Uvod U Logiku - Romano

Daniel A.
Romano: Uvod u matematiku logiku Prvi dio
1. Uvod - ta je matematika logika ?

1.1. Totalna formalizacija je mogua
1.2. Jezici prvog reda
1.3. Aksiome logike: minimalni sistem, konstruktivni sistem, klasini sistem
1.4. Izazov direktnog dokazivanja
1.5. Teoreme dedukcije
Na poetku kursa sasvim umjesno je postaviti pitanje: ta je logika?
Neki od odgovora mogli bi biti:

(1) Zajedniki okvir za izgradnju teorija (?).
(2) Postupak razumjevanja (?).
Drugo umjesno pitanje je: ta je vas vlastiti koncept logike?
Logika je osnova racionalnosti i osnova za matematiku, nauku i tehnologiju.

Posebno za informacione tehnologije. (Roger Bishop Jones)
Matematika logika, kao jedan akademski subjekt, dio je matematike koji je
povezan sa logikom. Tradicionalno, ima etri dijela: (a) Teoriju dokaza; (b) Teoriju
modela; (c) Teoriju skupova; i (d) Teoriju izraunljivosti. Neki od savremenih
aspekata matematike logike su: (1) Logika kategorija; (2) Teorija domena; (3)
Logika izraunljivosti; i (4) Osnove matematike.
ta je logika? Da li je logika apsolutna (tj. jedinstvena, apriori data) ili relativna (tj., postoji vie vrsta
logika)? U moderno doba, pozicija apsolutnosti je neprihvatljiva. Za nas je bolje da prihvatimo poziciju
relativnosti i da logike definiemo kao zajedniki okvir za izgradnju teorija. Na primjer, na teorije
moemo gledati kao na logiku sa svim njenim ekstenzijama. Na (takozvanu) aposlutnu geometriju
moemo gledati kao na zajedniku logiku za izgradnju Euklidove geometrije i ne-Euklidskih geometrija.
Teorija grupa moe se tretirati kao zajednika logika za teoriju istraivanja matematikih struktura koje su
podtipovi grupa. Na kraju, ako odluimo da reizgradimo sve matematike teorije na bazi izabrane teorije
skupova, moemo na tu teoriju skupova gledati kao na izabranu logiku. Postoji li jedna zajednika logika
za svu matematiku? sasvim je umjesno pitati. Nastojimo da izbjegnemo apsolutni prilaz svim
postojeim konceptima matematike klasinoj (tradicionalnoj), konstruktivnoj (intuicionistikoj), New
Foundations, itd Naravno, matematiari koji rade na svakom od ovih koncepata moraju prihvatati neki
specifian okvir za izgradnju matematikih teorija, t.j. neku vrstu specifine logike. I oni to tako rade.
Uvod u pojam New Foundations bie interpretiran prema tumaenju koje je dao
Randall Hollmes pozivajui se na knjigu W. V. O. Quine in 1937. Smatra se da je
najbolja referenca za upoznavanje sa ovim podrujem knjiga: Thomas Forster: "Set
theory with a universal set", second edition, Oxford logic guides no. 31, 1995.
1
Daniel A. Romano: Uvod u matematiku logiku Prvi dio
Jedna starija knjiga koja se preporucuje je: Rosser: "Logic for mathematicians"
(second edition, Chelsea, 1978).
Postulati (Aksiome) New Foundations su:

* extensivnost: skupovi sa istim elementima su isti;
* "slojevitost" sveobuhvatnosti: skup {x : P} postoji gdje P je formula logike
prvog reda sa jednakou i pripadnou to se moe dobiti od neke dobro formirane
formule Russelove teorije tipova ignorisanjem indeksa tipova ;
* Slojevitost sveobuhvatnosti je jedna shema aksioma, koja moe biti
zamjenjena sa konano mnogo njenih konkretnih formi. Korienje konane
aksiomatizacije uklanja neophodnost pozivanja na tipove u objanjavanju ove
teorije.
Moe li se, na teoriju skupova (na primjer, na jednu od najpopularnijih Zermelo-Frankelovu teoriju
skupova) - gledati kao na jednu zajedniku logiku za klasinu (tradicionalnu) matematiku? Mi moemo
misliti tako ako ne elimo praviti razliku izmedju pojma prvog reda prirodnih brojeva (tj. diskretne
matematike) i pojma drugog reda prirodnih brojeva (tj. neprekidne matematike, bazirane na teoriji
skupova, ili, na familijama podskupovima skupa prirodnih brojeva). Ili, ako ne elimo da imamo
paralelna istraivanja klasinih i konstruktivnih (intuicionistikih) verzija istih teorija. Korienje konane
aksiomatizacije uklanja neophodnost pozivanja na tipove u objanjavanju ove teorije.
1.1. Potpuna formalizacija je mogua!
Gottlob Frege (1848-1925)

Rodjen: 8. Nov. 1848. u Wismar, Mecklenburg-Schwerin (sada Germany),
Umro: 26 July 1925 u Bad Kleinen, Germany;
Bertrand Russell (1872-1970)

Rodjen: 18. Maj 1872. u Ravenscroft, Trelleck, Monmouthshire, Wales, UK,
Umro: 2. Feb. 1970. u Penrhyndeudraeth, Merioneth, Wales, UK;
David Hilbert (1862-1943)

Rodjen: 23. Jan. 1862. u Knigsberg, Prussia (sada Kaliningrad, Russia),
Umro: 14. Feb. 1943. u Gttingen, Germany.
Koliko daleko moemo ii sa aksiomatizacijom neke teorije? Ovdje treba postaviti pitanje: Da li je
mogua kompletna eliminacija intuicije, tj. da li je mogua potpuna redukcija liste aksioma i pravila
zakljuivanja? Radovi Gottloba Fregea, Bertranda Russella, i Davida Hilberta, kao i njihovih
kolega, pokazali su kako to moe biti postignuto ak i u sluaju najkomplikovanijih matematikih teorija.
Prema njihovom miljenju, sve te teorije mogu se redukovati na aksiome i pravila zakljuivanja, bez
mijeanja intuicije. Tehnologije u logici, koje su razvili ovi ljudi, danas doputaju kompletnu
aksiomatizaciju bilo koje teorije zasnovane na stabilnom, konzistentnom (u sebi) sistemu principa.
Kako izgledaju takve, potpuno aksiomatizovane teorije? Nazivamo ih formalnim teorijama

(formalnim sistemima ili deduktivnim sistemima) istiui da nema koraka zakljuivanja koji bi bio
uradjen bez pozivanja na listu prihvaenih aksioma i pravila zakljuivanja. ak i oni koji su oigledni
logiki principi (kao na primjer: Ako A implicira B, a B implicira C, tada A implicira C) moraju biti
formulisani u listi aksioma ili pravila, precizno, ili se mogu iz njih izvesti (demonstrirati, derivirati).
2
Ovo se ini iznenadjujue za matematiare, ali najoptije egzaktne definicije "formalno" ne koriste
niti aksiome niti pravila izvodjenja. ini se da je najbolja formulacija u terminima teorije algoritama:
jedna teorija T je formalna teorija, ako, i samo ako, postoji algoritam (tj. mehaniki prihvatljiva procedura
izraunavanja) koji moe da provjeri korektnost zakljuivanja posredstvom principa unutar T. To znai da
kad neko ima namjetu da publikuje "matematiki tekst" nazivajui ga "dokaz teorema u T", tada treba da
smo u mogunosti provjeriti da li je tekst o kojem govorimo stvarno dokaz koji prihvata standarde
zakljuivanja, prihvaene u teoriji T. Dakle, u formalnim teorijama, standardi zakljuivanja moraju biti
dovoljno precizni, tako da omoguava provjeravanje dokaza - u smislu kompjuterskog programa.
(Napomenimo da ovdje razgovaramo o provjeravanju itanja dokaza, i da li je propozicija dokaziva ili
nije.)
Kao jedan, ne ba praktian, primjer formalne teorije jeste "teorija" CHESS. Sve mogue pozicije su
na ah-tabli (plus : "bijeli se kree" ili "crni se kree") nazvaemo ih propozicije CHESS-a. Jedan jedini
aksiom teorije CHESS bie - inicijalna pozicija, a pravila zakljuivanja pravila igranja. Pravila
dozvoljavaju da poveemo jednu propoziciju u teoriji CHESS sa nekom drugom propozicijom. Polazei
od aksioma dobijamo teorem teorije CHESS. Dakle, teoremi teorije CHESS su sve mogue pozicije koje
moemo dobiti od inicijalne pozicije, koju ahisti pokretanjem figura dobijaju, u skladu sa pravilima igre.
Vjeba 1.1.1. Moete li obezbijediti bar jednu nedokazivu propoziciju teorije CHESS?
Zato se CHESS naziva formalnom teorijom? Kad neko ponudi "matematiki tekst" P kao dokaz
jednog teorema A u teoriji CHESS, to znai da je P korektno ako se neka ah-igra zaustavi u poziciji A. I,
naravno, provjeravanje korektnosti dokaza je lagan zadatak. Pravila igre su precizno formulisana
moe se napisati kompjuterski program za realizaciju tog cilja.
Vjeba 1.1.2. Pokuajte procijeniti duinu ovog programa napisanog u nekom programskom jeziku.
Na drugi primjer formalne teorije je nesto ozbiljniji. Budui da ga je razradio Paul Lorenzen,
nazvacemo ga teorija L
Prof. Dr. Dr. h. c. mult. Paul Lorenzen (1915 1980)

Rodjen 24. March 1915
Umro 1. October 1994.
Bio je profesor filozofije u Erlagenu od 1962 do 1980.
Tvrdnje u L su sve mogue rijei napravljene od slova a, b, kao na primjer: a, aa, aba, abaab. Ova
teorija ima samo jednu aksiomu: a, i dva pravila izvodjenja:
X X
(A): ------ (B): -------
Xb aXa
To znai da (u L) od propozicije X mi moemo derivirati propozicije Xb i aXa. Na primjer, propozicija

aababb je teorema u L:
a |- ab |- aaba |- aabab |- aababb

(A) (B) (A) (A)
Ovu injenicu izrazavamo sa L |- aababb ( "u L je dokazivo aababb").
Vjeba 1.1.3. (a) Opisati algoritam koji odluuje da li je neka propozicija u L teorem u L, ili nije
teorem.
3
(b) Moete li zamisliti algoritam za SHESS-teoriju? Naravno da moete, ali Vidjeli smo da u
sluaju relativno jednostavnih algoritama provjeravanje korektnosti nije naroito teko. Problem nastaje
kod provjeravanja komplikovanijih sluajeva.
Jedna vrlo vana osobina formalnih teorija je data u sljedeem primjeru:
Vjeba 1.1.4. Pokazati da je skup svih teorema formalne teorije efekrivno izbrojiv (ili rekurzivno
izbrojiv - prema oficijelnoj terminologiji), tj. pokazati da za neku formalnu teoriju T, kompjuterski
program PT moe napisati - na konanom papiru, sve teoreme ove teorije. (Uputstvo: T je formalna teorija
ako, i samo ako, algoritam provjerava korektnost zakljuivanja posredstvom principa teorije T.
Predpostavimo da imamo etri funkcije: GenerateFirstString(), GenerateNextString(),
IsCorrectProof(String), ExtractTheorem(Proof). Moramo opisati funkcije: GenerateFirstTheorem(),
GenerateNextTheorem()).
Na alost, takav program ne moe rijeti problem za koji su matematiari zainteresovani: Da li je data
propozicija dokaziva, ili nije dokaziva? Kada se program PT zaustavi, u mogunosti smo da vidimo da li
je unaprijed data propozicija, izvodljiva u T. Prije toga, mi nismo u mogunosta da vidimo da li je data
propozicija izvodljiva niti da li e biti izvodljiva uopte.
Za T kaemo da je rjeiva teorija ((sinonim: odluiva) preciznije efektivno razrijeiva), ako i samo
ako algoritam (kompjuterska procedura) omoguava provjeravanje propozicija u konano mnogo koraka
korienjem principa teorije T. U naem primjeru 1.1.3.(a), pokazano je da je L odluiva teorija.
Medjutim, u primjeru 1.1.3.(b), ustanovili smo da je teko ustanoviti da li je teorija CHESS izvodljivo
odluiva teorija ili nije. Provjeravanje korektnosti dokaza je uvijek mnogo jednostavnije nego
utvrdjivanje dokazivosti. Moe se dokazati da je veina metematikih teorija neodluiva, ukljuujui, na
primjer, elementarnu (prvog reda) aritmetiku prirodnih brojeva i teoriju skupova (vidjeti, na primjer u
knjizi: Mendelson: Introduction to Mathematical Logic. Fourth Edition. International Thomson
Publishing, 1997).
Normalno, matematike teorije sadre negativni simbol ne. U takvim teorijama, problem
odluivosti poinje sa propozicijom A u smislu da li je A izvodljivo ili je izvodljivo neA. Moemo
pokuati razrijeiti problem koristei se numeracijom kao u Vjebi 1.1.4.: ekaemo pored kompjutera
dok se ne odlui da li je A ili neA izvodljivo u datoj teoriji. Ako se pokae da su A i neA izvodljivi
zajedno to znai da je teorija T nekonzistentna (t.j. koritenjem principa teorije T, mogue je derivirati
neku propoziciju i njenu negaciju). Imamo sljedee etri mogunosti:
(a) A je odluivo ali neA nije (tada problem A ima afirmativno rjeenje),
(b) neA je odluivo, ali A nije (tada poblem A ima negativno rjeenje),
(c) A i neA su odluivi (tada toerija A nije konzistentna teorija), i
(d) niti A niti neA su odluivi u teoriji A.
U sluaju (d) moemo sjedjeti pored kompjutera stalno: koristei se principima teorije T - niti moe biti
odluiva propozicija A niti moe biti odluiva propozicija neA. To je razlog da tu teoriju nazovemo
neodluivom teorijom. Goedelov teorem neodluivosti kae da veina matematikih teorija su ili
nekonzistetne ili neodluive (vidjeti, na primjer, u knjizi Mendelson [1997]).
Vjeba 1.1.5. Navesti primjer neke konzistentne i kompletne teorije koja je odluiva. (Uputstvo:
Koristiti program Vjebe 1.1.4., predpostavljajui da imamo funkcije GenerateFirstTheorem(),
GenerateNextTheorem(), moramo implementirati funkciju IsProvable(String)).
Vjeba 1.1.6. Potvrditi da su potpune aksiomatske teorije - formalne teorije u smislu gornje opte
definicije. (Uputstvo: Predpostavljajui da imamo funcije: GenerateFirstString(), GenerateNextString(),
IsPropositon(String), IsAxiom(String), IsRuleName(String), Infer(RuleName, ListOfPropositions)
povratak Proposition, moramo implementirati funkcije: IsCorrectProof(ListOfPropositions),
ExtractTheorem(Proof)).
4
1.2. Jezici prvog reda

Aristotel (384-322 BC) u smislu "prvi logiar", ... nije bio primarno matematiar ali je mnogo
uradio u sistematizaciji deduktivne logike(prema: MacTutor History of Mathematics archive).
Aristotle
Rodjen: 384 BC u Stagirus, Macedonia, Greece
Umro: 322 BC u Chalcis, Euboea, Greece
U matematici i kompjuterskim naukama, kao zajednicki prilaz formalizaciji, koristi se tzv. jezik prvog
reda.
Centralno mjesto, na kojemu su zasnovani pomovi jezika prvog reda, je pojam domena
(neprazne) kolekcije objekata, posredstvom kojih se eli opisati (ili definisati) koritenje jezika.
Prvi elementi jezika koji su nam potrebni su varijable:
x, y, z, x 1, y1, z1 , ...
Gore pomenuti "domen" je planiran kao "rang" svih varijabli. Na primjer, tokom izgradnje jezika tzv.
aritmetike prvog reda, mi mislimo na sve prirodne brojeve - kao rang varijabli:
0, 1, 2, 3, 4, ...
Ili, kada izgradjujemo jezik teorije skupova, mi mislimo o svim skupovima, kao rangu varijabli.
Nota. Budui da na raspolaganju imamo samo konano mnogo oznaka za varijable, mi se moemo
koristi izbrojivim skupom karaktera konstruisanih od samo jednog slova - slova x:
x, xx, xxx, xxxx, xxxxx, ...
Nota. Moda, vi treba da opiete dvije ili vie vrsta objekata - tako da nemate potrebu da
determiniete pod-objekte jedne vrste objekata (na primjer, cijeli brojevi i karakter-nizovi). Tako se
dolazi do potrebe da se uvede, za neke od vaih domena, odvojena vrsta (sorta) varijabli. Na ovaj
nain, dolazi se do tzv. jezka sa vie vrsta objakata (takozvana many-sorted first order languages).
Teorijski, jezik sa vie vrsta objekata moe se redukovati na jezik sa jednom vrstom objekata uvodjenjem
korespodentnog predikata Sorti(x) ("vrijednost varijable x pripada vrsti objekata i"). U primjenama logike
(na primjer, u kompjuterskim naukama) prilaz sa vie vrsta objekata je, uobiajeno, vie prirodan i vie
konvencionalan. (Vidjeti: Chapter 10. Many-Sorted First Order Logic, od Jean Gallier.)
Upozorenje! Ne treba pokuavati koristiti logiku sa vie vrsta objekata sa namjerom razdvajanja
objekata i osobine objekata (tj. skup objekata), tj. ne treba pokuavati izgraditi jezik drugog reda.
Bolje je da va favorit budu teorije prvog reda.
Sljedea mogunost koju imamo je da se u naem jeziku pojave tzv. konstantna slova simboli, koji
oznaavaju specijalne objekte naeg domena. Na primjer, kada izgradjujemo formalnu artimetiku
prvog rega, uveemo dva konstantna slova 0 i 1 za oznaavanje nule i jedinice dva prirodna
broja koja imaju specijalne osobine. Kada budemo izgradjivali jezik teorije skupova treba da uvedemo
konstantno slovo za oznaavanje praznog skupa, ali postoji mogucnost da se to uradi i bez toga.
Nota. U jezicima sa vie vrsta objekata, svaka konstantna se moe tretirati kao jedna vrsta.
U nekim jezicima, moemo imati potrebu za tzv. funkcionalnim slovima simbolima koji oznaavaju
specijalne funkcije, tj. preslikavanja izmedju objekata naih domena, ili operacije na takvim
objektima. Na primjer, kada budemo izgradjivali jezik formalne artimetike prvog reda, uveemo samo
dva funkcionalna slova "+" i "", koja e oznaavati adiciju i multiplikaciju prirodnih brojeva, tj.
oznaavae funkcije od dvije varijable x+y i xy. Kada budemo izgradjivali jezik teorije skupova,
5
uveemo funkcionalna slova za oznaavanje presjeka, unije, razlike skupova i partitivnog skupa datog
skupa, (ali, naravno, postoji mogunost da se to uradi i bez toga).
Uobiajeno, piemo f(x,y) da oznaimo vrijednost funkcije f, argumenata x, y. Ovo je uobiajeni

nain oznaavanja funkcija koje imaju neki broj argumenata: f(x), g(x,y), h(x,y,z), itd.. U svakodnevnoj
matematikoj praksi neke od funkcija dva argumenta (u sutini operacije) uobiajeno se piu u
kompaktnijoj "infiks" notaciji x+y, umjesto, kako bi formalno trebalo +(x, y), itd.
Nota. U jezicima sa vie vrsta objekata, funkcionalna slova, (a) mogu se tretirati kao jedna vrsta
objekata; (b) vrijednosti funkcija treba da budu oznaene jednom vrstom objekata.
Poslednja vrsta primitivnih pojmova koje treba da imamo u jezicima su: tzv. predikatska slova
simboli koji oznaavaju specijalne osobine ili relacije izmedju "objekata" naih "domena". To se moe
initi neobino za nematematiare: ve je najpopularnija relacija medju objektima u veini matematikih
teorija - jednakost (ili identitet. Treba voditi rauna da pojmovi jednakost i identitet nisu sinonimi)
predikatski simbol duine dva. Naravno, ovo nije neobino za matematiare. Moemo izabrati jedan
objekt x u naoj "domeni" za korienje u vrlo specifinim kombinacijama osobina i relacija, i tada
birajui drugi objekt y - za korienje drugih kombinacija. Ako poslije toga (ponekad to moe uzeti i vie
godina), dokazujemo da je x = y, tj. tada ove dvije razliite kombinacije osobina i relacija, posjeduje
jedan objekat. Mnoga otkria u matematici mogu biti redukovana na ovu formu.
U jeziku formalne aritmetike prvog reda, jednakost "=" je jedino prihvatljivo predikatsko slovo.
Drugi predikati mogu biti redukovani na jednakost. Na primjer, relacija x < y, za prirodne brojeve, moe
se redukovati na jednakost korienjem dodatnog slova i formule (z)(x+z+1=y). Naravno, ako jezik
nema funkcionalnih slova (kao, na primjer, jezik Zermelo-Fraenkel'ove teorije skupova), tada on mora
sadravati dodatna predikatska slova. Jezik teorije skupova sadri jedno specijalno slovo "", koje
oznaava relaciju lanstva: "x y", znaci: "x je element u y".
Uobiajeni nain predstavljanja predikata koji imaju jedan broj argumenata je opet "prefiks"
notacija: p(x), q(x,y), r(x,y,z) i tako dalje. U matematikoj praksi samo predikati sa dva argumenta piu se
u kompaktnoj "infiks" notaciji ( x = y umjesto, kao bi trebalo, =(x,y)).
Jednakost je predikat duine 2, koji zadovoljava sljedee ne-logike aksiome:

(x)(x = x), (refleksivnost)
(x)(y)(x = y y = x), (simetrinost)
(x)(y)(z)(x = y y = z x = z), (tranzitivnost)
(x)(y)(x = y f(x) = f(y)), f je funkcionalno slovo (ekstenzivnost za funkcije)
(x)(y)(p(x) x = y p(y)), p je predikatsko slovo. (ekstenzivnost za predikate)
Dakle, apriori, treba predpostavljati za skupove postojanje jednakosti.
Predikatske konstante? Nula-argument se moe tretirati kao predikatska konstanta. Svaki predikat
mora biti ili taan, ili netaan. Prema tome, samo dvije predikatske konstante treba da daju smisao:
1 - "istinito", i 0 - "lano"?
Nota. U jeziku prvog reda sa vie vrsta varijabli, za svako predikatsko slovo svaki argument moe
biti tretiran kao jedna te ista vrsta.
Odavde, specifikacija jezika prvog reda ukljuuje sljedee primitivne pojmove:
(1) Izbrojiv skup varijabli (moemo generisati ova imena, na primjer, korienjem jedinog slova x, na
sljedei nain: x, xx, xxx, xxxx, ...).
(2) Najvie prebrojiv skup (Prazan skup, konaan skup, ili prebrojiv skup) konstantnih slova.
6
(3) Najvie prebrojiv skup (Prazan skup, konaan skup, ili prebrojiv skup) funkcionalnih slova. Za svako
funkcionalno slovo, broj argumenata na koji djeluje to funkcionalno slovo mora biti naznaen (taj broj
nazivamo duina funkcijskog slova).
(4) Konaan skup, ili prebrojiv skup predikatskih slova. Za svako predikatsko slovo, broj argumenata na
koji taj predikat djeluje mora biti naznaen (Taj broj nazivamo duina predikatskog slova.)
Razliiti skupovi primitivnih pojmova dovode do razliitih jezika prvog reda. Koristei primitivne
pojmove, izgradjujemo terme, atomine formule (ili: elementarne formule, ili: atome) i formule. Termi su
izrazi objekata i funkcija:
(a) Variable i konstante (ako postoje), su termi.
(b) Ako je f k-argumentno funkcijsko slovo, a t 1, ..., tk termi, tada je niz simbola f(t1, ..., t k) takodje term.
(c) Termi se prave samo konanom primjenom pravila (a) i (b) ove definicije, i drugih terma, osim ovih, -
nema.
U formalnoj aritmetici prvog reda, za adiciju i multiplikaciju "infiks" notacija je uobiajena: Ako su
t1, t 2 termi, tada su i (t1+t2) i (t1t2) su termi.
Ako u termu nema varijabli, tada on oznaava "objekt" naeg "domena" (na primjer, ((1+1)+1)
oznaava specijalan prirodan broj broj 3). Ako term sadri varijable, tada on oznaava funkciju. Na
primjer, (((xx)+(yy))+1) oznaava funkciju x2+y2+1 (Napomenimo da u jeziku formalne aritmetike
prvog reda nema funkcionalnih slova koji bi oznaavali eksponente od x i y. Prema tome, moramo pisati
xx umjesto x2). Ako jezik ne sadri konstante i funkcionalna slova (kao, na primjer, jezik teorije skupova)
tada su varijable jedina vrsta terma.
Nota. U jezicima koji imaju vie vrsta objekata, termi se definiu neto komplikovanije: izgradnja
terma f(t1, ..., t k) je dozvoljena, ako vrsta terma ti koincidira sa vrstom objekata i-tog argumenta u f.
Naravno, kljuni element naih napora je opis "objekata" koji treba da budu tvrdnje, na primjer,
((x+y) = (y+x)). U jezicima prvog reda, tvrdnje su formule (ponekad - reenice).
Atomina formula (ili: elementarna formula, ili: atomi) se definie na sljedei nain:
(a) Termi su elementarne formule; i
(b) Ako je P k-argumentno predikatsko slovo, a t 1, ..., tk termi, tada je niz simbola P(t1, ..., tk) elementarna
formula.
(c) Drugih elemenarnih formula osim onih koje se dobijaju konanom primjenom pravila (a) i (b) ove
definicije, nema.
Za slovo jednakosti "infiks" notacija se uobiajeno koristi: ako su t1, t2 termi, tada je (t1 = t2)
elementarna formula.
Nota. U jezicima prvog reda, koji sadre objekate vie vrsta, elementarna formula se definie neto
komplikovanije: izgradnja P(t1, ..., t k) je dozvoljena ako vrsta terma ti koincidira sa vrstom objekata i-tog
argumenta u P.
Saetak o jezicima aritmetike prvog reda:

