Professional Documents
Culture Documents
Predavanje 3 PDF
Predavanje 3 PDF
Teorija polja
v = v(r) = v1 e1 + v2 e2 + v3 e3 . (1.1)
Ovde smo vektor polozaja izrazili preko komponenti, u odnosu na neki koordinatni sistem, pa tako pred-
stavili i samu funkciju.
Kako je, u odnosu na pravougli Dekartov koordinatni sistem:
to svaka od ovih relacija definise po jedno skalarno polje. Dakle, proucavanje vektorskih polja se svodi na
proucavanje tri (ako je trodimenzioni prostor u kome posmatramo) skalarna polja.
Kao primere navedimo: polje sile Zemljine teze, polje brzina pokretnog fluida, gradijent skalarne funkcije
itd. Kao primer mozemo da uzmemo i bilo koju analiticki zadatu vektorsku funkciju, kakva je na primer
v= xyi2yzj+xk, cija oblast definisanosti predstavlja vektorsko polje.
Neki tipicni primeri vektorskih polja prikazani su na slikama 2.7 a,b,c,d.
1
Slika 1.1:
Definicija.
Vektorskom linijom (linija sila) l naziva se geometrijsko mesto tacaka vek-
torskog polja u kojima vektorska funkcija v(M ) ima pravac tangente na ovu
liniju, u datim tackama, tj. linija kod koje se u svakoj tacki pravac vektora
poklapa sa pravcem tangente krive u toj tacki.
Slika 1.2:
Iz definicije vektorske linije, kako su vektor tangente t odnosno dr i vektor v kolinearni, sledi jednacina
ove linije:
dr v = 0, (1.3)
ili, na osnovu (1.28), u obliku (vidi sl. 1.2):
2
pri cemu je:
dv1 v1 dx v1 dy v1 dz
= + + ,
ds x ds y ds z ds
dv2 v2 dx v2 dy v2 dz
= + + , (1.8)
ds x ds y ds z ds
dv3 v3 dx v3 dy v3 dz
= + + .
ds x ds y ds z ds
Uocimo u vektorskom polju v neku orijentisanu zatvorenu krivu, koju zovemo kontura. Kroz svaku
tacku ove konture prolazi po jedna vektorska linija (l).
Slika 1.3:
Definicija.
Geometrijsko mesto vektorskih linija, koje prolaze kroz tacke jedne konture u
vektorskom polju v, predstavlja povrs koja se naziva solenoid (tuba ili vektorska
povrs ili vektorska cev), vidi sl. 1.3.
Da bismo napisali jednacinu ove povrsi, oznacimo sa S povrsinu omotaca ove cevi, a sa dS vektorski element
ove povrsi. Prema definiciji solenoida1 sledi da je vektorski povrsinski element upravan na vektor v, pa je:
v dS = 0. (1.9)
v = vx i + vy j + vz k. (1.11)
1 Solenoid - od gr
cke re
ci - cev.
3
Definicija.
-
Skalarnu funkciju, odredenu relacijom:
vx vy vz
div v = + + (1.12)
x y z
zovemo divergencija vektorske funkcije v ili divergencija vektorskog polja defin-
isanog sa v.
Pogodnija oznaka za divergenciju je vec definisan nabla operator , preko koga mozemo da izrazimo
divergenciju u obliku:
div v = v =
= i+ j+ k (vx i + vy j + vz k) = (1.13)
x y z
vx vy vz
= + + .
x y z
Teorema 1 Vrednost divv zavisi samo od tacaka u prostoru (i naravno od vrednosti funkcije v), ali ne i
od izbora koordinatnog sistema.
Napomenimo da je moguce definisati divergenciju tako da se vidi da ne zavisi od izbora koordinatnog
sistema, sto cemo kasnije i uraditi.
Definicija.
Vektorska funkcija, definisana sa:
i j k
rot v = v = x y z = (1.14)
vx vy vz
vz vy vx vz vy vx
= i+ j+ k
y z z x x y
zove se rotor vektorske funkcije v ili rotor vektorskog polja, definisanog funkci-
jom v.
Teorema 2 Intenzitet i pravac vektora rot v na zavisi od posebno izabranog Dekartovog koordinatnog sis-
tema.
-
Ovo tvrdenje dokazacemo kasnije.
4
Definicija.
Definicija.
Vektorsko polje u cijim je svim tackama:
Definicija.
Vektorsko polje u cijim je svim tackama:
zove se slo
zeno polje.
Napomenimo da proucavanje slozenog polja moze da se svede na jedno potencijalno i jedno solenoidno.
