od Nikodima Milaa episkopa dalmatinskog

Crkvena pravila

(izdano u Novom Sadu 1895. godine)

Pravila Svetih Apostola.................................................................................. 2

Pravila svetog prvog Vaseljenskog sabora.............................................. 16
Pravila svetog drugog Vaseljenskog Sabora carigradskog ................... 21
Pravila Svetog treeg Vaseljenskog Sabora............................................. 24
Pravila svetog etvrtog Vaseljenskog Sabora Halkidonskoga............ 28
Pravila svetog peto estog Vaseljenskog sabora (Trulski) ................ 35
Pravila svetog sedmog Vaseljenskog sabora............................................ 67
2
Pravila Svetih Apostola
Glave: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55
56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82
83 84 85

Pravilo 1.
Episkopa neka postavljaju dva ili tri episkopa.
(1. vas. 4; 7. vas.3; Antioh. 19, 23; Laodik. 12; sardik 6; carigr. 1; Kartag. 13, 49,
50)

Pravilo 2.
Prezvitera neka postavlja jedan episkop, isto i akona i ostale klirike.
(Ap. 26, 70; 1. vas. 19; Trul.. 33; 7. vas. 14; gangr. 6; Laodik.. 24, 26, 30; Vasil.
vel. 51, 89)

Pravilo 3.
Episkop. ili prezviter, koji protivu ustanove Gospodnje o rtvi, prinese
na oltaru drugo to, kao med ili mlijeko, ili umesto vina pripravljenu
sikeru, ili ptice ili kakve ivotinje, ili voa, protivno ustanovi, osim
novih klasova, ili groa, i to u svoje vrijeme, neka se svrgne. Neka
bude zabranjeno donositi k oltaru ita drugo, van ulja za svijetnjake i
tamjana, u vrijeme kada biva sveti prinos.
(Ap. 4; Trul... 28, 32, 57, 99; Kartag. 37)

Pravilo 4.
Prvine svakog drugog ploda neka se alju domu episkopa i prezvitera,
ali ne k oltaru. Po sebi se pak zna, da e episkopi i prezviteri to podi-
jeliti i akonima i ostalim kliricima.
(Ap. 3, 38, 41; gangr. 7, 8; Kartag. 37; Teof. 8)

Pravilo 5.
Episkop, ili prezviter, ili akon neka ne izgoni enu svoju pod izgovo-
rom pobonosti. Ako je izagne, neka bude odluen, a ako ostane u to-
me uporan, neka se svrgne.
(Trul.. 12, 13, 48; 1. vas. 3; gangr. 1, 4, 9, 10; Kartag. 4)

Pravilo 6.
Episkop ili prezviter, ili akon neka ne uzimlje na sebe svjetovnih po-
slova; inae neka se svrgne.
(Ap. 20, 81, 83; 4. vas. 3, 7; 7. vas. 10; Kartag. 16; prvodr. 11)

Pravilo 7.
Ako koji episkop, ili prezviter, ili akon bude svetkovao sveti dan
Pashe prije proljetne ravnodnevnice zajedno sa Judejima, neka se
svrgne.
 3
(Ap. 64, 70, 71; Trul.. 11; Antioh. 1; Laodik.. 37, 38; Kartag. 51, 73, 106)

Pravilo 8.
Ako koji episkop, ili prezviter, ili akon ili drugi iz svetenikog ime-
nika, ne priesti kad biva sveti prinos, neka kae uzrok, pa ako je raz-
loit neka mu bude oproteno; ne kae li uzroka neka se odlui, jer je
prouzrokovao tetu narodu i naveo sumnju na onoga koji je prinos
svrio, kao da ga nije pravilno vrio.
(Ankir. 1,2; Petra aleks. 10)

Pravilo 09.
Sve vijerne koji dolaze u Crkvu i sluaju sv. Pismo, a ne ostaju za vri-
jeme molitve i svetog priea , kao takve, koji nered u Crkvi uzroku-
ju, treba odluiti.
(Trul.. 66, 80; Antioh. 2; sard. 11)

Pravilo 10.
Ako se ko sa odluenim, ma bilo i u kui, bude molio, neka se takav
odlui.
(Ap. 11, 12, 32, 45, 48, 65; 1 vas. 5; Antioh. 2; Kartag. 9)

Pravilo 11.
Ako se koji klirik bude molio zajedno sa svrgnutim klirikom, neka se
svrgne i on.
(Ap. 28; Antioh. 4; Kartag. 10)

Pravilo 12.
Ako koji klirik, ili svjetovnjak, koji je odluen, ili nije dostojan da bu-
de primljen u klir, poe u drugi grad bez preporunoga lista, neka se
odlui i on i onaj koji ga je primio.
(Ap. 13, 32, 33; 4. Vas. 11, 13; Trul. 17; Antioh. 6, 7, 8, 11; Laod. 41, 42; Sard. 9;
Kartag. 23, 106)

Pravilo 13.
Ako li je ve bio odluen, neka mu se produlji odluenje, kao takvome,
koji je slagao i prevario Crkvu Boiju.
(Ap, 12, 33; Trul. 17)

Pravilo 14.
Episkop ne smije, ostavivi svoju eparhiju, prelaziti u drugu, ma i od
mnogih na to nagovaran bio, osim ako ne bude nekakav opravdani
uzrok koji ga pobuuje da to uini, kao izgled da moe viu korist svo-
jom blagoastivom rijeju prenijeti onima koji su tamo; ali i ovo on ne
moe da uini po sebi samom, nego po sudu mnogih episkopa i poslije
vrlo mnoge molbe.
4
(Ap. 33; 1. Vas. 15; 4. Vas. 5; Trul. 20; Antioh. 13, 16, 18, 21; Sard. 1, 2, 17; Kar-
tag. 48)

Pravilo 15.
Ako koji prezviter, ili akon, ili koji drugi iz imenika klirika, ostavi
svoju eparhiju i poe u drugu, te premestivi se sa svijem, nastani se
u drugoj eparhiji bez znanja svog episkopa, zapovijedamo, da takav
ne smije vie obavljati svetu slubu; naroito pak ako bude pozvan od
svoga episkopa da se povrati, i ne poslua, nego ostane uporan u tome
neredu, neka ima tamo openje samo kao svijetovnjak.
(1. Vas. 15, 16; 4. Vas. 5, 10, 20, 23; Trul. 17, 18; Antioh. 3; Sard. 15, 16; Kartag.
54, 90)

Pravilo 16.
A ako episkop, kod koga se takovi nalaze, ne uzimljui u nikakav ob-
zir naloenu na iste zabranu svetenodjejstvovanja, zadri ih ipak kao
klirike, neka se odlui, kao uitelj nereda.
(Ap. 15; 1. Vas. 15; Trul. 17; Antioh. 3)

Pravilo 17.
Koji se poslije krtenja dva puta enio, ili je sulonicu imao, ne moe
biti ni episkop, ni prezviter, ni akon, niti u ope u svetenikom
imeniku.
(Ap. 18; Trul. 3; Vasil. vel. 12)

Pravilo 18.
Koji je uzeo udovicu, ili putenicu, ili bludnicu, ili ropkinju, ili glumi-
cu, ne moe biti ni episkop, ni prezviter, ni akon, niti u ope u sve-
tenikom imeniku.
(Ap. 17; Trul. 3, 26; Vasil. vel. 27)

Pravilo 19.
Koji je uzeo dvije sestre, ili ker brata (ili sestre) ne moe biti klirik.
(Trul. 26, 54; Neokes. 2; Vasil. vel. 23, 78, 87; Teof. aleks. 5)

Pravilo 20.
Klirik koji daje jemstvo za nekoga, neka se svrgne.
(Ap. 6, 81; 4. Vas. 3, 30; Sard. 7; Kartag. 75)

Pravilo 21.
Evnuh, koji je po nasilju ljudi takav postao, ili su mu za vrijeme go-
njenja osjeeni muki udovi, ili je takvim roen, a dostojan je, neka
bude episkop.
(Ap. 22, 23, 24; 1. Vas. 1; Prvodr. 8)
 5
Pravilo 22.
Koji je sam sebe obezudio, neka ne bude klirik; jer je samoubojica i
neprijatelj boijega stvora.
(Ap. 22, 23, 24; 1. Vas. 1; Prvodr. 8)

Pravilo 23.
Ako je neko, poto je ve uao u klir, sebe obezudio, neka se svrgne;
jer je ubojica samoga sebe.
(Ap. 22, 23, 24; 1. Vas. 1; Prvodr. 8)

Pravilo 24.
Svijetovnjak koji je sam sebe obezudio neka se odlui za tri godine; jer
je zlo zamislio na svoj ivot.
(Ap. 22, 23, 24; 1. Vas. 1; Prvodr. 8)

Pravilo 25.
Episkop, ili prezviter ili akon koji se zatee u bludoinstvu, ili da je
pogazio zakletvu, ili u krai, neka se svrgne, ali ne treba i da se odlu-
i, jer sv. Pismo kae: ne sveti se dva puta za istu stvar (Naum 1, 9).
Tako isto i ostali klirici.
(Ap. 29, 30; 1. Vas. 9; Trul. 4, 21; Neokes. 1, 8; Kartag. 27; Vasil. vel. 3, 32, 51, 70,
82)

Pravilo 26.
Od onih koji su neenjeni stupili u klir, zapovijedamo da se mogu e-
niti, ako hoe, samo aci i pojai.
(Ap. 5, 51; 4. Vas. 14; Trul. 3, 6, 13, 30; Ankir. 10; Neokes. 1; Kartag. 16; Vasil.
vel. 69)

Pravilo 27.
Zapovijedamo da se svrgne episkop, ili prezviter, ili akon, koji bije
vijerne kada sagrijee, ili nevijerne kada zlobe, i kroz to hoe da zas-
trai, jer nas tome nije nikako Gospod nauio; na protiv, kada su ga
bili, nije povraao bijenjem, kad su ga psovali nije povraao psovkom;
kad je trpio nije prijetio. (1. Petr. 2, 23)
(Prvodr. 9)

Pravilo 28.
Ako se episkop, ili prezviter, ili akon, koji je zbog dokazanih prijes-
tupa pravino svrgnut bio, usudi preduzeti slubu, koja mu je nekada
bila povijerena, takav neka se sa svijem iskljui iz Crkve.
(1. Vas. 5; 2. Vas. 6; 4. Vas. 29; Sardik. 14; Antioh. 4, 12, 15; Kartag. 29, 65; Vasil.
vel. 88)
6
Pravilo 29.
Ako koji episkop, ili prezviter, ili akon, novcem zadobije ovo dosto-
janstvo, neka se svrgne i on i onaj koji ga je postavio, i sa svijem neka
se odlui od zajednice , kao Simon vraar mnom Petrom.
(4. Vas. 2; Trul. 22, 23; 7. Vas. 4, 5, 15, 19; Sardik. 2; vasil. vel. 90; Genad. posl.;
Taras. posl.)

Pravilo 30.
Ako se koji episkop poslui svijetovnim vlastima, da kroz iste zadobije
Crkvu, neka se svrgne, pak i odlui; a isto i svi oni koji s njim ope.
(1. Vas. 4; 7. Vas. 3; Laodik.13)

Pravilo 31.
Ako jedan prezviter, prezrijevi svoga episkopa, osebni zbor sabere, i
drugi oltar podigne, a ne moe okriviti episkopa u emu protivu bla-
goestija i pravde, neka se svrgne kao vlastoljubac, i jer je samosilnik.
isto tako neka se svrgnu i ostali klirici i koliko ih uz njega stane; svi-
jetovnjaci pak neka se odlue. Ali sve ovo neka bude, poslije prve,
druge i tree opomene od strane episkopa.
(2. Vas. 6; 3. Vas. 3; 4. Vas.18; Trul. 31, 34; gangr. 6; Sardik. 14; Antioh.. 5; Kar-
tag. 10, 11; Prvodr. 13, 14, 15)

Pravilo 32.
Ako je jedan prezviter, ili akon, odluen od svog episkopa, takvoga
prezvitera ili akona ne smije primiti drugi episkop, nego samo onaj
koji ga je odluio, osim sluaja da umre episkop koji ga je bio odluio.
(Ap. 12, 13, 16; 1. Vas 5; 2. Vas. 6; Antioh.6; Sardik. 13; Kartag. 11, 29, 133; sof.
1)

Pravilo 33.
Neka se ne prima nikakav od stranih episkopa, ili prezvitera, ili a-
kona, bez preporunoga lista; a kad takav list podnesu, neka se pro-
sudi dobro o njima, te ako su propovednici blagoestija, neka se pri-
me, ako li pak nijesu, poto im se dade koliko im je nuno, ne treba ih
u zajednicu primati, jer mnogo prijevarom biva.
(Ap. 12, 13; 4. Vas. 11, 13; Antioh. 7, 8; Laod. 42; Kartag. 23, 106)

Pravilo 34.
Episkopi svakoga naroda treba da poznaju prvoga od njih i da ga
smatraju kao glavu, i nita vanijega da ne preduzimlju bez njegovo-
ga znanja, nego svaki neka preduzimlje samo ono to se tie njegove
eparhije i podrunih mjesta. Ali ni onaj prvi episkop neka ne ini ni-
ta bez znanja sviju ostalih episkopa. Jer e tako biti jednodunost i
proslavie se Bog kroz Gospoda u Svetom Duhu, Otac i Sin i Sveti
Duh.
 7
(1. Vas. 4, 6, 7; 2. Vas. 2, 3; 3. Vas. 8; 4. Vas. 28; Trul. 36, 39; Antioh. 9)

Pravilo 35.
Episkop neka se ne usudi van svojih granica rukopolagati u gradovi-
ma i selima, koja mu nijesu potinjena; a ako se dokae da je to uinio
bez znanja onih, kojima pripadaju ti gradovi i sela, neka se svrgne i
on i oni koje je rukopoloio.
(1. Vas. 15; 2. Vas. 2; 3. Vas. 8; 4. Vas. 5; Trul. 17; Ankir. 13; Antioh. 13, 22; Sar-
dik. 3, 15; Kartag. 48, 54)

Pravilo 36.
Ako jedan episkop, koji je ve postavljen nee da se primi slube i sta-
ranja o povijerenom mu narodu, neka se odlui, dok se ne primi; isto
tako i prezviter i akon. Ako pak on poe a ne bude primljen, ne s to-
ga to je on o tome nastojao, nego po zlobi naroda; u takom sluaju on
neka ostane episkopom, a klir dotinoga grada neka se odlui, to nije
znao da odlui nepokorni narod.
(1. Vas. 16; 4. Vas. 29; Trul. 37; Ankir. 18; Antioh. 17, 18; Prvodr. 17; Kirila ale-
ks. 1, 2, 3)

Pravilo 37.
Dva puta neka biva sabor episkopa, i neka meu sobom ispituju dog-
mate blagoestija i rijeavaju crkvene sporove, koji se istaknu: prvi
put etvrte nedelje Pedesetnice, a drugi put dvanaestog dana mjeseca
hipervereteja (oktobra).
(Ap. 34; 1. Vas. 5; 2. Vas. 2; 4. Vas. 19; Trul. 8; 7. Vas. 6; Antioh. 20; Laod. 40;
Kartag. 18, 73)

Pravilo 38.
Episkop neka vodi staranje o svima crkvenim stvarima i neka njima
upravlja, sjeajui se da ga Bog nadzire; niti smije sebi to od tih
stvari da prisvaja, ili da dariva svojim roacima ono, to je Boije: ako
su siromani, neka im pomogne kao siromasima, ali pod tim izgovo-
rom neka ne propada to je Crkveno.
(Ap. 41; 4. Vas. 26; Trul. 35; 7. Vas. 11, 12; Ankir. 15; Gangr. 7, 8; Antioh. 24, 25;
Kartag. 26, 33; Prvodr. 7; Teof. Aleks. 10; Kirila aleks. 2)

Pravilo 39.
Prezviteri i akoni bez znanja episkopa neka nita ne preduzimlju, jer
je on onaj, koji se ima starati o narodu Gospodnjem i koji ima davati
rauna o njihovim duama.
(Ap. 38, 40, 41; 7. Vas. 12; laod. 57; Kartag. 6, 7, 33)

Pravilo 40.
Neka su tano poznate stvari episkopove (ako takvih ima) i tano po-
znate Gospodnje; kako bi episkop imao vlast pri smrti ostaviti svoje
8
kome hoe i kako hoe, i da se pod izgovorom crkvenih stvari ne ote-
te episkopove, koji moe biti da ima enu i dijece, ili roaka ili slugu.
Jer je i pred Bogom i pred ljudima pravo da ni crkva ne podlegne ka-
kvoj teti, kad se ne znaju stvari episkopove, niti episkop ili njegovi
roaci da budu pod izgovorom crkve podvrgnuti zapljeni imetka, ili da
padnu u parnice oni, koji episkopu pripadaju, te se podvrgne zlu glasu
smrt njegova.
(Ap. 38, 41; 4. Vas. 22; Trul . 35; Antioh. 24; Kartag. 22, 26, 81)

Pravilo 41.
Nareujemo, da episkop ima vlast nad crkvenim stvarima. Jer ako su
njemu poverene dragocene due ljudi, to tijem vie treba da je njemu
povjereno staranje o novcima, tako da on ima vlast sa strahom boi-
jim i svom pobonou sa svijem upravljati, te srestvom prezvitera i
akona razdavati onima koji su potrebni. isto tako (ako treba) neka i
sam uzimlje na neophodne potrebe za sebe i za brau strance, da u ni-
emu ne trpe oskudicu; jer i Boiji zakon zapovijeda, da koji oltaru
slue od oltara neka se i izdravaju; pa ni vojnik o svome troku ne
podie oruje protivu neprijatelja.
(Ap.38, 39; 4. Vas. 26; 7. Vas. 12; Antioh. 24, 25; Teofila aleks. 10, 11; Kirila ale-
ks. 2)

Pravilo 42.
Episkop, ili prezviter, ili akon, koji se predaje igri i pijanstvu, ili ne-
ka prestane ili neka bude svrgnut.
(Ap. 43, 54; Trul. 9, 50; 7. Vas. 22; Laod. 24, 55; Kartag. 40, 60)

Pravilo 43.
Ipoakon ili atac, ili poja, koji to isto ini, ili neka prestane, ili neka
bude odluen; tako isto i svetovnjak.
(Ap. 42, 54; Trul. 9, 50; 7. Vas. 22; Laod. 24, 55; Kartag. 40, 60)

Pravilo 44.
Episkop, ili prezviter, ili akon, koji tri kamate od dunika, ili neka
prestane, ili neka bude svrgnut.
(1. Vas. 17; Trul. 10; Laod. 4; Kartag. 5, 16; Vasil. Vel. 14; Grigor. niski 6)

Pravilo 45.
Episkop, ili prezviter, ili akon, koji se bude sa jeretikom samo i mo-
lio, neka se odlui; ako im pak dopusti kao kliricima, da isto rade, ne-
ka se svrgne.
(Ap. 10, 11, 46, 64; 3. Vas. 2, 4; Laod. 6, 9, 32, 33, 34, 37; Tim. Aleksandr. 9)
 9
Pravilo 46.
Nareujemo, da se svrgne episkop, ili prezviter koji prizna krtenje,
ili rtvu jeretika. Jer, kako se slae Hristos s velijarom? ili kakav dijel
ima vijerni sa nevjernikom?
(Ap. 47, 68; 1. Vas. 19; 2. Vas. 7; Trul. 95; Laod. 7, 8; Vasil. Vel. 1, 47)

Pravilo 47.
Episkop, ili prezviter, ako iznova krsti onoga, koji u istini ima krte-
nje, ili ako ne krsti onoga, koji je od neastivih bio oskvrnjen, neka se
svrgne; jer se narugao krstu i smrti Gospodnjoj i nije razlikovao prave
svetenike od lanih svetenika.
(Ap. 46, 49, 50; 1. Vas. 8, 19; 2. Vas. 7; Trul. 84, 95; Laod. 32; Kartag. 48, 72; Va-
sil. Vel. 1, 47, 91)

Pravilo 48.
Ako koji svjetovnjak progne enu svoju, pa uzme drugu, ili od drugoga
otputenu, neka bude odluen.
(Trul. 87, 93; Ankir. 20; Kartag. 102; Vasil. Vel. 9, 21, 35, 48, 77)

Pravilo 49
Ako koji episkop, ili prezviter, shodno ustanovi Gospodnjoj, ne krsti u
ime Oca i Sina i svetoga Duha, nego u tri beznaelna, ili u tri sina, ili
u tri utjeitelja, neka bude svrgnut.
(Ap. 46, 47, 50, 68; 2. Vas. 7; Trul. 78, 84, 95, 96; Neokes. 12; Laod. 47, 48; Kar-
tag. 45, 48, 72, 110; Vasil. Vel. 1, 91)

Pravilo 50
Ako koji episkop, ili prezviter ne izvri u jednoj tajni tri pognjurenja,
nego jedno pognjurenje, koje se daje u smrt Gospodnju, neka bude
svrgnut. Jer nije rekao Gospod: u moju smrt krstite, nego: idite i nau-
ite sve narode, krstei ih u ime Oca i Sina isvetoga Duha.
(Ap. 46, 47, 49; 2. Vas. 7; Trul. 95; Neokes. 12; Laodik. 47; Kartag. 47; Vasil. Vel.
1, 91)

Pravilo 51
Ako se koji episkop, ili prezviter, ili akon, ili drugi iz svetenikog
imenika, uzdravaju od enidbe, i mesa i vina, ne radi vjebanja u
dobru, nego radi gnjuanja zaboravljajui, da je sve mnogo dobro i da
je Bog stvorio oveka muko i ensko, te zlo govorei osuuju stvore-
nje, - takav ili neka se popravi, ili neka bude svrgnut i iskljuen iz
crkve. Isto tako i svjetovnjak.
(Ap. 53, 66; 4. Vas. 16; Trul. 13; Ankir. 14; Gangr. 1, 2, 4, 14, 21)
10
Pravilo 52
Ako koji episkop ili prezviter, ne primi nego odbije onoga koji se obra-
a od grijeha, neka bude svrgnut; jer tijem alosti Hrista, koji kae:
radost biva na nebu za jednog grenika koji se kaje.
(1. Vas. 8; Trul. 43, 102; Vasil. Vel. 74)

Pravilo 53
Ako se koji episkop, ili prezviter, ili akon, kloni mesa i vina u praz-
nine dane, jer se gnjuava, a ne radi vjebanja u dobru, neka bude
svrgnut, jer je igosan na svojoj savjesti i uzrokom je sablazni za
mnoge.
(Ap. 51, 66; Ankir. 14; Gangr. 2, 21)

Pravilo 54
Ako se koji klirik zatee da u krmi jede, neka se odlui; osim sluaja
da se na putu iz potrebe zaustavi u gostionici.
(Trul. 9; Laod. 24; Kartag. 40)

Pravilo 55
Ako koji klirik uvrijedi episkopa neka bue svrgnut; - jer: stareini na-
roda svoga ne govori runo. (Djela ap. 23, 5)
(Ap. 31, 39; 4. Vas. 8; Trul. 34; Laod. 57; Kartag. 7)

Pravilo 56
Ako koji klirik uvrijedi prezvitera, ili akona, neka bude odluen.
(1. Vas. 18; Trul. 7; Laodik. 20; Vasil. Vel. 89)

Pravilo 57
Ako koji klirik ismijava hromoga, ili gluvoga, ili slijepoga, ili slaboga
u stopalima, neka se odlui. Tako isto i svjetovnjak.
(__)

Pravilo 58
Episkop ili prezviter, koji zanemaruje klir ili narod, i ne pouava ih
blagoestiju, neka se odlui; ako pak ustraje u nemaru i bezbrinosti,
neka bude svrgnut.
(Trul. 19; Sardik. 11; Laodik. 19; Kartag. 71, 121, 123)

Pravilo 59
Ako koji episkop, ili prezviter, kad je jedan od klirika u potrebi, ne
prui to mu treba, neka se odlui; a ako ustraje u tome, neka bude
svrgnut, kao ubojica brata svoga.
(Ap. 4, 38, 41; Gangr. 7, 8; Kartag. 37; Teof. Aleks. 8)
 11
Pravilo 60
Koji na zlo naroda i klira iznosi u crkvi za svete lano naslovljene
knjige neastivih, neka bude svrgnut.
(Ap. 85; Trul. 63; 7. Vas. 9; Laodik. 59, 60; Kartag. 24; Atanasija velikoga o praz-
nicima; Grigorija bogoslova o knjigama sv. Pisma; o knjigama sv. pisma)

Pravilo 61
Ako bude kakva tuba protivu vjernika za bludoinstvo, ili preljubu,
ili za neko drugo kakvo zabranjeno djelo, pak se to dokae, u klir ne-
ka se ne prima.
(Ap. 25; 1. Vas. 2, 9, 10; 2. Vas. 6; Trul. 33; Ankir. 12; Neok. 1, 9, 12; Kartag. 128,
129, 130; Vasil. Vel. 89; Grig. Niski. 5, 6; Teof. Aleks. 3, 6)

Pravilo 62
Ako se koji klirik iz ljudske bojazni od Judeja, ili Jelina, odree Hris-
tova imena, neka se iskljui; ako li se odree imena klirika, neka bude
svrgnut; pokaje li se neka se primi kao svijetovnjak.
(1. Vas. 10; Ankir. 1, 2, 3, 12; Petra aleks. 10, 14; Atanasija vel. poslanica Rufini-
janu; Teofila aleks. 2)

Pravilo 63
Ako koji episkop, ili prezviter, ili akon, ili drugi iz svetenikog ime-
nika, bude jeo meso u krvi due njegove, ili zadavljeno od drugih zvi-
jerova, ili mrcinu, neka bude svrgnut, jer je ovo zakon zabranio, a ako
je svijetovnjak, neka se odlui.
(Trul. 67; Gangr. 2)

Pravilo 64
Ako koji klirik, ili svijetovnjak poe u sinagogu judejsku, da se moli,
neka bude i svrgnut i odluen.
(Ap. 7, 45, 70, 71; Trul. 11; Antioh. 1; Laod. 6, 29, 33, 37, 38)

Pravilo 65
Ako koji klirik udari koga u svai i jednim ga udarcem ubije, neka
bude svrgnut zbog svoje naglovitosti; a ako je svijetovnjak, neka se
odlui.
(Ap. 27; Prvodr. 9; Ank. 22, 23; Vasil. vel. 8, 54, 55, 56, 57; Grig. nisk. 5)

Pravilo 66
Ako se koji klirik zatee da posti u dan Gospodnji, ili u subotu(osim
jedne jedine), neka bude svrgnut; a ako je svjetovnjak, neka se odlui.
(Ap. 51, 53; 4. Vas. 16; Trul. 13, 55; Ankir. 14; Gangr. 18, 21; Laod. 29, 49, 51)
12
Pravilo 67
Ako ko nasiluje nezaruenu djevojku, neka se odlui; niti mu je dopu-
teno drugu uzimati, nego treba da dri onu, koju je na takav nain
izabrao, makar da je i siromana.
(4. Vas. 27; Trul. 92, 98; Ankir. 11; Vasil. vel. 22, 25, 26, 30, 69)

Pravilo 68
Ako koji episkop, ili prezviter, ili akon, primi od koga drugo rukopo-
loenje, neka bude svrgnut i on i onaj koji ga je rukopoloio; osim slu-
aja da se dokae, da je od jeretika bio rukopoloen. Jer koji su od ta-
kovih krteni, ili rukopoloeni, ne mogu biti ni vijerni, ni klirici.
(Ap. 46, 47; 1. Vas. 8, 19; 2. Vas. 4; 3. Vas. 5; Laodik. 8, 32; Kartag. 36, 48, 57, 68;
Vasil. vel. 1, 3)

