You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: ODJEK - Revija za umjetnost, nauku i drutvena pitanja

ODJEK - Journal for Art, Science and Social Issues

Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): Daniel Binswanger
Title: Foucaultova politika filozofija
Foucault's political philosophy
Issue: 1-2/2012
Citation Daniel Binswanger. "Foucaultova politika filozofija". ODJEK - Revija za umjetnost, nauku i
style: drutvena pitanja 1-2:74-77.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=6686
CEEOL copyright 2017
74 RAZMATRANJA
Foucaultova
politika filozofija
Daniel Binswanger
to se motiva tie koji me vodio, on je vrlo jednosta-
vanTo je radoznalost jedina vrsta radoznalosti,
u svakom sluaju, koju vrijedi prakticirati s neto
upornosti: ne ona koja tei za asmiliranjem onoga
to valja spoznati, ve ona koja doputa da se odljubimo od
sebe samih. to bi vrijedilo navaljivanje spoznavanja ako bi
ono jedino osiguravalo stjecanje znanja a ne bi omoguivalo
u izvjesnoj mjeri, i koliko je to mogue, gubljenje-lutanje ono-
ga koji spoznaje?
Ovi redovi potjeu iz predgovora drugom tomu Povijesti
seksualnosti pod naslovom Upotreba uitaka. Njih je promu-
klim glasom izgovarao Gilles Deleuze jednog lipanjskog ju-
tra 1984. godine u dvoritu bolnice Piti-Salptrire. Velika-
ni parike filozofije tu su se sastali kako bi odali posljednju
poast preminulom Michelu Foucaultu.
Foucaultova radoznalost ini se da u pravom smislu nije
poznavala granice. Njegova je erudicija bila raskona, nje-
gova sposobnost transformacije zapanjujua, njegova polja
rada bezbrojna. Kao povjesniar psihijatrije i posvuda, kao
neumorni analitiar moi i discipliniranih tehnika, kao pro-
fesor Povijesti misaonih sistema, poput raunarskog tomo-
grafa visoke rezolucije pravio je rezove kroz znanost i povi-
jest filozofiju Zapada.
Foucault je moda vie nego itko doprinio promjeni sa-
danjih humanistikih i drutvenih znanosti. Bio je osniva
(i nedostian vrhunac) suvremenih studija kulture. Ameri-
kom feminizmu i politii razlike udario je teorijske teme-
lje. Otvorio je historiografiji seksualnih identiteta i pitanjima
roda vrata sveuilita. Pripravio je put na kojemu su queer-
studies i teorijski radovi o homoseksualnosti uspjeli dostii
svoj dananji akademski status.
Do danas je Foucault najvanija ikona postmarksisti-
kog intelektualizma ljevice. O na elavoj oianoj glavi s ui-
ma imia ispreda se legenda, s malo profesorske smjer-
ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.
CEEOL copyright 2017
nosti i puno rockandrolla. Mjerodavni lanci amerikih aka-
demaca posveeni su pitanju kakvu je ulogu igralo konzu-
miranje LSD-a za Foucaultov pojam filozofskog graninog
iskustva. Najkasnije od kada je homo-dendi Herv Guilbert,
koji je 1991. preminuo od AIDS-a, u svojim romanima opisao
kakvu je prominentnu ulogu njegov bliski prijatelj Foucault
igrao na parikoj S/M sceni, spadaju u vrue anegdote goto-
vo u mainstreem Foucault-filologije. Bjelodano je da je filo-
zof imao posebnu naklonost prema lancima i na krovu viso-
ko uvaene cole Normale Suprieure u Rue dUlm, izgleda
da je bilo posve neoekivanih priredbi.
Ipak, unato auri avangarde i subverzije ne postoji nije-
dan drugi predstavnik franchtheory koji je posve neovisno
o pitanju Zeitgeist-a, politike i javnog mnijenja osigurao sebi
kao istraivau i znanstveniku tako duboko i dalekoseno
uvaavanje niti Jacques Derrida niti Roland Barthes. ak
i danas, gotovo 40 godina nakon njegova objavljivanja, ni-
jedan povjesniar ideja ne zaobilazi Rijei i stvari, jedno od
glavnih Foucaultovih djela. Takoer ni Jrgen Habermas,
koji je vazda bio nepovjerljiv prema Foucaultovom niean-
skom, kritikom stavu prema prosvjetiteljstvu, mora odati
njegovim prijelomnim povijesnim studijama najvee zaslu-
ge. Pa i takvim ljudima goleme erudicije, poput sorbonskog
medievaliste Alaina de Libera ili njegovog berlinskog kole-
ge Wolfganga Hbenera koji se tek svakih nekoliko prije-
stupnih godina poklanjaju pred nadmonijim obrazovanjem
nekog kolege, on je kljuna referencija. Nee biti da je ko-
nani razlog u tome to je on mogao masu vrela obraditi sam
poput nekolicine. Filozofkinja Blandine Kriegel ovako opisu-
je taj genij svojega uitelja: Kada smo ujutro dolazili u Naci-
onalnu biblioteku, Foucault je ve tamo bio. Kada smo uveer
iz nje odlazili, on je i dalje bio posveen radu.