(a) Konstante 0 i 1, i sve varijable su termi.
(b) Ako su t1, t2 termi, tada su (t 1+t2) i (t1t2) su termi.
(c) Atomina formula se izgradjuje sa (t1 = t2), gdje su t1 i t2 termi.
U ovim jezicima, ak samo korienje dozvoljenog predikatskog slova "=" atomarne formule mogu
izraziti znatan broj stvari:
(1) x+0 = x, x+y = y+x, x+(y+z) = (x+y)+z,
(2) x0 = 0, x1 = x, xy = yx, x(yz)) = ((xy)z,
7
(3) (x+y)z = (xz)+(yz).
Vjeba 1.2.1. Kao sljedei korak, prevedimo sljedee izjave u jezik prvog reda: 22 = 4, 22 = 5,
(x+y)2 = x 2+2xy+y2.
Da bi napisali sloenije izjave, treba da izgradimo sloenije formule, izgradjene od atomarnih

formula korienjem fiksiranog skupa logikih veza i kvantifikatora. Na primjer, najee koristimo
sljedee oznake:
(a) (implikacija, B C znai ako je B, tada je C , ili B implicira C );
(b) (konjukcija, BC znai "B i C").
(c) (disjuncija, BC znai "B, ili C, ili oboje", tj. rije je o tzv. inkluzivnoj, ili ne-ekskluzivnoj
disjunkciji).
(d) (negacija, B znai "neB").
(e) (univerzalni kvantifikator, (x)B znai "za sve x, B").
(f) (egzistencijalni kvantifikator, (x)B znai "postoji x takvo da je B").
iroko koriena relacija ekvivalencije moe se derivirati na sljedei nain: B C - je oznaka za

(B C) (C B). Govori se da je B ekvivalentno C, ili B je ako i samo je C, ili B je potreban i
dovoljan uslova za C. Tzv. ekskluzivnu disjunkciju mozemo definisati na sljedei nain : B ex C je
skraenica za (B C).
Sada moemo definisati pojam formule, u naem jeziku, na slijedei nain:

(a) Elementarne formule su formule;
(b) Ako su B i C formule, tada su nizovi simbola (B C), (B C) (BC), (BC), i (B), takodje,
formule (B i C zovemo podformulama );
(c) Ako je B formula, a x varijabla, tada su nizovi simbola (x)B i (x)B - takodje formule (B se naziva
podformula);
(d) Drugih formula, osim onih koje se dobijaju konacnom primjenom pravila (a)-(c) ove definicije, -
nema.
Neki jednostavniji primjeri sloenih formula, u formalnoj aritmetici prvog reda, su:
(a) (u)(x = (u+u)) "x je paran broj" ;
(b) (u)((x+u)+1) = y) "x je manje od y", ili x < y ;
(c) (u)(x = (yu)) "x je dijeljivo sa y;
(d) ((1< x)((y)(z)(((y < x)(z < x))(x = (yz)))))) "x je prost broj";
(e) (w)(x)((w < x)(x je prost broj)) "Postoji beskonano mnogo prostih brojeva (jedna od prvih
matematikih teorema);
(f) (x)(y)(0 < y (z)(u)((u < y)(x = yz + u))) ta ovo znai?
Naravno, u etvrtoj formuli trebalo bi da zamjenimo nae pseudo-formule 1< x, y < x, z < x formulama
(u)(((1+u)+1) = x), (u)(((y+u)+1) = x) i (u)(((z+u)+1) = x), respektivno.
Vjeba 1.2.2. Kao sljedei korak prevedimo u jezik formalne artimetike sljedee izjave:
(1) "x i y nemaju zajednikih djelilaca" (napomena: 1 nije djelilac!);
(2) "x i y su prosti blizanci" (primjeri prostih blizanaca: 3,5; 5,7; 11,13; 17,19;...);
(3) "Postoji beskonano mnogo parova prostih blizanaca" (poznata tvrdnja: Twin Prime Conjecture);
(4) "x je stepen od 2";
(5) "Svaki pozitivan cijeli broj, vei ili jednak od 4, moe se prikazati kao suma dva prosta broja
(poznata Goldbach Conjecture);
(6) " 2 nije racionalan broj".
8
Nota. U jezicima prvog reda, koji imaju vie vrsta objekata, znaenje kvantifikatora zavisi od vrste
varijabli koje se koriste. Na primjer, (x) znaci za sve vrijednosti varijable x u domeni vrste od x
Izostavljanje zagrada
Nae formalne definicije terma i formula izraavaju sa sa mnogo zagrada. Ponovimo, na primjer,
nau formulu koja izraava izjavu "x je prost broj":
((1<x)((y(z(((y<x)(z<x))(x = (yz))))))
Takve formule su lake za itanje za kompjuter, ali nekorisne za ljude (posebno, napisati ih korektno
nije ba lako). U uobiajenoj matematikoj praksi (i u programskim jezicima) mogue je izostaviti neke
od zagrada saglasno sljedeim pravilima:
(a) Vanjske zagrade se mogu izostaviti. Na primjer, piemo A (B C) umjesto (A (B C)). Na

ovaj nain moemo pojednostaviti izgled formula. ak, te formule moemo koristiti kao dio
komplikovanijih formula, na primjer: (A (B C)) D.
(b) Moemo, jednostavno, pisati: x+y+z+u, xyzu, ABCD, ABCD, (x)(y)(z)(u)F umjesto
formalno ((x+y)+z)+u, ((xy)z)u, ((AB)C)D, ((AB)C)D, (x)((y)((z)((u)(F)))). Na ovaj
nain moemo pojednostaviti izjavu x je prost beoj - na sljedei nain:
(1<x)((y)(z)((y<x)(z<x)(x = (yz)))).
(c) Moemo koristiti tzv. pravila prioriteta. Na primjer, rang prioriteta multiplikacije je vii od ranga
prioriteta adicije. Ovo znai da piemo x+yz, umjesto x+(yz). Najpopularnija pravila prioriteta su:
(c1) Rang prioriteta funkcionalnih simbola je vii od ranga prioriteta predikatskih simbola. Tako, na
primjer, piemo xy = yx, umjesto (xy) = (yx), ili "x je u yUz" - umjesto "x je u (yUz)".
(c2) Rang prioriteta predikatskih slova je vii od ranga prioriteta logickih veza i kvantifikatora. Tako, na
primjer, piemo y<x z<x, umjesto (y<x)(z<x).
(c3) Rang prioriteta kvantifikatora je vii od ranga prioriteta logikih veza. Tako, na primjer, piemo
(x)F(y)G umjesto ((x)(F))((y)(G)), ili piemo (x)F, umjesto ((x)(F)).
(c4) Rang prioriteta negacije je vii od ranga prioriteta konjukcije i disjunkcije. Tako, na primjer, piemo
AB, umjesto (A)(B).
(c5) Rang prioriteta konjukcije i disjunkcije je vii od ranga prioriteta implikacije. Tako, na primjer,
piemo A AB, umjesto A (AB).
U uobiajenoj matematikoj praksi neki, dodatni prioriteti se koriste, ali neki od njih nisu dozvoljeni
u zajednikim programskim jezicima. Da ne bi dolo do konfuzije, ne preporuuje se strogo pridravanje
pravila prioriteta. Bolje je, ukoliko postoji bojazan od nerazumjevanja, napisati formulu na formalniji
nain.
Oslanjajui se na gornje prioritete, izjavu "x je prost broj, moemo napisati mnogo razumljivije za
itaoca (ali je, ponekad, teko prihvatljivo da ih kompjuter razumije):
1< x (y)(z)(y<x z<x x = yz).
Kao to se da vidjeti, naa pravila prioriteta, u principu, treba shvatati kao zgodna skraivanja u
pisanju. U principu, kod kompjutera nisu trebna ova skraivanja.
Vjeba 1.2.3. Napisati formule u Vjebi 1.2.1, u formalnoj formi.
Slobodne varijable i vezane varijable
9
Izjava "x je prost broj", napisana formulom 1< x (y)(z)(y<x z<x x = yz), sadri tri
varijable: x se pojavljuje 4 puta, y se pojavljuje tri puta, i varijabla z se pojavljuje tri puta: varijable y i z
pojavljuju se po jedanput uz kvantifikatore. Naravno, x je ovdje slobodna varijabla u smislu da
istinosna vrijendost formule zavisi od posebne vrijednosti koju uzima varijabla x. Nasuprot tome,
vrijednost istinitosti formule ne zavisi od posebnih vrijednosti koje mogu uzeti varijable y i z
kvatifikatori (y), (z) veu ove varijable unutar njihovih domena.
Preciznije, prvo uzimamo u obzir pojavljivanje varijabli samo u termima, a ne uz kvantifikatore.

Drugo, definiemo pojavljivanje varijable (u termima) formule F kao slobodno pojavljivanje ili vezano
pojavljivanje sljedeim pravilima:
(a) Ako formula F ne sadri kvantifikatore (x), (x), tada je pojavljivanje varijable x u formuli F -
slobodno pojavljivanje.
(b) Ako F ima oblik (x)G ili oblik (x)G, i x se slobodno pojavljuje u formuli G, tada je pojavljivanje
varijable x u formuli F - vezano pojavljivanje.
(c1) Ako formula F ima formu GH, GH, G H, G H, ili G, i varijabla se slobodno pojavljuje u
formuli G (ili formuli H), tada je pojavljivanje varijable x takvo u formuli F
(c2) Ako formula F ima formu (y)G, ili (y)G, pri emu je pojavljivanje varijable x u formuli G
slobodno, tada je pojavljivanje varijable x u formuli F, takodje, slobodno pojavljivanje.
(d1) Ako formula F ima formu GH, GH, G H, G H, ili G, i pojavljivanje varijable u formuli G
(ili formuli H) je vezano pojavljivanje, tada je pojavljivanje varijable x u formuli F vezano pojavljivanje.
(d2) Ako formula F ima oblik (y)G, ili (y)G (gdje je y neka varijabla), i pojavljivanje varijable x u
formuli G je vezano pojavljivanje, tada je pojavljivanje varijable x u formuli F, takodje, vezano
pojavljivanje.
Tako, u formuli 1< x (y)(z)(y<x z<x x = yz) imamo 4 slobodna pojavljivanja varijable x, i
po dva vezana pojavljivanja varijabli y i z.
Vjeba 1.2.4. Provjeriti da pojavljivanje varijable x u formuli F ne moe biti slobodno i vezano
istovremeno. (Uputstvo: Dokaz izvesti dovodjenjem do protivrjenosti - pretpostaviti da to nije sluaj, i,
posmatrajui sve nizove podformula formule F, zakljuiti da one nasledjuju osobinu pojavljivanja
varijable x.)
Formalno, moemo koristiti formule koje sadre slobodno i vezano pojavljivanje jedne varijable
istovremeno, na primjer, x >1 (x)(x>1). Mi ne preporuujemo korienje pojedine varijable u mnogo
razliitih uloga u jednoj formuli. Takve formule ne prave probleme kompjuterima, ali mogu biti
nekonvencionalne za itaoca.
Recimo da varijabla x ima slobodno pojavljivanje u formuli F, ako, i samo ako, formula F ima bar
jedno slobodno pojavljivanje varijable x, ili je uopste ne sadrzi.
Ako jedna formula sadrzi slobodne varijable, tj. varijable koje nisu vezane kvantifikatorima (na
primjer: x = 0 x = 1), tada "istinosna vrijednsot" takve formule moe zavisiti od posebnih vrijednosti
tih slobodnih varijabli. Na primjer, formula x = 1 je "tana" za x = 1, ali je "pogrena" za x = 2. Formule,
koje ne sadre slobodnih varijabli, nazivamo zatvorenim formulama, na primjer:
(w)(x)(w < x x je prost broj).
Zatvorena formula predstavlja "definitnu tvrdnju o objektima teorije", i za njih se oekuje da budu (ali ne
realno uvijek) ili "tane", ili "netane".
Zamjena terma
Ako je varijabla x slobodna u formuli F, moemo to zapisivati sa F(x), umjesto sa F. Zamjena svih
slobodnih pojavljivanja varijable x termom t znai "instansu" formule F. Prirodno je da tu "instancu"
10
oznaimo sa F(t). Ponekad, ova operacija moe proizvesti neoekivane rezultate. Na primjer, u izjavi "x
je prost broj", zamjenimo x sa y:
1< y (y)(z)(y < y z < y y = yz).
Da li ova formula znai "y je prost broj"? Budui da je y < y uvijek pogreno, drugi dio (y)(z)(y < y
z < y y = yz) je taan, te, prema tome, formula znai "1 je manje od y".
Naravno, pogrijesili smo jer smo zamijenili slobodnu varijablu x varijablom y u sluaju kada je slobodno
pojavljivanje varijable x bilo ispred kvantifikatora. U ovom sluaju, deformisali smo polazno znaenje
formule.
Sljedea jednostavna pravila spreavae pojavljivanje ovakvih situacija. Pretpostavimo da je varijabla

x slobodna u formuli F. Kamo da je zamjena F(x/t) (tj., zamjena varijable x termom t u formuli F)
dozvoljena, ako, i samo ako, nema slobodnih pojavljivanja varijable x u F - koji se nalaze u domenu
djelovanja kvantifikatora nad varijablama koje se pojavljuju u termu t. Naravno, ako je supstitucija F(x/t)
dozvoljena, tada zamjena slobodne varijable x varijablom y u F sauvava poetno znaenje formule F(x).
Zato, moemo zadrati nain oznaavanja ove supstitucije sa F(t).
Vjeba 1.2.5. Je li x/y dozvoljiva zamjena u sljedeim formulama:

(1) x = 0 (y)(y>z); (2) x = 0 (y)(y>x) ?
Vjeba 1.2.6. (a) Matematiari: uoiti analogiju izmedju vezanih varijabli u logici i vezanih varijabli
u sumama i integralima.
(b) Programeri: uoiti analogiju izmedju ogranienih varijabli u logici i ogranienih varijabli, i varijabli u
petljama, u programima.
Nota. Ponekad, "logika drugog reda" izgleda kao mogunost izbjegavanja restrikcija i anomalija
logike prvog reda. Medjutim, moj ogranieni um ne moe da uradi adaptaciju nekih, "drugog reda",
pojmova izvan podskupova skupova teorije skupova (prvog reda!) prije njih.
1.3. Aksiome Logike:

Minimalni sistem, Konstruktivni sistem i Klasini sistem
Sada, za bilo koji fiksiran jezik prvog reda, elimo da formuliemo listu logikih aksioma i pravila
izvodjenja, da bi dalja formalizacija neke "iste logike" imala smisla.
Gottlob Frege (1848-1925) - "1879 Frege je publikovao njegov vaan rad Begriffsschrift, eine der
arithmetischen nachgebildete Formelsprache des reinen Denkens (Conceptual notation, a formal
language modelled on that of arithmetic, for pure thought). A.George and R Heck su pisali: ... In effect,
it constitutes perhaps the greatest single contribution to logic ever made and it was, in any event, the most
important advance since Aristotle. ... In this work Frege presented for the first time what we would
recognise today as a logical system with negation, implication, universal quantification, essentially the
idea of truth tables etc." (prema: MacTutor History of Mathematics archive).
Bertrand Russell (1872-1970) - "The Principia Mathematica is a three-volume work on the

foundations of mathematics, written by Bertrand Russell and Alfred North Whitehead and published in
1910-1913. It is an attempt to derive all mathematical truths from a well-defined set of axioms and
inference rules in symbolic logic. The main inspiration and motivation for the Principia was Frege's
earlier work on logic, which had led to some contradictions discovered by Russell." (prema: Wikipedia,
the Free Encyclopedia).
David Hilbert (1862-1943),

Wilhelm Ackermann (1896-1962)
11
D.Hilbert, W.Ackermann. Grundzuege der theoretischen Logik. Berlin (Springer),

1928
Prva verzija logikih aksioma pojavila se 1879 kod G.Fregea, u njegovom radu Begriffsschrift.
Slijedea vazna verzija pojavila se 1910-1913 - u Principia Mathematica - od B.Russell i A.Whitehead.
Konano, 1928 D.Hilbert i W.Ackermann su publikovali, u nekom smislu, konanu verziju. Modifikacije
ovih verzija se koriste u gotovo svim knjigama matematike logike.
U naoj verziji, aksiome su predstavljene u obliku shema. Svaka shema predstavlja konanu
prepoznatljivu kolekciju pojedinanih aksioma. Na primjer, shema L3: BC B moe predstavljati
sljedee aksiome ("instance shema") u jeziku formalne aritmetike prvog reda:
x = y x = x x = y,
11=1 1+1=1+1 11=1,
kao i mnoge druge aksiome (koje, u principu, zavise od jezika L).
U ovom sistemu aksioma neemo predstaviti osobine ekvivalencije (kao logike veze). Ona se moe
derivirati na sljedei nain: B C je skraenica za (B C)(C B).
Aksiome
U shemama L1-L11 B, C i D su formule.

"Definicija" veze implikacija:
L1: B (C B) (ta ovo znai?);
L2: (B (C D)) ((B C) (B D)) (ta ovo znai?).
"Definicija" -veza:
L3: B C B (ta ovo znai?);
L4: BC C (ta ovo znai?);
L5: B (C BC) (ta ovo znai?).
"Definicija" (non-eksklusivne) disjunkcije (-veze):

L6: B BC (ta ovo znai?);
L7: C BC (ta ovo znai?);
L8: (B D) ((C D) (BC D)) (ta ovo znai?).
"Definicija" -veze osporavanje izvodjenja kontradikcijom (Reductio ad absurdum):

L9: (B C) ((B C) B) (ta ovo znai?).
"Kontradikcija implicita bilo ta" (Ex contradictione sequitur quodlibet, or Ex falso sequitur quodlibet):
L10: B (B C) (ta ovo znai?).
Zakon iskljuenja treeg (Tertium non datur):

L11: BB (ta ovo znai?).
Gornjih 11 shema (plus Modus Ponens kao pravilo izvodjenja) predstavlja Klasinu logiku
propozicija u jeziku L.
U sljedeim shemama L12, L13, F je po volji uzeta formula, t je term takav da je zamjena F(x/t)
dopustiva (posebno, t moe biti x ):
L12: (x)F(x) F(t) (specijalno: (x)F(x) F(x); ta ovo znai?),
L13: F(t) (x)F(x) (posebno: F(x) (x)F(x); ta ovo znai?).
12
U sljedeim shemama L14, L15, F je po volji uzeta formula, a G je formula u kojoj nema slobodnog
pojavljivanja varijable x:
L14: (x)(G F(x)) (G (x)F(x)) (ta ovo znai?);
L15: (x)(F(x) G) ((x)F(x) G) (ta ovo znai?).
U sledeim pravilima zakljuivanja, B, C i F su formule.

Modus Ponens (MP): B C, B |- C (ta ovo znai?).
Generalizacija (Gen): F(x) |- (x)F(x) (ta ovo znai?).
Ova lista aksioma i pravila izvodjenja predstavlja tzv. Klasicnu predikatsku logiku u jeziku L prvog
reda (ili, prosto, klasinu logiku u jeziku L).
Komentari
(1) Aksiome L1, L2 predstavljaju (tekuu) najpopularniju verziju "definisanja" implikacije. O ostalim
(ekvivalentnim) verzijama koje sadre 3 ili 4 aksiome - vidjeti Hilbert, Bernays [1934] (Chapter III),
kao i nae Vjebe 1.5.3.
(2) Aksiom L9 predstavlja (tekuu) najpopularniju verziju "definisanja" negaticije. O ostalim
(ekvivalentnim) verzijama vidjeti: Hilbert, Bernays [1934] (Chapter III), Vjebe 2.4.2.
(3) Najmanje tri gorenje aksiome, ini se, su problematine.
Na primjer, kako shvatiti aksiom L10: B (B C)? Ako B i B vrijede istovremeno, tada je bilo ta
tano? Da li je ovo stvarno realno taanaksiom? Naravno da nije. Nije stvar u tome: da li je neko C
tano ili netano ako su B i B tani istovremeno. Pretpostavljajui da "ako su B i B tani
istovremeno, tada je bilo ta istinito" mi pojednostavljujemo nas logiki aparat. Na primjer, dokazaemo u
Dijelu 2.6 da, u Klasinoj logici, B B. Ova jednostavna formula ne bi mogla biti dokazana bez
"ludog" aksioma L10 (vidjeti Sekciju 2.8).
(4) U stvari, prvi aksiom L1: B (C B) je takodje smijean kao L10. Ako je B (bezuslovno)
tano, onda B slijedi iz C, ak i ako C nema nikakve veza sa B? ak ta vie, u Vjebi 1.4.3(d), emo
vidjeti da aksiome L1, L9 omoguavaju dokazivanje B, B |- C, t.j. ako su B i B tani istovremeno,
tada je bilo ta pogreno (50% od L10!). Poslije toga, da li moemo da prihavatimo da je L1 realno
"taan" aksiom? Naravno da ne moemo. Ali, nije stvar u tome: ako je B (bezuslovno) tano, tada
nemamo potrebu da znamo da li B slijedi iz C, ili ne. Predpostavljajui "ako je B tano, tada B slijedi iz
bilo ega mi pojednostavljujemo na logiki aparat.
Konstruktivna logika
Jos uvijek, najozbiljniji problem proizilazi iz L11: BB Zakona iskljuena treeg. Kako moemo
da gledamo na L11 kao na "taan" aksiom, ako (prema Goedelovom teoremu nekompletnisti) svaka
potpuna strogo konzistentna teorija sadri neodluive propozicije? Tj. predpostavljamo da B ili neB
"mora biti tano", dok, za samo B, ne moemo dokazati niti B niti neB! Znanje da BB je "tano", moe
nas inspirisati da radimo na nekom problemu, ali moe se pokazati nekorisno, ako ne budemo imali
uspjeha u rjeavanju konkretnog problema... Da li, poslije toga, treba L11 tretirati kao aksiom? Iz ovih
razloga (a i nekih drugih), neki ljudi odbijaju da prihvate L11 (ili, ak L10 i L11) kao "validne" logike
aksiome. Gornja lista je osnova Klasine logike.
Izostavljanjem L11 iz gornje liste dobiva se tzv. Konstruktivna logika (istorijski, a i u veini knjiga
intuicionisticka logika). Ovu logiku uveo je L.E.J.Brouwer 1908:
L.E.J. Brouwer. De onbetrouwbaarheid der logische principes (in Dutch - " The
unreliability of the logical principles" ), Tijdschrift voor Wijsbegeerte, 2 (1908),
pp.152-158.
Kao formalni sistem, konstrukovnu logiku uveo je Arend Heyting 1930:
13
A.Heyting. Die formalen Regeln der intuitionistischen Mathematik. Sitzungsberichte

der Preussischen Akademie der Wissenschaften, Physikalisch-mathematische Klasse,
1930, pp.42-56.
Konstruktivni koncept logike razlikuje se od klasinog koncepta i u interpretaciji disjunkcije i kvantora

egzistencije:
- Dokazati BC konstruktivno znai dokazati B, ili dokazati C. Dokazati BC, u klasinoj logici, znai
da je dovoljno dokazati da (BC), kao hipoteza, dovodi do protivrijenosti. Imajui samo
"negativan" dokaz, moe se desiti da ne znamo odrediti koji dio disjunkcije BC je taan - B ili C, ili
oba. Znanje da je BC "tano", moe nas inspirisati na pokuaje da rijeavamo neki problem, ali se
moe pokazati da to nije korisno - ako nam posao ne podje za rukom.
- Dokazati (x)B(x), u konstruktivnoj logici, znai da mora da se nadje posebno x takvo da je B(x) tano.
Dokazati (x)B(x) u klasinoj logici mogue je ako se hipoteza (x)B(x) dovede do protivrijenosti.
Ako imamo samo "negativan" dokaz, moe se desiti da nismo u mogunosti da efektivno nadjemo
posebno x, za koje je B(x) tano. Znanje da je (x)B(x) "tano", moe nas inspirisati da rjeavamo
neki problem, to se moe pokazati nekorisnim - ako nam pokuaji ne urode plodom.
Nota. Neformalno, egzistenciju objekta x za neku tvrdnju B(x) moemo posmatrati kao "dugaku
disjunkciju". Na primjer, u jeziku formalne aritmetike prvog reda, (x)B(x), moe se shvatati kao krai
nain pisanja za B(0)B(1)B(2)..., tj. kao neka beskonana "formula".
Za neke elegantne primjere ne-konstruktivnih dokaza moe se pogledati lanak o Konstruktivnoj

matematici od Douglasa Bridgesa, u Stanford Encyclopedia of Philosophy.
Nota. Slina vrsta razloga moe se vezati uz tzv. Zakon dvostruke negacije - Double Negation Law:
B B, (vidjeti Sekciju 2.6)
Konstruktivna (intuicionistika) logika je jedan od najznaajnijih otkria u matematikoj logici

zaudo, kompletan sistem konstruktivnog moe se shvatiti (kao to e se vidjeti kasnije, u sekciji 4.4) kao
sistem klasine logike iz kojeg je izostavljen zakon iskljuenja treeg.
Takodje, preporuujem da se pogleda lanak Intuitionistic Logic, od Joan Moschovakis, u Stanford

Encyclopedia of Philosophy.
Luitzen Egbertus Jan Brouwer (1881-1966): "He rejected in mathematical proofs the Principle of the
Excluded Middle, which states that any mathematical statement is either true or false. In 1918 he
published a set theory, in 1919 a measure theory and in 1923 a theory of functions all developed without
using the Principle of the Excluded Middle." (prema: MacTutor History of Mathematics archive). "Como
Heinrich Scholz solia decir en sus cursos: no son ni Heidegger ni Sartre los verdaderos renovadores de la
filosofia, sino Brouwer porque slo l ha atacado el bastin dos veces milenario del platonismo: la
concepcin de los entes matematicos como cosas en si."
Minimalna logika
Iskljuivanjem L10 i L11, dobija se tzv. Minimalni logiki sistem. Njega je uveo Ingebrigt Johansson
1936:
I.Johansson. Der Minimalkalkuel, ein reduzierter intuitionistischer Formalismus.
Compositio Mathematica, 1936, Vol. 4, N1, pp.119-136.
14
Kao odvojeni koncept, minimalna logika je mnogo manje signifikantna nego konstruktivna logika. Zaista,
odbacivanje dokazivanja B, B |- C (50% od L10!), i izostavljanjem L10, i nije tako veliki korak
ustranu.
Teorije prvog reda
Sve radne verzije formalnih matematikih teorija su formulisane kao tzv. teorije prvog reda. Svaka
teorija T prvog reda ukljuuje:
(a) poseban jezik prvog reda L(T);
(b) logike aksiome i pravila izvodjenja za taj jezik L(T) (u klasinom ili konstruktivnom sistemu);
(c) skup ne-logikih aksioma teorije T (posebna ne-logika pravila izvodjenja nisu neophodna).
Primjer teorije prvog reda je tzv. formalna aritmetika prvog reda:

Jezik:
(a) Konstante 0 i 1, i sve varijable su termi.
(b) Ako su t1 and t2 termi, tada su i (t1+t2) and (t1t2) takodje termi.
(c) Atomine formule (elementarne formule) su izrazi oblika (t1 = t2), gdje su t1 i t2 termi.
Budui da , na primjer, izraz 2x 2-3y2-1=0 smatramo pokratom za (1+1)xx = (1+1+1)yy+1, moemo
jednostavno rei, u formalnoj aritmetici prvog reda, da su atomine formule, zapravo, Diophantine
jedanine.
Posebni (ne-logiki) aksiomi formalne aritmetike prvog reda su:
x = x, x = y y = x, x = y (y = z x = z), x = y x+1 = y+1, (0 = x+1), x = y x+1 = y+1,
x+0 = x, x+(y+1) = (x+y)+1, x0 = 0, x(y+1) = (xy)+x,
B(0) (x)(B(x) B(x+1)) (x)B(x), gdje je B bilo koja formula.
Gornje aksiome 7-10, predstavljaju rekurzivnu definiciju adicije i multiplikacije.
Dokazi i Teoreme
Najoptije govorei, svaki niz formula F1, F2, ..., Fm moe se smatrati kao (korektan ili nekorektan)
formalni dokaz poslednje formule F m. U korektnom dokazu, formule mogu da igraju sljedee uloge:
(a) Aksiome. Neke formule mogu biti instance logikih ili ne-logikih aksioma.
(b) Posledice ranijih formula uz uvaavanje pravila izvodjenja. Na primjer, ako F25 je A, i F34 jeste A
B, i F51 jeste B, tada moemo kazati da F51 moe biti dedukovana iz F 25 i F34, koritenjem pravila Modus
Ponens. Ili, ako F62 je C(x), i F63 je (x)C(x), tada moemo rei da F63 je dedukovano od F62, uz primjenu
pravila Generalizacije.
(c) Hipoteze. Neke formule se mogu pojavljivati u dokazu kao "ranije dokazane", ili, ak, bez bilo kakve
provjere, jednostavno apriornim prihvatanjem da su "tane".
Sljedea notacija oznaava da se formila B formalno dokazuje u teoriji T:

[T]: A1, A2, ..., An |- B,
gdje je T teorija prvog reda (uz precizan opis ta su aksiome u teoriji T), A1, A2, ..., An su sve hipoteze
koje se koriste u dokazu, a B je formula koja se dokazuje. Svaka formula u svakom dokazu A1, A2, ..., An,
mora biti aksiom ili hipoteza ili ranije dokazana formula (u ovom ili nekom drugom dokazu) koritenjem
pravila dokazivanja ove teorije. Gornja notacija se moe itati kao "u teoriji T, iz niza formula A1, A 2, ...,
An kao hipoteza, formula B se moe dedukovati (dokazati, demonstrirati)".
Kao prve primjere stvarnih formalnih dokaza pogledajmo, u sljedeoj Sekciji 1.4., Teorem 1.4.1 i
Teorem 1.4.2.
U realnoj matematikoj praksi, u toku dokazivanja [T]: A1, A2, ..., An |- B, moemo prihvatiti da je
neki teorem Q ve ranije dokazan. Ako elimo da Q ubacimo u na formalni dokaz, tada, formalno,
15
piemo [T]: A1, A2, ..., An, Q |- B. Da bi postigli traeni formalni dokaz [T]: A1, A2, ..., An |- B, moramo
ubaciti ne samo Q nego i itav dokaz od Q! U ovom sluaju imamo sljedee:
Theorem 1.3.1. Ako je [T]: A1, A2, ..., An, Q |- B formalni dokaz, a [T]: Q1, Q2, ..., Qk |- Q formalni
dokaz, tada je [T]: A1, A2, ..., An, Q1, Q2, ..., Qk |- B formalni dokaz, takodje.
Dokaz. Formalni dokaz [T]: A1, A2, ..., A n , Q |- B je niz formula F1, F2, ..., Q, ..., Fm, a formalni
dokaz [T]: Q 1, Q2, ..., Qk |- Q je niz formula G1, G2, ..., Gp. Ako Q zamijenimo sa G1, G2, ..., Gp dobijamo
niz F1, F2, ..., G1, G2, ..., Gp, ..., Fm. Ovaj niz je formalni dokaz [T]: A1, A2, ..., An, Q1, Q2, ..., Qk |- B.
Q.E.D.
Ako, u nekom dokazu, hipoteze nisu koritene uopte, moemo pisati [T]: |- B, ili ak T |- B, i
govoriti da je B teorem teorije T. Naravno, koritenje aksioma direktno gotovo uvijek ne moe dati pravi
dokaz komplikovanih teorema. Ipak, moemo zadrati nau prostu formalnu definiciju pojma teorema.
Ova tvrdnja bazirana je na sljedeem teoremu:
Teorem 1.3.2. Ako je [T]: A1, A2, ..., A n |- B formalni dokaz, a [T]: |- A1 formalni dokaz, [T]: |- A2
formalni dokaz, ..., [T]: |- An, tada postoji formalni dokaz [T]: |- B.
Dokaz. Jednostavno, napiemo sve dokaze u jednom nizu:
[T]: |- A1, [T]: |- A2, ..., [T]: |- An, [T]: A1, A 2, ..., A n |- B,
i izostavimo formule koje se ponavljaju. Q.E.D.
Konzistentnost
Ponekad, prividno plauzibilan skup aksioma omoguava derivaciju kontradikcija (najizrazitiji primjer
- Russell's paradox u "naivnoj" teoriji skupova). Formula F je kontradikcija u teoriji T, ako i samo ako
[T]: |- F i [T]: |- F, tj. ako je u T formula F dokaziva i oboriva istovremeno. Teorije, koje sadre
kontradikciju, nazivamo nekonzistentnim teorijama. Dakle, T je konzistentna teorija, ako i samo ako u T
nije izvodljiva kontradikcija.
Normalno, za teorije prvog reda, kolekcija teorema je beskonana, i, prema tome, konzistentnost ne
moe biti verifikovana empirijski. Samo se moemo nadati da postoji mogunost ustanovljenja ove
poeljne osobine posredstvom nekih teorijskih dokaza.
Za teorije, koje prihvataju gornji logiki sistem, nekonzistentnost je, u nekom smislu, "najgora
mogua osobina". Zaista, aksiom L10: B (B C) kae da ako se u teoriji T moe derivirati
kontradikcija, tada je, u toj teoriji, bilo ta mogue derivirati. U Sekciji 2.4 mi emo - bez L10 - dokazati
50% te aksiome: B (B C). Dakle, ak i bez L10 imamo: Ako je u teoriji T uvijek mogue
derivirati kontradikciju, tada je, u toj teoriji, bilo ta mogue oboriti..
Da li je konzistentnost dovoljna da teorija bude "perfektna"? U Sekciji 4.3 mi emo dokazati tzv.
Teorem o egzistenciji modela (Model Existence Theorem): Ako je teorija prvog reda konzistentna, tada
postoji "model" (vrsta matematike realnosti") gdje su svi aksiomi i teoreme "tane".
Kompletnost
Ako formula sadri slobodne varijable, tj. varijable nisu vezane kvantifikatorima (na primjer: x = 0
x = 1), tada "istinosna vrijednost" takve formule zavisi od posebnih vrijednosti koje slobodne varijable
mogu poprimiti. Na primjer, drugi dio prethodne formule je "taan" za x = 1, ali je pogrean", ve, za x =
2. Formule koje ne sadre slobodnih varijabli nazivamo zatvorene formule. Na primjer:
(w)(x)( w < x x je prost broj).
16
Zatvorena formula predstavlja "definitivnu tvrdnju o objektima teorije", te se oekuje da budu ili
"tane", ili "netane". Ili, u teoriji prvog reda, takve formule treba da budu izvodljive, ili neizvodljive.
Gornja formula je zatvorena formula u formalnoj aritmetici prvog reda ("postoji beskonano mnogo
prostih brojeva").
Teoriju T nazivamo kompletnom teorijom, ako, i samo ako, za svaku zatvorenu formulu F, u jeziku L
teorije T, imamo: [T]: |- F ili [T]: |- F, tj., ako, i samo ako je u T dokaziva ili oboriva bilo koja zatvorena
formula u jeziku te teorije. Dakle, u nekompletnoj teoriji, neke zatvorene formule ("definitivne tvrdnje o
objektima teorije") mogu biti - niti dokazive niti oborive u toj teoriji.
Formalno, prema ovoj definiciji, nekonzistentna teorija je kompletna. Zaista, aksiom L10: B (B
C) kae da ako je u teoriji T mogue dokazati kontradikciju, tada, u toj teoriji, bilo ta je mogue
dokazati, tj. ova teorija je kompletna. U Sekciji 2.4 mi emo - bez L10 - dokazati 50% ove aksiome: B
(B C). Prema tome, ak i bez L10: ako teorija T dozvoljava deriviranje kontradikcije, tada, u toj
teoriji, bilo ta je mogue oboriti, tj. teorija T je kompletna.
Naravno, ako je teorija T konzistentna i kompletna istovremeno, onda za nju kaemo da je

"absolutno perfektna". Na alost, Goedelov teorem o nekompletnosti kae da su fundamentalne
matematike teorije ili nekonzistentne ili nekompletne (vidjeti Mendelson [1997]), tj. nisu "perfektne".
Vjeba 1.3.1. Reformulisati gornji sistem aksioma u jeziku koji ima vie vrsta objekata (vidjeti:
Chapter 10. Many-Sorted First Order Logic, od Jean Gallier.)
1.4. Izazov direktnog dokazivanja

Teorem 1.4.1. [L1, L2, MP]: |- A A za neku formulu A (svojstvo refleksivnosti za implikaciju).
Dokaz: Sljedei niz formula predstavlja dokaz formule A A.
(1) (A ((C A) A)) ((A (C A)) (A A)) Ovo je shema-aksioma
L2: (B (C D)) ((B C) (B D)), sa B = A, C = C A, D = A.
(2) A ((C A) A) Ovo je shema-aksioma L1: B (C B), sa B = A, C = C A.
(3) (A (C A)) (A A) Ovo slijedi iz (1) i (2) posredstvom Modus Ponensa.
(4) A (C A) Ovo je shema-aksiom L1: B (C B), sa B = A, C = C.
(5) AA Ovo slijedi iz (3) i (4) koristenjem Modus Ponensa. Q.E.D.
Kako se moglo vidjeti, dokaz se lako provjerava, ali bilo bi teko izgraditi ovaj dokaz od nule.
"Zato" treba uzeti " aksiom L2 sa B = A, C = C A, D = A" za (1)? - Nema odgovora.
Teorem 1.4.2. Za proizviljne formule A, B, C, [L1, L2, MP]: A B, B C |- A C.

(ta ovo znai? Ovo je tzv. (Aristotleov), Zakon silogizma (Law of Syllogism), ili svojstvo tranzitivnosti
implikacije).
Dokaz: Sljedei niz formula predstavlja dokaz formule A C iz hipoteza A B i B C.
(1) AB Hipoteza.
(2) BC Hipoteza.
(2) (A (B C)) ((A B) (A C))
Ovo je aksiom L2: (B (C D)) ((B C) (B D)), sa B = A, C = B, D = C.
(4) (B C) (A (B C)) Ovo je aksiom L1: B (C B), sa B = B C, C = A.
(5) A (B C) Ovo slijedi iz (2) i (4) uz koritenje pravila Modus Ponens.
(6) (A B) (A C) Slijedi iz (3) i (5) uz Modus Ponens.
(7) AC Slijedi iz (1) i (6) uz Modus Ponens. Q.E.D.
17
Nota. Kao to se vidjelo, samo sheme aksioma L1 i L2 , uz primjenu pravila izvodjenja Modus
Ponens, su iskoritene u dokazivanju teorema 1.4.1 i 1.4.2. Prema tome, formule dokazane u gornjim
teoremama su validne za svaki logiki sistem koji sadri L1, L2 i Modus Ponens.
Vjeba 1.4.1. Konstruisati nizove formula koji bi bili dokaz za sljedee formule (uz primjenu samo
aksioma L1 i L2 i pravila Modus Ponens):
(a) [L1, MP]: A |- B A (kao dokaz oekuje se niz od 3 formule). ta ovo znai?
(b) [L2, MP]: A B, A (B C) |- A C (niz od 5 formula). ta ovo znai?
(c) [L1, L2, MP]: A (B C) |- B (A C) (niz od 9 formula). ta ovo znai? Ovo je tzv. Zakon
permutacije premise (Premise Permutation Law). (Uputstvo: Koristiti Teorem 1.4.2).
(d) [L1, L2, MP]: A (A B) |- A B (niz od 9 formulas). ta ovo znai? (Uputsrvo: Koristiti
Teorem 1.4.1).
Teorem 1.4.3. [L14, MP, Gen] Ako je F bilo koja formula, a G bilo koja formula koja ne sadri
slobodnih pojavljivanja varijable x, tada
G F(x) |- G (x)F(x).
Dokaz: Sljedei niz formula predstavlja dokaz formule G (x)F(x) iz pretpostavke G F(x).
(1) G F(x) Pretpostavka.
(2) (x)(G F(x)) Ovo slijedi iz (1) koritenjem pravila Generalizacije.
(3) (x)(G F(x)) (G (x)F(x)), Ovo je aksiom L14
(4) G (x)F(x) Slijedi iz (2) i (3) uz Modus Ponens. Q.E.D.
Vjeba 1.4.3. Konstruisati niz formula koje e predstavljati dokaze (F je bilo koja formula, a G ne
sadri varijablu x kao slobodnu varijablu):
(a) [L15, MP, Gen]: F(x) G |- (x)F(x) G (kao dokaz oekuje se niz od 4 formule). (Znaenje ?)
(b) [L3-L5, MP]: AB |- BA (niz od 8 formula). ta ovo znai?
(c) [L6-L8, MP]: |- AB BA (niz od 5 formula). ta ovo znai?
(d) [L1, L9, MP]: |- B, B |- C (niz od 9 formula). ta ovo znai? Ovo je 50% aksioma L10!
1.5. Teoreme dedukcije

Ako, predpostavljajui B, moemo dokazati C, tada je tano da B implicira C. Ovaj nain
rezonovanja se formalizuje u tzv. deduktivnim teoremama (koje su uveli Jacques Herbrand i Alfred
Tarski):
J.Herbrand. Recherches sur la thorie de la dmonstration. PhD Thesis, University of

Paris, 1930 (approved in April 1929).
A.Tarski. Ueber einige fundamentale Begriffe der Metamathematik. "Comptes Rendus

de Sances de la Socit des Sciences et des Lettres de Varsovie, Classe III", 1930,
Vol.23, pp. 22-29.
Sada emo dokazati dvije takve teoreme.
Teorem dedukcije 1. [L1, L2, MP] Ako postoji dokaz [T]: A1, A2, ..., An, B |- C uz koritenje samo
Modus Ponens, tada postoji dokaz [T]: A1, A2, ..., An |- B C, uz koritenje samo pravila Modus Ponens.
(Tj. koristei pravilo zakljuivanja Modus Ponens dokaz za formulu C iz hipoteza A1, A2, ..., An , i B,
moe se konstruisati uz primjenu pravila Modus Ponens, dokaz za B C iz hipoteza A1, A2, ..., An .)
Posljedica. Ako [T]: B |- C, uz Modus Ponens, tada [T]: |- B C, uz Modus Ponens.
18
Nota. Jedino aksiome L1 i L2 bie koritene u konstruisanju dokaza Teorema dedukcije 1.
Vjeba 1.5.1. (Bez itanja donjeg dokaza) pokuati teorem dokazati samostalno.
Dokaz teorema dedukcije 1. Moramo definisati proceduru koja omoguava transformaciju dokaza
[T]: A1, A2, ..., A n , B |- C u dokaz [T]: A1, A2, ..., An |- B C. Dokaz emo izvesti indukcijom po broju
formula u dokazu [T]: A 1, A2, ..., An , B |- C.
1. Baza indukcije: Neka se dokaz za [T]: A1, A2, ..., An , B |- C sastoji samo od jedne formule, tj. formule
C. U tom sluaju C moe biti:
(1a) An aksiom. Tada, |-C, i uz L1: |- C (B C), i uz koritenje Modus Ponensa, |- B C.
(1b) Jedna od hipoteza Ai. Tada, uz L1: |- Ai (B Ai), i Modus Ponens, Ai |- B Ai, ili Ai |- B C.
(1c) B. Tada, prema teoremu 1.4.1: |- B B, ili |- B C.
2. Korak indukcije: Predpostavimo da ve imamo nau konstrukciju za sve dokaze
[T]: A1, A 2, ..., A n , B |- C
koji se sastoje od manje od m formula. Neka se, sada, dokaz od [T]: A1, A2, ..., An , B |- C sastoji od m
formula F1, F2, ..., F m-1, C. Analizirajmo sada slijedee mogue sluajeve poslednjeg koraka za C:
(2a) C je jedna od aksioma. Vidjeti (1a).
(2b) C je jedna od hipoteza Ai. Vidjeti (1b).
(2c) C je B. Vidjeti (1c).
(2d) C se derivira iz nekih Fi i Fj uz Modus Ponens, Fi ima formu Fj C.
Budui da je F1, F2, ..., Fi dokaz od A1, A2, ..., An , B |- Fi, tj. dokaz od A1, A2, ..., An , B |- Fj C koji se
sastoji od i formula, uz i < m, tada, prema hipotezi indukcije, moemo konvertirati ovaj dokaz u dokaz od
A1, A2, ..., An |- B (Fj C).
Slino, F1, F2, ..., Fj (j<m) je dokaz za A1, A2, ..., An, B |- Fj, prema tome, prema indukcijskoj hipotezi,
moemo konvertirati ovaj dokaz u dokaz za A1, A2, ..., An |- B Fj.
Sada, imajui dokaze za of B (Fj C) i B Fj, moemo izvesti dokaz za B C. U shemu-aksioma
L2: (B (C D)) ((B C) (B D)), stavimo B = B, C = Fj, D = C:
|- (B (Fj C)) ((B Fj) (B C)).
Uz koritenje pravila zakljuivanja Modus Ponens, dobijamo (B Fj) (B C), i primjenjujui ga jo
jednom, dobijamo B C.
Dakle, slijedei niz formula je dokaz za A1, A2, ..., An |- B C:
(1) ... Dokaz za A1, A2, ..., An |- B (Fj C).
(2) B (Fj C)
(3) ... Dokaz za A1, A2, ..., An |- B Fj.
(4) B Fj
(5) (B (Fj C)) ((B Fj) (B C)) Aksiom-shema L2.
(6) (B Fj) (B C) Posredstvom pravila Modus Ponens, iz (2) i (5).
(7) BC uz Modus Ponens, iz (4) i (6). Q.E.D.
Vjeba 1.5.2. Istraimo duinu (broj formula) dokaza od [T]: A1, A2, ..., An |- B C kao funkcije od
duine dokaza za [T]: A1, A 2, ..., An, B |- C. Oznaimo ovu funkciju sa f(m). Prema gornjem dokazu,
imamo f(1) 5 (dokaz teorema 1.4.1), i, opet, f(m) 5 u sluajevima (2a), (2b), (2c), i u sluaju (2d):
f(m) f(i)+f(j)+3 2f(m-1)+3. Prema tome, f(m) 2m+2-3 za sve m 1. Da li moete dobiti bitno bolju
procjenu za f(m)? Ako moete, bilo bi dobro da saoptite svoj rezultat. (Posledni dobar rezultat dao je
Rihards Opmanis, 2003: f(m) 13.83 1.62 m-2.)
Iteracijom Teorema Dedukcije 1, dobijamo:
Teorem dedukcije 1'. [L1, L2, MP] Ako [T]: A1, A2, ..., An, B1, B2, ..., Bk |- C posredstvom koritenja
samo MP, tada [T]: A1, A2, ..., An |- (B1 (B2 (... (Bk C)...))) koritenjem samo MP.
19
Vjeba 1.5.3. U ranijim verzijama logikog sistema, umjesto aksioma L2, koritene su slijedee tri
aksiome:
L21: (A (A B)) (A B),
L22: (A (B C)) (B (A C)) (tj. the Premise Permutation Law),
L23: (A B) ((B C) (A C)) (the Law of Syllogism)
Ustanoviti da su obje verzije, tj. [L1, L2, MP] i [L1, L21, L23, L23, MP] ekvivalentne. (Uputstvo: (a)
Pogledati Sekciju 2.1 za verifikaciju da [L1, L2, MP] dokazuje L21, L23, L23. (b) Dokazati da u [L1,
L21, L23, L23, MP] mogue je derivirati L2 ili direktno, ili dokazivanjem Teorema dedukcije 1 iz [L1,
L21, L23, L23, MP].)
Sada, ta e se desiti, ako u dokazu od [T]: A1, A2, ..., An, B |- C ne koristimo samo MP nego i
pravilo Generalizacije?
Moramo biti paljivi, jer, u ovom sluaju, moe se dobiti neobian (lud) rezultat. Zaista, iz formule
F(x), Generalizacijom, dobijamo formulu (x)F(x). Dakle, F(x) |- (x)F(x). Ako iskoristimo teorem
dedukcije bez bilo kakve restrikcije, moemo zakljuiti da |- F(x) (x)F(x). to je tano za bilo koje x,
tano je i za x = 2, prema tome, |- F(2) (x)F(x). Odavde, zakljuujemo da ako je broj 2 prost broj
tada su svi brojevi prosti?
Dakle, pokuajmo da deriviramo ogranienu formulaciju Teorema dedukcije:
"Teorem dedukcije 2X". [MP, Gen] Ako postoji dokaz od [T]: A1, A2, ..., A n, B |- C, gdje je
koriteno pravilo Generalizacije uz neka pravila organienja (RR), tada postoji dokaz za [T] : A1, A 2, ...,
An |- B C.
"Dokaz". Prva etri sluaja su identina kao u dokazu teorema dedukcije 1. Treba dodati samo
slijedei sluaj:
(2e) C je (x)F(x), i izvodjenjem iz neke Fi Generalizacijom, Fi dobijamo formu F(x).
F1, F2, ..., Fi (i < m) je dokaz za A 1, A2, ..., An, B |- F(x) gdje je generalizacija koritena uz prihvatanje
hipotetikog pravila restrikcije RR. Prema tome, prema naoj indukcijskoj hipotezi, postoji dokaz od A1,
A2, ..., An |- B F(x). Dodajmo tri dodatna koraka u ovaj dokaz. Kao prvi korak, Generalizacijom,
dobijamo formulu (x)(B F(x)). Ako B ne sadri x kao slobodnu varijablu, tada moemo uzeti (kao
drugi korak) aksiom L14: (x)(G F(x)) (G (x)F(x)) sa G = B: |- (x)(B F(x)) (B
(x)F(x)). Tada, kao trei korak, uz MP, dobijamo B (x)F(x). Na ovaj nain, imamo dokaz za A1, A2,
..., An |- B (x)F(x), tj. dokaz za A1, A2, ..., An |- B C.
ta bi se moglo rei o hipotetikom pravilu restirkcije RR? Krucijalni moment je kada sve nae rijei da
li bi i moglo bi se nastave sa "Ako B ne bi sadravalo x kao slobodnu varijablu To bi bilo mogue
ako bi RR glasilo: "Generalizacija nije dozvoljena ako B sadri slobodnih varijabli.! Ili, malo slabija
restrikcija: poslije pojavljivanja formule B u dokazu, Generalizacija se ne moe primjenjivati na slobodne
varijable u B".
Dalje, moemo uzeti slijedeu formu:
Teorem dedukcije 2. [L1, L2, L14, MP, Gen] Ako postoji dokaz za [T]: A1, A2, ..., An, B |- C, gdje ,
u dokazu poslije pojavljivana formule B, Generalizacija nije primjenljiva na slobodne varijable u B, tada
postoji dokaz za [T]: A1, A2, ..., An |- B C.
Dokaz. Ponovimo gornji "dokaz" uz prikladne modifikacije. Prva etri sluaja su identina kao u
dokazu teorema dedukcije 1. Treba da dodamo slijdei sluaj:
(2e) C je (x)F(x), i generalizacijom iz neke Fi imamo formu F(x).
(2e1) Ako, u dokazu, B se ne pojavljuje prije Fi (Fi ukljuceno), tada [T]: A1, A2, ..., An |- Fi. Neka,
primjenom Generalizacije na Fi, dobijamo formulu (x)F(x), tj. formulu C. Kao slijedei korak, dodajmo
20
u ovaj dokaz aksiom L1: C (B C). Kao poslednji korak, uz MP, dobijamo B C. Odavde, imamo
dokaz za [T]: A1, A2, ..., An |- B C.
(2e2) Ako, u dokazu, B se pojavljuje prije Fi (ukljuivo), tada, prema uslovima teorema, B ne sadri x kao
slobodnu varijablu. . Dakle, ako je F1, F2, ..., Fi (i < m) dokaz za [T]: A 1, A2, ..., An, B |- F(x), gdje, poslije
pojavljivanja formule B, Generalizacija nije primjenljiva na slobodne varijable u B. prema tom, prema
naoj indukcionoj predpostavci, postoji dokaz za [T]: A1, A2, ..., An |- B F(x). Dodajmo tri dodatna
koraka u ovom dokazu. Kao prvi korak, uz Generalizaciju, dobijamo formulu (x)(B F(x)). Poto B
nema slobodnu varijablu x, moemo uzeti (kao drugi korak) aksiom L14: (x)(G F(x)) (G
(x)F(x)) sa G = B: |- (x)(B F(x)) (B (x)F(x)). Sada, kao trei korak, uz MP, dobijamo B
(x)F(x), tj. B C. Dakle, dobili smo dokaz za [T]: A1, A2, ..., An |- B C. Q.E.D.
Specijalno, imamo:
Teorem dedukcije 2'. [L1, L2, L14, MP, Gen] Ako je B zatvorena formula, i postoji dokaz od [T]:
A1, A2, ..., An, B |- C, tada postoji dokaz za [T]: A1, A2, ..., An |- B C.
Vjeba 1.5.4. Ponoviti eksperiment u Vjebi 1.5.2.
Naalost, gornja forma Teorema dedukcije 2 nije pogodna za interakcije ne moemo znati
egzaktno, koje varijable su vezane Generalizacijom u postupku dobijanja dokaza za [T]: A1, A2, ..., An |- B
C. Dakle, da bi dokazali umetnuti oblik Teorema dedukcije 2, moramo ponoviti gornji dokaz vie puta
(uz odgovarajue modifikacije):
Teorem dedukcije 2''. [L1, L2, L14, MP, Gen] Ako postoji dokaz za [T]: A1, A2, ..., An, B1, B2, ..., Bk
|- C, gdje, poslije prve od formula B1, B2, ..., Bk koje se pojavljuju u dokazu, Generalizacija se ne
primjenljuje na slobodne varijable tih formula, tada postoji dokaz za [T]: A1, A2, ..., An |- (B1 (B2
(... (Bk C)...))).
Dokaz. Prva etri sluaja moemo prihvatiti uz odgovarajuu modifikaciju iz dokaza za teorem
dedukcije 1. Moramo dodati sljedei sluaj:
(2e) C je (x)F(x), i dokazana formula Fi Generalizacijom ima formu F(x).
(2e1) Ako se, u dokazu, ni jedna od formula B1, B2, ..., Bk ne pojavljuje prije Fi (Fi ukljuivo), tada [T]:
A1, A2, ..., A n |- Fi. Pretpostavimo da, primjenim Generalizacije na Fi, dobijemo formulu (x)F(x), tj. C.
Dodajmo ostalih 2k koraka u ovaj dokaz. Kao prvi korak, neka se u naem dokazu pojavljuje aksiom L1:
C (Bk C). Tada, kao drugi korak, uz MP, dobijamo Bk C. Posloje ovoga, neka se pojavljuje
aksiom L1: (Bk C) (Bk-1 (Bk C)). Tada, uz MP, dobijamo Bk-1 (Bk C), i tako dalje. Na
ovaj nain dobijamo dokaz za [T]: A1, A 2, ..., A n |- (B1 (B2 (... (Bk C)...))).
(2e2) Ako se, u dokazu, jedna od formula B1, B 2, ..., Bk pojavljuje prije Fi (Fi ukljuivo), tada, prema
uslovima teorema, ni jedna od formula B1, B2, ..., Bk ne sadri x kao slobodnu varijablu. I F1, F2, ..., Fi (i
< m) je dokaz za [T]: A1, A2, ..., An, B 1, B2, ..., Bk |- F(x), gdje, poslije prvih formula B1, B2, ..., Bk koje se
pojavljuju u naem dokazu, Generalizacija nije primjenljiva na slobodne varijable u B1, B2, ..., Bk. Prema
tome, prema naoj indukcionoj pretpostavci, postoji dokaz za A1, A2, ..., An |- (B1 (B2 (... (Bk
F(x))...))). Dodajmo 3k dodatnih koraka u na dokaz. Kao prvi korak, uz Generalizaciju, dobijamo
formulu (x)(B1 (B2 (... (Bk F(x))...))). Kako B1 ne sadri slobodno pojavljivanje varijable x,
moemo uzeti (kao drugi korak) aksiom L14: (x)(G F(x))(G(x)F(x)) uz G = B1 i F(x) = B2
(... (Bk F(x))...):
(x)(B1 (B2 (...(Bk F(x))...))) (B1 (x)(B2 (... (Bk F(x))...))).
Sada, kao trei korak, uz MP, dobijamo formulu B1 (x)(B2(...(BkF(x))...)). Iteracijom ovog
treeg koraka, kao 3k korak, dobijamo formulu B 1 (B2 (... (Bk (x)F(x))...)), tj. formulu B1
(B2 (... (Bk C)...)). Q.E.D.
Vano!
21
U svakodnevnoj matematikoj praksi, kada se dokazuje [T]: A1, A2, ..., An |- C, moemo primjeniti
neki teorem Q koji je ve ranije dokazan. Ako, jednostavno, ubacimo Q u na formalni dokaz, dobijamo
[T]: A1, A2, ..., A n, Q |- C. Da bi dobili precizan dokaz za [T]: A1, A2, ..., An |- C, trebalo bi, ne samo Q
ubaciti u prethodni dokaz ve i itav dokaz za Q!
Na kraju, ponovimo jedan problem. Ako dokazujemo [T]: A1, A2, ..., An, B |- C, sa namjerom da
primjenimo Teorem dedukcije 2 (da bi dobili [T]: A 1, A2, ..., An |- B C), tada, prije ubacivanja dokaza
za Q u na dokaz, moramo biti sigurni da Generalizacija nije dozvoljena za slobodne varijable u B. Ali,
naravno, originalni dokaz za Q trebalo bi da je dobijen uz takvu Generalizaciju. Da bi razrijesili ovaj
problem, treba, jednostavno, ubaciti dokaz za Q, prije pojavljivanja formule B u dokazu za [T]: A1, A 2, ...,
An, B |- C.
22
Daniel A. Romano: Uvod u matematiku logiku drugi dio
2. Logika propozicija
1.1. Dokazivanje formula koje sadre samo implikaciju
1.2. Dokazivanje formula koje sadre samo konjukciju
1.3. Dokazivanje formula koje sadre samo disjunkciju
1.4. Formule koje sadre negaciju minimalna logika
1.5. Formule koje sadre negaciju konstruktivna logika
1.6. Formule koje sadre negaciju klasina logika
1.7. Konstruktivno utapanje. Glivenkoov teorem
1.8. Nezavisnost aksioma.
Koritenje kompjutera u matematikom dokazivanju
George Boole (1815-1864): "In 1854 he published An investigation into the Laws of Thought, on
Which are founded the Mathematical Theories of Logic and Probabilities. Boole approached logic in a
new way reducing it to a simple algebra, incorporating logic into mathematics. He pointed out the analogy
between algebraic symbols and those that represent logical forms. It began the algebra of logic called
Boolean algebra which now finds application in computer construction, switching circuits etc." (prema:
MacTutor History of Mathematics archive).
Vidjeti, takodje, u:
G.Boole. The Calculus of Logic. The Cambridge and Dublin Mathematical Journal, vol.
3 (1848)
2.1. Dokazivanje formula koje sadre samo implikaciju