Pravilo 69
Ako koji episkop, ili prezviter, ili akon, ili ipoakon, ili atac, ili po-
ja, ne bude postio svetu etrdesetnicu pred pashom, ili srijedu, ili pe-
tak, osim ako nije zaprijeen telesnom nemou, neka bude svrgnut; a
ako je svijetovnjak, neka se odlui.
(Trul. 29, 56, 89; Gangr. 19; Laodik. 49, 50, 51, 52; Dionis. aleks. 1; Petr. aleks.
15; Timot. aleks. 8, 10)

Pravilo 70
Ako koji episkop, ili prezviter, ili akon, ili drugi iz imenika klirika,
bude postio zajedno sa Judejima, ili svetkovao s njima praznike, ili
primao od njih njihove praznine darove, kao prijesne hljebove ili ta
slinoga, neka bude svrgnut; a ako to uini svijetovnjak, neka se odlu-
i.
(Ap. 7, 64, 71; Trul. 11; Antioh. 1; Laodik. 29, 37, 38; Kartag. 51, 73, 106)

Pravilo 71
Ako koji hrianin prinese ulje u svetilite neznaboako, ili u judej-
sku sinagogu, ili svijee pali kad su njihovi praznici, neka se odlui.
(Ap. 7, 64, 70; Trul. 11, 94; Ankir. 7, 24; Antioh. 1; Laodik. 29, 37, 38, 39; Kartag.
21)

Pravilo 72
Ako koji klirik, ili svijetovnjak, ponese iz svete crkve voska ili ulja,
neka se odlui, i petostruko neka povrati od onoga koliko je uzeo.
(Ap. 25, 38, 73; Antioh. 25; Prvodr. 10; Grig. niskog pr. 8)

Pravilo 73
Posveeni sasud zlatni ili srebrni, ili tkanje, niko neka ne uzimlje na
domau upotrebu, jer je to bezakonito djelo. A koji se u tome zatee,
neka se kazni odluenjem.
 13
(Ap. 25, 38, 72; Prvodr. 10; Grig. nisk. 8; Kirila aleks. 2)

Pravilo 74
Episkop koji je u neemu optuen od ljudi, koji zasluuju da im se vje-
ruje, treba da od episkopa bude pozvan; pa ako se odazove i ispovijedi,
ili bude izoblien, neka se odredi kazna. Ako pozvan ne poslua, neka
se pozove i drugi put, poslavi po njega dva episkopa. Ako ni tada ne
poslua, neka se pozove i trei put, poslavi po njega opet dva episko-
pa. A ako i to prezrije i ne odazove se, sabor neka izree protivu njega
to nae da zasluuje, da ne bi pomislio, da e dobiti ta od toga, to
se uklanja od suda.
(Ap. 34, 37, 75; 2. Vas. 6; 4. Vas. 9, 17, 19, 21; Trul. 8; Antioh. 14, 15, 20; Laodik.
40; Sard. 4; Kartag. 8, 10, 11, 12, 15, 18, 19, 59, 104, 107, 128, 129, 130, 132; Pr-
vodr. 13; Teofila aleks. 9)

Pravilo 75
Neka se ne prima jeretik, da svedoi protivu episkopa, ali ni jedan
samo vijerni. Jer na ustima dva ili tri svjedoka mora ostati svaka rje.
(1. Vas. 2; 2. Vas. 6; Kartag. 59, 131, 132; Teofila aleks. 9)

Pravilo 76
Episkop, da ugodi bratu ili sinu, ili drugome roaku, ne smije postav-
ljati na episkopsko dostojanstvo koga hoe, jer nije pravo stvarati na-
ljednike episkopstva i to je Boije podlagati ovjeijoj ugodnosti, niti
je slobodno Crkvu Boiju stavljati pod vlast naljednika. A koji to
uini, neka bude kanjen odluenjem, a postavljenje neka bude ni-
tavno.
(Ap. 1, 30; 1. Vas. 4; 7. Vas. 3; Antioh. 19, 23; Kartag. 22, 49)

Pravilo 77
Ako ko ima pokvareno oko, ili je povrijeen u nozi a dostojan je epis-
kopstva, neka bude; jer tjelesna ga mana ne pogani, nego duevni po-
rok.
(Ap. 22, 23, 25, 29, 78, 80; 1. Vas. 2, 9, 10; 4. Vas. 2; Trul. 10, 22, 23; 7. Vas. 4, 5,
15, 19; Neokes. 1, 9; Laodik. 4, 12; Kartag. 5, 15, 16, 45, 63; Prvodr. 8; Vasil. vel.
61, 64, 82, 90; Grigor. nisk. 5, 6)

Pravilo 78
Gluvi pak i slijepi neka se ne postavlja za episkopa, ne to je opoga-
njen, nego da ne bude smetnje u crkvenim poslovima.
(Ap. 22, 23, 25, 29, 77, 80; 1. Vas. 2, 9, 10; 4. Vas. 2; Trul. 10, 22, 23; 7. Vas. 4, 5,
15, 19; Neokes. 1, 9; Laodik. 4, 12; Kartag. 5, 15, 16, 45, 63; Prvodr. 8; Vasil. vel.
61, 64, 82, 90; Grigor. nisk. 5, 6)
14
Pravilo 79
Ako je ko bjesomuan, neka ne bude klirik, pa ni sa vijernima neka se
ne moli; ozdravi li, neka se primi, i ako je dostojan, neka bude i klirik.
(Trul. 60; Timot. aleks. 2, 3, 4, 14)

Pravilo 80
Neumjesno je da onaj, koji je tek iz neznaboakoga ivota prijeao i
krstio se, ili se iz nevaljaloga naina ivljenja tek obratio, postaje od-
mah episkop; jer nije u redu da onaj, koji ni sam jo nije ispitan, pos-
tane uiteljem drugih, osim sluaja da se to po Boijoj blagodati dogo-
di.
(1. Vas. 2; 7. Vas. 2; Neokes. 12; Laod. 2, 12; Sardik. 10; Prvodr. 17; Kiril. aleks.
4)

Pravilo 81
Rekli smo da episkop ili prezviter ne treba da se daje na javne upra-
ve, nego da se bavi samo crkvenim potrebama. Neka se dakle skloni,
ili da toga ne ini, ili neka bude svrgnut, jer po zapovijedi Gospodnjoj:
niko ne moe dva gospodara sluiti. (Mat. 6, 24)
(Ap. 6, 20, 83; 4. Vas. 3, 7; 7. Vas. 10; Kartag. 16; Prvodr. 11)

Pravilo 82
Robovi bez privole gospodara i na ogorenje onih koji njima vladaju,
ne doputamo da se primaju u klir, jer to uzrokuje zabunu u kuama.
Ali ako se nae neki rob da je dostojan da se rukopoloi na koji stepen
jerarhijski, kao to se i na Onisim naao, i gospodari dadu privolu i
oslobode ga i iz kue ga otpuste, neka se tada rukopoloi.
(Ap. 6, 81, 83; 4. Vas. 4; Trul. 85; Gangr. 3; Katrag. 64, 82)

Pravilo 83
Episkop ili prezviter, ili akon, koji se bavi vojnikim poslovima, i ho-
e da zadri i jedno i drugo, to jest, i rimsko poglavarstvo i sveteni-
ku slubu, neka bude svrgnut. Jer to je carevo caru, a to je boije
Bogu. (Mat. 22, 21)
(Ap. 6, 81; 4. Vas. 3, 7; 7. Vas. 10; Kartag. 16; Prvodr. 11; Vasil. vel. 55)

Pravilo 84
Ako ko protuzakonito uvredi cara, ili narodnoga starijeinu, neka po-
dlegne kazni, i to, ako je klirik, neka bude svrgnut, ako li je svijetov-
njak neka se odlui.
(Apost. 55, 56)

Pravilo 85
Neka vam svima, kliricima i svijetovnjacima, budu potovana i svijete
knjige Staroga Zavjeta: Mojsijevih pet:
 15
Postanak: izlazak: levitska, brojevi, zakoni ponovljeni;
Isusa Navina jedna; sudija jedna; o Ruti jedna; carstva etiri; parali-
pomenom, knjige dana dvije; Jezdre dvije; o Jestiri jedna; Makaveja
tri; o Jovu jedna; psaltira jedna; Solomunove tri: prie, eklisijast, pje-
sma nad pjesmama; proroka dvanaest; Isaije jedna; Jeremije jedna;
Jezakilja jedna; Danila jedna. Van ovoga pak, neka vam bude napo-
menuto, da bi vai mlai izuavali mudrost mnogouenoga Siraha.
Nae pak (to jest Novoga Zavjeta): Jevanelja etiri: Mateja, Marka,
Luke i Jovana; Pavlovih poslanica etrnaest; Petrove poslanice dvije;
Jovanove tri; Jakovljeva jedna; Judina jedna; Klimentove poslanice
dvije; i ustanove, koje su mnom Klimentom za vas episkope u osam
knjiga izdane, ali koje ne treba meu svima rasprostirati, jer u njima
ima tajanstvenoga; i djela naa apostolska.
(Ap. 60; Trul. 2; Laodik. 60; Kartag. 24; Atanasija vel. o praznicima; Grigorija bo-
goslova o knjigama svetog Pisma; Amfilohija o knjigama sv. pisma)
16
Pravila svetog prvog
Vaseljenskog sabora
Glave: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20

1. Ako se ko u bolesti podvrgao hirurgikom rezanju od ljekara ili je

od varvara bio obezuen, takav neka ostane u kliru. Ali ako je ko, pri
zdravome stanju, sam sebe obezudio, takav mora prestati da i kliru
pripada, niti treba u naprijed ijednog od takvih primati u klir. U osta-
lim, kao to se jasno vidi, ovo je kazano za one, koji namjerno ovakvo
djelo ine u usuuju se sami sebe obezuivati; a u pogledu onih, koje
su varvari ili gospodari uinili evnusima, a inae nae se da su dos-
tojni, takove pravilo doputa da se prime u klir.
(Ap. 21, 22, 23, 24; Prvodr. 8)

2. Poto se mnogo ili po nudi ili inae nastojanjem ljudi dogodilo pro-
tivu pravila crkvenoga, tako da neke ljude, koji su tek od neznaboa-
kog ivota preli k vjeri i tek za kratko se vrijeme obuavali u vjeri,
odmah su privaali k duhovnome kupatilu, i neposredno za krtenjem
postavljali ih na episkopstvo ili prezviterstvo, nalo se za dobro odre-
diti da u naprijed takvog ega sa svijem ne bude; jer i za obuavanje u
vjeri treba vremena, a i posle krtenja treba due ispitivanje. Apos-
tolsko je uz to jasno pismo koje veli: ne novokrten da se ne bi naduo i
upao u sud i mreu avolju (1 Timoteju 3, 6) A ako se u teaju vreme-
na opazi kod kakvoga lica kakav duevni grijeh, i to dokau dva ili tri
svijedoka, tada neka to lice prestane biti u kliru. Koji pak postupi
protivu ovoga, taj stavlja u opasnost svoje pripadanje kliru, jer se ti-
jem usuuje protiviti se velikome ovome saboru.
(Ap. 61, 75, 80; 1. Vas. 9; neokes. 9, 10; Laodik. 3; Sardik. 10; Prvodr. 17; Vasil.
vel. 89; Grig. nisk. 1, 4)

3. Veliki sabor sa svijem zabranjuje da episkop, prezviter ili akon, ili

drugi ko iz klira, dri u kui dovedenu enskinju, osim valjda mater,
ili sestru, ili tetku, ili takve samo osobe koje su slobodne od svakog
podozrenja.
(Ap. 5, 26; Trul. 5, 12, 13; 7. Vas. 18, 22; Ankir. 19; Kartag. 3, 4, 25, 38, 70; Vasil.
vel. 88)

4. Episkop treba u ope da postavljen bude od sviju episkopa, koji su

u eparhiji; a ako je to muno, ili zbog kakve hitne potrebe, ili zbog da-
ljine puta, neka se barem tri na jedno mesto sakupe, a otsutni neka
takoer svoj glas dadu, pristajui kroz gramate, i tada neka se obavi
rukopoloenje; utvrenje pak svega toga ima pripadati u svakoj epar-
hiji mitropolitu.
(Ap. 1; 7. Vas. 3; Antioh. 19, 23; Laod. 12; Sardik. 6; Carigrad. 1; Kartag. 13, 49,
50)
 17
5. U pogledu onih koji su odlueni, bili oni iz klira ili redova svjetov-
njaka, neka vai presuda dotinih episkopa svake eparhije, shodno
pravilu koje odreuje, da koji su od jednih bili iskljueni, ne mogu od
drugih biti primljeni. Ali neka se ispita, da nisu takovi bili udaljeni iz
openja crkvenog, ili zbog svae, ili zbog kakve zlovolje episkopove.
Pa da se ovo sve podvrgne potrebitome ispitu, nalo se za dobro, da
svake godine po dva puta budu u svakoj eparhiji sabori, kako bi kad
se svi episkopi eparhije zajedno u jedno mesto sakupe, mogle se ispi-
tati ovakve raspre, i tijem se utvrdilo da oni, koji su episkopa uvrije-
dili, imaju se od sviju smatrati pravilno odluenima, i to sve dotle dok
se skupu episkopa ne svidi moda izrei o njima kakvu blaiju presu-
du. A sabori ovi neka bivaju: jedan pred etrdesetnicom, kako bi, os-
lobodivi se od svake malodunosti, mogao se Bogu prinjeti isti dar, a
drugi u jesenje doba.
(Ap. 12, 13, 16, 32, 33, 34, 37; 2. Vas. 2, 6; 4. Vas. 11, 13, 19; Trul. 17; 7. Vas. 6;
Antioh. 6, 7, 8, 11, 20; Laodik. 40, 41, 42; Sardik. 9, 13; Kartag. 11, 18, 23, 29, 73,
106; sof. 1)

6. Neka vae stari obiaji, koji postoje za Egipat, Liviju i Pentapolj, na

ime, da aleksandrijski episkop ima vlast nad svima tima oblastima:
jer shodno obiaju tako ima i rimski episkop. Isto tako i u Antiohiji i u
drugim eparhijama neka se uvaju povlastice crkvama. Svakako pak
neka bude poznato, da ako ko postane episkop bez privole mitropolita,
veliki sabor odreuje, da takav ne smije ostati episkopom. Ali ako su
svi episkopi bili sloni u izboru, i izbor je bio uredan i po crkvenom
pravilu, a dva ili tri se usprotive zbog naklonosti svoje k oporbi, u ta-
kvom sluaju neka vai glas veine.
(Ap. 34; 1. Vas. 4; 2. Vas. 2, 3; 3. Vas. 8; 4. Vas. 28; Trul. 36; Antioh. 9, 16, 19;
Kartag. 13)

7. Poto se utvrdio obiaj i staro predanje, da se odlikuje osobitom a-

u episkop, koji je u Eliji, to neka on i uiva to je skopano sa tom
au, ali uz ouvanje dostojanstva, koje spada mitropoliji.
(Ap. 34; 2. Vas. 2; 4. Vas. 12; Trul. 36; Antioh. 19)

8. U pogledu onih koji sebe katarima nazivlju, kada prelaze u katoli-

ansku i apostolsku crkvu, sveti i veliki sabor ustanovljuje da se na
njih imaju ruke poloiti i tada mogu ostati u kliru. Ali prije svega mo-
raju pismeno priznati da e se drati i svemu ljedovati dogmatima
katolianske i apostolske crkve, to jest, da e biti u openju, kako sa
onima koji ive u drugom braku, tako i sa onima koji su za gonjenja
pali, a u pogledu kojih je odreeno i vrijeme za kajanje i rok za opro-
taj, i u ope, da e ljedovati u svemu dogmatima katolianske crkve.
Prema tome, kad se, bilo u selima bilo u gradovima, ne nae drugih
rukopoloenih, osim njih samih, neka tada ostanu kao to i jesu u kli-
ru i u inu svome. Ali ako postoji episkop ili prezviter katolianske
18
crkve, a pridoe neki izmeu njih, jasno je, da e episkop katolianske
crkve, zadrati episkopsko dostojanstvo, a onaj koji se kod takozvanih
katara zove episkop, imae samo prezvitersku ast, osim sluaja, ako
episkop ne nae za dobro dopustiti mu, da uiva ast episkopskog
imena. Ne ushtje li ovo episkop, neka mu tada da mjesto ili horepis-
kopa ili prezvitera, da se vidi, da stvarno pripada kliru, a da nijesu u
jednome gradu dva episkopa.
(Ap. 68; 2. Vas. 7; Trul. 95; 7. Vas. 14; Ankir. 13; neokes. 14; Antioh. 8, 10; Sar-
dik. 6; Kartag. 47, 57, 66, 69, 99; Vasil. vel. 1, 47. 89; Teof. aleks. 12)

9. Ako su bez ispitanja postavljeni bili za prezvitere, ili su pri istrai-

vanju oitovali svoje grehe, pa se pokraj svega toga oitovanja naoe
ljudi, koji protivu pravila na njih ruke poloie, takovima (koji su pri
ovakom stanju stvari rukopoloeni) pravilo ne doputa da ostanu u
kliru; jer katolianska crkva titi ono to je bezprijekorno. (1. Tim. 3,
2)
(Ap. 25, 61; 1. Vas. 2, 10; Neokes. 9, 10; Prvodr. 17; Teof. aleks. 3, 5, 6; Vesil. vel.
89)

10. Od onih, koji su pali, ako su neki postavljeni bili, ili po neznanju,
ili sa znanjem dotinih, koji su ih postavili, ovo ipak ne slabi niim
crkveno pravilo, jer kad se to dozna, oni bivaju svrgnuti.
(Ap. 62; 1. Vas. 9; ankir. 1, 2, 3, 9, 12; Petra aleks. 10; Vasil. vel. 73; Grig, nisk. 2)

11. U pogledu onih koji su za vrijeme Likinijeva samosilnitva odstu-

pili bili bez prinude i ne stoga to su im imanja oteta bila, ili to im je
opasnost prijetila, ili slino, sabor ustanovljuje, premda nijesu dostoj-
ni ovjekoljublja, ipak da se postupi prema njima velikoduno. Koji se
dakle iskreno pokaju, kao vjerni, neka tri godine provedu sluajui, a
sedam godina neka pripadaju, ali bez uestvovanja u prinosu.
(Ap. 62; 1. Vas. 12, 13, 14; Ankir. 4, 5, 6, 7, 8, 9, 21; Laod. 2, 19; Kartag. 43; Gri-
gor. nisk. 2, 11; Vas. vel. 73, 75, 81, 84; Petra aleks. 2, 3; Grigor. nisk. 2)

12. Oni koji pozvani blagodau, pokazae prvu revnost, te zbacie po-
jaseve, ali poslije, kao psi se povratie na svoju bljuvotinu, tako da
neki i srebro upotrebie i kroz darove nastojae da stupe opet u voj-
niku slubu, takovi, poto provedu tri godine u sluanju, neka za de-
set godina pripadaju. Ali kod sviju tih treba ispitati raspoloivost i
nain kajanja. I prema tome oni izmeu takovih, koji sa strahom i su-
zama, ustrpljenjem i dobrim dijelima pokazuju, i to ne spoljanjou
nego stvarno da se obraaju, takovi poto izvre vrijeme u sluanju,
mogu odmah biti primljeni u zajednicu molitava; pri emu episkopu je
slobodno, da jo ovekoljubivije sa njima postupi. Oni pak koji ravno-
duno podnose (to su udaljeni od zajednice molitava) i koji dre da je
dosta za njihovo obraenje to u crkvu dolaze, takovi neka izvre sve
vrijeme (odreeno im za kajanje).
 19
(Ap. 62, 83; 1. Vas. 11, 13, 14; Trul. 102; Ankir. 4, 5, 6, 7, 8, 9, 21; Laod. 2, 19;
Kartag. 23; Grig. neokes. 2, 11; Petra aleks. 2, 3; Vasil. vel. 3, 73, 74, 75, 81, 84;
Grigor. nisk. 2, 4, 5)

13. U pogledu onih, koji su pri smrti, uvae se stari i kanoniki za-
kon, po kome, onaj koji se sa ivotom rastaje, ne moe biti lien po-
ljednjeg i najpotrebnijeg napustva. Ali ako se kao ve oplakan i udos-
tojen priea, povrati opet meu ive, neka se tada takav stavi sa
onima, koji mogu samo openje molitava da imaju. Svakako pak, u
pogledu svakog onoga, koji je pri smrti, a eli da se udostoji evharisti-
je, episkop neka mu poslije odnosnog ispitanja, podijeli od prinosa.
(Ap. 52; 1. Vas. 11, 12; ankir. 6, 22; neokes. 2; Kartag. 7; Vasil. vel. 73; Grig. nisk.
2, 5)

14. U pogledu oglaenih, a koji su pali bili, sveti i veliki sabor nareu-
je, da oni za tri godine provedu sa onima koji sluaju, a za tijem neka
se mole zajedno sa oglaenima.
(1. Vas. 2, 11, 12, 13; Trul. 96; neokes. 5; Laodik. 19; Vasil. vel. 20; Tim. aleks. 4,
6; Kiril. aleks. 5)

15. Zbog mnogih smutnja i razdora to bivaju, nalo se za dobro sa

svijem unititi obiaj, koji se protivu apostolskoga pravila u pojedinim
mjestima ukorenio, te ustanoviti, da nikakav episkop, ni prezviter, ni
akon ne smije prelaziti iz jednog grada u drugi. A ako poslije ove na-
redbe svetog i velikog sabora, neko preduzme tako to, posao taj neka
sa svijem nita ne vrijedi i dotini neka opet povraen bude crkvi, za
koju je postavljen bio kao episkop, ili prezviter.
(Ap. 14, 15; 2. Vas. 4; 4. Vas. 5, 6, 10, 20; Trul. 18; Antioh. 3, 13, 16, 21; Sardik. 1,
2, 3, 12, 16; Kartag. 48, 54, 65, 71, 90)

16. Prezviteri, ili akoni, ili ma koji drugi klirici, koji nesmotreno, i ne
imajui pred oima strah boji i zanemarujui crkveno pravilo, ostav-
ljaju svoje crkve, takovi ne smeju ni pod koji nain biti primljeni u
drugu crkvu, nego ih treba svakako primorati, da se vrate u svoje ob-
lasti; usprotive li se, neka budu van openja. Ako se pak koji episkop
usudi oteti jednoga, koji pripada drugom episkopu, i u svojoj ga crkvi
rukopoloiti, a na to nije izdao svoju privolu onaj episkop od koga je
taj klirik pobegao, u takvom sluaju to rukopoloenje neka ne vai.
(Ap. 14, 15, 16; 1. Vas. 15; 4. Vas. 5, 10, 20, 23; trul. 17, 18, 20; Ant. 3, 21; Sardik.
1, 2, 13, 15, 16; Kartag. 54, 80, 90)

17. Poto mnogi klirici, zaneseni lakomou i gadnom pohlepom za

dobitkom, zaboravie boansko pismo, koje kae: srebra svoga ne da-
de na dobit (Psalmi 14, 5), i kamatarei trae postotke svesti i veliki
sabor ustanovljuje, da, ako se poslije ove naredbe, nae koji da uzim-
lje kamate na pozajmljeno, ili drugim nainom taj posao izvodi, pol-
drugostruko, ili uope ta slinoga izmiljava radi gadne pohlepe za
20
dobitkom, neka se izvrgne iz klira i neka bude van popisa sveteni-
kog.
(Ap. 44; Trul. 10; 7. Vas. 19; Laodik. 4; Kartag. 5, 16; Vasil. vel. 2, 14; Grig. neo-
kes. 3; Grig. nisk. 6)

18. Doznao je sveti i veliki sabor da u nekim mjestima akoni razdaju

prezviterima jevharistiju, a meu tijem sa svijem je protivno i pravilu
i obiaju, da oni koji nemaju vlasti na rtvu prinositi, razdaju tijelo
Hristovo onima, koji po pravu prinose rtvu. Pa i to se doznalo, da
neki akoni primaju jevharistiju i prije episkopa. Sve ovo neka sada
prestane, i akoni se imaju drati u svojim granicama, pamtei, da su
oni sluge episkopima i nii od prezvitera. Neka primaju dakle jevha-
ristiju po inu poslije prezvitera, bilo da im je razdaje episkop ili pre-
zviter. Pa ne smiju akoni ni sjedeti izmeu prezvitera, jer je i to pro-
tivu pravila i ina. A koji nee i poslije ovih naredaba da se pokori,
neka se lii akonstva.
(Ap. 15, 39; 1. Vas. 15; Trul. 7, 16; Antioh. 5; Laodik. 20)

19. U pogledu pavlijanista, koji se poslije obratie katolianskoj crkvi,

ima vaiti naredba, da svi oni bez razlike moraju iznova biti krteni.
Ako su koji od njih prije pripadali kliru, a nae se da su bezporonoga
i bezprijekornoga vladanja bili, poto se iznova krste, neka budu ru-
kopoloeni od episkopa katolianske crkve. Ako se pak pri ispitanju
dokae, da su nedostojni, treba ih svrgnuti. Istim e se ovim nainom
postupiti i sa akonisama, i u ope sa svima koji kliru pripadaju. A
spomenusmo ovdje one akonise, koje su po odei takove; te poto one
nemaju nikakvog posveenja, to mogu se u ope brojati u svjetovnja-
ke.
(Ap. 46, 47, 49; Trul. 95; Kartag. 6, 126; Vasil. vel. 1)

20. Poto ima nekih, koji preklanjaju koljena u dan Gospodnji i u da-
ne pedesetnice, to, da bi u svakoj oblasti sve jednako bilo, sveti sabor
ustanovljuje, da se u te dane imaju stojei prinositi molitve Bogu.
(Ap. 66; Trul. 66, 90; Gangr. 18; Laodik. 29; Petra aleks. 15; Vasil. vel. 91; teofila
aleks. 1)
 21
Pravila svetog drugog Vaseljenskog Sabora carigradskog
Glave: 1 2 3 4 5 6 7

1. Sveti oci sabrani u Carigradu ustanovie, da se ne smije ukidati,

nego mora ostati u punoj snazi simvol vjere, koji izloie tri stotine i
osamnaest otaca, sakupljeni u Nikeji vitinskoj, i da mora biti predana
anatemi svaka jeres, a poimenice: jevnomijana ili jevdoksijana, i i po-
luarijana ili duhoboraca, i savelijana, i markelijana, i fotinijana, i
apolinarijana.
(2. Vas. 7; Trul. 1, 75; Gangr. 21; Laod. 7, 8; Kartag. 2; Vasil. vel. 1)