Foucault se gotovo itavog svojega ivota iznurivao pro-
blemom moi. to je bit moi? Koje su povijesne forme nje-
CEEOL copyright 2017
zine institucionalizacije? I ponajprije: koje su tehnike i mo-
dusi ponaanja s kojima pojedinac u svojoj elji i misli moe
umai moi? Gdje je slobodan prostor za istinu i uitak?
Svojim pitanjima je vazda pristupao poseui za kon-
kretnim povijesnim materijalom. Sada je konano publici-
rana na preko tisuu strana Povijest guvernmentaliteta koja
obuhvaa predavanja koja je drao 1978. i 1979. i koja pred-
stavlja najobuhvatniju i najzreliju razradu Foucaultove poli-
tike filozofije. Kasnije nastali spisi o povijesti seksualnosti
takoer se ubrajaju meu vanija djela ovog filozofa. Ona su
meutim posveena ethosu umijea ivljenja i egzistencijal-
nom smislu i samo se posredno tiu politike.
Povijest je guvernmentaliteta teorijska bomba s tek upa-
ljenim fitiljem. Kao i uvijek, Foucault nastoji pisati povijest
sadanjosti, to e rei, s osvrtom na udaljene horizonte mi-
saone tradicije, eli pojmiti preduvjete za ovdje i sada. to je
bit suvremene politike? Kako se vlada naim drutvom? Pre-
davanja ele dati odgovor na ova pitanja. Ne bave se samo
klasicima politike misli od Platona do Humea, nego tako-
er i ekonomskom politikom pod Giscard dEstaingom i ra-
zvitkom socijalne trine ekonomije u Njemakoj od Ludwi-
ga Erharda do Helmuta Schmidta. Foucault koji se itavog
ivota bavio kritikom institucionalne zloupotrebe moi, dr-
avno-policijskom i disciplinarnom represijom, dolazi do
jednog neoekivanog bilanca, koje je mainstream Foucaul-
tovih sljedbenika do sada samo odvano ignorirao. Politiki
je um moderne, kae Foucault, liberalizam.
Mo suvremenog vlasti (Regierungsmacht) odlikuje se
prije svega jednim: njegovim ograniavanjem. Poevi od 18.
stoljea vladati glasi: postaviti interne granice suverenitetu
vlasti. Za to postoje dva suprotna carska puta, koja oba me-
utim imaju svoje korijene u cilju ograniavanja. Ili se drav-
na svemo ograniava od strane pojedinca i njegovih ljud-
skih prava, to je Rousseauov put, ili se pak dravna vlast
limitira putem prorauna o korisnosti (Ntzenkalkl). Kao
najvia zapovijest ne pojavljuje se vie neogranieno obilje
moi suverena, nego uveanje ekonomske produktivnosti.
Ekonomska korist trijumfira nad viim dravnim razlogom
(raison dtat). To je put kojeg su otvorili engleski empiristi.
Racionalni izraz modernog umijea vladanja jesu teorije tr-
ine ekonomije, socijalnijih ili manje socijalnijih varijanti.
Tko eli razumjeti moderni svijet, taj mora itati Von
Hayeka i teoretiare neoliberalizma a ne Marxa ili Althu-
ssera, iji je Foucault bio uenik, ili pak Adorna, s ijom se
drutvenom kritikom Foucaultova misao vazda iznova dovo-
di u svezu. Na vie preko stotinu stranica Foucault rasprav-
lja o njemakom neoliberalizmu takozvanom ordolibera-
lizmu frajburke kole i o njegovu amerikom pandanu.
