RTL, NOVA TV, Radio Banovina, Veernji list) te zastupnicu itatelja u Veernjem
listu o medijskom prezentiranju tog dogaaja. Voditeljica pita: Kako prenijeti vi-
jest o neijem stradanju, a da se ne proizvedu nove traume? Naime, nakon trage-
dije u kojoj su djeca svjedoila utapanju njihova prijatelja pojavio se u Veernjem
listu lanak s napisom: Susjedi koji nisu eljeli biti imenovani ni fotografirani, rekli
su da mladia nitko od njegovih prijatelja ni prisutnih ribia nije pokuao spasiti
iako je dva puta izronio i zatim potonuo. (citat iz pisma). Djeca neplivai i vrlo slabi
plivai, koja su gledala smrt svog prijatelja i pri tome pokuala sve to su mogla, ostat
e zauvijek s tom slikom u sebi. Neodgovornim citiranjem susjeda koji uope nisu
140

bili prisutni dogaaju, djeca su nepravedno optuena i obiljeena to bitno oteava
njihov oporavak nakon proivljene traume. Dodatno je poveana i tenzija unutar
lokalne zajednice jer je stradali djeak bio Rom te je naruena ravnotea suivota
romske manjine i ostalog stanovnitva. Naime, tzv. osjeaj krivice preivjelih nakon
traumatskog dogaaja osjeaju svi, ak i onda kada okolnosti stradavanja nisu osta-
vljale nikakvu mogunost pomoi, to je tu bio sluaj, i potrebno je dosta znanja,
truda i strpljivosti da se on ublai. Takav neprovjereni podatak u novinama bitno
oteava posao psihologa pri prvoj psiholokoj pomoi i poveava vjerojatnost da
e neka od djece oevidaca biti dublje traumatizirana zbog toga. Voditeljica istie
da su i djeca i roditelji nakon svega zakljuili da se medijima ne treba vjerovati, da
su neosjetljivi prema injenicama i ljudima te da se ne osvru na posljedice koje su
time proizveli.
Zato je nama koji provodimo krizne intervencije vano da informirajui i
komunicirajui s medijima zatitimo od pretjeranog publiciteta rtve, naroito dje-
cu, ljude i ustanove u kojima se krizni dogaaj odigrao da bi njihov oporavak tekao
u najboljim moguim uvjetima.
Novinari moraju biti svjesni toga da utjeu na ljude o kojima piu i da nose dio
odgovornosti za njihov oporavak i mentalno zdravlje. Nema tog interesa javnosti
koji bi mogao opravdati dodatnu traumatizaciju sudionika i oevidaca traumatskog
dogaaja, a posebno djece.
Okvirnu analizu sadraja novinskih napisa o kriznim doga

ajima nakon kojih su provedene krizne intervencije uinile su
Linda Rajhvajn Bulat i Marija Mikuli za prezentaciju na 16.
konferenciji hrvatskih psihologa Psihologija - mediji - eti-
ka, Pore, 1. - 4. listopada 2008.
U primjerima koji slijede moe se prepoznati da odgovorni novinari dolaze na lice

mjesta, trae i tono prenose informacije od mjerodavnih (policije, strunih slubi
ustanove, lanova tima za krizne intervencije), korektno informiraju o dogaaju
(bez senzacionalizma, imena, detalja, uz potovanje nastradalih), pruaju dodatne
korisne informacije (o zakonima koji prate tu problematiku, o provoenju krizne
intervencije), propituju odgovornost za dogaaj na konstruktivan nain (funkcioni-
ranje pravne drave) te daju tekstove na autorizaciju.
Primjeri pozitivne novinarske prakse

1. Kratko i suzdrano izvjeivanje o traginom dogaaju
O pogibiji djeaka koji je pao s nedovrene zgrade pokraj kole iznesene su
saete informacije, bez interpretacija, a istovremeno je sauvana privatnost
141

djeaka i nije navedeno ime (Jutarnji list, 30. 5. 2008., pogibija uenika
osnovne kole)
2. Informiranje o zakonima vezanim za odreenu kriznu situaciju
Iako nije bilo uiteljiine prisile prema ueniku, ona se grubo ogrijeila o
profesionalnu etiku, ali i Kazneni zakon, koji predvia zatvorsku kaznu od
est mjeseci do pet godina zatvora za nastavnika koji, iskoritavajui svoj
poloaj prema maloljetnoj osobi koja mu je povjerena radi uenja, odgoja
ili uvanja, izvri s njom spolni odnoaj. Kazna bi bila i vea da je djeak
mlai od 14 godina. (Novi list, 13. 1. 2005., seksualni odnos nastavnice s
uenikom)
3. Davanje pounih informacija i komentara
Krizna intervencija nije psihoterapija, ti ljudi nisu bolesni da bi im trebalo
lijeenje. Razgovorom o dogaaju nastojimo ih to bre vratiti u normalu,
da i oni i Centar mogu poeti normalno funkcionirati kae dr. Arambai.
(Jutarnji list, 22. 12. 2000., ubojstvo socijalnog radnika)
Naslov i podnaslovi U varadinskoj Rudarskoj i kemijskoj koli nakon
traginog dogaaja tim strunjaka pomae profesorima i uenicima RAZ-
GOVOR NE UMANJUJE BOL, ALI POMAE nakon traume neki previe
ili premalo jedu i spavaju dok druge boli glava, trbuh i slino. (Veernji list,
15. 6. 2001., ubojstvo i samoubojstvo u srednjoj koli)
Iako svi ljudi reagiraju slino, njegovi kolege iz razreda direktno su po
goeni injenicom da Marka vie nema. Puni su straha, straha od hodanja
po cesti, puno je zbunjenosti Sanjaju rune snove, neki pate od nesani-
ce, imaju glavobolje, probleme s koncentracijom i pamenjem, osjeaju
razdraljivost i ljutnju. No to su ujedno i uobiajene reakcije na izgubljen
ivot, tzv. normalne reakcije u nenormalnim situacijama, i trebat e im do-
sta vremena da se oporave napominje dr. Arambai. (Glas Slavonije, 18.
10. 2000., pogibija uenika)
4. Fotografije koje odaju poast preminulome
Fotografija s tekstom U predvorju pazinske Klasine gimnazije postavljena
je slika stradalog mladia (Jutarnji list, 2. 4. 2004., pogibija uenika)
5. Navoenje Tima za krizne intervencije u pozitivnom kontekstu
Situacije poput ove u kojoj je stradao Marko dovode ljude u stanje
psiholoke krize, izazivaju intenzivne emocije, zatim promjene u ponaanju,
poput pojaane agresivnosti, razdraljivosti, nemira te tekoe sa spava
njem. U takvom stanju nemogue je normalno funkcioniranje, a konkret-
no u ovom primjeru, uenici ne mogu pratiti nastavu, objasnila nam je dr.
Arambai Drutvo za psiholoku pomo nevladina je organizacija iji
142

su ciljevi pomoi ljudima da lake podnesu tragine dogaaje, prevencija
moguih dugoronih posljedica te pomo zajednici da se to bre vrati na
normalnu razinu funkcioniranja. (Glas Slavonije, 18. 10. 2000., pogibija
uenika)
6. Pozivanje na odgovornost mjerodavnih
Policija je u vie navrata V. prijavljivala prekrajnom sudu, no zbog zau-
zetosti tog suda, veina takvih prijava ide u zastaru. (Veernji list, 16. 12.
2000., ubojstvo socijalnog radnika)
Treba li nastavnik poginuti na radnom mjestu da bi se prosvjetne vlasti
odlunije uhvatile u kotac s nasiljem u kolama upitao je Stipi te ust-
vrdio da se Ministarstvo ogluilo na prijedloge kolskih sindikata koji su
upozorili na problem i predloili niz rjeenja. (Jutarnji list, 22. 10. 2005.,
napad uenika na nastavnicu srednje kole)
7. lanak je dan na autorizaciju voditelju krizne intervencije (Veernji list,
15. 6. 2001. i Nedjeljni Vjesnik, 8. 7. 2001., ubojstvo i samoubojstvo u
srednjoj koli)
Drugi primjeri izvjetavanja o kriznim dogaajima i intervencijama, oni povrni,

nepromiljeni, ukazuju da se esto navode netonosti vezane za injenice, pogreni
nazivi institucija, imena ljudi, koriste se upitnim izvorima informacija (prolaz-
nici, ljudi koji ne znaju, traumatizirani svjedoci) izvlae stvari iz konteksta, trae
krivci, zbog neznanja neopravdano se optuuju ljudi i popuje se (to je trebalo
i nije trebalo uiniti). Najgore je kad se ljudima zadire u privatnost, navode puna
imena i adrese, objavljuju fotografije, prepriavaju detalji (koji su ionako nevani),
iskoritava djecu u funkciji tune prie, a svemu jo dodaju senzacionalistiki na-
slovi i okantne fotografije.
Primjeri negativne novinarske prakse

1. Bombastini, senzacionalistiki naslovi
SKOIO U SMRT S KRIA ZAGREBAKE KATEDRALE (Jutarnji list, 20.
3. 2004., samoubojstvo uenika srednje kole)
DJEAK UBIJEN 6 DANA PRIJE 12. ROENDANA (Glas Slavonije, 18. 10.
2000., pogibija uenika)
DJED ZBOG UNUKA IZREETAO UENIKA I NJEGOVE RODITELJE
(Veernji list, 6. 10. 1999., ubojstvo i ranjavanje u osnovnoj koli)
NASTRANI DOMAR DIRAO CURICE DOK SU ARALE PO PLOI (Arena,
svibanj 1999., bludnienje domara nad uenicama)
143

2. okantne fotografije
Fotografija mrtvog tijela na ulici (Veernji list, 23. 1. 2000., samoubojstvo
uenika srednje kole)
Fotografija oruja napada - ipke automobilskog mjenjaa (Jutarnji list,
22. 10. 2005., napad uenika na nastavnicu u srednjoj koli)
Fotografija s potpisom U malenom kabinetu engleskog jezika, gdje se odi-
grala krvava drama, i juer su bili vidljivi krvavi tragovi zloina (Jutarnji
list, 7. 10. 1999., ubojstvo i ranjavanje u osnovnoj koli)
3. Odavanje identiteta (u originalnim tekstovima navedena su puna imena i
prezimena)
X.Y.* ivio je u potkrovnom stanu u Ulici xx* br. 5 sa svojim roditeljima i
sestrom. (Jutarnji list, 23. 1. 2000., samoubojstvo uenika)
Fotografija mladia i tekst: X.Y.* 16 god., uenik Gimnazije X.X.* juer se u
naselju xx*, bacio s 20. kata. Bio je uenik II. prirodoslovno-matematikog
razreda. (Veernji list, 9. 3. 2006., samoubojstvo uenika)
Fotografije i tekst X.Y.* odrastao je u imunoj obitelji iz Z.Z.* i X.Y.* u
koli predavao 25 godina (Arena, lipanj 2001., ubojstvo i samoubojstvo
uenika)
4. Pozivanje na prole sline dogaaje
Napadi na profesore Varadin 2001., Split 2003., Makarska 2005., Za-
bok 2005. daju se kratki opisi napada radi prolaznih ocjena (Jutarnji
list, 22. 10. 2005.)
Navode se tri prola tragina sluaja pogibije uenika na maturalnom puto-
vanju (Vjesnik, 2. 4. 2004., nakon pogibije uenika srednje kole)
5. Prepriavanje detalja nesree
X.Y.* koji je bio na katu autobusa, ustao je sa sjedala u prednjem dijelu
autobusa, doao do zadnjeg dijela i pozvao kolege da zapjevaju. Otvorio je
krovni prozor i, okrenut suprotno od smjera vonje, provukao glavu van ba
u trenutku kad je autobus prolazio ispod nadvonjaka. U istom je trenutku
od udara glavom u betonski nadvonjak mrtav pao na pod. Navodno se ne-
sretni mladi ak do struka izdigao iz autobusa. (Jutarnji list, 2. 4. 2004.,
pogibija uenika)
I dok je X.X.* ila u razred, Y.Y.* je banuo u kabinet i iz unutarnjeg depa
sakoa izvukao pitolj Mauzer kalibra 9 mm. Stao je na vrata i pucao poka-
zuje nam ravnatelj. Iz malenog kabineta zauli su se panini vrisci, Y.*-ov
sin i njegova supruga, inae lijenica, prvi su zajedno sa svojim djetetom
pobjegli van. Zatim su izletjele majke dvojice uenika i nastavnica A.A.*.
B.B.* ostao je leati na sredini kabineta, njegova ena takoer je bila teko
144

ranjena. Metak je pogodio i C.C.* koji je pobjegao iz kabineta i sakrio se u
svom razredu. Nastavnici su odmah skoili i pokuali pomoi ozlijeenima,
ali za B.B.* bilo je prekasno, umro je na putu do KB Dubrava. (Jutarnji list,
7. 10. 1999., ubojstvo i ranjavanje u osnovnoj koli)
6. Implicitne i sugestivne poruke
Iako su katedrala i Nadbiskupski dvor pod nadzorom i zatitom, katedrali
se moe neometano prii s kaptolskog trga te neopaeno prii skelama pod
okriljem mraka. (Jutarnji list, 20. 3. 3004., samoubojstvo uenika)
Na kraju kolske godine u Pomorskoj koli nezadovoljan jedinicom, mladi
otiao kui po pitolj i njime zaprijetio profesoru, pa u kolskom hodniku
ispalio dva hica. Profesor mu je nakon toga zakljuio dvojku. (Jutarnji list,
22. 10. 2005.)
7. Navoenje injenino pogrenih podataka o kriznom dogaaju
Susjedi koji nisu eljeli biti imenovani ni fotografirani, rekli su da mladia
nitko od njegovih prijatelja ni prisutnih ribia nije pokuao spasiti iako
je dva puta izronio i zatim potonuo. (Veernji list, 2. 6. 2007., utapanje
uenika)
8. Izvlaenje stvari iz konteksta
Naslov: Smrt 14-godinjaka Novi propust Ministarstva obrazovanja
Savjet strunjaka djeci: Vrijeme lijei sve rane Djeca: Pitali su nas 'kako
ste' i rekli 'bit e bolje' (Jutarnji list, 31. 5. 2008., samoubojstvo uenika
osnovne kole)
9. Upitni izvor informacija
Novinar citira ljutitu majku jednog uenika Iz ministarstva je porueno
da e njihov tim doi tek kad djeak umre, jer je tada jo bio u komi. Tako
da je taj tim strunjaka stigao u kolu tek dva tjedna nakon smrti uenika...
lanice strunog tima djeci su poruile da o ovom razgovoru ne smiju nita
govoriti, pa ak ni roditeljima. (Jutarnji lit, 31. 5. 2008., samoubojstvo
uenika osnovne kole)
10. Pogreno navoenje Drutva za psiholoku pomo, aktivnosti kriznih
intervencija, imena strunjaka u timu i dr.
11. Uredniko kraenje teksta koje ne vodi rauna o navedenim
mogunostima i opasnostima izvjeivanja o traumatskim dogaajima i
psiholokim kriznim intervencijama.
Na je zakljuak da novinari koji piu i izvjeuju o kriznim dogaajima trebaju

znati koliko takvi dogaaji mogu prouzroiti akutne i dugotrajne patnje ljudima koji
su ih proivjeli direktno ili indirektno, to pridonosi ublaavanju patnje, to do-
145