2. Episkopi da ne prostiru vlast svoju preko svoje dijaceze na tue

crkve, te da ne zametaju crkava; nego, po pravilima, aleksandrijski
episkop neka upravlja onim samo crkvama koje su u Egiptu; istoni
episkopi nek vode staranje o istoku, uz ouvanje povlastica priznatih
nikejskim pravilima antiohijskoj crkvi; episkopi azijske dijaceze neka
vode staranje samo u Aziji; episkopi pontijski samo u Pontu; trakijski
e upravljati samo u Trakiji. Ako nijesu pozvani, episkopi neka ne
prelaze granice svoje dijaceze radi rukopolaganja ili radi drugog kak-
vog posla, koji se crkvene uprave tie. Kad se ouva u punoi izloeno
pravilo o dijacezama, jasno je da e, kao to je ustanovljeno u Nikeji,
svima poslovima svake pojedine eparhije upravljati dotini eparhijski
sabor. A one crkve, koje su meu varvarskim narodima, imae se up-
ravljati po otaaskom obiaju, koji se do sada uvao.
(Ap. 34, 37; 1. Vas. 4, 5, 6, 7; 2. Vas. 3; 3. Vas. 8; 4. Vas. 17, 19, 28; Trul. 8, 25, 36,
38, 39; 7. Vas. 3, 6; Antioh. 9, 16, 18, 19, 20, 23; Laod. 40; Kartag. 11, 13, 18, 26,
34, 73, 76, 95, 98, 120; Sardik. 3; Prvodr. 14)

3. Episkop Carigrada mora imati prvenstvo asti poslije episkopa Ri-

ma, jer je onaj grad novi Rim.
(4. Vas. 28; Trul. 36)

4. O Maksimu ciniku i o neredima, to je on prouzrokovao u Carigra-

du, proglaujemo: Maksim niti je bio niti jest episkop, a tako isto nije-
su zakonito rukopoloeni ni oni, koje je on postavio ma na kakav ste-
pen klira; sve to je s njim i od njega uinjeno, nema valjanosti.
(---)

5. U pogledu spisa zapadnih, - primamo i mi one iz Antiohije, koji is-

povedaju jedino Boanstvo Oca i Sina i Duha Svetoga.
(2. Vas. 1; Trul. 1; Kartag. 1, 2)

6. Poto mnogi u nameri da pomute i porue red u Crkvi, zlobno i kle-

vetniki izmiljaju nekakve tube protivu Pravoslavnih episkopa, koji
Crkvom upravljaju, u nikakvoj drugoj nameri nego da time ukaljaju
dobar glas sveteniki i na pobunu podignu mirne narode; radi toga
nareuje sveti sabor episkopa, sakupljenih u Carigradu, da se bez ra-
22
zbora tuioci ne primaju, te dakle ne treba ni svima dopustiti, niti
svima zabraniti da podnose albe na crkvene upravitelje. Nego ako ko
podnese na episkopa kakvu svoju, to jest osobnu tubu, bilo zbog pov-
rede u imetku, bilo zbog ma koje druge od episkopa uinjene nepravi-
ce, pri ovakvim optubama ne treba uzimati u obzir ni osobe tuilaca,
ni njihovo vjerovanje. Jer terba, svakako da je i savest episkopova is-
ta, i onaj koji smatra da mu je uvreda nanesena, mora nai pravice,
ma kakvog on vjerovanja bio. Ako je pak prijestup crkveni, za koji se
episkop optuuje, tada treba ispitati osobu tuioca. I prije svega ima
biti zabranjeno jereticima da podnose tube na pravoslavne episkope
u stvarima crkvenim; a jereticima mi smatramo koliko one koji su
odavna iz Crkve iskljueni bili, toliko i one koji su bili od nas anate-
mizirani. Osim tih, ima ovo biti zabranjeno i onima, koji se priinjaju
da pravu vjeru ispovjedaju, a meu tijem u raskol prijeoe ili zavjere
sklapaju protivu naih kanoninih postavljenih episkopa. Osim toga,
ako su koji zbog kakvih tuaba prije crkvom osueni bili i iskljueni,
ili odlueni, bilo da su oni iz klira, ili da su iz rijeda svjetovnjaka, ni
takovima ne treba doputati da podnose tube na episkope, dok naj-
prije oni sami ne budu slobodni od svoga prijestupa. Isto tako, ni od
onih koji se sami nalaze pod nekom optubom, ne treba primati tube
na episkopa ili na druge klirike, sve dotle dok ne dokau, da su sami
oni slobodni od prijestupa u kojima su okrivljeni bili. Ali ako neki, ko-
ji nijesu ni jeretici, niti su odlueni bili, niti osueni, niti su za kakve
prijestupe optueni bili, oituju da imaju kakve tube protivu episko-
pa u crkvenim poslovima, sveti sabor nareuje, da takovi imaju naj-
prije pred eparhijske episkope prikazati tubu, i pred njima dokazati
tubu, u kojima okrivljuju episkopa; pak ako se dogodi da eparhijski
episkopi ne mogu izrei presudu o prijestupima iznesenim protivu
episkopa, tada e tuioci pristupiti veem saboru episkopa dotine di-
jaceze, naroito radi te tube sakupljenih; nego ni ovi nee prije moi
tubu svoju podnijeti dok pismeno ne izjave da e podlei jednakoj ka-
zni ako im se poslije odnosne rasprave dokae da su oni oklevetali op-
tuenoga episkopa. Koji pak poslije ovoga to sada rekosmo, prezirui
izdane naredbe, usudi se dosaivati caru, ili sudovima svijetovnih
vlasti, ili uznemiravati vaseljenski sabor, takvoga ni pod kakav nain
ne treba primati da tube podnosi, jer je povrijedio pravila i pomutio
je crkveni red.
(Ap. 34, 37, 74, 75; 4. Vas. 9, 17, 19, 21; Trul. 8; Antioh. 14, 15, 20; Laod. 40; Sar-
dik. 4; Kartag. 8, 10, 11, 12, 15, 18, 19, 59, 104, 107, 128, 129, 130, 132; Prvodr.
13; Teof. aleks. 9)

7. Koji se iz jeresi obraaju u Pravoslavlje i k broju onih, koji se iz je-

retika spasavaju, primamo po slijedeem obredu i obiaju: arijane,
makedonjane, savatijane i novatijane, i koji se nazivlju katarima i li-
jevima, isto tako i etrnaestodnevnike ili tetradite, i apolinarijane
 23
primamo, poto podnesu od sebe pismeno i anatemiziraju svaku jeres,
koja ui drugaije, nego to ui sveta, Boija, katolianska i apostol-
ska Crkva, znamenovavi ih, to jest, pomazavi im svetim mirom elo,
oi, nozdrve, usta i ui i dok ih znamenujemo kaemo: peat dara Du-
ha Svetoga. Evnomijane pak koji su krteni jednim pogruenjem,
montaniste, koji se ovde nazivlju frigima, savelijane koji propovjedaju
ijopatorstvo i druga nedjela ine, i sve ostale jeretike (a ima ih ovdje
mnogo, osobito koji dooe iz Galatijskih strana), sve te, kad hoe da
se pridrue Pravoslavlju, primamo kao jeline, te ih prvi dan hria-
nima inimo, drugi oglaenima, za tijem trei ih zaklinjemo trikrat-
nim duvanjem u lice i u ui, i tada, poto ih u istinama vjere dosta
pouimo i nastojimo, da dugo vremena u crkvi prebivaju i sluaju sve-
to pismo, krstimo ih.
(Ap. 46, 47, 68; 1. vas. 8, 19; Trul. 95; Laod. 7, 8; Kartag. 57; Vasil. vel. 1, 5, 47)
24
Pravila Svetog treeg
Vaseljenskog Sabora
Glave: 1 2 3 4 5 6 7 8 9

1. Poto treba, da i oni koji nijesu svetome Saboru prisustvovali s ka-

kvog uzroka, bilo crkvenog, bilo tjelesnoga, znadu, ta je na istome
ustanovljeno, saopujemo Vaoj svetinji i ljubavi vaoj da ako je koji
eparhijski mitropolit, odstupivi od svetog i vaseljenskog sabora, pre-
ao ili u naprijed pree k zboru odmetnikom, ili je primio ili primi
nauku Celestijevu, takav nikojim nainom ne smije preduzimati to
protivu episkopa svoje eparhije, jer je on ve od sada Saborom isklju-
en iz svakog crkvenog openja i lien svake vlasti. Samim e pak
eparhijskim episkopima, zajedno sa oblinjim mitropolitima koji pra-
voslavno misle, pripadati da ga konano svrgnu sa episkopskog ste-
pena.
(--- nema uporednih mesta ---)

2. Ako koji eparhijski episkopi nijesu prisustvovali na svetome sabo-

ru, nego su preli k odmetnicima, ili su nastojali da preu, ili koji su
bili potpisali svrgnue Nestorija, pak su opet preli k odmetnikom
saboru, neka takovi budu, po odluci svetog sabora, lieni svetenstva i
svrgnuti sa svog stepena.
(--- nema uporednih mesta ---)

3. Ako su koji klirici, u kakvome gradu ili selu, bili lieni svetenstva
od Nestorija, ili od njegovih ljedbenika zbog toga to su pravilno ui-
li, pravino nalazimo da isti ponovo zauzmu svoj stepen. Uope pak
nareujemo, da nikakav klirik, koji jednako misli sa pravoslavnim i
vaseljenskim saborom, ne smije ni pod kakvim nainom potinjen biti
episkopima koji su se odmetnuli, ili koji se odmetnu.
(--- nema uporednih mesta ---)

4. Ako se koji klirici odmetnu, ili se usude, bilo osobno, bilo javno, mi-
sliti jednako sa Nestorijem, ili Celestijem, - i u pogledu ovih sveti sa-
bor pravino nalazi, da budu svrgnuti.
(--- nema uporednih mesta ---)

5. Koji su za nepodobna djela bili osueni od svetoga sabora, ili od

svojih episkopa, pak Nestorije, protivu pravila i po svojoj u svaem
samovolji, ili njegovi istomiljenici, postarae se, ili se u naprijed pos-
taraju uspostaviti ih u openje, ili na preenji stepen, nali smo pra-
vinim, da oni od toga nikakve koristi nemaju, i da moraju, pokraj
svega toga, ostati opet svrgnutima.
(--- nema uporednih mesta ---)

6. Isto tako, koji bi zamislili ma kojim bilo nainom poruiti ono, to je

u pogledu svakog od njih na svetome saboru Efeskom uinjeno, sveti
 25
sabor nareuje da ako su episkopi, ili klirici, odluno se sa voga ste-
pena svrgnu; ako li su svjetovnjaci, da ostanu odlueni.
(--- nema uporednih mesta ---)

7. Kad je ovo bilo proitano sveti je sabor ustanovio, da niko ne smije

iznaati, ili pisati, ili sastavljati drugu vjeru osim one, koju ustanovi-
e sveti oci, sabrani sa Duhom Svetim u Nikeji gradu. Koji se pak
usude sastavljati drugu vjeru, te prenaati je i pruati je onima, koji
hoe da se obrate k poznanju Istine, bilo iz Jelinstva, bilo iz Judej-
stva, bilo iz ma kakve jeresi; takovi, ako su episkopi ili klirici, episko-
pi liavaju se episkopstva, a klirici pripadanja kliru; ako su svjetov-
njaci bivaju anatemizirani. Prema tome, ako se otkrije da koji izmeu
njih, ili episkop, ili klirik, ili svjetovnjak, misli ili ui o vaploenju je-
dinorodnoga Sina Boijega, kao to stoji u izloenju, koje je pokazao
prezviter Harisije, ili da slijede poganim i razvraenim dogmatima
Nestorija, koja su ovde priloena, neka podlegnu naredbi ovog svetog
i Vaseljenskog sabora, na ime, neka episkop bude lien episkopstva i
svrgnut, klirik isto tako neka se iskljui iz klira; a ako je koji svjetov-
njak u tome zateen, neka bude predan anatemi, kao to je prije ka-
zano.
(2. Vas. 1; Trul. 1; Kartag. 2)

8. Najbogoljubazniji saepiskop Rigin i drugovi mu, najbogoljubazniji

episkopi kiparske eparhija, Zinon i Evagrije, prijavili su novi in, koji
se uvodi protivu Crkvenih ustanova i protivu pravila svetih apostola,
i koji povrijeuje opu slobodu. Obzirom na to, i poto ope zlo potre-
buje jaki lijek, da jo vee kode ne nanijese, a osobito, kad ni staroga
obiaja nije bilo, da antiohijski episkop rukopolae u Kipru, kao to
nam to i pismeno i usmeno dokazae najpoboniji ljudi, koji na sveti
sabor dooe, to, neka predstojnici svetih Crkava kiparskih imaju
potpunu i neosporivu vlast, shodno pravilima svetih otaca i starome
obiaju, samim po sebi postavljati najpobonije episkope. A ovo isto
neka vai i za druge oblasti, i za sve eparhije, da nikakav od najbogo-
ljubaznijih episkopa ne zauzimlje drugu eparhiju, koja nije bila odav-
na i od samog poetka pod njegovom ili njegovih predasnika rukom;
a ako je koji uzeo drugu eparhiju i nasilno je sebi prisvojio, neka je
povrati, da se ne vrijeaju pravila otaca, da se pod izlikom svetene
slube ne potkrauje gordost svetske vlasti, i da nerasudno ne izgu-
bimo po malo onu slobodu, koju nam je darovao svojom krvlju Gospod
na Isus Hristos, oslobodilac sviju ljudi. Prema tome, ovaj sveti i vase-
ljenski sabor ustanovljuje da, svakoj pojedinoj eparhiji ouvana budu
ista i nepovrijeena prava, koja od samog poetka i odavna uiva,
shodno obiaju od starine utvrenome. Radi svoga obezbeenja pak
svaki mitropolit ima pravo uzeti prijepis ovoga, to je zakljueno. A
ako ko predloi kakvu ustanovu, koja vojuje protiv ovoga, to je odre-
26
eno, sav sveti i Vaseljenski Sabor nareuje, da takova ustanova bez
svake valjanosti bude.
(Ap. 34, 35; 1. Vas. 6, 7; 2. Vas. 2; Trul. 20, 36, 39; Antioh. 9, 13, 22; Sard. 3, 11)

9. Po bogonadahnutome pismu, koje kae: razmiljeno sve radi, oni,

koji su postavljeni na svetenu slubu, treba osobitim nainom da
gledaju, da sa najveom marljivou razmisle o svemu, to imaju ini-
ti. Jer, koji tako ivot svoj uporave, u svaemu im je nada napredna i
u pravcu njihovih elja sve im ide, kao uz vjetar; i rije je ova potpuno
shodna istini. Ali biva kad god, da kakva nesnosna tuga opterjeti um
ovjeka, jako ga uznemiri, odbije ga od teenja ka svojoj dunosti i do-
vede ga do toga, da smatra korisnim ono, to je po svojoj prirodi slabo.
Neto slinoga doznali smo da se je dogodilo i sa najpobonijim i naj-
blagoestivijim episkopom Evstatijem. Kao to je poznato, on je po
pravilima postavljen, ali poslije, kako on kae, bio je od nekih smuen
i stavljen u neoekivane prilike, pri tome i po sebi neraspoloen najbo-
lje k radu, umoren brigama, koje mu je sluba nalagala, a nesposoban
da sam stane na put ukorima protivnika svojih, nepojmljivih za nas
nainom podnio je ostavku na svoju katedru. On je svakako morao,
poto je jednom primio na sebe sveteniko staranje, do kraja duhov-
nom ga krijepou drati bez obzira na trud, i dobrom je voljom morao
podnositi znoj, koji bi mu nagradu donio bio. Pak kad je on oito po-
kazao bio svoj nemar, koji je u ostalom poticao vie to se plaio mno-
gih poslova, nego od lijenosti i nehajstva, blagoatije je vie po neop-
hodnosti postavilo najpobonijega i najblagoestivijega brata naega i
saepiskopa Teodora, da upravlja crkvom; jer nije bilo u redu da ona
udovom ostane i da bez pastira ostane stado Spasiteljevo. Ali poto se
on sada obratio plaui, ne to hoe da ispravda grad ili crkvu u spo-
menutoga najblagoestivijega episkopa Teodora, nego samo da ast i
ime episkopa izmoli: saaljevajui svi starca i smatrajui opima svi-
ma nama njegove suze, mi smo se postarali da doznamo, da nije isti
zakonitome se svrgnuu podvrgao bio, ili su ga pak njeki optuivali za
kakve prijestupe, samo da mu glas okaljaju. I doznali smo da nita
takovoga on uinio nije, nego sav mu se njegov prijestup sastoji u sa-
moj ostavci. Radi toga mi ne osuujemo vae blagoestije to ste pos-
tavili, kao to je i trebalo, ne njegovo mjesto spomenutoga najpoboni-
jega episkopa Teodora; ali, drei da nije najuputnije prevelikom
strogou poricati nerad ovoga ovijeka, naprotiv da treba imati milo-
sra prema starcu, koji je od tolikog vremena udaljen od grada, u ko-
me se rodio, i od kue svojih predaka, ustanovljujemo i nareujemo,
da van svake protivtine on uiva ime episkopa i ast, i openje. Ovo
u ostalom na takav nain, da on niti rukopolae, niti samovlasno da
crkvu zauzimlje za sveteno sluenje, osim ako ga po dobroj volji i po
ljubavi u Hristu pozove sobom, ili ako se slui, da mu to dopusti brat
 27
ili saepiskop. Ako pak vi ustanovite u pogledu njega jo ta snishod-
ljivije, svetome e saboru i to ugodno biti.
(Prvodr. 16; Patra aleks. 10; Kirilaaleks. 2, 3)
28
Pravila svetog etvrtog
Vaseljenskog Sabora Halkidonskoga
Glave: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28
29 30

1. Priznadosmo za pravedno, da moraju vaiti pravila koja su od sve-

tih otaca do sada na svakome saboru izloena bila.
(Trul. 2; 7. Vas. 1; Kartag. 1)

2. Ako koji episkop za novce obavi rukopoloenje, i blagodat koja se ne

moe prodavati, pretvori u predmet prodaje, te za novce postavi epis-
kopa, ili horepiskopa, ili prezvitera, ili akona, ili drugoga koga, koji
spada kliru, ili iz gadne pohlepe za dobitkom proizvede za novce eko-
noma, ili ekdika, ili paramonara, ili ma koga drugoga, koji je u kano-
nu ubrojen, pak se dokae da je zaista to uinio, neka se sa svoga ste-
pena svrgne; a onaj koji je takovim putem postavljen, neka nikakve
koristi nema od kupljenoga rukopoloenja ili proizvedenja, nego neka
se smatra kao i da nema dostojanstva, ili slube koju je novcima dobi-
o. Koji je pak i posrednikom bio u ovoj gnusnoj i bezakonitoj trgovini,
takav, ako je klirik, neka se svrgne sa svoga stepena; ako je svjetov-
njak ili kaluer, neka bude anatema.
(Ap. 29; Trul. 22, 23; 7. Vas. 4, 5, 15, 19; Laod. 12; Sardik. 2; Vasil. vel. 90; Gena-
dija posl. Taras posl.)

3. Doznao je sveti sabor, da neki lanovi klira iz gadne pohlepe za do-

bitkom uzimlju pod najam tua imanja i pothvaaju se svjetovnih po-
slova, pak, zanemarujui slubu Boiju, obilaze kue svjetovnjaka i
radi srebroljublja primaju se da upravljaju njihovim dobrima. Odre-
uje prema tome sveti i veliki sabor, da u naprijed niko, ni episkop, ni
klirik, ni kaluer nema uzimati pod najam imanja, niti preduzimati
voenje svijetovnih poslova, osim ako nije pozvan zakonom da primi
skrbnitvo nad maloljetnima, ega se ne bi mogao otkazati, ili mu
episkop grada porui, da vodi staranje o crkvenim poslovima, ili o si-
rotima, ili o udovicama, koji su bez zatite, ili o osobama, koje osobi-
tim nainom potrebuju crkvenu pomo, radi straha boijega. Koji se
poslije ovoga usudi prestupiti ovu naredbu, neka podlegne crkvenim
kaznama.
(Ap. 20, 81, 83; 4. Vas. 7; 7. Vas. 10; Kartag. 16; Prvodr. 11)

4. Koji u istini i iskreno provode kaluerski ivot, neka uivaju i dos-

tojnu ast. Ali poto se neki slue kaluerstvom samo radi izgovora, i
dovode u zabunu crkvene i graanske poslove, bezobzirno obilazei
gradove, pa ak hoe da sami za sebe i manastire podiu, ustanovljuje
se da niko nema, i nigdje da osniva ili podie manastir, ili molitveni
dom, bez privole episkopa dotinoga grada. i kalueri svakoga grada i
svakoga mjesta neka budu potinjeni episkopu, neka tiinu ljube, ne-
 29
ka samo u postu i molitvi borave i neka ostaju uvijek u onim mjesti-
ma, u kojima su postavljeni; niti se imaju mjeati ili uestvovati u
crkvene ili svjetske poslove, zaputajui svoje manastire, osim slua-
ja, da im to po neophodnoj potrebi doputeno bude od episkopa grada.
Ni rob nikakav neka se ne prima u manastir, da kaluerom postane,
ako na to nema privole od svoga gospodara; a koji prijestupi ovu nau
ustanovu, nareujemo, da bude odluen, da se ime boije ne huli. Epi-
skop grada treba, da najmarljiviji nadzor vodi nad manastirima.
(Ap. 82; 4. Vas. 24; Trul. 40 do 49, 85; 7. Vas. 17 do 21; Gangr. 3; Kartag. 63; Pr-
vodr. 1 do 7)

5. U pogledu episkopa, ili klirika, koji prelaze iz jednog grada u drugi,

ustanovljuje se, da izdana od svetih otaca pravila punu snagu moraju
imati.
(Ap. 14, 15; 1. Vas. 15, 16; 4. Vas. 10, 20, 23; Trul. 17, 18; Ant. 13, 21; Sardik. 15,
16; Kartag. 54, 90)

6. Bez naznaenja ne treba rukopolagati nikoga, ni prezvitera, niti

akona, niti ikakvog drugoga iz crkvenoga reda, nego rukopoloeni
mora biti tano odreen ili za jednu crkvu gradsku, ili seosku, ili za
mueniki hram, ili za manastir. U pogledu onih koji bivaju rukopolo-
eni bez naznaenja, nareuje sveti sabor, da postavljenje njihovo bu-
de nitavo i da nikakve slube ne mogu vriti, na sramotu onoga, koji
je rukopoloenje obavio.
(Ap. 15; 1. Vas. 15, 16; Neokes. 13)

7. Koji su jednom stupili u klir, ili su se kaluerstvu posvetili, nare-

ujemo, da ne mogu ve stupiti ni u vojniku, ni u svetsku slubu; a
koji se na ovo usude, i ne povrate se, pokajavi se, k onome, to su ra-
di Boga izabrali, neka budu anatema.
(Ap. 6, 20, 81, 83; 4. Vas. 3, 16; Trul. 21; 7. Vas. 10; Kartag. 16; Prvodr. 11)

8. Klirici koji su pri sirotinjskim domovima, pri manastirima i pri

muenikim hramovima, neka budu shodno predanju svetih otaca,
pod vlau episkopa dotinoga grada, i prodrljivo neka se od svog
episkopa ne odmeu. Koji se pak usude ma kojim ma kojim bilo nai-
nom povrijediti ovu ustanovu i ne budu podloni svome episkopu, ako
su klirici, neka podlegnu kaznama po pravilima; ako su kalueri ili
svijetovnjaci, neka budu odlueni.
(1. Vas. 15, 16; 4. Vas. 6, 10)

9. Ako koji klirik ima kakvu raspru sa drugim klirikom, neka ne obi-
lazi svoga episkopa i neka se ne obraa svetskim sudovima, nego neka
najpre povede posao kod svoga episkopa, ili, uz privolu episkopa, kod
onih neka se sud vodi, koje i jedna i druga strana izaberu; a koji pres-
tupi ovo neka podlegne kaznama po pravilima. Ako klirik ima raspru
kakvu sa svojim, ili sa drugim episkopom, neka se sudi pred eparhij-
30
skim saborom. Ako pak episkop ili klirik ima kakav spor sa dotinim
eparhijskim mitropolitom, neka se obrati egzarhu velike oblasti (dija-
ceze), ili prijestolu carskoga Carigrada, i kod njega neka se sudi.
(Ap. 74, 75; 1. Vas. 6; 2. Vas. 6; 4. Vas. 17, 19, 21, 28; Trul. 8; Antioh. 14, 15, 20;
Laod. 40; Sard. 4; Kartag. 8, 10, 11, 12, 15, 18,19, 59,104, 107, 128, 129, 130, 132)

10. Nije doputeno kliriku da se u isto vreme broji pri crkvama dvaju
gradova, i pri onoj, za koju je u poetku rukopoloen bio, i pri onoj, ko-
joj je, kao znatnijoj, a proniknut eljom za pustom slavom, preao. A
koji to uine, neka budu povraeni svojoj crkvi, za koju su bili u po-
etku rukopoloeni, i samo tu neka slue. Ako je pak ko premjeten
bio iz jedne crkve u drugu, nita opega ne smije imati u poslovima
preanje crkve, ticalo se to muenikih hramova, ili sirotinjskih do-
mova, ili domova za strance, to od te crkve zavise. Usude li se koji,
poslije ove naredbe svetog i vaseljenskog ovoga sabora, uiniti ta od
ovoga to se sada zabranjuje, odreuje sveti sabor, da budu zbaeni sa
svoga stepena.
(Ap. 15; 1. Vas. 15, 16; 4. Vas. 5, 20, 23; Trul. 17, 18; Antioh. 3; Sardik. 15, 16;
Kartag. 54, 90)

11. Ustanovljujemo da siromasi i oni, koji potrebuju pomoi, poslije

ispitanja, imaju dobiti na put samo crkvene listove mira, a ne prepo-
rune listove; jer preporune listove treba davati onim samo licima,
koja su pod sumnjom.
(Ap. 12, 13, 32, 33; 4. Vas. 13; Trul. 17; Ant. 6, 7, 8, 11; Laodik. 41, 42; Sardik. 7,
8, 9; Kartag. 23, 106)

12. Doznali smo da neki protivno crkvenim ustanovama, obratie se k

velmoama, na osnovu pragmatika, razdijelie jednu eparhiju na dvo-
je, tako da uslijed toga bivaju dva mitropolita u jednoj istoj eparhiji.
Odreuje za to sveti sabor, da se nikakav episkop u naprijed na tako
to ne usudi, jer koji to pokua bie zbaen sa svoga stepena. Gradovi
pak, koji su uslijed carskih gramata odlikovani bili naslovom mitropo-
lije, neka uivaju samo ast, isto kao i episkopi, koji upravljaju crk-
vama tih gradova, ali neka budu potpuno ouvana pravoj mitropoliji
njezina prava.
(Ap. 34; 1. Vas. 6, 7; 2. Vas. 2, 3; 3. Vas. 8; 4. Vas. 28; Trul. 36, 39)

13. Tui klirici i koji su nepoznati, nigdje i ni pod kojim nainom da

ne slue u drugom gradu, bez preporunih gramata od svoga episko-
pa.
(Ap. 12, 13, 32, 33; 4. Vas. 11; Trul. 17)

14. Poto je u nekim eparhijama doputeno acima i pojaima, da se

ene, nareuje sveti sabor, da ne moe nikakav od njih uzeti enu
inovjernu. Oni pak, koji su imali djece iz takova braka i ve su ih us-
pjeli bili krstiti kod jeretika, imaju ih privesti u openje katolianske
 31
crkve; a ako ih nijesu krstili ne mogu ih kod jeretika krstiti, isto tako
ni sjediniti brakom sa jeretikom, ili judejskom, ili jelinskom osobom,
osim, ako osoba, koja eli da se brakom sjedini sa pravoslavnom, obe-
a, da e se obratiti u pravoslavnu vjeru. A koji prestupi ovu naredbu
svetoga sabora, neka podlegne kazni po pravilima.
(Ap. 26, 45, 65; Trul. 6, 72; Laod. 10, 31 do 34, 37, 39; Kart. 21)