Neoliberalizam, smatra on, jest najadekvatnija teorija sa-
CEEOL copyright 2017
RAZMATRANJA 75
danjeg umijea vladanja, jer jedna racionalno voena dr-
ava organizira prvenstveno domene njezine nenadleno-
sti (Nichtzustndigkeit). Kako urediti to da se ne vlada od-
vie? To je, prema Foucaultu, veliki problem guvernmentali-
tetnog uma sadanjeg doba. Pojmovna neman guvernmen-
talitet, koju je Foucault iskovao, da se najlake prevesti sa
stil vladanja. Foucault, kojemu su terminoloke lakrdije pri-
je odbojne, ovdje ciljano kreira jedan umjetni termin. Uvodi
guvernmentalitet kao oprenost pojmu dravnosti. Politika
filozofija obolijeva od toga to dravu precjenjuje. Hegel je
vjerovao da je drava subjekt povijesti i dovrenje uma. Li-
beralni teoretiari poput Von Hayeka polaze od toga da dr-
ava nuno naginje hipertrofiji i ima imanentnu sklonost to-
talitarizmu. Obojica se varaju, u dobrom i loom. Drava po
sebi nije nikakav autonomni izvor moi, pie Foucault. Strah
od represivne policijske drave, koji zabrinjava ljeviarsku
kritiku gospodarenja, promauje bitno isto onoliko koliko i
desna fobija od drave.
Za Foucaulta drava nije nita drugo do institucionalno
sedimentiranje razliitih postupaka, naina kojima se ze-
mljama moe upravljati. Engleska filozofija je pruila mo-
dernim demokracijama njezin teorijski instrumentarij, pa
ipak se u Engleskoj od Hobbesa, to znai od 17. stolje-
a, politika filozofija nije vie interesirala za dravu. Veli-
ko pitanje je kako treba upravljati. Tko eli razumjeti mo-
dernu dravu, mora pojmiti razliite guvernmentalitete, sti-
love upravljanja, koji se nalaze u jednom sistemu. Fouca-
ult se prepoznaje ponovo u neoliberalizmu, jer on ogranie-
nje dravne moi uzdie do temeljnog problema. Prebacuje
mu meutim da o dravi ima jedan odvie jednostavan, odvi-
e kompaktan pojam i da precjenjuje njezinu negativnu ulo-
gu. Otuda se poduhvatio povijesne tipologije stila vladanja.
to je cilj dananje drave? Foucault kae: to je jedan dis-
pozitiv sigurnosti koji slui reguliranju populacije. Primarni
problem suvremene politike ne lei u teritorijalnom integri-
tetu, odanosti podanika, svladavanjem odreenih drutve-
nih klasa ili u juristikoj regulaciji prava i obveza. Problem je
u reguliranju stanovnitva u njegovoj cjelini.
Politika mora paziti na to da temeljni drutveno-eko-
nomski podaci odgovaraju. Broj nezaposlenih ne smije biti
odvie velik, natalitet odvie mali. Migracijski tokovi mora-
ju biti pod kontrolom. Politika je postala vrsta umijea sta-
tistikog optimiranja. Kao glavna zadaa drave pokazuje
se jamenje minimalne sigurnosti, jer rizik je pokreta eko-
nomskog i drutvenog razvitka. Konkurencija zahtijeva pro-
duktivnost ali takoer perdefinitionem stvara gubitnike.
Otuda se moraju poduzeti kompenzacijske mjere. Devet-
naesto stoljee, kae Foucault jednom lijepom slikom, do-
nio je svijetu s jedne strane kriminalistiki roman, to e rei
ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.
CEEOL copyright 2017
76 RAZMATRANJA
jednu fascinaciju prijestupnicima i pogibelji, i s druge stra-
ne prva socijalna osiguranja, dakle jednu dravnu zatitu od
novog imperativa ivjeti opasno.
Jedna mjeavina mehanizma zatite i ekonomskog la-
isser-faire: od kraja 18. stoljea politiki um se sastoji od
spoznaja vlastitih granica. Politika filozofija postaje kritika
koja priziva u sjeanje ove granice onima na vlasti. Fouca-
ult objanjava nastajanje jednog samokritikog politikog
uma ne samo promjenom socijalnih i ekonomskih okvira,
nego naelnim pomicanjem naeg naina pristupa svijetu.
Nastajanje nove racionalnosti postupaka vladanja pada ot-
prilike u vrijeme Kritike istog uma Immanuela Kanta. Kant
je filozofiju svojega doba preokrenuo, tako to je pokazao u
kakvim uskim granicama se mora kretati znanstveni pristup
svijetu. Engleski teoretiari liberalizma su to isto uinili za
podruje znanja umijea vladanja: um takoer ovdje posta-
je upravljanje (menagment) nadlenou. Kao briljantni po-
vjesniar povijesti misaonih sistema prekopava one sloje-
ve duhovnih temelja vremena u kojima zajedniki konceptu-
alni okviri podruja znanja i misaonih kola postaju vidljivi, a
koji se ine beskrajno udaljeni jedni od drugih.