datno traumatizira, kao i kako mogu kao izvjestitelji pomoi ili odmoi onima koji
profesionalno pomau (psiholozima, lijenicima, vatrogascima) Istinito i znanjem
potpomognuto izvjeivanje o kriznim intervencijama obznanjuje da je stradalima
pruena pomo, da se o njima brine te poruuje onima koji to ne znaju da postoje
timovi za takvu vrstu prve psiholoke pomoi to smatramo da je dodatna podrka
onima u oporavku te je za javnost korisna informacija. Izvjeivanje o kriznim in-
tervencijama ujedno je i podrka radu strunjaka-pomagaa. Jednako je tako za
javnost korisno, i za stradale i njihove blinje, podravajue pisati o uobiajenim
reakcijama na traumatske dogaaje te o tijeku oporavka i nainima na koje obini
ljudi mogu potpomoi taj oporavak.
Takoer smatramo da je nuno da se novinari i pomaue struke udrue u na-
porima da se pomogne onima koji su u nevolji i da se prepoznamo kao strunjaci
na istom zadatku. Iako postoje kodeksi profesionalnog obavljanja posla, nee ih se
pridravati oni koji ne vjeruju da je to zaista vano. Stavovi i uvjerenja mogu se
mijenjati stjecanjem znanja pa pretpostavljamo da su temeljna znanja iz psihologije
(i traumatske psihologije) ono to studentima novinarstva i gotovim novinarima
psiholozi mogu pruiti.
1. Arambai, L. (ur.) (2000.). Psiholoke krizne intervencije. Zagreb: Drutvo za

psiholoku pomo
* AA, BB, CC, XX, YY, ZZ iz etikih su razloga ovdje zamijenili prave inicijale ili imena koja su bila navedena
izvorno u tekstovima i izjavama novinara
O autorici
Branka Starc, prof. psihologije, branka.starc1@zg.t-com.hr, Drutvo za psiholoku
pomo, Zagreb, voditeljica tima za psiholoke krizne intervencije. Kao predkolska
psihologinja i kao voditeljica tima za krizne intervencije sudjelovala u TV emisijama, pi-
sala i davala izjave i intervjue za razliite vrste novina te tako prikupila raznolika iskustva
u suradnji s medijima od izuzetno velikog stupnja suradnje i meusobnog potovanja do
nepotivanja sudionika kriznih dogaaja i strunog pristupa.
146

Sanja Modri
Zato se zapalio?
U emu su sve hrvatski mediji pogrijeili izvjetavajui o tragediji jednog
djeaka i kako je to trebalo raditi
Lani sam prihvatila poziv zagrebakog izdavaa Europapress Holding, za ije sam
izdanje Jutarnji list radila vie od 10 godina, da napiem profesionalno etiki
prirunik za novinare i urednike. Reeno mi je da izdanja EPH-a imaju veliki pro-
blem standarda i da kompanija nasuno treba jasne smjernice za rad - ono to ima-
ju BBC, New York Times i svi ozbiljni mediji na svijetu - kako bi se na najmanju
moguu mjeru svelo objavljivanje neprofesionalno pripremljenih sadraja i priloga
u kojima se kri novinarska etika. To me je zanimalo i to sam i napravila.
Jedan iskusni kolega, erudit i cinik, proitao je konanu verziju i rekao je ovo:
Sanjin prirunik je kao Staljinov ustav iz 1936. To je jako dobar rad, nemam
tome nita dodati ni oduzeti. Jedino to to to tamo pie nema nikakve veze sa
ovdanjom stvarnou.
Prirunik je tiskan i razdijeljen suradnicima. Nedavno sam otila iz Jutarnjeg lista u

potrazi za mjestom gdje ta duhovita dosjetka nee biti u toj mjeri istinita.
Treba, meutim, naglasiti da u Hrvatskoj nema idealne medijske oaze. Hrvatsko
novinarstvo je tranzicijski poemereno i sirovo - kao i pravosue, kao i visoko obra-
zovanje - velik broj novinara, a to je jo mnogo gore ni urednika, nema dovoljno
znanja da bi se kvalitetno nosili sa sloenijim temama.
Da stanje openito nije dobro i da je veoma daleko od najboljih principa profesije
pokazat emo na jednom primjeru koji je bio top-tema svih hrvatskih medija 2008.
godine.
Istraila sam, dakle, kako je praen i ispraen sluaj djeaka koji se u oujku zapalio
u koli, pretrpjevi vrlo teke ozljede.
Za one kojima je sluaj nepoznat, podsjeam na faktografiju.
Djeak od 13 godina, uenik 7. razreda jedne kole, vrlo dobar ak, iz cjelovite obi-
telji, doao je toga dana ranije u kolu, otiao u WC, zalio se razrjeivaem, iziao
na hodnik pred nekoliko druge djece, kresnuo upaljaem i zapalio se. Reagirale su
neke nastavnice i ugasile plamen, dijete je prevezeno u bolnicu s tekim i za ivot
147

opasnim opekotinama. Vie mjeseci je lijeen i mnogo puta operiran. kolske vlasti
odobrile su u rujnu da ga nastavnici dolaze kui pouavati jer jo ne moe ii u kolu.
Priloge o tom traginom dogaaju u novinama, na televizijama i na web-portalima
analizirala sam traei odgovore na sljedeih osam pitanja:
1. Gdje su prilozi plasirani i s kakvom opremom?

2. Jesu li mediji razotkrili identitet rtve i do koje mjere?
3. U kojoj je mjeri i na koji nain javnost obavjetavana o prirodi djetetovih
ozljeda?
4. Je li se i kako nagaalo o motivima samoozljeivanja?
5. Jesu li objavljivani detalji iz obiteljske anamneze rtve?
6. Jesu li prilozi bili garnirani senzacionalistikim pikanterijama?
7. Koji je tip galanterije odabiran uz glavne priloge?
8. Kakvim fotomaterijalom su prilozi ilustrirani?
Prije nego to pogledamo kako su se mediji nosili s tom tekom priom, htjela bih
podsjetiti kakva pravila postavlja struka za tretman takvih vijesti.
Prvo to je bitno jest da je rije o okantnom i osjetljivom dogaaju s kojim se u
svakom pogledu mora rukovati s posebnom odgovornou i taktom.
Ovdje kao aktere imamo dijete na poetku puberteta, dakle u esto osjetljivoj dobi,
dijete koje neoekivano izvodi jedan oajniki in u kojem je moglo izgubiti ivot.
Imamo djeakove kolege, u istim, osjetljivim godinama, pred kojima se in odigrava
i drugu djecu koja e kasnije, iz druge i tree ruke, saznavati to se dogodilo. Imamo
zatim traumatizirane nastavnike, roditelje, obitelj, znance i prijatelje, kolu, cijelu
malu zajednicu, i na kraju - opu javnost.
Oko jednog munog i svima neobjanjivog dogaaja formiraju se, dakle,
koncentrini krugovi unutar kojih i meu kojima e pulsirati vijesti o tragediji, ver-
zije i prepriavanja, kako to uvijek i biva.
Budui da je dogaaj kontroverzan i klizav, emocionalno i etiki, odgovorni novinari
i urednici obraivat e ga s maksimumom skrupula i s mjerom. To znai da e u
svakoj fazi obrade imati na umu:
da njihovi prilozi ne smiju poveavati tetu koja je ve nastala,

da ne smiju nanositi jo veu bol nego to je ve nanesena,
i to je posebno vano, da intonacija priloga, u cjelini i u detaljima, mora
biti usmjerena na to da se labilne osobe odvrate od ponavljanja ili kopiranja
takvog ina.
148

Pritom nije doputeno:
osuivanje ili bilo koji tip stigmatizacije rtve ili njoj bliskih osoba,
moraliziranje,
podizanje tenzije,
senzacionalistiko kopanje po privatnosti.
Potrebno je voditi rauna o tome da e rtva, ak i ako fiziki potpuno ozdravi, kao
i njezina obitelj, cijeli ivot biti obiljeeni traginim dogaajem i da im se ne smije
oteavati emocionalno ozdravljenje i povratak meu ljude u javnost.
E, sada da vidimo u to su se jasna pravila izmetnula u tom konkretnom sluaju.
1. Plasman. Pretena veina medija objavila je izvjetaje o tom sluaju s nekom
varijantom naslova Uenik se u koli polio razrjeivaem i zapalio, na lagerskim
pozicijama, meu glavnim vijestima, u velikom opsegu, s vie fotografija, najee
s posebnom najavom, a samo neki, primjerice Novi list i Glas Istre, objavili su taj
izvjetaj na stranicama crne kronike.
Dakle, hrvatski mediji, u principu i s rijetkim iznimkama, dali su dogaaju izuzetan
znaaj. To nije prikladno za osjetljivu priu poput te jer se jakim plasmanom vie
podilazilo senzacionalistikim strastima nego to se procjenjivala stvarna informa-
tivna vrijednost vijesti koja se sutinski moe kvalificirati kao tragina bizarnost, a
ne kao dogaaj koji je svakodnevan i stoga poopiv.
2. Identitet rtve. Veina medija odluila se za djelominu zatitu djeakova
imena navoenjem inicijala. Jutarnji list iao je najdalje u otkrivanju identiteta
navodei puno ime i inicijal prezimena. RTL i portal Javno te Novi list i Glas Istre
izvjetavaju o sluaju djeaka izostavljajui svaku naznaku o imenu. Istodobno svi
su imenovali grad u kojem se zbio dogaaj, kolu, razred, ravnatelja i pedagoga,
neki su objavili fotografije kolskih kolega, bake itd.
Budui da djeakovo ime i prezime nije navoeno, moglo bi se napreac zakljuiti da
su mediji, to je u ovakvom sluaju i opravdano, titili identitet rtve. No tip zatite
primijenjen u tom sluaju zapravo je laan i cinian, odnosno pokazuje krajnje nera-
zumijevanje smisla i samog instrumenta zatite. Koji je, naime, smisao prikrivanja
imena kad se daje grad, ime kole, razred i ime ravnatelja, fotografije i izjave bake
itd.?
3. Ozljede. RTL izvjetava da je opeeno 70 do 80 % djeakova tijela. Jutarnji
list citira dr. Kljunka koji je dijete operirao: Opeklinama je zahvaeno 90 % tijela
te doktoricu kari iz Intenzivne: ivot mu je ugroen, ima duboke opekline na
velikoj povrini. 24 sata, Novi list i Glas Istre navode da su djetetu opeeni vrat,
ruke i 90% lica te citiraju ravnatelja kole da je djeak dok je gorio bio pri svijesti,
149

te da je ak pokuavao ustati. U vie se medija prenosi da su djeakove ozljede
sline ozljedama vatrogasaca u kornatskoj tragediji. Ne navodei izvor, prenosi se
i sljedee: Tekuina je relativno dugo gorjela, dolo je do dubokih opeklina, pre-
kinuta je cirkulacija, ugroeni unutarnji organi. Portal Indeks ima ravnatelja koji
kae: Cijelo lice i ruke bile su mu crne, to znai da su ozljede teke. Isti medij
odmah zatim navodi da e: Na zamolbu obitelji, informacije o zdravstvenom stanju
djeaka ostati nedostupne javnosti. Citira se ministra Primorca (koji je lijenik i
kao lijenik i ministar kae): Moemo se jedino moliti za njega.
Tu takoer vidimo nesnalaenje medija koji objavljuju niz eksplicitnih detalja o
djetetovim ozljedama i prognozama za ozdravljenje, ali uoavamo i nevjerojatno
ponaanje medicinara i pedagoga koji krajnje nesuzdrano sudjeluju u usmjera-
vanju prie. Tko moe razumjeti zato i s kojom idejom strune osobe izjavljuju, a
mediji neodgovorno prenose, da su djeakove ozljede sline ozljedama kornatskih
vatrogasaca - rtava koje su tada ve bile sahranjene. Kako ministru lijeniku pada
na pamet da kae kako se za dijete moemo samo moliti!
4. Nagaanja o motivima. Toga je bilo u ogromnim koliinama. Na
gaaju sami novinari, ali i njihovi sugovornici, i sve to zavrava u prilozima. Ju-
tarnji list citira gradonaelnika Varadina Ivana ehoka: Iz razgovora s ravnate-
ljem moda mogu naslutiti da je rije o ljubavnim problemima, kae varadinski
gradonaelnik i pedagog po struci. 24 sata pie: Nagaa se da su motiv ljubavni
jadi, ali nita nije potvreno. Dio medija pronaao je sirotu baku koja kae: Nikad
s njim [njenim unukom] nije bilo nikakvih problema, normalno se ponaao, nije re-
kao da ga ita mui. Novi list i Glas Istre: Jo uvijek nisu poznati razlozi, mogue
da je rije o nesretnom sluaju; neki sumnjaju da je rije o ljubavnim jadima.
Indeks operira nagaanjima ve u naslovu: Varadinski osnovnokolac zapalio se
zbog ljubavnih jada? Upitnik na kraju naslova pokazuje krajnju hipokriziju jer se
u tekstu koji slijedi tvrdi da razlozi samospaljivanja nisu poznati. Indeks i portal
Javno prenose da je djeak bio vrlodobar ili odlian uenik sugerirajui da za trage-
diju, dakle, nije bilo nikakvog razloga. Javno ima pedagoginju Snjeanu e: To je
odlian i miran uenik s kojim nikad nije bilo problema.
Jedini glas razuma citira 24 sata, ali negdje na zadnjem mjestu u prilogu. To je vodi-
teljica psiholokog tima eljka olovi-Rodik: Najmanje je vano traiti zato se to
dogodilo. No dan nakon to su objavili to trezveno upozorenje, 24 sata nastavljaju
priu pod naslovom: Htio pokazati curama da je jai od vatre?'.
U ba svim preporukama o medijskom tretmanu tema kao to je ta, a pogotovo kad
je rije o djetetu, izriito se trai da se ne nagaa o motivima. Pokuaj samoubojstva,
ako je uope bilo to, ne moe se objasniti jednim faktorom, a pogotovo ne banal-
nostima, on je uvijek posljedica sloenog niza okolnosti. Da nije tako, sva nesretno
zaljubljena djeca u pubertetu digla bi ruku na sebe. Svi tinejderi koji imaju pet
jedinica pokuali bi se ubiti. Nadalje, to to je dijete dobar ak ne znai, kako to i
150