Napisimo neko slozeno polje u obliku:
v = v1 + v2 , (1.19)
tako da je:
1.1.4 Potencijal
Pretpostavimo da vektorsku funkciju v mozemo da predstavimo kao gradijent neke skalarne funkcije
polozaja (r), tj.:
v = grad . (1.24)
-
Ovako odredenu skalarnu funkciju zovemo potencijal vektorskog polja v.
Dokaz.
Kako je, po pretpostavci:
v = grad vx = , vy = , vz = , (1.25)
x y z
5
to odavde sledi:
vz 2 vy 2 vz vy
= , = , = 0. (1.26)
y z y z z y y z
Na slican nacin dobijamo i:
vx vz vy vx
=0 i = 0. (1.27)
z x x y
Na osnovu ovih relacija dobijamo da je rot v= 0, jer je:
rot v =
vz vy vx vz vy vx
= i+ j+ k=
y z z x x y
= 0. (1.28)
div v =
vx vy vz 2 2 2
= + + = + + (1.29)
x y z x2 y 2 z 2
6 0
=
to je teorema dokazana.
Potencijal sile
Ako postoji takva skalarna funkcija U da sila S moze da se predstavi u obliku:
S = grad U, (1.31)
tada kazemo da je sila konzervativna i da postoji potencijal sile U . Na primer, posmatrajmo silu
gravitacije:
m m0 R
S = 2
r, r = , (1.32)
R |R|
gde su: m i m0 mase koje se privlace, gravitaciona konstanta, a R vektor polozaja jedne materijalne
tacke u odnosu na drugu, R intenzitet vektora polozaja.
Potencijal ove sile dat je izrazom (videti (??)):
m0
U = . (1.33)
R
6
Stacionarno elektrostati
cko polje
-
U elektrodinamici problem odredivanja jacina elektricnog i magnetnog polja moze da se svede na
- -
odredivanje potencijala. Podimo od Maksvelovih2 jednacina za elektromagnetno polje u vakuumu:
1 B E
divE = , divB = 0, rotE = , rotB = o j + o o ,
o t t
gde su E(x, y, z, t) i B(x, y, z, t) jacina elektricnog i indukcija magnetnog polja respektivno, 0 dielek-
tricna konstanta u vakuumu, 0 magnetna permeabilnost (propustljivost) vakuuma, a (x, y, z, t) i
j(x, y, z, t) gustina naelektrisanja i gustina struje, respektivno.
Pogledajmo drugu i trecu jednacinu (koje se u literaturi nazivaju bezizvorne jednacine, jer u njima ne
figurisu gustina naelektrisanja i gustina struje, koje karakterisu izvore polja). Posto je divergencija rotora,
ma kog vektora, identicki jednaka nuli (1.36), mozemo napisati da je
A
Kako je rotor gradijenta ma koje skalarne funkcije identicki jednak nuli (1.34), velicine E i mogu da
t
se razlikuju za gradijent neke skalarne funkcije , gde je = (x, y, z, t). Tako je
A
E= grad.
t
Vektorska funkcija A(x, y, z, t) i skalarna funkcija (x, y, z, t) zovu se vektorski i skalarni potencijal,
respektivno.
Da bismo videli fizicki smisao skalarnog potencijala, pretpostavimo da je elektromagnetno polje sta-
A
cionarno, tj. da se ne menja tokom vremena. Tada je =0, pa je
t
E = grad. (**)
Tako za stacionarno elektromagnetno polje skalarni potencijal predstavlja rad koji neka spoljasnja sila
treba da izvrsi nasuprot elektricnog polja da bi se jedinicno naelektrisanje istog znaka kao i izvor polja
dovelo iz beskonacnosti u posmatranu tacku (x, y, z). Uzima se da je vrednost skalarnog potencijala u
beskonacnosti jednaka nuli.
Naravno, u slucaju vremenski promenljivog polja ovakav zakljucak vise ne vazi.
2 Maxwell James Clark (1831-1879), britanski fizi car. Istra
zivao je u mnogim oblastima fizike, a najzna
cajnija dela su
iz elektromagnetskih pojava. Postavio je cetiri jedna
cine u kojima je izlo
zen princip po kome promene u elektri
cnom polju
izazivaju promene u magnetskom polju i obrnuto. Formulisao je zakon raspodele brzine molekula u gasu. Smatra se jednim
od osnivaca kineti
cke teorije gasova, uz L. Boltzmanna i R. Clausiusa.
7
Sam vektorski potencijal A(x, y, z) nema neposredni fizicki smisao, dok njegov linijski integral po nekoj
zatvorenoj konturi L ima. Naime, kako je
Z ZZ ZZ
A dl = rotA dS = B dS,
L
S S
Jedna
cine elektromagnetnog potencijala
Posmatracemo sta se dobija kada skalarni i vektorski potencijal elektromagnetnog polja uvrstimo u
Maksvelove jednacine za vakuum, u kojima figurisu izvori polja (gustina struje j i gustina naelektrisanja
).
E
rotB = o j + o o ,
t
A
rotrotA = o j + grad o o ,
t t
2 A
A + graddivA = o j grad + o o ,
t t2
2A
A o o 2 = o j + grad divA + o o .
t t
8
pa je onda
2A
A o o = o j.
t2
S druge strane je:
1
divE = ,
o
A 1
div grad = ,
t o
1
+ (divA) = .
t o
Kako je divA = o o tada je
t
2 1
o o = .
t2 o
Tako smo umesto cetiri Maksvelove parcijalne diferencijalne jednacine koje su spregnute, u kojima su
nepoznati E i B, dobili cetiri raspregnute jednacine, koje su lakse za resavanje, u kojima su nepoznate
velicine A i .
Osobine divergencije
a) div(ca)=cdiv a, c=const.
b) div(a+b)=div a+div b,
c) div(ua)=udiv a+agrad u, gde je u skalarna funkcija.
Dokaz.
Ovde cemo da dokazemo samo osobinu c), a osobine a) i b), kao lakse, ostavljamo citaocu za vezbu.
Kako je:
ua = u ax i + u ay j + u az k = (u ax )i + (u ay )j + (u az )k,
to je:
div (ua) = (uax ) + (uay ) + (uaz ) =
x y z
ax u ay u az u
= u + ax + u + ay + u + az =
x x y y z z
ax ay az u u u
=u + + + ax + ay + az =
x y z x y z
= u div a + a grad u,
cime je prethodna osobina dokazana.
9
1.1.6 Kratak pregled uvedenih pojmova
div (grad u)
u skalarna funkcija grad u vektor
rot (grad u)
grad (div a)
div a skalar
a vektorska funkcija
div (rot a)
rot a vektor
rot (rot a)
Operacije vi
seg reda
Neka je u = u(x, y, z) skalarno polje, tada je:
u u u
grad u = i+ j+ k = ux i + uy j + uz k.
x y z
Izracunajmo sada vektorske velicine II vrste:
a)
div grad u =
u u u
= + + = (***)
x x y y z z
2 u 2u 2 u
= + 2 + 2 = u je skalar.
x2 y z
b)
i j k
rot (grad u) = x y z =
u u u
x y z
2
2u
2
2u
2
2u
u u u
= i j+ k.
yz zy xz zx yx xy
2u 2u
= ,
yz zy
2u 2u
= ,
xz zx
2u 2u
= ,
yx xy
to konacno dobijamo:
rot (grad u) 0. (1.34)
10
c)
grad (div v) =
vx vy vz vx vy vz
= + + i+ + + j+
x x y z y x y z
vx vy vz
+ + + k=
z x y z
2
2 vy 2 vz
2
2 vy 2 vz
vx vx
= + + i + + + j+
x2 xy xz yx y 2 yz
2
2 vy 2 vz
vx
+ + + k.
zx zy z 2
d)
div (rot v) =?
Neka je:
v = vx i + vy j + vz k,
odakle, prema (2.47), za rot v dobijamo:
vz vy vx vz vy vx
rot v = i+ j+ k
y z z x x y
rot v = a1 i + a2 j + a3 k a, (1.35)
gde smo uveli sledece oznake:
vz vy vx vz vy vx
a1 , a2 , a3 .
y z z x x y
Dalje, kako je:
a1 a2 a3
div a = + + ,
x y z
to konacno dobijamo:
div (rot v) = (1.36)
2 2 2 2 2 2
vz vy vx vz vy vx
= + +
xy xz yz xy xz yz
0.
Slika 1.4:
11
Uocimo u polju ove funkcije neku tacku A i jednu oblast V (deo prostora) ogranicenu zatvorenom
orijentisanom povrsi S, tako da A V . Neka je:
mesV = V (1.37)
merni broj zapremine ove oblasti, a dS vektorski povrsinski element na zatvorenoj orijentisanoj povrsi S.
Pretpostavimo dalje, da je integrabilna funkcija na povrsi S, tj. postoji integral po zatvorenoj povrsi S:
ZZ
I= (r) dS. (1.38)
S
Ovaj integral moze da bude skalarna ili vektorska funkcija velicine V , oblasti V , koju ogranicava
zatvorena povrs S.
Posmatrajmo sada velicinu I/V i pustimo da se povrsina stezeoko fiksne tacke A, tj. neka V 0.
-
Sada se postavlja pitanje postojanja i odredivanja granicne vrednosti kolicnika I/V .
Definicija.
Prostornim izvodom funkcije (r) nazivamo granicnu vrednost:
RR
S
(r) dS
lim (1.39)
V 0 V
ako ona postoji.
Ako je (r) skalarna funkcija polozaja, tada je (r) dS vektor, pa je i prostorni izvod vektor, koji
oznacavamo sa: RR
S
(r) dS
(r) = lim . (1.40)
V 0 V
Moze da se dokaze da ova velicina predstavlja vec definisani gradijent:
RR
S (r) dS
grad = (r) = lim . (1.41)
V 0 V
Ako je (r) vektorska funkcija polozaja:
12
Divergencija i rotor vektorske funkcije konstantnog pravca
Od posebnog je interesa nalazenje izraza za divergenciju vektorske funkcije konstantnog pravca.
Posmatrajmo takav jedan vektor c:
c = cc0 , gde je c0 jedinicni vektor konstantnog pravca. (1.45)
Dalje, po definiciji je:
RR RR
c dS S S
c dS
div c = lim = lim c0 = grad c c0 . (1.46)
V 0 V V 0 V
Koristeci ovu relaciju mozemo da napisemo analiticki izraz za divergenciju u pravouglom koordinatnom
sistemu.
Posmatrajmo neku vektorsku funkciju, izrazenu na jedan od nacina: 3
v = vx i + vy j + vz k = v1 e1 + v2 e2 + v3 e3 = vi ei . (1.47)
Prema gornjoj relaciji imamo:
Kako je:
vi vi vi
grad vi = i+ j+ k, (1.49)
x y z
to konacno dobijamo:
vx vy vz
+
div v = + . (1.50)
x y z
Dakle, isti izraz kao i u prethodnom poglavlju za pravougle Dekartove koordinate.
I u slucaju rotora korisno je izracunati ga za vektor konstantnog pravca:
c = c c0 , c = |c| c0 = const. (1.51)
Iz definicije divergencije dobijamo:
RR RR
c dS S S
cdS
rot c = lim = lim c0 = grad c c0 . (1.52)
V 0 V V 0 V
Ako ovo primenimo na neku vektorsku funkciju:
a = ax i + ay j + az k, (1.53)
dobijamo:
i j k
rot a = x y z =
ax ay az
(1.54)
= (grad ax i) + (grad ay j) + (grad az k) =
az ay ax az ay ax
= i+ j+ k,
y z z x x y
dakle isto kao i u prethodnom poglavlju, za pravougle Dekartove koordinate.
3 Napomenimo
P3
da smo pri pisanju ovog izraza koristili konvenciju o sabiranju, prema kojoj je i=1 vi ei vi ei , odnosno
vrsi se sabiranje po ponovljenim indeksima.
13
1.1.8 Integralne teoreme
U ovom delu navescemo nekoliko teorema (Stoksova 4 , Grinova 5 , Gausova 6
) koje se veoma cesto
koriste u integralnom racunu i njegovoj primeni. 7
Stoksova teorema
Ako su projekcije vx (x, y, z), vy (x, y, z) i vz (x, y, z), neke vektorske funkcije v(r), neprekidne, kao i
njihovi odgovarajuci parcijalni izvodi, na povrsi S, koja je zatvorena prostornom krivom C, tada je
I ZZ ZZ ZZ
v dr = ( v) n dS = ( v) dS = rot v dS , (1.55)
C S S S
Grinova teorema
Ako za skalarnu funkciju postoji linijski integral po zatvorenoj liniji C i ako je grad neprekidna
funkcija, u toj oblasti S ogranicenoj krivom C, tada je:
I ZZ ZZ
dr = (n ) dS = dS . (1.56)
C S S
Gausova teorema
Ako za vektorsku funkciju v(r) postoji povrsinski integral po zatvorenoj povrsi S, koja predstavlja
granicu oblasti V , i ako je div v neprekidna funkcija, u toj oblasti, tada je
ZZZ ZZ ZZ
v dV = v n dS = v dS . (1.57)
V S S
Ova teorema poznata je i kao teorema o divergenciji ili teorema Gaus Ostrogradskog 8
14