15. Za akonisu neka se ne postavlja nikakva enskinja prije nego to

joj je etrdeset godina, i to poslije marljivoga ispitanja. Ako je, poto je
primila posveenje, ostala za neko vrijeme u slubi, pak poslije se
udala, prezrijevi Boiju blagodat, neka bude anatema zajedno sa
onim, koji se s njom sastavio.
(1. Vas. 19; Trul. 14, 40; Vasil. vel. 44)

16. Djevojka, koja je sebe Gospodu Bogu posvetila, a tako isto i koji
pripadaju kaluerstvu, ne smiju stupati u brak. A koji se u tome za-
teknu, neka budu odlueni. Nareujemo u ostalom, da mjesni episkop
ima vlast pokazati i ovjekoljublje prema takovima.
(4. Vas. 7; Trul 44, 46, 47; Ankir. 19; Vasil. vel. 6, 18, 19, 20, 60)

17. U svakoj eparhiji parohije, koje su po selima ili zaseocima, moraju

nepromjenljivo pripadati onim episkopima u ijoj su one vlasti, a oso-
bito, ako su za trideset godina bez oprjeke ih imali i njima upravljali..
Ali, ako se kakav spor o istima podigao, ili se podigne prije nego to je
trideset godina isteklo, doputa se onima, koji sebe smatraju uvrije-
enima, podignuti o tome tubu pred eparhijskim saborom. Koji je
pak uvrijeen bio od svoga mitropolita, neka se usudi kod egzarha ve-
like oblasti (dijaceze), ili kod carigradskog prijestola, kao to je prije
reeno. Ali ako je carskom vlau osnovan novi grad, ili se u naprijed
osnuje, u takvome sluaju razreenje crkvenih oblasti neka slijedi ra-
zreenju dravnom i graanskom.
(1. Vas. 6; Trul. 25; i sva paralelna pravila koja su privedena uz 9. pravilo 4. vase-
ljenskog sabora)

18. Zavjera ili ortaenje, kao prijestup, strogo je i izvanjskim zakoni-

ma zabranjeno; tijem vema potrebito je zaprijeiti, da toga u Boijoj
crkvi ne bude. Prema tome, koji se klirici ili kalueri zateku, da su ili
zavjeru sklopili, ili da su se uortaili, ili da zamke pletu protivu epis-
kopa ili suklirika, neka se sa svijem sa svoga stepena zbace.
(Ap. 31; 2. Vas. 6; 3. Vas. 3; Trul. 31, 34; Gangr. 6; Sardik. 14; Antioh 5; Kar-
tag10, 11; Prvodr. 13, 14, 15)

19. Douli smo, da se u eparhijama ne dre pravilima ustanovljeni

sabori episkopa, te s toga bivaju zaputeni mnogi crkveni poslovi, koji
bi morali biti ureeni. Radi toga nareuje sveti sabor, shodno pravi-
lima svetih otaca da se u svakoj eparhiji episkopi dva puta u godini
skupljaju u ono mjesto, gde za najbolje nae episkop mitropolije, te da
32
se dovedu u red svi poslovi, koji se istaknu. Episkopi pak koji ne do-
u, nego ostanu u svojim gradovima, a zdravi su i slobodni od svakog
neodlonog i neophodnog posla, neka bratski budu ukoreni.
(Ap. 34, 37; 1. Vas. 5; 2. Vas. 2; Trul. 8; 7. Vas. 6; Antioh. 20; Laod. 40; Kartag.
18, 73)

20. Nije doputeno, da klirici, koji su na slubi pri jednoj crkvi, budu
namjeteni, pri crkvi drugoga grada, kao to smo ovo ve ustanovili,
nego onom se crkvom moraju zadovoljiti, za koju su od poetka udos-
tojeni bili slube; osim onih samo klirika, koji su, izgubivi svoju
otadbinu, po neophodnosti preli drugoj crkvi. A koji episkop, poslije
ove naredbe, primi jednoga klirika, koji drugome episkopu pripada,
ustanovljuje se, da bude van openja i onaj, koji je primljen i onaj, koji
je takvoga primio, sve dotle, dok dok se klirik koji je odbjegao, ne pov-
rati svojoj crkvi.
(Ap. 15; 1. Vas. 15, 16; 4. Vas. 5, 10, 23; Trul. 17, 18; Antioh. 3; Sard. 15, 16; Kar-
tag. 54, 90)

21. Klirike, ili svjetovnjake, koji optuuju episkope, ili klirike, ne tre-
ba na prosto i bez izvianja priputati, da podnose tube, dok se prije
ne ispita njihov glas.
(Ap. 74; 2. Vas. 6; 4. Vas. 9; Kartag. 8, 11, 12, 13, 30, 128, 129)

22. Nije doputeno kliricima, poslije smrti svoga episkopa, da razgra-

bljuju stvari, koje njemu pripadaju, kao to je zabranjeno i onima, koji
te stvari preuzimlju; jer, koji to uine, u opasnosti su za svoje jerar-
hijske stepene.
(Ap. 40; Trul. 35; Ant. 24; Kart. 22, 26, 81)

23. Douo je sveti sabor, da neki klirici i kalueri, ne imajui nikakve

poruke od svoga episkopa, nego ak su po nekada i odlueni od njega,
dolaze u carski Carigrad, i tu dugo vremena ostaju, proizvaajui
smutnje i dovodei u zabunu crkveni red, pak i kue pojedinih sunov-
rauju. Radi toga sveti sabor ustanovljuje, da takovi najprije od ekdi-
ka najsvetije carigradske crkve imaju biti opomenuti, da se uklone iz
carskoga grada; pak ako bez srama produe opet u istim poslovima,
neka kroz istog ekdika silom budu oterani i u svoja mjesta povraeni.
(Ap. 15; 1. Vas. 15, 16; 4. Vas. 5, 10, 20; Trul. 17, 18; Antioh. 3, 11; Sardik. 7, 8, 9,
15, 16; Kartag. 54, 75, 97)

24. Jednom posveeni usled privole episkopa manastiri, moraju za

navijek ostati manastirima, i dobra koja im pripadaju neka im budu
ouvana, niti ikada mogu biti pretvorena u svjetska obitalita; a koji
dopuste, da se to uini, neka podlegnu kanonikim kaznama.
(4. Vas. 4; trul. 49; 7. Vas. 13, 17; Prvodr. 1; Kiril. al. 2)
 33
25. Poto neki mitropoliti, kao to smo doznali, i povjerena im stada
zaputaju i postavljanja episkopa odlau, sveti sabor ustanovljuje, da
postavljanja episkopa imaju biti kroz tri mjeseca, osim sluaja, da
kakva neotkloniva potreba ne primora da se produi vrijeme, te odgo-
di posao. A koji toga ne uine, neka podlegnu crkvenim kaznama.
Imetak pak udove crkve, neka bude neokrnjeno ouvan od ekonoma
iste crkve.
(Ap. 58; Trul. 19, 35; Sard. 11, 12; Kartag. 71, 121, 123; Prvodr. 17)

26. Poto u nekim crkvama, kao to smo odluili, episkopi rukuju crk-
venim dobrima bez ekonoma, ustanovljuje se, da svaka crkva, koja
ima episkopa, mora imati iz svoga klira i ekonoma, koji e crkvenim
upravljati prema naputcima svoga episkopa, tako, da crkvena uprava
ne bude bez svjedoka, , i da se od toga ne rasiplju dobra njezina, i sve-
tenstvu se ne prouzrokuje ukor; a koji toga ne uini, neka podlegne
boanskim pravilima.
(Ap. 38, 41; 4. Vas. 25; Trul. 35; 7. Vas. 11, 12; ankir. 15; Gangr. 7, 8; Antioh. 24,
25; Kartag. 26, 33; Prvodr. 7; Teof. al. 10; Kirila al. 2)

27. Za one, koji pod izlikom suprutva otimlju ene, ili pomau otmi-
arima, ili ih podravaju, sveti sabor nareuje, ako su klirici, da budu
svrgnuti sa svoga stepena, ako li su svjetovnjaci, neka budu anatema.
(Ap. 67; Trul. 92; Ank. 11; Vasil. vel. 22, 25, 26, 30, 36, 42)

28. Slijedei u svemu ustanovama svetih otaca i uvaavajui sada

proitano pravilo sto pedeset najbogoljubaznijih episopa, sakupljenih
na saboru u carskome Carigradu, novome Rimu, za vrijeme bivega
cara dobre uspomene velikoga Teodosija, isto i mi odluujemo i usta-
novljujemo u pogledu povlastica najsvetije crkve istoga Carigrada,
novoga Rima; jer su i prijestolu staroga Rima oci pravino darovali
povlastice, poto je isti grad vladajuim bio. Pak slijedei istome raz-
logu, sto pedeset najbogoljubaznijih episkopa priznali su jednake pov-
lastice i najsvetijem prijestolu novoga Rima, razloito prosudivi, da
grad, koji je udostojen cara i senata, i koji uiva jednake povlastice
starome carskome Rimu, uzdignut bude i u crkvenim poslovima kao
onaj i da bude drugi poslije njega. Prema tome, sami mitropoliti pon-
tijske, azijske i trakijske oblasti, a tako isto i episkopi inoplemenika u
reenim oblastima, bie postavljeni od reenog najsvetijega prijestola
najsvetije carigradske crkve; to jest, svaki e mitropolit reenih oblas-
ti sa eparhijskim episkopima postavljati eparhijske episkope, kao to
je u boanstvenim pravilima propisano, a mitropolite reenih oblasti,
kao to je kazano, postavljae carigradski arhijepiskop, poto se po
obiaju izvede suglasni izbor, o o istome on bude izvjeten.
(Ap. 34; 1. Vas. 4, 6, 7; 2. Vas. 2, 3; 3, Vas. 8; 4. Vas. 9, 17; Trul. 36, 39; Ant. 9)
34
29. Svetogre je nizvoditi episkopa na prezviterski stepen. Nego, ako
zbog kakvog opravdanog uzroka neki episkopi moraju biti uklonjeni
sa episkopske slube, u takvome sluaju ne mogu oni zauzimati ni
prezviterskoga mjesta. Ako su pak bez ikakve krivice uklonjeni bili sa
dostojanstva, neka budu povraeni na episkopsko dostojanstvo. Ana-
tolije, najpoboniji arhijepiskop Carigrada, ree: Oni, za koje se kae,
da su od episkopskoga dostojanstva nizvedeni u red prezvitera, ako su
osueni bili zbog kakvih opravdanih uzroka, po zakonu ne mogu biti
dostojni ni asti prezvitera; ali ako su nizvedeni bili na nii in bez
nekog opravdanog uzroka, i u nikakvoj krivici nijesu bili zateeni,
pravino je, da opet dobiju dostojanstvo i svetenu slubu episkopsku.
(Trul. 3, 26; Ank. 1, 2; Neokes. 9; Vasil. vel. 27, 70)

30. Poto su najblagoestiviji episkopi Egipta odloili jo i danas pot-

pisati poslanicu najsvetijeg arhijepiskopa Lava, ne s toga, to se pro-
tive katolianskoj vjeri, nego to navode, da u egipatskoj oblasti pos-
toji obiaj, nita ne preduzimati bez privole i naredbe svoga arhijepis-
kopa, i mole, da im se dopusti poekati, dok ne bude postavljen novi
episkop velikoga grada aleksandrijskog: mi smo nali, da je pravino i
ovjekoljubno, da im se, poto ostanu u svome sanu u carskome gra-
du, dade rok, dok ne bude postavljen arhijepiskop velikoga grada
aleksandrijskog. I radi toga, ostajui u svome sanu, neka prikau ko
e jamiti za njih, ako im je to mogue, ili neka se zakunu da e svje-
rovati.
(Ap. 6, 20, 25, 34, 81; Ant. 9; Sard. 7; Vasil. vel. 10, 64, 82)
 35
Pravila svetog peto estog
Vaseljenskog sabora
(Trulski)
Glave: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55
56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82
83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102

Pravilo 1
Kad se zapoinje svaki bilo govor, bilo djelo, najbolji je red, po rijei-
ma bogoslova, od Boga zapoeti i s Bogom zavriti. Prema tome, kad
mi danas sveano ispovijedamo blagoestije, i crkva, u kojoj je Hristos
temelj, svakim danom raste i napreduje, tako da se preko livanskih
kedara podie zapoinjui sada sveti govor, Bojom blagodau usta-
novljujemo, da se ima uvati ista od svake novtine i nepovrijeena
vjera, koju su nam predali svjedoci i sluge Slova, bogoizabrani aposto-
li; za tijem vjeroispovedanje tri stotine i osamnaest svetih i blaenih
otaca, koji se sakupie u Nikeji za vrijeme Konstantina, biveg nae-
ga cara, protivu neastivoga Arija, i njim izmiljenog neznaboakog
inobotva ili, bolje rei, mnogobotva, i koji nam jednodunom vjerom
raskrie i razjasnie jednosunost u trima ipostasima bogonaalne
prirode, i koji, ne dopustivi da to ostane sakriveno pod sudom nez-
nanja, jasno nauie vjerne, da jednim potovanjem potuju Oca, i Si-
na, i Duha Svetoga, opovrgoe i razruie uenje o nejednakim stepe-
nima Boanstva, i poruie i razorie od jeretika iz pijeska protivu
pravoslavlja podignuta dijetska gradiva. Tako isto potvrujemo i ono
vjeroispovedanje, koje je proglaeno od sto pedeset svetih otaca, sa-
kupljenih u ovome carskom gradu za vrijeme Teodosija, biveg naeg
cara, primajui ono to oni rekoe o Duhu svetom kao Bogu, a odbacu-
jemo neastivoga Makedonija, zajedno sa preanjim neprijateljima
istine, kao takvoga, koji se prodrljivo usudio Onoga, koji je Gospo-
dar, proglasiti slugom i koji je razbojniki hteo rasjei jedinicu, koja
se ne moe dijeliti, tako da nam potpuna ne bude tajna nae nade. Za-
jedno sa gnusnim i naspram istine bijesnim Makedonijem, osuujemo
i Apolinarija, zavodioca zlobe, koji je neastivo izrigao, da je Gospod
primio tijelo bez uma i bez due, i dakle da nije potpuno nae spase-
nje bilo. Ujedno peatom zasvjedoavamo i uenje koje je izloeno od
dvije stotine bogonosnih otaca, sakupljenih prvi put u gradu Efesu za
vrijeme Teodosija, sina Arkadijeva, naega cara, kao neoborivu silu
blagoestija, ispovijedajui jedinoga Hrista Sina boijega i vaploeno-
ga, i slavei neporonu Svagdadjevu, koja ga je bez sjemena rodila, u
strogome smislu i u istini Bogorodicom; a odbijamo kao odlueno od
Boijega dijela, nitetno dijelenje Nestorija, koji ui, da je jedini Hris-
tos osebno ovjek, a osebno Bog, i koji podie iznova judejsko neasti-
je. Podjednako pravoslavno utvrujemo i ono vjeroispovedanje, koje je
36
nacrtano od est stotina i trideset bogoizabranih otaca u Halkidonskoj
mitropoliji za vrijeme Markijana, koji je takoer naim carem bio, i
koje je vjeroispovedanje veleglasno na sve krajeve predalo, da se jedi-
ni Hristos Sin boiji sastoji iz dvije prirode i da Ga u tima dvijema
prirodama treba slaviti; te je iz svetih crkvenih mjesta izvrglo, kao
neto udovino i kao kugu, tatomisleega Evtihija, koji je uio, da je
velika tajna dijela spasenja naega tek prividno izvrena, a s Evtihi-
jem zajedno i Nestorija i Dioskora, od kojih onaj je bio zatitnik i prvi
borac za dijelenje, a ovaj za slivanje, ali koji, sa protupolonih strana
neastija, strovalie se u jedan ponor propasti i bezbotva. Isto tako
priznajemo i potomcima naima sveto povjeravamo i ono, to blagoe-
stivo proglasie nadahnuti Duhom svetim sto i ezdeset pet bogonos-
nih otaca, sakupljenih u ovome carskome gradu, za vrijeme Justinija-
na, blaene uspomene bivega naega cara. Oni saborno predadoe
anatemi i odvrgoe Teodora mopsuetskog, uitelja Nestorijeva, i Ori-
gena, i Didima, i Evagrija, koji iznova jelinske basne iznijee, i u svo-
jim sanjarijama i matama uma iznesoe na pokaz nekakvo prelaze-
nje i prevraivanje tijela i dua, i neastivo i nesmisleno ustajae pro-
tivu vaskrsenja mrtvih; isto tako i ono, to je napisao Teodorit protivu
prave vjere i protivu dvanaest glava blaenoga Kirila, i takozvanu po-
slanicu Ive. Obavezujemo se iznova, da emo nepovrijeeno uvati
vjeroispovedanje svetoga estoga sabora, koji je skoro dran u ovome
carskom gradu za vrijeme cara naega, svete uspomene Konstantina,
i koje je veu snagu dobilo time, to je blagoestivi car na ustanove
toga sabora radi obezbjeenja njihova na sve vijekove svojim peatom
utvrdio, o koje nas je vjeroispovijedanje bogoljubno pouilo, da imamo
ispovijedati dva prirodna hotjenja ili volje, i dvije prirodne sile u vap-
loenom radi naega spasenja jedinome Gospodu naem Isusu Hristu,
istinitom Bogu, a sudom blagoestija osudilo je one, koji su izvratili
pravi dogmat istine, uei narode, da je jedna volja i jedna sila u jedi-
nome Gospodu Bogu neem, Isusu Hristu, a na ime je osudilo: Teodo-
ra faranskog, Kira aleksandrijskog, Honora rimskog. Sergija, Pira,
Pavla i Petra, koji su bili predstojnici u ovom bogospasaem gradu,
Makarija, biveg episkopa antiohijskog, Stevana, njegovog uenika i
bezumnoga Polihronija, te je takim nainom sauvalo nepovrijeenim
ope tijelo Hrista Boga naega. Jednom reju ustanovljujemo, da mo-
ra vaiti kao vrsta, i da mora ostati nepokolebljivom do kraja vijeko-
va vjera sviju onih ljudi, koji se proslavie u bojoj crkvi i koji su bili
vidjela svijeta, vrsto drei rije ivota, a isto tako da moraju vaiti i
njihovi bogopredani spisi i dogmati. Odbacujemo pak i predajemo
anatemi sve one, koje su oni odbacili i anatemi predali, kao neprijate-
lje istine i kao takove, koji su uzaludno bijesnili protivu Boga i koji su
nepravdu htijeli da na visinu podignu. A ako koji ne uva i ne prima
ove pomenute dogmate blagoastija i ne misli i ne propovijeda ovako,
 37
nego hoe da iste dogmate porie, neka bude anatema, po naredbi, ko-
ja je ve izdana od reenih svetih i blaenih otaca, i iz imenika hri-
anskoga, kao tuin, neka bude iskljuen i izbaen. I poslije ovoga mi
konano utvrujemo, da se ne smije nita dodavati onome, , to je ve
prije ustanovljeno, niti od toga to oduzimati, a drukije u tome nismo
ni mogli postupiti.
(2. vas. 1; 3. vas. 7; Kartag. 1. 2)

Pravilo 2.
Sveti ovaj sabor ustanovljuje kao najizvrsnije i najveega staranja do-
stojno i to, da od sada u naprijed za korist dua i za lijeenje strasti
budu u krjeposti i stalnima osamdeset pet pravila, koja su primljena i
potvrena od svetih i blaenih otaca, koji su prije nas bili, a koja su i
nama predana imenom svetih i slavnih apostola. A poto nam je u tim
pravilima zapovjeeno, da primamo Klimentom izdane ustanove istih
svetih apostola, u koje su odavna ve inovjerni na kodu crkve unijeli
neke podmetnute i neblagoestive stvari, koje su nam uzvienu ljepo-
tu boanstvenih naredaba pomraili, to radi popravljanja i obezbjee-
nja hrianske pastve iste ustanove razloito odbacismo, ne primajui
ikojim nainom porode jeretike lai i ne doputajui ih u isto i savr-
eno apostolsko uenje. Peatom zasvjedoavamo i sva ostala sveta
pravila, koja su izloena od svetih i blaenih otaca naih, a na ime: tri
stotine osamnaest svetih otaca, sabranih u Nikeji, za tijem onih u
Ankiri, pak onih u Neokesariji, a isto tako i onih u Gangri; osim toga
onih u Antiohiji sirskoj, pak i onih u Laodikiji frigijskoj; tako isto i
stotine pedeset otaca sabranih u ovom Bogom uvanom i carskome
gradu, i dvije stotine otaca sakupljenih prvi put u Efeskoj mitropoliji,
i est stotina i trideset svetih i blaenih otaca sakupljenih u Halkido-
nu; isto tako i onih u Sardiki, i onih u Kartageni, pak i onih, koji se
sabrae opet u ovom Bogom uvanom i carskome gradu za vrijeme
Nektarija, predstojnika ovog carskog grada i za vrijeme Teofila biveg
aleksandrijskog arhijepiskopa; osim toga pravila Dionisija, biveg ar-
hijepiskopa velikoga grada Aleksandrije, i Petra, biveg arhijepiskopa
aleksandrijskog, Vasilija, arhijepiskopa Kesarije kapadokijske, Grigo-
rija episkopa niskoga, Grigorija bogoslova, Amfilohija ikonijskog, pr-
vog Timotija, biveg arhijepiskopa aleksandrijskog, Teofila, arhijepis-
kopa istoga velikoga grada Aleksandrije, Kirila, arhijepiskopa alek-
sandrijskog i Genadija, biveg patrijarha ovog Bogom ouvanog i car-
skoga grada; isto tako i pravilo, koje je izdano Kiprijanom, bivim ar-
hijepiskopom afrikanske zemlje i muenikom, a saborom, koji je pri
njemu dran, i koje se pravilo u mjestima spomenutih na tome saboru
predstojnika, i samo kod njih po predanom im obiaju, uvalo. I niko
ne smije gorepomenuta pravila mijenjati ili ukidati, ili osim izloenih
pravila primati druga, koja su pod lanim naslovima izmiljena od
38
nekih koji su istinom htjeli da trguju. Ako se dokae, da je ko pokuao
novim zamjeniti ili unititi koje od gorenavedenih pravila, takav e
podlei epitimiji, koju nareuje ono pravilo, protivu koga se ogreio, i
kroz to e se izlijeiti od onoga u emu je sagreio.
(Ap. 35; 7. vas. 1; Kartag. 1; prvodr.10)

Pravilo 3
Poto je blagoestivi i hristoljubivi car na oslovio ovaj sveti i vase-
ljenski sabor u pogledu toga, da oni koji su ubrojeni u kliru i drugima
boanstvene darove dijele, budu isti i neporoni sluitelji i dostojni
mislene rtve velikoga Boga, Koji je rtva i Arhijerej, i da budu isti
od skvrne, koja je uz nekih od njih prionula od nezakonitih brakova;
obzirom na to, to su podvlasni presvetoj crkvi rimskoj predlagali, da
se ima obdravati sva strogost pravila, a podvlasni prijestolu ovog
Bogom uvanog i carskoga grada pravilo ovjekoljublja i snishoenja,
- otaaski i bogoljubno sloivi i jedno i drugo, da ne bi ostavili ni kro-
tost slabom, ni strogost otrom, navlastito pak, kad je zbog neznanja
prekraj zahvatio dosta veliko mnotvo ljudi, zajedniki ustanovlju-
jemo za one, koji su se dva puta enili bili, pak su pod teretom grijeha
sve do petnaestog dana prologa mjeseca januara, minulog etvrtog
indikta, est hiljada sto devedeset devete godine ostali, i nee da od
istoga k sebi dou, da imaju kanonikome svrgnuu. Oni pak, koji su
pali u zabludu drugobraija, ali koji prije ove nae naredbe poznae
ve to je korisno, te zlo od sebe otklonie, i neumjesno i nezakonito
zdruenje daleko od sebe odbacie, isto i oni kojima su ene od drugo-
ga braka ve umrle, pak pomislie na obraenje nastojei da u uzdr-
anosti napreduju i sa svijem ostavie preanja svoja bezakonja, - bi-
lo da su to prezviteri, ili akoni, - za takove ustanovljuje se, da imaju
prestati od svake svetenike slube, ili djelovanja, i da podlegnu epi-
timiji za neko ustanovljeno vrijeme, ali pak da uivaju ast sveteni-
kog sjedita i stojanja, zadovoljavajui se to mogu pred drugima sje-
diti i prosei od Gospoda plaem, da im se oprosti grijeh neznanja; jer
bi neumjesno bilo, da blagosilja drugoga onaj, koji ima svoje rane jo
da lijei. Koji su pak jednu enu imali, i ta koju su uzeli bili, bila je
udovica, isto tako i oni, koji su poslije rukopoloenja, sklopili prvi
brak, na ime prezviteri, akoni i ipoakoni, poto im se za neko krat-
ko vrijeme obustavi svetenosluenje i posto izdre epitimiju, takovi
neka se iznova uspostave na svoje jerarhijske stepene, ali nikako ne-
ka se ne promiu na drugi vii stepen, pri emu e, naravno, oni mo-
rati prethodno da razvrgnu nezakonitu svezu. Ali sve ovo mi ustanov-
ljujemo u pogledu onih svetenih lica, koja su do petnaestog dana, kao
to je kazano, januara mjeseca, etvrtoga indikta, zateena u gorepo-
menutim prijestupima, nareujui za u naprijed, i ponavljajui pravi-
lo, koje glasi: Onaj koji se poslije krtenja dva puta enio, ili je sulo-
 39
nicu imao, ne moe biti ni episkop, ni prezviter, ni akon, niti u ope
u imeniku svetenikom; a isto tako i onaj, koji je uzeo udovicu, ili
putenicu, ili bludnicu, ili ropkinju, ili glumicu, ne moe biti ni epis-
kop, ni prezviter, ni akon, niti uope u imeniku svetenikom.
(Ap. 17, 18; Trul. 26; Vasilija vel. 12, 27)

Pravilo 4
Koji se episkop, ili prezviter, ili akon, ili ipoakon, ili atac, ili poja,
ili vratar, smijea sa enskinjom, koja je Bogu posveena, neka se
svrgne, kao takav koji je nevjestu Hristovu oskvrnio; a ako to uini
svjetovnjak, neka se odlui.
(Ap. 25; 1. vas. 9; 4. vas. 16; Trul. 21, 40, 44, 45; Ankir. 19; Neokes. 9; Kartag. 6,
44; Vasil. vel. 3, 6, 18, 19, 20, 32, 60)

Pravilo 5
Van ovih osoba, koje su slobodne od svakog podozrijenja, i koje su oz-
naene u pravilu, nikakav iz svetenikog imenika neka ne dri pri
sebi enskinje, ili slukinje, kako bi se tijem sauvao od svakog prigo-
vora. A koji prestupi ovo, to mi nareujemo, neka se svrgne. Ovo isto
neka obdravaju i evnusi, da se besprijekornima sauvaju; prestupe li
ovo neka se svrgnu, ako su klirici. A ako su svijetovnjaci, neka se od-
lue.
(Ap. 5, 21, 22, 23, 24, 26,; 1.vas. 1, 3; Trul.. 12, 13; 7.vas. 18, 22; Ankir. 19; Kar-
tag. 3, 4, 25, 38, 70; Vasili. vel. 88)