Vratimo se na vjebu 1.4.1(d), gdje smo konstruisali niz od 9 formula dokazujui sljedee:
(d) [L1, L2, MP]: A (A B) |- A B.
Da li ste probali da uradite sljedei korak da dokaete formulu:
(d') [L1, L2, MP]: |- (A (A B)) (A B)?
Za direktno dokazivanje ovo je skoro nemogu zadatak! Sada, imajui teoreme dedukcije, moemo
pojednostaviti zadatak dokazivanja formule (d), i uiniti dokazivanje formule (d) izvodljivim. Preciznije,
zadaci dokazivanja formula (d) i (d) su izvodljivi. Zaista:
(1) A (A B) Hipoteza.
(2) A Hipoteza.
(3) AB Iz (1), (2) uz primjenu MP.
(4) B Iz (2), (3) uz MP.
Dakle, moemo ustanoviti da A (A B), A |- B. Sada, koristimo Teoremom dedukcije 1, dobijamo
[L1, L2, MP]: A (A B) |- A B. Primjenimo li ovaj teorem jo jednom, dobijamo
[L1, L2, MP]: |- (A (A B)) (A B).
23
Nota. U stvari, mi ne dokazujemo (d) i (d), itd. Mi ne proizvodimo odgovarajue nizove formula
koje bi trebalo da su dokazi za (d) i (d). Mi, jednostavno, dokazujemo da ti nizovi postoje! Da bi
konstruisali potrebne dokaze za formule (d) i (d), trebalo bi da primjenimo algoritam opisan u dokazu
Teorema dedukcije 1 (Vidjeti Vjebu 1.5.2).
Upozorenje (Opasnost)! Treba biti oprezan pri selekciji hipoteza. Na primjer, da bi dokazali formulu
(tzv. Priceov zakon - Peirce's Law) |- ((A B) A) A (to je dokazivo u Klasinoj kogici, ali nije
dokazivo u Konstruktivnoj logici!), treba probati dokazati da (A B) A |- A, ali ne A B, A |- A.
Zato? Jer, prema Teoremu dedukcije 1, iz A B, A |- A slijedi A B |- A A i |- (A B) (A
A), ili A |- (A B) A i |- A ((A B) A). Gdje se tu vidi |- ((A B) A) A ?
Vjeba 2.1.1. Dokazati sljedee [L1, L2, MP]:

(a) |- ((A B) (A C)) (A (B C)). (ta ova formula znai?)
(b) |- (A B) ((B C) (A C)). (ta ova formula znai? Ovo je druga verzija tzv. Zakona
silogizma - Law of Syllogism (by Aristotle), ili svojstvo tranzitivnosti implikacije. Objasniti razliku
izmedju ove formule i Teorema 1.4.2: A B, B C |- A C.)
(c) |- (A (B C)) (B (A C)). (ta ova formula znai? Ovo je druga verzija tzv. Zakon
permutacije premisa - Premise Permutation Law. Objasniti razliku izmedju ove formule i formule u
Vjebi 1.4.1(c): A (B C) |- B (A C).)
2.2. Dokazivanje formula koje sadre konjukciju

Theorem 2.2.1. (a) [L5, MP] A, B |- AB,
(b) [L3, L4, MP]: AB |- A, AB |- B.
Dokaz: Dokaimo (a).
(1) A Hipoteza.
(2) B Hipoteza.
(3) |- A (B AB) Aksiom L5: B (C BC) sa B = A, C = B.
(4) B AB Iz (1) i (3). Korienjem MP
(5) AB Iz (2) i (4) uz MP.
Sada, dokaimo (b).
(1) AB Hipoteza.
(2) |- AB A Aksiom L3: BC B za B = A, C = B.
(3) A Iz (1) i (2) korienjem pravila MP.
Odavde, AB |- A.
(1) AB Hipoteza.
(2) |- AB B Aksiom L4: BC C sa B = A, C = B.
(3) B Uz MP iz (1) i (2).
Dakle, AB |- B. Q.E.D.
Teorem 2.2.1 omoguava dokazivanje osobina ekvivalenija: B C je skraenica za (B C)(C

B). Naravno, govorimo da su B i C logiki ekvivalentne formule ako i samo ako |- B C. Na primjer,
prema Teoremu 1.4.1, [L1, L2, MP] |- A A. Prema tome, [L1, L2, L5, MP] |- (A A)(A A), tj.
imamo [L1, L2, L5, MP] |- A A.
Naravno, (a) u Vjebi 2.1.1 je inverzna formula aksioma L2. Zato, prema Teoremu 2.2.1 imamo:
[L1, L2, L5, MP] |- (A (B C)) ((A B) (A C)).
Slino, prema (b) i (c) Vjebe 2.1.1. i Teorema 2.2.1., imamo
[L1, L2, L5, MP] |- (A (B C)) (B (A C))
24
Sada, dokaimo drugi oblik Zakona silogizma, ili Teorema 1.4.2 [L1, L2, MP]: A B, B C |- A
C:
[L1, L3, L4, MP] |- (A B)(B C) (A C).
(1) (A B)(B C) Hipoteza.
(2) |- (A B)(B C) (A B) Aksiom L3: BC B sa B = A B, C = B C.
(3) |- (A B)(B C) (B C) Aksiom L4: BC C sa B = A B, C = B C.
(4) AB Uz MP, iz (1) i (2).
(5) BC Uz MP, iz (1) i (3).
(6) AC Prema svojstvu tranzitivnosti za implikaciju (Teorem 1.4.2).
Odavde, imamo (A B)(B C) |- A C. Prema Teoremu dedukcije 1, konano, dobijamo
|- ((A B)(B C)) (A C).
Vjeba 2.2.1. Dokazati [L1- L5, MP]:

(a) A B, A C |- A BC. (ta ovo znai?)
(b) |- (A B)(A C) (A BC). (ta ovo znai?)
(c) A BC |- A B. (ta ovo znai?)
(d) A BC |- A C. (ta ovo znai?)
(e) |- (A BC) (A B)(A C). (ta ovo znai?)
Prema tome,
[L1- L5, MP]: |- (A BC) (A B)(A C).
Dokaimo, sada, da je konjukcija komutativna:

[L1- L5, MP]: |- AB BA.
(1) AB Hipotesa.
(2) A Iz (1) posredstvom Teorema 2.2.1(b).
(3) B Iz (1) posredstvom Teorema 2.2.1(b).
(4) BA Iz (3) i (2) posredstvom Teorema 2.2.1(a).
Dakle, ustanovili smo da AB |- BA. Korienjem Teorema dedukcije 1, imamo |- AB BA. Da bi
dokazali |- BA AB, treba ponoviti gornji dokaz.
Vjeba 2.2.2..Dokazati [L1- L5, MP]:

(a) |- A(BC) (AB)C. (ta ovo znai?)
(b) |- (A (B C)) (AB C). (ta ovo znai?)
(c) |- (A B) (AC BC). (ta ovo znai? Konverzija (AC BC) (A B) ne moe biti
tana. Objasniti zato?)
Dokaimo idempotentnost konjukcije:

[L1- L5, MP]: |- AA A.
|- AA A Ovo je aksiom L3: BC B sa B = A, C = A.
|- A AA Iz Teorema 2.2.1(a), uz Teorem dedukcije 1.
Teorem 2.2.2. [L1- L5, MP]: A |- B BA. (ta ovo znai?)

Dokaz:
(1) A Hipoteza.
(2) B Hipoteza.
(3) BA Iz (2) i (1), uz Teorem 2.2.1(a).
Odavde, prema Teoremu dedukcije 1, A |- B BA.
Obrnuto:
(1) A Hipoteza.
25
(2) BA Hipoteza.
(3) B Prema Teoremu 2.2.1(b).
Dakle, prema Teoremu dedukcije 1, imamo A |- BA B. Q.E.D.
Vjeba 2.2.3. Ponovimo da je ekvivalencija A B skraenica sa (A B)(B A). Dokazati

sljedee osobine ekvivalencije [L1- L5, MP]:
(a) |- A A (refleksivnost),
(b) |- (A B) (B A) (simetrinost),
(c) |- (A B)(B C)(A C) (tranzitivnost).
2.3. Dokazivanje formula koje sadre disjunkciju

Vjeba 2.3.1. Dokazati [L1, L2, L6-L8, MP]:
(a) [L8, MP]: A C, B C |- AB C. (ta ovo znai?)
(b) [ L5, L6-L8, MP]: |- ABBA. (ta ovo znai? Disjunkcija je komutativna).
(c) [L1, L2, L5, L6-L8, MP]: |- AA A. (ta ovo znai? Disjunkcija je idempotentna).
Vjeba 2.3.2. [L1, L2, L8, MP]: Ako postoji dokaz za A1, A2, ..., An, B |- D, i dokaz za A1, A2, ..., An,
C |- D, tada postoji dokaz za A1, A2, ..., An, BC |- D.
Iznenadjujue je, dokazivanje da je disjunkcija asocijativna zahtijeva neto sofisticiraniji pristup

(pokuati izvesti dokaz samostalno):
[L1, L2, L5, L6-L8, MP]: |- A(BC) (AB)C.
Glavna ideja: Prvo treba dokazati |- AA(BC), |- B A(BC), |- C A(BC).
(1) |- AA(BC) Aksiom L6: B BC sa B = A, C = BC.
Sada, dokaimo |- BA(BC).
(2) |- BBC Aksiom L6.
(3) |- BCA(BC) Aksiom L7: C BC sa B = A, C = BC.
(4) |- BA(BC) Iz (2) i (3), uz svojstvo tranzitivnosti implikacije (Teorem 1.4.2).
Sada, dokaimo |- C A(BC).
(5) |- C BC Aksiom L7.
(6) |- BC A(BC) Aksiom L7: C BC sa B = A, C = BC.
(7) |- C A(BC) Iz (5) i (6), uz svojstvo tranzitivnosti implikacije (Teorem 1.4.2).
(8) |- AB A(BC) Iz (1) i (4), uz korienje rezultata Vjebe 2.3.1(a).
(9) |- (AB)C A (BC) Iz (8) i (7), uz korienje rezultata Vjebe 2.3.1(a).
Vjeba 2.3.3. (a) Dokazati konverziju: [L1, L2, L6-L8, MP]: |- A(BC) (AB)C.
(b) Dokazati (koristei Teorem dedukcije 1) [L1, L2, L6-L8, MP]: |- (A B) (AC BC). (ta ovo
znai?) Konverzija formule (AC BC) (A B) nije tana. Objasniti zato.
(c) Dokazati [L1, L2, L6-L8, MP]: |- A B, C D |- AC BD. (ta ovo znai?)
Sljedei teorem je u vezi sa dobro poznatom osobinom distribucije sabiranja u odnosu na mnozenje:
(a+b)c = ac+bc. Naravno, dualno svojstvo: ab+c=(a+c)(b+c) impliciralo bi ab+c=ab+ac+bc+cc,
c=ac+bc+cc, i, ako je c 0, bi bilo 1=a+b+c. Medjutim, u logici imamo:
Teorem 2.3.1. Konjukcija i disjunkcija su distributivne jedna u odnosu na drugu:

[L1-L8, MP]: |- (AB)C (AC)(BC).
[L1-L8, MP]: |- (AB)C (AC)(BC).
26
Dokaz:
Prvo, dokaimo |- (AB)C (AC)(BC).
(1) Dokazati |- AB (AC)(BC)
(2) Dokazati |- C (AC)(BC)
(3) |- (AB)C (AC)(BC) Iz (1) i (2), uz rezultat vjebe 2.3.1(a).
Vjeba 2.3.4. (a) Dokazati (1) i (2).

(b) Ne itajuci donji dokaz, pokuati konstruisati dokaz samostalno.
Dokazimo: |- (AC)(BC) (AB)C.
Nota. Sljedei dokaz poinje sa C kao hipotezom. Zato ne sa formulom (AC)(BC)? Zato, sto
nam je namjera da koristimo Teorem dedukcije 1 u dokazivanju posredne formule (6) C (BC
(AB)C) !
(1) C Hipoteza.
(2) BC Iz (1).
(3) |- C (AB)C Aksiom L7.
(4) B (AB)C Iz (2) i (3).
(5) BC (AB)C Iz (4) i (3).
(6) |- C (BC (AB)C) Iz (1)-(5), uz Teorem dedukcije 1.
(7) |- (B AB) (BC (AB)C) Vjeba 2.3.3(b).
(8) |- A (B AB) Aksiom L3.
(9) |- A (BC (AB)C) Iz (8) i (7).
(10) |- AC (BC (AB)C) Iz (9) i (6).
(11) |- (AC)(BC) (AB)C Iz (10) uz Vjebu 2.2.2(b).
Sada, moramo dokazati da |- (AB)C (AC)(BC).

(1) Dokazati |- A (C (AC)(BC))
(2) Dokazati |- B (C (AC)(BC))
(3) Dokazati |- (AB)C (AC)(BC)
Vjeba 2.3.5. Dokazati (1), (2) i (3).
Konano, moramo dokazati da |- (AC)(BC) (AB)C

(1) |- AC AB Posredstvom aksioma L3, L6.
(2) |- AC C Aksiom L4.
(3) |- AC (AB)C Iz (1) i (2).
(4) Dokazati |- BC (AB)C
(5) |- (AC)(BC) (AB)C Iz (3) i (4).
Vjeba 2.3.6. Dokazati (4).
2.4. Formule koje sadre negaciju Minimalna logika

Teorem 2.4.1. [L1, L2, L9, MP]:
(a) Ako A1, A2, ..., A n, B |- C i A1, A2, ..., An, B |- C, tada A1, A2, ..., An, |- B. (ta ovo znaci?)
(b) |- (AA). (ta ovo znai? Ovo je tzv. Zakon nekontradikcije.)
27
(c) A, B |- (A B). Ili, |- AB (A B). (ta ovo znai?)

(d) |- (A A) A. (ta ovo znai?)
Panja: sljedee je nekonstruktivan nain zakljuivanja! U Sekciji 2.6, mi emo koristiti Klasinu
logiku [L1-L11, MP] da dokaemo konverziju formule (c): (A B) AB, tj. dokazaemo
ekvivalenciju (A B) AB. Ova formulu ne moemo dokazati u Konstruktivnoj logici [L1-L10,
MP] (Vidjeti Sekciju 2.8).
Dokaimo (a). Zaista, prema Teoremu dedukcije 1, imamo A1, A 2, ..., An|- B C, i A1, A2, ..., An|- B
C. Nastavimo ovaj dokaz dodavanjem aksioma L9: (B C) ((BC) B) kao sljedei korak.
Poslije toga, posredstvom MP, dobijamo B. Q.E.D.
Dokaimo (b): AA |- A, i AA |- A, odakle, posredstvom (a), imamo |-( AA).
Dokaimo (c): A, B, A B |- B, i A, B, A B |- B, odakle, uz (a), imamo A, B |-( A B).
Vjeba 2.4.1. (a) Dokazati drugu verziju (c), tj. dokazati [L1, L2, L9, MP]: |- AB (A B).
(b) Dokazati (d) u Teoremu 2.4.1.
Teorem 2.4.2. [L1, L2, L9, MP]: |- (A B) (B A). (ta ovo znai? Ovo je tzv. Zakon
kontrapozicije).
(1) A B Hipoteza.
(2) B Hipoteza.
(3) (A B) ((AB) A) Aksiom L9: (BC) ((B C) B) sa B = A, C = B.
(4) (A B) A Iz (1) i (3).
(5) A B Iz (2), uz Aksiom L1 i MP.
(6) A Iz (4) i (5).
Odavde, primjenom Teorema dedukcije 1, dobijamo |- (A B) (B A).
Nota. Sljedeu formu Teorema 2.4.2 nazivamo Modus Tollens:

[L1, L2, L9, MP]: |- A B, B |- A.
Obratiti panju: sljedee je nekonstruktivan nain zakljuivanja! U Sekciji 2.6, mi emo koristiti
Klasinu logiku [L1-L11, MP] da dokaemo konverziju (B A) (A B), tj. dokazaemo
ekvivalenciju
(A B) (B A).
Vidjeemo da se ove formule ne mogu dokazati u Konstruktivnoj logici [L1-L10, MP] (vidjeti Sekciju
2.8).
Vjeba 2.4.2. Provjeriti da li, u naem aksiomatskom sistemu, Zakon nekontradikcije i Zakon
kontrapozicije mogu da se koriste umjesto aksioma L9. Preciznije, moe se dokazati L9 u sistemu logike
[L1-L8, Law of Non-Contradiction, Contraposition Law, MP].
Teorem 2.4.3. [L1-L9, MP]: |- (A B) (B A). (ta ovo znai?)
Pravo emo dokazati |- (A B) (B A).

(1) A B Hipoteza.
(2) B Hipoteza.
(3) (A B) ((A B) A) Aksiom L9: (B C) ((B C) B) uz B = A, C = B.
28
(4) AB Iz (2), posredstvom Aksioma L1 i MP.

(5) (A B) A Iz (3) i (4).
(6) A Iz (1) i (5), uz MP.
Odavde, posredstvom Teorema dedukcije 1, imamo |- (A B) (B A). Zamjenjivanjem A i B, u
ve dokazanu formulu, dobijamo konverziju: |- (B A) (A B). Q.E.D.
Teorem 2.4.4. [L1, L2, L9, MP]: |- A A. (ta ovo znai?)
Zaista, uzmimo A = A i B = A u Teoremu 2.4.3, |- (A A) (A A). Koristei Teorem

1.4.1, dobijamo [L1, L2, MP]: |- A A, odakle |- A A. Q.E.D.
Panja: sljedee je nekonstruktivni dokaz! U sekciji 2.6, mi emo koristiti Klasinu logiku [L1-L11,
MP] da dokaemo konverziju gornje formule, tj. dokazaemo |- A A, odakle sljedi ekvivalencija |-
A A (Ovu formulu nazivamo Zakon dvostruke negacije - Double Negation Law). Vidjeemo,
takodje, (Sekcija 2.8) da ove formule ne moemo dokazati u Konstruktivnoj logici [L1-L10, MP].
Medjutim, u Minimalnoj logici, moemo dokazati (Brouwer, 1923(?)):
Teorem 2.4.5. [L1-L9, MP]: |- A A. (ta ovo znai?)
Zaista, prema Teoremu 2.4.4, |- A A. Uz Zakon kontrapozicije (Teorem 2.4.2), |- (A

A) (A A). Dakle, uz primjenu Teorema 2.4.4, dobijamo |- A A. Q.E.D.
Nota. Teorem 2.4.5. Ovaj teorem, i neke formule koje sljede u ovoj Sekciji, i u sljedeoj Sekciji,
sadre dvostruku negaciju) moe biti neinteresantan za ljude koji ne prihvataju ekvivalenciju AA.
Medjutim, ovaj teorem moe biti interesantam (u krajnjem sluaju za matematiku kulturu) za dobijanje
optih karakteristika formula koje ne zavise od Zakona iskljuenja treeg - Law of the Excluded Middle.
U Sekciji 2.7, koristei ove formule, mi emo dokazati, na elegantan nain, netrivijalan Glivenkov teorem:
(a) A je dokazivo u Klasinoj logici ([L1-L11, MP]), ako i samo ako je A dokazivo u Konstruktivnoj
logici ([L1-L10, MP]),
(b) A je dokazivo u Klasinoj logici, ako i samo ako je A dokazivo u Konstruktivnoj logici.
Teorem 2.4.6. [L1-L9, MP]:

(a) |- (A A) A. (ta ovo znai?)
(b) |- (AA). (ta ovo znai? U ovoj slabijoj formi, Zakon iskljuenja treeg - Law of the Excluded
Middle - moze biti dokazan konstruktivno". (Uputstvo: derivirati formu kontradikcije (A A).)
Vjeba 2.4.3. Dokazati (a) i (b) u Teoremu 2.4.6.
Teorem 2.4.7. [L1-L9, MP]: (a) |- (A B) (A B). (ta ovo znai?)

(b) |- (A B) (A B). (ta ovo znai?)
(c) |- (A (B C))->(A (B C)). (ta ovo znai?)
(d) (A B), (B C) |- (A C). (ta ovo znai?)
(e) A, (A B) |- B. (ta ovo znai?)
Konverzija formule (a): (A B) (A B), ne moe biti dokazana u Konstruktivnoj logici

(Vidjeti Sekciju 2.8.)
Da bi dokazali (a) moramo, jednostavno, dvaput primijeniti Zakon kontrapozicije: (A B) (B

A) (A B). Naravno, (e) je jednostavna posljedica formule (b).
29
Dokaimo (b).
(1) (A B) Hipoteza.
(2) A Hipoteza.
(3) |- A ((A B) B) Iz (a), uz prebacivanje A B i A (Vjeba 2.1.1b).
(4) (A B) B Iz (2) i (3).
(5) |- ((A B) B) (B (AB)) Posredstvom zakona kontrapozicije.
(6) B (A B) Iz (4) i (5).
(7) |- (B (A B))((AB) B) Posredstvom zakona kontrapozicije.
(8) (AB) B Iz (6) i (7).
(9) B Iz (1) i (8).
(10) B B Teorem 2.4.5.
(11) B Iz (9) i (10).
Odavde, posredstvom Teorema dedukcije 1, imamo |- (A B)(A B).
Dokaimo (c).
(1) A (B C) Hopoteza.
(2) A Hipoteza.
(3) B Hipoteza.
(4) A (B C) Iz (1), uz (a).
(5) (B C) Iz (2) i (4).
(6) B C Iz (5), uz (b).
(7) C Iz (3) i (6).
Odavde, posredstvom Teorema dedukcije 1, dobijamo |- (A (B C)) (A(B C)).
Dokaimo (d). Prvo, uzmimo (c) sa A = A B, B = B C, C = A C:
(1) |- ((A B) ((B C) (A C))) ((A B) ((B C) (A C))).