Niti jedan politiki sistem nije iz jednoga kova. Upra-
vo u ovoj spoznaji poiva poenta Foucaultove teorije guver-
nmentaliteta. Primarni je cilj vrenja vlasti danas popula-
cijska regulacija, no zapadnjaka tradicija iznjedrila je i-
tav niz stilova vladanja koji su se sedimentirali u javnim in-
stitucijama.
Foucault razlikuje tri tipa naina vladanja koji su pretho-
dili liberalnom stilu vladanja: pastoralni, vii dravni razlog i
policija. U jednom ubrzanom maru kroz politiku filozofiju
Zapada Foucault obrauje ove tri vrste vladanja i preokree
ustaljene navike razmiljanja.
Uobiajeno je da se kolijevka zapadnjake politike trai
u grkim gradovima dravama. No tu, prema Foucaultu, lei
velika zabluda. Sveodreujua predstava o dobrom umijeu
vladanja ostaje od poetka pa do europske renesanse sli-
ka dobrog pastira. Nalazi se u idovskoj teologiji i u rano-
kranskom samostanskim i crkvenim spisima. Takoer i
u klasinim tekstovima antike, u Platonovoj Politeji recimo
motiv pastira igra stanovitu ulogu. Foucault objanjava me-
utim da je samo u kranstvu pastirska mo bila temelj-
ni element umijea vladanja. Platonov kralj-filozof nije imao
uope vremena za uvanje stada. On je tka, kako se to ve
kod Platona ove, on dri raznorodnim koncima itave lano-
ve polisa na okupu, ali se ne brine o spasenju svih svojih ov-
ica. Spasenje pojedinca, individualiziranje podanika kao
tienika vladara, postat e kroz kransko duebrini- nego prijeko potrebna neprozirnost ekonomskih procesa.
tvo, voenje due, sredite tehnike moi. Omnes et singula-
tim: sve i svakoga pojedinano, tako glasi pastirska formula
ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.
CEEOL copyright 2017
ranokranske teologije, koju Foucault rado citira. Moderna
drava, posebice moderna socijalna drava, s njezinim ide-
alom voenja rauna od kolijevke do groba, ne izvire iz viso-
kih ideala antike demokracije nego iz ranokranskih teh-
nika upravljanja najbolje izloenim u samostanskim pravili-
ma. Sve do 18. stoljea konfesionalne borbe, koje odreuju
europsku politiku, predstavljaju sukobe oko pastirske kon-
trole. Danas drava kontrolira graane tako to im svim i-
votnim podrujima pomae da se individualno razvijaju.
Od vremena renesanse pastirsko umijee vladanja bit e
superponirano jednim drugim postupkom. S Machiavellijem
vii dravni razlog se osamostaljuje od kranske usmjere-
nosti na spasenje due. Europa prolazi kroz kolu cinizma.
Umijee vladanja iznenada odreuje imperativ dravnog
vlastoodranja, odnosno raison detat imperativ. I ovdje Fo-
ucaultov osvrt pomuuje uahurene povijesne sheme. Mac-
hiavelli, prema njemu, nije simbol novog umijea vladanja,
nego prije njegov prvi teoretiar. Temeljni je makijavelisti-
ki problem jednostavno pitanje, kako knez moe izbjei da
bude izdan od svojih sljedbenika. Pogibelj prijeti od drugih
plemia.
Kljuni problem vieg dravnog razloga jest jedan dru-
gi: drava mora po svaku cijenu preivjeti. ak i onda kada
se mo moe spasiti samo jednim puem. Lijepom poentom
Foucault pokazuje da je klasina teorija vieg dravnog ra-
zloga, kako se ona u 16. i 17. stoljeu razvija, zapravo jedna
teorija dravnog udara. Mo se mora ouvati, upravo i onda,
kada je za to nuno eliminirati vladara. Stvarna pogibelj za
dravu ne dolazi stoga od plemia, nego od plebsa, od iro-
kih narodnih masa koje mogu biti izvorite nemira i nestabil-
nosti. Kod Francisa Bacona, u njegovom spisu o Ustanicima
i javnim nemirima, nalazi se ve ovo gledite. Teorija suvere-
niteta poinje otkrivati problem narodnih masa.
To konano vodi u 18. stoljeu do zasnivanja novog umi-
jea vladanja kao policijske znanosti. Zahtijeva se odsad
kontrolirani podanik. Novi ideal bit e potpuna transparen-
tnost za posvemanju kontrolu i discipliniranje graana. U
knjigama po kojima je Foucault u ezdesetim i sedamdese-
tim postao poznat, u Nadzirati i kazniti, u Povijesti ludila, au-
tor je ve pokazao kako je ovaj ideal vladanja odluno utje-
cao na izvrenje kazne i takoer veim dijelom na povijest
psihijatrije. Kritika policijske znanosti je donekle ono na
to Foucault u pravilu svodi politiku filozofiju. Ipak, nakon
policije 18. stoljea slijedi, kae Foucault, guvernmentalitet
liberalizma. Njegov je najvii cilj takoer kontrola stanovni-
tva, ali njegovo polazite nije posvema kontrolirani ovjek,
U politikoj ekonomiji naega doba posrijedi je dakle re-
guliranje stanovnitva: njihova ekonomska mo, njihov rast
CEEOL copyright 2017
ili opadanje, migracija i ukupna medicinska skrb. Takoer i
pastirsko voenje skrbi nad podanicima, politiko osigura-
nje dravnog suvereniteta i disciplinarno nadgledanje gra-
ana spadaju dodue u kompleks prakse vladanja, ali da-
nanja politika ne vlada prvenstveno nad graaninom kao
pravnim subjektom, nego vlada nad graaninom kao dijelom
biomase, koja se naziva stanovnitvom. Ona pokuava raci-
onalno upravljati nad stanovitim potencijalom ekonomske
produktivnosti, usponom ljudskog kapitala (politika obrazo-
vanja) i nad medicinskim initeljima rizika (socijalne politi-
ka). Suvremeni guvernmentalitet postaje biopolitika.
Biopolitika politika ne kao metoda da se ostvari je-
dan pravni poredak, nego kao pokuaj da se sam bioloki
ivot regulira bila je tema koja je Foucaulta uope pobu-
dila da se lati istraivanja o guvernmentalitetu. On je uvje-
ren da e na mjestu presjeka biolokog ivota i dravne moi caultove politike dijagnoze sadanjice. Ona je od neokrnje-
odluivati politika sudbina budunosti. Ve 1974. Foucault
se pozabavio ovim pitanjem. Slutio je da nadiranje biopoli-
tike nuno vodi faizmu. Nije li ideologija nacional-socija-
lizma bila konzekventno primjenjivanje jedne politike koju
je predvodio fantazam optimiranja rasne biomase? Nee li
onda sadanja politika, ako je faktiki biopolitika, biti jedna
forma prikradenog eugenikog faizma?
To je ta forma radikalne kritike sadanjosti koju je Fou-
cault razvio 1976. godine u Treba braniti drutvo, predavanji-
ma o klasinom dravnom pravu i teoriji rata. Biopolitika je
u meuvremenu postao jedan od najomiljenijih pojmova u
CEEOL copyright 2017
RAZMATRANJA 77
modi i slovi kao jedna od najdraih kovanica borbenog rje-
nika radikalne ljevice. U novom terminolokom ruku, on do-
puta da se iznova spomene vjena optuba da kapitalizam
nije nita drugo do prerueni faizam. S objavljivanjem Po-
vijesti guvernmentaliteta sada je meutim jasno da je sam
Foucault ovu poziciju najbre mogue napustio. Jer liberal-
no umijee vladanja ne sastoji se samo u politici populaci-
je, ono se takoer sastoji u samoogranienju vladanja. Na-
suprot samoograniavanjima liberalnog uma stupaju mani-
pulacije biolokim ivotom.
Zakljuak? Tehnike vladanja jesu konglomerat iz zapad-
njakog tradicionalnog inventara s dominantnom liberal-
ne populacijske politike. Opasnosti jednog sve uinkoviti-
jeg vladanja biomasom stoji nasuprot ansa dravno-prav-
no samoogranienja. To je otprilike posljednji stupanj Fou-
ne aktualnosti.
Filozofima se ini da stanje nije nimalo beznadno, da ne
bi mogli da se uz Seksualnost i istinu (kako glasi njemaki
prijevod Foucaultove trotomne Povijesti seksualnosti) okre-
nu pitanju vrlog ivota i da jednoj estetici ivljenja potra-
e pitanje smisla, s kojim jedna ne-pastirska epoha ostav-
lja pojedinca samim. Njegov vrt uitka bio je pun egzotinih
plodova. Kiseli apokaliptiari koji se danas rado slue njego-
vom teorijom, ne bi trebali umiljati kako su mu nasljednici
S njemakog preveo Mario Kopi
ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.