17.08.

pitam se da li je ovo pametna odluka. ko zna. moda jeste, moda nije, ali ivot
ispisuje romane pie prie u kojim sam ja glavni akter. da potrebno je da svoje
miljenje podijelim sa svijetom, ali uvijek isto pitanje ta e svijet rei. kao da je
to bitno, kao da je vano miljenje, podrka ili osuda. potrebno je da piem, ne
radi drugih ve radi sebe, kako bih sebe oslobodila glasa znanja koji vriti jer eli
svata da mi ispria. da eli da mi kae o ovom o onom, a ja sam umorna ne
elim da sluam vie gluposti iz vlastite glave. elim da volim i da budem
slobodna, da uivam, pjevam, pleem. da se radujem pjesmi ptica, sjaju zvijezda,
jutarnjem suncu. da moje oi budu irom otvorene, kao i moje srce, da volim i
uivam u svakom trenu te ljubavi, ljubavi prema sebi. ali, to nekako krene i stane.
neto se desi i ja povjerujem kako je to istina i posumnjam u sve ono to volim i
to jesam. da ja sam umjetnik koji ispisuje prazne stranice svog ivota, ja sam
ratnik koji je zastao u strahu od vlastitog miljenja, vlastite osude, vlastitih
spoznaja. jer ta ako se probudim i ustanovim da je ovaj san samo dio
neispriane prie, ta ako spoznam da sve to sam nacrtala nije prave boje, ta
ako. zbog toga nastavljam da sanjam, nadajui se da e san i dalje biti stvarnost.
i naravno ekam ekam da doe neko i oboji moju stvarnost drugim bojama, jer
ja samo strahujem, jer ne znam da li e mi se taj novi svijet vie svidjeti od
starog. da paljivije biram ta i kako se obui na kavu s prijateljicama, nego to
biram svoje misli. paljivije biram podmeta na stolu, neggo program koji ispisuje
za svoj dananji dan. a moda je to dobro. moda je to cool. jer ta ako
progrmiram svaku mminutu svoga postojanja, taako pretpostavim da e biti
tako, a ono ne bude , ta ako. ta ako se probudim i ugledam sebe kaa dvadeset
jednogodinju djevojku punu nade i snova. ta ako izmislim priu koja je mogla ,
alli nije se desila. da lie se moja stvarnost promjenitida li u postati druga i
drugaija. a da li je to uope vano.
raunar je odluio da prekine tok mojih misli i da se restartuje. da li je to znak da
prestanem ili da odustanem od pisanja, da li je to nain da mi kae da ne eli da
uje moje misli, moje rijei. ma zna ta ba me briga. nastavljam dalje bez
obzira na tok dogaaja. volim da matam, da sanjam ali kada san postaje java
pitanje je sad. svaki dan, svaki tren, svake minute, sekunde ili jo manje.samo da
se nee bi suoila sa strahom, strahom od istine, spoznaje, gdje sam i ko sam.
ondje sam gdje treba da budem, na praznim stranicama dananjeg dana. da ja
sam pisac, svako jutro ispisujem svoj dan, ta u raditi, ta u sanjati o emu u
matati. svako jutro biram da u biti vesela, razigrana, sretna. sluam veselu
pjesmu vrabaca, igraju se, priaju mi, ali moj glas znanja ne dozvoljava mi da ih
ujem. eli njihovu poruku da prevede na moj skup simbola, na meni razumljivi
jezik. zato. ne znam ali daleko jednostavnije bi bilo iti srcem njihovu pjesmu. da
li su gladni, ele li hranu ili samo se umivaju u baricama vode ili jednostavno ele
svoju jutarnju radost da podijele sa mnom, jednostavno vole i raduju se jo
jednom augustovskom suncu, jo jednoj augustovskoj prii. jo dvijestotine rijei i
jutarnja pria je zavrena. oslobodit u se bar jednog neobinog straha, vlastitog
straha od prie od objave. hrabro u krenuti dalje u novi dan u novu pjesmu i
poeti razmiljati o doruku, ta kupiti, ta uraditi, ta napraviti. jednostavno,
novi dan e poeti. poet e darivanje ili projekcija mene, onog to sam bila i to
sam postala. da promijenila sam se, promjenila se moja jutarnja rutina. nestalo je
oblaka sija samo sunce. u mom ivotu je samo svjetlost. i kad je tama sija mjesec
i obasjava mi put, put ka ljubavi i srei. raduj se svakom novom danu i zahvali se
to ima priliku proitati jo jednu priu, napisati jo nekoliko redova, uljepati
dan nekom koga voli.
dananji dan, lagano ispisujem prazne stranice dananjeg dana. postavljam
pravila, izmiljam igre, oblikujem svoju stvarnost, oblikujem svijet u kome boravi
moja mata, u kome boravim ja. zaboravi na sve sutra, na sve juer, uivaj u
ovom sada. uivaj u trenutku spoznaje da je tvoja stvarnost obojena tvojim
bojama. voli svoj svijet i uivaj u njegovim beskrajnim granicama. Pusa
18.08.
dobro jutro. da. nita u ivotu nije besplatno. svaku misao, svaku igru mora
platiti. da, razoara se, jer ljudi ispod svega kriju motive,motive vjerovanja u
svoju religiju, u svoje jedino boanstvo i mole te ili prisiljavaju da postane lan
njihove sekte. ao mi je, ali nije sve u novcu ima neto i u ljubavi. slatkoj, slasnoj,
maginoj... da, upravo razmiljam o manipulacijama, manipulativnim tehnikama
koje svakodnevno primjenjujemo. od ttrenutka kada smo spoznali nau okolinu
koristimo nae manipulativne tehnike da realizujemo sve to elimo. da
manipuliramo osmijehom, pogledom, osjeajima kako bi prikazali da nam je stalo
tamo gdje nas nije briga ili kako bi zaintrigirali susjedstvo i imali svoj mir. rijei,
rijei i samo rijei, prazne misli, iekivanje trenutka ta e se dogoditi,
pretpostavke, osude, lai i dogodit e se ljubav ljubav u kojoj e biti ono to jesi,
kkoja e ti pokazati put put ka tebi, ka vjenosti. ne trai, nae te, kad se
najmanje nada, kad najmanje eli bit e tu da ti kae kako ogledalo pokazuje
naljepu sliku.
opet elim da napiem nekoliko redova, budi se inspiracija inspiracija da u
isprazniti svoju radnu memoriju, oistiti pranjave ladice svojih sjeanja i
probuditi ljubav, istu, bezuvjetnu ljubav. ljubav prema sebi i prema drugima. da,
ponekad mi se ini da sam zaboravila voljeti, zaboravila sam vjerovati, jer sve to
sam voljela povrijedilo me je. stvorilo mi je emocionalnu bol, koja je negdje duoko
skrivena. ali to je prolost i nek ostane u praini sjeanja, nek ostane u lijepim
uspomenama punim radosti i ljubavi. da, voljela sam i sada volim. opratam ne
radi drugih nego radi sebe, opratam im svaku runu rije, misao, postupak, jer
kako da oekuje da te voli neko ko ne voli ni samog sebe. mila moja, ti si
prekrasno bie koje svojom svjetlou obasjava put, koje svojim osmijehom
mami osmijehe ti si radost oblanog jutra, sunce skriveno iza oblaka ti si svjetlost
i postoji i to je sasvim dovoljno. mila moja, tvoje postojanje je radost milionima
ljudi, tvoja naivnost i nevinost inspiracija za mnoge pjesme. da, mila, ti si
ljjubav,ti si toplina koja zrai, vjera u bolje sutra kada dani postanu turobni i sivi.
vjeruj, ti si sve naj... moda ponekad pomisli kako je dovoljno samo biti i u pravu
si. koliko si puta osnaila neije srce, koliko puta si ulila nadu u nove poetke, bila
prekretnica na raskriju ivota. da, sada znam dijete sam ljubavi, radosti i sree,
ali ini mi se da sam to na tren zaboravila.uvijek sam bila ljubav, uvijek rijeka
ljubavi, uvijek sam govorila istinu, pa ak kada sam i utala. nikad nisam skrivala
to osjeam i ako su ljudi mislili da to treba da bude tako. hvala im, hvala za sve.
nauili su me ta ne treba raditi u ivotu, nauili su me da vjerujem i volim. hvala,
a sada pauza, kako bi nastao novi talas misli, nedovreenih reenica,
neostavrenih snova. da, sjedim nad praznim stranicama dananjeg dnevnika.
mogu da izaberem im da ih ispiem da li ljubavlju, matom ili snovima. ali je
sigurnu ispisat u ih ljubavlju, ljubavlju prema sebi, onima koji su pored mene i
onima koje volim. a volim sve i svakoga, volim jutro jer me budi, volim no jer me
smiruje, volim kolu jer otkrivam nove radosti, volim , volim ruu jer cvijeta volim
pjesmu jer pjevam volim muziku jer pleem hvala na ovim bogastvima koja me
okruuju hhvala. hvala na kii jer osvjei moje misli i moje oi uini da se osjeam
kao kraljica kraljica prve ljetnje zabave, volim sunce i uivam kada miluje moje
nasmijeene oi i moja gola ramena, volim vjetar jer mrsi moju kosu i isti prainu
s mog srca, volim miris jeseni bogate plodove koje mi donosi, punu kuu i friider.
volim svoju sposobnost da itam, piem da uveselim i zabavim samu sebe i one
koje volim. volim jutro, podne ,veer, volim tebe jer samo tako mogu voljeti sebe.
da, tvoja ljubav pokazuje mi put, put ka boljem sutra ka tebi, ka velianstvenoj
meni. da nau snage promjenit u svijet da duo ne brini bit u savrena jer samo
takva i mogu biti velianstvena u svom postojanju u svojoj egzistenciji. da desi se
posumnjam u iistinu, mislei da istina se moe rijeima opisati, posumnjam u
ljubav jer mislim da se ljubav moe rijeima opisati a onda shvatim postojim,
postojim na radost onih ije ime spominjem postojim i dajem nadu svojim
postojanjem da trebalo je da shvatim, da razumijem bol, patnju, tugu, i opet
dopustim da postanem ljubav. ljubav koja osvaja budi elju u druugima da je
osjete i posjeduju.