You are on page 1of 2

DNK analiza je postala opceprihvacena u vecini pravnih sustava te ima

nezamjenjivu ulogu u forenzici. Upravo tom metodom rasvijetljeni su brojni


sudskomedicinski slucajevi. Prilikom sudenja za zlocin u kojemu se razmatra DNK
dokaz, nije dovoljna samo cinjenica da se profil s mjesta dogadaja i profil
osumnjicenika podudaraju. Potrebno je iznijeti i vrijednost tog dokaza kako bi se
utvrdilo koliko je taj dokaz vjerodostojan i koristan. Racunajuci vrijednosti dokaza
potrebno je paziti na nekoliko stvari. Potrebno je paziti radi li se o nekoj specificnoj
subpopulaciji ili opcoj populaciji. Vrijednost dokaza veca je ako zanemarimo
cinjenicu da osumnjiceni i pocinitelj pripadaju odredenoj subpopulaciji. Jos veci
utjecaj na vrijednost dokaza ima cinjenica da osumnjiceni pojedinac ima srodnika
u populaciji. Zanemarujuci tu cinjenicu, vrijednost dokaza je neposteno prikazana
u korist tuziteljstva. Kod analize mijesanih tragova, takoder se mora paziti kojoj
populaciji pripadaju kontributori u mjesavini: pripadaju li opcoj populaciji ili nekoj
specificnoj subpopulaciji. Ako se nalazi u nekoj specificnoj subpopulaciji, vrijednost
dokaza se smanjuje. Uzevsi u obzir sve cinjenice, tek tada dokaz moze
pravovaljano biti prikazan na sudu.


80-
XX .

.

,

.

.

,
.
,
, ,
.

.