Professional Documents
Culture Documents
BIOmatura PDF
BIOmatura PDF
Marko Gali
Kristina Kuanda
2
Autori: prema:
Marko Gali Ispitni katalog
marko.gspn@gmail.com za dravnu maturu
Kristina Kuanda u k. god. 2011/2012.,
streberica.gimnazijalka@yahoo.com Biologija,
NCVVO
www.ncvvo.hr
Skripta se moe koristiti samo za individualne potrebe korisnika uz potivanje svih autorskih i
vlasnikih prava. Zabranjeno je mijenjati, distribuirati, prodavati, licencirati ili koristiti sadraj
u komercijalne ili bilo koje druge svrhe bez dozvole autora. Skripta se koristi na vlastitu
odgovornost i autori se ne mogu smatrati odgovornima za bilo kakvu tetu koja na bilo koji
nain moe nastati koritenjem.
Zagreb, 2011.
Sadraj
Uvod ...........................................................................................................................................7
1 BIOLOGIJA STANICE ................................................................................................................. 8
f. Kemijski sastav ivih bia te struktura i uloga organskih i anorganskih spojeva u njima
16
2 MIKROBIOLOGIJA .................................................................................................................. 57
a. Razlike izmeu virusa i ivih bia, mehanizam umnoavanja virusa u ivim stanicama
57
3 PROTOKTISTA I GLJIVE........................................................................................................... 73
4 BOTANIKA .............................................................................................................................. 93
5 ZOOLOGIJA........................................................................................................................... 125
a. Kemijski sastav tijela ovjeka, uloga glavnih anorganskih i organskih spojeva ........... 130
c. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada srca i krvoilnoga sustava ........................ 134
d. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada dinog sustava .......................................... 138
f. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada probavnog sustava ................................... 145
5
g. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada metabolikog sustava .............................. 150
h. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada sustava za regulaciju sastava tjelesnih
tekuina ................................................................................................................................... 153
i. Smjetaj u tijelu graa, uloga i nain rada sustava organa za kretanje ....................... 158
j. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada endokrinog sustava .................................. 165
k. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada spolnog sustava ........................................ 169
l. Smjetaj u tijelu, graa,uloga i nain rada osjetilnog i ivanog sustava .................... 176
8 EVOLUCIJA............................................................................................................................ 227
f. tetni utjecaji ovjeka na biosferu i mjere kojima se tetni utjecaji mogu smanjiti
(odrivi razvoj u Republici Hrvatskoj i u svijetu) ................................................................... 257
Uvod
Namjena je ove skripte ukratko obuhvatiti gradivo navedeno u Ispitnom katalogu za dravnu
maturu iz biologije, podjelom i redoslijedom kako je ono u tom katalogu navedeno (uz neka
manja odstupanja kako bi se smanjilo rascjepkavanje sadrajno povezanog gradiva). Boja
teksta i stupanj osjenanosti upuuje na teinu gradiva, u pravilu istim sistemom kako je ono
podijeljeno u ispitnom katalogu: zelenom je napisano ono to je u katalogu navedeno kao
"nuno" (za pozitivnu ocjenu), naranastom ono to je navedeno kao "vano" (za vie ocjene
bilo bi dobro poznavati i to), a tamnocrvenom "vrijedno" (za odlinu ocjenu bilo bi dobro
poznavati i to). Ljubiasto su napisani neki sadraji koji se nee ispitivati, ali pristupnicima
mogu biti korisni za razumijevanje sadraja koji e se ispitivati ili u daljnjem kolovanju, i/ili
su bili navedeni u ranijim verzijama Ispitnog kataloga. Pristupnicima, osobito onima koji nisu
imali prikladnu nastavu biologije u srednjoj koli, preporua se uz ovu skriptu koristiti i druge
izvore, kao to su od MZO odobreni gimnazijski udbenici.
Napomena: Ovom prvom izdanju skripte nedostaje najvei dio cjeline 5) Zoologija, kao i opisi
nekih od pokusa preporuenih u Ispitnom katalogu.
O autorima
Marko Gali autor je najveeg dijela skripte. Kristina Kuanda autorica je prvobitne
nedovrene skripte za dravnu maturu 2010. na temelju koje je ova skripta djelomino
raena, autorica je poglavlja Ekologija i mikroskopskih crtea u pokusima u ovoj skripti te je
ovu skriptu pregledala i uredila.
8
1 BIOLOGIJA STANICE
a. Definicija biologije
Biologija (gr. bios = ivot, logos = govor, rije) znanost koja prouava ivot (iva bia i
ivotne procese). Biologija kao znanost o ivotu osnova je razumijevanja prirode koja nas
okruuje, procesa koji se u njoj dogaaju, poimanja sebe kao organizma i kao dijela prirode.
genetika nasljeivanje
evolucija postanak i razvoj ivota i pojedinih vrsta
organizama
molekularna biologija ivotne procese u stanicama na molekularnoj,
biokemijskoj razini
biokemija (grana i kemije i biologije) kemijske reakcije u ivim organizmima
odnosno meu tvarima koje se obino nalaze
u ivim organizmima
ekologija odnose meu ivim organizmima te izmeu
ivih organizama i njihovog okolia
anatomija grau tijela ovjeka
morfologija oblik i grau organizama
sistematika svrstava ive organizme u skupine
(kategorije) prema slinosti i razlikama
odnosno srodnosti (vrsta i kategorije vie i
nie od vrste)
Mikroskopiranje
Seciranje
Stanino frakcioniranje
Kultura stanica
Obiljeavanje radioizotopima
Protona citometrija
Upotreba raunala
Protona citometrija metoda pomou koje se odreuje broj, veliina i oblik stanica,
prisutnost staninih pigmenata ili razliite faze staninog ciklusa. Zasniva se na protoku
pojedinanih stanica u odgovarajuoj otopini kroz tanku kapilaru uz koje su
postavljeni izvor laserske zrake i detektor. Ova metoda ne unitava stanice i
omoguuje njihovu daljnu uporabu
MIKROSKOP
Svjetlosni Elektronski
mikroskop mikroskop
Dijelovi mikroskopa:
a - podloga
b - nepomini dio stalka
stalak
c - pomini dio stalka
d - tubus
d1 - prostor za prizmu
e - stoli
f - "revolver" za objektive
12
g - objektiv
h - okular
i - veliki ili makrometarski vijak
j - mali ili mikrometarski vijak
k - zrcalo (ili drugi izvor svjetla)
l - kondenzor
m - vijak za vertikalno pomicanje kondenzora
n - iris-zaslon
o - okvir za filtere
p - vijak za horizontalno pomicanje kondenzora
Mikroskopi imaju stalak koji se nalazi na vrstom podnoju. Jednostavniji mikroskopi imaju
zrcalo pomou kojega usmjeravamo snop svjetlosti na predmet promatranja. Noviji imaju
ugraenu rasvjetu. Na stalku se nalazi stoli mikroskopa na njega postavljamo predmet
promatranja. Ispod stolia je kondenzor sustav lea s ulogom boljeg osvjetljenja. Pomou
iris-zaslona prilagoavamo jainu osvjetljenja. Objektivi (stvara poveanu sliku predmeta) su
privreni na nosau objektiva ili revolveru. Gornji dio mikroskopa je tubus, na ijem se
kraju nalazi okular dodatno poveava sliku predmeta. Pomou makrovijka moemo
grublje, a pomou mikrovijka finije izotriti sliku
jednostavnih)
Biogeni elementi
i zube, potreba
za stezanje
miia
fosfor P 1.0 Sastojak
nukleinskih
kiselina, vaan
u prijenosu
energije
kalij K 0.4 Vaan za
funkciju ivaca
sumpor S 0.3 Sastojak nekih
proteina
klor Cl 0.2 Glavni
negativni ion u
izvastaninoj
tekuini
natrij Na 0.2 Glavni
pozitivni ion u
izvanstaninoj
tekuini, vaan
za funkciju
ivaca
magnezij Mg 0.1 Vaan dio
enzima u
prijenosu
energije,
sastojak
klorofila
eljezo Fe 0.05 Sastojak
hemoglobina
18
Gotovo 95% mase veine organizama ine ugljik, kisik, vodik i duik
ivi i neivi svijet grade isti kemijski elementi, ali su razliito zastupljeni u ivoj i
neivoj prirodi
Najzastupljeniji elementi u neivoj prirodi: O, Si, Al
C 20 0.2
O 60 50
H 10 1
N 3.5 0.03
Na 0.2 2.5
Fe 0.1 4
Si 0.004 26
monomer
oligomer
polimer
Polimerizacija
20
Lipidi ukljuuju velik broj razliitih molekula koje se otapaju u organskim otapalima. Zbog
nepolarnih veza C C i C H NISU topivi u vodi. Lipidi se u vodi raspre u sitne kapljice
stvarajui emulziju.
Osnovne bioloke uloge lipida su:
Pohranjivanje energije
Izgradnja biolokih membrana
Prijenos signala meu stanicama
Masne kiseline sastoje se od dugakih molekula (16-20 C-atoma) koje najednom kraju imaju
kiselinsku skupinu COOH. Razlikujemo zasiene i nezasiene masne kiseline. Zasiene
masne kiseline (palmitinska, stearinska) veze izmeu C atoma jednostruke, a nezasiene
masne kiseline (oleinska) imaju jednu dvostruku vezu. U mastima su zasiene, a u uljima
nezasiene masne kiseline. Maslinovo ulje ima nezasiene masne kiseline (linolnu i oleinsku),
zato je lako probavljivo i ima veliku prehrambenu vrijednost. Razgradnjom masnih kiselina
22
oslobaa se dvostruko vie energije nego razgradnjom jednake mase glukoze, zato masne
kiseline spadaju u glavne spremine molekule stanice
Znamo da je kolesterol zapravo steriod. Molekule kolesterola su vane i tijelu moraju stalno
biti na raspolaganju. Unosi se putem hrane, ali ga i sam organizam sintetizira u jetri. Ipak,
suvian kolesterol je tetan suviak tijelo ne moe iskoristiti te ga zadrava u krvi i taloi
na stijenkama krvnih ila ATEROSKLEROZA ovo stanje moe dovesti, zbog
zaepljenja krvni ila ateromima, do modanog udara ili koronarnih bolesti srca. Steroidi se
esto koriste u bodybuildingu radi poveanja miine mase (mogue posljedice: akne,
razvoj grudi kod mukarca, oteenja jetre...). Steroidi su ishodine molekule za sintezu
testosterona, estrogena, progesterona, kortizola, aldosterona.
Podjela ugljikohidrata
MONOSAHARIDI ili jednostavni eeri koji mogu biti izgraeni od tri (trioze), pet
(pentoze) ili est (heksoze) meusobno povezanih atoma ugljika. Riboza i
deoksiriboza su pentoze. Glukoza, fruktoza i galaktoza su heksoze imaju istu
kemijsku formulu C6H12O6 , ali su razliite strukture pa i razliitih svojstava
OLIGOSAHARIDI ili sloeni eeri koji su izgraeni od dviju do deset molekula
monosaharida. Najznaajniji oligosaharidi su disaharidi (nastaju spajanjem dviju
molekula monosaharida kovalentnom vezom GLIKOZIDNA VEZA, a izdvaja se
molekula vode. Disaharidi su saharoza (glukoza + fruktoza), laktoza ili mlijeni eer
(glukoza + galaktoza), MALTOZA (glukoza + glukoza)
POLISAHARIDI ili sloeni eeri kod kojih je vie od deset molekula monosaharida
povezano u duge polimerne lance. Polisaharidi mogu biti STRUKTURNI (hitin,
celuloza) i REZERVNI (glikogen, krob)
23
veliine i kemijske strukture (npr. kod glicina ogranak je vodikov atom, a kod alanina
metilna skupina).
ENZIMI ili BIOKATALIZATORI su proteini bez ije se aktivnosti veina kemijskih reakcija u
biolokom sustavu ne bi odvijala dovoljno brzo za postojanje ivota. Posebnost djelovanja
enzima oituje se u njihovoj specifinosti, odnosno djeluju samo na odreenu vrstu tvari.
Lipaze samo na lipide, amilaze samo na ugljikohidrate, peptidaze na proteine (nazivi enzima
25
tvore se tako da se korijenu naziva koji govori o njegovu djelovanju doda nastavak aza).
Tvar na koju enzim djeluje naziva se SUPSTRAT. Mjesto na enzimu na koje se vee supstrat
jest AKTIVNO MJESTO. Meudjelovanje enzima moe se objasniti na principu kljubrava u
kojem supstrat oblikom odgovara obliku aktivnog mjesta na enzimu. Vezivanje supstrata na
aktivno mjesto PRIJELAZNO RAZDOBLJE.
Enzimi ubrzavaju kemijske reakcije snienjem energije aktivacije molekula. Energija
aktivacije je koliina energije potrebna molekulama za stupanje u kemijske reakcije.
Snienjem energije aktivacije molekule bre stupaju u kemijske reakcije
Djelovanje ezima
Sve bioloke vrste i jedinke unutar vrsta meusobno se razlikuju upravo po proteinima
Proteini se sastoje od aminiokiselina povezanih peptidnom vezom. Poznato je 20
aminokiselina.
Vrsta bjelaevine ovisi o broju, vrsti i redosljedu aminokiselina. im se proteinu doda neka
nova aminokiselina nastaje novi protein. Npr. ako uzmemo 100 aminokiselina broj razliitih
proteina koji mogu nastati je 20100 to je ogroman broj. Isto tako polipeptidi lanci se mogu
povezivati i savijati i zauzimati odreene prostorne rasporede to donosi nebrojeno mnogo
kombinacija. Zato su proteini nositelji bioloke specifinosti.
26
Nukleinske kiseline
NUKLEOTIDI RNA u svom sastavu imaju eer ribozu i duine baze: adenin,
gvanin, citozin, URACIL (U)
Duine baze:
TIMIN GVANIN
27
URACIL
GVANIN CITOZIN
ADENIN TIMIN
28
DNA RNA
PURINSKE BAZE A,G A,G
PIRIMIDINSKE BAZE T,C U,C
MONOSAHARID deoksiriboza riboza
BROJ LANACA 2 1
POLOAJ U EUKARIOTSKOJ jezgra, mitohondriji, jezgra i citoplazma
STANICI kloroplasti
VRSTE - mRNA, tRNA, rRNA
Tok replikacije:
Replikacija DNA
Voda kao najprisutnija tvar u prirodi velikim udjelom sudjeluje u izgradnji ivih
bia. Prvi oblici ivota na zemlji nastali su u vodi jer je izvrstan medij za
meudjelovanje atoma i molekula. Oko 3 milijarde godina iva bia provela su u
oceanu. Zato vodu nazivamo kolijevkom ivota
VODA je polarna molekula ili DIPOL (na jednom kraju molekule nalazi se slab
negativan naboja, a na drugom kraju slab pozitivan naboja). Ovakav raspored
naboja uzrokuje meusobno povezivanje molekula vode vodikovim vezama
Molekula vode
SVOJSTVA VODE:
o Kohezijapovezivanje istovrsnih molekula
o Adhezija povezivanje s molekulama drugih tvari
o Kapilarnost posljedica adhezije i kohezije kretanje tekuine protiv sile
tee kroz uzak prostor kapilare (npr. kretanje vode kroz kapilarni sustav
provodnih ila biljaka)
o Povrinska napetost na granici sa zrakom molekule vode stvaraju tanku
elsatinu opnu ili mreicu koja kukcima omoguuje hodanje po vodenim
povrinama ili plutanje lista po povrini vode.
o Velik toplinski kapacitet Toplinski kapacitet je koliina topline koje treba
primiti 1 kg tvari da bi mu se tempreatura povisila za 1 C. Tvari s malim
toplinskim kapacitetom brzo se zagriju ve kod kratkog izlaganja toplini, dok
31
Voda je vrlo dobro otapalo (za polarne i ionske tvari). Pri otapanju kuhinjske soli (NaCl)
dolazi do disocijacije ili razlaganja kristala natrijeva klorida (natrij i klor meusobno su
povezani ionskom vezom) na ione natrija (Na+) i ione klora (Cl-). Molekule vode okruuju
pozitivno nabijene ione natrija i negativno nabijene ione klora. Vodeni ovoji razdvajaju ione,
to im omoguuje nesmetano kretanje u prostoru i vezivanje s drugim esticama.
kristal NaCl
adhezija
otapalo
Hidrofilne su tvari koje "vole vodu" dobro se otapaju u vodi. To su ionske tvari (kao to je
NaCl) i polarne molekule, jer je i voda polarna molekula ("slino se otapa u slinom").
Hidrofobne su tvari koje "se boje vode" ne otapaju se dobro u vodi. To su uglavnom
nepolarne molekule (kao to su ugljikovodici).
