6.

TEMELJNE SILE U PRIRODI

Osnovne sile koje se pojavljuju u prirodi su: elektromagnetska sila, gravitacijska sila, slaba i
jaka nuklearna sila (meudjelovanje)

Elektromagnetna sila moe biti i privlana i odbojna, i priblino se ponitava za velika tijela
koja se sastoje iz mnogo atoma. Ukoliko nije jednaka nuli onda ona u potpunosti dominira nad
gravitacijskim djelovanjem. Elektromagnetna sila je kombinacija elektrine sile i magnetne
sile. Te dvije sile su razmatrane kao potpuno odvojene do poetka 19. st. kada je u ogledima
poelo da se nazire da su one samo razliite manifestacije jedne iste sile. Ovo je primjer
klasinog ujedinjavanja interakcija. Slino ovome, trenje, sila zatezanja i sve druge sile ije
djelovanje moemo da direktno osjetimo (osim gravitacije) su posljedice elektromagnetne
interakcije atoma i molekula.
Gravitacijska sila je iznenaujue slaba i mi je osjeamo jedino zbog toga to ima privlani
karakter. Naa teina je posljedica gravitacije. U astronomskim sustavima, gravitacija je
dominantna sila jer odreuje kretanje satelita, planeta, zvijezda i galaksija. Bitno utjee na
osobine prostora i vremena tako to se prostor blizu masivnih tijela (kao to je Sunce)
zakrivljuje, dok se protok vremena usporava.
Kako slaba i jaka nuklearna sila imaju izuzetno mali domet (kod slabe <10-18, kod jake <10-15),
mi ne osjeamo njihovo djelovanje direktno iako je ono sutinski vano za postojanje materije.
One odreuju koja je jezgra stabilna, koja se raspada i bitno je za oslobaanje energije u
odreenim nuklearnim reakcijama. Nuklearne sile odreuju, ne samo stabilnost jezgara ve i
egzistenciju mnotva elemenata u prirodi.

7. GRAVITACIJSKA SILA
Gravitacija je jedno od osnovnih svojstava naeg svemira. Manifestira se kao privlana sila
izmeu svih tijela koja imaju masu. Dva tijela masa m1 i m2 privlait e se silom iji je intenzitet

gdje je G gravitacijska konstanta, G = 6,67 10-11 Nm2kg-2, r je meusobna udaljenost.

Gravitacijska sila nikad nije odbojna!

Gravitacijska sila nije dovoljno ilustrativna veliina za opisivanje gravitacijskog polja pa se

umjesto nje uvodi pojam jakosti gravitacijskog polja. Jakost gravitacijskog polja ovisi samo o
masi koja stvara to gravitacijsko polje. Jakost gravitacijskog polja mase m1 rauna se kao:

Ova veliina nam govori kojom silom gravitacijsko polje privlai jedan kilogram mase u nekoj
toki prostora odreenoj radijvektorom . Mjerna jedinica je njutn po kilogramu [N/kg], a lako
se moe pokazati da je njutn po kilogramu isto to i metar u sekundi na kvadrat [m/s 2], to je
mjerna jedinica ubrzanja. Moemo, dakle, rei da je jakost gavitacijskog polja u nekoj toki
prostora zapravo ubrzanje sile tee tog istog gravitacijskog polja.
Definicija jakosti gravitacijskog polja se matematiki moe dobiti i na alternativni nain
uvrtavanjem jedinine mase u drugi Newtonov zakon.

8. TEINA
Teina je sila kojom gravitacijsko polje djeluje na neko tijelo mase. Prema definiciji jakosti
gravitacijskog polja, teina je jednaka umnoku mase tijela m i jakosti gravitacijskog polja g
(ubrzanja sile tee).
Kako je teina sila, mjerna jedinica je, kao i za sve sile, njutn [N].
Kolokvijalno se teinu vrlo esto zamjenjuje s masom, ali je to, gledajui kroz teoretski
formalizam, potpuno pogreno. (g = 9,81m/s2).