Pravilo 6
Poto je u apostolskim pravilima kazano, da od onih, koji su neenjeni
stupili u klir, samo se aci i pojai mogu eniti, to uvajui isto, i mi
nareujemo, da od sada nikakav ni ipoakon ni akon, ni prezviter,
poslije svoga rukopoloenja, ne smije stupiti u branu svezu. A koji se
usudi to uiniti, neka se svrgne. eli li koji izmeu onih, koji stupaju
u klir, po zakonu braka sastaviti se sa enom, neka to uine prije ru-
kopoloenja za ipoakona, ili akona, ili prezvitera.
(Ap. 5, 26, 51; 4. vas. 14; Trul.. 3,13,21,30; Ankir. 10; Neokes. 1; Kartag.16; Vasil.
vel. 69;)

Pravilo 7
Poto smo doznali, da u nekim crkvama akoni zauzimlju crkvene
slube, i zbog toga neki izmeu njih, proniknuti prodrljivou i sa-
movlaem, sjede prije prezvitera, nareujemo, da akon, ako je i u
dostojanstvu, to jest, u kakvoj crkvenoj slubi, nema opet da sjedi pri-
je prezvitera; osim sluaja, kad zamjenjujui osobu svoga patrijarha,
ili mitropolita, doe u drugi grad zbog kakvoga posla, jer tada, kao
namjesniku patrijarhovu ili mitropolitovu mora mu biti odana ast. A
ako koji, zaveden samosilnikom drzovitou, usudi se ovo uiniti, ta-
40
kav, poto se zbaci sa svoga stepena, neka bude poljednji izmeu svi-
ju u onome inu, kome pripada u svojoj crkvi; jer Gospod na zapovje-
da, da se nema eznuti za zaeljima, po onome uenju, koje je izloeno
u svetoga jevanelista Luke od samoga Gospoda naega i Boga (20,
46). Jer onima, koji su bili na gozbu pozvani, On je kazao slijedeu
priu: kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u zaelje da ne bude me-
u pozvanima ko stariji od tebe; i da ne bi doao onaj, koji je pozvao
tebe i njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome: i onda e sa stidom sjesti
na nie mjesto. Nego kad te ko pozove, sjedi na poljednje mjesto, da
ti ree kad doe onaj, koji te je pozvao: prijatelju, pomakni se vie; ta-
da e ti biti ast pred onima, koji sjede s tobom za trpezom. Jer svaki
koji se podie, ponizie se, a koji se ponizuje, podignue se (Luk. 14:
811). I ovo isto neka se obdrava i u ostalim svetenim inovima; jer
treba znati, da su duhovna dostojanstva mnogo uzvienija od svijets-
kih.
(1. vas. 18; Trul.. 16; Laodik.. 20)

Pravilo 8
U namjeri, da i od nas ouvano bude u svemu sve, to su sveti oci nai
ustanovili,, ponavljamo i ono pravilo, koje nalae, da u svakoj eparhiji
svake godine, bivaju sabori episkopa u onome mjestu, gdje za najbolje
nae episkop mitropolije. Ali poto zbog inoplemenskih navala i zbog
drugih raznih prilika, ne mogu predstavnici crkava da sakupljaju sa-
bore dva puta u godini, ustanovljuje se, da radi crkvenih poslova, koji
se kao to je naravno. neka bude u svakoj eparhiji sabor dotinih epi-
skopa svakako jedan put u godini, i to, od svetoga praznika pashe,
pak do kraja mjeseca oktobra svake godine, u onome mjestu, koje, kao
to je kazano, za najbolje nae episkop mitropolije; a episkopi, koji ne
dou, nego ostanu u svojim gradovima, a zdravi su i slobodni od sva-
kog neodlonoga i neophodnoga posla, neka bratski budu ukoreni.
(Ap. 37; 1. vas. 5; 4. vas. 19; 7. vas. 6; Antioh. 20; Kartag. 95)

Pravilo 9
Ne smije nikakav klirik da dri krmu. Jer, ako mu nije doputeno da
ulazi u krmu, kako e on uz to jo i drugima da slui, i da obavlja
ono, to mu ne prilii? A koji to uini, ili neka prestane, ili neka se
svrgne.
(Ap. 54; Laodik.. 24; Kartag. 40)

Pravilo 10
Episkop, ili prezviter, ili akon, koji uzimlje kamate, ili takozvane po-
stotke, neka prestane, ili neka se svrgne.
(Ap. 44; 1. vas. 17; 7. vas. 19; Laodik... 4; Kartag. 5, 6; Vasil. vel. 2, 14; Grig. Neo-
kes. 3; Grig. nisk. 6)
 41
Pravilo 11
Niko od ubrojenih u sveteniki in, ili svjetovnjak, nema da jede ju-
dejske prijesne hljebove, niti s njima da opi, ni u bolestima da ih pri-
zivlje i lijeenja od njih da prima, ni s njima zajedno da se pod ikoji
nain u kupalitima kupa; a koji se usudi to uiniti, ako je klirik, ne-
ka se svrgne, ako li je svjetovnjak, neka se odlui.
(Ap. 7, 64, 70, 71; Antioh. 1; Laodik.. 29, 37, 38; Kartag. 51, 73, 106)

Pravilo 12
Doznali smo i to, da u Africi, Liviji i u drugim mjestima, neki izmeu
tamonjih bogoljubaznih predstojnika, produavaju ivjeti zajedno sa
svojim enama, i poslije obavljenog nad njima rukopoloenja, i time
bivaju za narod predmetom spoticanja i sablazni. Poto nastojanje
nae glavnim nainom mora biti obraeno na korist predanih u nae
ruke stada, ustanovljujemo, da u naprijed toga vie nikako ne budu. I
ovo mi iskazujemo, ne da se ukida ili izvraa ono, to je apostolski us-
tanovljeno, nego to se staramo o spasenju naroda i o napredovanju
njegovu u dobru, i da nikakva ljaga na svetenikom inu ne ostane.
Jer boanstveni apostol kae: Sve na slavu Boiju inite; ne budite na
sablazan ni judejima, ni jelinima, ni crkvi Boijoj, kao to i ja u sva-
emu svima ugaam, ne traei svoje koristi, nego mnogih, da se spa-
su. Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista. (1. Kor. 10: 3132. 11: 1)
A za koga se dozna da tako to ini, neka bude svrgnut.
(Ap. 5, 51; 1. Vas. 3; Trul.. 30, 48; Kartag. 3,4,25,70)

Pravilo 13
Poto smo doznali, da je u rimskoj crkvi postalo pravilom, da se oni,
koji su dostojni rukopoloenja za akona ili prezvitera, imaju obveza-
ti, da nee vie opiti sa svojim enama, to mi, slijedei starome pravi-
lu apostolske uredbe i ina, hoemo da porodiko ivljenje svetenih
osoba, kada je ono po zakonu, bude i od sada u naprijed na snazi, i da
se nikako ne razvrgava sveza njihova sa enama, ili da se liavaju
njihovog kad je vrijeme uzajamnog openja. Prema tome, koji se nae
da je dostojan rukopoloenja za ipoakona, ili akona, ili prezvitera,
takvome nikako neka ne bude zaprijekom da se postavi na taj stepen,
ako sa zakonitom svojom enom ivi, i od njega neka se u vrijeme ru-
kopoloenja ne zahtijeva da oituje, da e se uzdravati od zakonitoga
openja sa svojom enom, kako tijem ne bi bili uzrokom, da se vrijea
Bogom ustanovljeni i Njegovim prisustvovanjem blagosloveni brak;
jer glas Jevanelja kazuje: to je Bog sastavio ovjek da ne rastavlja
(Mat.19, 6), a apostol ui: brak je astan i postelja nije neista (Jevr.
13, 4) i opet: Jesi li se privezao za enu, ne trai da se razrijei (1.
Kor. 7, 27). Znademo, da i sakupljeni u Kartageni oci, starajui se o
istome ivotu svetenika, naredie, da ipoakoni, koji se dodiruju
42
svetih tajana, i akoni, i prezviteri, imaju se uzdravati u odreena
im vremena od onih, koje zajedno sa njima ive. Radi toga i mi isto
imamo uvati, to je od apostola predano i od najstarijeg doba vailo,
znajui vrijeme svakoj stvari, a osobito u pogledu posta i molitve; jer
treba, da oni, koji svetom oltaru slue, budu u svemu uzdrljivi, kada
pristupaju k svetinji, kako bi mogli dobiti, to od Boga u prostoti pro-
se. A koji se usudi, protivno apostolskim pravilima, liiti sveze sa za-
konitom enom i openja jednoga izmeu svetenih lica, na ime, prez-
vitera, ili akona, ili ipoakona, neka bude svrgnut; isto tako i prezvi-
ter, ili akon, koji progne enu svoju pod izgovorom pobonosti, neka
se odlui, a ako ostane upornim, neka se svrgne.
(Ap. 5, 17, 26, 51; 1. Vas. 3; 4. Vas. 14; Trul.. 5, 6, 30; 7. Vas. 18; Ankir. 19; Neo-
kes. 1, 8; gangr. 4; Kartag. 3, 4, 25, 38, 70; Vasil. vel. 12, 27, 88)

Pravilo 14
Pravilo svetih i bogonosnih otaca neka se i u ovome uva, da se prez-
viter ne postavlja prije trideset godina, ma i da je on ovjek u svemu
dostojan, nego neka se poeka, jer je i Gospod Isus Hristos u tridesetoj
se godini krstio i poeo uiti. Isto ni akon neka se ne postavlja prije
dvadeset pet godina, ni akonisa prije etrdeset godina.
(4. Vas. 15; Trul.. 15; Neokes. 11; Kartag. 16)

Pravilo 15
Ipoakon mlai od dvadeset godina neka se ne postavlja. Koji bude
postavljen ma na koji bilo sveteni stepen prije ustanovljenih godina,
neka se svrgne.
(4. Vas. 15; Trul.. 14; Neokes. 11; Kartag. 16)

Pravilo 16
Poto knjiga apostolskih djela pokazuje, da su sedam akona apostoli
postavili, a oci neokesarijskoga Sabora u izdanim svojim pravilima iz-
rino iskazae, da po pravilu mora biti sedam akona, ma koliko ve-
lik da je jedan grad, o emu e se iz knjige ap. djela uvjeriti, - mi, is-
poredivi misao otaca sa apostolskim rijeima, nali smo da nije kod
njih bilo rijei o ljudima, koji su imali sluiti pri tajnama, nego o slu-
bi potrebitoj pri trpezama, jer u knjizi apostolskih djela stoji ovako: u
one dane, kad se umnoie uenici, podigoe Jelini viku na Jevreje,
to se njihove udovice zaboravljahu, kad se dijeljae hrana svaki dan;
onda dvanaestorica dozvavi mnotvo uenika, rekoe: nije prilino
nama, da ostavimo rije Boiju pak da sluimo oko trpeza. Naite da-
kle, brao, meu sobom sedam osvjedoenih ljudi, punih Duha Sveto-
ga i premudrosti, koje emo postaviti nad ovim poslom, a mi emo u
molitvi i u slubi rijei ostati; a ova je rije ugodna bila svemu mno-
tvu, i izabrae Stevana, ovjeka napunjena vjere i Duha Svetoga, i Fi-
lipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu, doljaka
 43
antiohijskoga, i ove postavie pred apostole (Djel. ap. 6; 16). Tuma-
ei ovo uitelj crkve Jovan Zlatousti ovako govori: Divljenja je zas-
luno, kako se nije mnotvo pocijepalo pri biranju ljudi i kako nijesu
apostole osudili; pak treba znati, kakvo su oni (akoni) dostojanstvo
imali, i kakvo su rukopoloenje dobili. Zar akonsko? Ali toga nije bilo
u Crkvama. Na slubu prezvitersku? Ali jo nije bilo nikakvog epis-
kopa, nego sami apostoli; iz ega izvodim, da nije bilo poznato niti se
upotrebljavalo ime ni akona, ni prezvitera. Prema ovome i mi prog-
laujemo, da spomenutih sedam akona ne treba uzimati za sluenje
pri tajnama, shodno prije izloenome uenju, nego su to bili ljudi, ko-
jima je povjereno bilo staranje o opim potrebama onih koji koji su ta-
da sabrani bili; i ti akoni daju nam u ovome primjer ovjekoljublja i
staranja o potrebama.
(1. Vas. 18; Trul.. 7; Neokes. 15; Laodik.. 20)

Pravilo 17
Poto klirici raznih crkava, ostavivi svoje crkve, za koje su postavlje-
ni, prijeoe k drugim episkopima, i bez privole svoga episkopa nam-
jeteni su pri drugim crkvama, te time postae neposluni, - ustanov-
ljujemo, da od mjeseca januara minulog etvrtog indikta nikakav kli-
rik, ma na kome se stepenu on nalazio, nema prava bez otpusnoga lis-
ta od svoga episkopa namjetati se pri drugoj crkvi; a koji se od sada
ne bude ovoga drao, nego bude sobom poniavao onoga, koji je nad
njim rukopoloenje obavio, neka se svrgne i on, i onaj, koji ga je neza-
konito primio.
(Ap. 12, 15, 32, 33; 1. Vas. 15, 16; 4. Vas. 5, 6, 10, 11, 13, 20, 23; Trul.. 18; antioh
3, 6; Laodik.. 41, 42; sard. 15, 16, 19; Kartag. 23, 106).

Pravilo 18
Nareujemo, da klirici, koji su uslijed varvarske navale, ili inae zbog
kakve druge prilike, ostavili svoja mjesta, poto prestanu takove pri-
like ili varvarske navale, radi kojih su se udaljili, imaju se opet pov-
ratiti svojim crkvama i bez razloga ne ostavljati ih za dugo. A koji po-
stupi protivno ovom pravilu, neka bude svrgnut, dok se ne povrati
svojoj crkvi. Ovome istom neka podlegne i episkop, koji takovoga kli-
rika zadrava.
(Ap. 15; 1. Vas. 15, 16; 4. Vas. 5, 10, 20, 23; Trul.. 17; 7. Vas. 15; Antioh. 3; sardik.
15, 16, 19).

Pravilo 19
Treba da predstojnici crkava svaki dan, a osobito u dane Gospodnje,
pouavaju sav klir i narod rijeima blagoastija, izabirajui iz boan-
stvenog pisma misli i rasuivanja o istini, i drei se u tome ustanov-
ljenih ve granica i predanja bogonosnih otaca. Pak i kad se porodi
kakav spor o nekome mjestu u svetom pismu, nikako drukije da to
44
mjesto ne tumae, nego kako su ga izloili u svojim spisima vidjela
crkve i uitelji, i sa tim spisima neka se vema zadovoljavaju, nego li
sastavljanjem svojih rijei, da se ne bi, neiskusni moda u tome, uk-
lonili od onoga to treba da se uva. Jer kad narod naukom reenih
otaca pozna, to je dobro i k emu terba teiti, a pozna takoer i ono
to nije korisno i ega se treba kloniti, on onda upravlja na bolje svoj
ivot, niti pada u nevolju neznanja, nego, pazei za tom naukom, ras-
polae sobom tako, da mu se zlo kakvo ne dogodi, i straei se prijete-
ih kazna, sprema svoje spasenje.
(Ap. 58; 1. Vas. 2; Laodik.. 19; sard. 11; kart. 71, 121, 123)

Pravilo 20
Ne smije episkop da javno ui u drugome gradu, koji njemu ne pripa-
da. Koji se zatee da to ini, neka prestane od episkopstva, i neka vri
posao prezviterski.
(Ap. 14, 35; 1. Vas. 8, 15; 2. Vas. 2; 3. Vas. 8; 4. Vas. 29; Ankir. 18; Antioh. 13, 22;
sardik. 3, 11, 12)

Pravilo 21
Koji su okrivljeni bili za kanonike prestupe, i zato su konanom i
svagdanjem svrgnuu bili podvrgnuti i oterani u red svjetovnjaka,
ako se obrate dobrovoljno pokajanju, te odbace grijeh, radi koga su se
liili bili blagodati i od istoga se sa svijem izlijee, neka striu kosu po
nainu klira; ali ako se na to ne sklone po svojoj dobroj volji, neka no-
se kosu kao svjetovnjaci, poto su radije imali svijetsko uivanje, nego
nebeski ivot.
(Ap. 5, 62, 81, 83; 1. Vas. 9, 12; 3. Vas. 9; 4. Vas. 7; Neokes. 9; Kartag. 36; prvod-
rug. 16; Vasil. vel. 3, 70; Kirila aleks. 3)

Pravilo 22
Koji su postavljeni bili za novce, a ne uslijed ispitanja i to su izabrali
sveteniki ivot, bilo da su to episkopi, bilo da su drugi kakvi klirici,
nareujemo da se svrgnu; a isto tako neka se svrgnu i oni, koji su ih
postavili.
(Ap. 29; 4. Vas. 2; Trul.. 23; 7. Vas. 4, 5, 15, 19; sard. 2; Vasil. vel. 90; Genad.
posl; Taras. posl.)

Pravilo 23
Neka nikakav episkop, ili prezviter, ili akon, kada daje preisto pri-
ee, ne istrauje za to od onoga koga prieuje novaca, ili ta drugo.
Jer blagodat nije za prodaju, niti za novce mi razdajemo osveenje
Duha, nego se sveto priee ima razdavati onima, koji su toga dara
dostojni, bez svakoga izgleda na korist. Ako se pak dozna, da koji kli-
rik istrauje ta od onoga, kome se preisto priee daje, neka bude
svrgnut, kao revnitelj Simonove zablude i opaine.
 45
(Ap. 4, 29; 4. Vas. 2; Trul.. 23; 7. Vas. 4)

Pravilo 24
Ne smije niko, koji pripada svetenome inu, ili kaluer, da odlazi na
konjske trke, ili da prisustvuje pozorinim igrama. Isto tako, i ako je-
dan klirik bude pozvan na svadbu, im se pokau igre, koje ima da
zamanjuju, neka ustane i s mjesta neka se udalji, jer tako zapovjeda
nauka otaca naih. A koji se u tome zatee, neka ili prestane, ili neka
se svrgne.
(Trul.. 51, 62, 65; Laodik.. 54; Kartag. 15, 45, 63)

Pravilo 25
Zajedno sa drugima ponavljamo i ono pravilo, koje nalae, da u sva-
koj eparhiji parohije, koje su po selima i zaseocima, moraju neprom-
jenljivo pripadati onim episkopima, u ijoj su one vlasti, a osobito, ako
su za trideset godina bez oprijeke ih imali i njima upravljali. Ali, ako
se kakav spor o istima podigao, ili se podigne prije nego to je trideset
godina isteklo, doputa se onima koji sebe smatraju uvrijeenima,
podignuti o tome tubu pred eparhijskim saborom.
(4. Vas. 17)

Pravilo 26
Prezviter, koji je po neznanju stupio bio u nepravilni brak, neka uiva
prezvitersko sjedite, prema onome to smo mi u svetome pravilu
uzakonili, ali od drugih poslova neka se uzdrava, jer je takvome dos-
ta i time oproteno. Nije uputno da blagosilja drugoga onaj, koji mora
svoje rane da lijei; a blagosiljanje je davanje osveenja; pak koji toga
nema, zbog prekraja poinjena iz neznanja, kako e ga drugima da-
vati? Neka dakle takav ne blagosilja ni javno, ni posebno niti tijela
Gospodnja neka ne razdaje drugima, niti drugu kakvu slubu neka ne
obavlja.; nego zadovoljavajui se to ima sjedite pred drugima, neka
moli sa suzama od Gospoda, da mu oprosti grijeh, to je iz neznanja
uinio. Po sebi je ve jasno, da e se imati raskinuti takav nezakoniti
brak, i mu nee smijeti nikojim nainom ve da ima openja sa onom,
zbog koje se liio svete slube.
(Ap.17; 4. Vas.14; Trul.. 3, 6, 21; Neokes. 9; Vasil. vel. 27 )

Pravilo 27
Nikakav klirik neka ne nadijeva odjee, koja mu ne prilii, ni kad u
gradu boravi, ni kad ide na put, nego neka nosi haljine, koje su ve
odreene za one, koji kliru pripadaju; a koji tako to uini, neka se od-
lui za jednu nedjelju.
(7. Vas. 16; Gangr. 12, 21 )
46
Pravilo 28
Poto smo doznali, da se u pojedinim crkvama prinosi u oltaru, po ne-
kome utvrenome obiaju, groe, a svetenosluitelji, poto isto po-
mijeaju sa beskrvnom rtvom prinoenja, jedno i drugo zajedno raz-
daju narodu, - nalazimo i to narediti, da nikakav svetenik toga u na-
prijed ne ini, nego neka razdaje narodu na oivotvorenje i na opro-
taj grijehova isti prinos; a groe, primajui kao prvine, i blagosilja-
jui ga posebno, neka ga razdaju onima, koji ga trae u znak blagoda-
renja Davaocu plodova, kroz koje tijela naa, po Boijoj naredbi rastu
i hrane se. A koji klirik postupi protivu ove ustanove, neka se svrgne.
(Ap. 3, 4; Trul.. 32; Kartag. 37 )

Pravilo 29
Pravilo Kartagenskih otaca nalae, da se sveta sluba oltara nema
svravati, nego od ljudi, koji su na tate, izuzevi jedan samo dan u
godini, kad se veera Gospodnja svrava, i takvu su uredbu ti sveti oci
tada postavili, moe biti uslijed nekih razloga, korisnih za crkvu u
onim mjestima. Ali poto nas nita ne pobuuje da zapustimo pobo-
nu strogost, to slijedei apostolskim i otaaskim predanjima, nareu-
jemo da se ne smije ni u etvrtak poljednje nedjelje etrdesetnice ra-
zrijeavati post, i time sva etrdesetnica beastiti.
(Ap. 69; 5/6 Vas. 89; Laodik.. 50; Kartag. 41, 47; Tim. aleks. 16 )

Pravilo 30
U namjeri, da sve uporavimo za naprijedak Crkve, zakljuili smo ure-
diti kako treba porodike odnoaje, koji su u crkvama kod varvara.
Prema tome, ako oni dre, da moraju postupati preko apostolskoga
pravila, koje nareuje, da se nema proganjati ena svoja pod izgovo-
rom pobonosti, i da moraju initi vie nego to je ustanovljeno, te us-
lijed toga, dogovorivi se sa svojim enama, uzdravaju se od uzajam-
noga openja, - nareujemo, da oni u takvome sluaju nemaju vie ni
pod kakvim nainom sa bivim svojim enama zajedno ivjeti, da nam
time dadu potpuni dokaz svoga obeanja. Ali ovo im mi doputamo ni-
ega radi drugoga, nego zbog njihovog malodunog miljenja i stranih
i jo neutvrenih njihovih obiaja.
(Ap. 5; 1. Vas. 3; Trul.. 12, 13, 14; Gangr. 1, 4, 9, 10; Kartag. 4)

Pravilo 31
Klirici koji slue Liturgiju, ili krste u bogomoljama to se po kuama
nalaze, nareujemo, da to imaju initi samo sa privolom mjesnoga
episkopa. Prema tome, koji klirik ne bude na ovaj nain to uvao, ne-
ka bude svrgnut.
(Ap. 31; 4. Vas. 18; Trul.. 34, 59; 7. Vas. 10; gangr. 6; Antioh. 5; Laodik.. 58; pr-
vodr. 12; Kartag. 10)
 47
Pravilo 32
Doznali smo da u Jermenskoj oblasti na svetoj trpezi prinose samo
vino, ne mijeajui ga sa vodom, kad prinose beskrvnu rtvu, i za svo-
je opravdanje privode ovo, to uitelj crkve, Jovan Zlatousti, kaem u
tumaenju Jevanelja Matejevog: Zato nije Gospod pio vodu, kad je
Uskrsao, nego vino? Zato da sa korijenom iupa neastivu jeres. Jer,
poto su neki bili, koji su upotrebljavali vodu pri tajni, to svetitelj i
pokazuje, da Gospod i kad je tajnu predao i kad je, poslije vaskrsenja,
bez tajne prostu trpezu predloio, upotrebio je vino od roda vinog-
radskoga (Mat. 26, 29), a vinograd raa vino, a ne vodu, i iz toga
Jermeni izvode, da je i ovaj otac poricao upotrebljavanje vode pri sve-
toj rtvi. Prema tome, i da ne bi oni i u naprijed ostali u neznanju, evo
izlaemo pravoslavno razumjevanje toga oca. Postojala je stara zla je-
res idroparastata, koji su pri svojoj rtvi upotrebljavali umjesto vina
samu vodu. Opovrgavajui bezakono uenje takve jeresi, i pokazujui,
kako idroparastati time idu nasuprot apostolskome predanju, upotre-
bio je bogonosni Zlatoust gorepomenuti svoj govor. Pak u svojoj je on
crkvi, nad kojom mu je pastirsko staranje povjereno bilo, predao da
treba vodu sa vinom mjeati, kad se ima prinaati beskrvna rtva,
pokazujui na sjedinjenje krvi i vode, koje je steklo iz preistoga rebra
Iskupitelja naega i Spasitelja Hrista Boga na oivotvorenje svega
svijeta i na iskupljenje od grijehova. I u svakoj crkvi gde su sijala du-
hovna vidjela, ovaj se bogopredani red uva. Tako i Jakov, brat po ti-
jelu Hrista Boga naega, kome je prvome povjeren bio prijesto crkve
jerusalimske, i Vasilije, arhiepiskop crkve kesarijske, kojega se slava
pronijela po svoj vaseljenoj, a koji su nam pismeno predali tajanstve-
nu slubu boju, ustanovie, da pri boanstvenoj Liturgiji u svetome
putiru mora biti i voda i vino. Isto su i u Kartageni skupljeni sveti oci
ove rijei tano izrekli: da se ne prinosi u svetoj tajni nita drugo, ne-
go tijelo i krv Gospodnja, kao to je sam Gospod predao, to jest, hljeb i
vino sa vodom pomijeano. Ako dakle koji episkop, ili prezviter ne ini
po predanome od apostola redu, da vodu sa vinom mijea, te bez vode
a na samome vinu prinosi preistu rtvu, neka se svrgne, kao takav,
koji tajnu nepotpuno vri i koji uvaa novtine u ono, to je predano.
(Ap. 3, 4; Trul.. 81; Kartag. 37)

Pravilo 33
Poto smo doznali, da se u Jermenskoj oblasti samo oni u klir prima-
ju, koji su iz svetenikoga roda, ime dotini koji tako postupaju, po-
kazuju da slijede judejskim obiajima; pri emu neki izmeu istih bi-
vaju i bez postrienja postavljeni za svetene pojae i ace u boan-
stvenome hramu, - ustanovljujemo, da od sada oni, koji hoe nekoga
da u klir prime, ne treba da se osvru na rod onoga, koga postavljaju,
nego, ispitavi da li su dotini dostojni da prema odredbama koje su
48
izloene u svetim pravilima, budu primljeni u klir, neka ih za crkvenu
slubu postavljaju, poticali oni od predaka svetenika, ili ne. Pak ne
smije niko ni sa amvona itati narodu boanstvene rijei po nainu
onih koji kliru pripadaju, ako dotini nije udostojen svetenikog pos-
trienja i nije dobio po pravilima blagoslov od svoga pastira. Koji se
zatee da postupa protivu propisanoga, neka bude odluen.
(Ap. 76; 7. Vas. 14; Laodik.. 15)