(2) |- (A B) ((B C) (A C) Svojstvo tranzitivnosti implikacije i Teorem dedukcije 1.
(3) (A B) Hipoteza.
(4) (B C) Hipoteza.
(5) (A C) Iz (1), (3) i (4).
Teorem 2.4.8. [L1-L9, MP]: (a) |- (AB) (A B). (ta ovo znai?)
(b) |- A B (AB). (ta ovo znaci?)
Upozorenje: sljedee je nekonstruktivni sistem zakljuivanja! Konverzija formule (b): (AB)

A B ne moe se dokazati u Konstruktivnoj logici (Vidjeti Sekciju 2.8). ta ovo znai? Ako
nekako uspijemo dokazati kontradiktornu formulu (AB), tada, moda nemamo metod da, na
dozvoljen nain, zakljuimo koji od dijelova A B je taan: - A, ili B?
Prvo, dokaimo |- (AB) (A B).

(1) |- (AB) A Iz aksioma L4, uz primjenu kontrapozicije.
(2) |- (AB) B Iz aksioma L5, uz primjenu kontrapozicije.
(3) |- (AB) (A B) Iz (1) i (2), posredstvom Teorema 2.2.1(a).
Dokaimo |- (A B) (AB).
(1) |- A (B AB) Iz aksioma L3, uz primjenu kontrapozicije.
(2) |- (B AB) (B (AB)) Posredstvom (b).
30
(3) |- A (B (AB)) Iz (1) i (2), uz tranzitivnost implikacije.

(4) |- (A B) (AB) Iz (3), uz primjenu Vjebe 2.2.2(b).
Dokaimo (b): |- A B (AB).

(1) |- A (AB) Iz aksioma L6, uz primjenu kontrapozicije.
(2) |- B (AB) Iz aksioma L7, uz primjenu kontrapozicije.
(3) |- A B (AB)) Iz (1) i (2), uz primjenu aksioma L8.
Teorem 2.4.9. [L1, L2, L9, MP] |- A (A B)

(uporediti ovo sa Vjebom 1.4.3(d); ta ovo znai? Ovo je slaba forma ludog aksioma L10: A (A
B). Ovaj aksiom kaze: "Kontradikcija implicira bilo ta". U Minimalnoj logici mogue je dokazati 50%
od L10: "Kontradikcija implicira da je sve pogreno". Naravno, 50%- dokazivosti od L10 pojaava znaaj
Minimalne logike.)
(1) A Hipoteza.
(2) A Hipoteza.
(3) B A Iz (2), uz aksiom L1: A (B A).
(4) B A Iz (2), uz aksiom L1: A (B A).
(5) B Iz (3) i (4), uz aksiom L9: (B A) ((B A) B).
Odavde, uz [L1, L2] i Teorem dedukcije 1, dobijamo: [L1, L2, L9, MP] |- A (A B).
Teorem 2.4.10. [L1-L9, MP] (a) |- A B (AB).

(Ovo je pola tzv. Prvog dMorganovog zakona. ta ovo znai?)
(b) |- (AB) A B.
(Ovo je tzv. Drugi dMorganov zakon. ta ovo znai?)
Upozorenje: sljedee je nekonstruktivni nain dokazivanja! Drugi dio od (a) konverzija implikacije,
tj. ekvivalencija (AB) A B - moe se dokazati u Klasinoj logici, ali ne i u Konstruktivnoj
logici (Vidjeti Sekciju 2.8). Objasniti zato.
Augustus de Morgan (1806-1871): "He recognised the purely symbolic nature of algebra and he was
aware of the existence of algebras other than ordinary algebra. He introduced de Morgan's laws and his
greatest contribution is as a reformer of mathematical logic." (prema: MacTutor History of Mathematics
archive).
Dokazati (a) i (b ) u Vjebi 2.4.4.
Dokaimo (b ).
(0) A B Hipoteza.
(1) A Iz (0), uz Aksiom L3.
(2) B Iz (0), uz Aksiom L4.
(3) A C Iz (1), uz Teorem 2.4.9: A (A C). C je bilo koja formula.
(4) B C Iz (2), uz Teorem 2.4.9: B (B C). C je bilo koja formula.
(5) AB C Iz (3) i (4), uz Aksiom L8: (A C) ((B C) (AB C).
(6) AB C Ponavljanje (3)-(5) sa C umjesto C.
(7) (AB) Iz (5) i (6), uz Aksiom L9: (AB C) ((AB C) (AB)).
Odavde, prema [L1, L2] i Teoremu dedukcije 1, dobijamo [L1-L9, MP] |- A B (AB).
Vjeba 2.4.4. Dokazati: (a) (a) i (b ) u Teoremu 2.4.10.

(b) [L1-L9, MP]: |- (A B) (A B). (ta ovo znai? Uporediti sa Teoremom 2.4.1(c)).
(c) [L1-L8, MP]: |- AB ((A B) B). (ta ovo znai?)
31
Upozorenje: sljedee je nekonstruktivni sistem dokazivanja! Konverzija implikacije tvrdnje (a),

formulu (A B) (A B), ne moemo dokazati u Konstruktivnoj logici (Vidjeti Sekciju 2.8)
Objasniti zato. Medjutim, ova formula je izvodljiva u Klasinoj logici.
Konverzija formule (b): ((A B) B) AB, nije dokaziva u Konstruktivnoj logici (Vidjeti
Sekciju 2.8). Objasniti zato. Medjutim, ta formula je dokaziva u Klasinoj logici.
2.5. Formule koje sadre negaciju Konstruktivna logika

Konstruktivna logika sadri "ludi" aksiom L10: B (B C), ali odbacuje Zakon iskljuenja
treeg - Law of the Excluded Middle - L11: B B kao opti logiki princip.
Teorem 2.5.1. (a) [L10, MP]: A, A |- B. (ta ovo znai?)

(b) [L1, L2, L8, L10, MP]: |- AB (A B). (ta ovo znai?)
(c) [L1, L2, L8, L10, MP]: |- AB (A B). (ta ovo znai?)
Upozirenje: sljedee je nekonstruktivan nain zakljuivanja! Konverzija formule (b), tj. formula (A
B) AB, nije dokaziva u Konstruktivnoj logici (Vidjeti Sekciju 2.8). Objasniti zato. Konverzija
formule (c), tj. formula (A B) AB, ne moe biti dokazana u Konstruktivnoj logici (Vidjeti
Sekciju 2.8). Objasniti zato.
Naravno, (a) slijedi direktno iz L10, uz MP. Dokaimo (b).

(1) AB Hipoteza.
(2) A Hopoteza.
(3) |- A (A B) Aksiom L10.
(4) AB Iz (2) i (3).
(5) |- (A B) ((B B) (AB B)) Aksiom L8.
(6) (B B) (AB B) Iz (4) i (5).
(7) AB B Iz (6)
(8) B Iz (1) i (7).
Prema tome, uz [L1, L2, MP] i Teorem dedukcije 1, imamo [L1, L2, L8, L10, MP]: |- AB (A B).
Iznenadjujue je: formula (b), tj. pravilo AB, A |- B, ini se kao ba "prirodan" logiki princip, ali
on se ne moe dokazati bez ludog aksioma L10! Zato? Zato to iz ovog pravila slijedi L10! U Sekciji
2.8, mi emo dokazati da se L10 ne moe dobiti iz L1-L9. Prema tome, (b) ne moe se ni derivirati.
(1) A Hipoteza.
(2) A Hipoteza.
(3) |- A AB Aksiom L6.
(4) AB Uz MP, iz (2) i (3).
(5) AB (A B) (b)
(6) B Uz MP, iz (1), (4) i (5).
Odavde, uz Teorem dedukcije 1, imamo da: [L1, L2, L6, MP]: AB (A B) |- A (A B).
Dokaimo (c): |- AB (A B).

(1) AB Hopoteza.
(2) A Hipoteza.
32
(3) |- A (A B) Aksiom L10.

(4) |- A (A B) Iz (3), uz primjenu Zakon Permutacije premisa - Premise Permutation Law.
(5) A B Iz (2) i (4).
(6) |- (A B) ((B B) (AB B)) Aksiom L8.
(7) B Iz (6), (5) i (1).
Odavde, posredstvom [L1, L2, MP] Teorema dedukcije 1, dobijamo:
[L1, L2, L8, L10, MP]: |- AB (A B).
Teorem 2.5.2. [L1-L10, MP]: (a) |- (A B) (A B).

Ovo je konverzija Teorema 2.4.7(b). Prema tome, [L1-L10, MP]: |- (A B) (A B).
(b) |- A (A A).
Ovo je konverzija Teorema 2.4.6(a). Prema tome, [L1-L10, MP]: |- A (A A).
(c) |- A A (A A). (ta ovo znai?)
(d) |- (A A). (ta ovo znai?)
Naravno, (b) je instanca aksioma L10.
Da bi dokazali (a), treba, prvo, da dokaemo [L1-L10, MP]: A B, (A B) |- B, B.

Tada, prema Teoremu 2.4.1, imamo (a) |- (A B) (A B).
(1) A B Hipoteza.
(2) (A B) Hipoteza.
(3) |- A (A B) Aksiom L10.
(4) (A B) A Iz (3), uz korienje kontrapozicije.
(5) A Iz (2) i (4).
(6) B Iz (1) i (5).
(7) B (A B) Aksiom A1.
(8) (A B) B Iz (7), uz korienje kontrapozicije.
(9) B Iz (2) i (8).
Dokaimo (c): |- A A (A A).

(1) |- A (A A) Aksiom L1.
(2) |- A (A A) Aksiom L10.
(3) |- A (A A) Iz (2), uz Zakon permutacije premisa - Premise Permutation Law.
(4) |- A A (A A) Iz (1) i (3), uz Aksiom L8.
Dokaimo (d): |- (A A).

(1) |- (A A) (A A) Iz (c), uz Teorem 2.4.7(a).
(2) |- (A A) Teorem 2.4.6(b).
(3) |- (A A) Iz (1) i (2).
Vjeba 2.5.1. Dokazati u [L1-L10, MP]:

(a) |- B(A A) B. (ta ovo znai?)
(b) |- ((A A)B)C C. (ta ovo znai?)
(c) A |- B B A. (ta ovo znai?)
33
2.6. Formule koje sadre negaciju Klasina logika

Ako smo saglasni da prihvatimo formulu BB, tj. Zakon iskljuenja treeg (Law of the Excluded
Middle (Axiom L11 je na listi logikog sistema u Sekciji 1.3)), moemo dokazati, prije svega, tzv. Zakon
dvostruke negacije (Double Negation Law):
Teorem 2.6.1. [L1-L11, MP]: |- A A.
Jedan dio ovog zakona smo dokazali u Minimalnoj logici kao Teorem 2.4.4: [L1, L2, L9, MP]: |- A
A. Dokaimo preostali dio: [L1-L11, MP] |- A A.
Prema Teoremu 2.5.2, [L1-L10, MP]: |- A A (A A), odavde [L1-L11, MP]: |- A A.

Q.E.D.
Upozorenje: sljedee je nekonstruktivni nain zakljuivanja! Formula A A ne moe biti

dokazana u Konstrutivnoj logici (Vidjeti Sekciju 2.8.) Zato? Jer predstavlja jednu vrstu nekonstruktivnog
razmiljanja. Zaista, zamislimo da elimo da dokaemo (x)B(x). Pretpostavimo, suprotno, da vrijedi
(x)B(x), i izvedimo kontradikciju. Ovo se moe dokazati. Dakle, imali bi negaciju od (xB(x), tj.
imali bi (x)B(x). Za dokazivanje (x)B(x) iz (x)B(x), treba nam Zakon dvostruke negacije (the
Double Negation Law). Prema tome, ukljuivanje ovog zakona - kao logikog principa - znailo bi
dozvoljavanje nekonstruktivnog naina zakljuivanja: namjera da dokaemo postojanje x, uz uslov B(x),
obarajui predpostavku (x)B(x), jo uvijek ne obezbijedjuje efektivno odredjivanje posebnog x, uz
uslov B(x).
Vjeba 2.6.1. Dokazati da [L8, L11, MP]: A B, A B |- B. Ili, prema Teoremu dedukcije 1,
[L1, L2, L8, L11, MP]: (A B) ((A B) B). (ta ovo znai? Ova formule ne moe biti dokazana
u Konstruktivnoj logici. Objasniti zato.)
U Klasinoj logici moemo dokazati punu formu Zakona kontrapozicije (the Contraposition Law):
Teorem 2.6.2. [L1-L11, MP]: |- (A B) (B A).
Jedan dio ovog zakona ve je dokazan u Minimalnoj logici kao Teorem 2.4.2: [L1, L2, L9, MP]: |- (A
B) (B A). Dokaimo, sada, preostali dio: [L1-L11, MP] |- (B A) (A B).
(1) B A Hipoteza.
(2) A Hipoteza.
(3) A B Iz (1), uz korienje prvog dijela.
(4) |- A A Zakon dvostruke negacije.
(5) |- B B Zakon dvostruke negacije.
(6) B Iz (4), (3) i (5).
Prema Teoremu dedukcije 1, imamo [L1-L11, MP]: |- (B A) (A B).
Upozorenje. Ovo je nekonstruktivni nain zakljuivanja! Formula (B A) (A B) se ne

moe dokazati u Konstruktivnoj logici. Objasniti zato.
Teorem 2.6.3. [L1-L11, MP]: |- (AB) A B.

(Ovo je tzv. Prvi dMorganov Zakon - the First de Morgan Law).
Jedan dio ovog zakona ve je dokazan u Minimalnoj logici kao Teorem 2.4.10(a)a: [L1-L9, MP] |-
A B (AB). Dokaimo preostali dio: [L1-L11, MP] |- (AB) A B.
34
Upozorenje: ovo je nekonstruktivan nain zakljuivanja! Ovu formulu ne moemo dokazati u

Konstruktivnoj logici. Objasniti zato.
Dokaimo (A B) AB.
(1) (A B) Hipoteza.
(2) |- (A B) A B Prema Drugom dMorganovom zakonu -Teorem 2.4.10(b).
(3) |- A B (AB) Teorem 2.4.8(a). [L1-L9, MP]!
(4) (AB) Iz (1), (2) i (3).
Odavde, uz Teorem dedukcije 1, imamo [L1-L9, MP] |- (A B) (AB). Korienjem prvog

dijela Zakona kontrapozicije (dokazanog u Minimalnoj logici) slijedi: [L1-L9, MP] |- (AB)
(A B). Uz Teorem 2.4.5: [L1-L9, MP] |- (AB) (AB), odakle slijedi da [L1-L9, MP] |-
(A&B) (A B). Sada, prema Zakonu dvostruke negacije, dobijamo [L1-L11, MP] |-
(AB) AB, odakle [L1-L11, MP] |- (AB) AB. Q.E.D.
U Klasinoj logici, implikaciju moemo prikazati posredstvom negacije i disjunkcije. Zaista, od ranije
znamo da je [L1-L10, MP]: |- AB (A B) (Teorem 2.5.1(c)).
Teorem 2.6.4.
(a) [L1-L8, MP]: AC |- (A B) BC. Prema tome, [L1-L8, MP]: AA |- (A B) AB.
(b) [L1-L11, MP]: |- (A B) AB.
Dokaz:
Naravno, (b) slijedi iz (a) i Teorema 2.5.1(c).
Dokaimo (a).
(1) A, A B |- B
(2) A, A B |- BC Aksiom L6.
(3) A |- (A B) BC Teorem dedukcije 1.
(4) C, A B |- C
(5) C, A B |- BC Aksiom L7.
(6) C |- (A B) BC Teorem dedukcije 1.
(7) AC |- (A B) BC Aksiom L8.
Vjeba 2.6.2. Dokazimo da u [L1-L11, MP] vrijedi:

(a) |- B(AA) B. (ta ovo znai?)
(b) |-( (AA)B)C C. (ta ovo znai?)
(c) |- ((A B) B) AB. (ta ovo znai?)
Odavde, prema Vjebi 2.5.1(d), [L1-L11, MP]: |- ((A B) B) AB.
Vjeba 2.6.3. Dokazati da u [L1-L11, MP] vrijedi:

(a) |- (A B) (AB). (ta ovo znai?)
(b) |- (A B) AB. (ta ovo znai?)
(c) |- AB (A B). (ta ovo znai?)
(d) |- AB (A B). (ta ovo znai?)
(e) Pokuati utvrditi koji dio ove tri ekvivalencije je dokaziv: (1) u Minimalnoj logici, (2) u
Konstruktivnoj logici.
Vjeba 2.6.4. Dokazati u [L1-L11, MP] sljedee formule:

(a) |- A(A B). (ta ovo znai? Da li znai bilo ta?)
35
(b) |- (A B)(B A). (ta ovo znai? Da li znai bilo ta? Ovo je, vjerovatno, najludja formula u
Klasioj logici.)
(c) |- ((A B) A) A. (ta ovo znai? Da li znai bilo ta? Ovo je tzv. Pirceov Zakon Pierce Law
C.S.Peirce. On the algebra of logic: A contribution to the philosophy of notation.

Amer. Jour. of Math., 1885, vol.7, pp.180-202.
Charles S. Peirce (1839-1914): "... He was also interested in the Four Colour Problem and problems
of knots and linkages... He then extended his father's work on associative algebras and worked on
mathematical logic and set theory. Except for courses on logic he gave at Johns Hopkins University,
between 1879 and 1884, he never held an academic post." (prema: MacTutor History of Mathematics
archive).
2.7. Konstruktivno ulaganje, Glivenkov Teorem

Ponovimo neke od rezultata u prethodnim sekcijama, koji se odnose na dvostruku negaciju:
Teorem 2.4.4. [L1, L2, L9, MP]: |- A A.
Teorem 2.4.5. [L1-L9, MP]: |- A A.
Teorem 2.4.6(b). [L1-L9, MP]: |- (AA). U ovoj slaboj formi, Law of the Excluded Middle
moe biti dokazan konstruktivno.
Teorem 2.4.7. [L1-L9, MP]: (a) |- (A B) (A B).

(b) |- (A B) (A B).
(c) |- (A (B C)) (A (B C)).
(d) (A B), (B C) |- (A C).
(e) A, (A B) |- B.
Teorem 2.4.8. [L1-L9, MP]: (a) |- (AB) (A B).

(b) |- A B (AB).
Teorem 2.5.2. [L1-L10, MP]: (a) |- (A B) (A B). Ovo je konverzija Teorema

2.4.7(b).
(d) |- (A A).
Teorem 2.6.1. [L1-L11, MP]: |- A A.
Da li ovo znai da, za bilo koju formulu A vrijedi: Ako [L1-L11, MP]: |- A, tada [L1-L10, MP]: |-
A? (Konvezija bi glasila: Ako [L1-L10, MP]: |- A, tada [L1-L11, MP]: |- A, uz Teorem 2.6.1.)
Zamislimo da imamo dokaz za [L1-L11, MP]: |- A. To je niz formula R1, R2, ..., R n, gdje je Rn = A.
Ako ovaj niz ne sadri instance Aksioma L11, tada je to dokaz od [L1-L10, MP]: |- A. Prema tome, uz
Teorem 2.4.4, [L1-L10, MP]: |- A
Ako niz R1, R2, ..., Rn sadri neke instance Aksioma L11, tj. formule koje u sebi imaju BB, tada,
prema Teoremu 2.4.6(b), moemo pokuati svaku takvu formulu zamjeniti sa nizom koji dokazuje da je
[L1-L9, MP]: |- (BB). Izgleda da je svaka od formula R1, R2, ..., Rn dokaziva u [L1-L10,
MP].
36
(a) Ako Rk je instanca aksioma L1-L10, tada [L1-L10, MP]: |- Rk (Teorem 2.4.4).
(b) Ako Rk je instanca aksioma axiom L11, tada [L1-L10, MP]: |- Rk (Teorem 2.4.6(b)).
(c) Sada, neka je i, j < k, i Ri, Rj |- Rk direktno posredstvom MP, tj. Rj je Ri Rk. Znamo ve da [L1-
L10, MP]: |- Ri i [L1-L10, MP]: |- (Ri Rk). Prema Teoremu 2.4.7(b), [L1-L9, MP]: |- (Ri
Rk) (Ri Rk). Dakle, [L1-L10, MP]: |- Rk.
Kako je A = Rn, imamo dokaz uvenog Glivenko'ovog teorema iz 1929:
V.Glivenko. Sur quelques points de la logique de M. Brouwer. Academie Royale de

Belgique, Bulletins de la classe des sciences, 1929, ser.5, vol.15, pp.183-188.
Valery Ivanovich Glivenko (1896-1940)
Glivenkov Teorem. [L1-L11, MP]: |- A, ako i samo ako [L1-L10, MP]: |- A. Ili: formula A je
izvodljiva u Klasinoj logici ako i samo ako je formula A, izvodljiva u Konstruktivnoj logici.
Ovaj teorem dokazuje jednu vrstu "konstruktivnog utapanja" u Klasinoj logici propozicija: svaka
klasino dokaziva formula moe se dokazati u Konstruktivnoj logici, ako je, prije toga, dvostruko
negiramo.
Korolar. [L1-L11, MP]: |- A, ako i samo ako [L1-L10, MP]: |- A. Ili, "negativna" formula A je
dokaziva u Klasinoj logici proipozicija ako i samo ako je dokaziva u Konstruktivnoj logici propozicija.
Dokaz:
Zaista, ako [L1-L11, MP]: |- A, tada prema Glivenkovom teoremu, [L1-L10, MP]: |- A, i
prema Teoremu 2.4.5, dobijamo [L1-L10, MP]: |- A. Q.E.D.
Vjeba 2.7.1. Dokazati sljedeu verziju Glivenko'ovog teorema (Pogledati u: Kleene [1952]):
(a) Ako [L1-L11, MP]: A1, A2, ..., A n |- C, tada [L1-L10, MP]: A1, A2, ..., An |- C.
(b) Ako [L1-L11, MP]: A1, A2, ..., An , B1, B2, ..., Bp |- C, tada [L1-L10, MP]: A1, A2, ..., An ,
B1, B2, ..., Bp |- C.
2.8. Nezavisnost aksioma

Korienje kompjutera u matematikom dokazivanju
Ako se jedan Ai od naih aksioma {A1 , , An}, moe dokazati posredstvom preostalih n-1 aksioma,
tada moemo pojednostaviti na logiki sistem odbacivanjem aksiome Ai : Jedan uoljiv primjer daje
sljedei teorem:
Teorem 2.8.1. Aksiom L9: (A B) ((A B) A) moe biti dokazan u [L1, L2, L8, L10,
L11, MP].
Ovu injenicu utvrdio je A.Kurmitis:
A.A.Kurmitis. On independence of a certain axiom system of the propositional

calculus. Proc. Latvian State University, 1958, Vol. 20, N3, pp. 21-25
Sljedei dokaz od L9, u sistemu [L1, L2, L8, L10, L11, MP], dao je Janis Sedols.
37
Prvo, uzmimo da formula (A A) A moe biti dokazana u [L1, L2, L8, L10, L11, MP] (u
teoremu 2.4.1 mi smo ustanovili samo da [L1, L2, L9, MP]: |- (A A) A):
(1) |- (A A) ((A A) (AA) A)) Aksiom L8.
(2) A A Hipoteza.
(3) |- A A Ov je dokazivo u [L1, L2, MP] (Teorem 1.4.1).
(4) AA Aksiom L11.
(4) A Iz (1), (2), (3) i (4), uz MP.
(6) |- (A A) A Uz teorem dedukcije 1
(koji vrijedi u bilo kojem logikom sistemu koji sadri [L1, L2, MP]).
Ustanovimo, sada, da u [L1, L2, L10, MP] vrijedi: A B, A B |- A A.
(7) AB Hipoteza.
(8) A B Hipoteza.
(9) A Hipoteza.
(9) B Iz (7), (9), uz BP.
(10) B Iz (8), (9), uz BP.
(11) |- B (B A) Aksiom L10.
(12) A Iz (9), (10) i (11) uz BP.
(13) A B, A B |- A A Uz teorem dedukcije 1
(koji vrijedi u svakom logikom sistemu koji sadri [L1, L2, MP]).
Konano, ujedinjujui dokaze za (6) i (13), uz MP, dobijamo A, tj.
[L1, L2, L8, L10, L11, MP]: A B, A B |- A.
Sada, uz Teorem dedukcije 1 (koji vrijedi u svakom logikom sistemu koji sadri [L1, L2, MP]) dobijamo
Aksiom L9: [L1, L2, L8, L10, L11, MP]: (A B) ((A B) A). Q.E.D.
Pitanje: Da li mislite da bi trebalo odbaciti Aksiom L9 iz naeg logikog sistema? Ipak, L9 se ne

moe dokazati u sistemu [L1-L8, L10, MP] (Vidjeti: Teorem 2.8.2). Prema tome, ako alimo da odbacimo
L9, tada bi, umjesto jednostavne veze
"klasina logika = konstruktivna logika + L11",
imali neto komplikovaniju vezu:
"konstruktivna logika = klasina logika - L11 + L9".
Vano pitanje je: moemo li dokazati L11 u [L1-L10, MP], kao to smo dokazali L9 u [L1, L2, L8,
L10, L11, MP]? Ako ne moemo, kako emo demonstrirati da je to nemogue uopte? Kako emo
demonstrirati da je neki logiki princip nezavisan, tj. da se ne moe dokazati iz drugih principa?
Predpostavimo da imamo algoritam q, koji izraunava, za svaku formulu A, neku njenu osobinu"
q(A), takvu da:
(a) q(L1) je tano, q(L2) je tano, ..., q(L10) je tano (aksiomi posjeduju osobinu q).
(b) Ako je q(A) tano i q(A B) tano, tada je q(B) tano (tj. MP "sauvava" svojstvo q). Prema
tome, q(F) je tano za sve formule F koje su dokazive u [L1-L10, MP].
(c) q(L11) je pogreno (L11 nema osobinu q).
Ako dobijemo takvu osobinu q, tada, naravno, ovo moe demonstrirati da L11 nije dokazivo u [L1-L10,
MP], tj. Law of the Excluded Middle je nezavisna logika formula.
Najpopularniji nain uvodjenja takvih osobina formula su tzv. "vievalentne logike", koje su uveli Jan
Lukasiewicz i Emil Post:
J.Lukasiewicz. O logice trojwartosciowej. Ruch Filozoficzny (Lwow), 1920, vol. 5,

pp. 169-171.
E.Post. Introduction to a general theory of elementary propositions. Amer. Journ. of

Math., 1921, vol. 21, pp.163-195.
38
Na primjer, uzmimo jednu vrstu "trovalentne logike", gdje 0 znaci "pogreno", 1 - "upola tano", a 2 -
"(apsolutno) tano". Tada je prirodno da konjukciju i disjunkciju definiemo na sljedei nain:
AB = min(A,B), AB = max(A,B).
Ali, kako treba definisati implikaciju i negaciju? Uzmimo:
A B AB AB A B
0 0 0 0 i1
0 1 0 1 i2
0 2 0 2 i3
1 0 0 1 i4
1 1 1 1 i5
1 2 1 2 i6
2 0 0 2 i7
2 1 1 2 i8
2 2 2 2 i9
i
A A
0 i10
1 i11
2 i12
Odavde, teoretski, imamo 39 = 19683 varijanti za definisanje implikacije i 3 3 = 27 varijanti za definisanje

negacije.
Vjeba 2.8.1. Razviti jednostavan (rekurzivan) kompjuterski program koji poprima onpute:
(a) Bilo kakvu "tabelu istinitosti".
(b) Bilo kakvu formulu F koja sadri slova A, B, C, i logike veze i tampanje "tablica istinitosti"
formule F, na primjer, ako je F = B (A B):
A B B (A B)
0 0 2
0 1 2
0 2 2
1 0 2
1 1 2
1 2 2
2 0 2
2 1 2
2 2 2
U ovom primjeru, aksiom L1 uvijek uzima vrijednost "tano". Medjutim, mi treba da se interesujemo
samo za one varijante "tablica istinitosti" koje "sauvavaju" najmanje aksiome L1, L2, ..., L8, tako to e
one uvijek uzimati vrijednost istinitosti tano. Dakle, uzmimo u obzir da, pri ovom izboru varijanti
tablica, formula A uvijek uzima istinitosnu vrijednost "tano", kao vrstu "osobine" q(A).
Da li MP sauvava ovo svojstvo? Ako je A "tana", i A B je "tana", kako moe B ne biti?