Prokariotske stanice ili protocite nemaju oblikovanu jezgru. Naziv prokariot (gr. pro prvi,
prije; karyon jezgra), u prijevodu prije jezgre ili primitivna jezgra, a oznaava izostanak
ovojnice koja odvaja nasljednu tvar od ostatka stanice. Podruje stanice u kojemu se nalazi
kruna DNA bez ovojnice zove se nukleoid. Prokariotske stanice nemaju organele (strukture
omeene ovojnicom). Svaka stanica ujedno je i organizam nikada ne izgrauju
mnogostanini organizam
Eukariotske stanice ili eucite (gr. eu pravi, dobar) imaju jezgru omeenu ovojnicom. Ima
organele. Znatno je sloenija i vea (10-25 puta) od prokariotske stanice. Razlikujemo dva
osnovna tipa eukariotske stanice: BILJNA i IVOTINJSKA
Imaju Nemaju
kloroplaste i kloroplaste i
mogu obavljati hrane se
fotosintezu - heterotrofno
autotrofi
33
EUCITA
biljna ivotinjska
34
IVOTINJSKA STANICA:
ENDOMEMBRANSKI SUSTAV
Sustav membrana koje dijele citoplazmu stanice na odjeljke i usmjeravaju prijenostvari u
citoplazmi. Protee se od jezgrine ovojnice do stanine membrane, a sastoji se od sljedeih
dijelova:
o ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM (ER) povezana je s jezgrinom ovojnicom i sastoji se
od sustava membranskih kanalia, nabor i upljina. Postoji hrapavi i glatki ER. Hrapavi
ER na povrini ima ribosome, tj. sintetizira proteini koji zatim ulaze u upljine gdje ih
enzimi dorauju u npr. glikoproteini ili neke druge sloene proteine. Glatki ER se
nastavlja na hrapavi ER, a nema ribosoma stoga ne sintetizira proteine, ali sintetizira
fosfolipide, steroide i masne kiseline. Glatki ER moe obavljati i druge zadae to ovisi
o vrsti stanice (npr. u testisima stvara testosteron, u jetri obavlja detoksikaciju
neutraliziranje otrova). Openita je zadaa glatkog ER-a stvaranje mjehuria koji
prenose velike molekule u druge djelove stanice
o GOLGIJEVO TIJELO nakupina membranskih veica u stanici. Jedna se strana
nakupine vezuje uz glatki ER, a druga je smjetena uz staninu membranu. Ovaj
organel prima mjehurie s glikoproteinima i lipidima koji stiu iz glatkog ER-a i
sakuplja u cisternama (membranske vreice) tu se obrauju i razvrstavaju pristigle
molekule i opet pakiraju u mjehurie koji se oslobaaju na rubovima cisterne.
35
Mjehurui ili prenose sadraj u izvanstanini prostor ili ostaju kao lizosomi ili
peroksisomi
o LIZOSOMI membranski mjehurii s enzimima (Golgijevi mjehurii nastaju na
Golgijevom tijelu) razlau i uklanjaju stare i oteene dijelove stanice, mogu
uzrokovat i staninu smrt razaraju cijelu stanicu
o PEROKSISOMI sadre enzime za oksidaciju malih organskih molekula. Oni sadre i
vodikov peroksid (H2O2) toksian odmah nakon oslobaanja enzima katalaza
razlae ga na vodu i kisik. Peroksisome proizvodi Golgijevo tijelo u stanicama jetre i
stanicama kvasca mogu oksidirati alkohol
1. jezgrina membrana, 2. pora, 3. hrapavi ER, 4. glatki ER, 5. ribosomi na hrapavom ER-
u, 6. makromolekule, 7. transport mjehuria (vezikule), 8. Golgijevo tijelo, 9.cis-strana
Golgijevog tijela, 10. trans-strana Golgijevog tijela, 11. cisterne
Graa stanice
36
MITOHONDRIJI
Valjkasti organeli obavijeni dvostrukom membranom. Vanjaska membrana glatka i manje
povrine od unutarnje membrane (ona je nabrana). Ti nabori su KRISTE dijele
mitohondrija na dva dijela: MATRIKS i MEUMEMBRANSKI PROSTOR. U matriksu DNA,
RNA i ribosoma (sintetiziraju mali broj proteina)
Uloga mitohondrija: u njima se odvija proces staninog disanja (bioloke oksidacije) tako
stanica dolazi do potrebne energije
Struktura mitohondrija
unutarnja membrana
vanjska membrana
kriste
matriks
RIBOSOMI
Nemaju membranu, izgraeni od ribosomske RNA (rRNA) i veeg broja proteina. Imaju veu i
manju podjedinicu. Te se dvije podjedinice spajaju u funkcionalni ribosoma samo kada
prihvaaju mRNA kod sinteze proteina. Ribosomi mogu biti vezani za ER, slobodni u
citoplazmi ili organizirani u nakupine POLIRIBOSOME
Graa ribosoma
37
Mikrotubuli
kromatin
jezgra
jezgrica jezgrina
glikosom
membrana
glatki ER
citosol
lizosom
mitohondrij
centrioli
centrosom
hrapavi ER
ribosomi
Golgijevo tijelo
mikrovili
egzocitoza
mikrofilamenti
mikrotubuli
BILJNA STANICA:
U sreditu biljne stanice nalazi se veliki membranom omeeni organel VAKUOLA prostor
vakuole ispunjen je vodenom otopinom u kojoj se nalaze ugljikohidrati, minerali, pigmenti i
toksine tvari. Pigmenti u vakuoli daju razliitu obojanost dijelova biljke (npr. pigment
antocijan daje crvenoljubiastu boju cvjetovima, plodovima, listovima i korijenju nekih
biljaka). Toksine tvari u biljci uglavnom tite biljku od biljoljeda. Uloga je vakuole i regulacija
staninog tlaka - turgora.
Biljne stanice uz mitohondrije posjeduju i kloroplaste pretvorba svjetlosne energije Sunca
u kemijsku energiju ugljikohidrata to ih stanica koristi kao izvor energije. Kloroplasti su
poprilino veliki (esto vei od jezgre, dobro vidljivi svjetlosnim mikroskopom) i obavijeni
dvoslojnom membranom. Unutranjost kloroplasta ispunjava stroma (tekuina s enzimima,
ugljikohidratima, DNA, RNA, ribosomima i tilakoidima). Tilakoidi su membranske vreice na
ijoj se povrini nalazi klorofil ili zeleni pigment vaan za fotosintezu. Naslage tilakoida ine
strukturu koju zovemo granum.
Uz kloroplaste, biljnoj stanici nalaze se i drugi plastidi, kao to su leukoplasti ili kromoplasti.
Leukoplasti su bez pigmenta, nalazimo ih u stanicama korijena i slue kao spremite kroba.
Amiloplasti su jako veliki leukoplasti s pohranjenim krobom (amiloza). Kromoplasti imaju
pigmente raznih boja ute (ksantofil), crvene (likopen), naranaste (karoten) boja
cvijea, plodova
Plastidi imaju sposobnost pretvorbe iz jedne u drugu vrstu plastida npr. sazrijevanje voa i
povra. Kloroplasti takoer spadaju u plastide.
39
ribosomi lizosomi
vakuola
meumem- unutarnja
branski membrana
vanjska membrana stroma
prostor
lumen unutranjost
granum tilakoidi lamele tilakoida
(nakupna
tilakoida)
Graa kloroplasta
40
ULOGA PROTEINA:
1) Selektivni prijenos kroz membranu - ide kroz proteinske kanale, a uz pomo
proteinskih prenositelja
2) Enzimska aktivnost membranskih proteina kataliziraju kemojske reakcije na
povrini membrane
3) Primanje i prevoenje kemijskih poruka obavljaju receptorski proteini
oblikom odgovaraju kemijskom glasniku (npr. hormonu)
4) Stanino prepoznavanje obavljaju neki proteini membrane koji imaju
identifikacijske oznake markere (npr. glikoproteine koji slue za
prepoznavanje drugih stanica jer odreeni tipovi stanica isto tako imaju te
specifine markere)
5) Meustanino povezivanje ovu zadau obavljaju membranski proteini koji
imaju sposobnost vezanja za proteine susjedne stanice i tako tvoriti razliite
meustanine spojeve
6) Povezivanje citoskeleta i izvanstaninog prostora ovu zadau obavljaju oni
proteini koji sudjeluju u odravanju oblika stanice i poloaja drugih proteina u
membrani,a oni sudjeluju i u prijenosu mehanikog podraaj izmeu
izvanstanine tekuine i citoplazme
41
Jednostavna difuzija tako se prenose tvari male molekulske mase topive u vodi
(O2, CO 2, N2, ugljikovodici i alkoholi)
Olakana difuzija: pomou prijenosnih proteina prenose hidrofilne i polarne
molekule. Prijenosni proteini obavljaju selektivan prijenos i specifini su za
vrstu molekula koje prenose mogu biti oblikovani kao proteinski kanali i
proteinski prenositelji.
Endocitoza i egzocitoza
Endosimbioza
Teorija postanka eukariotske stanice koje je postavila Lynn Margulis. Prema teoriji
mitohondriji i kloroplasti su kao organeli nastali iz bakterija koje su ule u veu
stanicu s oblikovanom jezgrom. Pretpostavlja se da su mitohondriji nastali iz aerobnih
bakterija (one koje koriste kisik), a kloroplasti iz cijanobakterija ili modrozelenih algi
koje vre fotosintezu. Stanica je, prihvativi, bakteriju stekla odreene prednosti
(iskoritavanje kisika i proizvodnju organske hrane), tj. stvorena je endosimbioza
bakterije i stanice (endo- zato to bakterija ivi unutar stanice).
DOKAZI:
Mitohondriji i kloroplasti veliinom odgovaraju bakterijama
Mitohondriji i kloroplasti imaju dvostruku membranu (vanjska je nastala
ulaskom bakterije u stanicu stanica je membranom ovila bakteriju -
endocitoza, a unutarnja je membrana bakterije). Svaka membrana je dvosloj
fosfolipida, dakle ako je membrana dvostruka, tada postoje 2 dvosloja
fosfolipida.
44
H1 histon
Kondenzacija DNA
histoni
Broj, graa i oblik kromosoma su stalni te karakteristini za vrstu (npr. vinska muica ima 8
kromosoma, graak 14, mi 40, ovjek 46, indijska paprat 1260...)
ivotni ciklus postupni razvoj organizma od nastanka do zaea novog istoga organizma ili
smrti. Za jednostanine eukariote ivotni ciklus ujedno je i stanini ciklus (dogaaji od
poetka jedne do poetka druge diobe)
STANINI CIKLUS: odvija se u 4 faze; 3 obiljeava stanini rast, a 4. znai diobu stanice.
Razdoblje rasta zove se meufaza ili interfaza i sastoji se od 3 faze: G1, S, G2
poetak ciklusa
mitoza
priprema za diobu
rast stanice
replikacija DNA
Stanini ciklus
46
Tijek mitoze
profaza
sestrinske kromatide
centrosom
mikrotubuli
prometafaza
interfaza
mikrotubuli iz diobenog
vretena vezani za kinetohore
metafaza
telofaza
anafaza
citokineza
Tijek mitoze
Tijek mejoze
Interfaza
Profaza I
bivalenti
gamete
Metafaza I
Anafaza I
dogodio se krosingover
Anafaza II
Metafaza II
Anafaza II
Telofaza II
Tijek mejoze
Vane razlike:
U profazi I dogaa se ukrienje ili krosingover, toga nema u mitozi.
U metafazi I u metafaznu (ekvatorijalnu) plou smjetaju se homologni kromosomski
parovi, a u metafazi mitoze pojedinani kromosomi (nisu u paru).
U anafazi I centromere se ne dijele i sestrinske kromatide ostaju zajedno te putuju na
isti pol stanice. U mitozi se odvajaju sestrinske kromatide i svaka postaje zaseban
kromosom.
51
mejoza I mejoza II
diploidna stanica
replikacija homologni
DNA parovi kromosoma
mitoza
diploidna stanica
4 haploidne
dvije diploidne stanice stanice
replikacija DNA
Interfaza
Dio staninog ciklusa od tri faze tijekom kojih se DNA umnoava i stanica
priprema za diobu. Interfaza se sastoji od G1, S i G2 faze.
G1 postmitotska fazaslijedi nakon mitoze, a zove se i presintetskajer
prethodi sintezi DNA.
U tom razdoblju stanica obavlja aktivnosti: kontrola staninog metabolizma,
aktivna sinteza bjelanevina i RNA, stvaranje novih staninih tvorbi (ribosomi,
mitohondriji, centrosomi), te poveanje volumena i rast stanice.
S fazasinteza DNA i specfinih proteina histona. Na kraju ove faze stanica ima
2 potpuno jednake kopije DNA.
G2stanica se priprema za diobu: provjerava sintetizirana DNA, popravljaju
eventualna oteenja te sintetizira bjelanevine potrebne za mitozu. G2 faza je
postsintetsko, apremitotsko razdoblje interfaze.
52
Fotosinteza u biljci
JEDNADBA FOTOSINTEZE:
6CO2 + 12H2O C6H12O6 + 6O2 + 6H2O
ili 6CO2 + 6H2O C6H12O6 + 6O2
53
Stanino disanje
Vrenje
kvaseve gljivice
C6H12O6 2C5H5OH + 2CO2 + 2ATP
MEJOZA dioba kojom nastaju haploidne gamete koje sudjeluju u oplodnji. Mejoza je
pogodna za razmnoavanje, genetiku raznolikost.
Zigota, nastala oplodnjom, dijeli se mitozom u procesu brazdanja nastane mnotvo stanica
koji ine morulu (nakupina stanica, nalikuje plodu duda. U nakupini stanica oblikuje se
upljina blastocel ispunjena tekuinom taj razvojni stadij zove se blastula (rubno
rasporeene stanice blastule oblikuju blasotderm). Uvlaenjem stanica blastule u njezinu
unutranjost nastaje udubina (blastopor) i razvija se stadij zvan gastrula proces nastanka
gastrule je gastrulacija gastrulu izgrauju 3 zametna listia (ektoderm, mezoderm,
endoderm).
- spolni lijezde
- epitel probanih i
dinih putova
2 MIKROBIOLOGIJA
Osnovna graa virusa na primjeru VMBD (virus mozaine bolesti duhana, engl. TMV =
Tobacco Mosaic Virus)
proteini
58
Litiki ciklus
faktor prirodnog odabira (selekcije), prema kojemu preivljavaju samo oni koji
se najbolje prilagode okoliu (stanitu), dok ostali nestaju.
Postoje milijuni vrsta organizama koji danas ive na Zemlji. Da bismo ih mogli
prouavati i opisivati razliite organizme i njihove osobitnosti, neophodno ih je
imenovati. vedski biolog Carl von Linn uveo je DVOIMENO NAZIVLJE ili
BINARNU NOMENKLATURU. Binarna nomenklatura vrstama je dala tono
odreena imena koja omoguuju lagano prepoznavanje, omogueno je
univerzalno i precizno razumijevanje meu znanstevenicim i strunjacima. Svaka
vrsta dobiva latinsko ime, koje se jednako koristi u cijelom svijetu, a sastoji se od
imenice koja imenuje rod i pridjeva koji poblie oznaava vrstu (esto se dodaje i
inicijal/prezime strunjaka koji ju je prvi opisao te godina kad je to uinio). Npr.
brljan, Hedera helix L.
eukarioti (Eukarya). Carstvo Monera podijeljeno je na prve dvije domene, a sva ostala
carstva pripadaju treoj.
Podvrsta (odlika, sorta, pasmina, rasa) nie kateogorije od vrste (npr. nia kategorija od
vrste Zea mays (kukuruz) je sorta Zea mays convar. saccharata var. Rugosa (kukuruz
eerac) pripadnici razliitih podvrsta mogu se meusobno pariti i dati plodno potomstvo
Rod, porodica, red, razred, koljeno, carstvo vie kategorije od vrste (npr. via sistematska
kategorija od vrste Quercus petrae (hrast kitnjak) je carstvo Plantae (biljke)
BAKTERIJE
Bakterije su obavijene membranom unutar nje se nalazi citoplazma bez
organela. Nositeljica genetike upute je jedna dvolnaana molekula DNA
prstenastog oblika nukleoid (bakterijski kromosom). Citoplazma sadri male,
razbacane ribosome obavljaju sintezu proteina. Neke bakterije imaju jednu ili
vie malih prstenastih DNA plazmidi. Stanina membrana obavijena je
staninom stijenkom od peptidoglikana (mureina) kompleks ugljikohidrata i
proteina. Neke bakterije imaju nastavke, pile omoguuju vezanje bakterije za
razne povrine. Bakterije mogu imati i jedan ili vie bieva (lat. flagella). Stanina
stijenka moe biti okruena sluzavim ovojem glikokaliks ako je on mekan
naziva se sluzavi ovoj, a ako je krut onda kapsula.
Prokariotska stanica
citoplazma
nukeloid
kapsula
Stanina
membrana
ribosomi
pili
bi
CIJANOBAKTERIJE
Cijanobakterije imaju sposobnost fotosinteze. Zovu se i modrozelene alge*
63
*(taj naziv treba izbjegavati jer je on zastarijeo i potjee iz razdoblja kada stanina
struktura ovih organizama nije bila poznata, tj. kada ih se povezivalo s biljkama)
ribosom membrana
sluzavi omota
tilakoid
citoplazma
Graa cijanobakterije
Morfologija bakterija
65
Dioba bakterija
DNA nukleoida se
prihvaa za
membranu
Udvostruavanje
DNA
Stvaranje procijepa
postupno
oblikovanje nove
membrane i
stijenke
Odvojene stanice
keri jednake
roditeljskoj stanici
nukleoid nukleoid
F-plazmid
pilus
donor recipijent
DNA-polimeraza
F-plazmid F-plazmid
pili
stari donor novi donor
Vjerojatno su to prvi organizmi koji su fotosintezom poeli mijenjati sastav atmosfere, tj.
obogaivati je kisikom.
Danas imaju pionirsku ulogu u nasljevanju potpuno pustih prostora nasljevaju stanita
nepogodna za ostala iva bia (mogu ivjeti u ekstremnijim uvjetima nego ostali fotosintetski
organizmi kozmopoliti su mogu ivjeti na velikom rasponu stanita) sposobnost
fotosinteze te neke mogu asimilirati atmosferski duik (heterociste)
Virusne bolesti ljudi i ivotinja su: prehlada, gripa, bjesnoa, AIDS (sindrom steenog
nedostatka imuniteta), ospice, vodene kozice, zaunjaci (mumps), herpes, djeja paraliza,
hepatitis (upala jetre)...
Bakterijske bolesti ljudi i ivotinja su: streptokokna angina, tuberkuloza (TBC), gonoreja,
sifilis, akne, tetanus, difterija, guba, karijes, kolera, kuga, legionarska bolest, papagajska
bolest, pjegavi tifus, salmoneloza, tifus, trahom... Danas nisu tako veliki problem kao nekada
jer se lijee antibioticima (npr. penicilin).