vidimo, da kod tog djeteta ne postoji nikakav rizik. Struna literatura naglaava da
se takozvanoj mirnoj i dobroj djeci esto posveuje nedovoljno panje, a ta djeca
takoer imaju probleme, samo ih okolina obino ne vidi. Svjetska zdravstvena or-
ganizacija posebno upozorava da nepostojanje rizinih faktora ne znai da samim
time u adolescenta ne postoji rizik od samoubojstva.
5. Obiteljska anamneza. Prvo to je medijima palo na pamet jest da citi-
raju Centar za socijalnu skrb gdje su saznali da u obitelji nema problema. Jutarnji
list kae da su takav dojam ostavili i djetetovi baka i djed, a i susjedi koji su rekli
da je rije o obitelji u kojoj nikad nije bilo svaa ni nesporazuma. Novi list i Glas
Istre citiraju ravnatelja: Djeak kod kue nije imao problema.
Takvim tumaenjima, kao i navoenjem da je dijete bilo dobar ak, sugerira se da je
djeakov in neobjanjiv. To, naravno, ne moe biti istina. Razlozi i povodi za takav
in uvijek postoje, ak i onda kada nisu vidljivi ili jo nisu uoeni izvana i u pravilu
su vrlo sloeni. Znai, da bi se djeaku moglo pomoi, strunjaci tek trebaju istraiti
postoje li eventualni poremeaji u djeakovom odrastanju, mentalnom zdravlju,
obitelji ili ne, a to treba uiniti u miru i izvan medija.
6. Jo senzacionalistikih pikanterija. Jutarnji list trai roditelje
i nalazi ih ispred odjela za intenzivnu njegu bolesnika, ali naglaava da oni s no-
vinarima ne ele razgovarati. Citiraju i nekog djeaka koji je rekao da je djeak u
nekoliko navrata najavljivao da e sebi neto uiniti. 24 sata prenosi da je djeak,
prije nego je kresnuo upaljaem, navodno povikao: Sad ete vidjeti kako gorim.
Portal Indeks citira gradonaelnika ehoka: Nastavnica je donijela aparat za
gaenje. Navode da je djeak bio u sekciji aviomodelara i vjerojatno je znao kako
e razrjeiva reagirati na vatru. Sljedei dan 24 sata detaljiziraju ovako: Primio
je 17 litara tekuine, ima opeklinski sindrom, ugroeni su mu bubrezi, nije pri svije-
sti, dre ga na sedativima. Zatim: Debela pamuna odjea usporava sagorijevanje
i kontakt s koom, ali igra s vatrom uvijek je opasna.
To je sve suvino i karikaturalno. Zamislite, roditelji koji se boje da im dijete umire,
ne ele razgovarati s novinarima!
7. Galanterija. Jedini vezani sadraji koje su se hrvatski mediji dosjetili
objaviti uz ovu priu bolje da nisu ni objavljeni. Dok se djeak bori za ivot, Novi
list i Glas Istre obavjetavaju nas da su u 2 godine zabiljeena 2 samoubojstva sa-
mospaljivanjem koja, citiram, nisu ostala na pokuaju ve su zavrila traginom
smru i onda se navode okolnosti tih sluajeva.
Ono to je trebalo biti objavljivano uz tu priu, a nigdje nije, to su, na primjer,
objanjenja psihologa i psihijatara o tome kako uoiti eventualne znakove depresije
i drugih tekoa i do kojih opasnosti ona moe dovesti kod djeteta. Prenijeti poruku
da je depresija znak za alarm i za roditelje i za pedagoge, ali da se ona moe uspjeno
lijeiti. Savjetovati roditeljima kako ispravno reagirati u sukobima s djecom. Pouiti
151

ih kako ne bi trebali reagirati. Objasniti gdje se u odgoju ine greke i do kakvih
posljedica te greke mogu dovesti. I tako dalje.
8. Fotomaterijal. Portal Indeks daje 9 fotografija na kojima su djeakova
kola, djeca, veina s lea, ali nekima se vide lica, zatim policijski automobil itd.
Jutarnji list objavljuje fotografije djece kojima se vide lica i fotografiju bake. Portal
Javno daje uz tekst fotografiju operacijske sale iz neke druge prie, ali se to ne kae.
Novi list i Glas Istre hitnu pomoi. RTL objavljuje puno fotografija, ali primjetno je
da su na njihovima sva djeca snimljena s lea.
Jedino RTL u objavljivanju fotomaterijala nije nigdje pogrijeio. Kod drugih se vidi
konfuzija pa se stjee dojam da bi svi bili objavili apsolutno sve samo da su imali.
Najvei skandal napravio je 24 sata kad je poslije objavio slike teko ozlijeenog
djeaka za vrijeme lijeenja u bolnici, s analizama njegovog psihikog stanja, zbog
ega je reagirala i pravobraniteljica za djecu. Tu je naravno pitanje tko im je to
omoguio od strunih osoba unutar zdravstvene ustanove koje bi morale imati
adekvatna etika znanja, odnosno tko je suuesnik. 24 sata nedopustivo skidaju
odgovornost sa sebe tvrdei da su Metode lijeenja, naine i fotografije objavili u
suglasnosti s djeakovim lijenikom i ravnateljem, a redakcija nema nikakvih saz-
nanja da su roditelji bili protiv objave.
Mislim da tome nije potreban nikakav komentar.
Zakljuak
Ova analiza pokazuje da hrvatski mediji ili nisu ni izdaleka dovoljno educirani za
obradu takvih tema, ili ih nije briga kakvu tetu proizvode. Iz niza detaljnih pre-
poruka o tome kako pisati o sluajevima poput toga citirat emo tri kljune da bi-
smo jo jednom naglasili koliko je toga u konkretnom sluaju prekreno i drastino
prekreno. Pogrean pristup, naravno, nije eksces, nego pravilo, ponavlja se iz
sluaja u sluaj.
1. Zatititi aktere dogaaja. Dakle, u izvjetavanje o pokuaju samoubojstva

i drugih stradavanja, u svim fazama rada, aktere dogaaja treba tititi od stigme,
dodatnih emocionalnih patnji i gubitka dostojanstva te im ne oteavati oporavak i
povratak u ivot. Tome slui odgovorna zatita identiteta rtve i njoj bliskih osoba.
Odatle ideja da je ispravno izvjetavanje minimalistiko i da nije dobro objaviti
fotografije rtve.
2. Oprezno izvjetavati o uzrocima samoubojstva. Izvjestitelji i njihovi ured-
nici takoer moraju znati da samoubojstvo nikad nije rezultat jednog faktora ili
dogaaja, nego je rije o sloenoj interakciji mnogo faktora. Ponekad je, ak i za
strune osobe, vrlo teko dijagnosticirati uzroke samoubojstva, ali svakako ih se ne
smije tumaiti ni kao neobjanjiv in, ni pojednostavnjeno. Potrebno je zato paziti
152

da se o samoubojstvu ne izvjetava kao o metodi rjeavanja osobnih problema, kao
to su emocionalne potekoe ili neuspjeh u kolovanju.
3. Ne navoditi detalje izvrenja ina. Budui da izvjetavanje o samoubojst-
vu moe utjecati na labilne osobe, tako da one odlue kopirati tuu tragediju,
nuno je izbjegavati svako navoenje detalja o metodi izvrenja ina, a pogotovo
senzacionalistikih detalja.
Posebno je vano da nisu doputeni opisi fizikih posljedica samoubojstava koja ne
zavre smru. I tako dalje.
Na sluaj pokazuje da nijedna od tih preporuka u medijima nije dosljedno poti
vana, ali i to da krivnju za to treba djelomino podijeliti i s predstavnicima drugih
involviranih struka. Ono to je, dakle, oigledno svima potrebno jest temeljita edu-
kacija u strunom i etikom smislu. Ona je preduvjet za izgradnju integriteta novi-
nara koji, tek tada kad budu imali potrebna znanja, mogu odbiti eventualne pritiske
urednika da u izvjetavanju probijaju granice doputenoga.
O autorici
Sanja Modri
Kolumnistica i pomonica glavnog urednika Novog lista, ranije isto to u Jutarnjem li-
stu. Godine 2007. objavila prirunik za novinare Kako i zato u izdanju Europapress
Holdinga koji kompanija smatra svojim kodeksom za profesionalna i etika pitanja.
Dobitnica etiriju nagrada Hrvatskog novinarskog drutva: 1994. za najbolji intervju (Novi
list), 1995. za najbolju kolumnu (Novi list), 2001. za najbolje ureenu rubriku (Politika
u Jutarnjem listu) i 2005. Novinar godine (Jutarnji list) te dviju stipendija: 1993. Society
of Newspaper Editors u SAD-u i 1997./8. stipendija Knight Wallace Fellowship u SAD-u.
Zavrila komparativnu knjievnost i anglistiku na Filozofskom fakultetu.
153

Jasenka Pregrad
Tko je za to odgovoran?
Raspodjela odgovornosti za objavljeno i uinak objavljenog
S prakticiranjem osobne odgovornosti u naoj zemlji, openito govorei, ne stojimo

ba dobro. Najea praksa sastoji se od prigovaranja i kukanja to netko (obino
vii u hijerarhiji i moniji) neto (ne)radi kako bi valjalo, meutim vjerojatnost da
prigovarai uine neto ime bi to promijenili vrlo je mala. Dakle, rado one koji
imaju mo kritiziramo, ali nerado uzimamo za ozbiljno barem onoliko moi koliko
je imamo i u ime osobne odgovornosti djelujemo onako kako smatramo da valja. I
tako se loptamo s odgovornou prebacujui je uvijek onom drugom, sljedeem,
viem. Ako nikako ne moemo prebaciti odgovornost u tue dvorite, pribjegavamo
strategiji smanjenja vidokruga pa radimo samo ono to je u naem uskom opsegu
zaduenja, trudei se da ne vidimo cijeli kontekst unutar kojeg djelujemo. Dakle,
kad je u pitanju pojedinana osobna odgovornost (koja je ishodite za graanske
inicijative i akcije i graansku demokraciju), jo uvijek vuemo repove autoritar-
nosti.
S druge strane, pogotovo kad su mediji i njihov sadraj u pitanju, rado se pozivamo
na volju ljudi, njihove odluke i izbore te njihovim pravom na slobodu odluka esto
prekrivamo ili iza nje skrivamo svoje vlastite odluke i odgovornost za te odluke. Pa se
tako svaki pokuaj da se uspostave neke drutvene vrijednosti (primjerice etike ili
pravo na privatnost, integritet, relevantnu istinu) i da se svatko tko sudjeluje u me-
dijima pozove na vlastitu odgovornost, odluke i injenja proglaavaju cenzorstvom,
oduzimanjem ili nijekanjem sloboda, a akteri takvih pokuaja proglaavaju autori-
tarnim, eljnim moi i kontrole ili u najmanju ruku nedovoljno demokratinima.
Biserka Cvjetianin ustvrdila je S obzirom na to da su mediji postali, u oima dijela
intelektualnog svijeta, pojam demokratskog pluralizma, nastaje paradoks da je in-
telektualac, koji se odvai na kritiku medija, izloen optubama da odbija igrati igru
stvarne demokracije. Ona dalje navodi da Bourdieu (suvremeni francuski filozof),
pozivajui se u svojoj knjizi O televiziji na Augustea Comtea i njegovu misao Zna
nje, iz kojeg proizlazi predvianje; predvianje, iz kojeg proizlazi akcija, tvrdi da su
teorijska i znanstvena kritika medija kljune u nastajanju promjena individualnih
ponaanja i poboljanju stvari. (Zarez, 2004.)
Vano je uiniti razliku izmeu liberalizma koji zagovara pravo na slobodu vlasti-
tog izbora i djelovanja, ali bez odgovornosti za posljedice koje takve odluke imaju
154

po druge (svatko moe to hoe, ako moe) i graanske demokracije koja poiva
na naelu drutvene jednakosti i ravnopravnosti pojedinaca u zajednici (koja osim
slobode pojedinca vodi rauna i o neugroavanju sloboda drugih pojedinaca i o do-
brobiti zajednice).
U ime injenja te razlike u ovom tekstu pokuavam jasnije raspraviti distribuciju
odgovornosti u tako sloenom poslu kao to je suradnja psihologa s novinarima ili
tako sloenom materijalu kao to je psihologija u medijima.
Sve nae odgovornosti

Poet u primjerom iz svog profesionalnog ivota. Novinarka s kojom sam ve prije
suraivala nazvala me i zamolila da u kameru komentiram adolescentna samou-
bojstva, njihov motiv, povod za tako lud in i dok je govorila, razabrala sam da je
vidno uzrujana. Nekoliko sati kasnije dola je sa snimateljem. I dalje su oboje bili
vidno uzbueni. Pitala sam to je povod i kontekst izjave psihologa i ula teku i
opasnu priu. Ukratko na veernjoj konferenciji za novinare policija je izvijestila
i o jednom pokuaju suicida adolescentice (i oito dala dovoljno podataka da ambi-
ciozni mladi novinar pronae identitet i mjesto stanovanja). Urednik je novinarima
dao zadatak da naprave priu o tom dogaaju pa su nazvali i s majkom adolescen-
tice dogovorili intervju drugo jutro. Kad su doli u njihov stan, majka je rekla da se
djevojka nije jo probudila, ali da e sigurno svaki as, skuhala kavu te su poeli in-
tervju s majkom. Djevojka se probudila, putem iz sobe ka kupaonici vidjela kameru
u kuhinji te se iz kupaonice vratila onako nepoeljana i u spavaici sa iletom u ruci
te, pogledavi u svoju majku pa novinarku, rekla Hoete samoubojstvo?! Hoete
krvi?! i u kameru duboko zarezala venu na zapeu. Kad je krv potekla, majka je
zakukala, a novinarka pozvala hitnu pomo, koja je brzo dola i djevojku odvezla na
psihijatriju. Poslije su psihijatri rekli majci da je dobro to su je temeljito pregledali,
jer je bila sakrila ilet u usta, pa su time sprijeili i trei pokuaj. Rekla sam to im
jedino mogu u ovom kontekstu rei u kameru, to ih je oboje razveselilo, pa smo
tako snimili otprilike ovo: - pokuaj samoubojstva je privatni i intimni (oajniki)
in i ako jest nekome poruka, onda je to poruka roditeljima, prijateljima, blinjima,
a nikako javnosti. Usmjeravanje te poruke k javnosti s jedne strane pomae da njena
majka i njeni blinji (vjerojatno ponovo) ne uju i ne uzmu za ozbiljno nju i ono to
im hoe rei, a s druge strane banaliziraju tako stranu bol i povredu koja nekoga
moe dovesti do samoubojstva. Djevojka je, kao i veina mladih, vrlo iskreno, izra-
vno, spontano i saeto reagirala ciljajui tono u sutinu odnosa medija (i majke)
prema sebi i zapravo im je dala ono po to su i doli. Tako su urednik i novinari
izravno odgovorni za njen drugi pokuaj i njenu hospitalizaciju pa je to izvrsna po-
ruka medijima da imaju odgovornost za odluke o emu e i kako izvjetavati. Pijui
ljekovitu oltansku travaricu nakon obavljena posla, rekla sam im da taj komentar
urednik nee objaviti, a ako je pametan, nee objaviti ni prilog i snimku krvi u
kameru i zamolila novinarku da mi javi sudbinu itavog priloga. Nekoliko dana
155