Uzmimo u obzir relevantan dio gorne tabele istinitosti (tj. dio gdje je A "tano"):
A B AB
2 0 i7
2 1 i8
2 2 i9
39
Ako elimo da uzmemo u obzir samo one varijante iz nae "tablice istinitosti" gdje je i7 = 0 ili 1, i8 = 0 ili
1, i i9 = 2, tada, ako B ne moe biti 2 za neke vrijednosti njegovih argumenata, tada A B, takodje ne
moe biti 2 za iste vrijednosti argumenata.
Prema tome, ako se ograniimo na"tablicu istinitosti" sa i7 = 0 ili 1, i8 = 0 ili 1, i i9 = 2, tada MP sauvava
osobinu "biti taan". Tj., iz "tanih" formula, MP moze derivirati samo "tane" formule.
Napomenimo da elimo da aksiom L6: A AB uvijek ima istinitosnu vrijednost "tano" (tj.
vrijednost 2), tada, ako istinitosna vrijednost(A) istinitosna vrijednost(B), tada A B mora biti 2.
Odavde, za svih 39 = 19683, mogunosti varijante definicije implikacije samo sljedeih 322 = 12 varianti
su vrijedni eksploatacije:
A B A B
0 0 2
0 1 2
0 2 2
1 0 i4=0,1,2
1 1 2
1 2 2
2 0 i7 = 0,1
2 1 i8 = 0,1
2 2 2
Vjeba 2.8.2. (a) Uvjeriti se da, uz svaku od 12 varijanti definicije implikacije, aksiome L3, L4, L6,
L7 uvijek uzimaju vrijednost 2, tj. ne postoji potreba da ih u daljem testiramo.
(b) Izabrati vrijednosti za i4, i7, i8 , sa namjerom da aksiome L1 i L5 uvijek uzimaju vrijednost 2.
Vjeba 2.8.3. Proiriti prethodni kompjuterski program dodavanjem 6 petlji: za i4 = 0, 1, 2, za i7 = 0,

1, za i8 = 0, 1, za i10 = 0, 1, 2, za i11 = 0, 1, 2, za i12 = 0, 1, 2. Neka program odtampa pune varijante
"tablice istinitosti" da vrijednost "tano" uzmu svi aksiomi L1-L8. Program, koji je razvio Karlis
Podnieks, sa Instituta matematike i kompjuterskih nauka Latvijskog univerziteta, u jeziku C++, daje 135
varijanti.
U Teoremu 2.8.1 mi smo ustanovili da aksiom L9: (A B) ((A B) A) moe biti

dokazan u [L1-L8, L10, L11, MP]. Medjutim,
Teorem 2.8.2. Aksiom L9 ne moe biti dokazan u [L1-L8, L10, MP].

Dokaz. Neka program odtampa samo one varijante "tablica istinitosti" da vrijednost "tano" uzmu
sve aksiome L1-L8, i da aksioma L9 ne uzme vrjednost "tano", a aksiom L10 - "tano". Podnieksov
program daje 66 takvih varijanti. Po njegovom miljenju, varijanta #33 je nejprirodnija:
Implikation varijanta #3: 2 2 2 2 2 2 0 1 2 pri kojoj aksiomeL1-L8 uzimaju vrijednost tano.
Varianta #33. Negacija: 2 1 0, pri kojoj L9 nije tano, L10 je tano, a L11 nije tano.
A B AB
0 0 2
0 1 2
0 2 2
1 0 2
1 1 2
1 2 2
2 0 0
2 1 1
2 2 2
40
A A
0 2
1 1
2 0
Pogledajmo proirenje rezultata file #1 za ovu varijantu.

U ovoj varijanti, aksiome L1-L8 i L10 su "tane". Kao to znamo, u ovoj varijanti, posredstvom MP, iz
"tanih" formula dobijaju se samo "tane" formule. Aksiom L9 nije "taan" u ovoj varijanti:
A B (A B) ((A B) A)
0 0 2
0 1 2
0 2 2
1 0 1
1 1 1
1 2 1
2 0 2
2 1 2
2 2 2
Prema tome, L9 ne moe se dokazati u [L1-L8, L10, MP]. Q.E.D.
Na slian nain, moemo dobiti rezultate o nezavisnosti ostalih aksioma. Na primjer:
Teorem 2.8.3. Ludi" aksiom L10: B (B C) ne moe se dokazati u Minimalnoj logici [L1-
L9, MP], i ne moe se dokazati ni u [L1-L9, L11, MP].
Dokaz. Neka na program odtampa one varijante "tablica istinitosti" takvih da su "tane" sve
aksiome L1-L8, i da je: L9 - "tana", L10 - nije "tana", L11 - "tana". Podnieksov program daje svega 6
takvih varijanti. Pogledajmo rezultat #02. Uzmimo, radi odredjenosti, varijantu #1:
Implication variant #1: 2 2 2 0 2 2 0 1 2 pri emu je L1-L8 tano.
Variant #1. Negacija: 2 2 1 pri emu je L9 tano, L10 nije tano, a L11 tano.
Pogledajmo ekstenziju rezultata #2 za ovu izabranu varijantu.
U ovoj varijanti, aksiome L1-L9 i aksioma L11 su "tane". Kao to znamo, u ovoj varijanti, MP iz
"tanih" formula moe davati samo "tane" formule. Aksiom L10 nije "taan" u ovoj varijanti:
A B A (A B)
0 0 2
0 1 2
0 2 2
1 0 2
1 1 2
1 2 2
2 0 0
2 1 1
2 2 2
Prema tome, L10 se ne moe dokazati u [L1-L9, L11, MP]. Q.E.D.
Sada. Dokaimo glavni rezultat ove sekcije:
Teorem 2.8.4. Zakon iskljuenja treeg (The Law of the Excluded Middle) L11: BB, ne moe biti
dokazan u Konstruktivnoj logici propozicija [L1-L10, MP]. Tj. zakon iskljuenja treeg je nezavisan
logiki princip.
41
Dokaz. Neka na program odtampa samo one varijante "tablica istinitosti" u kojima su "tani" svi
aksiomi L1-L8, i neka je: L9 - "tano", L10 - "tano", a L11 nije "tano". Program daje samo jednu
takvu varijantu. Pogledajmo rezultat fajla #03:
Implication variant #1: 2 2 2 0 2 2 0 1 2 pri emu su aksiome L1-L8 uzimaju vrijednost tano.
Varianta #1. Negacija: 2 0 0, pri emu L9 uzima vrijednost tano, L10 tano, a L11 nije tano.
Pogledajmo ekstenziju rezultata fajla #3 za ovu varijantu.
U ovoj varijanti aksiome L1-L10 su "tane". Kao sto znamo, u ovoj varijanti, MP, iz "tanih" formula
moe dedukovati samo "tane" formule. Aksiom L11 nije "taan" u ovoj varijanti:
B B BB
0 2 2
1 0 1
2 0 2
Prema tome, L11 ne moze biti dokazani u [L1-L10, MP]. Q.E.D.
Rezultati fajla #03 takodje dokazuje sljedeu propoziciju:
Teorem 2.8.5. Sljedee (klasino dokazive) formule ne mogu biti dokazane u Konstruktivnoj logici
propozicija [L1-L10, MP] (konverzije ovih formula su konstruktivno dokazive!):
A A
(B A) (A B)
(A B) (A B)
(A B) AB
((A B) B) AB
((A B) A) A
(AB) (A B)
(A B) AB
Zaista, sve te formule uzimaju vrijednosti ne-"tano" u "tablici istinitosti" iz dokaza Teorema 2.8.4.
Sljedee tri formule, takodje, ne mogu biti dokazane u Konstruktivnoj logici propozicija:
(AB) A B
(AB) A B
(A B) ((A B) B)
Zaista, u gornjoj "tablici istinitosti", ove formule uvijek uzimaju istinitosnu vrijednost "tano" (Vidjeti
rezultat file #03). Znatno interesantnija konkluzija: Ako dodamo ove tri formule uz sistem [L1-L10, MP]
kao dodatne aksiome ipak L11 ostaje nedokazivo!
Vjeba 2.8.4. (a) Uvjeriti se da poslednje tri formule ne mogu biti dokazane u Konstruktivnoj logici
propozicija [L1-L10, MP]. Ili, vidjeti Sekciju 4.4.
(b) Uvjeriti se da bilo koju od gornjih formula uzmemo umjesto BB kao aksiom L11 klasine
propozicione logike: (i) (A B) AB, (ii) B B, (iii) (A B) A (Uputsvo: Poto su sve te
formule dokazive u [L1-L11, MP], moemo obnoviti dokaz L11 u [L1-L10, MP] + (i), u [L1-L10, MP] +
(ii), i u [L1-L10, MP] + (iii)).
(c) Uvjeriti se da, ako uzmemo B B umjesto L11, "ludi" aksiom L10 postaje 100% dokaziv iz
ostalih ("honest"?) aksioma. Ovaj nain preferiraju mnoge knjige: sugeriu da sistem L1-L9 + (B B)
aksioma bude lista klasine propozicione logike. Ali, tada smo u obavezi da definiemo konstruktivnu
propozicionu logiku kao podsistem jednog klasinog sistema, gdje formula B B stoji umjesto
"ludog" aksioma L10: B (B C)!
Konano, koji od glavnih rezultata Sekcije 2.5 (Konstruktivna logika propozicija) i Sekcije 2.6
(Klasina logika) zavisi od "ludog" aksioma L10: A (A B)? Neka na program odtampa samo one
42
varijante "tablica istinitosti" takve da su "tani" svi aksiomi L1-L8, aksiom: L9 - "taan", L10 - "taan".
Program daje 6 takvih mogunosti (vidjeti rezultate file #04). Iznenadjujue je da je u svim tim
varijantama L11 takodje "tano" (tj., rezultati file #04 su jednaki rezultatima file #02). Najproduktivnije
pojavljivanje je
Implication variant #1: 2 2 2 0 2 2 0 1 2 pri cemu je L1-L8 tano.
Varianta #1. Negation: 2 2 1, pri emu je L9 tano, L10 nije tano, a L11 tano.
Formule dokazive u Konstruktivnoj logici:

Nije tana: ((A)B) (A B)
Nije tana: ((A) (B)) ((A B))
Nije tana: (A) ((A) A)
Nije tana: (A(A)) ((A) A)
Nije tana: ((A) A)
Formule dokazive u Klasinoj logici:

Tana: ((AB)) ((A)(B))
Tana: ((AB)) ((A)(B))
Nije tana: (A) A
Nije tana: ((B) (A)) (A B)
Nije tana: ((A) (B)) (A B)
Tana: (A B) ((A)B)
Nije tana: ((A B) B) (AB)
Nije tana: ((A B) A) A
Nije tana: (AB) (A B)
Nije tana: (A B) ((A B) B)
Nije tana: (A B) AB
Odavde, sljedee konstruktivno dokazive formule ne mogu se dokazati u Minimalnoj logici L1-L9,
MP] (niti ak u [L1-L9, L11, MP]), tj.. one se ne mogu dokazati bez "lude" aksiome L10:
AB (A B)
(A B) (A B)
A (A A)
AA (A A)
(A A).
I sljedee klasino dokazive formule ne mogu se dokazati bez "ludog" axioma L10:
A A
(B A) (A B)
(A B) (A B)
((A B) B) AB
((A B) A) A
(AB) (A B)
(A B) ((A B) B)
(A B) AB
Vjeba 2.8.5 Ali, ta rei o preostalim trima (klasino dokazivim) formulama:

(a) (A B) AB
(b) (AB) AB,
(c) (AB) AB?
43
Pokazati da se ove formule mogu dokazati bez "ludog" aksioma L10, tj. dokazati ih u [L1-L9, L11, MP].
(Uputstvo: Iskoristiti Teorem 2.6.4 (a) [L1-L8, MP]: AA |- (A B) AB.)
44
Damel A. Romano: Uvod u matematiku logiku (Treci dio)
3. Logika predikata
3.1. Dokazivanje formula koje sadre samo kvantifikatore i implikaciju
3.2. Dokazivanje formula koje sadre samo negaciju i jedan kvantifikator
3.3. Dokazivanje formula koje sadre konjukciju i disjunkciju
3.4. Teoreme zamjene
3.5. Konstruktivno ulaganje
3.1. Dokazivanje formula koje sadre kvantifikator i implikaciju

Teorem 3.1.0. [L1, L2, L12, L13, MP] |- (x)B(x) (x)B(x).
(ta ovo znai? Da li je zabranjeno da domen bude prazan?)
Zaista, imamo:
(1) (x)B(x) Hipoteza.
(2) (x)B(x) B(x) Aksiom L12.
(3) B(x) Posredstvom MP.
(4) B(x) (x)B(x) Aksiom L13.
(5) (x)B(x) Uz MP.
Odavde, uz [L1, L2, MP] Teorem dedukcije 1, dobijamo da postoji dokaz za [L1, L2, L12, L13, MP] |-
(x)B(x) (x)B(x). Q.E.D.
Teorem 3.1.1. (a) [L1, L2, L12, L14, MP, Gen] |- (x)(B C) ((x)B (x)C).
(ta ovo znai?)
(b) [L1, L2, L12-L15, MP, Gen] |- (x)(B C) ((x)B (x)C). (ta ovo znai?)
Dokaz:
Dokaimo (a).
(1) (x)(B C) Hipoteza.
(2) (x)B Hipoteza.
(3) |- (x)(B C) (B C) Aksiom L12: (x)F(x) F(x).
(4) BC Iz (1) i (3), uz MP.
(5) |- (x)B B Aksiom L12: (x)F(x) F(x).
(6) B Iz (2) i (5), uz MP.
(7) C Iz (4) i (6), uz MP.
(8) (x)C Iz (7), uz Gen.
U ovom dokazu, Gen se primjenjue samo na x, koji nije slobodna varijabla u (x)(B C) i (x)B.
Odavde, prema [L1, L2, L14, MP, Gen] Teoremu dedukcije 2'', postoji dokaz za [L1, L2, L12, L14, MP,
Gen] |- (x)(B C) ((x)B (x)C).
Dokaimo (b).
(1) (x)(B C) Hipoteza.
(2) (x)B Hipoteza.
(3) |- (x)(B C) (B C) Aksiom L12: (x)F(x) F(x).
(4) BC Iz (1) i (3), uz MP.
(5) |- C (x)C Aksiom L13: F(x) (x)F(x).
(6) B (x)C Iz (4) i (5), uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
(7) (x)(B (x)C) Iz (6), posredstvom Gen.
45
(8) |- (x)(B (x)C) ((x)B (x)C) Aksiom L15: (x)(F(x) G) ((x)F(x) G)

((x)C ne sadri x kao slobodnu varijablu).
(9) (x)B (x)C Iz (7) i (8), uz MP.
(10) (x)C Iz (2) i (9), uz MP.
U ovom dokazu, Gen se primjenjuje samo na x koje nije slobodna varijabla u (x)(B C) i (x)B.
Odavde, prema [L1, L2, L14, MP, Gen] Teoremu dedukcije 2'', postoji dokaz za [L1, L2, L12-L15, MP,
Gen] |- (x)(B C) ((x)B (x)C). Q.E.D.
Teorem 3.1.2. (a) [L1, L2, L5, L12, L14, MP, Gen] |- (x)(y)B(x,y) (y)(x)B(x,y).
(ta ovo znai?)
(b) [L1, L2, L5, L13, L15, MP, Gen] |- (x)(y)B(x, y) (y)(x)B(x, y). (ta ovo treba da znai?)
(c) [L1, L2, L12-L15, MP, Gen] |- (x)(y)B(x,y) (y)(x)B(x,y). ta ovo znai?
Konverzija implikacije (x)(y)B(x,y) (y)(x)B(x,y) ne moe biti tana. Objasniti zato.
Dokaz:
Dokaimo (b).
(1) |- B(x,y) (x)B(x,y) Aksiom L13 uz F(x) = B(x,y).
(2) |- (x)B(x,y) (y)(x)B(x, y) Aksiom L13 uz F(y) = (x)B(x, y).
(3) |- B(x,y) (y)(x)B(x, y) Iz (1) i (2), uz tranzitivnost implication [L1, L2, MP].
(4) F(x) G |- (x)F(x) G Vjeba 1.4.3(a): [L15, MP, Gen], x nije slobodna u G.
(5) |- (y)B(x,y) (y)(x)B(x,y) Iz (3), uz (4), sa F(y) = B(x,y), G = (x)(y)B(x,y).
(6) |- (x)(y)B(x,y) (y)(x)B(x,y) Iz (5), uz (4), sa F(x) = (y)B(x,y), G = (x)(y)B(x,y).
Dokaz konverzije implikacije (6), tj. dokaz za [L1, L2, L13, L15, MP, Gen] |- (y)(x)B(x,y)
(x)(y)B(x,y) je identican. Sada, prema Teoremu 2.2.1(a) [L5]: A, B |- AB, imamo ekvivalenciju (b).
Q.E.D.
Vjeba 3.1.1. Dokazati (a) i (c) u Teorem 3.1.2.
Vjeba 3.1.2. Dokazati, u Konstruktivnoj logici,

[L1-L10, L12-L15, MP, Gen] |- (x)(B(x) C(x)) ((x)B(x) (x)C(x)).
3.2. Dokazivanje formula koje sadre negaciju i jedan kvantifikator

Upozorenje: sljedee je nekonstruktivni nain dokazivanja! (x)B (x)B. Ova formula je
prihvatljiva u Klasinoj logici: ako nema x-a koji moe posjedovati svojstvo B, tada postoji jedno x koje
nema svojstvo B. On predstavlja nekonstruktivni sistem zakljuivanja u ultimativnoj formi: Uzmimo, da
svi x-ovi imaju svojstvo B. Ako uspijemo u dobijanju kontradikcije iz ove pretpostavke, tada ta? Je li je
ovo dokaz da tada postoji posebno x koje nema svojstvo B? Da li na dokaz sadri metodu koja
omoguava konstrukciju najmanje jednog takvo x? Ako ne, u principu, da li imamo realan dokaz za
(x)B?
Koliko mnogo formula moe biti izgradjeno od formule B uz korienje negacije i jednog
kvantifikatora?
~~~~~~~~~~(x)~~~~~~~~~~B
~~~~~~~~~~(x)~~~~~~~~~~B
46
Podsjetimo se Teorema 2.4.5 [L1-L9, MP]: |- A A. Tj. svaki broj negacija moe se redukovati
na broj: nula, jedan, ili dvije, i tako imamo 323 = 18 formula za istraivanje. Slijedea shema predstavlja
rezultat tog istraivanja:
A.Heyting. On weakened quantification. Journal of Symbolic Logic, 1936, vol.11,

pp.119-121 (vidjeti: Kleene [1952], Section 3.5).
Tabela 3.2
I III
(x)B (x)B
------------------------------------------------------------ -------------------------------------------------------------
(x)B (x)B
==================================== (x)B
(x)B =====================================
(x)B (x)B
(x)B
II IV
(x)B (x)B
------------------------------------------------------------ (x)B
(x)B (x)B
------------------------------------------------------------ (x)B
(x)B
(x)B
(x)B
Legenda. (a) U Klasinoj logici, unutar svake od etri grupe sve formule su ekvivalentne, na primjer
u grupi III: (x)B (x)B. Naravno, formule razliitih grupa ne mogu biti ekvivalentne (Objasniti
zato).
(b) Dvije formule unutar jedne grupe su konstruktivno ekvivalentne, ako i samo ako one nisu
razdvojene linijama. Na primjer, u grupi II: konstruktivno je dokazivo, (x)B (x)B, ali nije
(x)B (x)B (objasniti zato). Sve formule u grupi IV su konstruktivno ekvivalentne.
(c) Ako su dvije formule, F1, F2 unutar jedne grupe (F1 - gore, F2 - dole) razdvojene jednom linijom,
tada: konstruktivno, F1 F2, i (F2 F1), ali nije F2 F1. Na primjer, u grupi II: konstruktivno,
(x)B (x)B, i ((x)B (x)B), ali nije (x)B (x)B (Objasniti zato).
(d) Ako dvije formule F1, F2 unutar jedne grupe (F1 gore, F2 - dolje) su razdvojene duplom
linijom, tada: konstruktivno, F1 F2, ali nije F2 F1, i, ak, nije (F2 F1). Na primjer, u grupi III:
konstruktivno, (x)B (x)B, ali nije (x)B (x)B, i, ak, nije ((x)B (x)B)
(pokuati objasniti zato). Odavde, implikacija (x)B (x)B moe biti kvalifikovana kao super-
nekonstruktivna formula.
Sada, dokaimo implikacije potrebne da afirmativan dio gornje legende bude taan.
Grupa I
I-1. Konstruktivno, [L1, L2, L9, MP]: |- (x)B (x)B. Odmah, prema Teoremu 2.4.4 [L1, L2,
L9, MP]: |- A A.
I-2. Konstruktivno, [L1-L9, L12, L14, MP, Gen]: |- (x)B (x)B
47

(2) |- (x)B B Iz (1), uz Teorem 2.4.7(a) [L1-L9, MP]: |- (A B) (A B).
(3) |- (x)((x)B B) Iz (2), uz Gen.
(4) |- (x)B (x)B Iz (3), uz Aksiom L14: (x)(G F(x)) (G (x)F(x)).
I-3. Konstruktivno, [L1, L2, L9, MP]: |- (x)B (x)B

Odmah, prema Teoremu 2.4.4 [L1, L2, L9, MP]: |- A A.
I-4. Konstruktivno, [L1, L2, L9, L12, L15, MP, Gen] |- (x)B (x)B
(2) |- B (x)B
Iz (1), uz Zakon kontrapozicije - Teorem 2.4.2. [L1, L2, L9, MP]: |- (A B) (B A).
(3) |- B B Prema Teoremu 2.4.4 [L1, L2, L9, MP]: |- A A.
(4) |- B (x)B Iz (2) i (3), uz tranzitivnost implikacije - Teorem 1.4.2 [L1, L2, MP].
(5) |- (x)(B (x)B) Iz (4), uz Gen.
(6) |- (x)B (x)B Iz (5), uz Aksiom L15: (x)(F(x) G) ((x)F(x) G).
(7) |- (x)B (x)B Iz (6), uz Zakon kontrapozicije [L1, L2, L9, MP].
I-5. U klasinoj logici, [L1-L11, L13, L14, MP, Gen]: |- (x)B (x)B
(1) |- B (x)B Aksiom L13: F(x) (x)F(x).
(2) |- (x)B B Iz (1), uz Zakon Kontrapozicije [L1, L2, L9, MP].
(3) |- B B Klasina logika, Teorem 2.6.1 [L1-L11, MP]: |- A A
(4) |- (x)B B Iz (2) i (3), uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
(5) |- (x)((x)B B) Iz (4), uz Gen.
Odavde, imamo dokazano da u Grupi I, konstruktivno vrijedi: F1 F2 F3 F4 F5, i, u Klasinoj
logici vrijedi F5 F1. Tj. imamo dokazano da u Grupi I: (a) u Klasinoj logici sve formule su
ekvivalentne, i (b) konstruktivno, gornje formule impliciraju donje formule.
I-6. Konstruktivno, [L1, L2, L9, L13, L14, MP, Gen]: |- (x)B (x)B
(2) |- (x)B B Iz (1), uz Zakon kontrapozicije [L1, L2, L9, MP].
(3) |- (x)((x)B B) Iz (2), uz Gen.
Odavde, imamo dokazano da u Grupi I, konstruktivno vrijedi, [L1, L2, L9, L12 -L15, MP, Gen]: F3 F4
F5 F3, tj. da formule F3, F4, F5 su konstruktivno ekvivalentne.
Za Grupu I, preostaje da se dokae:
I-7. Konstruktivno, [L1-L10, MP] |- ((x)B (x)B). Odmah, prema Teoremu 2.5.2(d) [L1-
L10, MP] |- (A A).
Grupa II
II-1. Konstruktivno [L1, L2, L9, L12-L15, MP, Gen] |- (x)B (x)B
(1) |- B B Prema Teoremu 2.4.4 [L1, L2, L9, MP]: |- A A.
(2) |- (x)(B B) Iz (1), uz Gen.
(3) |- (x)B (x)B Iz (2), uz Teorem 3.1.1(b) [L1, L2, L12-L15, MP, Gen]
II-2. Konstruktivno, [L1-L9, L12-L15, MP, Gen] |-(x)B (x)B
48
(1) |-B (x)B Aksiom L13: F(x) (x)F(x).