Upala plua moe biti i virusna i bakterijska.
Danas postoje i primjenjuju se cjepiva protiv mnogih bakterijskih i virusnih bolesti.
Ljudski papilloma virus (HPV) koji se prenosi spolnim putem uzrokuje rak vrata
maternice.
VIROIDI gole ribonukleinske kiseline poznati su kao biljni patogeni. Njihovo postojanje
svodi se na replikaciju koju u biljnim stanicama provode domainski enzimi. Viroidi ne
upravljaju sintezom proteina suvie mali da nose bilo kakvu genetiku uputu.
BOLESTI: uzrokuju biljne bolesti (limun, avokado, artioka, palme i dr.)
PRIONI uzronici bolesti kod biljaka i ovjeka; velike proteinske molekule, ali ipak
zarazne, sposobne za samoumnoavanje samo u ivim stanicama.
BOLESTI: ovja bolest scrapie, kravlje ludilo, kuru-bolest, staraka demencija i dr.
73
3 PROTOKTISTA I GLJIVE
Predstavnici autotrofnih protoktista su: zeleni biai (euglena), kremenjaice, zelene (kina
alga, klamidomonas, volvoks, spirogira, morska salata, kaulerpa, klobui ), smee (jadranski
brai, padina, cistozira, bobiarka) i crvene (litotamnij, Ceramium) alge.
GRAA: zeleni biai (euglena) tijelo vretenastog oblika, nije obavijeno staninom
stijenkom, ve mekanom i prozirnom opnom pelikula (elastina, euglena ima sposobnost
mijenjanja oblika ). Na vrnom dijelu tijele nalaze se dva bia (dui i krai). U vanjsku sredinu
izlazi samo dui bi stee se od osnove prema vrhu. Bi gradi 11 parova mikrotubula
poredanih u stogoj pravilnosti (2 para u sredini bia, a 9 pari uokolo njih). U citoplazmi se
nalazi se jezgra s jezgricom. Citoplazma sadri kloroplaste na ijoj se povrini nalaze pirenoidi
bjelaevinasta zrnca za skaditenje priuvnih tvari.
74
bi
ona pjega
kontraktilne
vakuole
jezgra
kloroplasti
krobna zrnca
Graa euglene
KREMENJAICE
GRAA: jednostanini protisti, nemaju bieve, tijelo zrakasto simetrino. Tijelo obavija
stijenka (izgraena od silicijeva dioksida (SiO2) KREMENA LJUTURICA). Ljuturica se
75
sastoji od manje i vee polovice koje se odnose kao kutija i poklopac. Gornja
polovica je epiteka, a donja hipoteka polovice se spajaju preko pleure tako da
jedna polovica ide preko druge.
SVJETLEI BIAI
ZELENE ALGE
Jednostanini oblici
Predstavnici: Kina alga na vlanim zidovima i kori drvea. Razmnoava se vegetativno,
obinom diobom novonastale jedinke raznosi vjetar ili voda, ili se na mjestu postanka
76
stvara kolonija koja ini zelenu prevlaku. Klamidomonas ima dva nejednako duga bia,
vrasti kloroplast, kontraktilne vakuole te onu pjegu. Ne razmnoava se diobom, nego
nespolnom putem zoospora i spolno putem izogamije- ta se dva naina izmjenjuju u obliku
izmjene generacija. ivi u slatkoj vodi.
Kolonijski oblici
Predstavnik: Volvoks sloena kolonija jednostaninih algi. Jedinke su povezane
citoplazmatskim nitima. U toj koloniji postoji podjela rada (vee jedinke slue
razmnoavanju, a manje fotosintezi). Razmnoava se nespolno i spolno.
Viestanini oblici
Predstavnici:
Spirogira stijenku ine celuloza i pektin. Kloroplast je vrpast, u obliku spirale. Razmnoava
se spolno, konjugacijom. Dvije se stanice (muka i enska) spoje preko jarme
(citoplazmatski mosti), a zatim cijeli sadraj muke stanice prijee u ensku obavi se
izmjena genetikog materijala.
Paroina tijelo razlueno u rizoide (korijenii kojima se privruje za podlogu), i kauloid
sastoji se od naizmjence rasporeenih kraih i duih stanica.
Kladofora viestanina slatkovodna alga.
Kaulerpa morska, ima steljku razluenu na rizoide, kauloid i velike filoide.
Klobui steljku ini kratki kauloid koji na vrhu nosi klobui sa sporama. Na klobuiu se
taloi CaCO3 bijele naslage.
Morska salata prisutna na mjestima gdje je more oneieno, slui kao indikator istoe
mora. Ona razvije 3 steljke, dvije haploidne (predstavljaju gametofit), a jedna diploidna
(predstavlja sporofit) Izmjena generacije je izomorfna (gametofit i sporofit morfoloki se
ne razlikuju).
SMEE ALGE
Smee alge uvijek su viestanine, to su makrofitske alge najvee ivue alge, preteno u
hladnim morima.
Steljka smeih algi razliita je oblika: listasta, vrpasta, razgranata ili nerazgranata. Kod
veine razlikujemo riozoide, kauloid i filoide. Celulozna stijenka obloena je alginskim
kiselinama.
Plastidi su fenoplasti (sadre kolorofile a i c, karotene i ksantofile smei ksantofil
fuksoksantin od njega potjee smea boja). Razmnoavanje vegetativno, trganjem
talusa, nespolno i spolno.
Predstavnici:
Jadranski brai endem Jadrana steljka je viliasto razgranata, kroz steljku prolazi
sredinje rebro, tj. mehanika ila koja pojaava vrstou. Specifinost su aerociste
mjehurii ispunjeni zrakom koji omoguuju odravanje steljke u vodi. Spolni organi su
oogoniji s jajnim stanicama i anteridiji sa spermatozoidima jadranski se brai
razmnoava spolno oogamijom.
Padina poznata smea alga u naem moru.
Obina bobiarka rijetka, ivi na velikim dubinama. Sargaka bobiarka ivi u Sargakom
moru, ima kuglaste aerociste te se brzo vegetativno razmnoava.
Cistozire nae najvee alge, nitaste i nerazgranate, ive u mirnim vodama, slue kao
sklonite ribama.
CRVENE ALGE
ive preteno u toplim morima, uglavnom su viestanine. Steljka raznolika oblika :nitasta,
lankovita ili krpasta, moe biti razloena na rizoide, kauloide i fiolide. Unutranji slojevi
stijenke izgraeni su od celuloze, a vanjski od pektina. Plastidi su rodoplasti (klorofil a i d,
karoteni, kasnotifili, fikoeritrin daje crvenu boju, fikocijanin (samo neke vrste)
daju modru boju.
Boja alge ovisi o koliini svjetlosti koja do nje dopire kromatska adaptacija(prema veim
dubinama sve su crvenije). Produkt fotosinteze floridejski krob (slian glikogenu)
78
AMEBA pokreu se po podlozi pomou lanih noica ili pseudopodija (mijenjaju oblik
tijela). Moe biti vie pseudopodija, no uglavnom se jedan istie i odreuje smjer kretanja.
Gui dio protoplazme naziva se endoplazma, on je tamniji, a svijetliji i rjei dio je
ektoplazma. Tijelo obavija lipoproteinska stanina membrana vrlo elastina. Hranu moe
uzimati na bilo kojem dijelu tijela (plijen obuhvati lanim noicama i uvue u protoplazmu).
Ameba moe uzimati tekuu hranu pinocitoza i krute estice fagocitoza
ENDOCITOZA
79
Neprobavljive ostatke ameba izbacuje na bilo kojem dijelu tijela putem EGZOCITOZE
DISANJE aerobno za disanje se koristi kisik koji u organizam ulazi difuzijom. Povrina
amebe poprilino je velika u usporedbi s obujmom pa kisik prolazi kratki put do mjesta
potronje zato nema potrebe za organelima koji bi sluili disanju. CO2 koji nastaje kao
produkt razgradnje organskih spojeva prolazi difuzijom kroz membranu u okoli.
OSMOREGULACIJA u tijelu heterotrofnih protista nalaze se kontraktilne vakuole ili stegljivi
mjehurii izbacuje se suvina tekuina (ne smije se pobrkati s probavnim mjehuriima). Na
ovaj nain protisti reguliraju koliinu vode, otopljenih iona i soli.
pseudopodij
kontraktilna vakuola
probavna vakuola
jezgra
endoplazma
membrana
ektoplazma
Graa amebe
KREDNJACI oko tijela izluuju ljuturicu od kremena (SiO2), vapnenca, a moe biti i
elatinozna.
Nakon to uginu, ljuturice se taloe na dno te tvore naslage poput kremena. Najee ive
na dnu mora (mulj ili pijesak), neki ine planton.
TREPETLJIKAI
80
Papuica ima stalan oblik tijela (obavijena pelikulom). Povrinu pelikule prekrivaju
trepetljike za pokretanje. HRANJENJE na jednom mjestu na pelikuli vidi se
udubljenje kroz koje papuica prima hranjive tvari stanina ustaili citostom na njih
se nastavlja stanino drijelo ili citofarinks na ijem se kraju stvaraju hranidbeni
mjehurui. Hranidbeni mjehurii se otkidaju od citofarinksa i putuju po protoplazmi
spajaju se s lizosomima koji sadre enzime te razgrauju visokomolekularne
spojeve. Nepobravljeni ostaci izbacuju se na tono odreenom mjestu na pelikuli
citopig. Disanje aerobno, kisik ulazi i izlazi procesom difuzije.
OSMOREGULACIJA putem kontraktilnih vakuola. Papuica ima dvije kontraktilne vakuole.
Vakuole djelomino sudjeluju u ekskreciji izbacivanje produkata metabolizma.
kontraktilne vakuole prozirni, vodenasti mjehurii, neprestano se pune tekuinom te se u
odreenim razmacima stegnu i izbace sadraj kroz pelikulu u okolinu.
RAZMNOAVANJE najee obinom dvojnom (binarnom) diobom.
Zapaeno je i spolno razmnoavanjeizmjena genetskog materijala u jezgrama (to
nije klasino spolno razmnoavanje kakvo nalazimo u viestaninih organizama).
Ovaj proces zove se konjugacija izmjena genetskog materijala mikronukelusa dviju
jedinki (npr. papuica).
kontraktilna vakuola
pelikula
makronuklus
P
probavni mjehurii
cilija (trepetljika)
mikronukleus
citosom
trihocist
citopig
Graa papuice
81
BIAI
TRUSKOVCI
Nametniki protisti koji ive u stanicama ili meustaninim prostorima beskraljenjaka i
kraljenjaka
Za vrijeme razmnoavanja stvaraju spore ili truske. Truskovci su potpuno nametnici. Za
ovjeka su najvanije vrste iz roda Plasmodium koje uzrokuju malariju.
NIE GLJIVE
Sive ili crne plijesni prilagoene razmnoavanju izvan vode. Predstavnik je mukor moe
se nai na vlanim ostacima hrane (ivi saprofitski uzimajui gotove organske tvari, a
istodobno izaziva truljenje).
*tijelo pauinasto, mnogojezgrene niti koje prodiru u supstrat. Na gornjoj povrini
nalaze se okomiti nositelji sporangija sporangiofori koji nose kuglaste sporangije
(crne ili sive boje) u kojima su nepokretne spore, tj. endospore pucanjem stijenke
sporangija, endospore se oslobaaju i dospijevaju na novu podlogu na kojoj e
isklijati u novu plijesan.
mejoza
mitoza sporofit
(2n)
muki
zigota (2n) gametofit
(n)
enski
gametofit (n)
oplodnja
Srdoboljna ameba ivi u probavilu (ulazi oneienom vodom ili vodom u kojoj ima
zaahurenih ameba) uzrokuje bolest dizenteriju ili griu, amebe se hrane
crijevnim bakterijama, no mogu razgraivati i eritrocite u sluznici crijeva. SIMPTOMI:
grevi, proljevi, umor, gubitak teka
Vrsta Noctiluca miliaris spada u odjeljak svjetleih biaa, predstavnici fosforesciraju, tj.
svjetlucaju u tami sadre svjetleu tvar luciferin, a sama pojava zove se
bioluminiscencija.
OPENITO O GLJIVAMA
Gljive se niti u jednom razdoblju ivota ne kreu, nemaju bieve, niti lane noice
micelij tijelo gljive sustav tankih, cjevastih niti hifa (stijenka od hitina)
RAZMNOAVANJE: nespolno i spolno, a ta se dva naina izmjenjuju u obliku izmjene
generacija (gametofita i sporofita).
klobuk
struak
plodite
micelij
hifa
Graa gljive
87
S biljkama:
uzimanje organskih tvari vanjskom povrinom tijela
izmjena generacija (gametofita i sporofita) tijekom razvitka
Sa ivotinjama:
heterotrofan nain ishrane (saprofitski ili parazitski)
stanina stijenka izgraena od hitina
rezervni polisaharid glikogen
slina struktura DNA
MJEINARKE STAPARKE
naranasta zdjeliarka poljska peurka (ampinjon)
smrak grmaica
tartufi muhara
zelene plijesni puhara
pepelnice zelena pupavka
raina gljivica ludara
kvaeve gljivice bukova guba ili trud
uta jeevica ili prosenjak
vrganj
obina krumpiraa
ljubiasta krunaica
hre i snijeti parazitske staparke
88
MJEINARKE
STAPARKE
Liaji su simbioza jedne vrste gljiva i jedne vrste alga koje ine morfoloku i
fizioloku cjelinu. Od gljiva u simbiozu uglavnom ulaze mjeinarke, a od alga ili zelene
alge ili cijanobakterije. Alge asimiliraju (vre fotosintezu) i daju organske tvari
gljivama, agljive tite alge i opskrbljuju ih vodom i mineralnim tvarima.
sr hife
Graa liaja
Kandida spada u skupinu nepotpunih gljiva (nisu ni staparke ni mjeinarke) koje u ljudi
izazivaju koe bolest dermatomikoze. Kandida se moe nai na jeziku i spolnim organima.
92
Kao parazitske staparke poznate su hre (itna hra) i snijeti (kukuruzna snijet), a kao
parazitske mjeinarke poznate su pepelnice (pepelnica vinove loze).
Kistac ili penicilium predstavnik je zelenih plijesni (moe se nai na ostacima hrane
limun). Zahvaljujui engleskom ljeniku A. Flemingu spoznalo se da kistac ima
antibakterijsko djelovanje ubija i sprjeava razvoj bakterija. Kistac je osnova za
proizvodnju penicilina (prvi antibiotik). Valja biti oprezan, neki su ljudi osjetljivi na
penicilin alergijska reakcija.
Stupanj otrovnosti ovisi o koliini toksina koji uu u organizam i o naina na koji djeluju.
Mogu izazvati degeneraciju jetre i bubrega, mogu djelovati na ivani sustav i sluznicu
probavnih organa.
4 BOTANIKA
biljke
steljnjae stablaice
(nie biljke) (vie biljke)
golosjemenjae kritosjemenjae
(cvjetnjae)
Biljna tkiva
TRAJNA TKIVA:
Osnovno tkivo tvore asimilacijski (u njemu se odvija fotosinteza) i spuvasti
parenhim (slui za prozraivanje i spremanje tvari)
Pokrovno tkivo ine epiderma (stabljika i listovi) te rizoderma (korijen)
Provodno tkivo ine ksilem (traheje mrtve cijevi i traheide produene stanice),
koji provodi vodu i min. tvari od korijena, i floem (kojeg ine sitaste cijevi ive
stanice), koji provodi asimilate nastale fotosintezom
Potporno tkivo osigurava vrstou biljke
ljezdano tkivo sadri lijezde hidatode (izluuju vodu kroz pui vodenice), nektarije
(izluuju nektar koji mami kukce), probavne lijezde (za razgradnju bjelanevina; tvari
koje se izluuju su sekrete (biljkama korisne tvari) i ekskrete, krajnje proizvode
eterina ulja (koje izluuju ljezdane dlake i uljne lijezde) smole (koje izluuju
smolenice) i kauuk
Godovi
"crte" na poprenom presjeku stabla koje raste u podruju s izmjenom godinjih doba
svjetliji su proljetni prirast (velike stanice), a tamniji jesenski (manje stanice s debljom
stijenkom) po broju godova moe se odrediti starost stabla.
95
Godovi
GLAVNE RAZLIKE
GOLOSJEMENJAE KRITOSJEMENJAE
sjemeni zameci (odnosno nakon oplodnje sjemeni zameci se ne vide izvana jer se
sjemenke) vide se izvana jer se nalaze na nalaze unutar plodnice tuka, a nakon
sjemenim ljuskama (nemaju plod) oplodnje se sjemenke nalaze unutar
usploa (ploda)
generativni organi: sjemene ljuske i generativni organ: cvijet (tuak i pranici)
pranike ljuske (nemaju cvijet)
Ukratko, smatraju se naprednijima jer plodnica dodatno titi sjemene zametke s klicom
bolje su se prilagodine ivotu na kopnu.
Cvijet generativni organ koji slui razmnoavanju. Sastoji se od 4 dijela: cvjetita, ocvijea,
pranika i tuka
pranik
pranica
njuka
pranika nit
tuak
vrat
latica
plodnica
lap
Graa cvijeta
CVJETITE vrni dio cvjetne stapke za koji su privreni ostali dijelovi cvijeta. OCVIJEE
preobraeni listovi koji obavijaju pranike i tuak sastoji se od ake (vanjski dio ocvijea
koji se sastoji od zelenih listova - lapova) i vjenia (unutarnji dio ocvijea sastoji se od
obojenih listova - latica)
PRANICI (mikrosporofili) muki generativni organ sastoje se od pranike niti i pranice.
97
U pranici se nalaze peludnice ili polenovnice, tj. muki sporangiji s peludnim ili polenovim
zrncima.
TUAK enski generativni organ sastoji se od plodnice (donji proireni dio u kojem se
nalaze sjemeni zameci), vrata (sueni, izdueni dio tuka, izmeu plodnice i njuke) i njuke
(slui za prihvaanje i klijanje peludnih zrnaca)
- uloga cvijeta: razvoj spolnih stanica (gametofita, koji je u kritosjemenjaa reduciran na
nekoliko stanica) i oplodnja razmnoavanje
Graa mahovina
Mahovine imaju tijelo nalik na steljku (talus), nemaju prave vegetativne organe nego
rizoide, stabalce i listie (dio gametofita, a ne sporofita), nemaju pravi provodni sustav
(nevaskularne). Nisu prave kopnene biljke za oplodnju (i razvitak) im je nuna
voda.
Spora proklija u proklinicu ili protonemu (nitasta tvorevina zelene boje) iz pupa na
proklinici se razvije stabalce s listiima i rizoidima taj dio zovemo mahovinom.
Razvitak zavri stvaranjem spolnih organa, ARHEGONIJA (nastaje 1 jajna stanica) i
ANTERIDIJA (nastaje vei broj spermatozoida). Oplodnjom (u kapljici vode) nastaje
zigota, a iz nje sporogon sastoji se od drka i sporangija (tu su spore i kojih e
ponovo isklijati proklinica).
98
Mahovine
Raznolikost golosjemenjaa
99
golosjemenjae
Raznolikost kritosjemenjaa
dvosupnice
o ABNJACI npr. ljuti, zlatica
o BUKVE npr. kesten, hrast
o LEPIRNJAE npr. graak, mimoze
o KRSTAICE npr. kupus, uljena repica, velebitska degenija
o TITARKE npr. mrkva, perin, celer
o USNAE npr. rumarin, lavanda, kadulja
o GLAVOIKE npr. artioka, kamilica, suncokret
jednosupnice
o LJILJANI npr. luk, paroga, tulipan, zumbul, kockavica
o TRAVE npr. penica, kukuruz, trska
Kod golosjemenjaa peludna zrnca esto imaju dva zrana mjehura koji pomau
njihovu raznoenju vjetrom.
Jednosupnice i dvosupnice
JEDNOSUPNICE DVOSUPNICE
klice s jednom supkom klice s dvije supke
upavo korjenje razvijen glavni korijen
u stabljici razbacane zatvorene ile u stabljici otvorene ile rasporeene u
krug
nemogunost sekundarnog rasta u sekundarni rast u irinu
irinu
prugasta nervatura listova mreasta nervatura listova
jednostavno ocvijee (nemaju dvostruko ocvijee (lapovi)
lapove)
graa cvijeta na temelju broja 3 graa cvijeta na temelju broja 4 ili 5
Vrste cvatova
Primjeri cvatova
spora (n) proklinica (podsjea na mnogostaninu zelenu algu) stabalce (listii, rizoidi)
spolni organi (arhegoniji-, anteridiji-m) na vrhu stabalca oplodnja u kapljici vode
zigota (2n) sporogon (drka i sporangiji) mejoza spore (n)
Izmjena generacija (gametofit, sporofit) je heteromorfna
104
sporofit
rast i razvoj u
odrasli sporofit
diploidna faza
oplodnja mejoza
haploidna faza
razvoj i izlazak spora
oslobaanje spermatozoida
rast gametofita
spermato
zoid u
anteridiju
rizoidi
daljnja redukcija gametofita: cijela biljka je sporofit, a gametofit je unutar nje (muki-peludna
zrnca, enski-sjemeni zametak u embrionskoj vreici)
ginko cikas
nizinska Hrvatska uma (hrast kitnjak i obini grab, breza, bukva, jela; movarne ume
(hrast lunjak)) i stepa (trave), uglavnom pretvoreno u poljoprivredne povrine
gorska Hrvatska ume (prema visini: bukva i jela, pretplaninska bukova uma, klekovina
bora, planinski travnjaci, planinske rudine i goleti)
primorska Hrvatska ume (hrast medunac, alepski bor, crni bor) i degradirana vegetacija
(makija, garig, travna vegetacija, vegetacija kamenjara), kultivirano bilje (vinova loza,
masline, lavanda...)
Endemine vrste: velebitska degenija, hrvatska sibireja (relikt vrlo stara, dugo
nepromijenjena vrsta koja je nekad bila ire rasprostranjena), dubrovaka zeina
(neoendem endem nastao u novijoj geolokoj prolosti), hrvatska perunika, krki
runolist, hrvatski karanfil
Zatiene vrste: sve navedene endemine vrste + paprat gospin vlasak; sibirska
perunika, kockavica, kauni (orhideje), tisa, hrvatska vuja stopa, ciklama, umarice,
boikovina
108
difuzija kretanje molekula tekuina (vode) ili plinova iz podruja njihove vee
koncentracije u podruje njihove manje koncentracije do izjednaenja
koncentracija.
brzina difuzije proporcionalna je s temperaturom, povrinom i razlikom
koncentracija, smanjuje se s vremenom.
osmoza difuzija kroz polupropusnu (semipermeabilnu) ili probirno propusnu
(selektivno permeabilnu stanine membrane proputaju vodu i male nenabijene
molekule, ali vee i nabijene estice ne) membranu.
bubrenje makromolekularni sustav (tvari koje imaju disocirane hidroksilne,
karboksilne i druge skupine na koje se moe vezati voda) prima vodu uz
poveanje mase i volumena fiziki proces, nije vezan uz pojavu ivota.
ogranieno krob i celuloza
neogranieno proteini raspadaju se u rasprene (koloidne) estice
Biljke upijaju vodu preko korijenovih dlaica jer su im to jedini dijelovi koji nisu prekriveni
kutikulom ni plutom korijenove dlaice ulaze izmeu estica tla u kapilarnu vodu tla voda
109
ulazi u njih osmozom i dolazi do sredinjeg dijela (endoderma) korijena (provodni cilindar), a
iz njega u provodne ile ksilema. Ksilem je tkivo koje provodi vodu i mineralne tvari od
korijena prema listovima. U golosjemenjaa je graen od traheida, a u kritosjemenjaa od
traheida i traheja. Aktivnim potiskivanjem vode iz endoderma u provodne ile stvara se
korijenov tlak, koji je dovoljan za podizanje vode do 1 m visine; za daljnje podizanje vode
slui transpiracijski usis (sila za vuenje vode) koji nastaje jer tlo sadri mnogo vie vode
(70%) nego atmosfera (0.2%) i zbog kapilarnosti.
stanice zapornice
otvor pui
bona stijenka gornja i donja stijenka
stanice susjedice
kloroplasti
Graa pui
Plazmoliza i deplazmoliza
Plazmoliza Deplazmoliza
transpiracija izluivanje vodene pare sa svih biljnih povrina, a najvie s listova (kroz
pui)
gutacija izluivanje kapljica vode kroz vodenice ili hidatode (skupine malih paremhimskih
stanica bez klorofila koje se nalaze ispod pui vodenica na rubovima listova) ili ljezdaste
dlake odrava strujanje vode u biljci kad je transpiracija oteana ili onemoguena (u
uvjetima visoke vlanosti zraka, nou).
111
Dijelovi lista su plojka, peteljka i podina ili lisna baza. Raspored ila na listu je nervatura lista
(mreasta, paralelna, viliasta).
Vanjsku povrinu lista pokriva sloj gusto poredanih ploastih stanica - EPIDERMA izluuje
hidrofobne ili lipofilne spojeve (voskove, kutin, suberin) tvore KUTIKULU. Unutranjost lista
zove se MEZOFIL ili PARENHIM kroz njega prolaze provodne ile ksilema i floema (ksilem
dovodi vodu i otopljene anorganske soli do listova, a floem organske produkte fotosinteze
asimilate). Ispod gornje epiderme je fotosintetski ili asimilacijski parenhim (tu se nalaze
stanice s mnotvom kloroplasta u kojima se odvija fotosinteza). Uz donju epidermu smjeten
je transpiracijski ili spuvasti parenhim (mnotvo upljina u kojima se prikupljaju vodena para
i kisik difuzijom kroz pui prelaze u atmosferu, a ulazi CO2 potreban za fotosintezu.
112
kutikula
gornja epiderma
fotosintetski parenhim
voda i
mineralne tvari transpiracijski parenhim
O2
CO2
H2O
stanica susjedica
stanica zapornica
pu
Bioloka oksidacija
I. anaerobna faza
1. glikoliza
3. oksidativna fosforilacija
Ili jednostavnije:
1. glikoliza anaerobno, u citosolu, razgradnja glukoze do pirogrodane kiseline uz
oslobaanje energije (4 ATP)
2. stanino disanje aerobno, u mitohondriju, pirogrodana kiselina prelazi u
aktiviranu octenu kiselinu (acetil-CoA = acetil-koenzim A)
3. Krebsov ciklus (ciklus limunske kiseline) aerobno, u mitohondriju, acetil-CoA
potpuno se oksidira do CO2 , energija se pohranjuje u malo ATP (2 ATP)
4. dini lanac (transport elektrona do kisika) nastaje velika koliina ATP-a (32 ATP)
i voda
ukupno oksidacijom jedne molekule glukoze nastaje 36 molekula ATP-a
Biogeni elementi potrebni za razvitak biljke: ugljik, vodik, duik, kisik, fosfor...
granum
vanjska membrana lumen
unutarnja membrana
stroma tilakoid
Graa kloroplasta
115
Prijenos asimilata
sitaste cijevi graene od sitastih stanica one su dugake te imaju mnotvo pora
kroz koje se asimilati mogu transportirati u do svih tkiva biljke.
Biljke trebaju anorganske tvari (minerale) za asimilaciju, a te tvari primaju iz okolia u obliku
molekula ili iona.
Nedostatak pojedinih mineralnih tvari uzrokuje specifine simptome, npr. ugibanje dijela
lista, uenje listova (kleroza), kovranje lista, krljav list.
Magnezij je sastojak klorofila, aktivator enzima. Posljedice nedostatka Mg su: kloroza donjih
listova, purpurne mrlje.
eljezo je sastojak citokroma, potrebno je za sintezu klorofila, aktivator enzima. Posljedica
nedostatka Fe je kloroza mladih listova.
KEMOSINTEZA FOTOSINTEZA
nain ishrane organizma autotrofni
2NO2- + O2 2NO3- + E
SVJETLOST
Postupno poveanje intenziteta svjetlosti poveanje stope fotosinteze (do svjetlosnog
zasienja kada daljnje poveanje svjetlosti nema uinka).
TEMPERATURA
Ovisi o temperaturi samo ako enzimske reakcije odreuju brzinu procesa. Biljke mogu
fotosintetizirati u rasponu od blizu 0C pa sve do oko 50C
Stopa fotosinteze moe se poveati poveanjem temperature do optimalne vrjednosti.
VODA
U uvjetima manjka vode pui se zatvaraju pa CO2 ne moe ui u list.
119
Tvorno (embrionsko) tkivo biljke naziva se meristem. Ono zadrava sposobnost dijeljenja
tokom cijelog ivota biljke. Nalazi se na samom vrhu glavne osi stabljike i na krajevima
bonih ogranaka (vrni i boni pupovi) te na vrhu korijena (korijenov vrak).
Dva su tipa mersitema: VRNI ili APIKALNI omoguuju produen rast (primarni rast).
BONI ili LATERALNI omoguuju rast u irinu drvenaste stabljike (sekundarni rast).
KLIJANJE
Kad se uklone svi inhibitori (tvari koje spreavaju klijanje) i stvori potrebna koliina hormona
(auksini, giberlini, citokinin) odgovornih za diobu stanica, njihov produeni rast, sintezu
enzima, primanjem vode zapoinju hidrolitiki procesi razgradnje kroba (dobiju se graevne
jedinice i energija za rast). Pod utjecajem hormona giberlina stvaraju se enzimi proteaze
razgrauju rezervne bjelanevine.
120
STVARANJE CVIJETA
Biljka stvara cvjetove kada dosegne odreenu zrelost prelazi iz vegetativne u
generativnu fazu.
Vrni meristemi umjesto obinih zelenih listova stvaraju aku, vjeni, pranike i plodne
listove.
STVARANJE PLODA
Plod nastaje nakon oplodnje, a sastoji se od sjemenke i usploa (usploe se najee razvija
iz plodnice tuka).
DIFERENCIJACIJA
Kad klica poinje rasti dolazi do razlikovanja (difenercijacije) meu stanicama. Najprije se
izdiferencira korijen i izdanak, a kao rezultat aktivnosti vrnog meristema, diferenciraju se
stabljika i listovi. Naposljetku dolazi do diferencijacije stanica tih tkiva.
AUKSINI djeluju na produeni rast potiu rast izdanka, a koe rast bonih ogranaka i
korijena (apikalna dominacija).
GIBERLINI poticanja rasta i razvoja izdanaka (stabljike i listova), stvaranje cvjetova u
biljaka s rozetom.
CITOKININI potiu citokinezu (diobu stanica) nastaju u tkivima koja rastu (najvie vrak
korijena, klici i plodovima)
APSCIZINSKA KISELINA (ABA) izluuje se u zavrnom dijelu razvoja i stresnim uvjetima,
npr. nedostatak vode. Ona usporava metabolizam i rast, a potie dormanciju( r mirovanje
sjemenki i pupova tijekom nepovoljnog klimatskog razdoblja do razdoblja povoljnog za
klijanje) sjemenki i pupova
ETILEN C2H4 (jedini plinoviti hormon djeluje i na druge biljke u blizini) - stvara ga veina
tkiva i organa u starenju stari listovi, cvjetovi, plodovi. Ubrzava sazrijevanje plodova.
121
Utjecaj svjetlosti
KONTROLA CVJETANJA
CIJEPLJENJE (KALEMLJENJE) granica ili pup jedne biljke (plemka) cijepi se na drugu
srodnu biljku (podloga) omoguuje kombinacije najboljih kvaliteta razliitih vrsta ili sorti
u jednoj biljci.
Vidi Biljni hormoni kao regulatori rasta biljke. Biljni hormoni mogu se podijeliti na hormone
rasta (hormoni poticatelji, pozitivni hormoni) koji potiu rast i razvoj biljke (npr. auksin) te
123
inhibirajue hormone (negativni hormoni) koji uzrokuju procese kao to je otpadanje listova i
dozrijevanje plodova (npr. etilen).
ike (cecidije) izrasline (morfoze) koje nastaju pod utjecajem tvari koje izluuju
virusi, bakterije, gljive i kukci (najpoznatiji: osa ruine ike) dolazi do stvaranje
neobinih oblika tkiva i organa (to su zapravo biljni tumori, koji biljkama u pravilu ne
tete osim to troe hranjive tvari)
Sjemenke nekih biljaka dozriju u jesen i dospiju tlo. Zimi miruju a klijaju tek u proljee. U
razdoblju mirovanja, ako temperature u tlu dosegnu nie pozitivne vrijednosti (+2C do
9C), one bubre i njihov se hormonski sustav mijenja. Koliina negativnog hormona
(abscizinske kiseline) u to se vrijeme postupno smanjuje, a pozitivnoga se (giberelina)
poveava. Nakon nekog vremena (nekoliko dana ili tjedana), ako su uvjeti temperature i vlage
povoljni, sjemenka poinje klijati stratifikacija.
Dvogodinje biljke (npr. kupus, kelj) u prvoj godini razvitka stvaraju rozetu listova
(titi pup), a tijekom idue godine se vernaliziraju te cvatu u drugoj godini. Kad bi ih
drali u toploj prostoriji one ne bi cvale jer im je za cvjetanje potrebna hladnoa.
i. Gibanja biljaka
o toplina termo-
o dodir tigmo-
o voda hidro-
o sila tea geo-
o potresanje seizmo-
o kemijske tvari kemo-
Tipovi gibanja
5 ZOOLOGIJA
Svitkovci Osnovno je obiljeje svitak ili horda prua se ispod ivane vrpce i
iznad crijeva, elastian, daje potporu du cijelog tijela.
Svaka stanica moe obavljati vie zadaa (organizacijski na razini stanice), ali su te stanice
ipak meuovisne (slino kao kod kolonijskih biaa, ali neto vie); nemaju usta ni probavilo
nego brojne otvore kroz koje struji voda s hranom.
Predstavnici arnjaka
hidra, moruzgva, vlasulja, koralji, uati klobuk
Osnovno obiljeje lankonoaca jest da imaju vanjski skelet ili egzoskelet noge ralanjene
u lanke (lankonoci). Kod lankonoaca su se kolutii spojili u glavu prsa i zadak, to kod
kolutiavaca nije sluaj
Skupine lankonoaca
rakovi, pauci, korpioni, krpelji, kukci i stonoge
- predstavnici rakova: jastog, hlap, prug, kamp, rakovica
- kukci najraznolikija skupina ivotinja (najvei broj vrsta)
- predstavnici kukaca: skakavci, bogomoljke, leptiri, muhe, komarci, buhe, kornjai (hrut,
jelenak, bubamara), ose, mravi, bumbari, pele, vodencvjetovi, vretenca
Beskraljenjaci kraljenjaci
Kraljenjaci se razlikuju od beskraljenjaka po tome to kao osnovu potpornog sustava imaju
kotanu ili hrskavinu kraljenicu koja se sastoji od niza zglobno povezanih kraljeaka
6 BIOLOGIJA OVJEKA
Anemija
Stanje u kojem crvene krvne stanice ne funkcioniraju optimalno, stanje niske razina
hemoglobina u krvi.
- simptomi: umor, pospanost, slabost, bljedoa, gubitak daha, lupanje srca, nesvjestica
- uzroci: gubitak vee koliine krvi (npr. posljedica obilnih i estih menstruacija), nasljedni
poremeaj u sintezi hemoglobina ili eritrocita, nedostatak eljeza, vitamina B6, B9, B12
131
Hemoglobin
Crveni krvni pigment u eritrocitima koji uz sebe vee kisik (oksihemoglobin) i prenosi
ga od plua do svih stanica te uz sebe vee ugljikov(IV) oksid (karbaaminohemoglobin)
i prenosi ga od stanica do plua. Po sastavu je sloeni protein koji sadri eljezo.
Podjela leukocita
MONONUKLEARNI GRANULOCITI POLIMORFNUKLEARNI GRANULOCITI
limfociti, monociti bazofilni, eozinofilni, neutrofilni
Nakon transfuzije nepodudarne krvne grupe (iji eritrociti imaju antigene za koje u
krvnoj plazmi primatelja postoje protutijela) dolazi do alergijske reakcije koja moe
uzrokovati smrt. Ta reakcija sastoji se od aglutinacijske i hemolitike transfuzijske reakcije.
AGLUTINACIJA sljepljivanje eritrocita u nesrodnom serumu nastaju ugruci koji
mogu zaepiti krvne ile
HEMOLIZA raspadanje eritrocita
tijekom poroda, svaka sljedea trudnoa je sve rizinija, danas se spreava davanjem injekcije
protutijela na Rh-protutijela majci nakon poroda)
Uloga trombocita
zgruavanje krvi (spreavaju iskrvarenje pri oteenju krvnih ila)
Sedimentacija
taloenje krvnih stanica nakon centrifugiranja izvaene krvi ili sponatanim taloenjem
krvi. Krvne stanice sendimentiraju u usko badarenoj kapilari od 2-10 mm na
sat. To je brzina sendimantacije krvi (SE.) Brzina sedimentacije koja odstupa od
normalne pokazatelj je nekih stanja (trudnoa 35mm/h, novoroene 1-2mm/h) i
bolesti (upale, anemije, alergije... tada je u pravilu smanjena).
ARTERIJE imaju deblje elastine stijenke jer imaju jae razvijen miini sloj. One
izvode krv iz srca.
VENE imaju tanje stijenke jer im je miini sloj slabo razvijen. Zbog toga su vrlo
rastezljive i slue kao spremnik krvi. One dovode krv u srce.
Najvei je u velikim arterijama koje su blie srcu, opada u malim arterijama, arteriolama i
kapilarama, najmanji je u venama, osobito upljim venama (vene koje vode u desnu
pretklijetku).
U prsnoj upljini izmeu dva pluna krila, unutar opne (osrja ili perikarda). Njegova baza
okrenuta je prema gore i desno, a njegov vrh dolje lijevo. Najvei je dio srca u sredini prsnog
koa.
SRCE
GRAA ULOGA
aorta
lijeva pretklijetka
desna pretklijetka
dvolisni zalistak
polumjeseasti zalisci
trolisni zalistak
septum
Graa srca
NOS prokrvljena i topla sluznica grijanje zraka, dlaice i sluz u nosu proiavanje
zraka
GRKLJAN smjeten je izmeu drijela i dunika, oblikuju ga etiri hrskavice. Iznad grkljana
pod korijenom jezika nalazi se grkljanski poklopac (epiglotis). Grkljan iznutra oblae sluznica
i oblikuje dva tanka nabora = glasnice vibriranjem glasnica nastaju glasovi.
nazofarinks
nos
jezik orofarinks
laringofarinks
drijelo
jednjak
lijevo pluno krilo
dunik
lijevo pluno krilo
bronhi bronhi
bronhioli
dijafragma
pojaane potrebe za energijom. Obrnuto, pri smanjenoj tjelesnoj aktivnosti (npr. spavanje)
disanje se normalno usporava (smanjuje se intenzitet aktivnosti dinog sustava) jer stanicama
nije potrebna tolika opskrbljenost kisikom.
antigen (imunogen)
svaka tvar koja uzrokuje nastanak imunoloke reakcije
u organizam najee ulaze kroz dini i probavni sustav, oteenu sluznicu ili kou
to je molekula antigena vee molekulske mase, to je u pravilu jai antigen, pokree
jau imunoloku reakciju
najee su bjelanevine, lipoproteini, glikoproteini, oligopeptidi i polisaharidi
antitijela
bjelanevine kojeimaju vanu ulogu u obrani organizma od antigena
sastoji se od 4 bjelanevinasta lanca meusobno povezana bisulfidnim vezama
dva lanca imaju manju molekulsku masu (laki lanci), a dva veu molekulsku masu
(teki lanci)
svako protutijelo sastoji se od konstantnog i varijabilnog dijela
plazma stanice proizvode razliite vrste protutijela imunoglobuline
mjesto vezanja mjesto vezanja
antigena antigena
bisulfidna
veza
laki lanac
laki lanac
teki lanac teki lanac
Graa antitijela
143
imunoloka reakcija reakcija koju pokree imunoloki sustav protiv stranih antigena (faze:
prepoznavanje, reakcija i unitenje antigena)
PUTEVI ULASKA : dini sustav, probavni sustav, spolni sustav, oteena koa ili
sluznica
144
Graa zubi
Zub se sastoji od tri dijela: vanjskog (kruna), srednjeg (vrat), unutarnjeg (korijen).
Slojevi zuba od vanjske prema unutranjoj stranic su: caklina, zubnina (dentin) i
cement, a unutar ta tri tvrda sloja nalazi se mekani dio crvene boje, tj. srika (tu ulaze
ogranci ivaca, arteriole i venule, odontoblasti i ogranak V. modanog ivca).
PODJELA ZUBI - u etiri skupine: sjekutii (incizivi) 8 zuba, onjaci (kanini) 4
zuba, pretkutnjaci (premolari) 8 zuba, kutnjaci (molari) 12 zuba.
Zubalo moe biti: MLIJENO (djeca 20 zuba) i TRAJNO (odrasli 32 zuba)
zubna caklina
kruna
pulpa
dentin
ligamenti vrat
krvne ile i
cement
korijen
Graa zuba
Djelovanje ptijalina
Uloga ui
u raspri (emulgira) mast u sitne kapljice koje tada enzim lipaza moe razgraditi.
u se stvara u jetri.
148
TANKO CRIJEVO potpuna razgradnja hranjivih tvari, sluz za zatitu crijeva, sokovi
guterae i jetre ulijevaju se u dvanaesnik, apsorpcija hranjivih tvari (monosaharida,
aminokiselina, glicerola, viih masnih kiselina)
Peristaltika crijeva: kretnje crijeva kojima se ostaci hrane u njemu mijeaju s probavnim
enzimima i ui te pokreu prema rektumu; pod kontrolom je autonomnog ivanog sustava,
omoguuju ju uzduni i kruni (prstenasti) miii u stijenki crijeva
150
Mehanizam termoregulacije
sredite za sredite za
produkciju topline redukciju topline
Vitamini
VITAMINI bioloki regulatori kemijskih reakcija u organizmu (sinteza enzima, zatita od
zaraza). Nuni za ivot (u relativno malim koliinama). Dobili su ime kao "ivotno vani
amini", ali nisu svi po kemijskoj vrsti amini. Tijelo ih ne proizvodi ili ih ne proizvodi
dovoljno pa ih dobiva hranom ili od bakterija koje ive u debelom crijevu.
vitamini topivi u mastima: A, D, E, K
152
filtracija
odvodna
arteriola reapsorpcija
dovodna
glomerul glomerularna
arteriola
kapsula
Graa nefrona
arterija i vena
glomerul
dovodna arteriola
odvodna arteriola
Bowmannova ahura
kapilare
Henlova petlja
sabirni kanal
kanal bubrene zdjelice
Deaminacija
vena
otopina za dijalizu
arterija
izvod
Hemodijalizator
158
proteini eritrociti
tetne tvari
krv
Hemodijaliza
POLOAJ KOSTIJU:
Prema poloaju kosti se dijele na tri velike skupine
1. Kosti glave (lubanja i lice)
2. Kosti trupa (kraljenica, prsni ko i zdjelica)
3. Kosti udova ekstremiteta (ruke i noge)
159
lubanja
donja eljust
lopatica
nadlaktina kost
rebra
kraljeci
palana kost
zdjelina kost
lakatna kost
kosti pea
kosti zapea
lanci prstiju
bedrena kost
iver
lisna kost
goljenina kost
kosti donoja
kosti noja
Kostur ovjeka
PRIJELOMI KOSTIJU: prevelika optereenja kostiju napuknua ili prijelomi kostiju (mogu
biti otvoreni i zatvoreni)
ZATVORENI PRIJELOM: potrebno je imobilizirati kosti kako bi mogle zarasti. Oporavak
je bri u mlaih osoba. Pri prijelomima bez pomaka dovoljna je imobilizacija gipsom.
OTVORENI PRIJELOM: slomljena kost probila je kroz miie i kou, potreban je
operativni zahvat kako bi se sanirala ozljeda
161
DENDRITI
jezgra stanice
akson
tijelo neurona
akcijski potencijal
MOTORIKI
vezikule s acetilkolinom
neuromuskularna
veza
zavretak aksona
akceptori
Neuromuskularna veza
Miije koje je aktivnije, tj. stalno obavlja neki rad (npr. "utrenirani" miii
sportaa), ima vie mitohondrija jer su oni glavni izvor energije (ATP-a) za
kontrakciju.
tisua snopova vlakanaca ili miofibrila. Miofibrili imaju dvije vrste bjelanevina,
aktin i miozin (miofibrila ima oko 150 debljih miozinskih i dvostruko manje
tanjih aktinskih niti)
sarkomera
miozin aktin
Graa sarkomere
Graa kosti
hrskavica
Haversovi kanalii
osteociti
kompaktno
spuvasto kotano
kotano tkivo tkivo kompaktno
kotano
spuvasto tkivo
kotano
pokosnica
tkivo
Struktura kosti
epifiza
hipofiza
titna lijezda
timus
nadbubrene lijezde
guteraa
jajnici
testisi
Endokrine lijezde
166
titna lijezda
dotitne
lijezde (4)
titnjaa
ENSKI SPOLNI ORGANI vanjski (stidnica koju ine velike i male usne,
draica), unutarnji ( jajnici, jajovod, maternica i rodnica)
JAJNICI parne spolne lijezde zaduene za oogenezu i luenje spolnih
hormona (estrogen i progesteron). U njima se od roenja nalazi veliki broj
mjehuria (folikula) oni sadravaju zametne jajnce stanice tijekom ivota
sazrije manji broj jajnih stanica. JAJOVODI cjevasti (duljine 15 cm), nalaze se
uz svaki jajnik. Prema jajniku su proireni (lijevak s trepetljikavim epitelom).
Uloga: privui i prenijeti jajnu stanicu do maternice trepetljikavi epitel
omoguava kretanje oocite (ona inae nema tu sposobnost). MATERNICA
miini organ u kojemu se razvija plod prije trudnoe. Sastoji se od dna, tijela i
vrata (ulazi u rodnicu). Sluznica maternici cikliki se svaki mjesec priprema za
prihvat zigote. RODNICA cjevasta oblika, duga 10 cm, ujedno je i poroajni
kanal, vrlo elastina (vano za porod). U rodnici se nalazi himen (djevinjak)
tanka opna koja pri prvom spolnom odnosu puca uz krvarenje. STIDNICA
sastoji se od malih i velikih usana izmeu je otvor rodnice, mokrane cijevi i
171
sjemenovod prostata
penis pasjemenik
mokraovod (ureter)
mokrani mjehur
ejakulatorni kanal prostata
pasjemenik
sjemenovod
sjemenik
sjemenik (testis)
penis
glava penisa
uretra
jajovodi
ue jajovoda
jajnik resice
jajne stanice
endometrij
Graafov mjehuri
mii
tijelo maternice grli maternice
rodnica ili vagina
Proces oplodnje
Znaenje dojenja
Nekoliko sati nakon poroda stvara se prvo mlijeko, koje izgleda kao prozirna
ukasta tekuina zove se kolostrum vaan je za dijete jer sadri hranjive
tvari i veliku koliinu protutijela.
Majino mlijeko bogato je masnoama (vane za razvoj ivanih stanica),
sadrava bjelanevine, minerale, vitamije, eer laktozu sve hranjive tvari
koje dojenetu trebaju u prikladnim omjerima (ako je majka zdrava i pravilno
se hrani).
TRUDNOA
EMBRIONALNA FETALNA
- traje osam tjedana - traje sve do poroaja
- razvoj embrija - razvija se fetus ili plod
Poroajna doba
Graa i uloga posteljice: organ proet bogatom mrenom krvnih ila koji predstavlja
vezu maternice i zametka (spaja zametak s krvoilnim sustavom majke); za zametak
ima znaenje plua i probavnog sustava.
Mozak je sredinji dio tog sustava i odgovoran je za sve voljne i nevoljne aktivnosti.
Obavijen je modanim ovojnicama koje oko njega zadravaju tanki sloj tekuine, tzv.
likvor ili modana tekuina. U sredinjem dijelu mozga takoer se nalaze upljine,
modane komore, ispunjene likvorom. Likvor prua mehaniku, ali i bioloku zatitu
Mozak dijelimo na prednji, srednji i stranji mozak.
Anatmoski mozak dijelimo na: veliki mozak, mali mozak, modano deblo
(meumozak) i produenu modinu
Veliki mozak se sastoji od lijeve i desne polovice (hemisfere). Povrinu velikog mozga
ine tijela ivanih stanica siva tvar ili kora (cortex). Unutar velikog mozga nalaze se
nastavci ivanih stanica i ine bijelu tvar. Koru velikog mozga dijelimo na renjeve:
eoni, tjemeni, sljepooni i zatiljni.
Mali mozak u stranjem dijelu lubanje, siva tvar se nalazi izvana, a bijela iznutra,
graen od dvije polovice. Uloga: funkcioniranje skeletnih miia i odravanje tonusa
(napetosti) miia, ima glavnu ulogu u vremenskom slijedu pokreta i brzom
nadovezivanju jednog pokreta na drugi, osigurava ravnoteu.
Modano deblo ili meumozak izmeu velikog i malog mozga. Obuhvaa talamus i
hipotalamus. Hipotalamus povezuje endokrini i ivani sustav te usklauje njihovo
djelovanje.
Osjetila za vid, sluh, okus, miris i dodir osnovni izvori informacija o okoliu.
Nakupine usko specijaliziranih ivanih stanica ine osjetila. Osjetila djeluju kao
receptori, nakon toga osjetilno ivano vlakno osjet prenosi u specifino sredite
velikog mozga gdje postajemo svjesni osjeta.
Dijelovi oka
Oko se sastoji od one jabuice i onog ivca. Ona jabuica obavijena je slojem
bjeloonice, ilnice i mrenice, a unutar nje se nalazi staklovina (prozirna elatinozna
tvorba). Bjeloonica s prednje strane prelazi u prozirnu ronicu. Ispred ronice je
prednja ona komorica iza koje se nalazi arenica na njoj se nalazi otvor zjenica.
Ispod arenice smjetena je ona lea.
ivana stanica (neuron) ima tijelo i niz nastavaka. Kratke nastavke zovemo dendriti
(pomou njih stanica prima signale). Dugaak nastavak zove se akson (neurit)
179
pomou njega stanica odailje signale. Oko nekih aksona nalaze se Schwannove stanice
koje ine mijelinsku ovojnicu. Na mjestima gdje se sastaju Schwannove stanice
ovojnica je tanja (Raniverova suenja)
dendrit
zavrne noice
akson
Schwannova stanica
mijelinska ovojnica
jezgra
Graa neurona
veliki mozak
mali mozak
produena
modina
siva tvar
bijela tvar
Vrste ivaca
Postoje osjetilni (senzorni) i motoriki ivci
Motoriki ivci se sastoje od motorikih neurona i prenose informacije iz
sredinjeg ivanog sustava prema perifernim organima
Osjetilni ivci graeni su od osjetnih neurona te primaju informacije od nekog
osjetnog receptora na periferiji organizma i prenose ih prema lenoj modini i
dalje prema mozgu
zatiljni reanj
sljepooni reanj
mali mozak
prednji polukruni
stranji polukruni
kanali
kanali
kesica (utrikul)
punica
postrani polukruni kanali
predvorje
vreica (sakul)
Graa punice
Na lei se lomi svjetlost koja ulazi u oko pa je ona vana za stvaranje slike. Oblik lee
moe se mijenjati ovisno o stezanju miia lee AKOMODACIJA OKA
ispupena (konveksna) lea
spljotena lea
DALEKOVIDNOST zbog spljotene one jabuice slika pada iza mrenice. Ispravlja
se bikonveksnim leama
KRATKOVIDNOST ona jabuica izduena zrake svjetlosti se skupljaju u aritu
ispred mrenice. Ispravlja se bikonkavnim leama
185
gorko
kiselo kiselo
slano
slano slano
slatko
SINAPSA mjesto prelaska ivanog impulsa s jednog neurona na drugi neuron ili na
miinu ili ijezdanu stanicu.
Impuls se du aksona prenosi elektrinim putem (irenjem akcijskog potencijala)
preko sinapsi se prenosi kemijskim putem pomou neurotransmitera.
Akcijski potencijal dolazi do zavrnih noica aksona povea se propusnost za iona
kalcija spajanje mjehuria ispunjenih neurotransmiterom sa staninom membranom
otputanje neurotransmitera u sinaptiku pukotinu difuzija neurotransmitera
kroz sinaptiku pukotinu vezanje za receptore postsinaptikog neurona ili neke
druge stanice otvaranje kanala za natrij na membrani postsinaptikog neurona
depolarizacija postsinaptikog neurona (iri se akcijski potencijal na drugi neuron)
smjer ivanog
impulsa neurotransmiter sinaptiki mjehur
Sinaptiki mjehuri
akson
mitohondrij
polarizirana i
dendrit sinaptika depolarizirana
pukotina
membrana
Postoje priroeni refleksi (sisanje, gutanje, kaljanje, kihanje) te steeni refleksi nastaju
tijekom ivota zbog odreenih iskustava. Jednu vrstu steenih refleksa ine uvjetovani ili
Pavlovljevi refleksi javljaju se kada poveemo dva podraaja od kojih jedan izaziva
refleksnu reakciju, a drugi je neutralan, a nakon odreenog vremena organizam poinje
reagirati i na neutralan podraaj (jer je povezan s podraajem koji samostalno uzrokuje
187
refleksnu reakciju). Pas lui slinu na podraaj hranom. Ukoliko poveemo taj podraaj s
nekim neutralnim podraajem, npr. zvukom zveke, nakon nekoliko izlaganja psa hrani i
neutralnom podraaju istodobno, pas e poeti luiti slinu samo na neutralni podraaj, tj. zvuk
zveke jer je nauen da taj podraaj uvjetuje hranu.