Pravilo 34
Obzirom na to, to sveteno pravilo jasno ui i ovo, da zavjera, ili or-
taenje, kao prijestup, strogo je i izvanjskim zakonima zabranjeno, i
da je tim vema potrebno zaprijeiti da toga u Boijoj crkvi ne bude, -
mi takoer hoemo da vai, da, ako se koji klirici ili kalueri zateku,
da su ili zavjeru sklopili, ili da su se uortaili, ili da zamke pletu pro-
tivu episkopa ili suklirika, takovi neka se sa svijem sa svog stepena
zbace.
(Ap. 31; 4 Vas. 18; Antioh. 5; Kartag. 10; Prvodr. 13, 14, 15)

Pravilo 35
Nikakav Mitropolit ne smije, poslije smrti jednog episkopa, koji je po-
druan bio njegovom prijestolu, da uzimlje ili sebi prisvaja stvari toga
episkopa ili njegove crkve; nego neka te stvari budu pod nadzorom
klira one crkve, kojoj je pokojni bio predstojnik, sve dok se ne postavi
drugi episkop; osim, ako ne ostane nikakav klirik u toj crkvi, i u tak-
vome sluaju mitropolit e uvati iste stvari nepovrijeenima, i sve e
ih predati novome episkopu, koji bude postavljen.
(Ap. 40; 4. Vas. 22, 25; Antioh. 24; Kartag. 22, 26, 81)

Pravilo 36
Ponavljajui to je uzakonjeno od sto pedeset svetih otaca, sabranih u
ovom Bogom uvanom i carskome gradu, i od est stotina i trideset,
sakupljenih u Halkidonu, nareujemo, da prijesto carigradski uiva
jednake povlastice prijestolu staroga Rima, i da uzdignut bude u crk-
venim poslovima kao onaj, poto je drugi poslije njega; za carigrads-
kim prijestolom neka se broji prijesto velikoga grada aleksandrijsko-
ga, za tijem prijesto antiohijski, a poslije ovoga jerusalimski prijesto.
(1. Vas. 6, 7; 2. Vas. 2, 3; 4. Vas. 28)

Pravilo 37
Poto su u razlina vremena bivale varvarske navale, i zbog toga su
vrlo mnogi gradovi bili podjarmljeni od bezakonika, tako da je nemo-
guno bilo, da predstojnik jednog od takvih gradova, poto je postav-
ljen bio, zauzme svoj prijesto i na istome svoj prvosveteniki opsta-
nak utvrdi, te shodno uvrenome obiaju da obavlja rukopoloenja i
sve ostalo ini to episkopu pripada, - mi, starajui se o asti i poto-
 49
vanju svetenstva, i nastojei, da ni pod koji nain neznaboaka obi-
jest nema nanositi tete crkvenim pravima, ustanovljujemo, da oni
episkopi, koji su ve postavljeni bili i zbog spomenutog uzroka nijesu
mogli zauzeti svoje prijestole, nemaju za to podlei nikakvome utrbu,
i neka po pravilima obavljaju rukopoloenja raznih klirika, i neka
uivaju pravo sjedita prema svome mjestu, i vrst i zakonit neka bu-
de svaki njihov prvosveteniki in. Jer potreba vremena, koja prijei
tano ouvanje prava, ne smije suavati granice uprave.
(Ap. 36; 1. Vas. 16; 3. Vas. 9; 4. Vas. 6, 29; Ankir. 18; Antioh. 17, 18; Kiril aleks.
1, 2, 3)

Pravilo 38
Priznajemo i mi pravilo, koje su oci nai izdali, a koje glasi: Ako je
carskom vlau osnovan novi grad, ili u naprijed se osnuje, u takvome
sluaju razreenje crkvenih poslova neka slijedi razreenju dravnom
i graanskom.
(1. Vas. 4, 6, 7; 2. Vas. 3; 4. Vas. 17, 28)

Pravilo 39
Poto se brat i sasluilac na Jovan, predstojnik ostrova Kipra, zajed-
no sa svojim narodom, zbog varvarskih navala, a da se oslobodi od
neznaboakoga ropstva i da ostane vijeran skiptru hrianske dra-
ve, promislom ovjekoljubivoga Boga i trudom hristoljubivoga i blago-
estivoga cara naega, iselio iz pomenutoga ostrova u helespontsku
eparhiju, to ustanovljujemo, da van svake novtine budu ouvane pov-
lastice, koje su darovane od bogonosnih otaca, sabranih u svoje vrije-
me u Efesu, prijestolu gorepomenutoga ovijeka, te da novi Justinija-
nopolj ima prava Carigrada, i da bogoljubazni episkop, koji je u isto-
me, ima prvenstvo pred svima u helespontskoj eparhiji, i da ga imaju
postavljati njgovi episkopi, po starome obiaju. A poto su bogonosni
oci nai utvrdili, da se imaju uvati obiaji, koji su u svakoj crkvi, to
neka episkop kozikoga grada bude potinjen predstojniku spomenu-
tog Justinijanopolja po primjeru svih ostalih episkopa, koji su pod
vlasti reenoga najubogoljubaznijeg predstojnika Jovana, od koga,
ako potreba bude zahtijevala, bie postavljen i episkop samog kozi-
koga grada.
(Ap.34; 1. Vas. 6,7; 2. Vas. 2,3; 3. Vas. 8; 4. Vas. 28; Trul. 36,37; Antioh. 9)

Pravilo 40
Poto je vrlo spasonosno pribliiti se Bogu, uklonivi se od vreve ivo-
ta, to i mi treba da ne primimo bez ispitanja i prenagleno one, koji
izabiraju kaluerski ivot, nego da i u ovome uvamo predanu nam
odredbu otaca, da se na ime ima primati zavijet ivota po Bogu, kao
ve tvrdi i koji je postao svijesno i rasudno, tek poslje punoga razvia
razuma. Koji eli dakle podvrgnuti se kaluerskome jarmu, neka nije
50
mlai od deset godina od roenja, stojei u ostalom i u pogledu takvo-
ga u vlasti predstojnika crkve presuda, da li ne nalazi, da mu se jo
vrijeme produlji, prije nego to se uvede u kaluerski ivot i u istome
svoj opstanak utvrdi. Jer, premda je veliki Vasilije u svojim svetim
pravilima uzakonio, da ona, koja dobrovoljno Bogu sebe posveuje i
obljubi djevianstvo, ima se primiti u red djevojaka, poto navri se-
damnaest godina, ipak mi slijedujui uredbi koja u tome postoji za
udovice i akonise, surazmerno smo pomenutu dob ustanovili za one,
koji izabiraju kaluerski ivot. Tako je i u boanstvenog apostola pro-
pisano, da se od ezdeset godina bira u crkvi udovica, a sveta pravila
meu tijem predadoe, da se akonisa postavlja od etrdeset godina,
jer se vidjelo, da je crkva Boijom blagodau postala mnogo snanijom
i naprednijom, i da su vjerni vrsti i pouzdani u izvravanju boan-
stvenih naredaba. A poto smo i mi ovo pojmili, shodno s time usta-
novljujemo, da onaj, koji namjerava zapoeti trudove po Bogu, ima bi-
ti neodlono znamenovan blagoslovom blagodati, kao nekim peatom,
da ga time pobudimo, da se na dugo ne predomilja i zatee, nego na
protiv, da ga obodrimo, da dobro bira i da se u istome utvrdi.
(1. Vas.19; 4. Vas.15; Trul. 14; Kartag. 6,44,126,; Prvodr.5; Vasil. Vel. 18,24)

Pravilo 41
Koji ele u gradovima ili selima, da se udaljuju u zatvore, i da se pos-
vete razmiljanju o sebi, moraju najprije stupiti u manastir i vjebati
se u usamljenikom ivotu, i za tri pune godine pokoravati se u stra-
hu boijem poglavici manastirskom, i u svemu kao to treba ispunja-
vati poslunost, da tijem nainom oituju svoju nakanu na takav i-
vot; pri emu e biti ispitivani od mjesnog predstojnika crkve, da li se
od svega srca dobrovoljno takvom ivotu odaju. Poslije toga e jo jed-
nu godinu morati ustrajno provesti van zatvora, da se jo oitije ista-
kne njihova nemjera, jer e tada tek potpuno uvjerenje pruiti, da ne
trae te samoe radi puste slave, nego radi samog istinitog dobra. Po-
to se ispuni sve to vrijeme, ako su dotini ostali ustrajni u istoj nam-
jeri, neka stupe u zatvor, ali poslije nipoto ve ne smiju po svojoj volji
izlaziti iz zatvora, osim samo ako ih na to izazove opa korist i pomo,
ili duga potreba, koja smru prijeti, pak i tada poslije blagoslova mije-
snog episkopa. Koji se pak usudi izai iz tih svojih obitalita bez jed-
noga od spomenutih razloga, neka budu prinueni i protivu njihove
volje povratiti se u reeni zatvor, a meu tijem postovima i drugim
strogim mjerama neka se u red dovedu, znajui, kao to je napisano,
da: ni jedan koji metne ruku svoju na plug, pak se obazire natrag, nije
pripravan za carstvo nebesko. (Luka 9; 62)
(4. Vas.4; Prvodrugi 4)
 51
Pravilo 42
U pogledu takozvanih pustinjaka, koji u crnim haljinama i putenom
dugom kosom na glavi, obilaze gradove i obraaju se sa svijetskim
ljudima i enama, te time svoj zavjet sramote, nareujemo, da se isti
poto ostrigu kosu, ako ele predati se nainu ivota ostalih kaluera,
odrede u manastir i meu brau uvrste; ako toga nee, sa svijem neka
se idenu iz gradova, i neka ive u pustinjama, od kojih su sebi ime
nadjenuli.
(4. Vas.4; Prvodrugi 4)

Pravilo 43
Moe svaki hrianin, da izabere podviniki ivot i da, oslobodivi se
poslova burnoga ivota, stupi u manastir, te primi kaluerski postrig,
bez obzira na prijestupe, u kojima je prije mogao biti zateen; jer je
Spasitelj na kazao: koji dolazi k meni, neu ga isterati van.(Jovan 6;
37). A doim je ivot kaluerski ivot kajanja, mi odobravamo onome,
koji mu se iskreno odaje, niti mu ikakav preanji postupak moe za-
prijeiti, da ispuni svoju namjeru.
(4. Vas.4; Prvodrugi 2,4)

Pravilo 44
Kaluer, koji se zatee u bludoinstvu, ili koji uzme enu radi branog
openja i suivljenja, neka podlegne kaznama, koje su ustanovljene za
bludoince.
(4. Vas.16; Ankir.19; Vasil Vel. 6,18,19,60)

Pravilo 45
Poto smo doznali, da u nekim enskim manastirima, kada privode
enskinje, koje se imaju udostojiti kaluerskog naina ivota, najprije
stavljaju na njih svilene i svakojake druge haljine, osim toga i urese
iskiene zlatom i dragim kamenjem, i poto one tako oltaru pristupe,
svlae sa njih svu tu bogatu odjeu, i odmah se nad njima obavlja in
blagoslovljenja novoga ivota i oblae ih u crno odijelo, - nareujemo,
da toga u naprijed ne biva. Jer nije opravdano, da ona, koja je po svo-
joj volji ostavila ve svako svetsko veselje i obljubila nain ivota po
Bogu, i koja se utvrdila u tome nepominim mislima, te tako manasti-
ru pristupila, kroz takav troni i prijelazni ures uzbuena opet bude
uspomenom onoga, to je ve zaboravila bila, i od toga se moda u njoj
dvoumljenje javi, i dua joj se uzbuni poput talasa, koji poplavljuju i
na sve strane zakreu, tako da, i ako koju suzu prolije, nee pokazati
opet time srdanoga sokruenja; pak i ako, kao to je prirodno, padne
koja sitna suza, dotini koji to u ovakvim prilikama opaze, pomislie,
da ta suza nije potekla toliko iz odanosti istih enskinja podviniko-
me trudu, koliko s toga, to one ostavljaju svijet i ono to je u svijetu.
52
(Kartag. 126)

Pravilo 46
enskinje koje su podviniki ivot izabrale i u manastiru se nastani-
le, nipoto ve da ne izlaze iz manastira. Ako kakva neotkloniva pot-
reba na to ih pobudi, neka to uine sa blagoslovom i privolom preds-
tojnice, ali i tada ne same, nego, po nalogu igumanije, sa kojom stari-
com ili sa onima, koje su u manastiru prve. Noiti pak van manastira
ni pod koji nain ne mogu. Isto i ljudi, koji vode kaluerski ivot, mo-
gu izai iz manastira kad je prijeka kakva potreba, ali samo sa blago-
slovom onoga, kome je uprava povjerena. Prema tome, koji prestupe
ovu naredbu, koju mi sada izdajemo, bilo da su ljudi ili ene, neka po-
dlegnu zasluenim kaznama.
(Trul. 47)

Pravilo 47
Ni ena u mukom manastiru, ni ovjek u enskom da ne spava; jer
vijerni moraju biti slobodni od svake smutnje i sablazni, i moraju
uporavljajuti svoj ivot za pristojnu i lijepu slubu Gospodnju (1.Kor.
7; 35). A koji ovo uini, bio on klirik, bio svijetovnjak, neka se odlui.
(7. Vas. 18, 20, 22)

Pravilo 48
ena onoga, koji je proizveden na episkopsko dostojanstvo, poto se
prethodno razlui opim suglasijem od svoga mua, neka poslije nego
to je mu postavljen za episkopa, postupi u manastir, koji je daleko
od episkopova obitavanja, a od episkopa neka dobija to joj je nuno
za izdravanje. Nae li se da takva ena zasluuje, neka se proizvede
i na dostojanstvo akonise.
(Ap. 5, 51; 1. Vas. 3; 4. Vas. 15; Trul. 12, 14, 30; Kartag. 3, 4, 25, 70)

Pravilo 49
Ponavljajui i ono sveto pravilo, nareujemo, da jednom posveeni
uslijed privole episkopa manastiri, moraju za navijek ostati manasti-
rima, i dobra koja im pripadaju neka im budu ouvana, niti ikada
mogu biti pretvoreni u svjetska obitalita, niti iko smije predavati ih
svijetovnim ljudima. Ako se to do sada i dogaalo, nareujemo, da to
nikakve vanosti ne moe imati. Koji se pak usude to uiniti u napri-
jed, neka podlegnu kaznama po pravilima.
(4. Vas. 4, 24; 7. Vas. 13)

Pravilo 50
Nikakav, ni svjetovnjak, ni klirik ne smije u naprijed da igra kocke; a
koji se zatee da to ini, ako je klirik, neka se svrgne, ako je svjetov-
njak, neka se odlui.
 53
(Ap. 42, 43)

Pravilo 51
Odluno zabranjuje ovaj sveti i vaseljenski sabor, da bivaju takozvani
lakrdijai i njihova prikazivanja, za tijem prikazivanja lovaka i ple-
sanja na pozornicama. A koji povrijedi ovo pravilo, i oda se emu od
ovoga to je zabranjeno, ako je klirik, neka se svrgne, ako li je svje-
tovnjak, neka se odlui.
(Trul. 24, 65, 66; Laodik. 54; Kartag. 15)

Pravilo 52
U sve dane posta svete etrdesetnice, osim subote i nedjelje, i svetoga
dana blagovijesti, neka biva samo sveta liturgija prije osveenih da-
rova.
(Ap. 66, 69; Laodik. 49, 50, 51, 52)

Pravilo 53
Poto je srodstvo duhovno vanije od sveze po tijelu, a mi smo doznali,
da u pojedinim mjestima neki koji primaju djecu na svetom i spasi-
teljnom krtenju, poslije stupaju u brano suivljenje sa obudovljenim
materama njihovima, nareujemo, da nita takvoga u naprijed ne
bude. Ako se koji, poslije ovoga pravila, zateku, da to ine, neka naj-
prije odstupe od tog protuzakonitog suivljenja, za tijem neka podleg-
nu kaznama bludoinaca.
Pravilo 54
Boanstveno nas pismo ui: Da ne pristupa svakome tvome roeno-
me po tijelu, da otkriva sramotu njegovu (3. Mojs. 18, 6); bogonosni
pak Vasilije u svojim je pravilima izbrojao neke zabranjene brakove, a
o veoma mnogima je premuao, te i jednim i drugim nam je korist
prinio. Jer izbegavajui mnotvo sramotnih ideja, da rijeima ne os-
kvrni govor, on je opim imenima oznaio neistoe, i time nam je u
ope pokazao protuzakonite brakove. A poto uslijed takova muanja i
to se nijesu mogli razabrati nepravilni brakovi, koji se zabranjuju,
sama se priroda brkala, to smo mi nali, da ovo odreenije izloimo,
te prema tome, koji stupi u openje braka sa svojom bratuedom (pr-
vobratuedom), ili otac i sin sa materom i erom, ili sa dvijema dje-
vojkama sestrama otac i sin, ili sa dva brata mater i er, ili dva brata
sa sa dvjema sestrama, nareujemo, da svi ovi imaju podlei pravilu o
sedmogodinjem kajanju, naravno poto se razlue od protuzakonito-
ga suivljenja.
(Ap. 19; Trul. 26,53; Neokes. 2; Vasil. vel. 23,27,68,75,76,78,79,87; Tim. aleks. 11;
Teof. aleks. 5)
54
Pravilo 55
Poto smo razumjeli, da oni, koji su u Rimu gradu, uz sveti post etr-
desetnice poste u subote njezine, protivu predane crkvene ustanove, -
sveti sabor ustanovljuje, da i u rimskoj crkvi nepovrijeeno mora va-
iti pravilo, koje kae:koji se klirik zatee da posti u dan Gospodnji,
ili u subotu (osim jedne jedine), neka bude svrgnut; a ako je svjetov-
njak, neka se odlui.
(Ap. 66)

Pravilo 56
Razumjeli smo takoer, da u Jermenskoj oblasti i u drugim mjestima
u subote i nedjelje svete etrdesetnice neki jedu jaja i sir. Ustanovlju-
je se prema tome i ovo, da u crkvi Boijoj po svoj vaseljenoj, slijedei
jednome redu, ima se uvati post i postei uzdravati se kako od sva-
ega zaklanoga, tako isto i od jaja i od sira, to je plod i porod onoga,
ime se hranimo. A koji se ovoga ne budu drali, ako su klirici, neka
se svrgnu, ako li su svjetovnjaci, neka se odlue.
(Ap. 66,69)

Pravilo 57
Ne smije se prinositi na oltaru med i mlijeko.
(Ap.3; Trul. 28,32,99; Kartag. 37)

Pravilo 58
Nikakav, koji spada u red svjetovnjaka, neka ne prieuje sebe sve-
tom tajnom, kad je prisutan episkop, ili prezviter, ili akon. A koji se
na to usudi, poto je postupio protivu ustanovljenoga, neka se odlui
za jednu nedjelju, da se iz toga naui: da ne misli vie, nego to valja
misliti. (Rimljanima 12; 3)
(1. Vas. 13,18)

Pravilo 59
Nikako neka se ne obavlja krtenje u bogomolji, to se u kojoj kui na-
lazi; nego, koji ele da se udostoje preistoga prosvijeenja, neka pris-
tupaju katolianskim crkvama, i tu neka primaju taj dar. A koji se za-
tee, da ne uva ovo to mi nareujemo, ako je klirik, neka se svrgne,
ako li je svijetovnjak, neka se odlui.
(Ap. 31; 4. Vas. 18; Trul. 31,34; 7. Vas. 10; Gangr. 6; Antioh. 5; Laod. 58; Kartag.
10; Prvodr. 12)

Pravilo 60
Kad apostol glasno kazuje da, ko se Gospoda dri, jedan je duh s Gos-
podom (1. Kor. 6; 17), jasno je, da koji se be odomauje sa protivnim,
postaje po openju jedan s njime. Prema tome za one, koji priinjaju
sebe, da su demonom obuzeti, pak uzimlju pritvorno na sebe po zloi
 55
svojih obiaja i takvo postupanje, ustanovljujemo, da na svaki nain
budu kanjeni, i da se podvrgnu onim istim muenjima i trudovima,
kojima se pravom podvrgavaju oni, koji su doista demonima obuzeti,
kad se imaju osloboditi od demonskoga uticaja.
(Ap. 79; ankir. 24; Vasil. vel. 83)

Pravilo 61
Koji se obraaju gatarama, ili takozvanim stotnicima, ili drugim sli-
nima, da od njih doznadu, to ele otkriti, neka shodno onome to su
ve oci nai u pogledu njih naredili, podlegnu pravilu o estogodi-
njem kajanju. Istoj kazni moraju se podvrgnuti i oni koji vode me-
dvjedice ili sline ivotinje na razveseljavanje, a na tetu prostoga svi-
jeta, te varajui, kazuju ludorije o srei, o sudbi, o rodoslovlju, i mno-
tvo drugih takvih stvari; a isto i takozvani gonioci oblaka i oni, koji se
aranjem bave, koji prave amajlije protivu arolija, i gatari. A koji
uporni u tome ostanu, i nee da se odvrate i uklone od takvih tetnih i
neznaboakih izmiljotina, nareujemo, da sa svijem iz crkve prog-
nani budu, kao to i sveta pravila nalau; jer kakvog openja ima svi-
jetlost sa tamom? Kao to apostol kae, ili kako se udara crkva Boija
sa idolima? Ili kakav djel ima vjerni sa nevjernikom? Kako li se slae
Hristos sa velijarom? (2. Kor.6; 1416)
(Trul. 65; Ankir. 24; Laod. 36; Vasil. Vel. 7, 65, 72, 81, 83; Grigor. Nislk. 3)

Pravilo 62
Takozvane kalende, bota, brumalije i zborita, to se bivaju prvi dan
mjeseca marta, nareujemo, da sve to sa svijem prestane kod vjernih.
Isto tako osuujemo i javne enske plesove, kao nepristojne, i koji
mogu nanositi mnogo tete i pogibeli, a jednako i plesove i obrede, ko-
je bilo da ljudi ili ene izvode po nekom starom obiaju, nesvojstve-
nome hrianskome ivotu, u ast lano nazvanih kod neznaboaca
bogova, - nareujui, da ne smije nikakav ovijek nadijevati ensku
haljinu, niti ena takovu haljinu, koja je prilina ljudima; tako isto ne
smiju nadjevati ni krinke, bilo komike, bilo satirike, bilo tragike;
za tijem ne smije se prizivati ime mrskoga Dionisa (Bahusa), kad se
gazi groe u badnjama, niti zameati smijeh, kad se vino u bave li-
jeva, niti zavoditi po neznanju ili po sujeti ono, to iz demonske ob-
mane potie. Prema tome, koji se u naprijed usude, znajui ovo, uini-
ti ta od onoga, to je gore spomenuto, zapovijedamo, da takovi budu
svrgnuti, ako su klirici, ako li su svijetovnjaci, da se odlue.
(Trul. 24, 51, 65; Laod. 54; Gangr. 13; Kartag.. 15, 45, 63)

Pravilo 63
Povijesti muenika, koje su lano od neprijatelja istine sastavljane, da
smanje ast muenika Hristovih i da privedu u nevjerstvo one, koji ih
56
sluaju, zapovijedamo, da se takve povjesti u crkvama nemaju razgla-
avati, nego se imaju spaliti; a koji ih primaju, ili ih smatraju istini-
tima, takove predajemo anatemi.
(Ap. 60; 7. Vas. 9; Laod. 59)

Pravilo 64
Ne smije svijetovnjak pred narodom drati govore ili uiti, i time uzi-
mati na sebe uiteljsko dostojanstvo, nego ima se pokoravati ustano-
vi, koju je Gospod predao, i sluati one, koji su Blagodat uiteljske ri-
jei dobili i od njih se boanstvenome pouavati. Jer u jednoj je crkvi
razliite udove stvorio Bog, po rijei apostola (1. Kor. 12, 27) koju rije
tumaei Grigorije bogoslov pokazuje kako to treba razumijevati:
Ovaj brao, red poitujmo, ovaj red uvajmo: ovaj neka bude uvo, a
onaj jezik; ovaj pak ruka, a onaj ta drugo; ovaj neka ui, a onaj neka
se ui. I malo za tijem: Pa koji se ui, neke se ui u poslunosti; koji
razdaje, neka razdaje radosno; koji slui, neka slui usrdno; da ne
budemo svi jezik, to je najbre; ni svi proroci; ni svi da razjanjuje-
mo. I poslije opet: Zato da se pastirem ini, kad si ovca? Zato se
prikazuje glavom kad si noga? Zato se usiljava da bude vojvodom,
kad si u red vojnika uvren?. I na drugom mjestu: Premudrost za-
povijeda: ne budi brz na rijei (Ekl. 5; 1); ne pruaj se sa bogatim, kad
si ubog; ne trai da si mudriji od mudrih (Pri. 23, 4). A koji se zate-
e, da prestupi ovo pravilo, neka se za etrdeset dana odlui.
(Trul. 33; 7. Vas. 14; Laod. 15).

Pravilo 65
Zapovijedamo, da od sada ima prestati loenje vatra, koje neki ine
kad su mladine pred svojim tvornicama ili kuama, pak po nekom
starom obiaju to bezumno preskau. A koji tako to uini, ako je kli-
rik, neka se svrgne, ako li je svijetovnjak, neka se odlui; jer je u e-
tvrtoj knjizi carstava napisano: i naini Manasija oltar svoj vojsci ne-
beskoj u dva trijema doma Gospodnja i djecu svoju provoae kroz va-
tru i vraae i gatae, i uredi one, to vraaju u utrovicama i umnoi
gatare i uzbudi, da se ini sve to je zlo pred Gospodom, da izazove
gnjev Njegov (4. carst. 21; 5, 6)
(trul. 24, 51, 62; Laod. 54, Gangr. 13; kartag. 15, 45, 63)

Pravilo 66
Od svetoga dana Vaskrsenja Hrista Boga naega pa do nove nedjelje,
uza svu sedmicu moraju vjerni da u svetim crkvama neprestano pro-
vode u psalmima i pojanju i pjesmama duhovnim, radujui se u Hris-
tu i svetkujui, i da sluaju itanja iz boastvenog pisma i da se nas-
lauju svetim tajnama; jer emo tim nainom zajedno sa Hristom i mi
 57
uskrsnuti i uznijeti se. Neka zato nikako ne budu u spomenute dane
ni konjske trke, ni druge kake narodne igre.
(Ap. 9; Trul. 24; Antioh. 2; Kartag. 61;)

Pravilo 67
Boanstveno nam je pismo naloilo, da se valja uvati od krvi, od
udavljenoga i od bluda. Zato, kao to treba, potinjavamo kazni one,
koji zbog lakome svoje utrobe, vjetakim kakvim nainom spremaju
za jedenje krv ma koje bilo ivotinje, pak je tako jedu. Koji se dakle
usudi u naprijed ma na kakav bilo nain jesti krv ivotinje, ako je kli-
rik, neka se svrgne, ako li je svjetovnjak, neka se odlui.
(Ap. 63; Gangr. 2)

Pravilo 68
Niko ne smije knjige staroga i novoga zavjeta, a tako isto ni svetih i
pripoznatih naih propovjednika i uitelja, kvariti ili rezati, ili knjia-
rima, ili onima koji se prodavcima mazova nazivlju, ili drugome kome
predavati ih, da se time gube; osim sluaja, kad ili od moljaca, ili od
vode, ili od drugog ega ne mogu se vie upotrebljavati. Koji se zatee,
da tako to uini, neka se odlui za godinu dana. Istim nainom i koji
takve knjige kupuje, ako nee ni da ih kod sebe dri radi svoje koristi,
ni da ih drugome daje radi dobroinstva i da ih uva, nego se usudi
kvariti ih, neka bude odluen.
(Ap. 85; Trul. 2; Laodik. 60; Kartag. 24; Atanasija Velikog o praznicima; Grigorija
bogoslova, o knjigama Svetog pisma; Amfilohija, o knjigama Svetog pisma)

Pravilo 69
Neka je zabranjeno svakome, koji je iz reda svjetovnjaka da ulazi
preko ograde svetog oltara; i samo je vlasti i gospodstvu carevu, kad
zaeli prineti darove stvoritelju, ovo doputeno po nekom vrlo starom
predanju.
(Laod. 19, 44)

Pravilo 70
Neka je zabranjeno enama u vrijeme boanstvene liturgije da govo-
re; nego, po rijei apostola Pavla: neka mue, jer se njima ne doputa
da govore, nego da sluaju, kao to i zakon kae; ako li hoe emu da
se naue, kod kue mueve svoje neka pitaju. (1. Kor. 14; 34, 35)
(Trul. 64; Laodik. 44)

Pravilo 71
Oni koji se graanskim zakonima ue, ne smiju slijediti neznabokim
obiajima, ni polaziti pozorite, niti izvravati takozvane kilistre, niti
se odijevati u haljine, koje nijesu u opoj upotrebi, i to ni u vrijeme,
58
kad zapoinju uenje, ni kad se pribliuju kraju istoga, ni u op dok
traje uenje. A koji se to usudi uiniti, neka bude odluen.
(Trul. 24, 51, 62 ,65; ankir. 24)

Pravilo 72
Neka je zabranjeno ovjeku pravoslavnome, da se sjedini sa enom je-
retikom, isto i eni pravoslavnoj da se vjena sa ovjekom jeretikom.
Ako se otkrije, da je ko tako to uinio, brak neka se smatra nitav-
nim, i nezakonita sveza neka se razvrgne; jer ne treba da se smijea
ono, to se ne moe mijeati, niti sastavljati sa ovcom vuka, ni sa Hri-
stovim dijelom naedstvo grijenika. Ko prestupi ovo, to smo ustano-
vili, neka se odlui. Ali ako su se neki, dok su jo u nevjerstvu bili, i
dok jo nijesu bili pribrojani stadu pravoslavnih, sastavili bili zakoni-
tim brakom, pak za tijem jedan suprug, izabravi dobro, obrati se k
svjetlosti istine, a drugi, ostane prikovan zabludi, ne hotei upraviti
oi svoje na boanstvene zrake, i ako pri tome eni, koja ne ispovjeda
pravu vjeru, bude ugodno ivjeti sa muem koji ispovjeda pravu vjeru,
ili obratno muu, koji ne ispovjeda pravu vjeru sa enom, koja ispov-
jeda pravu vjeru, neka se meu sobom ne dijele, po boanstvenome
apostolu: jer se posveti mu koji ne ispovijeda pravu vjeru enom, ko-
ja ispovjeda pravu vjeru i posveti se ena, koja ne ispovjeda pravu
vjeru muem, koji ispovjeda pravu vjeru. (1. Kor. 7, 14)
(4. Vas. 14; Laod. 10, 31; Kartag. 21)

Pravilo 73
Poto nam je ivotvornim krstom otkriveno spasenje, mi moramo sve
staranje nae uloiti, da se odaje dostojna ast onome, sredstvom ko-
ga smo se spasli od staroga pada. Prema tome, odavajui asnome
Krstu poklonenje i umom, i rijeju, i osjeajem, zapovjedamo, da sa
svijem moraju biti izglaene slike krsta, to neki na podu crtaju, da
se, kad staju nogama oni to idu, ne nanosi uvrijeda znamenju pobje-
de nae. Radi toga nareujemo da se odlue svi oni, koji u naprijed
budu crtali na podovima slike krsta,
Pravilo 74
Ne smiju se u mjestima Gospodu posveenima, ili u crkvama, drati
takozvane agape, i u ogradi hrama jesti i postelje prostirati. A koji se
usude to initi, ili neka prestanu, ili neka budu odlueni.
(Gangr. 11; Laodik. 27, 28; Kartag. 42)

Pravilo 75
Koji dolaze u crkve radi pjevanja, elimo da ne upotrebljavaju razuz-
danu viku, da ne prinuuju prirodu na krike i da ne izvaaju nita,
to nije suglasno i prilino crkvi, nego moraju da prinose najveom
 59
panjom i sokruenjem pjesme Bogu, koji vidi skriveno; jer i sveta je
rije uila sinove Izrailja, da budu poboni (3. Mojs. 15, 31).
(Laodik. 15)

Pravilo 76
uvaju potovanje naspram crkve, ne smije se u svetim ogradama
postavljati krma ili to za jedenje, niti druge kakve prodaje predu-
zimati; jer Spasitelj na i Bog, pouavajui nas Svojim po tijelu nai-
nom ivota, zapovjedio je, da dom Oca Njegovog ne inimo domom tr-
govakim; on je mijenjaima prosuo novce i izagnao je one, koji su
sveto mjesto javnim mjestom inili. A koji se zatee u tome prijestu-
pu, neka se odlui.
(Ap. 72; Trul. 74, 97)

Pravilo 77
Ne smiju se svetenosluitelji, ili klirici, ili kalueri prati zajedno sa
enama u kupatilu; pak ni drugi svijetovnjak hrianin; jer je to prvi
prigovor od strane neznaboaca. A koji se u tome zatee, neka se svr-
gne, ako je klirik, a ako je svjetovnjak, neka se odlui.
(Laod. 30)

Pravilo 78
Koji se prosvjeuju, moraju biti pouavani u vjeri, i petog dana svake
sedmice moraju o tomedavati odgovore episkopu, ili prezviterima.
(1. Vas. 2, 14; Trul. 96; Laod. 19, 46)

Pravilo 79
Ispovjedajui boanstveni porod Djeve, koji je bez poroajnih bolova
bio, da je bez sjemena postao, i uei ovome sve stado, smatramo zas-
lunima popravljanja one koji zbog svog neznanja ine neto, to ne
treba. Pak poto se neki nalaze, koji poslije dana svetoga roenja
Hrista Boga naega, prireuju osobita peciva od peninoga brana,
te ih meu sobom dijele, kao u ast poroajnih bolova neporone Dje-
ve matere, nareujemo, da vjerni nita takvoga ne smiju u naprijed
initi. Jer to nije ast Djevi, koja je na nain, koji se umom i rjeju
pojmiti ne moe, rodila po tijelu Slovo, kad se njezin poroaj, koji se
iskazati ne moe, opredjeljuje i zamilja kao kod obinih ena. A koji
se u naprijed zatee, da tako postupa, neka se svrgne, ako je klirik, a
ako je svjetovnjak, neka se odlui.
Pravilo 80
Episkop, ili prezviter, ili akon, ili drugi, koji pripada kliru, isto i
svjetovnjak, koji nema nikakvog neodlonog posla ili nude, da za du-
e vremena mora ostati udaljen od svoje crkve, nego boravi u gradu, a
nee da doe u tri nedjeljna dana kroz tri sedmice u crkvu, - ako je
60
klirik, neka se svrgne, a ako je svjetovnjak, neka bude uklonjen od
openja.
(Ap. 8, 9; Trul. 66; Antioh. 2; Sardik. 11)

Pravilo 81
Poto smo doznali, da u nekim mjestima, trisvetoj pjesmi, kao na do-
punu dodaju, poslije rijei: Sveti besamrtni, ovo Koji si raspet za
nas, pomiluj nas, a ovo su preanji sveti oci, kao nesuglasno sa bla-
goestijem, od ove pjesme odbacili, zajedno sa bezakonim jeretikom,
koji je izmislio te rijei, - potvrujui i mi ono, to su sveti oci prije
nas blagoastivo ustanovili, predajemo anatemi one, koji poslije ove
naredbe budu primali iste rijei u Crkvama, ili drugim kojim nainom
budu ih dodavali trisvetoj pjesmi. Pak ako pripada svetenstvu onaj,
koji prestupi ovo to je ustanovljeno, zapovijedamo da se lii svete-
nikoga dostojanstva, ako li je svijetovnjak, ili kaluer, da se odlui.
Pravilo 82
Na nekim slikama svetih ikona nacrtano je jagnje, na koje prstom po-
kazuje Pretea, i koje uzeto kao znak blagodati, prikazujui nam kroz
zakon pravo jagnje, Hrista Boga naega. Ali koliko mi Potujemo sta-
re slike i sijeni, koje su crkvi predane, kao znakove i znamenja istine,
prvenstvo ipak dajemo blagodati i istini, priznavajui istu za ispunje-
nje zakona. Da dakle i ivopisnom vjetinom prikazano bude pred
svaijim oima ono, to je izvreno, nareujemo, da se od sada na iko-
nama ima stavljati umjesto nekadanjega jagnjeta, po ovjeijoj pri-
rodi slika Jagnjeta, koje je uzelo na sebe grijehove svijeta, Hrista Bo-
ga naega, kako bi se time, motrei smirenje Boga Slova, uzbudila u
nama uspomena o ivotu njegovom u tijelu, njegovim stradanjima i
spasiteljnoj smrti, i iskupljenju svijeta, koje se njim izvrilo.
Pravilo 83
Niko ne daje jevharistiju tijelesima umrlih; jer je napisano: Uzmite,
jedite (Mat. 26, 26), a tijelesa mrtvih ne mogu ni uzimati, ni jesti.
(1. Vas. 13; Kartag. 7, 18; Grig. nisk. 2, 5; Timot. aleks. 3, 16)

Pravilo 84
Slijedei kanonikim ustanovama otaca, nareujemo i u pogledu dje-
ce: svaki put, kad se ne nau pouzdani svijedoci, koji mogu dokazati,
da su ona odista krtena, a ona sama zbog svoje dobi nijesu kadra ta-
no odgovoriti, da li im je tajna darovana bila, treba ih krstiti, ne
smuujui se o niemu, da ih takova neizvjesnost ne lii oienja to-
likom svetinjom.
(Ap. 49, 50; 2. Vas. 7; Kartag. 45, 48, 72, 110; Vasil. vel. 1, 91)
 61
Pravilo 85
Pismeno nam je predano, da svaka rije postaje tvrdom, kad su dva ili
tri svjedoka. Nareujemo zato, da robovi koji bivaju otputeni od svo-
jih gospodara, imaju dobiti ast slobode pred tri svjedoka, koji e svo-
jim prisustvom dati zakonitu silu osloboenju i zasvjedoie to je
uinjeno.
(Ap. 75; 1. Vas. 2; Kartag. 64, 82, 129, 131,132; Teof. aleks. 9)

Pravilo 86
Nareujemo, da oni koji na zlo dua prikupljaju i dre bludnice, ako
su klirici, imaju se odluiti i svrgnuti, a ako su svijetovnjaci, imaju se
odluiti.
(Ap. 25; neokes. 1; Vasil. vel. 3, 9, 32, 51, 59, 70)

Pravilo 87
Koja ostavi mua svoga, pak drugome poe, preljubnica je, po svetom
i boanstvenom Vasiliju, koji je iz proroanstva Jeremijina priveo sli-
jedee: ako postane enom drugoga mua, neka se muu svome ne
vraa, nego oskvrnjena neka se skvrni (3,1); pak opet: koji dri pre-
ljubnicu, bezuman je i neastiv (Pri. 18, 23). Ako sem dakle dozna,
da je ena ostavila mua bez razloga, tada je on (mu) dostojan snis-
hoenja, a ena kazne; snishoenje muu sastojae u tome, to e mo-
i ostati u openju sa crkvom. Ali koji ostavi enu, s kojom je u zako-
nitoj svezi, pak drugu uzme, po rijei Gospoda (Luka 16, 18) podlei
osudi za preljubu; a od otaca naih kanoniki je ustanovljeno, da ta-
kovi moraju za godinu dana plakati, dvije godine sluati, tri godine
pripadati, i sedme godine stojati sa vijernima, ako su se pri tome su-
zama kajali.
(Ap. 48; Trul. 93, 98; Ankir. 20; Kartag. 102; Vasil. vel. 9, 21, 31, 35, 36, 46, 48,
77, 80)

Pravilo 88
Niko neka ne uvodi nikakvu ivotinju u ogradu svetoga hrama, osim
sluaja kad koji putnik prinuen velikom potrebom, a nema stana i
gostionice, zae u takvu ogradu; jer kad se ne bi ivotinja uvela u og-
radu, mogla bi sluajno i poginuti, a dotini bi, izgubivi ivotinju i ne
mogui dakle produiti put, izloio se opasnosti smrti; a mi znademo
da je subota nainjena ovijeka radi (Matej 2, 27), i zato svakim se
nainom treba starati o spasenju i obezbjeenju ovjeka. Koji se pak
zatee, da je, po gorereenome, bez potrebe uveo ivotinju u ogradu
hrama, neka se svrgne, ako je klirik, ako li je svijetovnjak, neka se
odlui.
(Ap. 73; Trul. 74, 76, 97)
62
Pravilo 89
Vijerni, koji su proveli dane spasiteljnoga stradanja skruenim srcem
u postu i molitvi, treba da zavruju post okoli ponoi velike subote, jer
boanstveni jevanelisti Matej i Luka, prvi rijeima: po veeru subot-
nom (Matej 28, 1), a drugi rijeima: vrlo rano (Luka 24,1), oznauju
nam duboku no.
(Ap. 51, 53, 66; 4. Vas. 16; Trul. 13, 55; Ankir. 14; Gangr. 18, 21; Laod. 29, 49,51)

Pravilo 90
Kanoniki smo od bogonosnih otaca naih primili, da ne treba kleati
u nedjeljne dane, odavajui time ast vaskrsenju Hristovu. Da dakle
ne ostanemo u neznanju, kako se to ima obdravati, vijernima jasno
iskazujemo, da od subote poslije veernjega ulaska svetenika u oltar,
po utvrenome obiaju, niko ne smije kleati do slijedee veeri u ned-
jelju, i tada, poslije veernjega ulaska, poinje se opet kleati, te uzno-
siti molitve Gospodu; jer smatrajui no poslije subote, preteom vas-
krsenja Spasitelja naega, od tada duhovno zapoinjemo pijesme, i
prenaamo praznik iz mraka u svijetlost, te tako svu no i dan slavi-
mo vaskrsenje.
(Ap. 66; 1. Vas. 20; Trul. 66; Gangr. 18; Laodik. 29; Petra aleks. 15; Vasil. vel. 91;
Teof. aleks. 1)

Pravilo 91
ene koje daju lijekove, da se pometne, i koje uzimlju otrove, to plod
ubijaju, podvrgavamo kazni ubica.
(Ap. 65; Ankir. 21; Vasil. vel. 2, 8)

Pravilo 92
U pogledu onih, koji otimlju ene pod izgovorom suprutva, ili sudje-
luju tome, ili pomau otmiarima, nareuje sveti sabor, da zbace sa
svoga stepena, ako su klirici, a ako su svjetovnjaci, da se predadu
anatemi.
(Ap. 67; 4. Vas. 27; Vasil. vel. 30, 36, 42)

Pravilo 93
ena, kojoj je mu na put otiao i za dugo se za njega ne zna, pak ona
i ne doekavi, da se uvjeri o smrti njegovoj, sa drugim se ovjekom
preuda, takva je ena uinila preljubu. Pod isti sud potpadaju i ene
vojnika, koje se udaju to o muevima svojima vijesti nemaju, isto i
one, koje kad im muevi putuju, nee da doekaju njihovoga povratka.
Snishoenje se neko u ovome sluaju moe imati tek onda, kad se sa
nekom pouzdanou dri da je mu umro. Ona pak, koja se po nezna-
nju udala za jednoga, koga je ena za vrijeme ostavila, pak poslije bu-
de otputena od istoga, jer mu se prva ena povratila, premda je u
 63
bludoinstvo i pala, ali poto je to bilo po neznanju, brak joj se ne zab-
ranjuje; bolje je uostalom, ako tako ostane. Ali ako se poslije nekog
vremena povrati vojnik, ija je ena, zbog dugog odsustva njegova, po-
la bila za drugoga ovjeka, taj vojnik neka uzme opet, ako hoe, enu
svoju; pri emu, neka se njoj udjeli oprotaj, obzirom na njezino nez-
nanje, a isto i onome ovjeku, koji se drugim brakom s tom enom sa-
stavio.
(Vasil. vel. 31, 36, 46)

Pravilo 94
Koji se zaklinju zakletvama neznabokim, pravilo podvrgava kazna-
ma, a mi za takove odreujemo odluenje.
(Ap. 25; Vasil. vel. 10, 17, 28, 29, 64, 81, 82)

Pravilo 95
Koji se iz jeresi obraaju u pravoslavlje i u broj onih, koji se iz jeretika
spasavaju, primamo po slijedeem obredu i obiaju: arijane, makedo-
nijane, novatijane, koji se nazivlju katarima i lijevima, etrnaestod-
nevnike ili tetradite i apolinariste, poto podnesu od sebe pismeno i
anatemiziraju svaku jeres, koja drukije ui, nego to ui sveta Boija,
katolianska i apostolska crkva, primamo, znamenovavi ih, to jest
pomazavi im svetim mirom elo, oi, nozdrve, usta i ui, i dok ih
znamenujemo, kaemo: Peat dara Duha Svetoga. U pogledu ljed-
benika pavlijana, koji se poslije obratie katolianskoj crkvi, ustanov-
ljeno je, da oni svakako moraju biti iznova krteni. Evnomijane pak,
koji se jednim pognjurenjem krste, i montaniste, koji se ovde nazivlju
frigima, i savelijane, koji ispovijedaju ijopatorstvo i druga nedjela i-
ne, i sve ostale jeretike, - jer ovde ih mnogo ima, osobito koji dooe iz
Galatskih strana, - sve te, kad hoe da se pridrue pravoslavlju, pri-
mamo kao neznaboce, te ih prvi dan hrianima inimo, drugi ogla-
enima, za tijem trei ih dan zaklinjemo trikratnim duvanjem u lice i
u ui, i tada, poto ih pouimo u istinama vjere i uznastojimo, da dugo
u crkvi prebivaju i sluaju sveto pismo, krstimo ih. Tako isto i mani-
heje, i valentijane, i markionite i koji iz slinih jeresi prelaze, prima-
jui ih kao neznaboce, iznova ih krstimo. A nestorijani, evtihijani,
severijani i ostali iz slinih jeresi, treba da podnesu pismeno i da ana-
temi predadu svoju jeres, a isto i Nestorija, i Evtihija, i Dioskora, i
Severa, i ostale poglavice takovih jeresi i one, koji isto misle kao i oni,
i sve ostale jeresi, i tada tek neka postanu uesnici svetoga openja.
(1. Vas. 8, 19; 2. Vas. 1, 7; Laod. 7, 8; Kartag. 6, 57, 126; Vasil. vel. 1, 5, 47).

Pravilo 96
Koji se kroz krtenje obukoe u Hrista, obeae time, da e podraa-
vati ivotu Njegovu po tijelu. Zato onima, koji vijetakim pletivom
64
kite i raspolau kosu na glavi na tetu drugih, koji ih gledaju i takim
nainom zamamljuju slabe due, - otaaski im lijek kroz zaslunu ka-
znu pruamo, pouavajui ih i napuujui ih da mudro ive, i da za-
pustivi prijevaru i tatinu koja iz materije potie, upravljaju svagda
um k pouzdanome i blaenome ivotu, i u strahu isto i pravedno da
borave i da se Bogu, koliko je vema mogue, uzoritim vladanjem pri-
bliuju, i da unutranjega ovjeka, vie nego li izvanjskoga, ukraava-
ju vrlinama i dobrim i besporonim postupanjem, i da ne uvaju u se-
bi nikakva ostatka opaine protivnikove. A koji postupi protivu ovoga
pravila, neka se odlui.
Pravilo 97
Koji, ili ivei sa enom, ili drugim kojim nainom nerasudno pretva-
raju sveta mjesta u opa mjesta, i bave se bez uvaenja okolo istih i s
takovim neuvaenjem u istima prebivaju, zapovijedamo, da takovi
imaju biti izagnani ak i iz onih mjesta u svetim hramovima, koja su
za oglaene odreena. A koji se ne bude drao ovoga, neka se svrgne,
ako je klirik, a ako je svijetovnjak, neka se odlui.
(Ap. 73; Trul. 74, 76, 97)

Pravilo 98
Koji uzme radi branoga suivljenja enskinju, koja je s drugim zaru-
ena, a iv joj je jo zarunik, neka podlegne osudi za preljubu.
(Ankir.11; Vasil, vel. 22, 69)

Pravilo 99
Kao to smo doznali, u jermenskoj oblasti biva i to, da neki, poto sva-
re unutra u svetim oltarima dijelove mesa, komade (toga mesa) pri-
nose i dijele ih po judejskom obiaju svetenicima. Radi toga, uvajui
istou crkve, nareujemo, da nikakav svetenik nema primati odre-
ene dijelove mesa od onih koji to prinose, nego neka se zadovolje
onim, to se svidi dotinome koji prinosi, a sami prinos neka se van
crkve ini. A koji tako ne uini, neka se odlui.
(Ap. 3; Trul. 32, 33, 56; Kartag. 37)

Pravilo 100
Oi tvoje neka gledaju pravo, i svrh svega to se uva uvaj srce
svoje, svjetuje Premudrost (Pri. 4, 23, 25), jer tijelesna uvstva lako
prenose utiske svoje u duu. Zato zabranjujemo, da se ma na koji na-
in u naprijed crtaju slike, bilo na daskama ili na emu drugom, koje
zamanjuju oi i um razvraaju, i koje uzbuuju plamen neiste pohoti.
A koji se usudi to uiniti, neka bude odluen.
 65
Pravilo 101
Boanstveni apostol visokim glasom nazivlje tijelom i hramom Hris-
tovim ovijeka, koji je stvoren po slici Bojoj. A poto se ovijek udos-
tojio Spasiteljnim stradanjem nebeskoga dostojanstva, da jede i pije
Hrista i time je postavljen nad svakim drugim uvstvenim stvorom i
u svemu je napuen vjenome ivotu, posveujui duu i tijelo svoje
kroz uestvovanje u boanstvenoj blagodati, radi toga, koji hoe da u
vrijeme liturgije primi preisto Tijelo i da jedno s njim kroz priee
postane, mora da sklopi ruke u obliku krsta, i tako da pristupa, i da
prima openje blagodati. Jer onima koji podnose neke sprave iz zlata
ili iz druge kakve materije, umjesto ruku, da boanstveni dar prime, i
kroz iste sprave hoe da se udostoje preistoga openja, mi nikako to
ne odobravamo, jer daju prvenstvo bezdunoj i potinjenoj materiji
pred bojom slikom. A koji se zatee da razdaje preisto priee oni-
ma, koji te sprave podnose, neka bude odluen i on, i onaj koji iste
sprave podnosi
Pravilo 102
Oni koji su od Boga dobili vlast drijeenja i vezivanja, treba da uzim-
lju u obzir kakvou grijeha i kako je raspoloen onaj, koji je sagrijeio,
i prema tome da pruaju onakve lijekove, kakvi za izvjesnu bolest
trebaju, da se ne bi, ne obazirui se na jedno i drugo, liio spasenja
bolesnik; jer nije jednaka bolest grijeha, nego razlina i mnogostru-
na, i baca mnoge ogranke pogibeli, iz kojih se zlo na iroko razvija i
na daleko rasprostire, dok se nastojanjem lijenikim ne zaustavi.
Radi toga onaj, koji se lijenikom po duhu vjetinom zanima, mora
najprije da razabere, kakvo je raspoloenje grjenika, i da razvidi da
li on priginje zdravlju, ili naprotiv, privlai svojim postupanjem na
sebe bolest, i na koji nain on meu tijem provodi svoj ivot; pak ako
se lijeniku ne protivi, i iscjeljuje duevnu ranu prilaganjem naree-
nih lijekova, valja tada prema zaslugama uiniti ga i dionikom milos-
ti. Jer kod Boga i kod onoga, koji je primio pastirsku slubu, sve se
staranje mora sastojati u tome, da se povrati izgubljena ovca i da se
lijek prui onoj, koja je zmijom ranjena, te da ne udari o strmine oa-
janja, niti da se oduzda na rasputeni i nerasudni ivot, nego on mora
da svakim nainom, ili sredstvom otrih i steuih, ili pak sredstvom
blaijih i lagljih lijekova, zaprei stradanje i postara se, da rana za-
raste, uzimajui pri tom u obzir plodove kajanja, i mudro napuujui
ovjeka, koji je nebeskom prosvjeenju pozvan. I mi zato treba da
znademo i jedno i drugo, i ono to najvii zakon zapovijeda i ono to je
za obiaj vezano; a u pogledu onih, koji ne priznaju uzvienost kaja-
nja, ima se slijediti predanoj ustanovi, kao to nas sveti Vasilije ui.
(1. Vas. 12; Ankir. 2, 5, 7; Atanasija vel. posl. Rufinijanu; Vasil. Vel. 2, 3, 74, 75,
84, 85; Grig. Nisk. 4, 5, 7, 8)
66
 67
Pravila svetog sedmog
Vaseljenskog sabora
Glave: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Pravilo 1
Onima koji su primili sveteniko dostojanstvo, za posvjedoavanje i
ravnanje slue izdane kanonike ustanove, koje i mi radosno prima-
mo i zajedno sa bogorejeitim Davidom hvalimo Gospoda Boga, govo-
rei: na putu otkrivenja Tvojih radujem se, kaoza veliko bogatstvo
(Psal. 118, 14), i: javio si pravdu i otkrivenja Tvoja u vijekove, urazu-
mi me, i biu iv (Psal. 118, 138. 144). Pa ako nam proroanski glas
zapovijeda, da na vijekova uvamo otkrivenja Boija i da po istima i-
vimo, jasno je da ona moraju vrsta i nepomina ostajati, jer i bogovi-
dac Mojsije ovako govori: niti to dodajte k tome niti oduzmite od toga
(5. Mojs. 12, 32). A boanstveni apostol Petar, slavei se u njima, gla-
sno kazuje: i aneli ele u iste da zagledaju (1. Petr. 1, 12) Pavao pak
govori: ako i mi, ili aneo s neba blagovjesti vam drukije, nego to
smo vam mi blagovijestili, anatema neka bude (Gal. 1, 8). A poto je
sve to tako i tako nam je zavjetano, veliajui se time, kao kad ko
pronae bogati plijen, mi radosno primamo i u svoj cijelini i kao ne-
pomino potvrujemo ono, to ustanovljuju boanstvena pravila, koja
su izdana od svetih trublja Duha, veleslavnih apostola, za tijem od
est svetih sabora vaseljenskih i od onih, koji su se pomijesno sakup-
ljali radi izdavanja takvih pravila, i najposle od svetih otaca naih.
Jer svi oni, prosveeni jednim i istim Duhom, ustanovie to je koris-
no bilo; te koje oni anatemi predaju, iste anatemiemo i mi; a koje
svrgnuu iste i mi svrgavamo; koje pak odluenju, iste i mi odluuje-
mo; koje najposlije oni podvrgavaju epitimiji, iste podvrgavamo epi-
timiji i mi. Jer: ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onim to
imate (Jevr. 13, 5), glasno kazuje boanstveni apostol Pavao, koji se
uzdigao do treega neba, i neiskazane rijei je uo.
(4. Vas. 1; Trul. 2; Kartag. 1; Prvodr. 10)

Pravilo 2
Poto slavei Boga obeavamo mu: naredbama Tvojim tjeiu se, neu
zaboraviti rijei Tvojih (Psal. 118, 6) to spasonosno je za sve hriane
da to uvaju, a posebno za one, koji dobivaju sveteniko dostojanstvo.
Radi toga nareujemo, da svaki onaj koji ima biti postavljen na epis-
kopski stepen, mora svakako poznavati psaltir, da bi tako mogao na-
putiti i sav svoj klir, da se iz njega pouava. Treba prema tome da
svaki koji ima biti postavljen za episkopa, bude od Mitropolita marlji-
vo ispitan, da li ima gotov i sposoban duh, da razmiljeno, a ne povr-
no ita sveta pravila, i sveto Jevanelje, i knjigu boanstvenog aposto-
la, i sve boanstveno pismo, a takoer, da li e on postupati po boi-
68
jim zapovijedima, i da li e uiti povijereni mu narod, Jer sutinu na-
e jerarhije sastavljaju bogopredane rijei, to jest, pravo poznavanje
boanstvenih knjiga, kao to je veliki Dionisije kazao. Pak ako se na
ispitu opazi, da se dotini koleba u znanju, i ne daje punu jamevinu,
da e kao to treba postupati i uiti, neka se ne postavlja, jer je kroz
proroke rekao Bog: ti si odbacio znanje, i ja u tebe odbaciti, da mi ne
vri slube svetenike (Osija 4, 6).
(Ap. 58, 80; 1. Vas. 2; Trul. 19; Laod. 12; Sardik. 10; Kartag. 18)

Pravilo 3
Svaki izbor episkopa, ili prezvitera, ili akona, koji biva sredstvom
svijetovnih vlasti, neka nema valjanosti, shodno pravilu, koje kae:
ako se koji episkop poslui svijetovnim vlastima, da kroz iste zadobi-
je crkvu, neka se svrgne, pak i odlui; a isto i svi oni, koji s njim ope.
Jer koji se ima proizvesti za episkopstvo, mora biti od episkopa biran,
kao to je nareeno od svetih otaca u Nikeji pravilom, koje kae: Epi-
skop treba u ope da bude postavljen od sviju episkopa, koji su u
eparhiji; a ako je to muno, ili zbog kakve hitne potrebe, ili zbog dalji-
ne puta, neka se tri barem na jedno mjesto sakupe, a odsutni neka
takoe svoj glas dadu, pristajui kroz gramate, i tada neka se obavi
rukopoloenje; utvrenje pak svega toga ima pripadati u svakoj epar-
hiji mitropolitu.
(Ap. 30; 1. Vas. 4; Antioh. 19, 23; Laod. 12, 13; Sardik. 6; Carigrad. 1; Kartag. 13,
49, 50)

Pravilo 4
Propovijednik istine, boanstveni apostol Pavao, nalaui kao neko
pravilo efeskim prezviterima, ili bolje rei, svemu svetenstvu, ovako
im odrijeito kae: srebra, ili zlata, ili ruha ni u jednoga ne zaiskah:
sve vam pokazah, da koji se tako budu trudili, moraju pomagati ne-
monima i opominjati se, da je mnogo blaenije davati, nego li uzima-
ti (Djela ap. 20, 33, 35). Radi toga i mi koji smo od njega naueni, na-
reujemo, da episkop ni pod kakvim nainom ne zamilja iz gadne
pohlepe za dobitkom, a pod prividnim razlogom nekakvih grijehova,
istraivati zlata, ili srebra, ili drugog ega od podinjenih mu episko-
pa, ili klirika, ili kaluera; jer apostol govori: nepravednici nee nasli-
jediti carstva bojega (1. Kor. 6, 9), i: djeca nijesu duna roditeljima
imanja tei, nego roditelji djeci (2. Kor. 12, 14). A koji se zatee, jer
hoe da izmami zlata ili ega drugoga, ili zbog svoje neke strasti, da
zabranjuje crkvenu slubu, i odluuje kog svoga klirika, ili zatvara
asni hram, da u njemu boije slube ne bude, i time navraa svoje
bezumlje na beustvene stvari, takav je i sam beustven, i podvrg-
nue se onome, emu je hteo druge podvrgnuti, i zloba e se njegova
obratiti na njegovu glavu (Psal. 7, 17), kao na prestupnika boije za-
 69
povijedi i apostolskih ustanova. Jer i Petar, vrhovni apostol zapovije-
da: pasite stado Boje koje imate, nadgledajui ga, ne silom, nego do-
brovoljno i po Bogu, niti za nepravedne dobitke, nego iz dobra srca,;
niti kao da vladate klirom, nego bivajte ugledi stadu; i kad se javi Po-
glavar pastirski, primiete vijenac slave, koji nee uvenuti. (1. Petr. 5;
2, 3, 4)
(Ap. 29; 4. Vas. 2; Trul. 22, 23; 7. Vas. 5, 15, 19; Laod. 12; Sardik. 2; Vasil. Vel.
90; genad. Posl.; Taras. Posl.)

Pravilo 5
Grijeh je k smrti, kad neki grijee, a nee da se poprave; a od ovoga je
jo gore, kad neki drskim postupanjem ustaju protivu blagoestija i
istine, osvrui se vie na mamonu, nego na poslunost Bogu, i zane-
marujui Njegova pravila i ustanove. U takovima, nije Gospod Bog,
dok se god ne pokore i ne osvijeste od svoga zla, te radi toga oni mora-
ju osobitim nainom Bogu pristupati i skruenim srcem prositi, da im
otpusti grijeh i oprosti, a ne uznositi se bezakonitim svojim davanjem.
Jer Gospod je blizu onih, koji su skruena srca (Psal. 33, 19). Prema
tome oni koji se hvale, da su kroz to to su zlata dali postavljeni na
slubu crkve, i polau nadu na taj hravi obiaj, koji otuuje i od Bo-
ga i od svetenstva, te bestidnim obrazom i na sav glas sramotnim ri-
jeima beaste one, koji su duhom svetim zbog izvrsnoga svoga ivo-
ta izabrani bili i bez izdavanja zlata postavljeni na slubu crkve, ta-
kove, koji to ine, treba najpre nizvesti na poljednji stepen svoga i-
na; a ako ostanu uporni treba ih epitimijom ispravljati. Zatee li se
pak koji da je to uinio pri samom rukopoloenju, neka se postupi
snjim po apostolskome pravilu, koje kae: ako koji episkop, ili prezvi-
ter, ili akon, novcem zadobije ovo dostojanstvo, neka se svrgne i on, i
onaj, koji ga je postavio, i sa svijem neka se odlui od zajednice, kao
Simon vraar mnom Petrom; isto tako i po drugome pravilu svetih
otaca naih u Halkidonu, koje kae: ako koji episkop za novce obavi
rukopoloenje, i blagodat koja se ne moe prodavati, pretvori u pred-
met prodaje, te za novce postavi episkopa, ili horepiskopa, ili prezvi-
tera, ili akona, ili drugoga koga, koji spada kliru, ili iz gadne pohle-
pe, ili iz gadne pohlepe za dobitkom proizvede za novce, ekonoma, ili
ekdika, ili paramonara, ili ma koga drugoga, koji je u kanonu ubrojen,
pak se dokae, da je to zaista uinio, neka se sa svoga stepena svrg-
ne,; a onaj, koji je takovim putem postavljen, neka nikakve koristi
nema od kupljenoga rukopoloenja ili proizvedenja, nego neka se
smatra, kao da i nema dostojanstva, ili slube, koju je novcima dobio.
Koji je pak i posrednikom bio u ovakoj gnusnoj i bezakonitoj trgovini,
takav, ako je klirik, neka se svrgne sa svoga stepena; ako je svijetov-
njak ili kaluer, neka je anatema.
(Ap. 29; 4. Vas. 2; Trul. 22, 23; 7. Vas. 4)
70
Pravilo 6
Poto ima pravilo, koje kae: svake godine po dva puta valja da budu
u svakoj eparhiji kanonika istraivanja od zbora episkopa; a radi po-
tekoa, i to nijesu svagda imali potrebito za putovanje episkopi, koji
su morali na zbor dolaziti, sveti oci estoga sabora naredie, da sva-
kako i bez ikakvog izgovora ima biti jedan put u godini sabor, da se
dovede u red to je poremeeno, - to isto ovo pravilo i mi ponavljamo.
A ako se nae koji svijetovni sanovnik da ovo zabranjuje, neka bude
odluen. Mitropolit pak, koji zanemari ovim, a nije zaprijeen kakvom
silom i neophodnou, ili drugim opravdanim razlogom, neka podleg-
ne kazni po pravilima. I kad se sabor radi kanonikih i jevaneoskih
predmeta sastavi, sakupljeni episkopi valja da osobitim staranjem i
marljivou nastoje, da ouvane budu boanstvene i ivotvorne zapo-
vijedi Boije; jer, ko ih uva, ima veliku nagradu (Psal. 18, 12), i: jer je
zapovijed svijetiljka, zakon svijetlost, a prijekor i karanje put ivotni
(Pri. 6, 23), i: zapovijed je Gospodnja svijetla, prosvijetljuje oi (Psal.
18, 9). A mitropolit nema da trai nita od onoga, to episkop sobom
donese, ni skota, ni drugo ta, jer ako se dokae da je to uinio, etve-
rostruko imae da povrati.
(Ap. 37; 1. Vas. 5; 4. Vas. 19; Trul. 8; Antioh. 20; Kartag. 95)

Pravilo 7
Boanstveni je apostol Pavao kazao: nekih su ljudi grijesi poznati na-
prijed, a nekih idu za njima (1. Tim. 5, 24). Tako grijesima koji su pri-
je poinjeni, drugi grijesi poslije njih dolaze. Isto i neastivoj jeresi
klevetnika na hrianstvo slijedovala su druga neastija. Pa kao to
su slike asnih ikona uklonili iz crkve, tako su zapustili i druge neke
obiaje, koje treba uspostaviti, i iznova ih po pisanome i nepisanome
pravu na snagu staviti. Radi toga, ako su koji asni hramovi posvee-
ni bez svetih motiju muenika, nareujemo, da se imaju moti u is-
tima poloiti uz obinu molitvu. Koji pak posveti jedan hram bez sve-
tih motiju, neka bude svrgnut, jer je prestupio crkveno predanje.
(Ap. 31; 4. Vas. 4; Trul. 31; Antioh. 5; Kartag. 83)

Pravilo 8
Poto neki, bludei iz jevrejske vjeroispovijesti, smislie podrugivati
se nad Hristom Bogom naim, priinjajui se hrianima, a meu ti-
jem potajno Ga se odriu, i kriom svetkuju subotu i drugo ine to je
judejsko, - nareujemo, da se takovi ne primaju ni u openje, ni na
molitvu, ni u crkvu, nego neka otvoreno budu po svojoj ispovijesti
Jevreji, niti im dijecu treba krtavati, niti im priznati pravo da mogu
robove kupovati, ili ta posjedovati. A ako se koji od njih obrati iskre-
nom vjerom i ispovjedi je od svega srca, poto oporee svoje obiaje i
ine, kako bi time i druge izobliio i na pravi put naveo, takvoga samo
 71
treba primiti, pa krstiti i njega i djecu njegovu, i nastojati da stoji da-
leko od jevrejskih obiaja. Ako dotini tako ne postupe, nipoto ih ne
treba primati.
(Ap. 7, 64, 70, 71; Trul. 11, 84; Antioh. 1; Laod. 29, 37, 38)

Pravilo 9
Sve djetinjske basne, i bezumne igre, i lani spisi, to su izdani bili
protivu asnih ikona, moraju biti predani u carigradsku episkopiju,
da se spreme sa drugim jeretikim knjigama. Nae li se pak neko da
ih krije, neka se svrgne ako je episkop, ili prezviter, ili akon, i neka
se odlui, ako je svjetovnjak, ili kaluer.
(Ap. 60; Trul. 63; Laod. 59)

Pravilo 10
Poto neki klirici, obilazei naredbu pravila, zaputaju svoju parohiju
i u druge parohije odbjegavaju, a osobito se to opaa u ovom Bogom
ouvanom i carskome gradu, te se kod svjetovnih sanovnika nastanju-
ju i u njihovim bogomoljama obavljaju svetu slubu, - takve klirike,
bez privole svoga i carigradskoga episkopa, ne treba u nikakvu kuu
niti crkvu primati; a koji to uini, i uporno u tome ostane, neka se
svrgne. Uine li koji klirici to sa privolom spomenutih svetenonael-
nika, u takvom sluaju ti klirici ne smiju uzimati na sebe svjetovnih i
graanskih poslova, poto im je to boanstvenim pravilom zabranjeno
initi. A koji se zatee, da takve poslove preduzimlje kod takozvanih
velikaa, neka ili prestane, ili neka se svrgne. Svakako bolje mu je, da
ide da ui djecu i svoje domae, i da im ita svete knjige, jer zato je
svetenstvo i dobio.
(Ap. 6, 15, 20, 58, 81, 83; 1. Vas. 2, 15, 16; 4. Vas. 3, 4, 5, 7, 8, 10, 20, 23; Trul. 17,
18, 19, 20, 31, 59, 64; Antioh. 3, 13, 16, 21; Laod. 19; Sardik. 1, 2, 3, 12, 15, 16;
kartag. 16, 48, 54, 65, 71, 80, 90, 121, 123; Prvodr. 11)

Pravilo 11
Kao to smo duni uvati sva boanstvena pravila, moramo nepovri-
jeenim svakako uvati i ono, koje zapovijeda, da u svakoj crkvi eko-
nomi budu. I ako svaki mitropolit postavi ekonoma u svojoj crkvi, do-
bro je; ako ne, imae carigradski episkop svojom vlau da u toj crkvi
ekonoma postavi. Isto e uiniti i mitropoliti, ako podvlasni im epis-
kopi ne budu htijeli postavljati ekonome u svojim crkvama. I ovo isto
neka se pazi i u pogledu manastira.
(Ap. 38, 41; 4. Vas. 25, 26; Trul. 35; 7. Vas. 12; Ankir. 15; Gangr. 7, 8; Antioh. 24,
25; Kartag. 26, 33; Prvodr. 7; Teof. aleks. 10; Kiril aleks. 2)

Pravilo 12
Koji se episkop ili iguman zatee, da polja, to episkopiji ili manastiru
pripadaju, ustupa svijetovnoj vlasti ili prodaje drugoj kojoj osobi: tak-
72
va predaja neka nema valjanosti, shodno pravilu svetih apostola, koje
kae: episkop neka vodi staranje o svima crkvenim stvarima i neka
njima upravlja, sjeajui se da ga Bog nadzire; niti smije sebi to od
tih stvari da prisvaja, ili da dariva svojim roacima ono, to je Boije:
ako su siromani, neka im pomogne kao siromasima, ali pod tim izgo-
vorom neka ne propada ono to je crkveno. Ako istiu, da zemlja uz-
rokuje gubitak i da se nikakva korist od nje ne dobiva, ne treba ni u
takvom sluaju predavati polje mjesnim vlastima, nego kliricima ili
zemljodjelcima. A ako se u tome poslue opakom lukavtinom, i vlas-
telin prekupi zemlju od klirika ili zemljodjelca, neka nema ni u tak-
vom sluaju valjanosti prodaja, nego sve da bude povraeno episkopiji
ili manastiru; a episkop, ili iguman, koji to uini, neka se idene: epi-
skop iz episkopije, a iguman iz manastira, kao takvi, koji nemilo rasi-
plju ono, to nijesu stekli.
(Ap. 38, 39, 40, 41, 73; 4. Vas. 24, 25; Trul. 49; 7. Vas. 11, 13; Ankir. 15; Antioh.
24. 25, Kartag. 26, 33; Kirila aleks. 2; Teof. aleks. 10)

Pravilo 13
Zbog nesree, koja se zbog grijehova naih dogodila u crkvama, mnogi
su sveti hramovi, i episkopije, i manastiri razgrabljeni bili od nekih
ljudi i pretvoreni u obina svratita. Obzirom na ovo, ako dotini, u i-
jem se posjedu to nalazi, izjave da e to sve povratiti, da se u prea-
nje stanje uspostavi, dobro je i lijepo; nee li, zapovijedamo da se tak-
vi svrgnu, ako su iz svetenikog imenika, a ako su kalueri, ili svije-
tovnjaci, da se odlue, jer svi koji tako rade ve su osueni ocem, i Si-
nom, i Duhom svetim, i odreeni su onamo, gdje crv ne umire, i oganj
se ne gasi (Marko 9, 14) i jer se usprotivie glasu Gospodnjem, koji
kae: ne inite od doma Oca mojega, doma trgovakoga (Jovan 2,
16).
(4. Vas. 4, 24; Trul. 49; Prvodr. 1; Kiril. aleks. 2)

Pravilo 14
Da mora red vladati u svetenstvu, oito je svakome; a da se tano
pazi na svetenika proizvoenja, Bogu je osobito milo. Ali, poto mi
vidimo, da neki, koji u dijetinstvu dobie postrig klirika, a nije epis-
kop na njih ruke poloio, itaju na crkvenoj slubi sa amvona, postu-
pajui time protivu pravila, - zapovijedamo, da toga u naprijed ne bu-
de. I ovo isto neka vai i za kaluere. A proizvesti aca slobodno sva-
kome igumanu u svome, ali samo u svome manastiru, ako je u osta-
lom sam iguman bio proizveden od episkopa na igumansko starjein-
stvo i naravno ako je on sam prezviter. Isto tako po starome obiaju i
horepiskopi mogu sa privolom episkopa proizvaati ace.
(Trul. 14, 15, 21, 33; Laodik. 15)
 73
Pravilo 15
Klirik neka se u naprijed ne naznauje za dvije crkve, jer to prilii tr-
govini i gadnoj pohlepi za dobitkom, i protivno je crkvenome obiaju.
A mi smo uli iz same rijei Gospodnje, da: niko ne moe dva gospoda-
ra sluiti: jer, ili e na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili jednome
voljeti a za drugoga ne mariti (Matej 6, 24). Radi toga svaki, po apos-
tolskoj rijei: u emu je pozvan, u tome neka ostane (1. Kor. 7, 20), i
neka jednu crkvu pazi. Jer sve to biva u crkvenim poslovima iz gad-
ne pohlepe za dobitkom, to je protivno Bogu; a da se zadovolji potre-
bama ovoga ivota, postoje razliite radnje, pak sredstvom tih radnja,
koji eli, neka zaslui to mu je potrebito za tijelo; jer apostol kae:
potrebama mojima i onih, koji su sa mnom bili, posluie ove iste ru-
ke (Djela ap. 20, 34). I ovo neka bude u ovom Bogom ouvanom gradu,
u drugim pak mjestima zbog nedostatka ljudi, moe se dopustiti iz-
nimka.
(Ap. 14, 15; 1. Vas. 15, 16; 4. Vas. 5, 10, 20, 23; Trul. 17, 18, 31; 7. Vas. 10; Antio-
h. 3; Sardik. 15, 16; Kartag. 54, 90)

Pravilo 16
Svaka raskonost i nakit tijela protivna je svetenikome inu i stale-
u. Radi toga episkopi ili klirici, koji se kite sjajnim i raskonim ha-
ljinama, imaju se popraviti; a ako ostanu uporni, neka se podvrgnu
kazni. Tako isto i koji se mau mirisavim mazima. A poto je korijen
gorine, koji visoko raste (Jevr. 12, 15), to jest, jeres hulitelja hriana
okaljala katoliansku crkvu, i oni koji se toj jeresi pridruie, ne samo
to se gnuavaju naslikanih ikona, nego su odbacili i svaku pobo-
nost, mrzei one koji sveto i blagoestivo ive, te se na njima ispunilo
ono to je napisano: bogopotovanje je mrzost grijeniku (Sirah. 1, 25)
zato, koji se zateku da ismejavaju one, koji nose prosto i skromno
odijelo, imaju se ispraviti epitimijom. Pa i od najstarijih vremena
svagda je svaki sveteni ovijek zadovoljavao se prostim i skromnim
odijelom, jer sve to se ne upotrebljuje radi potrebe, nego radi nakita,
potpada prigovoru sujetnosti, kao to veliki Vasilije kae; niti su no-
sili odijee raznobojne iz svilenog tkanja, niti su na krajevima haljina
priivali primetke od razliite boje, jer su uli glas Boji, da: koji meke
haljine nose, po carskim su dvorovima. (Matej 11, 8)
(Trul. 27; Gangr. 12, 21)

Pravilo 17
Neki kalueri, proniknuti eljom da zapovijedaju i odriui se poslu-
nosti, ostavljaju svoje manastire i preduzimlju da podiu zasebne do-
move za moljenje, a nemaju to je potrebito da ih dovre.. Mjesni epi-
skop zato neka zabrani svakome da to ini. Ali ako koji kaluer ima
74
sve nuno da dovri gradnju, u takvom sluaju duan je namjeru svo-
ju do kraja izvesti. I ovo isto neka vai i za svijetovnjake i za klirike.
(4. Vas. 4, 8; Trul. 41, 42, 46; Prvodr. 1)

Pravilo 18
Ne budite na sablazan ni izvanjskima (1. Kor. 10, 32), kae boan-
stveni apostol. A to ene u episkopijama ili manastirima borave, biva
uzrokom svake sumnje. Radi toga, koji se zatee da dri ropkinju ili
slobodnu u episkopiji ili manastiru, da tu neku slubu vri, neka se
kazni; a ako ostane uporan, neka se svrgne. Ako bude, da u predgra-
ima ene borave, i episkop ili iguman ima da se tu na putu zaustavi,
- u prisustvu episkopa ili igumana ena nikakve slube neka ne obav-
lja u to vrijeme, nego neka se u drugo mijesto skloni, dok episkop ne
poe, da ne bude nikakva prigovora.
(Ap. 5, 26; 1. Vas. 3; Trul. 5, 12, 13, 47, 48; 7. Vas. 20, 22; Ankir. 19; Kartag. 3, 4,
25, 38, 70; vasil. vel. 88)

Pravilo 19
Toliko je porok srebroljublja zavladao kod upravitelja crkava, da neki
i izmeu onih, koji se poboni ljudi i ene nazivlju, zaboravivi zapovi-
jed Gospodnju, zabludee i za zlato primaju one, koji svetenikome
inu i kaluerskome ivotu pristupaju. I biva kao to veliki Vasilije
kae, da ega je poetak nevaljao, i sve ostalo mora se odvrgnuti; jer
se Bogu i mamoni ne moe sluiti (Matej 6, 24). Koji se dakle zatee
da to ini, ako je episkop, ili iguman, ili drugi iz svetenikoga ina,
neka ili prestane ili neka se svrgne, shodno drugome pravilu svetog
halkidonskog sabora. A ako je igumanija, neka se idene iz manasti-
ra, i u drugi manastir neka se preda na posluanje. isto i iguman koji
nema prezviterskoga rukopoloenja. U pogledu onoga pak, to rodite-
lji djeci daju, kao u ime miraza, ili u pogledu svojih sopstvenih stvari,
to dotini prinose, a oituju da ih prinose, da Bogu budu posveene,
nareujemo, da to mora manastiru ostati, bilo da dotini ostanu u
njemu, ili pak iziu iz njega, ako ne bude u tome kakve krivice od
strane nastojatelja.
(Ap. 29; 4. Vas. 2; Trul. 22, 23; 7. Vas. 4, 5, 15; Laodik. 12; Sardik. 2; Vasil. vel.
90; Genad. posl.; Taras. posl.)

Pravilo 20
Nareujemo, da u naprijed ne smije biti nikakav dvogubi manastir,
jer to biva za mnoge predmetom sablazni i spoticanja. Hoe li koji, da
se zajedno sa rodbinom odreknu svijeta i da slijede kaluerskome i-
votu, ljudi neka odlaze u muki manastir, a enske neka stupaju u
manastir enski; i time se Bogu ugaa. U pogledu dvogubih manasti-
ra, to su do sada bivali, neka vai pravilo svetog oca naega Vasilija,
i po njegovoj ustanovi neka se postupa: U jednome manastiru ne smi-
 75
ju iveti kalueri i kaluerice, jer zajedniko ivljenje daje povoda
preljubi. Kalueru neka je zabranjeno da sa kaluericom govori kad
hoe, ili kaluerica na samo da se razgovara sa kaluerom; ni kaluer
da spava u enskome manastiru, niti kaluerica s njime da na samo
jede. I kad se od strane mukih donese kaluericama potrebite stvari
za ivljenje, te stvari neka van vrata prima igumanija enskoga ma-
nastira zajedno sa kakvom starom kaluericom. A ako se dogodi, da
kaluer zaeli vidjeti koju svoju rodicu, neka govori s njome u prisus-
tvu igumanije u malo rijei, i kratko, pak na brzo neka od nje odlazi.
(Trul. 47; 7. Vas. 18, 22)

Pravilo 21
Kaluer (ili kaluerica) ne smije ostavljati svoj manastir i odlaziti u
drugi. Ako se to dogodi, treba mu ukazati gostoprimstvo, ali ne treba
ga primati bez privole njegova igumana.
(4. Vas. 4; 7. Vas. 19; Kartag. 80; Prvodr. 2, 3, 4)

Pravilo 22
Sve Bogu posvetiti i ne biti rob svojih elja, veliko je djelo. Ako dakle
jedete, ako li pijete, kae boanstveni apostol, sve na slavu Boiju i-
nite (1. Kor. 10, 31). I Hristos Bog na u svojim je jevaneljima zapovijedi-
o, da se imaju unititi zameci grijehova. Jer ne samo to se kod Njega
kazni preljuba, nego je i sami pokret misli da se in preljube izvri
Njim osuen, po Njegovoj rijei: koji je pogleda na enu sa eljom na
nju, ve je uinio s njom preljubu u srcu svome (Mat. 5, 28); iz ega se i mi
moramo nauiti, te oistiti nae pomisli; jer, ako je i sve slobodno, ali
nije sve na korist (1. Kor. 10, 31) , kao to nas ui apostolska rije. Svako-
me je ovijeku neophodno jesti, da ivi; i koji u braku ive i sa djecom,
i koji su svijetovnoga stalea, nije im nita prijekorno, ako zajedno i
ljudi i ene jedu, samo kad uznose hvalu Onome, koji daje hranu; ali
se ne smije jesti pri kojekakvim pozorinim obiajima, ili sotonskim
pripjevima, ni uz glazbena i bludnika izvijanja, na koja pada proro-
anski ukor, koji ovako govori: teko onima, koji uz gusle i psaltire vi-
no piju, a ne gledaju na dela Gospodnja i ne pomiljaju na rad ruku
Njegovih (Isaija 5, 12) . Bude li takovih meu hrianima, neka se popra-
ve; u protivnome sluaju, neka u pogledu njih vai ono to je prije nas
pravilima ustanovljeno. a kojih je ivot tih i samotan, neka se takvi,
koji su obeali Gospodu Bogu podnositi kaluerski trud, sami sjede i
mue (Jeremija 3, 28). Pak ni za one koji su izabrali sveteniki ivot, nije
uputno da na samo sa enama jedu, osim valjda sa kakvim bogoboja-
ljivim i pobonim ljudima i enama, kako bi i ta opa trpeza povela
duhovnom usavravanju. Isto treba paziti i sa rodbinom. Dogodi li se
pak, da kaluer ili svetenik, na putu nije ponio sobom, to mu je pot-
rebito, i po neophodnosti uzmora svrnuti ili u gostionicu, ili u iju ku-
76
u, - slobodno moe to uiniti, jer je potrebom prinuen, ali svagda
pobono.
(Ap. 42, 43, 54; 1. Vas. 3; Trul. 5, 9, 47, 48, 62; 7. Vas. 18, 20; Ankir. 19; Laodik.
24; Kartag. 40, 60; Vasil. vel. 88)

KRAJ