(2) |-B (x)B Iz (1), uz Teorem 2.4.7(a) [L1-L9, MP]: |- (A B) (A B).
(3) |- (x)(B (x)B) Iz (2), uz Gen.
(4) |- (x)B (x)B Iz (3), uz Teorem 3.1.1(b) [L1, L2, L12-L15, MP, Gen]
II-3. Konstruktivno, [L1-L9, L12-L15, MP, Gen] |- (x)B (x)B

Odmah, iz II-1, iz (1), posredstvom Teorema 2.4.7(a) [L1-L9, MP]: |- (A B) (A B).
II-4. Konstruktivno, [L1-L9, L12, L15, MP, Gen] |- (x)B (x)B

(2) |- B (x)B
Iz (1), uz Zakon kotrapozicije - Teorem 2.4.2. [L1, L2, L9, MP]: |- (A B) (B A).
(3) |- (x)(B (x)B) Iz (2), uz Gen.
(4) |- (x)B (x)B Iz (3), uz Aksiom L15: (x)(F(x) G) ((x)F(x) G).
(5) |-(x)B (x)B
Iz (4), uz Teorem 2.4.7(a) [L1-L9, MP]: |- (A B) (A B).
(6) |-(x)B (x)B Teorem 2.4.5 [L1-L9, MP]: |- A A
(7) |-(x)B (x)B Iz (5) i (6), uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
II-5. U Klasinoj logici, [L1-L11, L13, L14, MP, Gen]: |- (x)B (x)B
(1) |- (x)B (x)B II-6 [L1, L2, L9, L13, L14, MP, Gen], vidjeti nie.
(2) |- (x)B (x)B Klasina logika, Teorem 2.6.1 [L1-L11, MP]: |- A A
(3) |- (x)B (x)B Iz (1) i (2), uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
Odavde, imamo dokazano da u Grupi II, konstruktivno, vrijedi F1 F2 F3 F4 F5, i, u Klasinoj
logici, F5 F1. Tj. imamo da u Grupi II: (a) u Klasinoj logici, sve formule su ekvivalentne, i (b)
konstruktivno, gornje formule impliciraju donje formule.
II-6. Konstruktivno, [L1, L2, L9, L13, L14, MP, Gen] |- (x)B (x)B
(2) |-(x)B B
Iz (1), uz Zakon kontrapozicije - Teorem 2.4.2. [L1, L2, L9, MP]: |- (A B) (B A).
(3) |- (x)((x)B B) Iz (2), uz Gen.
(5) |- (x)B (x)B
Iz (4), uz zakon kontrapozicije - Teorem 2.4.2. [L1, L2, L9, MP]: |- (A B) (B A).
Odavde, imamo dokazano da u Grupi II, konstruktivno vrijedi [L1-L9, L12-L15, MP, Gen]: F3 F4
F5 F3, tj. da su fomule F3, F4, F5 konstruktivno ekvivalentne.
II-7. Konstruktivno, [L1-L10, MP]: |- ((x)B (x)B)

Odmah, prema Teoremu 2.5.2 [L1-L10, MP]: |- (A A).
Odavde, konstruktivno, (F3 F1), i F1 F2 F3 F4 F5 F3. Prema Teoremu 2.4.7(d),
[L1-L9, MP] (A B), (B C) |- (A C). Odavde, u stvari, imamo dokazano da u Grupi II,
sa sve i, j, konstruktivno, vrijedi, (Fi Fj) (jedna vrsta "slabe ekvivalencije").
Grupa III
III-1. Konstruktivno, [L1, L2, L9, MP]: |- (x)B (x)B. Odmah, iz Teorem 2.4.4 [L1, L2,
L9, MP]: |- A A.
49
III-2. Konstruktivno, [L1, L2, L9, L12, L15, MP, Gen]: |- (x)B (x)B
(1) |- (x)B (x)B I-3 [L1, L2, L9, MP], vidjeti gore.
(2) |- (x)B (x)B I-4 [L1, L2, L9, L12, L15, MP, Gen], vidjeti gore.
III-3. Konstruktovno, [L1-L9, L12, L14, MP, Gen]: |- (x)B (x)B

(1) |- (x)B (x)B I-1 [L1, L2, L9, MP], vidjeti gore.
(2) |- (x)B (x)B I-2 [L1-L9, L12, L14, MP, Gen]
III-4. U klasinoj logici, [L1-L11, L13, L14, MP, Gen]: |- (x)B (x)B
(1) |- (x)B (x)B I-5: u klasinoj logici, [L1-L11, L13, L14, MP, Gen]
(2) |- (x)B (x)B Iz (1), Zakon kontrapozicije [L1, L2, L9, MP].
(3) |- (x)B (x)B Klasina logika, Teorem 2.6.1 [L1-L11, MP]: |- A A
Ovavde , imamo dokazano da u Grupi III, konstruktivno, vrijedi F1 F2 F3 F4, i, u klasinoj
logici, F4 F1. Tj. imamo dokazano da u Grupi III: (a) u klasinoj logici, sve formule su ekvivalentne, i
(b) konstruktivno, gornje formule impliciraju donje formule.
III-4. Konstruktivno, [L1, L2, L9, L13, L14, MP, Gen]: |- (x)B (x)B
(1) |- (x)B (x)B I-6 [L1, L2, L9, L13, L14, MP, Gen]
Odavde, imamo dokazano da u Grupi III, vrijedi, F2 F3 F2, tj. formule F2, F3 su konstruktivno
ekvivalentne.
III-5. Konstruktivno, [L1-L10, MP]: |- ((x)B (x)B)

Odmah, uz Teorem 2.5.2 [L1-L10, MP]: |- (A A).
Grupa IV
IV-1. Konstruktivno, [L1, L2, L9, MP]: |- (x)B (x)B. Odmah, posredstvom Teorema
2.4.4 [L1, L2, L9, MP]: |- A A.
IV-2. Konstruktivno, [L1-L9, L12-L15, MP, Gen]: |- (x)B (x)B

(1) |- (x)B (x)B
Iz II-2, II-3, II-4 [L1-L9, L12-L15, MP, Gen], uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
IV-3. Konstruktivno, [L1, L2, L9, L12-L15, MP, Gen]: |- (x)B (x)B
(1) |- (x)B (x)B II-1 [L1, L2, L9, L12-L15, MP, Gen]
(2) |- (x)B ExB Iz (1), uz zakon kontrapozicije [L1, L2, L9, MP].
IV-4. Konstruktivno, [L1, L2, L9, L13, L14, MP, Gen]: |- (x)B (x)B
(2) |- (x)B B Iz (1), uz Zakon kontrapozicije [L1, L2, L9, MP].
(3) |- (x)((x)B B) Iz (2), uz Gen.
Ovdje, imamo dokazano da, u Grupi IV, sve formule su konstruktivno ekvivalentne.
50
I odavde, imamo dokazan pozitivan dio legende Tabele 3.2. Negativni dio te tabele tvrdi da sljedee
(klasino dokazive) formule ne mogu biti dokazive konstruktivno:
(1) (x)B (x)B
Vidjeti Grupu I. Jednostavno, ovo je instanca (nekonstrukrivne formule) A A.
(2) (x)B (x)B Vidjeti Grupu I. Super-nekonstrutivno: ak i (2) je nekonstruktivno!
(3) ((x)B (x)B) (2). Vidjeti Grupu I.
(3) (x)B (x)B
Vidjeti Grupu II. Skoro instanca od (nekonstruktivne) formule A A.
(4) (x)B (x)B
Vidjeti Grupu II. Jaa nego jednostavna nekonstruktivna formula A A?
(6) (x)B (x)B Vidjeti Grupu III. Jednostavno, instanca formule A A.
(7) (x)B (x)B Vidjeti III. Super-nekonstruktivno: ak i (7) je nekonstruktivno!
(8) ((x)B (x)B) (7). Vidjeti Grupu III.
Ove injenice bie dokazane u Sekciji 4.5 (Vjebe 4.5.1).
Ipak, najizrazitija (klasino dokaziva) nekonstrutivana korespodencija izmedju kvantifikara (to

existence proofs via reductio ad absurdum):
(8) (x)B (x)B
(8) je konstruktivnmo dokaziva, ali (8) nije, vidjeti Grupu II. Ako znamo kako da deriviramo
kontradikciju za (x)B, tada moe biti da ne znamo kako da naemo posebno x takvo da vrijedi B.
(9) (x)B (x)B
(9) je slabije nego (8), ali ipak nekonstruktivno, vidjeti Grupu II. Ako znamo da deriviramo kontradikciju
za (x)B, tada moe biti da mi ne znamo kako derivirati kontradikciju za (x)B.
(10) (x)B (x)B
ak je i (10) nekonstruktivno, vidjeti Grupu III. Ako znamo kako da demonstriramo kontradikciju za
(x)B, tada, moe biti, ne znamo kako da naemo posebno x koje bi zadovoljavalo uslova B.
(11) (x)B (x)B
(11) je slabije nego (10), ali ipak super-nekonstruktivno (tj. ak (11) nije konstruktivno), vidjeti Grupu
III. Ako znamo kako derivirati kontradikciju za (x)B, tada moda ne znamo kako derivirati kontradikciju
za (x)B.
Vidjeli smo da se broj negacija moe redukovati na: nula, jedan i dvije negacije ispred
neke formule. U vezi sa prethodnim, ovo je zgodno mjesto gdje treba napomenutu da, u
Konstruktivnoj matematici baziranoj na Konstruktivnoj logici, osim jednakosti treba
posmatrati i dvoparametarski predikat razliitosti , za koji vrijede sljedee ne-logike
aksiome:
(x)(x x), (konzistentnost)
(x)(y)(x y y x), (simetrinost)
(x)(z)( x z (y)(x y y z)) (kotranzitivnost).
Buduci da je predikatski simbol, mora vrijediti
(x)(y)(z)(x = y y z x z). (saglasnost jednakosti i razliitosti)
Ako za razliitost , osim gornjih aksioma, vrijedi i sljedea aksioma
(x)(y)((x y) x = y),
kaemo da je tjesna razdvojenost. (engl. tight apartness)
Ako za funkcionalni simbol f vrijedi
(x)(y)(f(x) f(y) x y),
kaemo da f je utapanje (engl. embeding).
Ako za predikatski simbol P vrijedi
(x)(y)(P(x) x y P(y))
51
kaemo da P je strogo ekstenzivan predikat.

Dakle, na skupove, u Konstruktivnoj matematici, treba gledati kao na uredjenu trojku
(X,=,), gdje je X kolekcija objekata za koje su ispunjeni ne-logike aksiome jednakosti i
razliitosti izmedju kojih postoji saglasnost.
3.3. Dokazivanje formula koje sadre konjukciju i disjunkciju
Teorem 3.3.1. (a) [L1-L5, L12, L14, MP, Gen]: |- (x)(BC) (x)B (x)C.
(b) [L1, L2, L6-L8, L14, MP, Gen]: |- (x)B (x)C (x)(BC).
Konverzna formula (b), tj. formula (x)(BC) (x)B (x)C ne moe biti dokazana. Objasniti zato.
Vjeba 3.3.1. Dokazati [L3-L5, L12, MP, Gen]: (x)(BC) |- (x)B (x)C, i
[L3-L5, L12, MP, Gen]: (x)B (x)C |- (x)(B&C).
Budui da, u naem prvom dokazu, Gen prihvata samo takve x, koji nisu slobodni u (x)(BC), tada,
prema Teoremu dedukcije 2 [L1, L2, L14, MP, Gen], dobijamo da [L1- L5, L12, L14, MP, Gen]: |-
(x)(BC) (x)B (x)C.
Slicno, u naem drugom dokazu, Gen moe biti primjenjeno samo na x, koje nije slobodna varijabla u
(x)B (x)C, tada, prema teoremu dedukcije 2 [L1, L2, L14, MP, Gen], dobijamo da [L1- L5, L12,
L14, MP, Gen]: |- (x)B (x)C (x)(BC).
Sada, prema Teoremu 2.2.1(a) [L5]: A, B |- AB, dobijamo ekvivalenciju (a).
Dokazimo (b): |- (x)B (x)C (x)(BC).

(1) |- B BC Aksiom L6.
(2) |- (x)(B BC) Iz (1), uz Gen.
(3) |- (x)B (x)(BC) Iz (2), uz Teorem 3.1.1(a) [L1, L2, L12, L14, MP, Gen].
(4) |- C BC Aksiom L7.
(5) |- (x)(C BC) Iz (4), uz Gen.
(6) |- (x)C (x)(BC) Iz (5), uz Teorem 3.1.1(a) [L1, L2, L12, L14, MP, Gen].
(7) |- (x)B (x)C (x)(BC) Iz (3) i (6), uz Aksiom L8.
Zakljuak je [L1, L2, L6-L8, L12, L14, MP, Gen]. Q.E.D.
Teorem 3.3.2. (a) [L1-L8, L12-L15, MP, Gen]: |- (x)(BC) (x)B (x)C
(b) [L1-L5, L13, L15, MP, Gen]: |- (x)(BC) (x)B (x)C.
Konverzija ove implikacije (x)B (x)C (x)(BC) ne moe biti tana. Objasniti zato.
Dokaz:
Prvo, dokaimo (x)(BC) (x)B (x)C.
(1) |- B ->ExB Aksiom L13: B(x)->ExB(x).
(2) |- (x)B (x)B (x)C Aksiom L6: B BC.
(3) |- B (x)B (x)C Uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
(4) |- C (x)C Aksiom L13: B(x) (x)B(x).
(5) |- (x)C (x)B (x)C Aksiom L7: C BC.
(6) |- C (x)B (x)C Uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
(7) |- BC (x)B (x)C Iz (3) i (6), uz Aksiom L8: (B D) ((C D) (BC D))
(8) |- (x)(BC (x)B (x)C) Uz Gen.
(9) |- (x)(BC) (x)B (x)C Uz Aksiom L15: (x)(F(x) G) ((x)F(x) G).
Zakljuak je [L1, L2, L6-L8, L13, L15, MP, Gen]: |- (x)(BC) (x)B (x)C.
52
Dokazimo (x)B (x)C (x)(BC).

(1) |- B BC Aksiom L6: B BC.
(2) |- (x)(B BC) Uz Gen.
(2) |- (x)B (x)(BC)
Prema Teoremu 3.1.1(b): [L1, L2, L12-L15, MP, Gen] |- (x)(B C) ((x)B (x)C)
(4) |- C BC Aksiom L7: C BC.
(5) |- (x)(C BC) Uz Gen.
(6) |- (x)C (x)(BC) Uz Teorem 3.1.1(b).
(7) |- (x)B (x)C (x)(BC) Iz (3) i (6), uz Aksiom L8: (B D) ((C D) (BC D))
Zakljuak je [L1, L2, L6-L8, L12-L15, MP, Gen]: (x)B (x)C (x)(BC).
Sada, prema Teoremu 2.2.1(a) [L5]: A, B |- AB, dobijamo ekvivalenciju (a). Q.E.D.
Vjeba 3.3.2. Dokaimo (b) u Teorem 3.3.2. (Uputstvo: Prvo, uzevi BC, derivirajmo (x)B
(x)C, i primjenimo Teorem dedukcije 1). Konverzija gornje implikacije (x)B (x)C (x)(BC) ne
moe biti tana. Objasniti zato.
3.4. Teoreme zamjene

U ovoj sekciji dokazaemo meta-teorem da emo dozvoljavati zamjenu mjesta sub-formula
ekvivalentnim formulama. Na primjer, ako imamo dokaz formule (x)B D, a znamo da je |- B C,
tada moemo zamjeniti B sa C, dobijajui tako formulu (x)C D. Do sada, nismo imali potrebu da
koristimo ovaj prirodan postupak.
Dokazaemo da znaenje formule ne zavisi od ogranienih varijabli koje se koriste u njima. Na
primjer, |- ((x)B(x) C) ((y)B(y) C).
Nota. Za dokazivanje svih teorema zamjene potrebna nam je samo Minimalna logika [L1-L9, L12-
L15, MP, Gen].
Lema zamjene 1. U minimalnoj logici, [L1-L9, MP]:

(a) A B |- (A C) (B C) [L1-L5, MP]
(b) A B |- (C A) (C B) [L1-L5, MP]
(c) A B |- AC BC [L1-L5, MP]
(d) A B |- CA CB [L1-L5, MP]
(e) A B |- AC BC [L1-L8, MP]
(f) A B |- CA C B [L1-L8, MP]
(g) A B |- A B [L1-L9, MP]
Dokaz:
Sluaj (a). Dokazaemo prvo da [L1, L2, L4, MP]: A B |- (A C) (B C).
(1) (A B)(B A) A B - hipoteza.
(2) AC Hipoteza.
(3) BA Iz (1), uz Aksiom L4: BC C.
(4) BC Iz (3) i (2), uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
Dakle, prema [L1, L2, MP] Teoremu dedukcije 1, [L1, L2, L4, MP]: A B |- (A C) (B C).
Kao drugi korak, dokaimo da [L1, L2, L3, MP]: A B |- (B C) (A C).
53
(2) BC Hipoteza.
(3) AB Iz (1), uz Aksiom L3: BC B.
(4) A C Iz (3) i (2), uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
Odavde, prema [L1, L2, MP] Teorem dedukcije 1, [L1, L2, L3, MP]: A B |- (B C) (A C).
Sada, prema Teoremu 2.2.1(a) [L5]: A, B |- AB, dobijamo (a). Q.E.D.
Vjeba 3.4.1. Dokaimo (b), (c), (d) u Lemi zamjene 1.
Sluaj (e): A B |- AC BC.

Prvo emo dokazati da [L1, L2, L3-L8, MP]: A B |- AC BC.
(2) AC Hipoteza.
(4) |- B BC Aksiom L6: B BC.
(5) A BC Iz (3) i (4), uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
(6) |- C BC Aksiom L7: C BC.
(6) |- (A BC) ((C BC) (AC BC))
Aksiom L8: (B D) ((C D) (BC D))
(8) BvC Iz (7), (5), (6) i (2), uz MP.
Odavde, posredstvom [L1, L2, MP] Teorema Dedukcije 1, [L1-L8, MP]: A B |- AC BC.
Kao drugi korak, dokazaemo da [L1-L8, MP]: A B |- BC AC.
(2) BC Hipoteza.
(3) BA Iz (1), uz Aksiom L3: BC B.
(4) |- A AC Aksiom L6: B->BvC.
(5) B AC Iz (3) i (4), uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
(6) |- C AC Aksiom L7: C BC.
(7) |- (B AC) ((C AC) (BC AC))
(8) AC Iz (7), (5), (6) i (2), uz MP.
Odavde, posredstvom [L1, L2, MP] Teorema dedukcije 1, [L1-L8, MP]: A B |- BC AC.
Sada, prema Teorem 2.2.1(a) [L5]: A, B |- AB, dobijamo (e).
Vjeba 3.4.2. Dokaimo (f ) u Lemi zamjene 1.
Sluaj (g). Prvo emo dokazati da [L1-L9, MP]: A B |- A B.

(1) (A B)(B A) Hipoteza.
(2) A Hipoteza.
(3) BA Iz (1), uz Aksiom L4: BC C.
(4) |- (B A) ((B A) B) Aksiom L9: (B C) ((B C) B)
(5) (B A) B Iz (3) i (4), uz MP.
(6) B A Iz (2), uz Aksiom L1: B (C B).
(7) B Iz (6) i (5), uz MP.
Odavde, posredstvom [L1, L2, MP] Teorema dedukcije 1, [L1-L9, MP]: A B |- A B.
Kao drugi korak, dokazaemo [L1-L9, MP]: A B |- B A.
(1) (A B)(B A) Hipoteza.
(2) B Hipoteza.
(4) |- (A B) ((A B) A) Aksiom L9: (B C) ((B C) B)
54
(5) (A B) A Iz (3) i (4), uz MP.

(6) A B Iz (2), uz Aksiom L1: B (C B).
(7) A Iz (6) i (5), uz MP.
Odavde, prema [L1, L2, MP] Teoremu dedukcije 1, [L1-L9, MP]: A B |- A B.
Sada, prema Teoremu 2.2.1(a) [L5]: A, B |- AB, dobijamo (g).
Ovim je kompletiran dokaz Leme o zamjeni 1. Q.E.D.
Teorem zamjene 1. Razmotrimo tri formule: B, B', C, gdje je B sub-formula formule C, i o(B) je
propoziciono pojavljivanje formule B u C (tj. kvantifikatori ne stoje ispred o(B)). Sa C' oznaimo formulu
koju dobijamo iz C zamjenom o(B) sa B' . Tada, u minimalnoj logici, [L1-L9, MP]: B B' |- C C'.
Dokaz. Indukcijom po "dubini" propozicionog pojavljivanja o(B).
Baza indukcije: dubina = 0. Tada C je B, i C' je B'. Zakljuak je jasan.
Korak indukcije. Ako C nije B, tada jedano od slijedeih sluajeva vrijedi:
(a) C je F G, i o(B) je u F.
(b) C je F G, i o(B) je u G.
(c) C je FG, i o(B) je u F.
(d) C je FG, i o(B) je u G.
(e) C je FG, i o(B) je u F.
(f) C je FG, i o(B) je u G.
(g) C je F, i o(B) je u F.
Slucaj (a). Dokaz izvodimo indukcijom predpostavljajui da [L1-L9, MP]:BB' |-FF'. Prema Lemi
zamjene 1(a), [L1-L9, MP]: FF' |- (F G) (F' G). Odavde, [L1-L9, MP]: B B' |- C C'.
Vjeba 3.4.3. Ponovimo argumente koje smo primjenili u sluajevima (b), (c), (d), (e), (f), (g). Q.E.D.
Sada, moemo koristiti argumente zamjene, pomenute na poetku ove sekcije, u krajnjem, za
propoziciono pojavljivanje ekvivalentne sub-formula.
Lema zamjene 2. U Minimalnoj logici, [L1-L9, L12-L15, MP, Gen]:

(a) B C |- (x)B (x)C [L1-L5, L12, L14, MP, Gen]
(b) B C |- (x)B (x)C [L1-L5, L12-L15, MP, Gen]
Dokaz:
Sluaj (a). Prvo emo dokazati da [L1, L2, L3, L12, L14, MP, Gen]: B C |- (x)B (x)C.
(1) (B C)(C B) B C - hipoteza.
(2) (x)B Hipoteza.
(3) BC Iz (1), uz Aksiom L3: BC B.
(4) B Iz (2), uz Aksiom L12: (x)B(x) B(x).
(5) C Koritenjem MP.
(6) (x)C Koritenjem Gen.
Odavde, imamo dokazano da [L3, L12, MP, Gen]: B C, (x)B |- (x)C. Kako Gen dozvoljava upitrebu
samo onih x koji nisu slobodne varijable u (x)B, tada, prema Teorem dedukcije 2 [L1, L2, L12, L14,
MP, Gen] dobijamo da [L1, L2, L3, L12, L14, MP, Gen]: B C |- (x)B (x)C.
Na slian nain (sa L4 umjesto L3), imamo
[L1, L2, L4, L12, L14, MP, Gen]: BC |- (x)C (x)B.
Sada, prema Teoremu 2.2.1(a) [L5]: A, B |- AB, dobijamo (a).
Sluaj (b). Prvo emo dokazati da [L1, L2, L3, L12, L14, MP, Gen]: BC |- (x)B (x)C.
(1) (B C)(C B) BC - hipoteza.
55
(2) (x)B Hipoteza.

(3) BC Iz (1), uz Aksiom L3: BC B.
(4) |- C (x)C Aksiom L13.
(5) B (x)C Iz (3) i (4), uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
(6) (x)(B (x)C) Uz Gen.
(7) |- (x)(B (x)C) ((x)B (x)C) Aksiom L15: (x)(F(x) G) ((x)F(x) G).
(8) (x)C Iz (7), (6) i (2), uz MP.
Odavde, imamo dokazano da [L1, L2, L3, L13, L15, MP, Gen]: BC, (x)B|- (x)C. Kako se Gen moe
primjeniti samo na varijablu x, koja nije slobodna varijabla u (x)B, tada, prema Teoremu dedukcije 2,
[L1, L2, L12, L14, MP, Gen] dobijamo da [L1, L2, L3, L12-L15, MP, Gen]: BC |- (x)B (x)C.
Na slian nain (uz L4 umjesto L3), [L1, L2, L4, L12-L15, MP, Gen]: BC |- (x)C (x)B. Sada,
prema Teoremu 2.2.1(a) [L5]: A, B |- AB, dobijamo (b). Q.E.D.
Teorem zamjene 2. Razmotrimo tri formule: B, B', C, gdje je B sub-formula od C, i o(B) je neko
pojavljivanje formule B u C. Sa C' oznaimo formulu koja se dobija iz C zamjenom o(B) sa B' . Tada, u
Minimalnoj logici, vrijedi [L1-L9, L12-L15, MP, Gen]: BB' |- CC'.
Dokaz. Indukcijom po "dubini" pojavljivanja formule o(B).
Baza indukcije: dubina = 0. Tada C je B, i C' je B'. Zakljuak je jasan.
Korak indukcije. Ako C nije B, tada imamo jedan od slijedeih mogunosti:
(a) (g) kao u dokazu Teorema zamjene 1.
(h) C je (x)F, i o(B) je u F.
(i) C je (x)F, i o(B) je u F.
Sluaj (h). Prema indukcionoj pretpostavci, [L1-L9, L12-L15, MP, Gen]: BB' |- FF'. Prema Lemi
zamjene 2(a), [L1-L9, L12-L15, MP, Gen]: FF' |- (x)F (x)F'. Odavde, [L1-L9, L12-L15, MP,
Gen]: BB' |- CC'.
Sluaj (i). Prema indukcionoj predpostavci, [L1-L9, L12-L15, MP, Gen]: BB' |- FF'. Prema Lemi
zamjene 2(b), [L1-L9, L12-L15, MP, Gen]: FF' |- (x)F (x)F'. Odavde, [L1-L9, L12-L15, MP,
Gen]: BB' |- CC'. Q.E.D.
Sada, moemo koristiti argument zamjene, pomenut na poetku ove sekcije, za bilo koju ekvivalentnu
sub-formulu.
Konano, dokaimo da znaenje formule ne zavisi od imena vezane varijable u njima. Intuitivno,
"mora biti tako", ali sada moemo dokazati ovu intuicionu slutnju kao meta-teorem.
Lema zamjene 3. Ako formula B ne sadri varijablu y, tada (u Minimalnoj logici):

(a) [L5, L12, L14, MP, Gen]: |- (x)B(x)(y)B(y)
(b) [L5, L13, L15, MP, Gen]: |- (x)B(x)(y)B(y).
Dokaz:
Prvo, dokaimo [L12, L14, MP, Gen]: |- (x)B(x) (y)B(y).
(1) |- (x)B(x) B(y)
Aksiom L12: (x)F(x) F(t). B(x) ne sadrzi y, prema tome, B(x/y) je dozvoljena supstitucija.
(2) |-(y)((x)B(x) B(y)) Uz Gen.
(2) |-(y)((x)B(x) B(y)) ((x)B(x) (y)B(y))
Aksiom L14: (x)(G F(x)) (G (x)F(x)). (x)B(x) ne sadrzi y.
(4) |- (x)B(x) (y)B(y) Iz (2) uz MP.
Sada, dokaimo [L12, L14, MP, Gen(x)]: |- (y)B(y) (x)B(x).
(1) |- (y)B(y) B(x)
Aksiom L12: (x)F(x) F(t). B(x) ne sadri y, prema tome, B(y) sadi samo slobodno pojavljivanje y,
tj. B(y/x) je dozvoljena supstitucija.
56
(2) |- (x)((y)B(y) B(x)) Uz Gen.