Pojam homeostaza
HOMEOSTAZA
Voda je najzastupljeniji spoj u ljudskom organizmu (ini oko 60% ljudskog tijela)
Ima razliite i vane uloge u organizmu: dobro otapalo, prenosi tvari, slui kao
medij u kojima se zbivaju biokemijske reakcije, titi organe od ozljeda, sudjeluje u
regulaciji tjelesne temperature, odravanje osmotske ravnotee i dr.
189
Zastupljnost vode u organizmu ovisi o dobi (fetus ima 90% vode), spolu i udjelu
masti u tijelu ovjeka.
Disanje i regulacija pH
POZITIVNI: Redovito spavanje (7-8 h), redoviti obroci, redovita tjelesna aktivnost,
razborita prehrana (ne s previe energije, masnoa, soli, vie povra i voa), umjerena
tjelesna teina.
Ateroskleroza i visoki tlak ei su u osoba koje obilnije jedu masnu hranu te kod
puaa i pretilih osoba, osoba koje se nedovoljno kreu ("sjedilaki nain ivota").
Kronini bronhitis uestalo podraivanje dinih puteva ili infektom ili drugim
iritativnim imbernicima. Najei uzrok jest puenje i oneien zrak. Simptomi:
oteano disanje, izluivanje sluzi...
Emfizem plua: oteenje alveola; plua gube funkciju zbog oteenja i smanjenja
broja alveola. Tijelo dobiva malo kisika je ugljikov dioksid zaostaje u tijelu (plave
usne), mogu se javiti problem s radom srca (proirenje desnog dijela srca, tzv. pluno
srce). Uzroci su isti kao i za bronhitis
Rak plua (bronhalni karcinom) u 99% sluajeva se susree kod puaa. Dim
cigarete oteuje stanice sluznice duika, a oteene stanice su poetni stadij razvoj
tumora. Tumor se iri na plua te metastazira u druge dijelove tijela (npr. mozak,
jetru, kosti, kou) nastaju sekundarni tumori. Simptomi: poetno kaalj, ispljuvak
moe biti sukrvav, a disanje oteano, kasnije se javlja bol u prsima koja je razliita za
vrijeme udisaja i izdisaja.
Tuberkuloza (TBC) izaziva je bacil moe tjednima preivjeti u praini (ne podnosi
svje zrak i sunevu svjetlost). Preventiva: Pravilne higijenskim navike te preventivno
cijepljenje. Danas je izljeiva zahvaljujui antibioticima.
Alergija i alergeni
Imunoloki sustav moe reagirati na tvari koje inae nisu tetne za organizam
imunoloka preosjetljivost (alergije)
Najei alergeni su: praina (grinje), perje, pelud razliitih biljaka, pojedine
namirnice, neke vrste ljekova (npr. penicilin)
Erozija zuba do koje dolazi nakon oteenja zubne cakline. Nastajanje karijesa
pouspjeuju bakterije (Streptococcus mutans). Prvo se na zubima javlja zubni plak
(naslaga hrane, sline i bakterija) bakterije u plaku razgrauju ostatke hrane i
pritom stvaraju kiseline koje otapaju caklinu (ovom procesu pogoduje hrana bogata
ugljikohidratima i neredovita higijena zuba). Prevencija je upravo suprotna: redovita
higijena zuba, prehrana bez puno ugljikohidrata, uzimanje manje koliine fluora
(caklina postaje otpornija na otapanje), redovit odlazak stomatologu.
tetnost alkohola
Proljev posljedica prebrzog gibanja sadraja crijeva kroz debelo crijevo. Stolica je
esta i izrazito tekua. Moe nastati uslijed nepravile prehrane, bakterijske ili virusne
infekcije probavnog sustava, antibiotici, a moe biti i psihogen (pri poveanoj
psihikoj napetosti). Proljevom se moe u vrlo kratkom vremenu izgubiti velika
koliina tekuine naruavanje homeostaze
Proljev najee traje dan-dva, ako potraje dulje, treba posjetiti lijenika.
SAMOPOMO: uzimanje dovoljne koliine izotonine tekuine
Zatvor posljedica sporog gibanja fecesa debelim crijevom. Uzrok mogu biti
patoloke promjene debelog crijeva i smanjena sposobnost kretanja muskulature
crijeva. ee je uzrok neodgovarajua prehrana te neredovito pranjenje crijeva.
SAMOPOMO: Uzimati hranu s vie vlakana (kruh od cjelovitih itarica, itne
pahuljice, voe, lisnato povre, krumpirova kora, grah i suhi graak), smanjiti
uzimanje visokopreraenih namirnica (bijeli kruh i sir), poveati uzimanje tekuine, ali
izbjegavati kofein i alkohol, redovito pranjenje crijeva, redovita tjelovjeba.
voe i povre
integralne
itarice, kruh i
tjestenina
Spolno prenosive bolesti: HIV*, hepatitis, herpes, papiloma (HPV**), trihomonas, klamidija,
gonoreja, sifilis
195
*HIV kao bolest navode sami sastavljai kataloga iako HIV nije bolest, nego virus koji
uzrokuje AIDS
**isto tako, HPV (humani papiloma virus) je virus koji uzrokuje rak grlia maternice
KEMIJSKE METODE: Koritenje sredstava koje sadre tzv. spermicidne tvari (ubijaju
spermije ili smanjuju njihovu pokretljivost). Spermicidna sredstva se neposredno pije
odnosa stave u rodnicu, a najee su u obliku krema, gela ili pjene.
196
uzimanje tih sredstava. Takvu ovisnost izazivaju alkohol, opijati, barbiturati i drugi
sedativi, to mogu biti i neki lijekovi (uslijed dugotrajne primjene).
Openito sredstva ovisnosi moemo podijeliti na:
Socijalno prihvaena sredstva ovisnosti - alkohol, duha, kava, ak se ne
smatraju drogama, a nerijetko se njihovo konzumiranje potie
(reklame).
Socijalno neprihvaena sredstva ovisnosti prave droge, uivatelje
zovemo narkomanima. Te se droge ne mogu legalno kupiti. Ovisnici ih
nabavljaju ilegalno (nerijetko kriminalnim radnjama), vrlo su skupe. Tu
ubrajamo: morfin i njegove derivate, marihuanu, hai, kanabis,
kokain, sintetike halucinogene, hlapljive pare organskih otapala
(snifanje).
Sredstva ovisnosti o kojima nema jasnih moralnih stajalita u drutvu
prekomjerno uzimanje nekog lijeka (tabletomanija).
Leukemija
Hemofilija
Propadanje dijela mozga koji ostane bez opskrbe krvlju zbog poremeaja u krvotoku mozga
Rizini imbenici: puenje, trajno povieni kolesterol, eerna bolest.
200
Jaki zvukovi mogu uzrokovati bol u uima, vrtoglavicu, muninu, razdraljivost i umor, a
dugotrajna izloenost buki uzrokuje trajno oteenje sluha. Jedinica za jainu zvuka izraava
se u decibelima (dB). Opasnosti za sluh nema u rasponu od 10-80 dB, od 80-110 dB postoji
opasnost za sluh, a u rasponu od 120-140 dB mogue je oteenje sluha ve pri kratkom
izlaganju.
201
7 GENETIKA
naslijeivanje na razini molekule DNA odnosno RNA). Izvan biologije, genetika je najdublje
povezana s biotehnologijom (genetiko inenjerstvo), medicinom (najvie nas zanima naa
vlastita genetika, genetika ovjeka, kako bismo sprijeili i lijeili genetske poremeaje) i
statistikom (populacijska genetika).
Genotip i fenotip
Klon i populacija
KLON populacija stanica ili organizama koji su nastali mitozom od jedne stanice ili
zajednikog pretka. Kloniranje je vrsta nespolnog razmnoavanja. Tako se razmnoavaju
biljke, mnogi mikroorganizmi i neke jednostavne ivotinje. Primjeri: jagoda se klonira
vrijeama, krumpir gomoljima, afrika ljubiica i carska begonija listovima...
POPULACIJA skup jedinki iste vrste koje ive na odreenom prostoru u odreenom
vremenu (mogu se meusobno razmnoavati). Svi su pripadnici iste populacije povezani
nizom svojstava: slian genotip i fenotip, razmnoavanjem, nain prehrane i ponaanje.
Primjeri: svi maslaci na jednoj livadi, imii u jednoj spilji...
RNA graena je od ribonukelotida povezanih u lanac na isti nain kao u molekuli DNA.
eer je riboza. Ona sadri na atomu 2C OHskupinu koje nema u deoksiribozi. To je jedina
razlika izmeu ta dva eera. U strukturi RNA umjesto timina dolazi uracil.
U sintetskoj (S) fazi ivotnog ciklusa stanice, pomou enzima DNA polimeraze odvija
se semikonzervativna replikacija DNA (na svakom lancu sintetizira se novi,
komplementaran tako da se svaka nova DNA sastoji od jednog roditeljskog i jednog
novosintetiziranog lanca), kod eukariota svaka udvostruena DNA ini dvije kromatide
kromosoma meusobno povezane centromerom (privrsnicom pomou koje se
privruju za diobeno vreteno) eukariotski kromosom sastoji se od DNA omotane
(pakirane) oko bjelanevina, to je transportni oblik DNA koji je najjae spiraliziran
(najgue pakiran) u metafazi diobe (prije razdvajanja kromatida koje je time
206
olakano). Sva bioloka svojstva stanice odreena su genima tj. dijelovima molekula DNA
koje se prenose iz roditeljske stanice na stanicu potomak u obliku kromosoma (1 molekula
DNA 1 kromosom ali kromosom prije diobe sadri 2 iste molekule DNA jer se DNA
udvostruila), kromosom je gusto pakirani oblik u kojem se molekula DNA nalazi za vrijeme
stanine diobe.
GRAA KROMOSOMA
1. Kromatida
2. Centromera (privrsnica)
3. Krai krak
4. Dui krak
207
ENE: 44+X+X
MUKARCI: 44+X+Y
209
EUPLOIDIJA
MONOPLOIDI ILI HAPLOIDI POLIPLOIDI
Imaju jedan set kromosoma(n). Tri ili vie setova korosoma:
Nastaju iz neoploene jajne stanice i triploid(3n), tetraploid(4n),
vrlo su rijetki u viih organizama. Npr. pentaploid(5n)...
mujaci pele, tj. trutovi su haploidi Ogranieno na biljno carstvo
jer se razvijaju iz neoploene jajne Npr. kultivirani krumpir je tetraploid,
stanice a kultivirana penica heskaploid.
Npr. kriamo graak okruglih i utih sjemenki (OO) s grakom naboranih i zelenih
sjemenki (oo) dakle to jeP-generacija koju predstavljaju homozigoti za ove dvije
osobine. Oito je da aleli O i predstavljaju dominantne alele, ao i recesivne.
214
Dihibridno krianje
1. zadatak
Krianjem mieva crne boje dobiveno je deset crnih i tri bijela mia. Koje je svojstvo
dominantno, a koje je recesivno? Koji je genotip parentalne generacije?
Rjeenje:
Iz omjera 10:3 to moemo svesti na priblian omjer 3:1 proizlazi da je crna boja
dominantno svojstvo, a bijela recesivno. Isto tako, rije je o monohibridnom krianju s
dominacijom
Genotip parentalne generacije jest Cc x Cc
P Cc x Cc
gamete C c C c
F1 C Cc Cc cc
2. zadatak
217
U rajice plod moe biti crvene i ute boje. Kriane su biljke sljedeih fenotipova
Roditelji
crveni x crveni
Roditelji
Rjeenje:
Dominantna je crvena boja ploda!
U prvom primjeru gdje se kriaju dvije rajice crvenih plodova genotipi mogu biti
(dvije kombinacije):
CC x CC
CC x Cc
U drugom primjeru da bi dobili priblini fenotipski omjer 1:1 roditelji trebaju biti
genotipa:
Cc x cc
3. zadatak
Kakvi e se genotipovi i fenotipovi pojaviti u potomstvu nakon krianja ruiaste i
bijele jedinke nourka (isto kao i kod biljke zijevalice intermedijarno krianje)?
4. zadatak
Krianjem visoke ljubiaste jedinke s niskom ljubiastom jedinkom dobiveno je 40
visokih ljubiastih i 40 niskih ljubiastih potomaka (boja se odnosi na boju cvijeta).
218
Postoje sluajevi kada je vei broj alela odgovoran za jedno svojstvo MULTIPLI
ALELI
Primjer je AB0 sustav krvnih grupa. Tri alela na jednom genu (I) kontroliraju
naslijee:
IA, IB, I0. Aleli IA i IB su kodominantni, to znai da nema ni dominacije jednog
alela nad drugim ni intermedijarnog fenotipa, ve do izraaja dolaze oba
dominantna alela. Krvnu grupu odreujemo po antigenima koji se nalaze na
eritrocitima, tako osobe krvne grupe A imaju na eritrocitima antigen A. Osobe
krvne grupe B imaju antigen B, a osobe krvne grupe 0 na eritrocitima nemaju
antigena. Osobe krvne grupe AB na eritrocitima imaju i antigen A i antigen B
(jer su aleli IA i IB kodominantni). Istodobno, aleli IA i IB su dominantni u
odnosu na alel I0
KRVNA GENOTIP
GRUPA
(FENOTIP) homozigot
B IBIB, IBI0
AB IAIB
0 I0I0
1. zadatak
Ako otac ima krvnu grupu A, a majka krvnu grupu B, koje krvne grupe mogu
imati njihova djeca? Roditelji su za svojstvo krvne grupe heterozigoti.
Rjeenje:
219
P IAI0 x IBIO
gamete IA I0 IB I0
2. zadatak
Ako otac ima krvnu grupu AB, a majka krvnu grupu A, koje krvne grupe mogu
imati njihova djeca? Majka je za svojstvo krvne grupe homozigot.
Uzroci mutacija
korisne su rjee od tetnih. imbenici koji utjeu na stopu mutacije su: veliina
gena (to je gen vei, vea je mogunost mutacije), genotip, temperatura,
starenje, mutageni. Openito, svaka odreena mutacija je jako rijetka, ali budui
da organizmi imaju jako puno gena, mutacije openito su esta pojava.
Spolni kromosomi odreuju spol, no oni nose i druge gene. Nasljeivanje tih
gena vezano je uz spol pa su to SPOLNO VEZANI GENI njihovo je
nasljeivanje razliito od nasljeivanja gena na autosomima (tjelesnim
kromosomima). Kada se govori o spolno vezanom nasljeivanju, u prvom se
redu misli na nasljeivanje X kromosoma (jer je X kromosom puno vei nego Y
kromosom, X kromosom ima puno vie gena)
Npr. gen za sintezu crvenog ili zelenog pigmenta u osjetilnim stanicama
mrenice nalazi se na kromosomu X (XD ili Xd). Da bi se kod ene oitovao
daltonizam (neraspoznavanje boja), oba njezina X kromosoma moraju nositi
recesivni alel (XdXd). Da bi bila zdrava moe biti dominantni homozigot (XDXD)
ili heterozigot (XDXd) jer ima alel XD za sintezu pigmenta. Mukarac e biti
zdrav samo ukoliko na X kromosomu ima dominantan alel (XDY), a mukarac
daltonist ima recesivni alel (XdY) to je zato to na Y kromsomu nema alela za
sintezu pigmenta koji bi prekrio recesivni alel Xd. Zato je daltonizam puno
ei u mukaraca nego u ena.
Isto se dogaa kod hemofilije (nemogunost zgruavanja krvi) i miine
distrofije (slabljenje i propadanje miia), to su SPOLNO VEZANE BOLESTI.
1. zadatak
Daltonizam je spolno vezano recesivno svojstvo. Zdrava ena (nositeljica)
udaje se za mukarca daltonista.
a) Kakav je genotip majke tog mukarca?
b) Hoe li njihovo dijete biti daltonist?
Rjeenje:
221
Dakle, njihovo dijete, bez obzira na spol, ima 50% anse da bude daltonist.
Zadatak:
Prikai rodoslovlje obitelji kod koje 16. potomak tree generacije ima hemofiliju ako
se zna da su 14. i 15. potomak enskog spola jednojajani blizanci takoer bolesni.
Isto tako, zna se da su djedovi bili bolesni, a bake nositeljice recesivnog svojstva.
Rjeenje:
223
1. Generacije se u rodoslovnom stablo oznaavaju rimskim brojevima (I, II, III, IV...)
2. Svakom se pojedincu pridaje redni broj poevi s 1 kojeg dajemo jedinki prve
generacije, pazei da broj pridajemo s lijeva na desno (predstavnik prve generacije
koji se nalazi lijevo, ima broj 1)
3. Rodoslovlje koristi simboliku
Preminulo
Jednojajani
dijete
blizanci
I. generaciju ine bake i djedovi, djedovi su bolesni (XhY), a bake nositeljice (X hXH)
Krianje bolesnog djeda i bake nositeljice:
P Xh Y x XhXH
gamete Xh Y Xh XH
Xh Xh
Xh XH Xh Y XH Y
oboljela
ena nositeljica oboljeli Zdrav
mukarac mukarac
Dakle nastaju 4 potomka (oboljela ena, nosteljica, oboljeli mukarac, zdrav mukarac),
potpuno e iste potomke imati drugi baka i djed jer je i drugi djed bolestan, a i druga baka
nositeljica. Dakle, ovi potomci baka i djedova predstavljat e II. generaciju. Sada moramo
provjeriti krianjem kojih jedinki druge generacije emo dobiti oboljele jednojajane blizance
i oboljelog mukog potomka.
224
To e biti ako kriamo bolesnu enu i bolesnog mukarca (kriate na isti nain kao i gore).
Tonije tada ete dobiti sve bolesne potomke, tj. oboljele jednojajane blizance i dva bolesna
mukarca.
1 2 3 4
I
II
8 9 10 11 12
5 6 7
13 14 15 16
III
Xh Y Xh Xh Xh Xh Xh Y
(Rj.: vjerojatnost pojave hemofilije kod njihovih mukih potomaka je 50%; enski
potomci nee bolovati od hemofilije imaju samo 50% anse da budu nositeljice)
(Rj: 24)
8 EVOLUCIJA
Definicija evolucije
Evolucija je znanost o postanku i razvoju ivota na Zemlji
elektrino izbijanje
izlaz vode
(hladilo)
ulaz vode
zagrijana voda
voda s organskim tvarima
Millerov pokus
228
Svemir je imao svoj poetak i proao je tzv. kozmiku evoluciju ona je zapoela tzv.
Velikim praskom prije oko 13 milijardi godina. Starost sunevog sustava je oko 5 milijardi
godina. Zemlja je vjerojatno nastala spajanjem nekoliko manjih planeta koji su se oblikovali
od praine i plinova prije 4.8 milijardi godina.
Protobionti
Probionti su kuglaste nakupine organskih makromolekula s dvoslojnom membranom. Smatra
se da je takav mogao biti prvi oblik ivota. Osobine probionta: probionti su "jednostanini"
(prostor obavijen membranom moe se smatrati prvobitnom stanicom), "prokarioti" (nisu
unutranjim membranama podijeljeni na odjeljke organele), heterotrofni (mogu kroz
membranu uzimati tvari iz okolia, mogu sadravati enzime koji razgradnjom nekih od tih
tvari oslobaaju energiju), anaerobni (opstaju u okoliu u kojem nema molekula kisika).
229
Filogenija je znanost (grana biologije) koja prouava evolucijske odnose izmeu vrsta, prati
postanak ivih bia od zajednikoga pretka. Organizmi su se uglavnom razvijali od
jednostavnijih prema sloenijima: prvo prokarioti pa eukarioti, jednostanini pa viestanini,
beskraljenjaci pa kraljenjaci, vodeni pa kopneni, poikilotermni (ribe, vodozemci, gmazovi)
pa homeotermni (sisavci, ptice), ovjek je jedna od najmlaih vrsta. Za detaljniji filogenijski
prikaz bioloke evolucije vidi Geoloke ere Zemljine prolosti.
b. Dokazi evolucije
Dokazi iz biogeografije:
Biogeografija prouava raspored ivih organizama na Zemlji. Geografska rasprostrajenost
upuuje na dogaanja u prolosti. Npr. tigrove nalazimo samo u Aziji, lavove samo u Africi,
ljenjivce u Americi. Specifina je fauna Australije i Novog Zelanda (ti su se dijelovi rano
odvojili od ostalih) bogata fauna tobolara i jednootvora
Dokazi iz paleontologije
Paleontologija je znanost koja prouava fosilne ostatke ivih bia na Zemlji (fosile)
opipljivi dokazi evolucije ostaci nekad ivuih organizama i njihovih aktivnosti (ljuske,
jaja, izmet, otisak stopala)
Fosili nastaju procesom fosilizacije koja se manifestira na vie naina
Okamenjivanje (petrifikacija) zamjena organskih tvari anorganskim (CaCO3, SiO2)
Pougljenjivanje (karbonizacija) nepotpuna oksidacija tvari pod visokim tlakom. Tako
esto nastaju fosili biljaka
Bitumenizacija biljni materijal prekrije voda, bez kisika
Konzerviranje ouvanje materijala pri visokim (mumificiranje) ili niskim
(smrzavanje) temperaturama
Otiskivanje nastanak otiska u stijeni
Inkrustacija na povrini organskog ostatka se istaloi mineralna kora od aragonita,
kalcita ili kremena
230
IVI FOSILI vrste ili skupine organizama koje se nisu uope ili su se vrlo malo mijenjale
tijekom milijuna godina. ivotinjski predstavnici: resoperke, crvene pande, krokodili, indijska
laica; biljni: ginko, neke paprtati, velviija, cikade
RAZVOJNI NIZ uzastopni prijelazni oblici mogu se pratiti postpune promjene neke vrste ili
skupine organizama. Poznati su razvojni nazovi konja i slona. Razvojni niz barskog pua
ogrca: stariji oblici imaju glatku kuicu, a mlau sve kvrgaviju
231
miocen postaju
oligocen dominantni
eocen
paleocen
mezozoik kreda izumiru mnoge
vrste; cvjetnice,
vrhunac
F dinosaura
A jura prve ptice,
N irenje dinosaura
E trijas prvi dinosauri i
R sisavci
O paleozoik perm izumiru trilobiti i
Z mnoge druge
O morske ivotinje
I karbon ire se insekti;
K javljaju se prvi
gmazovi; velike
primitivne
drvenaste biljke
(prapapratnjae)
devon prvi vodozemci
silur prvi fosili
kopnenih biljaka
ordovcij prve ribe
kambrij prvi organizmi s
oklopom,
dominiraju
trilobiti
P proterozoik eukarioti i pred
R kraj prvi
E viestanini
234
K organizmi
A (beskraljenjaci)
M
B arheozoik prva pojava
R ivota:
I prokarioti;
J jednostavna
jednostanina
bia i alge
*Eoni i epohe se nee ispitivati
trilobiti amoniti
perje
dugaak
rep s
kraljecima
praptica
236
Postanak sisavaca
Prvi sisavci su se mogli razviti iz drevnih gmazova (zvjerogmazova) oni su bili maleni
poput mia, a hodali su etveronoke. Prvi sisavci pojavili su se neto prije nego praptice.
Temeljne sile evolucije: mutacije, genetiki (genski) drift (skretanje), izolacija i prirodna
selekcija. Mutacije dovode do promjena u genomu pojedinih organizama koje mogu
uzrokovati promjene osobina tih organizama. Te promjene su nasljedne i mogu se odrati i
proiriti u populaciji prirodnom selekcijom ako svojim nositeljima olakavaju preivljavanje i
razmnoavanje u uvjetima okolia (nositelji neke mutacije due preivljavaju i imaju vie
potomaka, od kojih mnogi takoer nose tu mutaciju) ili genetikim driftom ako se od glavne
populacije odvoji manja populacija u kojoj sluajno veina ili svi nose neku mutaciju. Izolacija
237
neke populacije od ostalih pripadnika te vrste (tako da imaju potomstvo samo meusobno, a
ne s ostatkom izvorne vrste) tijekom puno generacija dovodi do nakupljanja sve vie razliitih
mutacija u izoliranoj populaciji, koja zbog toga postupno postane nova vrsta (vie se ne moe
dati plodno potomstvo parenjem s izvornom vrstom).
GENETIKI DRIFT
Dogaa se u malim populacijama u kojima se neki mutirani gen moe odrati ili
izgubiti suprotno pravilima selekcije. Genetiko skretanje (drift) dovodi do
neoekivanih i skokovitih promjena u uestalosti pojedinih alela. Genetiki drift je est
uslijed promjene okolinih uvjeta, tj. zbog promjene okolia moe se dogoditi da aleli
koji nisu bili posebno popularni najednom postanu izrazito povoljni te mogu
osigurati preivljavanje populacije ili ak vrste.
Na crteu je prikazana populacija kornjaa. Zelena boja odreene je dominantnim alelom B, a crna
recesivnim alelom b. Ako ishodinu populaciju (a) napuste jedinke koje ne sadre alel B i utemelje novu
populaciju (b), u genskoj zalihi nove populacije nee biti alela B.
IZOLACIJSKI MEHANIZMI
Niz mehanizama kojima su vrste izolirane u procesu reprodukcije. Izolacijski
mehanizmi zatiuju genetiki integritet vrste. Ona sprjeavaju krianje raznih vrsta.
238
KONVERGENTNA EVOLUCIJA
Pojava da pripadnici nesrodnih vrsta u istim uvjetima okolia stjeu sline prilagodbe
(analogne organe) npr. morski pas (riba) i dupin (sisavac): oblik tijela, peraje
DIVERGENTNA EVOLUCIJA
Razvoj nekoliko razliitih vrsta iz jedne npr. Darwin je na otoju Galapagos otkrio
mnogo vrsta zeba koje su se razvile iz zajednikog pretka koji je doletio s kopna, a
razlikuju se oblikom kljuna ovisno o ishrani (kukci, sjemenke, nektar...)
ALOPATRIJSKA SPECIJACIJA
Dogaa se kod populacija koje se ne mijeaju jer ih razdvaja neka prirodna barijera (rijeka,
planina). S vremenom genetske promjene u prostornu izoliranih populacija jedne vrste sve su
vee pa dolazi i do reproduktivne izolacije u tom sluaju kaemo da je nastala nova vrsta.
239
SIMPATRIJSKA SPECIJACIJA
Populacije iji se ivotni prostori preklapaju, ali meu njima nema kontakta zbog razliitog
ponaanja ili vremena sazrijevanja gonada, npr. u nekih Drosophila (vinskih muica) koje ive
na istom podruju, zbog razliite frekvencije zvuka, nema parenja izmeu dviju populacija
hibridi su rijetki. U biljaka simpatrijske specijacije nastaju polipolidijom, npr. krianjem su u
prirodi (ili djelovanjem ovjeka u zaecima poljoprivrede) nastale tetraploidne pa
heksaploidne vrste penice koje nisu mogle dati potomstvo s roditeljskim diploidnim vrstama,
ali daju potomstvo same sa sobom.
geografska barijera
Sukcesivna evolucija
Sukcesivna evolucija oznaava kolebanja u sastavu gena, tj. male nasljedne
promjene u genofondu (zaliha gena) neke populacije iz narataja u narataj
dolazi do kolebanja omjera homozigotnih i heterozigotnih jedinki. Ovim tipom
evolucije ne nastaju nove vrste, nego samo nestabilni genotipovi. Ipak na due
vrijeme moe doi do znaajne fenotipske razlike
241
d. Evolucija ovjeka
Primati
Rod ovjeka (Homo) ubraja se u razred sisavaca (Mammalia). Primati su red
razreda sisavaca.
Dokazi da ovjek potjee od izumrlih primata: slinost u grai tijela, dokazi iz
paleontologije, dokazi molekularne biologije (impanze su genetski i po nekim
bjelanevinama sliniji ljudima nego drugim primatima)
ETAPA OSOBINE
Australopitek Prije 4 milijuna godina, hodali uspravno
(Australopithecus africanus), volumen
mozga kao vii majmuni, nepce izdueno
kao u majmuna, zdjelica iroka i plosnata,
nisu izraivali oruje, ali su ga
upotrebljavali
Homo habilis Izrauje oruje, poinje se razvijati govor
Homo erectus Vii od 1.50 metra, posve uspravni, bolje
izrauje oruje, grade nastambe, veliki
mozak usporedive veliine s dananjim,
neke primitivne karakteristike (nisko elo,
jaki nadoni lukovi, masivne lubanje)
Neandertalac Izrauje orue, upotrebljava vatru, mrtve
sahranjiva uz posebne obrede
Kromanjonac Dananji ovjek njegov je neposredni
242
Nastanak rasa
Na razliitim krajevima svijeta zasebno su se razvile genotipski i fenotipski djelomino
razliite populacije ljudi ovisno o klimatskim uvjetima, ne zna se kad su se tono
odvojile od zajednikog pretka, nisu razliite vrste (vjerojatno ak ni prave podvrste),
meu njima je u svim razdobljima bilo razmjene gena. Ne postoji bioloka osnova
koja bi upuivala da su ljudi razliitih rasa razliito vrijedni rasizam nije bioloki
opravdan. Meu ljudima s razliitih krajeva svijeta koje smatramo pripadnicima iste
rase mogu postojati i vee bioloke razlike nego meu onima koje smatramo
pripadnicima razliitih rasa.
EKOLOGIJA
biosfera
Ekoloka nia je poloaj neke vrste (ili populacije, jedinke itd.) u ekosustavu, nain na
koji ona ivi i ostvaruje svoje ivotne potrebe, uloga u prometu tvari i energije
(pojednostavljeno je definirana samo kao poloaj vrste u hranidbenoj mrei, ali puna
definicija ukljuuje sve ivotne aspekte). Moe se definirati i kao skup svih ekolokih
valencija neke vrste.
Primjer: djetli se hrani kukcima iz kore drveta, gnijezdi se u rupi koju pritom
izdubi, ivi samo u odreenom rasponu temperatura, nadmorskih visina...
Biljna zajednica (fitocenoza) je skup populacija biljnih organizama na odreenom prostoru
(dio biocenoze koji ine samo biljke) npr. svo drvee i nisko raslinje u nekoj umi
ivotinjska zajednica (zoocenoza) je skup populacija ivotinjskih organizama na odreenom
prostoru (dio biocenoze koji ine samo ivotinje) npr. sve ribe, vodozemci, puevi, kukci
itd. u nekom jezeru
Fauna je skup svih ivotinjskih vrsta nekog podruja (sistematski pojam)
Flora je skup svih biljnih vrsta nekog podruja (sistematski pojam)
Vegetacija je skup svih biljnih zajednica (fitocenoza) nekog podruja (ekoloki pojam)
245
Areal ili podruje rasprostranjenosti (odreene vrste ili druge sistematske kategorije ili
ivotne zajednice) je skup svih stanita na kojima ta vrsta itd. ivi
Endem je vrsta (ili druga sistematska kategorija) koja naseljava samo malo, ogranieno
podruje npr. u dijelovima Hrvatske biljke dubrovaka zeina, hrvatska sibireja,
velebitska degenija; vodozemac ovjeja ribica
ovjeja ribica
Kozmopolit je vrsta (ili druga sistematska kategorija) koja naseljava vrlo iroki raspon
stanita. Kozmopolit ima vrlo iroku ekoloku valenciju moe ivjeti u raznolikim
ivotnim uvjetima. Primjeri kozmopolita: liajevi, lisica, maslaak
Ekoloki minimum je donja granica intenziteta jednog ekolokog imbenika (npr.
temperatura, vlanost, svjetlost) pri kojoj je jo mogua egzistencija odreene organske
vrste npr. 0C je ekoloki minimum temperature za slatkovodne organizme jer se
ispod te temperature voda smrzne pa oni ne mogu preivjeti
Ekoloki maksimum je gornja granica intenziteta jednog ekolokog imbenika pri
kojoj je jo mogua egzistencija odreene organske vrste npr. maksimalna
koncentracija iona nekog tekog metala u vodi pri kojoj neka vodena vrsta moe
opstajati u toj vodi
246
metabolizma, npr. polarni medvjedi i sl. u polarnim podrujima), bolje podnoenje sezonskih
klimatskih promjena, npr. mogunost prezimljavanja u umjerenim podrujima bez prekida
aktivnosti i zavlaenja u skrovita mjesta (npr. ptice stanarice kao to su kod nas vrabac i
golub)
Vanost temperature za odvijanje ivotnih procesa u organizmima: veina
enzima nunih za metabolike procese aktivni su samo u uskom temperaturnom
rasponu pa se ako se temperatura unutar organizma previe snizi ili povisi ivotni
procesi ne mogu odvijati i organizmi ugibaju
Primjeri prilagodbi stablaica umjerenog podruja na preivljavanje hladnog
razdoblja godine: odbacivanje listova (listopadno drvee), preivljavanje u
podzemnim organima (trajnice = dvo i viegodinje zeljaste biljke) ili u obliku
sjemenke (jednogodinje biljke)
Prilagodbe homeotermnih ivotinja na sezonsku promjenu temperature u
okoliu:
mitarenje (ptice gube dio perja) / linjanje (sisavci gube dio dlaka) u
proljee kad temperature postaju vie
zimski san mirovanje tijekom najhladnijeg dijela godine (usporavanje
metabolizma radi tednje energije)
Prilagodbe biljaka na koliinu vode i vlage u stanitu:
biljke vlanih stanita npr. abnjak veliki listovi, vrlo tanke epiderme,
mnogo pui, pui esto izboene
biljke sunih stanita npr. kaktusi, agave mali, dlakavi, koasti listovi ili
bodlje umjesto lia, pohrana priuvne vode u zadebljaloj nadzemnoj stabljici
(biljke koje imaju takvu stabljiku nazivaju se sukulenti) ili u podzemnom dijelu
(primjeri podzemnih stabljika: lukovica, gomolj), pui u udubinama
Prilagodbe kopnenih ivotinja za ivot na kopnu:
organi za disanje kisika iz zraka (kukci uzdunice, kopneni kraljenjaci
plua)
zatita povrine tijela od isuivanja (kukci hitinska kutikula, kopneni
kraljenjaci koa)
organi za kretanje po tlu (i zraku) (noge, krila)
Prilagodbe ivotinja razliitim svjetlosnim uvjetima u okoliu:
248
dnevne (diuralne) ivotinje aktivne danju npr. guterice, veina ptica dobro
razvijen dnevni vid, mehanizmi za hlaenje tijela ako ive u vruim podrujima
none (nokturalne) ivotinje aktivne nou npr. imi, sova imaju oi posebno
osjetljive na svjetlo (esto vrlo velike), vide u infracrvenom podruju i/ili imaju
osobito razvijena druga osjetila a ne vid
ivotinje koje mogu biti aktivne i danju i nou npr. voluharica, maka oi koje se
mogu prilagoditi i velikoj i maloj osvjetljenosti (veliki raspon regulacije veliine
zjenice)
* ivotinje aktivne samo u sumrak/zoru npr. srna
ivotinje koje ive u prostorima do kojih ne dopire svjetlo (morske dubine, spilje)
npr. ovjeja ribica slijepe, neobojene, razvijena druga osjetila (njuh, sluh)
bogomoljka
letilist
Prilagodbe grabeljivaca:
ptica grabljivica (jastreb): razvijen vid osobito za odreene obrasce boja i oblika
(plijen), kljun, pande
zvijer (vuk): razvijen njuh osobito za miris plijena, lovi u oporu, zubi
Prilagodbe plijena za zatitu od grabeljivaca:
sisavci biljojedi (zec, srna): razvijena osjetila (vid, njuh, sluh), brzo kretanje, ivot u
skupinama, zatitna obojenost (stapanje s okoliem), nepotpuno spavanje
Naini izraavanja gustoe populacije
brojem (ili masom biomasom) jedinki na jedinici povrine (ili volumena u
vodenim ekosustavima)
brojkama od 1 (rijetka vrsta) do 5 (vrlo brojna vrsta)
Kako odnosi izmeu jedinki iste vrste utjeu na brojnost/ gustou populacije
reproduktivni potencijal (sposobnost razmnoavanja) i kompeticija (nadmetanje za hranu,
ivotni prostor i sl.): na jednom stanitu moe ivjeti samo ogranieni broj jedinki neke vrste
(koliki je taj broj, ovisi o raspoloivoj hrani i drugim uvjetima stanita)
251
visoko drvee
srednje visoko drvee
nisko drvee
grmolika vegetacija
zeljaste biljke
tlo organski ostaci (ponajvie otpalo lie)
tropske ume imaju najvie slojeva
Sukcesija je niz promjena biocenoza na nekom stanitu u odreenom vremenskom
razdoblju. Primjeri sukcesija su: zaratavanje jezera (prirodni proces, ali unos fosfata
i nitrata iz umjetnih gnojiva i sl. moe ga prekomjerno ubrzati; poveava se koliina
organskih tvari u vodi, raste sve vie algi i vodenih biljaka, ijim odumiranjem nastaje
tlo, jezero postaje plie i naposlijetku nestaje), obnavljanje ume nakon poara
(postupno izrasta prvo nisko raslinje pa grmlje pa drvee)
Sukcesije nastaju prirodno, ali esto i djelovanjem ovjeka (krenje uma,
melioracija, poari, zagaenje voda...)
Sezonske promjene u biocenozi u skladu s klimatskim promjenama
jesen/zima (zahlaenje) gubitak klorofila (zelene boje) i odumiranje te opadanje
lia s drvea, ugibanje jednogodinjih biljaka i nadzemnih dijelova viegodinjih
zeljastih biljaka
proljee/ljeto (zatopljenje) pupanje, listanje, cvjetanje, klijanje
Glavni tipovi (kopnenih) bioma i klimatske prilike podruja na kojima se prostiru:
tundra polarna klima
tajga ume etinjaa hladna kontinentalna klima
uma umjerenog pojasa vazdazelene i kontinentalne umjerena kontinentalna
klima
mediteranska vegetacija u suhim ili polusuhim primorskim podrujima umjerenog
pojasa (mediteranska klima)
travnjak travnjaci umjerenog pojasa (stepa, prerija, pampa) i tropskog pojasa
(savana)
tropska kina uma topla i vlana tropska (ekvatorijalna) klima
pustinja u podrujima s vrlo malom koliinom padalina (vlage) u svim klimatskim
pojasevima (tople i hladne pustinje)
253
Horizontalni (ovisno o geografskoj irini; na visini 0100 m nad morem) raspored biljnog
pokrova ovisno o klimatskim prilikama (od polova prema ekvatoru): ledenjaci (bez biljnog
pokrova), tundre (mahovine, liajevi), tajge (crnogorine ume), listopadne ume umjerenog
pojasa (odnosno stepe, polupustinje, pustinje ovisno o vlanosti) i primorske vazdazelene
ume, oko ekvatora tropske vlane ume (praume)
Vertikalni (ovisno o nadmorskoj visini; u umjerenom pojasu, npr. Hrvatska) raspored
biljnog pokrova ovisno o klimatskim prilikama (odozdo prema gore): travnjaci, hrastove
ume, bukove ume, mijeane ume bukve i jele , pretplaninske bukove ume, planinske
ikare, planinski bor (krivulj), planinski travnjaci (panjaci), zona vjenog snijega i leda (bez
biljnog pokrova)
Proizvoai su svi autotrofni organizmi (prvenstveno zelene biljke) koji proizvode organsku
tvar koristei Sunevu energiju (fotosintezom)
Potroai su heterotrofni organizmi koji se hrane proizvoaima ili drugim potroaima i
koriste dio tako dobivene energije za svoje metabolike procese (ta energija u obliku topline
naputa ekosustav)
Glavni tipovi potroaa: biljojedi (primarni potroai), mesojedi i svejedi
Razlagai su saprofiti koji razgrauju tijela uginulih organizama tako vraaju hranjive tvari u
ciklus, ime omoguuju rast i razvoj proizvoaa. Razlagai su prvenstveno bakterije.
Prehrambena piramida s obzirom na broj i biomasu te koliinu energije na pojedinoj
prehrambenoj razini: na niim razinama (proizvoai pa primarni potroai...) vei je broj
organizama, biomasa i koliina energije
254
tercijarni potroai
sekundarni potroai
primarni potroai
broj organizama,
proizvoai
biomasa, koliina
energije...
primarni
proizvoai
potroai
(autotrofni)
sekundarni
razlagai potroai
tercijarni
potroai
Protjecanje energije: autotrofi veu dio Suneve energije u organske molekule, na svakom se
stupnju dio energije "gubi", pretvara u toplinu (troi za ivotne procese organizama)
sunce
primarni
proizvoai potroai
(autotrofni)
sekundarni
potroai
razlagai
tercijarni
potroai
256
CO2 disanje
disanje
fotosinteza
zelene ivotinje
(autotrofne) (heterotrofni
biljke ishrana ivotinja organizmi)
uginuli
organizmi
bakterije (saprofiti)
257
Ugroene biljne i ivotinjske vrste te ekosustav u cjelini treba tititi zakonom jer veina
ljudi nee na to samovoljno paziti nautrb profita i udobnosti. Ugroene vrste treba tititi
kako bi se sauvala bioraznolikost (danas je ugroen jako velik broj vrsta) i prirodna
ravnotea (ispranjene ekoloke nie zbog izumiranja mogu naruiti ravnoteu tj. negativno
utjecati na druge vrste koje su s tom vrstom u meuodnosima). Odnosi u ekosustavu tako su
sveobuhvatni i sloeni da uvijek treba tititi ekosustav u cjelini, tako je hrvatskim zakonom o
zatiti prirode propisano da se zatita prirode provodi na 100% povrine Republike Hrvatske.
Izvori hrane (npr. plodno tlo), pitke vode, energije (npr. fosilna goriva) i sirovina (npr.
metala) na Zemlji su ogranieni (nee ih biti dovoljno za sve ako ljudi bude jo vie za sada
su nedostaci uzrokovani samo time to nisu pravilno rasporeeni), pa stoga u novije doba
nagli rast ljudske populacije i urbanizacija sve vie ugroavaju budunost ljudske i drugih
vrsta
nagli rast ljudske populacije vidi utjecaji na brojnost ljudske populacije
urbanizacija porast gradova i poveanje udjela gradskog stanovnitva gradovi su
ovisni o unosu sirovina izvana (prehrambeni proizvodi, materijal za izgradnju,
elektrina energija...) i veliki izvor oneienja (otpada) pa lokalno i globalno
optereuju kruenje tvari i energije te nepovoljno utjeu na biosferu
Vanost zamjene fosilnih izvora energije alternativnim (vjetar, solarna energija
i sl.): fosilna goriva (ugljen, nafta, zemni plin) su neobnovljivi izvori energije (nastaju
vrlo dugotrajnim procesima u Zemljinoj kori pa kad ih ovjeanstvo jednom iscrpi, vie
ih u ljudskim razmjerima nee biti) a potrebna su i za druge industrijske potrebe (npr.
proizvodnja plastike iz nafte) i stoga predragocjena za izgaranje koje nije niti osobito
energetski uinkovito, te njihovim izgaranjem nastaju tetni plinovi i aa koji
zagauju okoli (uinak staklenika, kisele kie), zato treba raditi na unapreivanju
tehnologija i irenju upotrebe alternativnih, prvenstveno obnovljivih izvora energije
(vjetar, Sunce, gibanja vode, biogoriva...)
Ekonomska i ekoloka vanost izdvajanja sekundarnih sirovina iz otpada
(papir, staklo, metal, tekstil): takve se sirovine onda mogu ponovo iskoristiti
(reciklirati) za daljnju proizvodnju to smanjuje trokove (ekonomska vanost) i
potrebu za uzimanjem primarnih sirovina (drvo, voda, rude...) iz prirode te oneienje
pri proizvodnji (ekoloka vanost)
260
Zatita voda i zraka je globalni problem jer su kruenjem vode i gibanjem zranih
struja sve svjetske vode odnosno svi dijelovi zranog omotaa povezani, oneienje se
tako moe daleko proiriti
Nacionalni parkovi Hrvatske: Plitvika jezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati,
Brijuni, Krka, Sjeverni Velebit
Parkovi prirode u Hrvatskoj: Telaica, Velebit, Kopaki rit, Vransko jezero, umberak
i Samoborsko gorje, Biokovo, Lonjsko polje, Papuk, Uka, Lastovsko otoje, zapadni dio
Medvednice
Primjeri zakonom zatienih biljaka u Hrvatskoj: visibaba, ciklama, velebitska degenija,
dubrovaka zeina)
Primjeri zakonom zatienih ivotinja u Hrvatskoj: vuk, vidra, sredozemna medvjedica,
ptice grabljivice i movarice
sredozemna medvjedica
Posljedice unoenja stranih vrsta: strane vrste mogu se prekomjerno razmnoiti (jer u
novom okoliu nemaju prirodnih neprijatelja predatora i parazita) i naruiti prirodnu
ravnoteu na tetu autohtonih vrsta primjeri: mungos na Mljetu (poetkom 20. st. doveden
iz Indije kao prirodni neprijatelj zmija (poskoka), ali proirio se i na druge otoke i kopno te se
prehranjuje i drugim ivotinjama i biljkama), kaulerpa u Jadranu (vidi zelene alge)
261
mungos kaulerpa
zemlje u razvoju
razvijene zemlje
Prije izgradnje proizvodnih, prometnih i drugih objekata (tvornice, ceste, naselja...) potrebno
je izraditi ekoloku studiju istraivanje moguih utjecaja tog objekta (samog procesa
izgradnje i njegove kasnije funkcije) na ekosustav, kako bi se pri izgradnji i upotrebi objekta
uzele u obzir mjere kojima se nepovoljni utjecaji to vie smanjuju (ugradnja ureaja za
proiavanje otpadne vode, ograivanje cesta kako divlja ne bi istravala na njih, sjea
samo onoliko ume koliko je nuno...) ili u sluaju prevelike neotklonjive ekoloke opasnosti
od izgradnje odustalo
264
CILJEVI POKUSA:
- utvrditi dvije vrste kroba (asimilacijski i rezervni) u biljkama
- utvrditi prisutnost kroba u namirnicama
- objasniti da se krob dokazuje Lugolovom otopinom u namirnicama
- uoiti promjenu boje
- opisati nastanak kroba u biljkama
MATERIJAL I PRIBOR:
eer, ria, sjemenka graha, gomolj krumpira, tjestenina, kruh, komadi margarina, Lugolova
otopina, kapaljka, Petrijeve zdjelice
POSTUPAK:
Navedeni materijal rasporedite na poklopcu Petrijeve zdjelice, kapnite nekoliko kapi
Lugolove otopine. Reakciju oznaite znakom (-) ako se boja ne promijeni, a znakom (+) ako se
pojavi druga boja.
REZULTAT:
Unesite (-) ili (+) ovisno o promjeni boje
eer -
ria +
sjemenka graha +
gomolj krumpira +
tjestenina +
kruh +
margarin -
PITANJA:
1. Koje od navedenih tvari sadre krob? Po emu ste to zakljuili?
krob sadre ria, sjemenka graha, gomolj krumpira, tjestenina i kruh. To se zakljuuje po
promjeni boje Lugolove otopine (otopine joda i kalijeva jodida) iz utosmee u tamnoplavu.
265
CILJ POKUSA:
- utvrditi koji su uzroci zgruavanja ili koagulacije bjelanevina u mlijeku i bjelanjku
- povezati koagulaciju s denaturacijom bjelanevina
MATERIJAL I PRIBOR:
Epruveta, drvena tipaljka, 2 satna stakla, kapaljka, stakleni tapi, plamenik, bjelanjak,
mlijeko, razrijeena octena kiselina (ocat) (ili limunov sok).
POSTUPAK:
1. Na jedno satno staklo stavite malo mlijeka, a na drugo malo bjelanjka. Zatim na oba
kapnite nekoliko kapi octene kiseline i promjeajte staklenim tapiem.
2. U epruvetu stavite malo bjelanjka zagrijavajte ga drei epruvetu tipaljkom iznad
plamena. To ponovite i s miljekom.
PITANJA:
1. to se dogodilo s mlijekom i bjelanjkom djelovanjem kiseline, a to djelovanjem
visokih temperatura?
U oba sluaja dogodila se koagulacija (denaturacija) bjelanevina.
2. Kako nazivamo bjelanevine iz mlijeka?
Najzastupljenija bjelanevina u mlijeku je kazein (po funkciji emulgator omoguuje
stabilnost emulzije vode i masti od koje se mlijeko sastoji).
3. Zato je mlijeko visokovrijedna namirnica? Koji mineral sadri mlijeko?
Jer sadri vane bjelanevine, masti, mlijeni eer, vitamine i minerale. Ponajvie
kalcij.
4. to moe dovesti do denaturacije bjelanevina?
Jake kiseline i luine, ioni tekih metala, visoke temperature, neka organska otapala i
drugi otrovi, mehaniki rad ("tuenje" bjelanka).
266
CILJ POKUSA:
- Promatrati leukoplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih
- Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze leukoplasti
- Pronai i opisati amiloplaste
MATERIJAL I PRIBOR:
Gomolj krumpira, Lugolova otopina, alkohol, pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop,
britvica
POSTUPAK:
S krumpirova gomolja odstruite periderm tamne boje i od stanija koje se nalazi ispod njega
nainite tanke prereze. Osim njenih leukoplasta, opaaju se mala zrnca kroba, a katkad i
kristaloidi bjelanevina u obliku kocke.
Slika: krobna zrnca (neobojena i obojena Lugolovom otopinom)
267
PITANJA:
1. Mogu li leukoplasti prelaziti u druge plastide? U kojim uvjetima?
Leukoplasti mogu prelaziti u druge plastide, npr. u kloroplaste kad su stanice u kojima
se nalaze izloene sunevoj svjetlosti (ozelenjavanje gomolja krumpira).
2. Gdje se stvaraju krobna zrnca?
U plastidima (u kloroplastima fotosintezom nastaje glukoza, koja se polimerizira u
krob najvie u amiloplastima).
268
CILJ POKUSA:
- Promatrati kromoplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih
- Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze kromoplasti
- Navesti bojila u kromoplastima
MATERIJAL I PRIBOR:
Plod rajice i plod rue (ili korijen mrkve ili cvat ili cvijet ljekovitog maslaka), britvica,
pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop
POSTUPAK:
Izreite komadi ploda zrele rajice, ogulite joj koru, zgnjeite je i malo zgnjeene mase
razmutite u kapljici vode na predmetnom stakalcu. Poklopite pokrovnicom i mikroskopirajte.
Nainite slian preparat s plodom rue.
PITANJA:
1. Mikroskopski usporedi kromoplaste u plodu rajice i plodu rue.
Kromoplasti u plodu rajice i ipku rue razlikuju se oblikom: kod rajice su okrugli, a
kod ipka razliita nepravilna oblika.
269
CILJ POKUSA:
- Promatrati kloroplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih
- Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze kloroplasti
- Navesti bojila u kloroplastima
MATERIJAL I PRIBOR:
Mahovina, neka alga (Spirogira) ili bilo koji zeleni dio biljke (npr. vrlo mladi list paroge),
britvica, pinceta, kapaljka, pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop
POSTUPAK:
S bilo kojeg dijela neke zelene biljke napravite tanki prerez, stavite ga u kap vode na
predmetno stakalce, poklopite pokrovnim stakalcem i mikroskopirajte pod malim i srednjim
poveanjem.
PITANJA:
1. Usporedite izgled i grau kloroplasta pod svjetlosnim i elektronskim mikroskopom.
Pod svjetlosnim mikroskopom vide se cijeli kloroplasti kao zelene kuglice u
stanicama, a pod elektronskim mikroskopom vidi se unutranja struktura
(ultrastruktura) kloroplasta.
271
CILJ POKUSA:
- usporediti osmozu i difuziju
- objasniti osmozu na temelju pokusa s mrkvom
- utvrditi promjene u razliitim koncentracijama otopina
MATERIJAL I PRIBOR:
korijen mrkve, no, aa, sol
POSTUPAK:
Izdubite korijen mrkve. Paljivo stavite korijen u posudu (au) s vodom tako da pri
postavljanju pokusa voda ne ue u udubinu. Udubinu ispunite solju. Oitajte rezultate nakon
pola sata.
PITANJA:
1. to se dogodilo u udubini korijena mrkve?
Sol se otopila i udubina se ispunila vodom.
2. Zato mrkva gubi vrstou?
Zbog izlaska vode iz stanica smanjuje se turgorski tlak u njima.
274