poslije novinarka me pozvala na kavu i ispriala mi kako je urednik bio vrlo zado-
voljan njihovim uratkom, no s obzirom na mogunost da se njihova TV kua pozove
na odgovornost, odluio je ne pustiti priu u eter. Novinarka mi je tom zgodom
zahvalila to sam joj pomogla da shvati razine odgovornosti u takvoj vrsti novinar
stva i rekla da je dala otkaz. Nakon to je radila neko vrijeme kao profesorica u koli,
vratila se u novinarstvo, ali kao novinarka jednog mirnog mjesenika.
Kako u tom primjeru stoje odgovornosti svih sudionika prie? Djevojka je nedvoj-
beno odgovorna to je od razliitih moguih akcija u toj svojoj velikoj patnji izabrala
upravo pokuaj samoubojstva. Sigurno je mogla odabrati i neto drugo pa upravo
injenica da je odabrala pokuaj samoubojstva govori u prilog ili injenici da sve to
je prije pokuavala nije dalo rezultata i/ili da joj je psihika ravnotea bitno poljulja-
na. Dodue, s obzirom da je maloljetna, njeni roditelji sigurno nose dio odgovorno-
sti to je djevojka dola do tako bolnog i radikalnog stanja. Njena majka odgovorna
je to je dogovorila intervju s novinarima u svoje ime i prekoraila integritet i od-
govornost svoje keri kad je donijela odluku i za nju, a da ju nije pitala. Novinari,
brinui da dobro urade zadatak, tj. dobiju priu, potpuno su previdjeli tu injenicu
i time, zajedno s majkom, povrijedili integritet mlade osobe (koja jo k tome i nije
u psihikoj ravnotei) i oduzeli joj pravo na osobnu odgovornost, tj. ponaali su se
prema njoj kao da je objekt, a ne subjekt. I za takvo svoje ponaanje, premda je ono
iz previda ili neznanja, snose odgovornost.
Ovdje imamo jo jednu zavrzlamu oko odgovornosti roditelja i djece. U naim zako-
nima roditelji se smatraju odgovornima za odluke u vezi s djecom, ali i za ponaanje
djece. Ako roditelji donose odluke koje nisu u najboljem interesu djece i kad
ponaanje djece dokazuje da roditelji nisu umjeni u tom zadatku, centar za socijal-
nu skrb, nakon postupka, donosi odluku o nadzoru nad izvrenjem roditeljskog pra-
va. Tako je npr. uveni brani par Gotovevi dobio tu mjeru kad su se u brendiranju
sebe poeli koristiti i djetetom, ali su je dobili i mnogi drugi javnosti nepoznati ro-
ditelji. Je li ta majka iz spomenutog sluaja imala tu mjeru ne znamo, ali novinari-
ma bi bilo mudro to utvrditi prije nego se priklone odluci roditelja. Naime, ako su
roditelji donijeli odluku koja nije u najboljem interesu djeteta, onda ni novinari ne
rade u najboljem interesu djeteta, bez obzira to se mogu sakriti iza odluke roditelja.
Takav smo primjer vidjeli u emisiji u kojoj je Mirjana Hrga uz prisutnost mame u
njihovu domu razgovarala s jednom od odbjeglih djevojica i izrekla uvenu od-
gojnu reenicu: Vi ste se zabavljale dok je cijela nacija strahovala zbog vas! I te
djevojice su pobjegle od svoje kue, svojim roditeljima, prijateljima, uiteljima,
a ne naciji (kao to se djevojka iz mog primjera nije pokuavala ubiti naciji), niti su
te injenice od ikakve vanosti za naciju da bi je o tome trebalo tako kontinuirano
i temeljito informirati. To to je nacija strahovala odgovornost je medija koji su
se o tome raspisali. Kao da nije dovoljna sva zbunjenost i komar u glavama dviju
odbjeglih osnovnokolki, nego mu jo treba dodati i dimenziju javnosti (to je gubi-
tak prava na privatnost i grubo krenje Konvencije o pravima djeteta UN-a i naih
156

zakona) i krivicu (odgovornost) za to kako se osjea nacija. Roditelji ija djeca bjee
od kue takoer trebaju neku podrku u svom roditeljstvu, tako da njihova odluka u
ime djece i o djeci zapravo trai provjeru, i to je odgovornost novinara.
Policija je odgovorna to nije dovoljno zatitila identitet ovjeka koji je pokuao sui-
cid (pogotovo maloljetnika).1 Urednik je odgovoran za odluku o emu e izvjetavati
(a o emu nee) i kako e o tome izvjetavati. Urednik je odgovoran i prema javnosti
i prema onima o kojima izvjetava (i njihovim blinjima) te prema glavnom i odgo-
vornom uredniku i vlasniku medija. Dakle, urednik je bio odgovoran kad je odluio
izvijestiti o tom pokuaju suicida, bio je odgovoran i kad je odluio da o tome hoe
priu, a bio je odgovoran i kad je odluio da nee objaviti priu i time sakriti
svoju odgovornost i odgovornost medija u kojem radi za drugi pokuaj suicida te
djevojke. Meutim, neobjavljivanje prie ne amnestira ga te odgovornosti. Jedna
je mlada djevojka imala drugi pokuaj suicida i zavrila na psihijatriji povodom
toga to je on elio imati priu. Urednik je u svojoj ureivakoj politici odluio
biti vjeran ciljevima koje mu je postavio vlasnik medija (i poslodavac) i za takvu
svoju odluku o lojalnosti odgovoran je on, a ne njegov poslodavac. Kao to je novi-
narka injenicom da je dala otkaz (i vratila se u novinarstvo onda kad je nala posao
u kojem je radila ono iza ega je mogla odgovorno stajati) izvrsno pokazala da je
svatko od nas, pa i urednik i novinar, odgovoran za izbore koje radi i SVE posljedice
koje iz tih izbora ishode. Ja sam u toj prii bila odgovorna za strunost i za javno-
sti primjeren oblik tumaenja maloljetnikih suicida, meutim, da nisam pitala za
povod i kontekst novinarskog zahtjeva za komentarom, bila bih odgovorna to sam
svojom strunou dala legitimitet i okvir za in koji je upitan i zakonski i etiki i
povrijedila bih opet (iz svojih strunih visina) ovjeka kojeg je ve ivot povrijedio.
Dakle, vlasnici medija mogu se prema svojim proizvodima ponaati kao prema robi
i htjeti je u prvom redu prodati to veem broju ljudi, ime postiu drugu dobit,
a to je novac oglaivaa. I oni, u ritmu liberalizma, to hoe i mogu koliko mogu.
Meutim, snose zakonsku i etiku odgovornost za SVE dobre i loe posljedice koje
iz takve odluke ishode (za materijalnu dobit, utjecaj i mo, posljedice po javnost,
svakog ovjeka ponaosob, a posebno one ijim priama ele postii svoj cilj). Od
urednika pa nadalje do aktera pria i nas psihologa koji ih komentiramo svatko
ima svoju osobnu odgovornost, pa i osobnu profesionalnu odgovornost, a ona nije,
i ne moe biti, amnestirana odgovornou onih drugih.
Jedna mi je novinarka, samohrana majka, u jeku recesijskih otkaza rekla: Ne mogu
sada riskirati otkaz, pa sam pristala... I to je sasvim estita i legitimna odluka. Nema
samo dobrih i samo loih odluka, jer svaka za sobom povlai neke dobre i neke loe
posljedice. Meutim, ono to je vano jest da stojimo iza svojih odluka i ivimo ih
to je mogue odgovornije. Novinarka iz navedenog primjera mogla je i ne pronai
1 Novinarima moda treba rei da se ljudi u poinjenju suicida smatraju neubrojivima te je to jedan od
rijetkih razloga zbog kojih lijenici smiju zadrati osobu u ustanovi mimo njene volje maksimalno 72
sata.
157

adresu te djevojke i njezine majke. Pitanje je koliko bi takvih neuspjeha bilo do
voljno za otkaz. Svijet nije crno-bijeli pa ni nae odluke i izbori, a ni lojalnost ovim ili
onim interesima i dobrobitima. Moemo govoriti o stupnju lojalnosti, o traenju tzv.
i ovo i ono rjeenja, ali tek onda kad otvorimo prozor i ponemo njegovati svijest i
odgovornost i prema ljudima s kojima ivimo, kad, pokuavajui zadovoljiti vlastite
potrebe i interese, potujemo i druge ljude u zajednici u kojoj ivimo.
Jasno mi je da su novinari u tekoj situaciji izmeu ekia profita i nakovnja postu-
lata vlastite struke, i ne bih o ovome na ovaj nain pisala da ne suosjeam s njiho-
vom pozicijom, ali ne mogu odoljeti da ne citiram reenicu iz Kodeksa asti HND-
a: Novinar treba tititi ovjekovu intimu od neopravdanog ili senzacionalistikog
otkrivanja u javnosti. (...) Objavljivanje podataka koji naruavaju neiju privatnost,
bez neije privole, mora biti opravdano interesom javnosti.
ini se da se pojam od interesa za javnost definira vrlo rastezljivo pa bi bilo dobro
da ga novinari i medijski strunjaci preciznije i podrobnije definiraju i omee unu-
tar svoje struke i djelatnosti.
Piui ovaj tekst, dopisivala sam se sa eljkom Gode, novinarkom, jer sam htjela
provjeriti kako se on ita iz cipela novinara, jer mi je bilo vano da tekst bude
razumljiv i da poziva na promiljanja i raspravu i novinare, a s njom imam dug i
dobar odnos, pa sam bila sigurna da e biti otvorena, iskrena i kritina (kao to je
bila i kad smo pisali uvodni tekst za konferenciju). Povremeno u citirati dijelove
njezinih komentara na tekst, jer je to prava ilustracija rasprave i dijaloga struka za
koji se zalaem.
Ne znam hou li ti biti od velike koristi jer je moje iskustvo rada sa so-
cijalno, emocionalno i inim ugroenim vrstama, a imala sam priliku
raditi s gotovo svim osjetljivim skupinama - silovanim, pretuenim,
otetim enama, zlostavljanom djecom, neuspjelim samoubojicama...
jako, jako dobro (moda je to vijest). I govori mi da se moe raditi i
ostati i profesionalan i human i napisati dobar tekst. Ali pretpostavljam
da je za to ipak presudna perspektiva tjednika koji, kakvi god da jesu,
ipak malo dublje zarone u temu, pa strunjaci nemaju osjeaj da su
potrona roba. Ljudi s kojima sam suraivala u veini sluajeva imali
su dojam da radimo na zajednikom projektu (JER TO JESU TAKVE
TEME), da zajedniki radimo neku drutveno vanu stvar. Kad se nau
ljudi kojima je stalo - mogue je da se briu granice meu profesijama,
da tiraa (znam da ovo zvui neuvjerljivo i romantino, al znam da se
moe...) uope ne igra nikakvu igru i sugovornici nemaju osjeaj da su
instrumentalizirani za potrebe dizanja tirae...
158

Naravno, individualne prie su poeljne jer nita tako dobro ne
doarava duh neke teme kao ivi primjeri, ali sve je to mogue napravi-
ti da rtva bude zatiena (premda se uvijek mnogi prepoznaju...). To je
stvar odgoja.
Loptanje s odgovornou:
ljudi to hoe, a psiholozi normaliziraju
Od novinara i urednika mi, psiholozi, esto ujemo argumente ljudi to hoe to
je dokaz da mediji nisu preuzeli odgovornost za slobodu koju su stekli, nego je pre-
bacuju ljudima. to taj pojam ljudi odreuje u takvoj reenici? Tko su ti ljudi
kojima ostavljamo odgovornost za ureivaku politiku? Jesu li oni kolovani za taj
posao? Znaju li da je njima ostavljeno da ureuju medije i da su oni zapravo odgo-
vorni za to to nam mediji nude? Jesmo li ih pitali kako bi, po njihovom miljenju,
trebao izgledati asopis, TV program i dnevna novina koja zastupa interese javno-
sti o stvarima koje se tiu sviju? (Iz Kodeksa asti HND-a)
Mnogobrojna istraivanja razliitih agencija pokuavaju utvrditi to ljudi najvie
prate i u smislu vrste medija i pojedinih sadraja (opis podruja s njihovih web stra-
nica sadrava: baze podataka o stilu ivota, potroakim navikama, konzumaci-
ji medija, zamijeenosti oglasa o pojedinim proizvodima i uslugama u medijima,
navike praenja medija uestalost i koliina konzumacije medija, namijenje-
ne reklamnim agencijama, oglaivaima, medijima), meutim uglavnom nema
istraivanja koja, osim onoga to ljudi najvie prate, pokazuju i ono to bi sve jo
trebali i htjeli, koliko vjeruju medijima, a ni koliko informacije koje im mediji posre-
duju oni sami smatraju relevantnima za razliite i mnogobrojne segmente vlastitog
ivota. Drutvena zadaa novinarstva jest informirati, educirati i zabaviti. Privatna
zadaa vlasnika medija jest prodati robu da bi zaradili. I tu je, po mom sudu, profe-
sionalni i etiki konflikt izmeu novinarstva kao poziva i novinarstva kao zanata. Tu
lei i dio konflikta ili nekompatibilnosti suvremenog novinarstva i psihologije. Ljudi
hoe jesti puno, masno i slatko i ako im to stalno i sve vie nudimo, bit e sretni,
debeli i bolesni. Pa ih onda mediji u velikom opsegu svog prostora (potpomognuti
farmaceutskom i inom drugom industrijom) obavjetavaju da je u njihovom inte-
resu da izbjegavaju etiri bijela otrova (eer, mast, brano i sol) i jo mnogo toga o
zdravoj prehrani. Mnogi ljudi hoe puiti stalno i svuda pa im ne doputamo jer e
biti bolesni i ugrozit e druge te ih (takoer potpomognuti farmaceutskom industri-
jom i brigom za zdravstveni budet) o tome obavjetavamo, pa ak i sprjeavamo.
Psiholozi mogu razumjeti da je ultimativni kriterij za sadraje i nain objavljivanja u
medijima danas gledanost, itanost, klikanost (profit), ali psihologija zna podosta o
ljudima, njihovim mnogim i raznolikim potrebama, prioritetima potreba, obrambe-
nim mehanizmima, identifikaciji, uincima deprivacije (nezadovoljavanja potreba),
159

naroito dugotrajne na psihiko zdravlje (pa i razvoj samosvijesti). Zato e mnogi
psiholozi teko pristati da taj kriterij bude kljuan i pri njihovom pojavljivanju u
medijima. U takvoj ureivakoj logici novinare e pratiti oni psiholozi koji su do-
nijeli istu takvu odluku da je profit, osobno brendiranje i mo utjecaja ultimativni
kriterij. Dakle, novinari moraju raunati na to da e im neki psiholozi za neke teme
u nekim emisijama (kontekstima) rei ne, i to ne zato to uskrauju javnosti pravo
na informaciju, nego zato to ne ele raditi u korist neijeg profita zaraenog na
ljudskim sudbinama i podravati tu korist vlastitom strunosti i znanjem.
Dodue, takvih psihologa, pa i grana psihologije koje strunost i znanje stavljaju u
slubu profita, ima i izvan podruja suradnje s medijima i novinarima. U pozivnom
tekstu konferencije izrijekom smo pozvali psihologe iz podruja psihologije marke-
tinga na raspravu, bez odaziva. U raspravama na konferenciji prepoznata su i neka
druga podruja psihologije kao potencijalno sukobljena s nekim etikim principima
nae struke. ini se da psiholozima, drutvima psihologa, pa i Hrvatskoj psiholokoj
komori predstoji jedna temeljitija rasprava o tome kako sauvati vjerodostojnost
struke i umanjiti svojevrsno licemjerstvo koje proviruje u procjepu izmeu etikih
principa nae struke i profitnih principa ne samo medija nego i korporacija, trita,
kapitala, uspostavljanja moi - politike, vojne i ine druge.
U jednoj internetskoj anketi neke tvrtke koja se bavi medijskim istraivanjima na
pitanje Kome najvie vjerujete u Hrvatskoj?, od, dodue samo, 670 ispitanika 35%
odgovorilo je nikome, a 29% medijima, ime se pokazuje tendencija prave demokra-
cije u kojoj ljudi misle svojom glavom te e sve vie doivljavati medije kao zabavu,
a ne kao izvor relevantnih informacija (koje ih mogu i educirati). I jo jedan primjer
ve nekoliko mjeseci pokuavam pomoi mladoj i izvrsnoj novinarki da pronae
mlade ljude koji su u svom ivotu bili rtve nasilja (obiteljskog, vrnjakog, na po-
slu) i ne uspijevam u tome jer nitko od takvih ljudi ne eli pred kamere, unato uvje-
ravanjima da je novinarka vrlo korektna i eli napraviti prilog protiv zlostavljanja,
da im se moe promijeniti glas, sakriti identitet. Ti ljudi na koje se pozivaju ured-
nici kad kau ljudi to hoe i kojima na taj nain dvolino nameemo odgovornost
za ureivaku politiku ne vjeruju ni novinarima ni medijima i to je takoer jedna
od posljedica takve ureivake politike voene profitom koja se, pravedno, vraa
medijima u obliku gubitka povjerenja u njihovu vjerodostojnost. Pravedno zato jer
je i odgovornost za takvu ureivaku odluku zapravo njihova. Sve je tee pronai i
psihologe koji hoe sudjelovati u medijima. Nevolja nije samo u tome to bi novi-
nari htjeli kratko i saeto, a sloenost ljudskog bia nije uvijek pogodna za takvo
saimanje, niti zato to bi novinari crno-bijele odgovore, a psihologija je u pravilu u
sivoj zoni izmeu toga dvoga, niti zato to psiholozi nisu vini medijskim nastupi-
ma, nego i zato to nae strune izjave novinari i urednici ureuju, krate, stavljaju u
svoj kontekst i esto upotrebljavaju kao vlastiti argument ili kao okvir koji norma-
lizira neku tezu ili nain prikazivanja.
160

Zloupotreba nagona za samoodranjem i
iskrivljena slika svijeta u medijima
Poseban i vrlo est sluaj takvog koritenja psihologije kao znanstvenog okvira i izli-
ke, kvazirazloga za izvjetavanje jest pri objavljivanju razliitih bizarnih i mranih
pria iz reda crne kronike. Mediji su shvatili da crna kronika privlai pozornost ljudi
pa je, voeni kriterijem itanosti/gledanosti/sluanosti objavljuju u nekritino ve-
likim koliinama s bombastinim naslovima. Tako sam se primjerice informirala
kako u Junoj Koreji postoji otac koji je svog dvogodinjeg sina napuhao pumpicom
za zrak pa je dijete zavrilo u bolnici vijest stvarno relevantna za mene i moj ivot
u ljudskoj zajednici. A tu su i primjeri naslova: Ubila mua kuhinjskom krpom,
Objesio se o netom propupalu trenju, Osmokolci ubili Boga u vjerouiteljici,
U poaru izgorio prasac Vicko, krava Jagoda i ovjek Ivan. Tu pouzdano vrijedi
obrazloenje to ljudi itaju. Da, to plijeni ljudsku pozornost. Naa zaokupljenost
nasiljem potaknuta je brigom i natopljena grozom, a nikako ne naslaivanjem i
uitkom. Uz prizore nasilja prikiva nas temeljna ljudska briga nad ugroavanjem
bilo kakva ljudskog opstanka. Biti upuen u razorne vidove drutvenog i prirodnog
ivota jedna je od kljunih vjerojatno genetski usaenih potreba. (H. Turkovi,
2007.: 90) Da, budui da ovjek ima uroeni bioloki nagon za samoodranjem, sve
informacije o potencijalnim opasnostima u svijetu u kojem opstaje su mu vanije
nego ostale informacije. A mediji zloupotrebljavaju taj nagon. Dugorona nevolja,
koja ishodi iz tog izrabljivanja ljudskog nagona u svrhu prodaje, jest da ljudi imaju
sve straniju sliku svijeta kao nesigurnog mjesta, dok policijski izvjetaji pokazuju
da ukupan broj kaznenih djela nije u porastu. Broj kaznenih djela nije, ali broj vi-
jesti o njima jest. Mediji vie nisu odraz stvarnosti, niti za ivot ovjeka relevantne
stvarnosti. Meutim, ljudi se ponaaju u skladu sa svojim stavovima i vjerovanji-
ma pa takva koliina crnih vijesti utjee na povjerenje u druge ljude, otvorenost
prema njima, osjeaj sigurnosti, naine graenja meuljudskih odnosa, spremnost
da priskoimo, pomognemo itd. Tako su mediji, zbog svog izbora vijesti u svrhu
prodaje, odgovorni za opi osjeaj ovjeka o vlastitoj sigurnosti te predvidivosti i
stabilnosti vlastitog ivota. To je po Maslowljevoj teoriji ljudskih potreba2, nakon
biolokih potreba, drugi bitan sloj bez ijeg zadovoljenja nije mogue u potpuno-
sti izgraditi potovanje, a onda ni samopotovanje i samoostvarenje. I zbog takvog
uinka bombastinih vijesti koje opisuju ljudska stradanja psiholozi nerado pristaju
dati struni okvir i tumaenje pojedinanih dogaaja. Tako sam primjerice odbi-
2 Maslow spada u utemeljitelje humanistike psihologije (sredinom prolog stoljea), a njegov Hijerar-
hijski model postavlja potrebe u pet slojeva po prioritetu zadovoljenja. (...) hijerarhija motiva na ijem
se dnu nalaze fizioloke potrebe, kao potreba za hranom, vodom, zrakom, pa zatim sigurnou, pred-
vidivou, zaklonom. Tek kada su te potrebe zadovoljene, ovjek se moe okrenuti zadovoljavanju tzv.
pravih ljudskih potreba, kao to su potreba da se prui i primi ljubav, potreba za ugledom, samopoto-
vanjem i ostvarivanjem svih svojih potencijala. Tek kada je ovjek zdrav, siguran, voljen i kompetentan
u onome ime se bavi, moe se usmjeriti na svoje samoostvarenje ili samoaktualizaciju. (B. verko (ur),
1992.)
161

la novinara koji je htio od mene psiholoki profil ubojice kao struni dodatak na
bombastinu vijest o jednom bizarnom ubojstvu u Dalmatinskoj zagori u trenutku
kad je vijest bila vrlo svjea. (O tome da ne postoji psiholoki profil ubojice kao
skupni pojam, nego svaki ubojica, kao uostalom i svaki ovjek, ima svoj psiholoki
profil porazgovarala sam s novinarom.)
Moja sugovornica, novinarka eljka Gode upozorila je i na jedan vrlo vaan aspekt
novinarske odgovornosti:
Novinar bi trebao brino tititi svoje izvore, ali i sebe i itatelje od

montiranih i konstruiranih teza trebao bi znati procijeniti ima li ono
to mu nudi druga strana teinu i vjerodostojnost, je li uope vrijed-
no objavljivanja. To, naalost, esto nije sluaj - otud imamo gomilu
besmislenih tekstova s, primjerice, optubama za seksualno zlostav
ljanje i iskoritavanje slubenog poloaja - nekoj baki doktor zadri
dvije sekunde due ruku na koljenu prilikom pregleda i eto ti nje sutra u
novinama s priom o doktoru napasniku. Imamo masovnu pojavu ena
koje optuuju mueve za svakakve opaine iako im je cilj dobiti argu-
ment u brakorazvodnoj parnici i ucijeniti mua - iz aviona vidi da je
to nategnuto, al novinar je progutao priu jer se takve teme trenutno
furaju. Opasno do zla boga.
Konflikt: ljudskost profesionalnost etinost

O ljudskoj odgovornosti novinara na teak i dramatian nain govori i ivotna pria
Kevina Cartera, fotoreportera koji je 1994. dobio Pulitzerovu nagradu fotografi-
jom izgladnjelog djeteta koje iznemoglo puzi prema UN-kampu, koji dijeli hranu,
i velikog leinara koji sjedi nedaleko od njega i eka da dijete umre. Ta fotografija
iz Sudana 1993. godine obila je svijet pa je i mnogo prosljeivana internetom i
e-potom.
Neto vie od godinu dana poslije i nekoliko mjeseci nakon dobivanja nagrade, Ke-
vin Carter poinio je samoubojstvo. Njegova profesionalna ivotna pria puna je
traumatskih svjedoenja nasilja, sukoba i ubijanja u Junoafrikoj Republici s kraja
rasistike vlasti, kao i stradanja njegovih prijatelja i novinarskih suboraca. Meu
mnogim ushienjima i reakcijama nakon to je fotografija obila svijet bilo je i pi-
tanje to je bilo s djetetom?, na koje fotoreporter nije znao odgovor jer se morao
uriti na avion koji ih je vraao u civilizaciju. Ta pria dijelom govori o razarajuoj
moi trauma, svjedoenja traumama (pa i medijima posredovanim traumama), ali i
o odgovornosti, ljudskoj i profesionalnoj, za izbore koje radimo, ukljuujui i izbor
da dokumentiramo iz publike. (Time, 1994.)
162

Svojevrstan konflikt vidljiv je i u pragmatinom stalnom konfliktu i muci psiholo-
ga kad se pojavljuju u medijima, a to je zahtjev za kratkoom iskaza. To je sukob
izmeu ovako postavljenih ciljeva medija (prodati i zaraditi, stei utjecaj i mo = po-
dilaziti eljama, a ne potrebama ljudi/trita) i novinarstva kao poziva, s jedne stra-
ne (informirati, educirati, zabaviti), te poslanja psihologa Psihologu mora biti cilj
iriti valjane spoznaje o ovjeku i njegovom ponaanju i primjenjivati ih s ciljem
poboljanja kvalitete ivota pojedinca i ljudske zajednice., zatim Psiholog e na-
stojati zajednici u kojoj djeluje pomagati pri upoznavanju i razumijevanju pojava
koje se tiu ljudskog doivljavanja i ponaanja. Pri tome e isticati i podupirati slo-
bodu izbora vlastitog ponaanja svakog pojedinca, ukoliko to ponaanje ne teti
drugima. ( Etiki kodeks HPK-a) Novinari su pritisnuti profitnom logikom, kojoj
nije do ljudi koji misle svojom glavom, prosuuju to je za njih dobro i prave osobne
izbore (dakle osobno odgovornih pojedinaca), nego joj je do ljudi koji vjeruju i koji
su sljedbenici istine koju mediji promoviraju. Zato trae od nas naputke, recepte
(5 koraka do sree i 7 koraka do uspjeha) i jednostavne da i ne odgovore i
tumaenja. Pa nas tako ve i novinari sami uvjeravaju da ljudi ne itaju lanke, nego
samo naslove i podnaslove. Osobno im vjerujem, ali je pitanje je li to zato to su ljudi
povrni ili zato to u tekstu ne pie sutinski nita vie nego u naslovu i uokvirenom
tekstu?
Jednom me novinarka, koju inae cijenim, zamolila za TV prilog o depresiji naoj
svakidanjoj i za to smo imali tri minute. Ona je, kao pametna i posveena novinar-
ka, htjela da neto kaem o tome kako depresija nastaje, u emu se u svakodnevnom
ivotu oituje i to moemo napraviti da je izbjegnemo ili ublaimo. Smijala sam se i
rekla joj da tu depresiju upravo podravamo samom injenicom da o njoj govorimo
tri minute. Ako neem to tako ozbiljno potkopava smisao i smislenost naeg ivota
da i Svjetska zdravstvena organizacija o tome izvjetava (a farmaceutska industrija
trlja ruke prodajui Prozac i druge pilule za lilule) pridajemo tako malu vanost
da na to sve povrno bacimo pogled u trajanju od CIJELE tri minute, onda smo
ljudsku nevolju proglasili usputnom i nebitnom i time sudjelujemo u njezinom pro-
dubljenju. Snimili smo te cijele tri minute, a nakon toga sjedili jo jedan sat i priali
o depresiji. Moda snimatelj, novinarka i ja nismo ljudi. Razumijem da su mnogi
nai novinari ve inficirani virusom lapidarnosti i povrnosti, a i da su gonjeni ured-
nicima i vlasnicima medija, meutim, psiholozi nisu i mislim da je i novinarima i
psiholozima to vano znati.
A novinarka eljka Gode, s kojom sam se dopisivala, otpisala je:
Problem je to se posljednjih nekoliko godina mijeaju anrovi

dnevne novine su razvile skroz neobinu navadu da uz vijesti ili
izvjetaje kao konzultiraju strunjake - to je isti strukturalni uredniki
promaaj!!! - jer naravno da se u tri reenice ne moe o ozbiljnoj temi
163

izrei nita suvislo. Dodue, mnogi od psihologa nisu prepoznali zamke
te suradnje.
Vama, psiholozima, mjesto je u prilozima, magazinima, okruglim
stolovima, tjednicima, vama treba prostora, nemate to raditi u dne-
vnim isjecima, jer je ta suradnja tetna - i da tu se dogaaju gadne
zloupotrebe, tu postajete broii, to su tekstovi koji su uvredljivi na svim
razinama, a mislim da ni novinarima nije svejedno jer gube strunjake
koji kao daju legitimitet neemu gdje ga ne moe biti po definiciji.
Mislim da je ovo prilika da se tako poredaju stvari i da se kae jasno i
glasno, da vi sa svoje strane na razini preporuke - poentirate: nitko i
nita vas ne obavezuje da u tome sudjelujete, suraujte s nama onda
kad ima smisla, a smisla ima kad imate prostora zaroniti u sutinu
problema. S takvim stavom bi se brzo iskristalizirale stvari - kao to
nitko odvjetnike danas ne pita to su rekli svjedoci na raspravi jer je to
zabranjeno, tako i vi imate pravo na utnju za dnevne potrebe. To to
vas to moja struka trai naprosto nije fer i ne bi vas trebalo obvezivati.
Ako treba crtati - crtajte!
Jasenka, sve regule postoje, samo ih/nas treba nauiti potivati!
I neto poslije izvrsno je definirala posao i uloge novinara i psihologa kad se pie o
osjetljivim temama:
Kad su u pitanju osjetljive teme pravila igre su jasno postavljena i

treba ih se drati kao pijan plota: nema otkrivanja identiteta djeteta
rtve ni pod koju cijenu. U nekoj normalnoj dinamici odnosa novinar
dijagnosticira stvari i problem, opskrbljuje se podacima, problematizi-
ra, komparira, a psiholog tumai, objanjava uzroke, projicira poslje-
dice i upozorava na vanost preventive... Djeca su nam, realno gledano,
rijetko kad potrebna u tekstovima.
Konflikt: veini ili manjinama

(broi ili casually dressed psihologija)
I jo jedna crtica, koja nije sutinski psiholoka, ali je demokratska. Hrvoje Turkovi
u knjizi Narav televizije (2008.: 166) kae: Jak je trend (...) da se posve potisne tra-
dicionalno naelo javnomedijskog programa koje je svojedobno vailo (...) a to je da
se taj program namjenjuje heterogenoj publici, razliito strukturiranoj, i da aktivni
164

program treba zadovoljavati razliite interese, interese razliitih tipova publike, bez
obzira na to koliko poneki tipovi publike bili mali. Suvremena ureivaka politi-
ka medija primjerena je veini (koja se identificira koliinom itanosti, gledanosti,
sluanosti i klikanosti) ili iskrojena je prema veini. to emo s manjinama? to
emo s uvenom milju Demokracija nije diktat veine, nego stalan dijalog s manji-
nom? Imamo li novinarka, snimatelj priloga o depresiji i ja pravo na svoje medije?
U koje izvanzemaljce i ne-ljude spadaju oni graani koji me zaustave na cesti i kau
da su o onom to sam rekla u medijima puno razmiljali i pitaju se... ili jedna majka
koja mi je nedavno pisala ovo:
Dobar dan, na stolu uradnoj sobidrim prijepis vaeg prelijepog

iskaza S vrlo popustljivim i mekim roditeljima djeca zapoinju opasne
igre bez granica, upadaju u probleme, u nadi (koju, dakako, nikad nee
izgovoriti) da e roditelji konano ipak postaviti granice... Naalost,
nepostavljanje granica danas me je kotalo bacanja na pod i udaraca u
glavu od vlastitog 23-godinjaka.
I tako se, zapravo, mi psiholozi koristimo medijima da bismo pomou njih progu-
rali svoju misiju, a novinari se koriste psiholozima da bi uinili svoj medij zanim-
ljivijim i poveali mu vjerojatnost da se proda. Novinari bi da je psihologija broi
na njihovoj kreaciji, a psiholozi bi da bude znanost odjevena u svakodnevnu odjeu,
casually dressed psihologija. I budui da jedni druge trebamo, nema nam druge
nego da se u tom prostoru to vie razumijemo, dogovaramo i sporazumijevamo.
Nadam se da je ovaj tekst prilog tom meusobnom razumijevanju.
Cenzorstvo, sloboda, odgovornost

Na kraju bih se eljela vratiti na pitanje to je ija odgovornost? kroz prizmu akcije
Ugasi lo program, upali svoj stav koju je Hrvatsko psiholoko drutvo (uz svesr-
dan trud Ane Karlovi, Sene Puhovski i mnotva razliitih ljudi koje su one moti-
virale na akciju) provelo u veljai 2009. na tragu zakljuaka nae konferencije i na
tragu etikih principa psihologije. I ovom zgodom su se kritiki tonovi uli jedino u
smjeru obrane prava pojedinca da bira (program koji hoe) i poneto posprdnih i
pouavajuih komentara koji su branili demokraciju od nekih pojedinaca iz neke
struke koji bi htjeli biti cenzori, imati mo i dolaze iz ropotarnice prolog sustava.
Sloboda jest nuni sastojak demokracije, ali je odgovornost (osobna, profesionalna,
a i ona koja ishodi iz nadlenosti) nuni sastojak slobode u civiliziranim i pravnim
i civilnim drutvima, a budui da je Hrvatsko psiholoko drutvo nevladina udruga
pa time, jasno, spada u segment civilnoga drutva, ini se nunim razloiti pitanje
sloboda i odgovornosti u tom i svim analognim sluajevima.
165

Sloboda i odgovornost svakog pojedinca jest da odlui izloiti javnosti putem medi-
ja dio svoje privatnosti (to znai da e se oni poslije nositi sa svim dobrim i loim
posljedicama takve odluke sami). To se odnosi na majku suicidalne djevojke kojoj je
u svakom sluaju ostalo da neto radi na njihovom meusobnom odnosu nakon tog
dogaaja (ak i bez uvida i namjere da popravi odnos); na majku odbjegle djevojke
kojoj je, nakon to su se reflektori ugasili, takoer ostalo da se nosi s injenicom da
joj je dijete pobjeglo od kue, ali je povrh toga ostalo i njoj i djevojci da se nose i s
javnou tog dogaaja i razliitim reakcijama javnosti i pojedinaca, to je dodatni
(teak) posao. To se odnosi i na rtve nasilja koje ne ele u javnost, ime uvaju
privatnost, ali ne pridonose senzibilizaciji javnosti za taj problem i uspostavljanju
pravednosti, to bi im sigurno pomoglo u oporavku; pa i na osobe koje svojim potpi-
som dobrovoljno pristaju sudjelovati u razliitim reality show -emisijama, premda
iz strunih krugova i njihovih osobnih izjava pouzdano znamo da su za vrijeme tih
emisija imali ozbiljnih psihikih kriza i nosili se s njima.
Sloboda i odgovornost novinara jest da odlue kako e ostvariti zadatak koji su do-
bili od urednika i vlasnika medija za koji rade ili, u krajnjoj liniji, hoe li.
Sloboda i odgovornost vlasnika i urednika medija jest da odlue to e i kako pred-
staviti/ponuditi javnosti i koje kriterije i vrijednosni okvir e pri tome potovati.
Sloboda i odgovornost ljudi jest da biraju to e, kako i koliko gledati, sluati, itati.
Sloboda i odgovornost psihologa i srodnih struka jest da javno kau ono to znaju o
ljudskoj prirodi i o moguim kratkoronim i dugoronim posljedicama takvih izbo-
ra po pojedinca, drutvo, meuljudske odnose, vrijednosti, stavove, mentalno zdra-
vlje i ravnoteu, pa i razvoj osobne odgovornosti. Njihova sloboda i odgovornost jest
i da ne kau kad procjenjuju da je etino ne sudjelovati.
Evo kako je moja sugovornica, novinarka eljka Gode definirala neke od tih odgo-
vornosti:
urednik je odgovoran za opremu teksta, naslov, podnaslov, potpise,

akcent koji je stavio na temu, kompletnu prezentaciju, izbor teme, izbor
sugovornika, vrlo esto tezu koja je plasirana, urednik je odgovoran i
kad ne objavi ono to bi trebalo zbog raznoraznih pritisaka
vlasnik za sve; i objavu i ne-objavu, izbor urednikog kadra, novi-
narsku selekciju, atmosferu, glavni politiki-ideoloki-svjetonazorski
pravac novine, slobode koje je dao, slobode koje je ukinuo
pojedinci kao struni izvor da dadu relevantne informacije u to su-
vislijem i razumljivijem obliku i da stanu iza toga, da znaju razluiti bit-
no od nebitnog, da budu iskreni, da kau to znaju, ali i odrede granice
onoga to ne znaju, da se sami ne dodvoravaju javnosti govorei ono
to misle da bi ona htjela uti.
166

Sloboda i odgovornost onih tijela drave koja su zaduena za dravni medijski
prostor (Vijee za elektronike medije RH, Odbor za informatizaciju, informira
nje i medije Sabora RH, Agencija za e-Hrvatsku) jest da donose odluke o pravilima
ponaanja za ouvanje Ustavom zagarantiranih i vrijednosti i sloboda i prava koja
se i prakticiraju i kre u naem zajednikom drutvenom prostoru. To nije samo
njihova sloboda i odgovornost, to je i njihova nadlenost.
Kad bi ta tijela kojima je u nadlenosti reguliranje drutvenog medijskog prostora
bila aktivnija, jasnija, dosljednija u prakticiranju svojih sloboda (ovlasti) i odgovor-
nosti, sigurna sam da bi bilo lake i novinarima ostvariti svoje poslanje (informirati,
educirati, zabaviti) i novinarskim sindikatima (zatititi dignitet novinarstva i no-
vinara te njihovu sigurnost) psiholozima (educirati i podrati osobni rast i razvoj).
Budui da ta tijela uglavnom ne agiraju, nego reagiraju sporadino u sluajevima
grubog krenja zakona, psiholozima i novinarima ostaje da vre i jasnije praktici-
raju svoju osobnu i profesionalnu slobodu i odgovornost. eljeli bismo da cijeli ovaj
prirunik bude podrka jaanju takve prakse.
Nada
U ovom lanku ima vie kritikih primjera nego onih koje nazivamo dobrom prak
som, premda ima i takvih. Razlog tom je to sam uvjerena da bolje uoavamo ot-
vorena etika i profesionalna pitanja, promiljajui o sluajevima i tendencijama u
naoj suradnji koje izazivaju tekoe bilo jednoj bilo drugoj strani, nego iz primjera
gdje nam je suradnja tekla glatko. Da su tzv. negativni primjeri rijetkost, vjerojat-
no ne bismo imali potrebu ni organizirati konferenciju na tu temu ni pisati knjigu.
Osim toga, zasadama civilnoga drutva imanentno je doivljavati sukobljene inte-
rese, potrebe, miljenja i vrijednosti kao razlike koje su poeljne i koje predstavljaju
bogatstvo, a ne kao sukobe u kojima treba tragati za tim tko je u pravu. U tradiciji
civilnoga drutva jest i razgovarati o tim razlikama, jer razgovori mogu uroditi no-
vim, boljim, kreativnijim rjeenjima i praksi.
1. Cvjetianin, B. (2004.) Mediji, istraivanja, intelektualci; Zarez, br. 143

2. Kodeks asti hrvatskih novinara (2006.) http://www.hnd.hr/hr/dokumenti/
3. Kodeks etike psiholoke djelatnosti (2004.) http://www.psiholoska-komora.hr/in-
dex.php?option=com_docman&task=view_category&Itemid=49&subcat=5&catid
=69&limitstart=0&limit=5
4. verko, B. (ur); (1992.), Psihologija, kolska knjiga, Zagreb
5. TIME Domestic (September 12, 1994), Volume 144, No. 11, The Life and Death of
Kevin Carter
6. Turkovi, H. (2008.), Narav televizije, Meandar, Zagreb
167

P ETO p o g l a v l j e
N OVI M EDIJI - R AST U E

N E P O Z N ATO
o internetu i internautima kroz medij,
tehnologiju i etinost
169

Predgovor ... 7
Uvod ... 13
Peto poglavl je: Novi mediji - rastue nepoznato
Ivan Salei: Tranzicija koncept-tehnologija i editor-free mediji ... 171

Ivan Salei
Tranzicija koncept-tehnologija i
editor-free mediji
U posljednjih nekoliko godina internet je postao novo drutveno okruje. Prije ne
koliko godina, bez obzira jesmo li na internet dolazili po informacije ili zabavu, to
smo ipak radili sami. Internaut je tada bio poput kakvog dvogodinjaka, malog dje-
teta koje moemo dovesti u igraonicu meu njegove vrnjake, no ma koliko da ih se
okupi, i dalje e se svatko igrati sam, jedni pored drugih, a ne jedni s drugima. Osim
ako bismo ulazili na stranice s forumima ili u sobe za chat, nae kretanje interne-
tom bilo je privatno, gotovo inkognito. No upravo je socijalizacija u meuvremenu
uzela velikog maha u naem on-line-ivotu. Kamo veeras izlazimo? Na internet
reklamni slogan s poetka stoljea danas se ostvario socijalni ivot na internetu
moe biti intenzivniji od ivota u stvarnosti. Nakon to smo na internet dolazili naj
prije zbog informacija, a zatim zbog zabave; sada tamo idemo da bismo na mreu
uploadali svoje misli, fotografije, omiljene spotove, omiljene odlomke iz knjiga
to dijeljenje ivota trea je faza u evoluciji naeg on-line-identiteta.
Tu posljednju promjenu donio nam je tzv. Web 2.0, nova faza u razvoju interneta.
Web 2.0 nije tehnoloka revolucija alati, aplikacije, programi... kako god nazvali
software koji ga pokree nisu novi, tovie poneto od njih, poput spomenutih cha-
ta ili foruma, pripada najstarijim tehnologijama interneta. Ono to je kod Weba 2.0
novost u odnosu na prvi, stari, inicijalni World Wide Web jest samo nain na koji
mi koristimo svu tu tehnoloku potporu. Nekada smo s interneta skidali fileove,
danas ih jednako tako na njega i stavljamo. Drugim rijeima, dok smo nekada
bili njezini korisnici, danas sami proizvodimo sadraje stranica koje posjeujemo
bilo da se radi o filmiima koje smo snimili, tekstovima koje smo napisali bilo
starim stvarima koje smo odluili kupiti ili prodati. Kad to napravimo, to je gotovo
automatski poziv drugima da se i sami ukljue i na webu prokomentiraju to smo
uradili. Upravo takav nain izrade web stranica, u koju smo ukljueni svi, a ne samo
njen izdava i/ili urednik, distinkcija je izmeu dva razdoblja povijesti weba.
Kad se radi o news-stranicama, Web 2.0 i mogunost da korisnici sami generira-
ju sadraj, uspostavlja znaajnu decentralizaciju sustava, do mjere koja predsta-
vlja kraj ureivanja kakvog poznajemo. Dok su proteklih desetljea news stranice
preuzimale strukturu novinske redakcije, za materijale objavljene na velikom broju
njih (ili barem na velikom broju tzv. kanala koje takve stranice ukljuuju), vie
171

ne moemo znati ni tko ih stvara, a kamoli tko ih ureuje ili objavljuje! U takvom
sustavu uloga urednika je promijenjena jer on vie nema kontrolu nad svojom
rubrikom, kanalom, sekcijom itd. Koncepcija nekog medija vie nije ogranienje.
Ogranienje je samo tehnologija. Sadraj proizvode svi, a tehniki dio urednikog
posla moe preuzeti i web-master.
Ovdje se naravno (iznova) postavlja i pitanje je li internet medij ili ne? U hrvatskim
medijima to je i dan-danas podruje dileme, pri emu oni koji se suprotstavljaju
takvoj mogunosti tvrde kako je internet tek infrastruktura, skup ianih i beinih
veza meu raunalima i serverima, tehnologija koja sama po sebi ne moe biti me-
dij, nego je pandan papiru u novinama ili, jo bolji primjer, eteru kroz koji se distri-
buira radijski ili TV signal. Za zagovornike tvrdnje internet je jednostavno svojevr-
sna zbirna imenica, jedan termin koji obuhvaa razne medijske oblike koji se nalaze
na internetu: ve spomenute news stranice, blog, forum, chat... medije za koje
nije adekvatan termin web mediji jer se neki od njih (kao to je, na primjer, chat-
servis) ne nalaze na webu nego se putem njega pozivaju s druge vrste servera.
Adekvatan nije ni termin on-line, jer veina tog sadraja moe se kreirati (i) off-line,
a ne treba zaboraviti ni da taj termin ne moe diskriminirati on-line izdanja tradicio-
nalnih medija i medija koji postoje samo on-line. Cyber-mediji? Iako na prvu moe
zazvuati smijeno da se i u terminologiji najsuvremenijih, visokih tehnologija upo-
trebljava termin anakrono, na internetu vrijeme tee vrlo brzo pa se prefiks cyber
generalno smatra ba takvim i danas se zamjenjuje prefiksom e-, to je oznaka
za elektroniki. Izraz e-mediji u tom smislu ne bi bio loa zamjena za elektronike
knjige koje su po svojem sadraju forma bliska tim medijima; za njih se, uostalom,
ba i upotrebljava naziv eBook. No ovdje je problem u tome da se elektronikim me-
dijima ve konvencionalno smatraju i televizija i radio, to smanjuje prostor razlike,
tim vie to se televizija, kako se to danas neuvijeno kae, ve ukljuuje u stare,
dok je internet jednostavno novi medij. Na kraju, mogunost da se ti mediji na-
zovu virtualnim je zaista uzbudljiva jer trajno podsjea na prividnost objavljenog
sadraja, a time i na posve drugi nain involvira svojeg krajnjeg konzumenta. No,
upravo zbog toga, pred nama su barem dva pitanja. S obzirom na to da se za svaki
medij, ak i u smislu njegovog sadraja, a ne samo u smislu tehnologije njegovog
izdavanja, moe rei da je virtualan, prividan, je li taj termin zaista supstancijalno
distinktivan? Drugo je pitanje praktina okolnost kolika je vjerojatnost da bi takav
termin ikad zbiljski prihvatili proizvoai tog istog sadraja? Moemo li uope za-
misliti da bi neka stranica, poput cnn.com ili bbc.co.uk, koje svoju prepoznatljivost
temelje upravo na vrstoi i provjerenosti objavljenih vijesti, ikada pristala da se
njihov sadraj naziva prividnim, ma koliko on u stvari prividan bio?
Dok protivnici teze odriu medijski aspekt internetu, zagovornici teze o internetu
kao mediju tu dilemu jednostavno nemaju za njih je internet jednostavno oboje
i medij i tehnologija, pa je i diskusija oko toga u najmanju ruku nepotrebna, a vrlo
vjerojatno i tetna jer se problem, koji ima ire implikacije od pukog imenovanja,
172

neprestano vraa na poetak. Ukratko, u pitanju je li internet medij ili ne, gubi se
relevantnije je li naziv internet-medij doista prikladan za imenovanje svih medija
koje internet okuplja.
Kako se uope dogodila ta konverzija u Web 2.0? Prije desetak godina internet-
izdavai su tada u potrebi da se to intenzivnije profiliraju spram starih medija
inzistirali na tzv. personalizaciji ona je, vie nego ijedan drugi medij, omoguavala
da sadraj stranice koju posjeujete prilagodite svojim osobnim interesima, a ne
interesima izdavaa i urednika koji ih u tradicionalnim medijima biraju za vas: im
biste se spojili, tamo vas je ekao va osobni horoskop, iscrpne vijesti s podruja
koja vas zanimaju, a u naprednijim varijantama mogli ste gledati filmove s vlasti-
te liste u bilo kojem trenutku, neovisno o programskoj satnici, kao to je to sluaj
s televizijom. No, u perspektivi, razvijen sustav personalizacije podrazumijevao
je velike timove za proizvodnju internetskog sadraja koje bi bile kadre udovoljiti
svim specifinim interesima korisnika: nova otkria u aplikaciji ruiaste boje na
potanske marke u 19. stoljeu, usporedba ara na prepelijim i papagajskim jajima,
astroloki trigon Sunce - Pluton kao prediktor uspjeha u klaenju na ishode liga
kriketa na Malim Antilima... Personalizacija je moda stvorila prvu pravu posebnost
interneta u odnosu na druge medije, ali i dramatino intenzivirala problem s kojim
se taj medij, za koji se valjda i danas smatra da se jo uvijek nalazi u razdoblju
investicije, nosi od svojih prvih dana pitanje njegove financijske i poslovne ispla-
tivosti. Kopernikanski se obrat dogodio u trenutku kad je netko shvatio da mnogi
posjetitelji interneta o svojim bizarnim interesima nee eljeti samo itati, nego i
pisati. U tom trenutku apstraktni je internetski kapacitet za interakciju prerastao
u temelj Weba 2.0, medija iji sadraj generiraju sami korisnici, a ne neovisni
timovi. Promjena je bila znaajna, ne samo zbog smanjenih trokova, nego zbog
mogunosti da, kako emo vidjeti poslije, taj medij vie zagovara korporatokraciju
nego ijedan drugi.
Vanost interneta za korporacije nije samo u tome da je na njemu najlake i najjef-
tinije doi do medija koji e predstavljati proizvode, usluge i vrijednosti, a nije ni u
efikasnom obraanju postojeim kupcima i privlaenju novih, ni u mogunosti da
od tih krajnjih korisinika dobiju povratnu informaciju o svojim proizvodima. Neki
analitiari weba, poput nekadanjeg internetskog gurua, a danas preobraenika,
Andrewa Keena, tvrde da se Webom 2.0, lake nego u drugim medijima komunicira
i s neim to zalazi i iza samog trita. To su dubinske, pa i osobine linosti kupca
koje nisu pod racionalnom kontrolom, a pomou kojih se moe manipulirati nje-
govim potroakim navikama. Za primjer neurotske tendencije koja se produbljuje
putem sadraja Weba 2.0 Keen navodi narcistiki poremeaj, a mi bismo mu mogli
pridodati i histrionski. Ide li korporativni interes za produbljivanjem neuroze, dakle
za uspostavom svojevrsne psihike labilnosti korisnika, ako je to instrumentalno u
poticanju njegove potroake navike? Pogledamo li iri drutveni kontekst, kupovi-
na je zaista jedan od rijetkih ventila u kojima se potie gubitak kontrole. Izgubimo
173

li kontrolu kod kue, na poslu, na stadionu ili bilo kojem drugom mjestu, prijeti
nam drutvena stigma. No, istovremeno, pohvaliti se kako smo poludjeli, pu-
kli u duanu, te se zaduili preko svake svoje mogunosti, komunikacijska je kon-
vencija koja e u velikom broju sluajeva kod vaih sugovornika izazvati odobrava
nja, razumijevanje, osmijeh, simpatiju i potrebu da se zauzvrat iznese i neko slino
iskustvo. Je li socijalni ideal kompulzivni potroa, za kojeg je shopping povrna, ali
kratkorono efikasna strategija reduciranja unutranje tenzije? Dugorono, kom-
pulzivno kupovanje produbljuje poremeaj, to je samoperpetuirajui ritual koji ek-
spandira podruje ivota koje je njime pogoeno. No, psiholoki problemi koji su
funkcionalni za ekonomiju i drutvo ini se da e prije postati norma, nego to e
vas odvesti na terapiju. Za neko vrijeme ludi e biti oni koji ih nemaju, a ne oni
koji ih imaju.
Ali poimo redom. Ukidanje razlike izmeu profesionalno i amaterski generiranog
sadraja intenziviralo je pitanje vjerodostojnosti objavljenog sadraja. Za novinare u
tome i dalje vrijede profesionalna ogranienja oni mogu ak biti ubijeni zbog onog
to su objavili u svojim medijima, poput ukrajinskog internetskog novinara Geor-
gija Gongadzea, Ruskinje Ane Politkovskaje, a moda ak i Hrvata Ive Pukania. U
medijskoj praksi uvanje profesionalnog integriteta ne ide nuno ruku pod ruku s
dosegom i utjecajnou sadraja koji se proizvode u dnevnom novinarstvu sve
je tee dobiti headline kad se radi odmjerena pria. Takav pristup dodue otvara i
mogunost za nekonvencionalne medijske proboje pitanje je bi li institucionalni
mediji danas uope uspjeli otvoriti pitanja poput afere Clinton-Lewinsky, koju je na
svojem blogu zapoeo novinar-amater Matt Drudge. Bez ikakve elje da se vrednuje
afera Lewinsky i razni oblici njezine politike i drutvene manipulacije, njezina kon-
troverza ipak predstavlja stanoviti prilog medijskoj diskusiji.
Oito, budui da je internet virtualni pandan stvarnog svijeta, uz sadraje koji se na
njemu pojavljuju, otvaraju se etika pitanja. Ona ne potjeu samo iz sadraja koji
se na internetu nalaze, nego i iz njegovih specifinih tehnolokih osobina, te njego-
ve najvanije posebnosti interaktivnosti, mogunosti da njegovi korisnici utjeu
jedni na druge, i to vidjeli smo esto bez ikakvih ogranienja. Moemo se, nara-
vno, zapitati emu uope ogranienja, kad su ona tipina za kontrolirana drutva,
za drutva neslobode, poput kineskog, gdje je, na primjer, na internetu nemogue
nai bilo kakav sadraj koji se bavi pitanjem nezavisnosti Tibeta. Inae, taj primjer,
koji omoguuje tehnologija kontrole sadraja na internetu koja se naziva firewall
dobio je naziv The Great Firewall, to je na engleskom jeziku cyber pandan za naj
poznatiju kinesku graevinu Kineski zid, The Great Wall.
Na to se onda misli kad se govori o potrebi kontrole sadraja na internetu? Na in-
ternetu je relativno lako pronai sadraje, ili biti izloen bez ikakve aktivne potrage
sadrajima koje lako moemo razumjeti, ali ne i u psiholokom smislu proraditi,
naroito ako kao osobe u psiholokom smislu jo nismo do kraja stasali. Jeste li na
internetu vidjeli kako su objesili Saddama Husseina? Ako ste od sive zagrebake
174

zime poeljeli pobjei na dva tjedna odmora na Tajlandu, jesu li na vaem moni-
toru sami od sebe iskoili tzv. pop-up prozori iji vas sadraj poziva da ondje sebi
pronaete jednokratnog seksualnog partnera iz pravih ljudskih kataloga? Ili, jesu
li, kad je vae dijete zbog seminara iz povijesti trailo podatke o naputenom gradu
Petra u dravi Jordan, pred njega iskoile obnaene fotografije Jordan, izuzetno pr-
sate engleske starlete? Sjeate li se kad je nedavno Britanac Kevin Whitrick nasred
interneta, u izravnom on-line streamigu poinio samoubojstvo? Koliko ste puta
od prijatelja dobili molbu da pomognete kemoterapiju teko bolesne i sreom
izmiljene djevojice Rachele, za koju treba proslijediti e-mail na to je mogue
vie adresa iz vaeg adresara? Jeste li posjetili neki od foruma o anoreksiji na kojima
si djevojice koje boluju od tog poremeaja daju uzajamnu podrku da ustraju u
gladovanju? to ste mislili kad je u Makarskoj policija upala u redakciju lokalnog
dnevnog lista i traila da im se predaju IP-adrese raunala anonimnih posjetitelja
njihove web stranice koji su kritizirali nezakonite postupke lokalnih monika? Na
kraju, ako je, na primjer, u Hrvatskoj zabranjena prodaja nacistikih simbola, kre li
zakon oni Hrvati koji ih putem svojih raunala iz Hrvatske kupuju u amerikim on-
line duanima, pohranjenima na serverima koji su i fiziki smjeteni u SAD-u, gdje
takva prodaja nije ilegalna? Ovaj posljednji sluaj stvarni je primjer iz Francuske,
u povijesti interneta poznat pod nazivom Yahoo case study, kad se poznati portal
naao na sudu zbog toga to je svojim korisnicima ponudio mogunost takve kupnje
i time pokazalo se ipak prekrio zakon.
Uostalom, tko su uope osobe s kojima komuniciramo preko interneta znamo li
zasigurno da su ba takve osobe za koje se predstavljaju? to znamo o njihovom
identitetu i namjerama? Netiquette, kodeks ponaanja na internetu, ne potie spon-
tane fizike susrete s prijateljima s interneta. U svojim ranijim fazama internet se
profilirao kao najdemokratskiji medij koji nas izravnije od drugih vodi do prave
informacije, u kojem se svatko moe uti, medij bez cenzure... i po mnogo emu on
to i jest, no oito je da mjestimino dolazi do zloupotrebe njegovih mogunosti i
da te zloupotrebe imaju svoje etike konzekvencije u stvarnom svijetu. Danas, u
vremenu Weba 2.0, internet i kao medij i kao brend eksploatira pozitivan aware-
ness uspostavljen u svojoj prvoj, entuzijastikoj fazi, ali, ini se, s barem donekle
izmijenjenim osnovama. Uope, je li predodba koja je o internetu uvrijeena iz
prolosti kao demokratskom, pouzdanom i necenzuriranom mediju postala, ili je
na putu da postane tek stereotip?
Ipak, glavno etiko pitanje oko interneta danas moda ni ne potjee iz objavljenog
sadraja, koliko iz nove podjele snaga u izdavatvu samom. Ne samo na internetu
nego i tradicionalnim medijima pozicija izdavaa i novinara nije ista pozicija, ba
kao to nije ni ista kakva je bila nekad. Izdavatvo se unato svojem specifinom
proizvodu ve desetljeima izjednaava s ostalom industrijom te vie kao svoj core
business ne proizvodi vijesti, nego novac. Kako aproksimira Noam Chomsky,
staro naelo po kojem izdava proizvodi medij namijenjen itateljskom tritu za-
175

mijenjeno je novim, u kojem izdava putem medija potie stvaranje specifine vri-
jednosti i navike kod itatelja. itatelji, koji su upravo putem medija usvojili nove
specifine vrijednosti, predstavljaju izdavaev novi proizvod, to vredniji to me-
dij ima dalji domet. Taj proizvod itatelje kod kojih su izgraene specifine vri-
jednosti izdava nudi svojim novim klijentima, vie ne itateljima, nego svojim
partnerima, politikim i poslovnim. Vrijednosti koje izdava proaktivno inducira
u svijesti itatelja konveniraju novim klijentima i prokonzumeristike su, ne samo
na oglasnom nego i u sadrajnom dijelu. Mediji su stoga i temeljni alat brendinga,
transformacije odreenog proizvoda od predmeta koji posjeduje odreenu kvalite-
tu i odreen kapacitet za uslugu, do ideje mnogo ire od proizvoda samog, uz koji
se vezuje irok spektar vrijednosti i emocija, ali i znanja, izgleda, ivotnog doba,
ponaanja i jo kojeega kroz to proizvod i postaje brend, svojevrsna svjetonazorna
prizma kroz koju se moe sagledati cijeli svijet.
Ti se procesi odnose na cijelu medijsku scenu, no internet je iz vie razloga na njih
posebno osjetljiv i stoga pogodan da postane vodei medij drutva korporacija.
Neke od razloga smo ve nabrojili izdavatvo je na internetu decentralizirano i ne
zna se zapravo tko to objavljuje. Ono je i deregulirano granica izmeu neovisnog
i namjenskog, reklamnog sadraja mnogo je manje uoljiva nego to je to sluaj
u starim medijima, a oba tipa sadraja prezentirana su na isti nain. Ne samo
na internetu, tradicionalna dihotomija editoral-advertising dobila je puno novih,
laicima teko prepoznatljivih slojeva: advertorial, retailtainment, infomercial, te
custom publishing, koji pripada u brzorastue segmente izdavatva... To je jo jedno
mjesto na kojem pozitivna percepcija koja otprije prati internet, a za koju je pitanje
je li i danas utemeljena, prije komplicira, nego to olakava situaciju. Profesionalni
novinari koji bi se takvom procesu morali oduprijeti uvajui integritet svoje pro-
fesije izjednaeni su s drugim profesionalcima, koji nemaju ni formalnu obavezu
uvanja javnog interesa kroz prihvaanje novinarske etike, nego tek obavezu prema
svojem vlasniku. Spomenimo samo autore korporativnih web stranica, profesio-
nalce u marketingu, odnosima s javnou, korporativnim komunikacijama... Na-
ravno da su i korporacijama puna usta drutvene odgovornosti no u njihovom
sluaju to je takoer dobro prokalkulirani dio PR-strategije, u kojem se esto i za
vrlo male uloge dobiva veliki medijski coverage i pozitivan awareness o kojem bi se
bez takvih akcija moglo samo matati. Kroz razliite objave u medijima nameu se
vrijednosti brendova, ali promjena se dogaa u unutarnjoj dinamici koja se izvana
nee vidjeti jer svima je vano da medij to se ne odnosi samo na internet i
dalje figurira kao neovisan i da se objavljeni materijali doivljavaju kao slobodan
uredniki izbor. Medijska profesija u tom kontekstu ne samo da je obezvrijeena
ona je ak i zloupotrijebljena, a krajnji konzumenti prije su manipulirani nego infor-
mirani. Tim potencijalom za brending ostvarila se mogunost da internet napokon
postane isplativa poslovna investicija, naravno na mnogo sofisticiraniji nain nego
to je to izgledalo devedesetih, kad je glavnina fantazija o velikoj zaradi bila okre-
176

nuta prema telefonskim impulsima, novinskim pretplatama, sitnom e-commerceu
i krupnom downloadu.
A sad malo industrijske pijunae. Kakva je budua povratna strategija klijenata
prema medijima? U prezentaciji jedne recentne konferencije o novom marketin-
gu kae se: ... we believe that great product and paid forms of communications
are not enough. The best brand needs to stir, lead and create brand scandals in
order to remain special and be desired and, most important, relevant. Proakti-
vno djelovanje oito se ne zaustavlja na kvaliteti proizvoda, kao javno proklamira-
nom glavnom argumentu trine utakmice. Uostalom, zbog niza faktora kvaliteta se
proizvoda ujednauje poput okrupnjivanja proizvodnje i tehnolokih inovacija,
koje se dogaaju toliko brzo da ih je ispravnije pojmiti kao inerciju procesa nego
kao stvaran progres. Sam proizvod vjerojatno je po mnogo emu identian gomi-
li drugih, konkurentnih proizvoda pa je doivljaj njegove kvalitete razmjeran sna-
zi njegovog brenda i distinkciji koja se uspostavlja kroz medijske kanale. Pritom,
agencije su ve predvidjele i metode kojima e ostvariti tu naprednu komunikaciju.
... Scandals. Movements. Products. Events. Conferences. Custom publishing. Sur-
prises that surprise the target. Budui da smo taj target mi, u praksi to bi moglo
znaiti samo jedno ekstra coverage koji e klijenti traiti u budunosti bit e jo
ekstenzivniji nego danas. Granica neovisnog i namjenskog sadraja bit e moda jo
nejasnija, a u njeno zamuivanje bit e ukljueni svi segmenti marketintkog ac-
count managementa: creative i art direction, event management, media planning
i buying, market research, public relations...
I u starim medijima sami izdavai na barem dva naina subverziraju medije koje
posjeduju oteavanjem kritikog pisanja o elitama i oekivanjem visokih profita
pod svaku cijenu. Zato bi onda uope sadraj imao drugaiji tretman od malopro-
daje i prodaje oglasnog prostora!? Medijima u tome izmie njihov glavni predmet
praenja, a koncepcija medija iz istraivake, induktivne, postaje deduktivna ne
piemo o onome to drimo vanim, nego o onome to drimo da zanima itatelje
ili da bi ih moglo zanimati. Treba li uope rei da relevantnost sadraja u tom mo-
delu nije neto za to se smatra da automatski generira interes konzumenta. Poslje-
dica? Umjesto relevantnog sadraja kroz infotainment, kombinaciju informacija i
zabave, zamjenjuje se kritiki diskurs, a nude se povrni i komforni sadraji, inte-
lektualni destimulansi, koji se u komentarima ve nazivaju i irri-tainment. Sadraj
od izotravajueg postaje otupljujui kontekst, uz koji e mekano razgraniene
namjenske poruke funkcionirati poput vrste figure i tako i u psiholokom smislu
pojaati persuazivno djelovanje brendova. Krajnjem korisniku, itatelju, posjetite-
lju pritom nitko nije rekao da se promijenio kriterij vrijednosti. Kao nikad prije sve
izgleda kao servis korisnika, dok se zapravo, sukladno zahtjevima korporatokracije,
servisira brend. Na Webu 2.0, forumima, chatu, profilima i grupama socijalizacij
skih stranica teko moemo identificirati izvor nekog sadraja potjee li on iz
privatnog iskustva krajnjih korisnika to mu jest osnovna namjena ili ipak iz
177

interesa medijskih profesionalaca, predstavnika industrije, agencija za odnose s
javnou, tko zna od koga i zato. U hiperinflaciji postova i podataka krajnji je efekt
eksplozije sadraja da nas preplavljuje besadrajnost, puna skrivenih manipulativ-
nih figura koje razjaruju potroaku strast.
Kriza medijskih profesija stoga je barem dvostruka. Lagane forme medijskog
praenja utjeu na gubitak vjerodostojnosti izvana, dok pretpostavljanje poslovnih
planova izdavaa objektivnim informacijama utjee na uruavanje iznutra. Role mo-
del za sve nas su slavni, bogati, uspjeni... A alati i aplikacije Weba 2.0 blog, vlog,
2nd Life, Facebook brendirani kao nova generacija zabave, svakome omoguuju
da i sam postane zvijezda, makar u virtualnom svijetu. Zvijezda je savren prota-
gonist vrijednosti takvog sustava, utjelovljenje ve spomenute narcistike strukture
linosti, jedne sociopatoloke pandemije koja u potpunoj tiini, neidentificirana,
potpomognuta elitama, velikim koracima osvaja zapadnu kulturu i one koji u njoj
vide uzor. Jeste li duboko u sebi imuni na takvu identifikaciju, koja vam meu re-
dovima poruuje da vam stvarnost oduzima ivot? U raskoraku izmeu norme i
stvarnosti, digitalna zajednica, utoite od stvarnosti, je za narcistiku strukturu
linosti idealan prostor kompenzacije, okruje u kojem funkcioniramo po naelu
Ako dolazimo u sukob s injenicama, tim gore po injenice. Princip oito funkcio-
nira vidljivo je iz ovisnosti o internetu, o kojoj se danas jo pie kao kuriozitetu, a
mogunost tihe disocijacije stvarne osobe preutna je cijena.
Posljedica produbljivanje i proirenje poremeaja, vraa se meutim iz virtual-
nog u stvarni svijet, u kojem je inducirani narcizam i histrionizam idealno trite.
Upravo se njima okree cijeli sustav; reklamne kampanje sukladno logici brenda
uostalom, nisu usmjerene na pobuivanje potrebe za proizvodom, jer proizvod
nam odavno ne treba, nego za onim to trebamo za emocijama. Proizvodi i usluge
predstavljaju se emocionalno toliko vrijednima da imaju kapacitet popunjavanja
takozvane narcistike rupe u samovrednovanju. Tu je rupu meutim dosta teko
zapuniti, pa zato, ponovno uz pomo medijske industrije, uvijek dolaze novi i novi
proizvodi i servisi koji su predodreeni da postanu objekt potroake udnje, jedino
mjesto na kojem nam je doputeno impulzivno, kratkotrajno izvlaenje iz generalno
vrlo frustrirajueg konteksta. Kulturalna dijagnoza konvenira industriji, odakle se i
pokrenuo cijeli proces. Krug je zatvoren.
Uope, djeluju li mediji edukativno? Konzumenti medija u kojima su osobe postale
informacija spontano svakako ue, kako kae Andrew Keen, da svoju potrebu za
informacijom zamijene potrebom da sami postanu informacija. Ako pogledamo Fa-
cebook kao (jo uvijek) paradnog konja Weba 2.0, na kojem se nalaze svi i privat-
ne osobe, i grupe, i korporacije, i akcije, i projekti, i nevladine udruge proporcija
verbalno artikuliranog sadraja uglavnom ovisi o individualnom naporu korisnika.
Ono to nam daje suelje jest razmjena raznih jednostavnih aplikacija, kojima vir-
tualno moemo nekoga piknuti, razmijeniti peticu, poslati pivo, pusu, smjeka,
ak ga i polizati... biti u stalnom infantilnom, banalnom i egzaltiranom show-off
178

kontaktu. Pitanje jest je li poticana komunikacija piktografska ili verbalna. Bilo bi
zanimljivo vidjeti ima li neka nepismena osoba problema sa svojom drutvenom
aktualizacijom uz internetske socijalizacijske servise?
A kakve su socijalne osobine koje potiu socijalni on line alati? Jednostavno, one
koje su softverski kompatibilne ili jednostavnije reeno - one za koje postoji na-
pisan program. To je, dodue, prilino oekivano jer je komunikacija, naravno,
dvosmjeran proces: i mediji konzumentu uvijek prenose informaciju i uvijek ga do
neke mjere oblikuju po svojim mjerilima. No Web 2.0 moe dovesti do inverzije
prioriteta prvo oblikovanje, a zatim informacija pri emu je zaista paradoksalno
da je Web 2.0 medij u kojem korisnik moe najvie sam utjecati na sadraj.
Sintagma '2.0' ve s interneta silazi u ivot i poinje se upotrebljavati ne samo kao
oznaka za novu vrstu weba, nego i za novu vrstu stvarnosti. Jo noviji Web 3.0, o
kojem se jo meutim ne zna mnogo nije iskljueno ni da emo komunicirati sa
sueljem tako da e se ostvariti literarna predodba umjetne inteligencije kao u
filmu Odiseja u svemiru 2001. ili u TV seriji Zvjezdane staze. S druge strane,
spominje se i mogunost da se radi o mediju koji e preciznije imenovati na on
line identitet. Iako je prva intencija toga da nas se sve kao potroae moe lake
locirati, pa se svi zgraaju nad tom bigbrotherizacijom treba rei da ta mogunost
u sebi ipak nosi i jednu malu mogunost impliciranja vee odgovornosti kreatora
sadraja jer e u tom sluaju jednostavno biti poznati. Bilo kako bilo, u takvom
sadanjem i buduem okruenju, pred nama se otvara ne samo potreba za obrazo-
vanjem za praenje novih medija nego i za definiranjem mjesta u drutvu koje e
poticati tu edukaciju. Naime, ne treba oekivati da e podstrek stii iz medija samih,
koji su defaultni i najefikasniji komunikator. U konanici, to nas vodi prema potrebi
za novom perceptivnom konturom koja e po svoj prilici imati vie dimenzija nego
do sada, i ija e se linija s dananje toke gledita dijelom nalaziti i u onome
to danas smatramo figurom i u onom to smatramo pozadinom. Jednostav-
nije reeno informacije e se nalaziti kako u neovisnom dijelu sadraja, tako
i u namjenskom, reklamnom, ali e se takoer na oba mjesta nalaziti i namjenski
sadraji. Pouzdane podatke morat emo traiti na taj novi nain i u vie medija, a ta-
kvo transverzalno, multimedijsko zadiranje meu redove standard je kojim emo
morati ovladati elimo li i ubudue znati itati.
179

O autoru
Ivan Salei diplomirao psihologiju 1995. godine. Studirao i filmsku i TV reiju. Od 1988.
radi u medijima kao kritiar, urednik, menader i savjetnik. Suraivao s 50-ak redakcija
u tisku, na televiziji, internetu i radiju. Osim u Hrvatskoj, objavljivao u BiH, Srbiji, Austriji i
Njemakoj. Koautor je knjige o Das Balkanische Spielfilm, posebnog izdanja austrijskog
filmskog magazina Blimp.
Proao obuku o elektronikim medijima pri Medijskom centru Deutsche Welle u
Njemakoj. Od 2001. do 2006. bio je partner u Iskon Internetu. Na konferenciji HPD-a
2008. odrao je pozvano predavanje o internetu. Radi kao kreativni direktor hrvatskog
izdanja magazina Elle te na jednom dokumentarnom projektu HTV-a.
180

Zbornik Psihologija Mediji Etika

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik Psihologija Mediji Etika

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PSIHOLOGIJA MEDIJI ETIKA

iskustva i promiljanja za bolju suradnju

kb-prirucnik-fin.indd 1 21.10.2009 21:25:04

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i

impresum - fali-isbn.indd 1 21.10.2009 21:33:38

kb-prirucnik-fin.indd 3 21.10.2009 21:25:04

Prvo poglavl je: Nakon gaenja konferencije, pale se ideje

Drug o p o g l a v l j e : Oi irom zatvorene

Tr e e p o g l a v l j e : Za sigurnije hodanje medijima

et vrto poglavl je: S ovu i s onu stranu medija

Peto poglavl je: Novi mediji - rastue nepoznato

kb-prirucnik-fin.indd 4 21.10.2009 21:25:04

kb-prirucnik-fin.indd 5 21.10.2009 21:25:04

Anglosaksonskim akademskim krugovima medijske i kulturoloke teorije u prvoj

kb-prirucnik-fin.indd 7 21.10.2009 21:25:04

kb-prirucnik-fin.indd 8 21.10.2009 21:25:04

kb-prirucnik-fin.indd 9 21.10.2009 21:25:04

kb-prirucnik-fin.indd 10 21.10.2009 21:25:04

kb-prirucnik-fin.indd 11 21.10.2009 21:25:04

Vesna Rusijan Ljutina

Osnovni sastojci i zaini

Knjiga koja je u Vaim rukama rezultat je uvjerenja (izraenog pisanjem ovdje

kb-prirucnik-fin.indd 13 21.10.2009 21:25:05

kb-prirucnik-fin.indd 14 21.10.2009 21:25:05

kb-prirucnik-fin.indd 15 21.10.2009 21:25:05

kb-prirucnik-fin.indd 16 21.10.2009 21:25:05

kb-prirucnik-fin.indd 17 21.10.2009 21:25:05

Pazin Zagreb, rujan 2009.

Vesna Rusijan Ljutina, vesna rusijan@yahoo.com

kb-prirucnik-fin.indd 18 21.10.2009 21:25:05

kb-prirucnik-fin.indd 19 21.10.2009 21:25:05

OGLAAVANJE I NASTUPI U JAVNOSTI

1. Definicija javnih nastupa

2. Odgovornost za javne nastupe

3. Nastupi u javnim glasilima

kb-prirucnik-fin.indd 20 21.10.2009 21:25:05

kb-prirucnik-fin.indd 21 21.10.2009 21:25:05

kb-prirucnik-fin.indd 22 21.10.2009 21:25:05

kb-prirucnik-fin.indd 23 21.10.2009 21:25:05

Drug o p o g l a v l j e : Oi irom zatvorene ... 47

kb-prirucnik-fin.indd 24 21.10.2009 21:25:05

Zakljuena zakljucima - otvorena akcijama

Barem 10 razloga za zakljuke i preporuke

kb-prirucnik-fin.indd 25 21.10.2009 21:25:05

kb-prirucnik-fin.indd 26 21.10.2009 21:25:05

kb-prirucnik-fin.indd 27 21.10.2009 21:25:05

Vesna, Jasenka, Marlena, pozdrav!

kb-prirucnik-fin.indd 28 21.10.2009 21:25:05

Potovana gospoo Pregrad,

kb-prirucnik-fin.indd 29 21.10.2009 21:25:05

Godinu dana nakon konferencije

Napomena prije itanja zakljuaka i preporuka:

Zakljuci i preporuke nisu poredani po vanosti ili redoslijedu pro-

kb-prirucnik-fin.indd 30 21.10.2009 21:25:05

Vezani za specifinu populaciju:

Vezani za psihologe i ostale pomaue profesije:

kb-prirucnik-fin.indd 31 21.10.2009 21:25:06

kb-prirucnik-fin.indd 32 21.10.2009 21:25:06

Vezane za izravne akcije:

kb-prirucnik-fin.indd 33 21.10.2009 21:25:06

kb-prirucnik-fin.indd 34 21.10.2009 21:25:06

kb-prirucnik-fin.indd 35 21.10.2009 21:25:06

Ugasi lo program i upali svoj stav!

to nas je potaknulo na akciju?