(2) |- (x)((y)B(y) B(x)) ((y)B(y) (x)B(x))
Aksiom L14: (x)(G F(x)) (G (x)F(x)). (y)B(y) ne sadri x kao slobodnu varijablu.
(4) |- (y)B(y) (x)B(x) Uz MP.
Sada, prema Teoremu 2.2.1(a) [L5]: A, B |- AB, dobijamo (a).
Da bi dokazali (b), prvo emo dokazati [L13, L15, MP, Gen(y)]: |- (y)B(y) (x)B(x).
(1) |- B(y) (x)B(x)
Aksiom L13: F(t) (x)F(t). B(x) ne sadri y, prema tome, B(x/y) je dozvoljena supstitucija.
(2) |-(y)(B(y) (x)B(x)) Uz Gen.
(2) |-(y)(B(y) (x)B(x)) ((y)B(y) (x)B(x))
Aksiom L15: (x)(F(x) G) ((x)F(x) G). (x)B(x) ne sadri y.
(4) |- (y)B(y) (x)B(x) Uz MP.
Sada, dokaimo [L13, L15, MP, Gen(x)]: |- (x)B(x) (y)B(y).
(1) |- B(x) (y)B(y) Aksiom L13: F(t) (x)F(x). B(x) ne sadri y, prema tome, B(y) sadi
samo slobodno pojavljivanje varijable y, tj. B(y/x) je dozvoljena supstitucija.
(2) |- (x)(B(x) (y)B(y)) Uz Gen.
(3) |- (x)(B(x) (y)B(y)) ((x)B(x) (y)B(y))
Aksiom L15: (x)(F(x) G) ((x)F(x) G). (y)B(y) ne sadri x kao slobodnu varijablu.
(4) |- (x)B(x) (y)B(y) Uz MP.
Sada, prema Teoremu 2.2.1(a) [L5]: A, B |- AB, dobijamo (b). Q.E.D.
Teorem zamjene 3. Neka je y varijabla koja se ne pojavljuje u formuli F, a neka se u F pojavljuje

kvantifikator (x) (ili (x)). Zamjenimo sa y svako pojavljivanje variable x vezane tim kvantifikatorem.
Oznaimo sa F' tako dobivenu formulu. Tada, u Minimalnoj logici, [L1-L9, L12-L15, MP, Gen]: |- F F'.
Dokaz. Ovdje, formula F sadri sub-formulu (x)B(x) (ili (x)B(x)), i mi elimo da je zamjenimo sa
(y)B(y) (ili (x)B(y)), gdje se y nije pojavljivala u F. Prema Lemi zamjene 3, u Minimalnoj logici,
vrijedi |- (x)B(x) (y)B(y), i |- (x)B(x) (y)B(y). Prema tome, prema Lemi zamjene 2, u
Minimalnoj logici, vrijedi |- F F'. Q.E.D.
3.5. Konstruktivno utapanje

Glivenko'ov Teorem (vidjeti Sekciju 2.7) dokazuje jednostavno "konstruktivno utapanje" za klasinu
propozicionalnu logiku: svaka klasino dokaziva formula moe se "dokazati" u Konstruktivnoj logici, ako
je dva puta negiramo prije toga. Ovaj teorem ne vrijedi u predikatskoj logici. Na primejr (vidjeti Sekciju
3.2),
II-5. U klasinoj logici, vrijedi [L1-L11, L13, L14, MP, Gen]: |- (x)B (x)B.
Dvostruka negacija ove formule, tj. formula ((x)B (x)B) ne moe se dokazati u
konstruktivnoj predikatskoj logici (vidjeti Sekciju 4.5). Dakle, umjesto F, moramo izuavati
komplikovaniju operaciju utapanja.
Takvu operaciju utapanja prvi je uveo Nikolaevich Kolmogorov (1903-1987) u lanku:
A.N.Kolmogorov. On the principle tertium non datur. Matem. sbornik, 1925, vol.32,
pp.646-667.
Citat iz A Short Biography A.N. Kolmogorova od Paul M.B. Vitanyia glasi:
57
"Kolmogorov got interested in mathematical logic, and in 1925 published a paper in Mathematicheskii
Sborni on the law of the excluded middle, which has been a continuous source for later work in
mathematical logic. This was the first Soviet publication on mathematical logic containing (very
substantial) new results, and the first systematic research in the world on intuitionistic logic. Kolmogorov
anticipated to a large extent A. Heyting 's formalization of intuitionistic reasoning, and made a more
definite correlation between classical and intuitionistic mathematics. Kolmogorov defined an operation for
`embedding' one logical theory in another. Using this - historically the first such operation, now called the
`Kolmogorov operation' - to embed classical logic in intuitionistic logic, he proved that application of the
law of the excluded middle in itself cannot lead to a contradiction. In 1932 Kolmogorov published a
second paper on intuitionistic logic, in which for the first time a semantics was proposed (for this logic),
free from the philosophical aims of intuitionism. This paper made it possible to treat intuitionistic logic as
constructive logic."
Upoznaemo se sa sljedeom verzijom operacije utapanja: postii O(F), u formuli F, staviti dvije
negacije prije: (a) svake elementarne formule, (b) svake dijskunkcije, (c) svakog egzistencijalnog
kvantifikatora. Preciznije, definiimo slijedei operator O:
Operator O Kolmogorov [1925] Ostali operatori

Kleene [1952]
1 Ako je F elementarna O1(F) je jednostavno F
formula, tada O(F) je F K(F) je F umjesto F
2 O(FG) je O(F) O(G) K(FG) je (K(F)K(G)) (O2(F)O2(G))

3 O(FG) je O(F)O(G) K(FG) je (K(F)K(G))
4 O(FG) je (O(F)O(G)) K(FG) je (K(F)K(G)) (O3(F)O3(G))
5 O(F) je O(F) K(F) je K(F)
6 O((x)F) je (x)O(F) K((x)F) je (x)K(F)
7 O((x)F) je (x)O(F) K((x)F) je (x)K(F) (x)O3(F)
Na primjer, uzmimo da je gornja formulu F sljedea formula (x)B (x)B. Ako je B

elementarna formula, tada O((x)B (x)B) je
(x)B (x)B,
tj.
(x)B (x)B
Poslednja formula je konstruktivno dokaziva (Vidjeti Sekciju 3.2, Grupa II).
Lema 3.5.1. Za bilo koju formulu, u Klasinoj logici, vrijedi

[L1-L11, L12- L15, MP, Gen]: |- O(F)F.
Dokaz. Dokaz emo izvesti indukcijom. Podsjetimo se Teorema 2.6.1: [L1-L11, MP] |- A A.
1. Baza indukcije: F je elementarna formula. Tada O(F) je F. Prema Teoremu 2.6.1, je [L1-L11, MP] |-
FF. Prema tome u Klasinoj logici, vrijedi, |- O(F)F.
2. Korak indukcije.
Sluaj 2a: Neka F je BC. Tada O(F) je (O(B)O(C)). Prema pretpostavci indukcije: |- O(B)B, i |-
O(C)C.
(1) |- O(B)B Pretpostavka indukcije.
(2) |- O(C)C Predpostavka indukcije.
(3) |- BC O(B)C Uz (1), prema Teoremu zamjene 1.
(4) |- O(B)C O(B)O(C) Uz (2), prema Teoremu zamjene 1.
(5) |- O(B)O(C) (O(B)O(C)) Teorem 2.6.1: [L1-L11, MP] |- A A.
(6) |- BvC (O(B)O(C)), tj. |- F O(F) Prema tranzitivnosti implikacije.
58
Sluaj 2b: F je (x)B. Tada O(F) je (x)O(B).

(1) |- O(B)B Hipoteza indukcije.
(2) |- (x)B (x)O(B) Uz (1), prema Teoremu zamjene 2.
(3) |- (x)O(B) (x)O(B) Teorem 2.6.1: [L1-L11, MP] |- AA.
(4) |- (x)B (x)O(B), tj. |- F O(F) Prema tranzitivnosti implikacije.
Sluaj 2c: F je BC.
Sluaj 2d: F je BC.
Sluaj 2e: F je B.
Sluaj 2f: F je (x)B.
Vjeba 3.5.1. Dokazati (2c), (2d), (2e), (2f). Q.E.D.
Kljuna odlika formula koje imaju formu O(F) je data u sljedeoj lemi:
Lema 3.5.2. Za bilo koju formulu F, u Minimalnoj logici, postoji dokaz za [L1-L9, L12, L14,
MP,Gen]: |- O(F) O(F). Tj. moemo staviti duplu negaciju prije O(F) u Minimalnoj logici (prije
proizvoljne formule, ovo moemo uraditi samo u Klasinoj logici).
Dokaz. Dokaz emo izvesti indukcijom.
1. Baza indukcije: F je elementarna formula. Tada O(F) je F, i O(F) O(F) je F
F. Podsjetimo se Teorema 2.4.5: [L1-L9, MP] |- A A. Prema tome, uzimajui A = F
imamo: [L1-L9, MP] |- F F.
2. Korak indukcije.
Sluaj 2a: F je BC, ili (x)B, ili B. Tada O(F) je (O(B)O(C)), ili (x)O(B), ili O(B). Prema
tome, O(F) O(F) je G G, gdje G je (O(B)O(C)), ili (x)O(B), ili O(B). Podsjetimo se
Teorema 2.4.5: [L1-L9, MP] |- A A. Dakle, [L1-L9, MP] |- G G.
Sluaj 2b: F je B C. Tada O(F) je O(B) O(C). U Minimalnoj logici, prema indukcionoj predpostavci,
imamo: |- O(B) O(B), i |- O(C) O(C).
(1) |- O(C) O(C) Hipoteza indukcije.
(2) (O(B) O(C)) O(F) - hipoteza.
(3) O(B) O(C) Prema Teoremu 2.4.7(b): [L1-L9, MP] |- (A B) (A B).
(4) |- O(B) O(B) Teorem 2.4.4: [L1, L2, L9, MP]: |- A A.
(5) O(B) O(C), tj. O(F) Iz (4), (3) i (1), uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP].
Prema tome, kako Gen nije dozvoljeno poslije pojavljivanja hipoteze O(F) u dokazu, prema Teoremu
dedukcije 2 [L1, L2, L12, L14, MP, Gen] dobijamo da [L1-L9, L12, L14, MP, Gen] |- O(F) O(F).
Sluaj 2c: F je BC. Tada O(F) je O(B)O(C). Prema indukcionoj predpostavci, u Minimalnoj logici,
imamo: |- O(B) O(B), i |- O(C) O(C).
(1) (O(B)O(C)) O(F) - hipoteza.
(2) O(B)O(C) Iz (1), uz Teorem 2.4.8(a): [L1-L9, MP] |- (AB)(AB).
(3) O(B) Iz (2), uz Aksiom L3.
(4) O(C) Iz (2), uz Aksiom L4.
(5) O(B) Iz (3), uz indukcionu predpostavku.
(6) O(C) Iz (4), uz indukcionu predpostavku.
(7) O(B)O(C), tj. O(F) Iz (5) i (6), uz Aksiom L5.
Odavde, budui da se Gen ne primjenjuje poslije pojavljivanja hipoteze O(F) u dokazu, prema
Teoremu dedukcije 2 [L1, L2, L12, L14, MP, Gen] dobijamo da vrijedi [L1-L9, L12, L14, MP, Gen] |-
O(F)O(F).
Sluaj 2d: F je (x)B. Tada O(F) je (x)O(B). Prema indukcijskoj hipotezi, u Minimalnoj logici, vrijedi:
|- O(B) O(B). Moramo dokazati da |- (x)O(B) (x)O(B).
(1) |- (x)O(B) (x)O(B)
Sekcija 3.2, I-2: [L1-L9, L12, L14, MP, Gen] |- AxB (x)B
59
(2) |- O(B) O(B) Hipoteza indukcije.

(3) |- (x)(O(B) O(B)) Uz Gen.
(4) |- (x)O(B) (x)O(B)
Iz (3), uz Teorem 3.1.1(a): [L1, L2, L12, L14, MP, Gen] |- (x)(B C) ((x)B (x)C).
(5) |- (x)O(B) (x)O(B) Iz (1) i (4), uz tranzitivnost implikacije [L1, L2, MP]. Q.E.D.
Lema 3.5.3. Ako je F jedna od (klasinih) aksioma L1-L11, L12-L15, tada, u Konstruktivnoj logici,
vrijedi, [L1-L10, L12-L15, MP, Gen]: |- O(F).
Dokaz.
Sluaj 1. F (kao aksiom shema) ne sadri disjunkciju i ekzistencijalni kvantifikator, tj. ako F je L1,
L2, L3, L4, L5, L9, L10, L12, ili L14., tada O(F) je instanca iste aksiome kao F, tj. [F] |- O(F). Na primjer,
ako F je L1, tj. B (C B), tada O(F) je O(B) (O(C) O(B)), tj. O(F) je instanca iste aksiome L1.
Sluaj 2a. F je L6: B BC. Tada O(F) je O(B) (O(B)O(C)), i [L1, L2, L6, L9, MP] |-
O(F). Zaista:
(1) |- O(B) O(B)O(C) Aksiom L6: B BC.
(2) |- O(B)O(C) (O(B)O(C)) Teorem 2.4.4 [L1, L2, L9, MP]: |- A A.
(3) |- O(B) (O(B)O(C)) Prema tranzitivnosti implikacije [L1, L2, MP].
Sluaj 2b. F je L7: C BC. Tada O(F)je O(C) (O(B)O(C)), i [L1, L2, L7, L9, MP] |- O(F).
Dokaz je slian kao u sluaju 2a.
Sluaj 2c. F je L8: (B D) ((C D) (BC D)). Tada O(F) je
(O(B) O(D)) ((O(C) O(D)) ((O(B)O(C)) O(D))).
(1) |- O(D) O(D) Lema 3.5.2: [L1-L9, L12, L14, MP,Gen]: |- O(F) O(F).
(2) O(B) O(D) Hipoteza.
(3) O(C) O(D) Hipoteza.
(4) (O(B)O(C)) Hipoteza.
(5) |- (O(B) O(D)) ((O(C) O(D)) (O(B)O(C) O(D))).
(6) O(B)O(C) O(D) Uz MP.
(6) (O(B)O(C)) O(D)
Iz (6), uz Teorem 2.4.7(a): [L1-L9, MP] |- (A B)(A B)
(8) O(D) Uz MP.
(9) O(D) Iz (1), uz MP.
Odavde, budui da se Gen ne moe primjenjivati poslije pojavljivanja hipoteza u dokazu, prema Teoremu
dedukcije 2'' [L1, L2, L12, L14, MP, Gen] dobijamo [L1-L9, L12, L14, MP,Gen] |- O(F).
Sluaj 2d. F he L11: BB. Tada O(F) je (O(B)O(B)). Podsjetimo se Teorema 2.4.6(b): [L1-L9,
MP] |- (AA). Prema tome, [L1-L9, MP] |- O(F).
Sluaj 2e. F je L13: F(t) (x)F(x). Tada O(F) je O(F(t)) (x)O(F(x))), te imamo [[L1, L2, L9,
L13, MP] |- O(F). Zaista:
(1) |- O(F(t)) (x)O(F(x)) Aksiom L13: F(t) (x)F(x)
(2) |- (x)O(F(x)) (x)O(F(x)) Teorem 2.4.4 [L1, L2, L9, MP]: |- A A.
(3) |- O(F(t)) (x)O(F(x)) Zbog tranzitivnosti implikacije [L1, L2, MP].
Skuaj 2f. F je L15: (x)(F(x) G) ((x)F(x) G). Tada O(F) je
(x)(O(F(x)) O(G)) ((x)O(F(x)) O(G)).
(1) |- O(G) O(G) Lema 3.5.2: [L1-L9, L12, L14, MP,Gen]: |- O(F) O(F).
(2) (x)(O(F(x)) O(G)) Hipoteza.
(3) (x)O(F(x)) Hipoteza.
(4) |- (x)(O(F(x)) O(G)) ((x)O(F(x)) O(G)).
Aksiom L15: (x)(F(x) G) ((x)F(x) G).
(5) (x)O(F(x)) O(G) Prema MP.
(6) (x)O(F(x)) O(G)
60
Iz (4), uz primjenu Teorema 2.4.7(a): [L1-L9, MP] |- (A B) (A B)

(7) O(G) Prema MP.
(8) O(G) Iz (1), uz upotrebu MP.
Prema tome, budui da Gen nije primjenjeno poslije pojavljivanja hipoteza u ovom dokazu, primjenom
Teorema dedukcije 2'' [L1, L2, L12, L14, MP, Gen] dobijamo da je [L1-L9, L12, L14, L15, MP,Gen] |-
O(F). Q.E.D.
Teorem 3.5.4. U Klasinoj logici, vrijedi [L1-L11, L12-L15, MP, Gen]: B1, B2, ..., Bn |- C, ako i samo
ako, u Konstruktivnoj logici vrijedi [L1-L10, L12-L15, MP, Gen]: O(B1), O(B2), ..., O(Bn) |- O(C).
Specijalno, formula F je dokaziva u Klasinoj logici ako i samo ako je formula O(F) dokaziva u
Konstruktivnoj logici.
Dokaz.
1. Neka [L1-L11, L12-L15, MP, Gen]: B1, B2, ..., Bn |- C. Dokaz emo izvesti po duini najkraeg dokaza.
Baza indukcije. Ako je C aksiom, tada, u Konstruktivnoj logici, vrijedi [L1-L10, L12-L15, MP, Gen]: |-
O(C) prema Lemi 3.5.3. Ako C je Bi , tada O(Bi) |- O(C) u bilo kojoj logici.
Korak indukcije.
Ako je C derivirano posredstvom MP iz B i B C, tada, prema indukcionoj pretpostavci, u
Konstruktivnoj logici: O(B1), O(B2), ..., O(Bn) |- O(B), i O(B1), O(B2), ..., O(Bn) |- O(B C). Ujedinimo
ova dva dokaza. Kako O(B C) je O(B) O(C), posredstvom MP, u Konstruktivnoj logici: O(B1),
O(B2), ..., O(Bn) |- O(C).
Ako C je (x)B(x), i ako je dobiveno pomou Gen iz B(x), tada, prema indukcionoj predpostavci, u
Konstruktivnoj logici, vrijedi: O(B1), O(B2), ..., O(Bn) |- O(B(x)). Prema tome, uz Gen, u Konstruktivnoj
logici: O(B1), O(B2), ..., O(Bn) |- (x)O(B(x)) tj. O(B1), O(B2), ..., O(Bn) |- O(F). Q.E.D.
2. Neka [L1-L10, L12-L15, MP, Gen]: |- O(B1), O(B2), ..., O(Bn) |- O(C). Prema Lemi 3.5.1, u Klasinoj
logici, |- Bi O(Bi) za svako i, i |- O(C) C. Prema tome, u Klasinoj logici, B1, B2, ..., Bn |- C. Q.E.D.
Korolar. Ako, u Klasinoj logici, vrijedi [L1-L11, L12-L15, MP, Gen]: B1, B2, ..., Bn |- CC, tada,
u Konstruktivnoj logici, vrijedi [L1-L10, L12-L15, MP, Gen]: O(B1), O(B2), ..., O(Bn) |- O(C)O(C). Tj.
ako su postulati nekonzistentni u Klasinoj logici, tada su postulati O(B1), O(B2), ..., O(Bn) su
nekonzistentni u Konstruktivnoj logici. Ili, ako su postulati O(B1), O(B2), ..., O(Bn) konzistentni u
Konstruktivnoj logici, tada su postulati B1, B2, ..., Bn konzistentni u Klasinoj logici.
O konstruktivnom ulaganju, kao o optem pojmu, vidjeti u:
N.A.Shanin. Embedding the classical logical-arithmetical calculus into the

constructive logical-arithmetical calculus. Dokladi AN SSSR, 1954, vol. 94, N2,
pp.193-196.
61

Uvod U Logiku - Romano

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Uvod U Logiku - Romano

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Daniel A.

Romano: Uvod u matematiku logiku Prvi dio

1. Uvod - ta je matematika logika ?

Na poetku kursa sasvim umjesno je postaviti pitanje: ta je logika?

Neki od odgovora mogli bi biti:

Drugo umjesno pitanje je: ta je vas vlastiti koncept logike?

Logika je osnova racionalnosti i osnova za matematiku, nauku i tehnologiju.

Postulati (Aksiome) New Foundations su:

1.1. Potpuna formalizacija je mogua!

Gottlob Frege (1848-1925)

Bertrand Russell (1872-1970)

David Hilbert (1862-1943)

Kako izgledaju takve, potpuno aksiomatizovane teorije? Nazivamo ih formalnim teorijama

Prof. Dr. Dr. h. c. mult. Paul Lorenzen (1915 1980)

To znai da (u L) od propozicije X mi moemo derivirati propozicije Xb i aXa. Na primjer, propozicija

a |- ab |- aaba |- aabab |- aababb

Ovu injenicu izrazavamo sa L |- aababb ( "u L je dokazivo aababb").

Jedna vrlo vana osobina formalnih teorija je data u sljedeem primjeru:

1.2. Jezici prvog reda

Uobiajeno, piemo f(x,y) da oznaimo vrijednost funkcije f, argumenata x, y. Ovo je uobiajeni

Jednakost je predikat duine 2, koji zadovoljava sljedee ne-logike aksiome:

Odavde, specifikacija jezika prvog reda ukljuuje sljedee primitivne pojmove:

Saetak o jezicima aritmetike prvog reda:

(3) (x+y)z = (xz)+(yz).

Da bi napisali sloenije izjave, treba da izgradimo sloenije formule, izgradjene od atomarnih

iroko koriena relacija ekvivalencije moe se derivirati na sljedei nain: B C - je oznaka za

Sada moemo definisati pojam formule, u naem jeziku, na slijedei nain:

(a) Vanjske zagrade se mogu izostaviti. Na primjer, piemo A (B C) umjesto (A (B C)). Na

Vjeba 1.2.3. Napisati formule u Vjebi 1.2.1, u formalnoj formi.

Slobodne varijable i vezane varijable

Preciznije, prvo uzimamo u obzir pojavljivanje varijabli samo u termima, a ne uz kvantifikatore.

Sljedea jednostavna pravila spreavae pojavljivanje ovakvih situacija. Pretpostavimo da je varijabla

Vjeba 1.2.5. Je li x/y dozvoljiva zamjena u sljedeim formulama:

1.3. Aksiome Logike:

Bertrand Russell (1872-1970) - "The Principia Mathematica is a three-volume work on the

David Hilbert (1862-1943),

D.Hilbert, W.Ackermann. Grundzuege der theoretischen Logik. Berlin (Springer),

U shemama L1-L11 B, C i D su formule.

"Definicija" (non-eksklusivne) disjunkcije (-veze):

"Definicija" -veze osporavanje izvodjenja kontradikcijom (Reductio ad absurdum):

Zakon iskljuenja treeg (Tertium non datur):

U sledeim pravilima zakljuivanja, B, C i F su formule.

Kao formalni sistem, konstrukovnu logiku uveo je Arend Heyting 1930:

A.Heyting. Die formalen Regeln der intuitionistischen Mathematik. Sitzungsberichte

Konstruktivni koncept logike razlikuje se od klasinog koncepta i u interpretaciji disjunkcije i kvantora

Za neke elegantne primjere ne-konstruktivnih dokaza moe se pogledati lanak o Konstruktivnoj

Konstruktivna (intuicionistika) logika je jedan od najznaajnijih otkria u matematikoj logici

Takodje, preporuujem da se pogleda lanak Intuitionistic Logic, od Joan Moschovakis, u Stanford

Teorije prvog reda

Primjer teorije prvog reda je tzv. formalna aritmetika prvog reda:

Sljedea notacija oznaava da se formila B formalno dokazuje u teoriji T:

Naravno, ako je teorija T konzistentna i kompletna istovremeno, onda za nju kaemo da je

1.4. Izazov direktnog dokazivanja

Teorem 1.4.2. Za proizviljne formule A, B, C, [L1, L2, MP]: A B, B C |- A C.

1.5. Teoreme dedukcije

J.Herbrand. Recherches sur la thorie de la dmonstration. PhD Thesis, University of

A.Tarski. Ueber einige fundamentale Begriffe der Metamathematik. "Comptes Rendus

Sada emo dokazati dvije takve teoreme.

Posljedica. Ako [T]: B |- C, uz Modus Ponens, tada [T]: |- B C, uz Modus Ponens.

Nota. Jedino aksiome L1 i L2 bie koritene u konstruisanju dokaza Teorema dedukcije 1.

Iteracijom Teorema Dedukcije 1, dobijamo:

Dakle, pokuajmo da deriviramo ogranienu formulaciju Teorema dedukcije:

Dalje, moemo uzeti slijedeu formu: