Professional Documents
Culture Documents
car
Josipa Bari
c
Marina Nin
cevi
c
MATEMATIKA 1
Zbirka zadataka
http://www.fesb.hr/mat1
ili
Sveuc ste u Splitu
Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
Predgovor xv
1. OSNOVE MATEMATIKE 1
1.1 Nejednadzbe s apsolutnom vrijednoscu . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.2 Dokazivanje jednakosti matematickom indukcijom . . . . . . . . . . 3
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomocu matematicke indukcije . . . . . . . 4
1.4 Binomni poucak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . . . . 6
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.9 Modul kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.16 Jednadzbe u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1.17 Kompleksna ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.18 Sustav jednadzbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . 17
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . 19
v
1.20 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.21 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2. LINEARNA ALGEBRA 29
2.1 Osnovne operacije s matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.2 Mnozenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.3 Matricni polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.4 Komutativnost matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.5 Potenciranje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.6 Sustav linearnih jednadzbi bez rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.7 Sustav linearnih jednadzbi s jedinstvenim rjesenjem . . . . . . . . . . 34
2.8 Sustav linearnih jednadzbi s beskonacno rjesenja . . . . . . . . . . . 36
2.9 Homogeni sustav linearnih jednadzbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.10 Sustav linearnih jednadzbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . 39
2.11 Homogeni sustav jednadzbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . 42
2.12 Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.13 Rang matrice ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.14 Sarrusovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.15 Laplaceov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.16 Svojstva determinanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.17 Racunanje determinante svodenjem na trokutasti oblik . . . . . . . . 47
2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . . . . 48
2.19 Racunanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik . 49
2.20 Regularna matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2.21 Racunanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom metodom . . . . . . 50
2.22 Racunanje inverzne matrice pomocu determinanti . . . . . . . . . . . 51
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.24 Cramerovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.25 Matricna jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
2.26 Jednadzba s kvadratnim matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.27 Rjesavanje matricne jednadzbe invertiranjem . . . . . . . . . . . . . 55
2.28 Rastav matrice na simetricni i antisimetricni dio . . . . . . . . . . . 57
2.29 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
vi
2.30 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
3. VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITICKA GEOMETRIJA 65
3.1 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.2 Vektorska projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.3 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.4 Linearna kombinacija vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3.5 Povrsina i visina trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.6 Povrsina paralelograma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.7 Povrsina i duljina dijagonala romba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.8 Mjesoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.9 Volumen paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.10 Visina paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.11 Volumen tetraedra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.12 Jednadzba ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.13 Pramen ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
3.14 Okomite ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.15 Jednadzba pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.16 Okomiti pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.17 Ravnina paralelna pravcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.18 Sjeciste pravca i ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.19 Sjeciste dvaju pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.20 Ortogonalna projekcija tocke na pravac . . . . . . . . . . . . . . . . 80
3.21 Ortogonalna projekcija tocke na ravninu . . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.23 Udaljenost tocaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.24 Udaljenost ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.25 Udaljenost pravca od ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.26 Udaljenost tocke od pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.29 Sjeciste simetrale kuta i simetrale stranice . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.30 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
vii
3.31 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
viii
5.5 Derivacije viseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 135
5.7 Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.8 Tangenta na parametarski zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.9 Kut izmedu tangenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
5.10 LHospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.11 Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . 143
5.13 Lokalni ekstremi i siljci funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . . . . 145
5.15 Tocke infleksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.16 Tocke infleksije i intervali zakrivljenosti . . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.17 Geometrijski ekstrem I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.18 Geometrijski ekstrem II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.19 Geometrijski ekstrem III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.20 Geometrijski ekstrem IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.21 Tok funkcije I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
5.22 Tok funkcije II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.23 Tok funkcije III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
5.24 Tok funkcije IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
5.25 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
5.26 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
ix
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . . . . 189
6.11 Konvergencija i suma reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
6.12 Suma reda s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . . . . 192
6.14 Nuzan uvjet konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
6.17 DAlembertov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.19 Raabeov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
6.20 Apsolutna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove . . . . . . . . . 199
6.22 Odredivanje podrucja konvergencije DAlembertovim kriterijem . . . 201
6.23 Odredivanje podrucja konvergencije Cauchyjevim kriterijem . . . . . 202
6.24 Podrucje apsolutne konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 206
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 208
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 210
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija . . . . . . . 211
6.31 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
6.32 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
x
Popis slika
xi
4.10 Graf funkcije f (x) = cos2 x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
1
4.11 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
x2 1
x2 + 2x 3
4.12 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
x+5
2x2 + 9x + 7
4.13 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
3(x + 4)
x
4.14 Graf funkcije f (x) = e1/x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
2x + 3
xii
1
5.19 Graf funkcije f (x) = x x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
xiii
Predgovor
Autori
xv
1.
OSNOVE MATEMATIKE
1.1 Nejednad
zbe s apsolutnom vrijedno
s
cu
Rje
senje.
odnosno
x2 2x + 1 < x2 + 2x + 1,
odakle slijedi
4x > 0,
pa nejednadzbu zadovoljava svaki pozitivni realni broj. Dakle, rjesenje je skup
h0, i.
x2 2x 0. (1.1)
Tada je
|x2 2x| = x2 2x,
pa u ovom slucaju zadana nejednadzba glasi
x2 2x 3 x x2 ,
odnosno
2x2 x 3 0. (1.2)
x2 2x < 0. (1.3)
1.2 Dokazivanje jednakosti matematickom indukcijom 3
-2 2 3
-1
2
-2
-3
Tada je
|x2 2x| = (x2 2x),
pa u ovom slucaju zadana nejednadzba glasi
(x2 2x) 3 x x2 ,
odnosno
x 1. (1.4)
Buduci da je rjesenje nejednadzbe (1.3) interval h0, 2i (vidi sliku 1.1), a nejed-
nadzbe (1.4) skup h, 1], rjesenje drugog slucaja je njihov presjek h0, 1].
Ukupno rjesenje je unija rjesenja prvog i drugog slucaja, odnosno
an+1 1
1 + a + a2 + . . . + an = , a 6= 1, (1.5)
a1
n(n + 1)(2n + 1)
1 + 2 2 + 3 2 + 4 2 + n2 = . (1.6)
6
Rjesenje. Neka je M skup svih prirodnih brojeva n za koje vrijedi jednakost (1.5).
an+1 1 an+2 1
1 + a + a2 + . . . + an + an+1 = + an+1 = , (1.7)
a1 a1
4 OSNOVE MATEMATIKE
a1
1 + a + a2 + . . . + an = (1 + a + a2 + . . . + an )
a1
2 3 n n+1
a + a + a + a + a 1 a a2 an
=
a1
an+1 1
= .
a1
U razvoju binoma
6
1
x+
4
x
Rje
senje. Prema [M1, teorem 1.6] je
7
2
3 7
X 7 7k k
5x 4y = 5x2 4y 3 ,
k
k=0
odnosno
7
7 X 7 7k
5x2 4y 3 = 5 (4)k x2(7k) y 3k .
k
k=0
7
7 X 7 7k
5 12 4 13 = 5 (4)k .
k
k=0
z1 + z2 = (1 i) + (2 + 3i) = 3 + 2i,
z1 z2 = (1 i) (2 + 3i) = 1 4i,
z1 z2 = (1 i) (2 + 3i) = 2 + 3i 2i 3i2 = 5 + i,
z1 1 i 2 3i 2 3i 2i + 3i2 1 5i 1 5
= = = = i.
z2 2 + 3i 2 3i 22 (3i)2 4+9 13 13
i6 + i3
(a) z = ,
i2 i7
4 i303
(b) z = .
3+i
Rje
senje.
i6 + i3 1 i 1+i 1+i 1 + 2i + i2 1 + 2i 1 2i
z= 2 7
= = = 2
= = =i
i i 1 + i 1i 1+i 1i 1 (1) 2
pa je Re z = 0, Im z = 1.
75 3
(b) Buduci da je i303 = i475+3 = i4 i = 175 (i) = i, racionalizacijom
nazivnika slijedi
4i 3i 4 3 i + 4i2 4 3 i 4 4 4 3 i
z= = 2 = = = 1 3 i
3+i 3i 3 i2 3 (1) 4
pa je Re z = 1, Im z = 3.
(2 i) z + i
Za kompleksne brojeve w i z, izrazite w preko z ako je w = .
(3 + 2i) z 1
1.9 Modul kompleksnog broja 7
Rje
senje. Prema formulama pod (a), (b) i (c) iz [M1, zadatak 1.5], vrijedi
(2 i) z + i (2 i) z + i (2 i) z + i
w= = =
(3 + 2i) z 1 (3 + 2i) z 1 (3 + 2i) z 1
(2 i) z + i (2 + i) z + (i) (2 + i) z i
= = = .
(3 + 2i) z 1 (3 2i) z 1 (3 2i) z 1
Re (w
+ z) = 0 i |w + z| = 1,
ako je w = 1 + i.
Rje
senje. Neka je z = x + iy, gdje su x, y R nepoznanice. Iz prvog uvjeta
zadatka slijedi
Re(1 i + x + iy) = 0,
Re[(1 + x) + (y 1)i] = 0,
1 + x = 0,
x = 1,
|1 + i 1 + iy| = 1,
|(1 + y)i| = 1,
|1 + y| = 1,
1 + y = 1.
(a) z = 1 + i,
1 3
(b) z = i.
2 2
Rje
senje.
a argument od z je
1
tg = = 1.
1
Kako se z nalazi u prvom kvadrantu, slijedi da je = 4. Stoga je
1+i = 2 cos + i sin .
4 4
1 3
(b) Iz Re z = 2 i Im z = 2 , prema formulama iz [M1, 1.8.1] slijedi
v
u 2
u 1 !2
3
|z| = t + = 1.
2 2
Dakle,
1 3 5 5
i = 1 cos + i sin .
2 2 3 3
(a) (1 + i)10 ,
!50
1 3
(b) i .
2 2
Rje
senje.
Rje
senje.
Rje
senje. Odredimo prvo trigonometrijski oblik kompleksnog broja
3 i
z1 = + .
2 2
Prema [M1, 1.8.1] je |z1 | = 1, a za argument 1 vrijedi
1
tg 1 = .
3
Buduci da je z1 iz prvog kvadranta, njegov trigonometrijski oblik glasi
z1 = cos + i sin .
6 6
De Moivreova formula [M1, (1.4)] daje
13 13 13 13 13
cos + i sin cos + i sin cos + i sin
z= 6 6 = 6 6 = 6 6
8 8 8 2 2
cos + i sin cos + i sin cos + i sin
12 12 12 12 3 3
pa iz formule za dijeljenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku slijedi
13 2 13 2 3 3
z = cos + i sin = cos + i sin = i.
6 3 6 3 2 2
1.16 Jednad
zbe u skupu kompleksnih brojeva
Rijesite jednadzbe:
(3 + 2i)(1 + i) + 2i 7i 4
(a) = z ,
(2 i)(1 + i) 3 4
4 2
1 8 3
(b) (1 + i) z = .
16 1 + i
3
Rje
senje.
Nadalje, vrijedi
4 4 4
(1 + i)8 = (1 + i)2 = 1 2i + i2 = (2i) = (2)4 i4 = 16.
pa su rjesenja:
1 3
w0 = cos + sin = + i,
3 3 2 2
5 5 3 1
w1 = cos + sin = + i,
6 6 2 2
4 4 1 3
w2 = cos + sin = i,
3 3 2 2
11 11 3 1
w3 = cos + sin = i.
6 6 2 2
Kako je z = 1 w, rjesenja polazne jednadzbe su:
1 3
z0 = i,
2 2
3 1
z1 = 1 + i,
2 2
3 3
z2 = + i,
2 2
3 1
z3 = 1 + i.
2 2
Rje
senje.
|x + i(y 1)| 1,
p 2
x2 + (y 1)2 1,
x2 + (y 1)2 1.
4 < x2 + y 2 < 9,
-3 -2 -1 1 2 3
-1
-2
-3
Slika 1.3: Slika skupa {(x, y) R2 : 4 < x2 + y 2 < 9} {z C : 3 arg z }.
-2 2
-1
x2
Slika 1.4: Slika skupa {(x, y) R2 : y < 4 1}.
Rijesite jednadzbu
3
1+i
a10 z 2 = |a3 | , (1.10)
1i
ako za kompleksni broj a vrijedi
3 3
|a| + a = i. (1.11)
2 2
18 OSNOVE MATEMATIKE
1 1 2
3
-1
Rje
senje. Uvrstavanjem a = x + iy u (1.11) slijedi
p 3 3
x2 + y 2 + x + iy = i.
2 2
odakle slijedi
r
3 3
x2 + = x,
4 2
3 9
x2 + = 3x + x2 ,
4 4
1
x= .
2
Dakle,
1 3
a= i
2 2
10
Da bismo rijesili jednadzbu (1.10), trebamo prvo izracunati
a . Prema poglavlju
[M1, 1.8.1] je |a| = 1, a za argument vrijedi tg = 3 pa je trigonometrijski
oblik jednak
5 5
a = 1 cos + i sin .
3 3
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva 19
5 5
z0 = cos + i sin ,
12 12
17 17
z1 = cos + i sin .
12 12
Rje
senje. Oznacimo arg z = . Tada prema formulama (1.3) i (1.4) vrijedi
3
arg 2iz 4 = arg (2i) + arg z 4 + 2k = + 4 + 2k, k Z.
2
Nadalje, vrijedi
3
cos + 4 + 2k = cos + + 4 = cos + 4 = sin(4).
2 2 2
Stoga je
cos arg 2iz 4 = sin(4),
pa iz prve nejednadzbe slijedi da za argument mora vrijediti
sin(4) 0, (1.12)
-6 -4 -2 2 4 6
-2
-4
-6
odnosno
0 + 2m 4 + 2m, m Z.
Buduci da je [0, 2i, svi moguci intervali su odredeni sa
m=0 = 0 ,
4
3
m=1 = ,
2 4
5
m=2 = ,
4
3 7
m=3 = .
2 4
Rjesenje prve nejednadzbe je unija ovih dijelova kompleksne ravnine (vidi sliku 1.6).
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva 21
-6 -4 -2 2 4 6
-2
-4
-6
A = {z C : |z + 4| + |z 2| 10} .
Prema [M1, primjer 1.4] pod (c), skup A je dio kompleksne ravnine izvan elipse
koja ima fokuse u tockama z1 = 4 i z2 = 2, veliku poluos a = 5 i malu poluos
b = 4. Zbog znaka jednakosti ukljucen je i rub elipse.
Rjesenje druge nejednadzbe je skup
B = {z C : |z 2| > 4} .
Prema [M1, primjer 1.4] pod (a), skup B je dio kompleksne ravnine izvan kruznice
radijusa 4 sa sredistem u tocki z0 = 2. Zbog stroge nejednakosti kruznica nije
ukljucena. Rjesenje sustava nejednadzbi (1.14) je presjek skupova A i B.
Slucaj 2.
|z + 4| + |z 2| 10 0 i 4 |z 2| > 0. (1.15)
22 OSNOVE MATEMATIKE
Analogno prvom slucaju, rjesenje prve nejednadzbe je dio kompleksne ravnine unu-
tar elipse sa fokusima u tockama z1 = 4, z2 = 2, velikom poluosi a = 5 i malom
poluosi b = 4, rjesenje druge nejednadzbe je dio kompleksne ravnine unutar kruznice
radijusa 4 sa sredistem u tocki z0 = 2, a rjesenje sustava nejednadzbi (1.15) je pre-
sjek tih skupova.
Konacno rjesenje nejednadzbe (1.13) je unija rjesenja prvog i drugog slucaja (vidi
sliku 1.7).
Konacno rjesenje zadatka je presjek rjesenja zadanih nejednadzbi (vidi sliku 1.8).
-6 -4 -2 2 4 6
-2
-4
-6
jednak 1000000.
i20 i
z= .
i+1
(a) (2 + 5i) z 3 2i + 5 = 0;
(b) z 4 2 + (1 i) = 0,
2i + 3 1 + 5i
(c) z 4 = ,
1i 2
313
8 1+i
(d) 8z 3 + = 0,
2 1i
(e) (z + 2i)6 = (1 + i)12 .
15. Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi:
(a) |z i| < 1 i |z 1| 1,
(b) |z| + Re z 2,
(c) |z 1| + Im (2i z) 1,
z + 2 i
(d)
1,
z+i
z 2
(e) |z 2 + 1 i| 1 i Im .
1+i 2
16. Odredite sve kompleksne brojeve z takve da je arg(z 3 ) = i da su u kom-
pleksnoj ravnini jednako udaljeni od brojeva z1 = 2 + i i z2 = 2 3i.
17. Odredite sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi
arg(z 4 i25 ) = i |z| = 1.
2
|z i| + Re(z + 1) 3 i |z 1| + Im(2i z) 1.
1.21 Rje
senja
1. (a) x h, 21 i,
(b) x 34 , 12 ,
(c) x h, 29 i.
2. Vidi [M1, 1.4].
3. Vidi [M1, 1.4].
4. Vidi [M1, 1.4].
1.21 Rjesenja 25
5. x = 10.
13
12 a
6. .
6 26
z1
7. (a) z1 + z2 = 2, z1 z2 = 2 2i, z1 z2 = 1 + 2i, = 1 2i.
z2
z1 2 4
(b) z1 + z2 = 3 2i, z1 z2 = 1 + 2i, z1 z2 = 2 4i, = + i.
z2 5 5
8. Re z = 0, Im z = 1.
9. t= 2.
3 2
10. z = + i.
13 13
11. z1 = 2 i, z2 = i.
12. (a) 64 1 + i 3 ,
(b) 1728 1 + i 3 .
3 3
13. (a) z0 = cos + i sin ,
8 8
7 7
z1 = cos + i sin ,
8 8
11 11
z2 = cos + i sin ,
8 8
15 15
z3 = cos + i sin .
8 8
3
(b) z0 = 2 cos + i sin ,
9 9
3 7 7
z1 = 2 cos + i sin ,
9 9
3 13 13
z2 = 2 cos + i sin .
9 9
3 1 3 1
14. (a) z0 = + i, z1 = + i, z2 = i.
2 2 2 2
3 3
(b) z0 = cos + i sin ,
16 16
11 11
z1 = cos + i sin ,
16 16
19 19
z2 = cos + i sin ,
16 16
27 27
z3 = cos + i sin .
16 16
(c) z0 = 1, z1 = i, z2 = 1, z3 = i.
26 OSNOVE MATEMATIKE
1
(d) z0 = cos + i sin ,
6
2 2 2
1 7 7
z1 = cos + i sin ,
6
2 6 6
1 11 11
z2 = cos + i sin .
6
2 6 6
(e) z0 = 3i, z1 = 0, z2 = 3i, z3 = 33i, z4 = 4i, z5 = 33i.
15. (a) Vidi sliku 1.9.
1 2
-2
y2
Slika 1.10: Slika skupa {(x, y) R2 : x 1 }.
4
-1
1
!!!!
2
!!!!
- 2 1
-
!!!!
2
2 2
Slika 1.12: Slika skupa {(x, y) R2 : x+ 1 + y 1 1
i y x+ 2}.
2 2 2
2.
LINEARNA ALGEBRA
Zadane su matrice
2 3 7 1 3 4
A= i B= .
1 0 1 2 1 1
Izracunajte:
(a) A + B,
(b) AT + B T ,
(c) 2A 3B.
Rje
senje.
2 3 7 1 3 4 2+1 3+3 7+4 3 6 11
(a) A + B = + = = ,
1 0 1 2 1 1 1+2 01 1+1 3 1 2
2 1 1 2 2+1 1+2 3 3
(b) AT + B T = 3 0 + 3 1 = 3 + 3 0 1 = 6 1,
7 1 4 1 7+4 1+1 11 2
2 3 7 1 3 4 4 6 14 3 9 12
(c) 2A 3B = 2 3 = =
1 0 1 2 1 1 2 0 2 6 3 3
1 3 2
.
4 3 1
2.2 Mno
zenje matrica
Izracunajte
5 2
7 2 3 1 4
1
.
2 2 4 0
1 5
Rje
senje.
2.3 Matricni polinom 31
5 2 52+22 5322 51+24 54+20
7 1 2 3 1 4
= 7 2 1 2 7 3 + 1 2 7 1 1 4 7 4 1 0
2 2 4 0
1 5 1252 13+52 1154 1450
14 11 13 20
= 12 23 3 28 .
8 13 19 4
2.3 Matri
cni polinom
2 1
Neka je A = . Izracunajte P (A), ako je P (x) = 5x3 + 2x2 4x + 3.
3 0
senje. Trebamo izracunati P (A) = 5 A3 + 2 A2 4 A + 3 I. Vrijedi
Rje
2 1 2 1 1 2
A2 = A A = = ,
3 0 3 0 6 3
1 2 2 1 4 1
A3 = A2 A = = ,
6 3 3 0 3 6
pa je
4 1 1 2 2 1 1 0
P (A) = 5 +2 4 +3
3 6 6 3 3 0 0 1
20 5 2 4 8 4 3 0 23 5
= + + + = .
15 30 12 6 12 0 0 3 15 33
Rje
senje.
32 LINEARNA ALGEBRA
(a) Vrijedi
a a 1 1 a + 6a2 0
AB = = ,
a1 a 6a 1 a 1 + 6a2 1
1 1 a a 1 0
BA = = .
6a 1 a1 a a 1 + 6a2 a + 6a2
Matrice A i B su komutativne ako vrijedi AB = BA. Izjednacavanjem odgova-
rajucih elemenata slijedi da realni parametar a treba zadovoljavati kvadratnu
jednadzbu
6a2 + a 1 = 0.
Dakle, rjesenja su
1 1
a1 = i a2 = .
2 3
(b) Oznacimo matricu B s
x1 y1 z1
B = x2 y2 z2 .
x3 y3 z3
Potrebno je odrediti sve koeficijente xi , yi , zi za koje vrijedi AB = BA. Iz-
jednacavanjem matrica
1 1 0 x1 y1 z1 x1 x2 y1 y2 z1 z2
AB = 0 1 1 x2 y2 z2 = x2 x3 y2 y3 z2 z3
0 0 1 x3 y3 z3 x3 y3 z3
i
x1 y1 z1 1 1 0 x1 x1 + y1 y1 + z1
BA = x2 y2 z2 0 1 1 = x2 x2 + y2 y2 + z2
x3 y3 z3 0 0 1 x3 x3 + y3 y3 + z3
slijedi da elementi matrice B moraju zadovoljavati sustav jednadzbi
x1 x2 = x1 , y1 y2 = x1 + y1 , z1 z2 = y1 + z1 ,
x2 x3 = x2 , y2 y3 = x2 + y2 , z2 z3 = y2 + z2 ,
x3 = x3 , y3 = x3 + y3 , z3 = y3 + z3 ,
odakle slijedi da je
x2 = 0, y2 = x1 , z2 = y1 ,
x3 = 0, y3 = x2 , z3 = y2 ,
x3 = 0, y3 = 0.
Zakljucujemo da koeficijenti xi , yi , zi zadovoljavaju relacije
x1 = y2 = z3 , y1 = z2 , x2 = x3 = 0.
Ako uvedemo oznake x1 = , y1 = i z1 = , onda se matrica B moze zapisati
u obliku
B = 0
0 0
2.5 Potenciranje matrica 33
1 1 0
BA = 0 0 1 1 = 0 .
0 0 0 0 1 0 0
Zadana je matrica
1 1 0
A = 0 1 1 .
0 0 1
Izracunajte n-tu potenciju matrice A.
Rjesenje. Da bismo odredili n-tu potenciju matrice A, izracunajmo prvo nekoliko
potencija nizeg reda. Iz oblika tih potencija cemo prepoznati opci oblik za An .
Konacno, ispravnost dobivenog oblika treba provjeriti matematickom indukcijom.
Za n = 2, 3, 4 imamo
1 1 0 1 1 0 1 2 1
A2 = 0 1 1 0 1 1 = 0 1 2 ,
0 0 1 0 0 1 0 0 1
1 2 1 1 1 0 1 3 1+2
A3 = 0 1 2 0 1 1 = 0 1 3 ,
0 0 1 0 0 1 0 0 1
1 3 1+2 1 1 0 1 4 1+2+3
A4 = 0 1 3 0 1 1 = 0 1 4 .
0 0 1 0 0 1 0 0 1
1 m + 1 m + m(m1)
2 1 m+1 (m+1)m
2
= 0 1 m + 1 = 0 1 m + 1 ,
0 0 1 0 0 1
Rijesite sustav
x + 2y + 3z = 2,
4x 3y 2z = 3,
3x + 4y + 5z = 0.
1 2 3 2
0
5 10 5 .
0 0 0 20
Rijesite sustave:
x + 2y + 3z = 3,
2x + z = 2,
(a)
x + 2y z = 3,
x + 2y + 12z = 1.
2.7 Sustav linearnih jednadzbi s jedinstvenim rjesenjem 35
Rje
senje.
1 2 3 3 1 2 3 3
0 4 7 4 0 4 7 4
.
0 0 4 0 0 0 4 0
0 0 8 0 R4 +2R3 0 0 0 0
Cetvrti redak glasi 0 = 0, sto je tocno. Iz treceg retka slijedi z = 0, iz drugog
4y + 7z = 4 4y = 4 y = 1,
a i prvog
x + 2y + 3z = 3 x+2=3 x = 1.
Dakle, sustav ima jedinstveno rjesenje
x 1
y = 1 .
z 0
2 3 11 5 2 2 3 11 5 2
0 1 1 1 0 0 1 1 1 0
.
0 0 6 1 5 0 0 6 1 5
0 0 4 4 8 3R4 2R3 0 0 0 14 14
14x4 = 14 x4 = 1,
36 LINEARNA ALGEBRA
iz treceg
6x3 x4 = 5 6x3 + 1 = 5 x3 = 1,
iz drugog
x2 x3 x4 = 0 x2 1 + 1 = 0 x2 = 0,
te iz prvog
x1 + 2x2 + x3 = 4,
2x1 x2 3x3 = 2,
(a)
x1 8x2 9x3 = 8,
5x1 + 5x2 = 14.
x1 + x2 x3 3x4 + 4x5 = 2,
3x1 + x2 x3 x4 = 2,
(b)
9x1 + x2 2x3 x4 2x5 = 5,
x1 x2 x4 + 2x5 = 1.
Rje
senje.
1 2 1 4
0 5 5 6
0
.
0 0 0
0 0 0 0
2.8 Sustav linearnih jednadzbi s beskonacno rjesenja 37
1 1 1 3 4 2
0 2 2 8 12 4
0 8 7
26 38 13 R3 4R2
0 2 1 2 2 1 R4 R2
1 1 1 3 4 2
0 2 2 8 12 4
0 0 1 6
10 3
0 0 1 6 10 3 R4 R3
1 1 1 3 4 2
0 2 2 8 12 4
0 0 1 6
.
10 3
0 0 0 0 0 0
38 LINEARNA ALGEBRA
Cetvrti redak glasi 0 = 0, sto je tocno. Iz preostalih redaka slijede tri jednadzbe
iz kojih sve nepoznanice mozemo izraziti preko x4 i x5 . Stoga sustav ima dvo-
parametarsko rjesenje pa mozemo staviti x4 = , x5 = , gdje su , R
proizvoljni parametri. Iz treceg retka slijedi
iz drugog
te iz prvog
x1 + x2 x3 3x4 + 4x5 = 2,
x1 = 2 (1 2 + 4) + (3 6 + 10) + 3 4,
x1 = + 2.
Rijesite sustav
x1 + x2 + x3 = 0,
2x1 + x2 = 0,
3x1 + x2 x3 = 0.
Rje
senje. Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, 2.4]) dobivamo:
1 1 1 0 1 1 1 0
A b = 2 1 0 0 R2 2R1 0 1 2 0
3 1 1 0 R3 3R1 0 2 4 0 R3 2R2
1 1 1 0
0 1 2 0 .
0 0 0 0
x2 2x3 = 0 i x1 + x2 + x3 = 0,
2.10 Sustav linearnih jednadzbi ovisan o parametru 39
x2 = 2t i x1 = x2 x3 = 2t t = t.
x + y z = 1,
(a) 2x + 3y + az = 3,
x + ay + 3z = 2.
x + y + z = 1,
(b) x + y + z = ,
x + y + z = 2 .
Rje
senje.
1 1 1 1
0 1 a+2 1 .
0 0 (a + 3)(2 a) 2a
Ovisno o tome je li element na mjestu (3, 3) jednak ili razlicit od nule, razliku-
jemo tri slucaja:
Slucaj 1. Promotrimo prvo slucaj kada je (a + 3)(2 a) 6= 0, odnosno kada
a/ {3, 2}. Tada mozemo podijeliti treci redak s a 2 6= 0 pa vrijedi
1 1 1 1
A b 0 1 a + 2 1 .
0 0 a+3 1
Buduci je i a + 3 6= 0, iz treceg retka slijedi
1
(a + 3) z = 1 z = .
a+3
40 LINEARNA ALGEBRA
a+2 1
y + (a + 2) z = 1 y = 1 y= .
a+3 a+3
1 1
x+yz =1x=1 + x = 1.
a+3 a+3
y + 4z = 1 y = 1 4z,
a iz prvog je
x + y z = 1 x = 1 (1 4z) + z x = 5z.
(b) Sustav rjesavamo metodom Gaussove eliminacije opisanom u [M1, 2.4]. Vrijedi
1 1 1
A b = 1 1 .
1 1 2
1 1 2
0 1 1 2
0 1 1 2 1 3 R3 +R2
1 1 2
0 1 1 2
0 0 (1 ) + (1 2 ) 3 2
(1 ) + ( )
1 1 2
= 0 1 1 (1 ) .
0 0 (1 )( + 2) (1 )(1 + )2
Zadani sustav jednadzbi je ekvivalentan dobivenom gornje trokutastom sustavu
x + y + z = 2 ,
( 1)y + (1 )z = (1 ),
(1 )( + 2)z = (1 )(1 + )2 .
Promotrimo posebno sljedeca tri slucaja ovisna o tome je li izraz na mjestu
(3, 3) jednak ili razlicit od nule:
Slucaj 1. Ako je (1)(+2) 6= 0, odnosno / {1, 2}, iz posljednje jednadzbe
slijedi
(1 )(1 + )2
z= ,
(1 )( + 2)
pa sustav ima jedinstveno rjesenje
+1 1 (1 + )2
x= , y= , z= .
+2 +2 +2
Slucaj 2. Za = 1 sustav se svodi na jednadzbu x + y + z = 1 iz koje dobivamo
x = 1 y z, odnosno dvoparametarsko rjesenje gdje su y i z parametri.
Oznacimo li ih s i , rjesenje zapisujemo u obliku
x = 1 , y = , z = , , R.
Slucaj 3. Za = 2 imamo sustav
x + y 2z = 4,
3y + 3z = 6,
0 z = 3,
koji zbog zadnje jednakosti 0 = 3 ocito nema rjesenja.
42 LINEARNA ALGEBRA
2 3 16 1
(a) A = 1 6 2 3,
1 3 2 2
2 3 1 4
1 0 1 2
(b) B =
3 4 0 7 .
2 1 4 1
4 2 3 5
Rje
senje.
(a) Zamijenimo prvi i drugi redak da bi doveli broj 1 na mjesto (1, 1) i tako po-
jednostavnili racunanje. Elementarnim transformacijama nad retcima iz [M1,
teorem 2.4] slijedi
1 6 2 3 1 6 2 3
A 2 3 16 1 R2 2R1 0 15 20 5
1 3 2 2 R3 R1 0 3 4 1 5R3 R2
1 6 2 3
0 15 20 5 .
0 0 0 0
(b) Zamijenimo prvi i drugi redak i zadanu matricu svedimo na reducirani oblik.
Vrijedi
1 0 1 2 1 0 1 2
2 3 1 4 R2 2R1 0 3 3 0
B 3 4 0 7 R3 3R1 0 4 3 1
2 1 4 1 R4 +2R1 0 1
6 5
4 2 3 5 R5 4R1 0 2 1 3
Podijelimo sada drugi redak sa brojem 3. Tada je
2 3 2 3 2 3
1 0 1 2 1 0 1 2 1 0 1 2
60 1 1 0 7 60 1 1 07 60 1 1 07
6 7 6 7 6 7
60
B6 4 3 7 R3 4R2 60
1 7 6 0 1 177 60
6 0 1 7.
17
40 1 6 5 5 R4 +R2 40 0 5 5 5 R4 5R3 40 0 0 05
0 2 1 3 R5 +2R2 0 0 3 3 R5 +3R3 0 0 0 0
Rje
senje. Elementarnim transformacijama nad retcima iz [M1, teorem 2.4] dobi-
vamo da je
1 1 1 1 1 1
A = 1 2 R2 R1 0 1 2 1
1 2 R3 R1 0 2 1 1
1 1 1
= 0 1 ( 1)( + 1) .
0 ( 1)( + 1) 1
Drugi i treci redak u gornjoj matrici smijemo podijeliti sa 1, samo uz pretpos-
tavku da je 6= 1. Tada je
1 1 1 1 1 1
A 0 1 + 1 0 1 + 1 . (2.2)
0 +1 1 R3 (+1)R2 0 0 ( + 2)
Promotrimo sada posebno slucajeve = 2 i = 0 za koje dobivamo nulu na
mjestu (3, 3) jer tada treci redak postaje nul-redak, te slucaj kada je = 1 koji smo
izbacili na pocetku.
Slucaj 1. Za = 2 dobivamo
1 1 1
0 1 1 ,
0 0 0
iz cega zakljucujemo da je rang(A) = 2.
Slucaj 2. Slicno, za = 0 imamo
1 1 1
A 0 1 1
0 0 0
pa je opet rang(A) = 2.
Slucaj 3. Ako je = 1, tada ne vrijedi dobivena ekvivalencija jer u tom slucaju ne
smijemo dijeliti s 1. Stoga uvrstimo = 1 u zadanu matricu. Dobivamo
1 1 1 1 1 1
A = 1 1 1 R2 R1 0 0 0
1 1 1 R3 R1 0 0 0
2.14 Sarrusovo pravilo 45
pa je rang(A) = 1.
Slucaj 4. Konacno, u svim ostalim slucajevima, odnosno ako
/ {2, 0, 1}, redu-
cirana matrica (2.2) ima tri ne-nul retka pa je rang(A) = 3.
Rjesenje. Prepisimo prva dva stupca zadane matrice iza treceg. Mnozenjem triju
brojeva na dijagonalama, pri cemu umnoske na padajucim dijagonala zbrajamo, a
one na rastucim oduzimamo, dobivamo
3 4 5 3 4
det A = 8 7 2 8 7
2 1 8 2 1
= 3 7 8 + 4 (2) 2 + (5) 8 1 (5) 7 2 3 (2) 1 4 8 8
= 68.
= (0 2 1 1) 2 [5 2 (1) 1] = 1 22 = 23.
Dakle,
det A = 1 25 1 (23) = 2.
Rje
senje.
S2 S1 S3 S1
1 1 1 1 0 0
det A = =
a2 b c a ba c a
a b2 c2 a 2 b 2 a2 c a2
2
ba c a ba ca
= 2 =
b a2 2
c a 2 (b a)(b + a) (c a)(c + a)
1 ca = (b a)(c a) 1 1
= (b a)
b+a (c a)(c + a) b + a c + a
(b) Buduci da treci stupac ima najvise nula, transformirajmo determinantu tako da
u tom stupcu ostane samo jedan element razlicit od nule. Koristenjem svojstva
2.17 Racunanje determinante svodenjem na trokutasti oblik 47
0 8 4 0 2 1
= 6 13 17 13 R2 +13R3 = 6 4 0 61 52 .
1 6 5 1 6 5
= 1032.
1 2 0 1 1 2 0 1
0 1 1 2 0 1 1 2
= = 32
0 0 3 6 0 0 1 2
0 0 2 4 0 0 1 2 R4 R3
1 2 0 1
0 1 1 2
= 6 = 6 [1 (1) 1 (4)] = 24.
0 0 1 2
0 0 0 4
= n1 + (1)n+1 n1 = n + (1)n+1 n ,
2.19 Ra
cunanje determinante n-tog reda svodenjem na tro-
kutasti oblik
1 2 2 ... 2
2 1 2 ... 2
D= . .. .. .. .
..
.. . . . .
2 2 2 ... 1
2n 3 2n 3 2n 3 ... 2n 3
2 1 2 ... 2
D= 2 2 1 ... 2
.. .. .. .. ..
.
. . . .
2 2 2 ... 1
1 1 1 ... 1
2 1 2 ... 2 R2 2R1
= (2n 3) 2 2 1 ... 2
R3 2R1
.. .. .. .. ..
.
. . . .
2 2 2 ... 1 Rn 2R1
1 1 1 ... 1
0 3 0 ... 0
= (2n 3) 0 0 3 ... 0
.. .. .. .. ..
.
. . . .
0 0 0 ... 3
ln(x 3) 2 6
A= x 2 5
0 1 3
regularna.
Rje
senje. Vrijedi
S3 +3S2
ln(x 3) 2 6 ln(x 3) 2 0
det A = = .
x 2 5
x 2 1
0 1 3 0 1 0
3+2 ln(x 3) 0
det A = (1) (1) = ln(x 3).
x 1
2.21 Ra
cunanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom meto-
dom
1 1 0 0
0 1 1 0
A=
.
0 0 1 1
0 0 0 1
retcima svedimo matricu na oblik I B . Tada je A1 = B. Vrijedi
1 1 0 0 1 0 0 0 R1 R2
0 1 1 0 0 1 0 0
A I = 0 0
1 1 0 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1
1 0 1 0 1 1 0 0 R1 +R3
0 1 1 0 0 1 0 0
= R2 R3
0 0 1 1 0 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1
1 0 0 1 1 1 1 0 R1 R4
0 1 0 1 0 1 1 0
= R2 +R4
0 0 1 1 0 0 1 0 R3 R4
0 0 0 1 0 0 0 1
1 0 0 0 1 1 1 1
0 1 0 0 0 1 1 1
=
0
.
0 1 0 0 0 1 1
0 0 0 1 0 0 0 1
Dakle, inverz matrice A je
1 1 1 1
0 1 1 1
A1 =
0 0
.
1 1
0 0 0 1
2.22 Ra
cunanje inverzne matrice pomo
cu determinanti
Rje
senje. Sarrusovim pravilom dobivamo
2 3 0 2 3
det A = 1 1 5 1 1 = 14 + 60 + 0 0 + 20 21 = 73 6= 0,
4 2 7 4 2
pa postoji inverzna matrica. Prema [M1, teorem 2.9] je
T
A11 A12 A13
1
A1 = A21 A22 A23 ,
det A
A31 A32 A33
52 LINEARNA ALGEBRA
pa je
T
17 13 6 17 21 15
1 1
A1 = 21 14 16 = 13 14 10 .
73 73
15 10 1 6 16 1
ako je ad bc 6= 0.
Rje senje. Zbog uvjeta ad bc 6= 0 matrica A je regularna. Prema [M1, teorem
2.9] je
T
1 1 A11 A12
A = ,
det A A21 A22
gdje su
A11 = (1)1+1 d = d, A12 = (1)1+2 c = c,
Dakle,
T
1 d c 1 d b
A1 = = .
ad bc b a ad bc c a
2x1 + x2 + x3 = 2,
x1 + 2x2 + x3 = 3,
x1 + x2 + 2x3 = 1.
2.25 Matricna jednadzba 53
Rje
senje. Matrica sustava A je kvadratna i regularna jer je
2 1 1
det A = 1 2 1 = 8 + 1 + 1 2 2 2 = 4 6= 0.
1 1 2
Slijedi
4 8 8
x1 = , x2 = , x3 = ,
4 4 4
pa rjesnje sustava glasi
x1 1
x2 = 2 .
x3 2
2.25 Matri
cna jednad
zba
Rjesenje. Prema [M1, 2.1.3], matrica X mora biti tipa (2, 3) pa je zapisimo u
obliku
a b c
X= .
d e f
odnosno
2a 2b 2c 2 0 6
2a 3d 2b 3e 2c 3f = 1 6 0 .
ad be cf 0 2 1
Izjednacavanjem odgovarajucih elemenata u matricama slijedi
2a = 2, 2b = 0, 2c = 6,
2a 3d = 1, 2b 3e = 6, 2c 3f = 0,
a d = 0, b e = 2, c f = 1.
Dakle,
a = 1, b = 0, c = 3, d = 1, e = 2, f =2
pa trazena matrica X glasi
1 0 3
X= .
1 2 2
2.26 Jednad
zba s kvadratnim matricama
(AX)1 + X 1 = B,
gdje je
2 1 3 4
A= i B= .
3 4 1 3
Rje
senje. Prema formulama iz [M1, 2.8] slijedi
(AX)1 + X 1 = B,
X 1 A1 + X 1 = B,
X 1 (A1 + I) = B.
X X 1 (A1 + I) B 1 = X B B 1 ,
I (A1 + I) B 1 = X I,
(A1 + I) B 1 = X,
odnosno
X = (A1 + I) B 1 .
Matrice A i B imaju inverze jer je
Stoga je
1 4 1 1 0 1 3 4
X= +
11 3 2 0 1 13 1 3
1 4 1 1 11 0 1 3 4
= +
11 3 2 11 0 11 13 1 3
1 15 1 3 4 1 46 57
= = .
11 13 3 13 1 3 143 4 51
2.27 Rje
savanje matri
cne jednad
zbe invertiranjem
B(AX I)1 C = I
gdje je
1 2 10 2 9 1 2 0
A = 3 2 , B = 5 2 5 , C = 2 1 3 .
2 1 4 1 4 0 2 3
B 1 B (AX I)1 CC 1 = B 1 I C 1 ,
I (AX I)1 I = B 1 I C 1 ,
(AX I)1 = B 1 C 1 .
AX I = CB,
odnosno
AX = CB + I.
56 LINEARNA ALGEBRA
0 2 1 1 0 0 1 2 1
= 3 1 1 + 0 1 0 = 3 2 1 .
2 1 2 0 0 1 2 1 1
odnosno
x1 + 2x2 y1 + 2y2 z1 + 2z2 1 2 1
3x1 + 2x2 3y1 + 2y2 3z1 + 2z2 = 3 2 1 .
2x1 + x2 2y1 + y2 2z1 + z2 2 1 1
Izjednacavanjem matrica dobivamo sljedece jednadzbe:
x1 + 2x2 = 1,
3x1 + 2x2 = 3,
2x1 + x2 = 2,
A + AT A AT
A1 = , A2 = .
2 2
Odredite A1 i A2 ako je
1 2 0
A = 4 3 2 . (2.3)
1 1 1
Rje
senje. Pretpostavimo da se matrica moze napisati kao zbroj
A = A1 + A2 (2.4)
gdje je
A + AT = 2A1 ,
A AT = 2A2 ,
odakle je
A + AT A AT
A1 = , A2 = .
2 2
Projerimo sada da je matrica A1 uistinu simetricna, a A2 anti-simetricna. Vrijedi
T
A + AT AT + A
AT1 = = = A1 ,
2 2
T
A AT AT A
AT2 = = = A2 .
2 2
Za zadanu matricu A je
1 4 1
AT = 2 3 1
0 2 1
58 LINEARNA ALGEBRA
1 2 0 1 4 1 0 1 12
1 3
A2 = 4 3 2 2 3 1 = 1 0 2
.
2 1
1 1 1 0 2 1 2 32 0
1. Za matrice
1 1 1 1
A= , B= ,
0 1 0 1
izracunajte AB, BA, A2 + AB 2B.
2 1
2. Neka je A = . Izracunajte P (A), ako je P (x) = x4 x2 + 1.
3 0
3. Izracunajte trecu potenciju matrice n-tog reda
1 1 1 1
0 1 1 1
0 0 1 1
A=
0 0 0 1
2 2 4 3
1 2 0 1 4
(d) D = 1 2 3 1 5.
0 4 3 0 9
60 LINEARNA ALGEBRA
1 3 5 7
1 2 5 6
3 1 15 18
(c) C = 2
,
1 0 7
3 1 1 6
0 c b x
c 0 a y
(d) D = b a 0 z .
x y z 0
10. Izracunajte determinante sljedecih matrica n-tog reda:
1 2 3 n
0 1 2 n 1
(a) A = 0 0 1 n 2,
0 0 0 1
1 n n n
n 2 n n
(b) B = n n 3 n.
n n n n
11. Odredite sve x R za koje je matrica
1 1 2 3
1 2 x2 2 3
A= 2
3 1 5
2 3 1 9 x2
singularna.
12. Gauss-Jordanovom metodom i Cramerovim pravilom izracunajte inverze ma-
trica:
2 1 0
(a) A = 0 2 1,
0 0 2
3 4 5
(b) B = 2 3 1 ,
3 5 1
2.29 Zadaci za vjezbu 61
1 2 2 2
2 1 2 2
(c) C =
2
.
2 1 2
2 2 2 1
13. Rijesite sljedece matricne jednadzbe:
(a) 3A 2X = B, ako je
3 2 1 5
A= , B= ,
2 1 2 3
(e) AX 1 B C = AX 1 , ako je
1 1 2 2 1 1 2 1 0
A = 0 1 2 , B = 0 1 1 , C = 0 1 2 .
0 2 1 0 0 1 0 0 1
AX + Y = I,
XB + A1 Y = O,
3 2 1 1
ako je A = ,B= , I jedinicna matrica, a O nulmatrica.
4 3 1 1
62 LINEARNA ALGEBRA
2.30 Rje
senja
1 0 1 0 0 4
1. AB = , BA = , A2 + AB 2B = .
0 1 0 1 0 0
11 6
2. P (A) = .
18 1
1 s2 s3 sn
0 1 s2 sn1
n(n+1)
3. A3 = 0 0 1 sn2 , gdje je sn = 1 + 2 + + n =
2 .
0 0 0 1
x1 8/25
4. (a) x2 = 44/25,
x3 8/5
x 1
(b) y = 13 , R,
z 5
x1 1
x2 0
(c)
x3 = 0 ,
R.
x4 1
x1 1
x2 1
5. (a)
x3 = 1,
x4 1
x1 0 1
x2 1 1
x3 = 0 + 0 ,
(b) R,
x4 1 1
x5 0 2
x 12/5 3 1
y 1/5 4 1
(c)
z = 0 + 5 + 0 ,
, R,
u 0 0 1
x1 1/3 0 0 1
x2 1/3 1 1 5
x3 = 0 + 1 + 0 + 0 ,
(d) , , R.
x4 0 0 1 0
x5 0 0 0 3
6. (a) Sustav nema rjesenja za = 1,
x1 ( + 3)/(1 )
x2 = ( + 1)/( 1) , za 6= 1.
x3 2/( 1)
2.30 Rjesenja 63
8. (a) rang(A) = 3,
(b) rang(B) = 3,
(c) rang(C) = 2,
(d) rang(D) = 2.
9. (a) det A = 0,
(b) det B = 140,
(c) det C = 320,
(d) det D = (ax + by + cz)2 .
5/2 2 11/2
(c) X = 0 3 3 ,
0 0 3
9 0 1
1
(d) X = 0 2 0 ,
4
2 0 0
1 2 4
1
(e) X = 0 16 2 .
2
0 8 4
x1 0
14. x2 = 1.
x3 2
2 3 1 1
15. X = ,Y = .
3 4 1 1
3.
VEKTORSKA ALGEBRA I
ANALITICKA GEOMETRIJA
2
Zadani su vektori p = a + 17b i q = 3a b, gdje je |a| = 2, |b| = 5, (a, b) = 3 .
Rje
senje.
p q = (a + 17b) (3a b)
= 3 a a + (51 ) a b 17b b
= 3 |a|2 + (51 ) |a| |b| cos (a, b) 17|b|2
2
= 3 22 + (51 ) 2 5 cos 17 52
3
= 17 680.
|a + b|2 = (a + b) (a + b)
= a2 + 2 a b + b2
= |a|2 + 2 |a| |b| cos (a, b) + |b|2
2
= 22 + 2 2 5 cos + 52 = 19.
3
Slijedi |a + b| = 19, pa je duljina vektora r jednaka
|r| = |91(a + b)| = 91|a + b| = 91 19.
Zadane su tocke A(2, 3, 2), B(0, 1, 1), C(4, 4, 0), D(8, 6, 6). Odredite vektorsku pro-
jekciju vektora AB na vektor CD i njenu duljinu.
3.3 Vektorski produkt 67
Rje
senje. Prema [M1, 3.2] je
AB = OB OA = (0 2)i + (1 3)j + (1 2)k = 2i 2j k,
CD = OD OC = (8 4)i + (6 4)j + (6 0)k = 4i + 2j + 6k.
Prema formuli S5 iz [M1, 3.9], duljina vektorske projekcije vektora AB na vektor
9
|AB
| = |AB
| = .
CD CD
14
Rje
senje.
a c + = (2j + k)(i 2j k) + = 4.
Izjednacavanjem dobivamo 5 + 7 = 4, pa je = 7.
68
VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITICKA GEOMETRIJA
i j k
a b = 0 14 7 = 14j 28k,
2 2 1
i j k
c d = 1 2 1 = (x2 2x3 )i + (x3 x1 )j + (2x1 x2 )k,
x1 x2 x3
i j k
a c = 0 14 7 = 7j + 14k,
1 2 1
i j k
b d = 2 2 1 = (2x3 x2 )i + (x1 2x3 )j + (2x2 2x1 )k.
x1 x2 x3
x2 2x3 = 0,
x1 + x3 = 14,
2x1 x2 = 28,
x2 + 2x3 = 0,
x1 2x3 = 7,
2x1 + 2x2 = 14.
1 0 1 14 1 0 1 14
0 1 2 0 0 1 2 0
0 1 2 0
R3 +R2 0 0 0 0
0 1 2
.
0 R4 +R2
0
0 0 0
0 0 1 7 0 0 1 7
0 2 2 14 R6 2R2 0 0 2 14
(a b) (b c) = a b a c d b + d c
= a b a c (b d) + (c d).
a = c + d.
a = (a b) + (2a + 3b),
70
VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITICKA GEOMETRIJA
odakle slijedi
(1 + 2)a + ( 3)b = 0.
Kolinearnost vektora a i b povlaci da su linearno nezavisni. Stoga su, prema [M1,
3.7], i rjesenja sustava
1 + 2 = 0 i 3 = 0,
a = 3c d.
3.5 Povr
sina i visina trokuta
Trokut ABC zadan je vektorima AB = 3p 4q i BC = p + 5q, pri cemu je
|p| = |q| = 2, (p, q) = . Odredite povrsinu P i visinu vC spustenu iz vrha C.
3
Rjesenje. Prema svojstvu V6 iz [M1, 3.10] je
1
P = |AB AC|.
2
Uvrstavanjem AB = 3p 4q i BC = p + 5q, te primjenom svojstava vektorskog
produkta V1, V3, V4 i V5 iz [M1, 3.10] dobivamo
1 1
P = |(3p 4q) (p + 5q)| = |3p p + 15p q 4q p 20q q| =
2 2
1 1 19
= |3 0 + 15p q 4(p q) 20 0| = |19p q| = |p q| =
2 2 2
19 19
= |p| |q| sin (p, q) = 2 2 sin = 19 3.
2 2 3
Visinu racunamo iz formule
1
P = |AB| vC .
2
Buduci da je
|AB|2 = (3p 4q)2 = 9|p|2 24p q + 16|q|2 = 52,
slijedi
2P 2 19 3 19 39
vC = = =
13
.
|AB| 52
3.6 Povr
sina paralelograma
e = i 2j 4k i f = 5i 4j 8k.
3.7 Povrsina i duljina dijagonala romba 71
3.7 Povr
sina i duljina dijagonala romba
Neka su a i b jedinicni vektori koji zatvaraju kut od . Izracunajte duljine dijago-
3
nala i povrsinu romba razapetog vektorima a i b.
Rje
senje. Oznacimo sa e i f dijagonale romba. Tada je
e = a + b i f = b a,
pa vrijedi
1
|e|2 = (a + b)2 = |a|2 + 2a b + |b|2 = 1 + 2 + 1 = 3,
2
1
|f |2 = (b a)2 = |b|2 2b a + |a|2 = 1 2 + 1 = 1.
2
Stoga su duljine dijagonala jednake
|e| = 3 i |f | = 1.
Buduci se dijagonale romba raspolavljaju i sijeku pod pravim kutom, povrsina iznosi
1 3
P = |e| |f | = .
2 2
3.8 Mje
soviti produkt
Rje
senje.
(a b) c = 0,
odnosno ako je
63 2 + 4 = 0,
33 + 2 = 0,
( + 1)(32 3 + 2) = 0,
pa je rjesenje = 1.
a = i 3j + k, b = 2i + j 3k, c = i + 2j + k.
Rje
senje. Prema [M1, 3.11], volumen zadanog paralelopipeda iznosi
1 3 1
V = |(a b) c| = | 2 1 3 | = |1 (1 + 6) + 3 (2 + 3) + 1 (4 1)| = 25.
1 2 1
a = 3i + 2j 5k, b = i j + 4k, c = i 3j + k,
Rje
senje. Volumen paralelopipeda razapetog vektorima a, b i c je jednak
V = |(a b) c|.
|(a b) c|
v= .
|a b|
3.11 Volumen tetraedra 73
odakle je
p
|a b| = 32 + (17)2 + (5)2 = 323.
49
v= .
323
Rje
senje. Prema [M1, primjer 3.8] je volumen zadanog tetraedra jednak
1
V = |(a b) c|. (3.1)
6
pa su trazena rjesenja 1 = 3 i 2 = 3.
74
VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITICKA GEOMETRIJA
3.12 Jednad
zba ravnine
Rje
senje.
(a) Prema [M1, 3.14], segmentni oblik jednadzbe ravnine koja na koordinatnim
osima odsijeca iste odsjecke a 6= 0 je
x y z
+ + = 1.
a a a
Ravnina prolazi tockom T0 pa njene koordinate zadovoljavaju jednadzbu rav-
nine. Vrijedi
2 1 3
+ + = 1,
a a a
odakle je a = 4 i jednadzba ravnine glasi
x + y + z 4 = 0.
Ax + By + Cz + D = 0,
gdje je vektor normale trazene ravnine n = {A, B, C}. Buduci da ravnina sadrzi
x-os, vektor normale n je okomit na vektor i = {1, 0, 0}. Tada je ni = 0, odakle
je A = 0. Nadalje, ravnina sadrzi ishodiste O = (0, 0, 0) pa je D = 0. Dakle,
jednadzba trazene ravnine je oblika
By + Cz = 0,
odnosno
B
y + z = 0.
C
Konacno, tocka T0 lezi u ravnini pa vrijedi
B
(1) + 3 = 0,
C
B
=3
C
i jednadzba ravnine je
3y + z = 0.
3.13 Pramen ravnina 75
(c) Zadana ravnina prolazi tockama O = (0, 0, 0), T = (1, 1, 1) i T0 = (2, 1, 3). Uz
oznake O = (x1 , y1 , z1 ), T = (x2 , y2 , z2 ) i T0 = (x3 , y3 , z3 ), prema [M1, 3.14],
jednadzba trazene ravnine je
x y z
1 1 1 = 0,
2 1 3
odakle slijedi
x(3 + 1) y(3 2) + z(1 2) = 0,
odnosno
4x y 3z = 0.
(a) Uvrstavanjem koordinata tocke M = (1, 0, 2) koja lezi u ravnini u (3.2) dobi-
vamo
(4 + ) 1 + (1 + 5) 0 + (3 ) 2 + (1 + 2) = 0,
odakle je = 9 i jednadzba trazene ravnine glasi
5x + 46y 12z + 19 = 0.
(c) Ako su ravnine okomite, njihovi vektori normala su okomiti. Vektor normale
ravnine 2x y + 5z 3 = 0 je n1 = {2, 1, 5} pa vrijedi n1 n = 0, odnosno
2(4 + ) (1 + 5) + 5(3 ) = 0,
(b) Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockama A = (1, 2, 3), B = (3, 2, 1)
i okomita je na ravninu 1 . . . 4x y + 2z 7 = 0.
Rje
senje.
3(x 2) 4(y + 1) + (z 1) = 0,
odnosno
3x 4y + z 11 = 0.
odakle slijedi
(x 1)(0 2) (y 2)(4 + 8) + (z 3)(2 0) = 0,
pa je ravnina dana jednadzbom
x + 6y + z 16 = 0.
3.15 Jednad
zba pravca
Rje
senje.
Zadane su tocke
1 . . . 3x + y 2z 6 = 0,
2 . . . 4x y + 3z = 0.
Rje
senje. Vektori normala ravnina 1 i 2 su n1 = {3, 1, 2} i n2 = {4, 1, 3}.
Vektor smjera s pravca p je okomit na n1 i n2 , pa mozemo uzeti
s = n1 n2 = i 17j 7k.
Buduci da su vektori s i AB okomiti s vektorom normale n ravnine , n je kolinearan
s vektorskim produktom
AB s = 20i 12j + 32k = 4(5i 3j + 8k),
3.18 Sjeci
ste pravca i ravnine
1 . . . x 2z 3 = 0,
2 . . . y 2z = 0.
Rje
senje. Prvo odredimo parametarsku jednadzbu pravca p. Ravnine 1 i 2
imaju vektore normale n1 = {1, 0, 2} i n2 = {0, 1, 2}. S obzirom da je pravac p
okomit na obje normale, za vektor smjera s pravca p mozemo uzeti
i j k
s = n1 n2 = 1 0 2 = 2i + 2j + k.
0 1 2
x = 2t + 3, y = 2t, z = t, t R.
(2t + 3) + 3 2t t + 4 = 0,
x = 2 (1) + 3 = 1, y = 2 (1) = 2, z = 1.
3.19 Sjeci
ste dvaju pravaca
Rje
senje. Stavimo
x1 y2 z
= = = t, t R.
4 3 1
Slijedi da je parametarska jednadzba pravca p1 jednaka
x = 1 + 4t, y = 2 + 3t, z = t, t R.
Na isti nacin iz
x y+1 z2
= = = s, s R,
3 3 0
80
VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITICKA GEOMETRIJA
x = 3s, y = 1 + 3s, z = 2, s R.
1 + 4t = 3s,
2 + 3t = 1 + 3s,
t = 2,
x = 1 + 4 2 = 9, y = 2 + 3 2 = 8, z = 2.
3(2 + 3t) + 5 5t + (1 + t) 5 = 0.
x = 1 + 2t, y = t, z = 1 t, t R. (3.3)
x y 12
7 z 10
7
p ... = =
2 1 3
na ravninu . . . 2x y + 5z 5 = 0.
Rje
senje. Neka je 1 ravnina koja sadrzi pravac p i okomita je na ravninu .
Pravac p prolazi tockom
12 10
T = 0, ,
7 7
i ima vektor smjera s = {2, 1, 3}. Vektor normale ravnine je n = {2, 1, 5}.
Stoga ravnina 1 prolazi tockom T i vektor normale n1 je kolinearan vektoru
i j k
n s = 2 1 5 = 8i 16j = 8(i + 2j),
2 1 3
2x y + 5z 5 = 0,
7x + 14y 24 = 0.
82
VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITICKA GEOMETRIJA
3.23 Udaljenost to
caka
(x2 4x + 4) + (y 2 + 2y + 1) + (z 2 4z + 4) = x2 + (y 2 2y + 1) + z 2 ,
4x + 4y 4z + 8 = 0.
x y + z 2 = 0.
1 . . . 2x + 3y 6z + 14 = 0 i 2 . . . 2x + 3y 6z 35 = 0.
Ax + By + Cz + D = 0.
x = t, y = 2t 1, z = 3t + 2, tR
i pravca p2
x = t, y = t + 2, z = 4t 1, t R.
Vektor normale n ravnine je okomit na vektore smjera s1 = {1, 2, 3} i s2 =
{1, 1, 4} zadanih pravaca, pa je
i j k
n = s1 s2 = 1 2 3 = 11i j 3k.
1 1 4
d(p1 , ) = d(p2 , ).
d(T1 , ) = d(T2 , ),
11x y 3z + 2 = 0.
84
VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITICKA GEOMETRIJA
3.26 Udaljenost to
cke od pravca
1 (x 2) + 2 (y 1) + 3 (z 3) = 0,
odnosno
x + 2y + 3z 13 = 0.
Odredimo sada sjeciste pravca p i ravnine . Uvrstavanjem parametarske jednadzbe
pravca
x = t + 1, y = 2t + 1, z = 3t + 1, t R.
u jednadzbu ravnine dobivamo t = 21 , pa sjeciste S ima koordinate
1 3 1 1 5
x= +1= , y=2 + 1 = 2, z=3 +1= .
2 2 2 2 2
Buduci da je S ortogonalna projekcija tocke T na pravac p, trazena udaljenost iznosi
s
2 2
3 2 5 6
d(T, p) = d(T, S) = 2 + (1 2) + 3 = .
2 2 2
Zbog
i j k
T1 T2 s2 = 1 1 1 = 3i + j 2k,
1 1 2
vrijedi
|3i + j 2k| 32 + 12 + 22 21
d(p1 , p2 ) = = = .
|i + j + 2k| 2 2
1 +1 +2 2 3
3.29 Sjeci
ste simetrale kuta i simetrale stranice
Zadan je trokut s vrhovima A(2, 3, 2), B(0, 1, 1) i C(4, 4, 0). Odredite sjeciste S
simetrale unutarnjeg kuta pri vrhu A i simetrale stranice AB.
Rjesenje. Neka je ravnina koja prolazi polovistem P stranice AB, okomita
na pravac koji prolazi tockama A i B. Nadalje, neka je p pravac kroz tocku A s
vektorom smjera
AB AC
s = + .
|AB| |AC|
86
VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITICKA GEOMETRIJA
x = 2, y = t + 3, z = 3t + 2, t R.
10. Odredite duljinu visine vA spustene iz vrha A u trokutu ABC ako su vrhovi
trokuta A = (1, 0, 1), B = (1, 1, 1) i C = (0, 2, 1).
16. Zadane su tocke A = (1, 2, 1), B = (3, 2, 1), C = (1, 4, 3) i D = (5, 0, 5).
Izracunajte volumen V paralelopipeda razapetog vektorima AB, AC i AD.
1 . . . 3x + 2y + z + 5 = 0 i 2 . . . 6x 5y + 4z + 2 = 0.
23. Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockama A = (1, 2, 3), B = (3, 2, 1)
i okomita je na ravninu 1 . . . 4x y + 2z 7 = 0.
24. Odredite opci, segmentni i normalni oblik jednadzbe ravnine kroz tocke
A = (2, 6, 4), B = (10, 2, 8) i C = (0, 4, 6).
25. Odredite kanonske i parametarske jednadzbe koordinatnih osi.
26. Vrhovi trokuta su A = (1, 1, 1), B = (3, 0, 3) i C = (2, 1, 1). Odredite
jednadzbu simetrale s kuta BAC.
27. Odredite jednadzbu ravnine koja sadrzi tocku P = (1, 1, 2) i pravac koji
je zadan kao presjek ravnina 3x + y z + 5 = 0 i x y + 2z 1 = 0.
28. Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockama A = (1, 0, 1) i B =
(1, 2, 1), a paralelna je s pravcem koji je presjek ravnina 3x + y 2z 6 = 0
i 4x y + 3z = 0.
29. Odredite jednadzbu ravnine koja sadrzi pravce
x y2 z+2 x2 y+1 z
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
2 3 1 2 3 1
44. Na pravcu
x+4 y+2 z 10
p ... = =
1 1 1
odredite tocku A koja je najbliza pravcu
x3 y3 z+3
q ... = = .
1 4 2
3.31 Rje
senja
p
1. |a| = 2 10 3 3.
1
2. = .
4
3 1
3. y = ,z= .
5 5
4. = 6.
13 7
5. cos = .
8 67
1
6. (a) n = 2 p q,
3
2 1
(b) n0 = p q.
13 3 13
7. b = {4, 2, 4}.
59
8. P = .
2
9. P = 2 6.
34
10. vA = .
2
2
11. P = 7 5, vB = 21.
3
12. P = 4 29, D = (4, 0, 6).
3 2
13. P = .
2
14. d1 = 3, d2 = 13.
15. V = 8.
16. V = 8.
18. t = 0.
23. . . . x + 6y + z 16 = 0.
24. Opci oblik jednadzbe ravnine glasi
17x + y + 12z 76 = 0,
segmentni oblik
x y z
+ + = 1,
76 76 19
17 3
a normalni oblik
17 1 12 76
x+ y+ z = 0.
434 434 434 434
x y z x y z x y z
25. Kanonska jednadzba x-osi je = = , y-osi = = , z-osi = = .
1 0 0 0 1 0 0 0 1
Parametarska jednadzba x-osi je x = t, y = 0, z = 0, y-osi x = 0, y = t, z = 0,
z-osi x = 0, y = 0, z = t, t R.
x1 y1 z1
26. s . . . = = .
1 1 2
27. . . . 2x + 2y 3z + 6 = 0.
28. . . . 5x 3y + 8z + 3 = 0.
29. . . . y + 3z + 4 = 0.
x6 y1 z+4
36. p . . . = = .
8 1 3
43 4 25
x y+ z
37. p . . . 30 = 30 = 30 .
47 64 35
38. . . . 2x y = 0.
39. A = (3, 0, 3), B = (1, 2, 1).
40. . . . 2x y z 1 = 0, d(p2 , ) = 6.
3 377
41. d(M, p) = .
29
3
42. d(p1 , p2 ) = .
5
3
43. d(p1 , p2 ) = .
3
44. A = (4, 10, 2).
4.
FUNKCIJE REALNE
VARIJABLE
U zadacima za koje to ima smisla nacrtajte odgovarajuce funkcije ili njihove dje-
love pomocu programa NetPlot1 ili nekog drugog programa za crtanje funkcija i
provjerite tocnost odgovarajucih rjesenja.
1 http://lavica.fesb.hr/netplot
94 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
4.1 Podru
cje definicije funkcije
x2 3x + 2
(a) f (x) = log ,
x+1
(b) f (x) = arccos(log 31 x),
x+2
(c) f (x) = ln arcsin .
5x
Rje
senje.
(a) Prema [M1, 4.6.4] i [M1, 4.6.2], funkcija f je definirana za sve x R za koje
vrijedi
x2 3x + 2
> 0 i x + 1 6= 0.
x+1
Rastavljanjem prvog uvjeta na faktore dobivamo nejednadzbu
(x 1)(x 2)
> 0,
x+1
koju zadovoljavaju svi x h1, 1i h2, +i. Iz drugog uvjeta slijedi x 6= 1
pa presijecanjem obaju uvjeta vidimo da je
(b) Prema [M1, 4.6.6] i [M1, 4.6.4], funkcija f je definirana za sve x R za koje
vrijedi
1 log 31 x 1 i x > 0.
Iz prvog uvjeta slijedi
1
log 13 3 log 13 x log 31 ,
3
sto povlaci 3 x 13 jer je log 13 x padajuca funkcija. Buduci da je segment
[3, 31 ] sadrzan u h0, +i koji je rjesenje drugog uvjeta, dobivamo
1
D(f ) = 3, .
3
(c) Prema [M1, 4.6.4], [M1, 4.6.6] i [M1, 4.6.2], funkcija f je definirana za sve
x R za koje vrijedi
x+2 x+2
arcsin > 0, 1 1 i 5 x 6= 0.
5x 5x
Iz prvog uvjeta i svojstava funkcije arcsin (vidi [M1, 4.6.6]) slijedi
x+2
> 0,
5x
4.2 Podrucje definicije sume i razlike funkcija 95
x h2, 5i .
4.2 Podru
cje definicije sume i razlike funkcija
Rje
senje.
(a) Zadanu funkciju zapisimo u obliku f (x) = f1 (x) f2 (x), gdje je f1 (x) =
arctg(x + 2) i f2 (x) = ln(x). Prema [M1, 4.6.6], funkcija f1 je definirana za
sve x R. Nadalje, prema [M1, 4.6.4], funkcija f2 je definirana za sve x R
za koje je x > 0, odnosno x < 0. Podrucje definicije funkcije f kao razlike
funkcija f1 i f2 jednak je presjeku njihovih podrucja definicije pa je
D(f ) = h, 0i.
(b) Zadanu funkciju zapisimo u obliku f (x) = f1 (x) f2 (x) + f3 (x), gdje je f1 (x) =
1
x + 1, f2 (x) = 3 x i f3 (x) = e x . Podrucje definicije funkcije f jednako je
96 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
x + 1 0, 3x0 i x 6= 0,
odnosno
x 1, x3 i x 6= 0.
Dakle,
D(f ) = [1, 0i h0, 3].
(c) Zadanu
funkciju zapisimo u obliku f (x) = f1 (x) + f2 (x), gdje je f1 (x) =
16 x2 i f2 (x) = log sin (x 3). Prema [M1, 4.6.2], funkcija f1 je defi-
nirana za sve x R za koje vrijedi
16 x2 0,
pa je
D(f1 ) = [4, 4] .
Prema [M1, 4.6.4], funkcija f2 je definirana za sve x R za koje vrijedi
sin (x 3) > 0,
tj.
3 + 2k < x < 3 + (2k + 1), k Z.
Dakle, [
D(f2 ) = h3 + 2k, 3 + (2k + 1)i .
kZ
D(f ) = h3 2, 3 i h3, 4] .
odnosno
80x 170 80x 170
10 i > 0.
3 2x 5x2 3 2x 5x2
Buduci da rjesenja prve nejednadzbe zadovoljavaju i drugu, funkcija f1 je defi-
nirana za sve x R koji zadovoljavaju
80x 170
10,
3 2x 5x2
8x 17
1.
3 2x 5x2
3 2x 5x2 3 2x 5x2
log 0 i > 0,
8x 17 8x 17
odnosno
3 2x 5x2 3 2x 5x2
1 i > 0,
8x 17 8x 17
ciji je presjek
3 2x 5x2
1.
8x 17
Podrucje definicije funkcije f jednako je presjeku podrucja definicije funkcija f1
i f2 . Stoga je funkcija f definirana za sve x R koji zadovoljavaju
8x 17 3 2x 5x2
1 i 1.
3 2x 5x2 8x 17
x2 + 2x 4 = 0
cija su rjesenja
x1 = 1 5 i x2 = 1 + 5.
4.3 Graf op
ce sinusoide
Rje
senje. Prema oznakama u [M1, 4.6.5], za zadanu funkciju je
1
A= , =2 i = .
2 3
2 2
1. Osnovni period od 2 promijenimo u osnovni period od = 2 = i time
dobijemo graf funkcije f1 (x) = sin 2x (slika 4.1).
3
2
2
2
-1
2. Graf funkcije f1 (x) = sin 2x pomaknemo za = 23 = 6 u pozitivnom
smjeru x-osi sto nam daje graf funkcije f2 (x) = sin 2x 3 (slika 4.2).
3. Konacno, ordinate grafa funkcije f2 (x) = sin 2x 3 pomnozimo brojem
A = 21 , cime dobivamo graf zadane funkcije (slika 4.3).
Ako je
1+x 3x + x3
f (x) = log i g(x) = ,
1x 3x2 + 1
dokazite da je (f g) (x) = 3f (x).
4.4 Kompozicija funkcija 99
2
6
2
3
7
6
3
2
5
3
2
-1
Slika 4.2: Sinusoida f2 (x) = sin 2x 3 .
1
2
2 7 5
6
3
6
3
- 12
-1
Slika 4.3: Sinusoida f (x) = 21 sin 2x
3 .
Rje
senje. Prema [M1, definicija 1.9] slijedi
3x + x3
3x + x 3
1+
(f g) (x) = f (g(x)) = f = log 3x2 + 1
3x2 + 1 3x + x3
1 2
3x + 1
x3 + 3x2 + 3x + 1
3x2 + 1 x3 + 3x2 + 3x + 1
= log 3 2 = log
x + 3x 3x + 1 x3 + 3x2 3x + 1
3x2 + 1
(x + 1)3 x+1
= log = 3 log = 3f (x).
(1 x)3 1x
100 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
4.5 Nejednad
zba s kompozicijom funkcija
Rje
senje. Prema [M1, definicija 1.9] vrijedi
Dakle, vrijedi
sin x 6= 1,
odnosno
3
x 6= + 2k, k Z.
2
Stoga je
3
D(f ) = R\ + 2k, k Z .
2
Zamjenom x u y, zadana funkcija prelazi u
sin y + 2
f (y) = .
sin y + 1
Prema [M1, teorem 1.1] je f f 1 (x) = x. Uz oznaku f 1 (x) = y, slijedi f (y) = x,
odnosno
sin y + 2
= x.
sin y + 1
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije 101
Sada je
sin y + 2 = x sin y + x
(x 1) sin y = 2 x
2x
sin y = .
x1
Dakle,
2x
y = arcsin ,
x1
2x
f 1 (x) = arcsin .
x1
Prema [M1, 4.6.6] i [M1, 4.6.2], dobivena funkcija je definirana za sve x R za
koje je
2x
1 1 i x 1 6= 0,
x1
pa je
3
D f 1 = , + .
2
Izracunajte
1
lim xe x2 1 .
x1
1
senje. Izracunajmo prvo limese zdesna i slijeva funkcije f (x) = e x2 1 u tocki
Rje
x = 1:
1
(
=t
x2 1 lim et , x 1+ 0,
1
t x 1+
lim e x2 1 = x 1 =
= .
x1 lim et , x 1 +, x 1
t t+
Izracunajte:
x+ 3x+ 4x
(a) lim ,
x 2x + 1
x2 + 1
(b) lim .
x x + 1
Rje
senje.
(a) Zadani limes je neodredenog oblika . Izlucimo li x iz brojnika i nazivnika
funkcije pod limesom, dobivamo
1 1 1 1
x 1+ + 1+ +
x+ 3x+ 4x 6
x 4
x 6
x 4
x
lim = lim r = lim r
x 2x + 1 x 1 x 1
x 2+ 2+
x x
1
= ,
2
Izracunajte
x2 1
lim .
x1 2x2 x1
Rjesenje. Zadani limes je neodredenog oblika 00 , jer nakon uvrstavanja x = 1
funkcija u brojniku i funkcija u nazivniku poprimaju vrijednost nula. Buduci da su
obje funkcije polinomi, njihovim rastavljanjem na faktore dobivamo i u brojniku i
u nazivniku (x-1). Tocnije
x2 1 (x 1) (x + 1) x+1 2
lim 2
= lim = lim = .
x1 2x x 1 x1 (x 1) (2x + 1) x1 2x + 1 3
Izracunajte
1 3
lim .
x1 1 x 1 x3
Rje
senje. S obzirom da je
1 3
lim = i lim = ,
x1 1x x1 1 x3
limesi zdesna i slijeva zadane funkcije u x = 1 su neodredenog oblika .
Svodenjem na zajednicki nazivnik dobivamo
1 3 x2 + x 2
lim = lim
x1 1 x 1 x3 x1 1 x3
(x 1) (x + 2)
= lim
x1 (x 1) (x2 + x + 1)
x+2
= lim = 1.
x1 (x2 + x + 1)
104 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
Izracunajte:
1 2x x2 (1 + x)
(a) lim ,
x0 x
3
x1
(b) lim .
x1 4 x 1
Rje
senje.
(a) Zadani limes je neodredenog oblika 00 . Racionalizacijom funkcije u brojniku
dobivamo
1 2x x2 (1 + x) 1 2x x2 (1 + x) 1 2x x2 + (1 + x)
lim = lim
x0 x x0 x 1 2x x2 + (1 + x)
(1 2x x2 ) (1 + x)2
= lim
x0 x 1 2x x2 + 1 + x
2x2 4x
= lim
x0 x 1 2x x2 + 1 + x
2x 4
= lim = 2.
x0 1 2x x2 + 1 + x
x = t12
3
x1 t4 1
lim = x 1 = lim 3
x1 4
x1 t1 t 1
t1
(t 1)(t + 1)(t2 + 1)
= lim
t1 (t 1)(t2 + t + 1)
(t + 1)(t2 + 1) 4
= lim 2
= .
t1 t +t+1 3
Izracunajte:
p
(a) lim x x2 + 1 ,
x
p p
(b) lim x2 2x 1 x2 7x + 3 .
x
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika 105
Rje
senje.
(b) S obzirom da je
p p
lim x2 2x 1 = + i lim x2 7x + 3 = +,
x x
p p
p
2
p
2
x2 2x 1 + x2 7x + 3
= lim x 2x 1 x 7x + 3 p p
x x2 2x 1 + x2 7x + 3
(x2 2x 1) (x2 7x + 3)
= lim
x x2 2x 1 + x2 7x + 3
5x 4
= lim
x x2 2x 1 + x2 7x + 3
4
x 5 x
= lim q q
x 2 1 7 3
|x| 1 x + x2 + 1 x + x2
4
x 5 x
= lim lim q q .
x |x| x 2 1 7 3
1 x + x2 + 1 x + x2
Buduci da je
x x
lim =1 i lim = 1,
x+ |x| x |x|
106 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
Izracunajte:
1
(a) lim x sin ,
x x
2 arcsin x
(b) lim ,
x0 3x
tg x sin x
(c) lim ,
x0 x3
2 1 + cos x
(d) lim .
x0 sin2 x
Rjesenje. Ideja u ovim zadacima je transformirati funkciju pod limesom tako da
mozemo primijeniti formulu
sin(ax)
lim = a, (4.1)
x0 x
koja se dobije iz [M1, primjer 4.6] supstitucijom ax = t.
1
(a) Supstitucijom = t dobivamo
x
1
1 = t sin t
lim x sin = x x
x x = t0
lim
t
= 1.
t 0
2 (1 + cos x) 1 cos x
= lim 2
= lim 2
x0 sin x ( 2 + 1 + cos x) x0 sin x ( 2 + 1 + cos x)
2
sin x2
2 sin2 2
x
x 1
= lim = lim 2 2
x0 sin2 x ( 2 + 1 + cos x) x0 sin x 2 + 1 + cos x
x
2
sin x2 2 1
lim
x0 x 1 2 1 1
=2 lim
2 x0 = 2 2
= .
sin x 2 + 1 + cos x 1 2 2 4 2
lim
x0 x
Izracunajte
x sin x
lim .
x x + sin x
Rje
senje. Izlucimo li x iz brojnika i nazivnika funkcije pod limesom dobivamo
sin x sin x
x 1 1
x sin x x x .
lim = lim = lim
x x + sin x x sin x x sin x
x 1+ 1+
x x
Buduci da je 1 sin x 1, za svaki x R, za x > 0 vrijedi
1 sin x 1
.
x x x
108 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
Kako je
1
lim = 0,
x x
[M1, teorem 4.4] povlaci
sin x
lim = 0.
x x
Sada za zadani limes vrijedi
sin x
1
lim x = 1 0 = 1.
x sin x 1+0
1+
x
Izracunajte
x2
x2 + 2
lim .
x 2x2 + 1
Rje
senje. Buduci da je
2
x2 + 2 1+ 2 1
lim = lim x = i lim x2 = ,
x 2x2 + 1 x 1 2 x
2+ 2
x
vrijedi
x2 t
x2 + 2 1
lim = lim =0
x 2x2 + 1 t 2
jer je
t 0, 0<a<1
lim a = .
x+ +, a>1
Jos vrijedi
+, 0 < a < 1
lim at = .
x 0, a>1
Izracunajte:
x+1
2x + 3
(a) lim ,
x 2x + 1
r
1 1+x
(b) lim ln .
x0 x 1x
4.17 Primjena limesa koji daju broj e 109
ln x ln a
(c) lim ,
xa xa
ex 1
(d) lim .
x0 x
Rje
senje. Prema [M1, primjer 4.9] pod (b) vrijedi formula
x
1
lim 1+ = e, (4.2)
x+ x
(a) Buduci da je
2x + 3
lim = 1,
x 2x + 1
zadani limes ima neodredeni oblik 1 . Sredivanjem dobivamo
x+1 x+1 x+1
2x + 3 2x + 1 + 2 1
lim = lim = lim 1 + 2x+1 =
x 2x + 1 x 2x + 1 x
2
" 2
2x+1 # 2(x+1)
2x+1
" 2
2x+1 # lim 2(x+1)
2x+1
1 1 x
= lim 1+ 2x+1 = lim 1 + 2x+1 .
x x
2 2
sto zajedno s
2(x + 1)
lim =1
x 2x + 1
povlaci
x+1
2x + 3
lim = e1 = e.
x 2x + 1
110 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
1 2x x0
= ln lim 1 + 1x
x0
2x
= ln e1 = 1
t
" at # a1 = y
t
= ta 0
= ln lim 1 +
t0 a
y0
a1
1/y 1 1
= ln lim (1 + y) = ln e a = .
y0 a
Rje
senje.
Buduci da je
x2 4 (x 2)(x + 2)
lim f (x) = lim = lim = lim (x + 2) = 4,
x2 x2 x 2 x2 x2 x2
Za tocku x1 = 2 vrijedi
a + b = 2.
Za tocku x2 = 2 vrijedi
a + b = 2,
a + b = 0,
dobivamo a = 1 i b = 1.
Rje
senje.
1
= lim = .
x2 (x + 2)( 7 + x + 3)
Prema [M1, definicija 4.7], zadana funkcija ima prekid druge vrste u tocki
x1 = 2.
Limes slijeva u tocki x2 = 2 je
7+x3 1 1
lim = lim = .
x2 x2 4 x2 (x + 2)( 7 + x + 3) 24
x2
(a) f (x) = ,
x2 4
x2 + 2x
(b) f (x) = .
x2
Rje
senje. Asimptote odredujemo prema formulama iz [M1, 4.5].
(a) Podrucje definicije funkcije f je R\{2, 2}. Stoga se vertikalne asimptote mogu
nalaziti samo u tockama x1 = 2 i x2 = 2. Limesi slijeva i zdesna u tim
tockama su jednaki:
x2 1 1
lim f (x) = lim = 1 lim = ,
x2 x2 x 2 x + 2 t0 t
x2 1 1
lim f (x) = lim = 1 lim = .
x2 x2 x + 2 x 2 t0 t
-2 2
x2
Slika 4.4: Graf funkcije f (x) = .
x24
4.21 Asimptote iracionalne funkcije 115
f (x) x+2
k = lim = lim = 1,
x x x x 2
4x
l = lim [f (x) kx] = lim = 4,
x x x 2
4
-2 2
x2 + 2x
Slika 4.5: Graf funkcije f (x) = .
x2
asimptote jer se one mogu nalaziti samo u tockama prekida ili otvorenim rubovima
podrucja definicije.
Zbog
p
lim f (x) = lim 4x2 + x = +,
x x
p
2
4x2 + x + 2x
l1 = lim [f (x) 2x] = lim [ 4x + x 2x]
x+ x+ 4x2 + x + 2x
x x 1
= lim = lim lim q
x+ 2
4x + x + 2x x+ |x| x+
4 + x1 + 2
1
= .
4
1
Dakle, pravac y = 2x + 4 je kosa asimptota funkcije f u desnoj strani.
Ako s k2 i l2 oznacimo koeficijent smjera i odsjecak na y-osi kose asimptote funkcije
f u lijevoj strani, onda na isti nacin dobivamo
r
f (x) |x| 1
k2 = lim = lim lim 4 + = 1 4 = 2,
x x x x x x
x 1 1
l2 = lim [f (x) 2x] = lim lim q = .
x x |x| x 1 4
4+ +2x
1
Stoga je pravac y = 2x 4 kosa asimptota funkcije f u lijevoj strani. Vidi sliku
4.6.
Rjesenje. Podrucje definicije funkcije f je R\{1, 1}. Stoga funkcija moze imati
vertikalne asimptote samo u tockama x1 = 1 i x2 = 1. Provjerimo prvo tocku x1 .
Prema zadatku (4.8) je
1 1
lim xe x2 1 = 0 i lim xe x2 1 = ,
x1+ x1
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom 117
1
4
- 14 - 18
- 14
Slika 4.6: Graf funkcije f (x) = 4x2 + x.
gdje smo u racunanju limesa koristili [M1, teorem 4.3] i zadatak (4.17) pod (b).
Slijedi da je pravac y = x kosa asimptota funkcije f . Vidi sliku 4.7.
118 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
-1 1
Slika 4.7: Graf funkcije f (x) = 4x2 + x.
11. Izracunajte:
2x + 3
(a) lim 2,
x x+ 3x
2x2 3x + 4
(b) lim ,
x x4 + 1
x
(c) lim p ,
x x+ x
x2 3x x + 1
(d) lim .
x x
x2 (a + 1)x + a
12. Izracunajte lim .
xa x3 a3
13. Izracunajte:
1+x1
(a) lim ,
x0 3 1 + x 1
1 + x 1 + x2
(b) lim .
x0 1+x1
14. Izracunajte:
p p
(a) lim x2 + 1 x2 1 ,
x
x2 + a2 + x
(b) lim .
x x2 + b2 + x
15. Izracunajte:
120 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
cos x cos a
(a) lim ,
xa xa
2 sin x 1
(b) lim .
x 6 cos 3x
16. Izracunajte:
sinx x
x2 2x + 3
(a) lim ,
x0 x2 3x + 2
x+2
sin 3x
(b) lim .
x0 x
17. Izracunajte:
(a) lim x 1 + sin x,
x0
(b) lim x[ln (1 + x) ln x],
x
1
(c) lim x(e x 1).
x
bude neprekidna.
20. Ispitajte vrste prekida funkcija:
x
(a) f (x) = u tocki x = 0,
|x|
s
x2
(b) f (x) = u tocki x = 0,
| sin x|
1 + x2
(c) f (x) = u tocki x = 1,
1+x
2 x3
(d) f (x) = u tocki x = 7.
x2 49
21. Definirajte funkciju
x3 1
f (x) =
x1
u x = 1 tako da prosirena funkcija bude neprekidna na R.
4.24 Rjesenja 121
4.24 Rje
senja
1. D(f ) = 6, 6 .
2. D(f ) = h1, 1i.
[
3. (a) D(f ) = h2k, (2k + 1)i,
kZ
(b) D(f ) = R\{k, k Z}.
4. (a) D(f ) = [1, 3],
(b) D(f ) = [1, 4i.
5. Koristite upute dane u [M1, 4.6.5].
(a) Vidi sliku 4.8.
(b) Vidi sliku 4.9.
122 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
5 9 13
2
2
2
2
-2
1
Slika 4.8: Graf funkcije f (x) = 2 sin 2x 4 .
5 3 13
12
12
4
12
-2
Slika 4.9: Graf funkcije f (x) = 2 cos 3x + 4 .
3 5
2
2
2
-1
a1
12. .
3a2
3
13. (a) ,
2
(b) 1.
14. (a) 0,
a2
(b) .
b2
15. (a) sin a,
3
(b) .
3
3
16. (a) ,
2
(b) 9.
17. (a) e,
(b) 1,
(c) 1.
18. = 1.
19. = 2.
21. f (1) = 3.
124 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
22. f (0) = 1.
23. Koristenjem [M1, definicija 4.6].
24. (a) Pravci x = 1 i x = 1 su vertikalne asimptote, a pravac y = 0 horizon-
talna asimptota. Vidi sliku 4.11.
-1 1
-1
1
Slika 4.11: Graf funkcije f (x) = .
x2 1
-5 -3 3 5
x2 + 2x 3
Slika 4.12: Graf funkcije f (x) = .
x+5
1
-4 - 2
2x2 + 9x + 7
Slika 4.13: Graf funkcije f (x) = .
3(x + 4)
1
2
- 32
x
Slika 4.14: Graf funkcije f (x) = e1/x .
2x + 3
DERIVACIJE I PRIMJENE
Rje
senje.
(b) Prema trecem pravilu za deriviranje produkta iz [M1, teorem 5.2] i formulama
za deriviranje trigonometrijskih i arkus funkcija iz [M1, 5.1.5] slijedi
Rje
senje.
Dakle, h 3 i
f (x) = x2 + 2 = 3(x2 + 2)2 2x = 6x(x2 + 2).
130 DERIVACIJE I PRIMJENE
|x| 1 |x|
= 0 2 = 2 .
2x 1 x x 2x 1
(c) Vrijedi
f (x) = (ecos x ) + [(cos x)x ] .
Buduci da je
(ecos x ) = ecos x (cos x) = ecos x ( sin x),
dovoljno je logaritamski derivirati funkciju g(x) = (cos x)x . Iz
ln g(x) = x ln(cos x),
deriviranjem slijedi
1
g (x) = (x) ln(cos x) + x[ln(cos x)] ,
g(x)
g (x) 1
= ln(cos x) + x ( sin x),
g(x) cos x
g (x) = g(x)[ln(cos x) x tg x],
g (x) = (cos x)x [ln(cos x) x tg x].
Dakle,
f (x) = ecos x ( sin x) + (cos x)x [ln(cos x) x tg x].
Rje
senje.
odakle je
y x + cos y ex+y = ex+y y,
odnosno
ex+y y
y = .
x + cos y ex+y
5.5 Derivacije vi
seg reda
1
(a) f (x) = i x0 = 1,
x
(b) f (x) = sin x i x0 = 2,
f (x) = x2 ,
f (x) = (1)(2)x3 ,
f (x) = (1)(2)(3)x4 ,
pa zakljucujemo da je
(b) Iz
f (x) = cos x = sin x + ,
2
2
f (x) = sin x = sin x + ,
2
3
f (x) = cos x = sin x + ,
2
slijedi da je n
f (n) (x) = sin x + .
2
Baza indukcije ocito vrijedi, a ispunjen je i korak jer ako formula vrijedi za n
slijedi
h
(n+1) n i n (n + 1)
f = sin x + = cos x + = sin x + .
2 2 2
Za x0 = 2 vrijedi
n
f (n) (x0 ) = sin . +
2 2
Neparan n je oblika 2k 1, za neki k N, pa je
(n) (2k 1)
f (x0 ) = sin + = sin (k) = 0.
2 2
S druge strane, za paran n vrijedi n = 2k, za neki k N, pa je
2k n
f (n) (x0 ) = sin + = sin + k = (1)k = (1) 2 .
2 2 2
Rje
senje. Iz
x = 1 cos t i x = sin t,
y = sin t i y = cos t,
prema formulama iz [M1, 5.4], slijedi da je prva derivacija jednaka
y sin t
y = = ,
x 1 cos t
dok za drugu derivaciju vrijedi
yx y x
cos t(1 cos t) sin t sin t cos t 1 1
y = = = = .
x 3 (1 cos t)3 (1 cos t)3 (cos t 1)2
136 DERIVACIJE I PRIMJENE
y f (x0 ) = k(x x0 ),
u tocki zadanoj s t = 4.
Rjesenje. Tocka diralista D = (x0 , y0 ) kroz koju prolazi trazena tangenta ima
koordinate
!
2
x0 = ln cos + 1 = ln +1 ,
4 2
y0 = tg + ctg = 2.
4 4
Prema formuli iz [M1, 5.4] je derivacija funkcije jednaka
1 1 sin2 t cos2 t
x 2t
2 2 t sin2 t
sin2 t cos2 t (cos t + 1)
y (x) = = cos sin t = cos = .
y sin t sin t sin3 t cos2 t
cos t + 1 cos t + 1
Koeficijent smjera k, koji dobivamo uvrstavanjem t = 4, iznosi
2
2
2
2 22 1+ 2
2
k = y (x0 ) = 3 2 = 0.
2 2
2 2
Stoga jednad
zba
tangente na funkciju f u zadanoj tocki glasi y = 2, a normale
2
x = ln 2 + 1 .
y 1
Odredite kut pod kojim se sijeku tangenta na krivulju arctg = ln(x2 + y 2 ) u
x 2
tocki T (1, 0) i tangenta na krivulju y = (cos x)sin x u tocki s apscisom x0 = 0.
Rjesenje. Odredimo prvo koeficijent smjera k1 tangente na krivulju zadanu impli-
citno s
y 1
arctg = ln(x2 + y 2 ).
x 2
Deriviranjem slijedi
1 y 1 1
= 2 x2 + y 2 ,
y 2 x 2 x +y 2
1+ x
1 y xy1 1 1
= 2 (2x + 2y y ).
y 2 x2 2 x + y2
1+ x
1 y (1) 1 0 1 1 1
2
2
= 2 [2 1 + 2 0 y (1)],
1+0 1 2 1 + 02
138 DERIVACIJE I PRIMJENE
y = (cos x)sin x .
ln(x a)
(a) lim ,
ln(ex ea )
xa+
5x 1 4x + 1
(b) lim ,
x2 3x 2 x + 2
(c) lim ln x ln(x 1),
x1+
1 1
(d) lim ,
x0 x ex 1
(e) lim (sin x)tg x ,
x0+
1
1x
2
(f) lim arcsin x ,
x1
tg x
1
(g) lim .
x0+ x
5.10 LHospitalovo pravilo 139
Rje
senje.
Dakle,
ln(x a)
lim = 1.
xa+ ln(ex ea )
Dakle,
lim ln x ln(x 1) = 0.
x1+
(d) Vrijedi
1 1 1 1
lim = i lim = + ,
x0+ x ex 1 x0 x ex 1
ex 1 x (ex 1 x) ex 0 1 ex 1
lim = lim = lim = lim .
x0 x(ex 1) x0 [x(ex 1)] x0 (ex 1) + xex x0 ex 1 + xex
0
Buduci da je i ovaj limes neodredenog oblika 0, primjenom LHospitalovog
pravila je
ex 1 (ex 1) ex 0
lim = lim = lim
x0 ex 1 + xex x0 (ex 1 + xex ) x0 ex 0 + ex + xex
1 1
= lim = .
x0 2 + x 2
Dakle,
1 1 1
lim x = .
x0 x e 1 2
Logaritmiranjem dobivamo
vrijedi
1
1x 1
1x
2 2
ln L = ln lim arcsin x = lim ln arcsin x
x1 x1
1 2 ln 2 arcsin x
= lim ln arcsin x = lim .
x1 1 x x1 1x
0
Buduci da je dobiveni limes neodredenog oblika 0, primjenom LHospitalovog
pravila slijedi
1 2 1
2
2
lnarcsin x
arcsin x 1 x2
ln L = lim
= lim
x1 (1 x) x1 1
1 1
= lim = = .
1 x2 2 0+
x1 arcsin x
Sada je
eln L = e ,
odnosno L = 0. Dobili smo da je
1
1x
2
lim arcsin x = 0.
x1
142 DERIVACIJE I PRIMJENE
logaritmiranjem slijedi
tg x tg x
1 1 1
ln L = ln lim = lim ln = lim tg x ln
x0+ x x0+ x x0+ x
1
ln
x
= lim .
x0+ ctg x
Buduci da je dobiveni limes neodredenog oblika , primijenimo LHospitalovo
pravilo. Vrijedi
1 1 1
ln 1 2
x x
x2 sin x
ln L = lim = lim = lim x = 1 0 = 0,
x0+ (ctg x) x0+ 1 x0+ x
2
sin x
pa je
eln L = e0 ,
odnosno tg x
1
lim = 1.
x0+ x
ln x ln2 x
f (x) = e .
x
Rje
senje. Izracunajmo prvu derivaciju funkcije f . Vrijedi
1
x ln x 1 ln2 x ln x ln2 x
x 1
f (x) = 2
e + e (2 ln x)
x x x
1 ln x ln2 x ln2 x ln2 x
= e 2 2 e
x2 x
1 2
= 2 e ln x 1 ln x 2 ln2 x .
x
Prema [M1, teorem 5.12], nuzan uvjet za postojanje ekstrema u tocki x je f (x) = 0.
Buduci da je za svako x > 0
1 2
2
e ln x > 0,
x
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije 143
uvjet se svodi na
1 ln x 2 ln2 x = 0.
Uvrstavanjem t = ln x dobivamo kvadratnu jednadzbu
1 t 2t2 = 0,
1 ln x 2 ln2 x > 0.
1 t 2t2 > 0,
cije rjesenje glasi t h1, 12 i, odakle je ln x h1,21 i, odnosno x h 1e , ei. Dakle,
1
za x h e , ei je f (x) > 0, pa za x h0, 1/ei h e, i vrijedi f (x) < 0. Buduci
je
1 1
f = 1 i f e = ,
e 4
2 e3
zadana funkcija ima lokalni minimum u tocki
1
T1 = , 1 ,
e
a lokalni maksimum u tocki
1
T2 = e,
4
.
2 e3
x(t) = t + sin t,
y(t) = 1 cos t.
Rje
senje. Pravilo za deriviranje parametarski zadane funkcije iz [M1, 5.4] daje
sin t
f (x) = .
1 + cos t
144 DERIVACIJE I PRIMJENE
Za tocku x u kojoj funkcija f ima ekstrem, prema [M1, teorem 5.12], mora vrijediti
f (x) = 0, odakle je
sin t = 0,
odnosno
t = k, k Z.
Za tocke iz podrucje definicije funkcije f je 1 + cos t 6= 0, odnosno
t 6= (2k + 1) ,
pa su stacionarne tocke
t = 2k, k Z.
Ispitajmo dovoljne uvjete postojanja ekstrema iz [M1, teorem 5.14] za dobivene
stacionarne tocke. Vrijedi
1
f (x) = ,
(1 + cos t)2
pa je
1
f (2k) = > 0 i f (2k) = 0, k Z.
4
Stoga zadana funkcija ima lokalne minimume u tockama
Tk = (2k, 0) , k Z.
Rje
senje. Izracunajmo prvu derivaciju funkcije f . Vrijedi
2 1 2 2 2 1 2 1h 2
1
i
f (x) = x 3 (1 x) 3 x 3 (1 x) 3 = x 3 (1 x) 3 x (1 x) 3
3 3 3
2 1 1 2 1 2x 2(1 2x)
= x 3 (1 x) 3 (1 x x) = = p .
3 3 x 13 (1 x) 13 3 3 x(1 x)
2(1 2x)
lim f (x) = lim p = ,
x0 x0 3 3 x(1 x)
2(1 2x)
lim f (x) = lim p = +,
x0+ x0+ 3 3 x(1 x)
2(1 2x)
lim f (x) = lim p = +,
x1+ x1+ 3 3 x(1 x)
x1 = 1 i x2 = 1.
3
Nejednadzba f (x) > 0 vrijedi ako je x2 1 > 0, odnosno x2 > 1, pa je
i
f (x) < 0, za x h1, 0i h0, 1i.
146 DERIVACIJE I PRIMJENE
5.15 To
cke infleksije
5.16 To
cke infleksije i intervali zakrivljenosti
Stovise, zbog 2ex > 0 je nejednadzba f (x) > 0 ekvivalentna s 2x2 1 > 0.
Dakle, za |x| > 12 vrijedi f (x) > 0, pa je funkcija f strogo konveksna na skupu
2 2 1
h, 2 i h 2 , +i, dok za |x| < 2
vrijedi f (x) < 0, pa je funkcija f strogo
konkavna na intervalu h 22 , 22 i.
Buduci da je
! !
2 e 2 e
f = i f = ,
2 e 2 e
h s
Rje
senje. Volumen stosca polumjera r i visine h iznosi
1 2
V = r h.
3
Ako izrazimo visinu stosca preko polumjera r i izvodnice s formulom h = s2 r2 ,
volumen mozemo izraziti kao funkciju varijable r,
1 p
V = r2 s2 r2 .
3
Trebamo odrediti onu vrijednost polumjera r za koju je funkcija V (r) maksimalna.
Prema [M1, teorem 5.12], nuzan uvjet za postojanje ekstrema u r je V (r) = 0. Iz
1 p
2 2 2 1
V (r) = 2r s r + r (2r)
3 2 s2 r 2
p
1 r2
= r 2 s2 r2
3 s2 r 2
1 2s2 2r2 r2 r(2s2 3r2 )
= r = ,
3 2
s r 2 3 s2 r 2
slijedi r(2s2 3r2 ) = 0. Buduci da je r > 0, jedina stacionarna tocka je
r
2
r= s.
3
S obzirom da, uz zadanu izvodnicu s kruzni stozac maksimalnog volumena postoji,
dobivena stacionarna tocka je trazeno rjesenje i nije potrebno provjeravati dovoljne
uvjete iz [M1, teorem 5.14]. Maksimalan volumen kruznog stosca izvodnice s iznosi
v
r ! r !2 u r !2
2 1 2 u 2 2
V =V s = s t s2 s = s3 .
3 3 3 3 9 3
5.18 Geometrijski ekstrem II 149
Presjek kanala za dovod vode ima oblik pravokutnika s polukrugom (vidi sliku 5.2).
Uz zadanu povrsinu P presjeka izracunajte polumjer polukruga tako da troskovi
izgradnje budu sto manji, ako su troskovi proporcionalni opsegu presjeka. Ispitajte
dovoljne uvjete.
Rje
senje. Uz oznake kao na slici 5.2, za povrsinu P presjeka kanala vrijedi
r2
P = 2rv + ,
2
odakle je
1 r2
v= P .
2r 2
Uvrstavanjem u opseg O presjeka kanala dobivamo da je
1 r2 P
O = r + 2r + 2v = r + 2r + P = +2 r+ ,
r 2 2 r
P +4
= ,
r2 2
2P
r2 = .
+4
150 DERIVACIJE I PRIMJENE
pa [M1, teorem 5.14] povlaci da funkcija O(r) ima minimum u dobivenom r. Zbog
proporcionalnosti su za taj r i troskovi izgradnje kanala minimalni.
x2 y2
+ =1
18 2
T = (a,b)
b
Rje
senje. Povrsina pravokutnika sa stranicama a i b iznosi
P = ab.
b2 a2
=1 ,
2 18
1
b = (18 a2 ),
2
9
1p
b= 18 a2 .
3
Uvrstavanjem dobivene jednakosti povrsina glasi
1 p
P = a 18 a2
3
i postaje funkcija varijable a, odnosno P (a). Izracunajmo prvu derivaciju. Vrijedi
1 p 2
1 2 9 a2
P (a) = 18 a + a (2a) = .
3 2 18 a2 3 18 a2
Prema [M1, teorem 5.12], nuzan uvjet je P (a) = 0, odakle slijedi 9 a2 = 0. Zbog
a > 0 je jedino rjesenje a = 3, a uvrstavanjem u jednadzbu elipse dobivamo b = 1.
Ispitajmo sada dovoljne uvjete. Izracunajmo drugu derivaciju. Vrijedi
1
2a 18 a2 (9 a2 ) (2a)
2 2 18 a2
P (a) = .
3 ( 18 a2 )2
Za a = 3 vrijedi 9 a2 = 0, pa je
2 2 3 18 32 0 4
P (3) = = < 0.
3 ( 18 32 )2 3
T2
T
y(a)
a T1
Rje
senje. Tok funkcije ispitujemo sljedecim postupkom opisanim u [M1, 5.9]:
1. Podru
cje definicije
Podrucje definicije zadane funkcije ne ukljucuje nulu, odnosno D = R \ {0}.
2. Parnost
Vrijedi
2 2 2
f (x) = (x) + = x2 .
x x
Buduci da je f (x) 6= f (x) i f (x) 6= f (x), promatrana funkcija nije ni
parna ni neparna.
3. Periodi
cnost
Funkcija nije periodicna jer je elementarna i ne sadrzi neku od trigonometrij-
skih funkcija.
4. Nul-to
cke
Da bismo odredili nul-tocke funkcije rijesimo jednadzbu f (x) = 0. Vrijedi
2 x3 + 2
x2 + =0 =0 x3 + 2 = 0 x= 3
2
x x
3
x = 2,
pa je x = 3 2 nul-tocka zadane funkcije.
5. Asimptote
(a) Vertikalne asimptote
Tocka x1 = 0 je jedini prekid domene i vrijedi
f (x) x3 + 2
lim = lim = ,
x x x x2
zakljucujemo da funkcija f nema ni kose asimptote.
154 DERIVACIJE I PRIMJENE
6. Ekstremi
Prva derivacija glasi
2 2x3 2 x3 1
f (x) = 2x 2
= 2
=2 .
x x x2
7. Intervali monotonosti
Intervale monotonosti smo ispitali u prethodnom koraku: funkcija je strogo
padajuca na intervalima h, 0i i h0, 1i, a strogo rastuca na intervalu h1, +i.
8. Intervali zakrivljenosti
Druga derivacija glasi
4 2x3 + 4 x3 + 2
f (x) = 2 + = = 2 .
x3 x3 x3
9. To
cke infleksije
Rjesenje jednadzbe f (x) = 0 je tocka x3 = 3 2. Buduci da je
12
f (x) =
x4
slijedi f 3 2 6= 0, pa funkcija f ima infleksiju u x3 = 3 2.
3
!!!!
3 !
- 2 1
2
Slika 5.5: Graf funkcije f (x) = x2 + .
x
Rje
senje. Prema postupku opisanom u [M1, 5.9] ispitujemo sljedece:
1. Podru
cje definicije
Podrucje definicije zadane funkcije je D(f ) = R.
2. Parnost
Funkcija f nije ni parna ni neparna jer je
f (x) = (1 x2 )ex .
3. Periodi
cnost
Funkcija nije periodicna jer je elementarna i ne sadrzi neku od trigonometrij-
skih funkcija.
4. Nul-to
cke
Rjesavanjem jednadzbe f (x) = 0 dobivamo da su nul-tocke jednake x1 = 1
i x2 = 1.
5. Asimptote
(a) Vertikalne asimptote
Funkcija f nema vertikalnih asimptota, jer je D(f ) = R.
156 DERIVACIJE I PRIMJENE
1 x2 2x 2
lim f (x) = lim = lim = lim = 0,
x+ x+ ex x+ ex x+ ex
f (x) 1 x2 2x 2
lim = lim = lim x = lim = 0,
x x x xex x e + xex x 2ex + xex
6. Ekstremi
Prva derivacija glasi
f (x) = 2xex 1 x2 ex = ex (x2 2x 1),
7. Intervali monotonosti
Iz predznaka
prve derivacije slijedi da je f strogo padajuca na intervalu h1
2, 1 + 2i, dok je izvan njega strogo rastuca.
8. Intervali zakrivljenosti
predznaka druge derivacije slijedi da je funkcija f konveksna na h2 3, 2 +
Iz
3i, a inace konkavna.
5.23 Tok funkcije III 157
9. To
cke infleksije
Jednadzba f (x) = 0 je ekvivalentna x2 4x + 1 = 0, pa su njena rjesenja
x5 = 2 3 i x6 = 2 + 3.
Kako je f 2 3 6= 0, funkcija f u tockama x5,6 = 2 3 ima infleksije
i vrijedi
f 2 3 f (0.27) 0.7 i f 2 + 3 f (3.73) 0.31.
-1 1
Slika 5.6: Graf funkcije f (x) = 1 x2 ex .
Rje
senje. Koristeci upute dane u [M1, 5.9], ispitujemo sljedece:
1. Podru
cje definicije
Domena funkcije f je D(f ) = h0, i.
2. Parnost
Podrucje definicije nije simetricno pa nema smisla ispitivati parnost.
158 DERIVACIJE I PRIMJENE
3. Periodi
cnost
Funkcija f je elementarna i ne sadrzi neku od trigonometrijskih funkcija pa
stoga nije periodicna.
4. Nul-to
cke
1
Rjesavanjem jednadzbe f (x) = 0 dobivamo da je x1 = 2 nul-tocka funkcije f .
5. Asimptote
(a) Vertikalne asimptote
Domena funkcije nema prekida, ali je lijevi rub domene otvoren i vrijedi
1
lim f (x) = lim ln 2x = () (+) = .
x0+ x0+ x
Stoga je pravac x = 0 desna vertikalna asimptota funkcije f .
(b) Horizontalne asimptote
Postojanje horizontalnih asimptota ima smisla provjeravati samo u desnoj
strani. Primjenom LHospitalovog pravila dobivamo
1
ln 2x x 2
lim f (x) = lim = lim = lim = 0.
x+ x+ x x+ 1 x+ x
2 x
Dakle, pravac y = 0 je desna horizontalna asimptota.
(c) Kose asimptote
Postojanje kose asimptote takoder ima smisla provjeravati samo u desnoj
strani. Buduci da funkcija ima horizontalnu asimptotu u desnoj strani
slijedi da nema kosu.
6. Ekstremi
Prva derivacija je jednaka
1 1
x ln 2x
x 2 x 2 ln 2x
f (x) = = .
x 2x x
Vrijedi
e2
f (x) = 0 2 ln 2x = 0 2x = e2 x= .
2
e2
Dakle, x2 = 2 je stacionarna tocka funkcije f . Druga derivacija funkcije f
glasi
1
2x x (2 ln 2x) 3 x 3 ln 2x 8 3 ln 2x 8
f (x) = x = = .
3 5
4x 4x 2 4x2 x
2
e2
Buduci da je f ( e2 ) < 0, funkcija f ima lokalni maksimum u tocki x2 = 2 i
vrijedi f (x2 ) = 2 e 2 .
5.23 Tok funkcije III 159
7. Intervali monotonosti
Zbog podrucja definicije funkcije f je
e2
f (x) > 0 2 ln 2x > 0 x< .
2
2
Stoga je funkcija f strogo rastuca na intervalu h0, e2 i, a strogo padajuca na
2
h e2 , +i.
8. Intervali zakrivljenosti
Vrijedi
8
e3
f (x) > 0 3 ln 2x 8 > 0 x> .
2
8 8
Stoga je na intervalu h0, 12 e 3 i funkcija f konkavna, a na h 12 e 3 , +i je ko-
nveksna.
9. To
cke infleksije
8
e3
Rjesenje jednadzbe f (x) = 0 je x3 = 2 i f mijenja predznak u toj tocki.
8
e3
Stoga iz [M1, teorem 5.17] slijedi da funkcija f ima infleksiju u x3 = 2 .
1 2 83
2
2
2
ln 2x
Slika 5.7: Graf funkcije f (x) = .
x
160 DERIVACIJE I PRIMJENE
1. Podru
cje definicije
Domena funkcije je D(f ) = R.
2. Parnost
Vrijedi
pa je funkcija neparna.
3. Periodi
cnost
Funkcija f je periodicna s periodom jer vrijedi
5. Asimptote
Vertikalnih asimptota nema jer je D(f ) = R, a horizontalne i kose necemo
traziti buduci da ispitujemo tok funkcije samo na [0, i.
6. Ekstremi
Odredimo prvo stacionarne tocke. Zbog
2t2 + t 1 = 0
5.24 Tok funkcije IV 161
1
cos(2x) = 1 ili cos(2x) = .
2
Rjesenja iz [0, i su
5
x1 = , x2 = i x3 = .
2 6 6
Jos primijetimo da funkcija nema tocaka u kojima f nije definirana. Lokalne
ekstreme odredimo prema predznaku druge derivacije u dobivenim stacionar-
nim tockama. Vrijedi
Stoga
f = 12 3 < 0 u tocki x = funkcija ima lokalni maksimum,
6 6
5 5
f = 12 3 > 0 u tocki x = funkcija ima lokalni minimum.
6 6
Nadalje,
f (x) = 16[cos(2x) + 4 cos(4x)],
pa zbog
f = 0 i f = 48 6= 0 u tocki x = je tocka infleksije.
2 2 2
7. Intervali monotonosti
Tocke x1 , x2 i x3 dijele interval [0, i na cetiri dijela i dovoljno je na svakom
od njih ispitati predznak prve derivacije u proizvoljno odabranoj tocki jer se
on ne mijenja unutar intervala.
(a) Za 0, 6 je f 12
= 4 21 + 23 > 0.
(b) Za 6 , 2 je f 3 = 4 < 0.
(c) Za 2 , 56 je f 2
3 = 4 < 0.
5
(d) Za 6 , je f 11 12 = 4 12 + 23 > 0.
5
Slijedi
5 da je f rastu
c a na intervalima 0, 6 i 6 , , a padajuca na intervalu
6, 6 .
8. Graf funkcije
Graf funkcije je prikazan na slici 5.8. Skiciramo prvo dio grafa iznad intervala
[0, i i dalje prosirimo po periodicnosti.
162 DERIVACIJE I PRIMJENE
"######
3 3
2
5
- 6 2
6
2
"######
3 3
-
2
(c) x2 + y 2 y 2 = ax2 ,
(d) x3 + y 3 = 3axy,
2 2 y
(e) ex +y = arctg .
x
5. Izracunajte n-tu derivaciju funkcije f i njenu vrijednost u tocki x0 ako je:
(a) f (x) = x5 i x0 = 0,
(b) f (x) = cos x i x0 = ,
1 4x
(c) f (x) = ln i x0 = 0.
1 + 4x
6. Derivirajte sljedece parametarski zadane funkcije:
t(t + 1) t2 4t + 1
(a) x(t) = , y(t) = ,
t+2 t
5
t+3
(b) x(t) = sin 3t, y(t) = .
t3
7. Odredite jednadzbu tangente i normale na krivulju y = ln cos x + 1 u tocki s
apscisom x0 = 0.
x1
8. Iz tocke T (4, 1) povucite tangentu na krivulju y = i odredite diraliste.
x
9. Odredite tangentu na parabolu y = x2 7x+3 paralelnu s pravcem 5x+y3 =
0.
aln x 1
(b) lim ,
x1 ln x
sin 3x
(c) lim ,
x0 x+2x 2
(d) lim ln(1 sin x) ctg x,
x0
(e) lim (1 sin x) tg x,
x 2
1
(f) lim x e x 1 ,
x
1
(g) lim ctg x ,
x0 x
1 1
(h) lim .
x1 x 1 ln x
17. Primjenom LHospitalovog pravila izracunajte sljedece limese:
(a) lim xx ,
x0+
1
20. Odredite ekstreme i infleksije funkcije f (x) = sin x + sin 2x.
2
1
21. Odredite ekstreme i intervale monotonosti funkcije f (x) = ex .
x 1x
22. Odredite intervale zakrivljenosti i tocke infleksije funkcije f (x) = x3 + 3x + 2.
24. Iz kvadratne limene ploce stranice a izrezu se kutovi tako da se od nastalog ko-
mada moze napraviti kvadratna kutija bez poklopca maksimalnog volumena.
Odredite taj volumen.
25. Na krugu polumjera r zadana je tocka A. Odredite udaljenost tetive BC
od tocke A paralelne tangenti u tocki A takve da je povrsina trokuta ABC
maksimalna.
26. Iz okruglog trupca treba istesati gredu pravokutnog presjeka tako da
(a) bude sto manje otpadaka,
(b) nosivost grede bude sto veca, pri cemu je nosivost grede proporcionalna
sirini i kvadratu visine grede.
27. Brod je udaljen od najblize tocke A na obali 9 km. Covjek u brodu mora sto
hitnije stici u mjesto udaljeno 15 km duz obale od tocke A. Ako vesla brzinom
od 4 km/h, a pjesaci brzinom od 5 km/h, gdje se covjek mora iskrcati da bi
stigao sto prije u mjesto?
28. Odredite volumen najveceg valjka upisanog u kuglu zadanog polumjera R.
29. Na kruznici x2 + y 2 = R2 odredite tangentu s diralistem u prvom kvadrantu
tako da duljina odreska te tangente medu koordinatnim osima bude mini-
malna.
30. Ispitajte tok i skicirajte graf sljedecih funkcija:
x1
(a) f (x) = ,
x+2
2
(b) f (x) = x + 1 ,
x
7
(c) f (x) = 1,
x2 + 3
2x3
(d) f (x) = 2 ,
x 4
1
(e) f (x) = |e x ex|,
1 + ln x
(f) f (x) = x .
1 ln x
31. Bez racunanja infleksija i intervala zakrivljenosti ispitajte tok i skicirajte graf
sljedecih funkcija:
x2 1
(a) f (x) = e x2 4 ,
2
(b) f (x) = ln 1 + ,
x2 + x 2
1
(c) f (x) = x 2 ln 1 ,
x
x2 3x 4
(d) f (x) = ,
2x + 4
1
(e) f (x) = x x .
5.26 Rjesenja 167
5.26 Rje
senja
1 x
(j) f (x) = + p ,
x(1 + ln2 x) (x2 + 1) ln(x2 + 1)
2x ln 5
(k) f (x) = ,
5 x2
ex (1 + x) x
(l) f (x) = x e xe ,
2 xe
1 x1
(m) f (x) = 2 tg ,
x x
2x
(n) f (x) = 2 ,
(x 1)2
1
(o) f (x) = ,
sin3 x
1
(p) f (x) = .
cos x sin x
sin x
3. (a) f (x) = xsin x cos x ln x + ,
x
2 15
(2x+5)10
(b) f (x) = (x +2x+3)
(5x9) 13 15 x22x+2
+2x+3 + 10
2
2x+5 13 5
5x9 ,
cos x ln(sin x)
(c) f (x) = ,
x sin x x2
p
(x 2)(x 4) 1 1 1 1
(d) f (x) = + ,
(x + 1)(x + 3) 2(x 2) 2(x 4) x + 1 x + 3
1 ln x
(e) f (x) = x x .
x2
ex 3x2 y y 3
4. (a) y = ,
x3 + 3xy 2
y
(b) y = ,
x
2ax 2xy 2
(c) y = ,
4y 3 + 2x2 y
ay x2
(d) y = ,
y 2 ax
2 2
y + 2x(x2 + y 2 )ex +y
(e) y = .
x 2y(x2 + y 2 )ex2 +y2
(
5!, n = 5
5. (a) f (n) (x) = 0, za n 6, f (n) (0) = ,
0, n 6= 5
n 0,
n neparan
(b) f (n) (x) = cos x + , f (n) () = 1, n = 4k ,
2
1, n = 4k + 2
5.26 Rjesenja 169
9. Jednadzba tangente je y = 5x + 2.
2 4
14. Jednadzba tangente je y 1 = 4(2) x .
2
15. Jednadzba tangente je y 1 = x 2 .
16. (a) 5,
(b) ln a,
6 2
(c) 12 2
,
(d) 1,
(e) 0,
(f) 1,
(g) 0,
(h) 21 .
17. (a) 1,
(b) 1,
2
(c) e ,
2
(d) e ,
(e) 1,
1
(f) 6 .
e
170 DERIVACIJE I PRIMJENE
2a3
24. Maksimalan volumen iznosi V = 27 .
3r
25. Tetiva je udaljena za 2 od tocke A.
26. (a)
Najmanje otpadaka ce biti za gredu kvadratnog presjeka sa stranicom
2r.
22r
(b) Najvecu nosivost ce imati greda s dimenzijama poprecnog presjeka 3
2r
i 3
.
27. Covjek se treba iskrcati 12 km od tocke A.
3
4R
28. Maksimalan volumen je V = .
3 3
29. Jednadzba tangente je y = x + 2R.
5.26 Rjesenja 171
1
-2 1
x1
Slika 5.9: Graf funkcije f (x) = .
x+2
-2 1
2
Slika 5.10: Graf funkcije f (x) = x + 1 .
x
4
3
-2 2
-1
7
Slika 5.11: Graf funkcije f (x) = 1.
x2 +3
5.26 Rjesenja 173
-2 2
2x3
Slika 5.12: Graf funkcije f (x) = .
x24
1
(e) Neka je g(x) = e x ex. Skicirajmo prvo graf funkcije g iz kojeg cemo
onda konstruirati graf funkcije f .
Podru cje definicije: R\{0}
Parnost: g nije ni parna ni neparna
Nul-tocke: x0 = 1
Asimptote:
lim g(x) = +, lim g(x) = 0 x = 0 je desna vertikalna asimptota
x0+ x0
lim g(x) = nema horizontalnih asimptota
x
g(x)
lim = e, lim [g(x) + ex] = 1 y = ex + 1 je kosa asimptota
x x x
174 DERIVACIJE I PRIMJENE
Ekstremi: nema
Intervali monotonosti: g je svuda padajuca
Tocke infleksije: u x1 = 21 je tocka infleksije
Intervali zakrivljenosti: g je konveksna na h 12 , 0ih0, +i, konkavna
na h, 21 i
Graf funkcije: slika 5.13
1 1
1 1
Slika 5.13: Grafovi funkcija g(x) = e x ex i f (x) = |e x ex|.
1 + ln x
Slika 5.14: Graf funkcije f (x) = x .
1 ln x
!!!!
4 !
-2 2
x2 1
Slika 5.15: Graf funkcije f (x) = e x2 4 .
-2 -1 1
2
Slika 5.16: Graf funkcije f (x) = ln 1 + .
x2 + x 2
1
1
1
Slika 5.17: Graf funkcije f (x) = x 2 ln 1 .
x
1
2
-2 -1 1 4
- 2
x2 3x 4
Slika 5.18: Graf funkcije f (x) = .
2x + 4
1
Slika 5.19: Graf funkcije f (x) = x x .
6.
NIZOVI I REDOVI
Dokazite da je
3 3
lim n+1 n = 0.
n
Rje
senje. Da bismo dokazali da je
lim 3 n + 1 3 n = 0,
n
prema [M1, definicija 6.3], trebamo za svaki > 0 pronaci n N takav da za svaki
n n vrijedi
| an a |< , (6.1)
3
gdje je an = n + 1 n i a = 0.
3
Buduci da je 3 n + 1 > 3 n, odnosno 3 n + 1 3 n > 0, slijedi
| an a |=| ( 3 n + 1 3 n) 0 |=| 3 n + 1 3 n |= 3 n + 1 3 n.
Racionalizacijom dobivamo
p p
3
3 (n + 1)2 + 3 n(n + 1) + 3 n2
3
n+1 n p p
3
< ,
3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2
odnosno,
(n + 1) n
p p
3
< .
3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2
Mnozenjem cijele nejednakosti s nazivnikom slijedi
p p
3
1 < 3 (n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2 .
Nadalje, vrijedi
p p
3
p
1< 3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2 < 3 3 (n + 1)2
6.2 Gomili
ste niza
2 4 8 16
, , , ,... (6.3)
7 13 25 49
dobivamo dva nova niza, pri cemu je opci clan niza (6.2) jednak
3k
a2k1 = ,
3k + 5
a opci clan niza (6.3) jednak
2k
a2k = .
3 2k + 1
Vrijedi
3k 1
lim a2k1 = lim = lim 1 = 1,
k k 3k + 5 k 1 + 5 3k
2k 1 1
lim a2k = lim = lim = .
k k 3 2k + 1 k 3 + 1k 3
2
Prema [M1, 6.1.1], zadani niz ima dva gomilista, 1 i 13 , pa stoga divergira.
Rje
senje. Promatrajuci prva dva clana zadanog niza dobivamo
1 1
a1 = 1 = ,
2 2
1 1 1 3
a2 = 1 1 = ,
2 4 2 4
odnosno a1 > a2 . Zelimo zakljuciti da opcenito vrijedi an > an+1 . Vrijedi
1 1 1 1 1
an+1 = 1 1 1 n 1 n+1 = an 1 n+1 < an ,
2 4 2 2 2
jer je
1
1 < 1.
2n+1
Buduci da nejednakost an > an+1 vrijedi za svako n N zakljucujemo da je niz
{an } strogo padajuci. Niz je takoder omeden odozdo jer je an > 0 za svako n N.
Stoga je, prema [M1, teorem 6.4], zadani niz konvergentan.
2n3 1
(a) an = ,
2 n3
(b) an = n n + 1 n ,
(3)n + 4n
(c) an = ,
(3)n+1 + 4n+1
3
(d) an = ,
2 arctg n
n2 (n2 + 1)
(e) an = ,
2n (n2 1)
n
1
(f) an = 1 ,
3n
(g) an = n[ln(n + 3) ln n],
2n
(h) an = ,
1 n+1
ln 1 + 2n
r
n 2
(i) an = n sin .
n
Rje
senje.
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova 183
2n3 1 2 n13
lim an = lim = lim = 2.
n n 2 n3 n 23 1
n
jer je
, a > 1
lim an = 1, a=1 . (6.4)
n
0, |a| < 1
(d) Vrijedi
3 3 3
lim an = lim = = ,
n n 2 arctg n 2 2
jer prosirenjem po neprekidnosti dobivamo
lim arctg n = lim arctg x = .
n x 2
n2 x2 2x 2
lim = lim = lim x = lim x 2 = 0.
n 2n x 2x x 2 ln 2 x 2 ln 2
n " 3n # 31
1 1
lim an = lim 1 = lim 1
n n 3n n 3n
" 3n # 31
1
= lim 1
n 3n
1 1
= e 3 = .
3
e
(g) Koristeci svojstva logaritamske funkcije zadani limes mozemo zapisati u obliku
n
n+3
lim an = lim n [ln (n + 3) ln n] = lim ln .
n n n n
= ln e3 = 3.
(h) Prema tvrdnji (v) iz [M1, teorem 6.6] i formuli (6.6), vrijedi
Zbog tvrdnje (iv) iz [M1, teorem 6.6], neprekidnosti funkcije ln x i formule (6.4)
slijedi
2n lim 2n
n
lim an = lim = n+1 = 1 = .
n n 1 n+1 1 ln e 2
ln 1 + 2n ln lim 1 +
n 2n
6.5 Limes uklijestenog niza 185
(i) Vrijedi
r s r n1
n 2 sin n2 n sin n2 n
n
lim an = lim n sin = lim n n
2 n
= lim n 2 .
n n n n n
2 n n
n
2
Prosirenjem po neprekidnosti je
2
sin 2
sin 2 =t sin t
n x
= xx = lim
lim 2 = lim 2 = 1.
n x t0 t
n x
t0
Rje
senje. Vrijedi
n 1 1 1 n
+ + + , (6.7)
2
n +n 2
n +1 2
n +2 2
n +n 2
n +1
n 1 1 1 n
3
3
+
3
+ +
3
3
. (6.8)
3
n +n 3
n +1 3
n +2 3
n +n 3
n +1
Sada iz (6.7) i (6.8) slijedi
n n
n2 + n n2 + 1
n an n
3
3
3
n +1 3
n +n
sto nakon skracivanja daje
3
3
n3 + 1 n3 + n
an .
n2 + n n2 + 1
186 NIZOVI I REDOVI
odnosno, q q
3
1 + n13 3
1+ 1
n2
q an q .
1 + n1 1+ 1
n2
Buduci da je
q q
3
1 + n13 3
1+ 1
n2
lim q =1 i lim q = 1,
n n
1 + n1 1+ 1
n2
lim an = 0.
n
n
1 X
(a) an = k(k + 1),
n3
k=1
n
1 X 2n + 1
(b) an = (2k 1) .
n+1 2
k=1
Rje
senje.
(a) Vrijedi
n n n n
!
1 X 1 X 2 1 X
2
X
an = 3 k(k + 1) = 3 (k + k) = 3 k + k
n n n
k=1 k=1 k=1 k=1
1 n(n + 1)(2n + 1) n(n + 1) n(n + 1)(2n + 4) n2 + 3n + 2
= 3 + = = ,
n 6 2 6n3 3n2
odakle slijedi
n2 + 3n + 2 1
lim an = lim = .
n n 3n2 3
(b) Vrijedi
n n n
!
1 X 2n + 1 1 X X 2n + 1
an = (2k 1) = 2 k 1
n+1 2 n+1 2
k=1 k=1 k=1
1 n(n + 1) 2n + 1 n2 2n + 1 3n + 1
= 2 n = = ,
n+1 2 2 n+1 2 2(n + 1)
pa je
3n + 1 3
lim an = lim = .
n n 2(n + 1) 2
n
Y 1
(a) an = 1 2 ,
k
k=2
n
Y k2 + k 2
(b) an = .
k(k + 1)
k=2
Rje
senje.
188 NIZOVI I REDOVI
n n
Y n
Y 1 k2 1 Y (k 1)(k + 1)
an = 1 2 = 2
=
k k k2
k=2 k=2 k=2
13 24 35 46 (n 3)(n 1) (n 2)n (n 1)(n + 1)
= 2 2 2 2 .
2 3 4 5 (n 2)2 (n 1)2 n2
Skracivanjem slijedi
1 n+1
an = ,
2 n
odakle je
1
lim an = .
n 2
n n
Y k2 + k 2 Y (k 1)(k + 2)
an = =
k(k + 1) k(k + 1)
k=2 k=2
n+2
an = ,
3n
pa slijedi
1
lim an = .
n 3
Rje
senje. Koristenjem svojstava funkcije ln x i raspisivanjem clanova produkta
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke 189
dobivamo
" n
# " n
#
1 X (k + 1)2 1 Y (k + 1)2
an = n ln + ln = n ln + ln
2 k(k + 2) 2 k(k + 2)
k=1 k=1
" n
#
1 Y (k + 1)2
= n ln
2 k(k + 2)
k=1
1 22 32 42 (n 1)2 n2 (n + 1)2
= n ln .
2 13 24 35 (n 2)n (n 1)(n + 1) n(n + 2)
Skracivanjem slijedi
n+1
an = n ln ,
n+2
pa je zbog svojstava funkcije ln x, tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6] i formule (6.5)
n
n+1 n+1
lim an = lim n ln = lim ln
n n n+2 n n+2
n
(n + 2) n + 2
1
= lim ln 1
n n+2
lim n
!
(n + 2) n n+2
1
= ln lim 1 = ln e1 = 1.
n n+2
Rje
senje. Rastavljamo izraz pod sumom na parcijalne razlomke, odnosno trazimo
konstante A i B takve da za svaki k N vrijedi
1 A B
= + .
k (k + 1) k k+1
Mnozenjem cijele jednakosti sa zajednickim nazivnikom i sredivanjem slijedi
1 = (A + B)k + A.
190 NIZOVI I REDOVI
2A + B = 1 i 3A + 2B = 1,
1 1 1
= ,
k (k + 1) k k+1
pa je
n n
X 1 X 1 1
an = =
k (k + 1) k k+1
k=1 k=1
1 1 1 1 1 1 1 1 1
= 1 + + + + +
2 2 3 3 4 n1 n n n+1
1
=1 ,
n+1
odakle slijedi
lim an = 1.
n
X
n+22 n+1+ n .
n=1
Rje
senje. Izracunajmo prvo k-tu parcijalnu sumu zadanog reda. Skracivanjem je
k
X
sk = n+22 n+1+ n
n=1
= 32 2+ 1 +
+ 42 3+ 2 +
+ 52 4+ 3 +
+ 62 5+ 4 +
..
.
+ k2 k1+ k2 +
+ k+12 k+ k1 +
+ k+22 k+1+ k
=1 2 k + 1 + k + 2.
Buduci da je racionalizacijom
1
lim k + 2 k + 1 = lim = 0,
k k k+2+ k+1
Dakle, niz parcijalnih suma zadanog reda konvergira. Stoga, prema [M1, definicija
6.9], zadani red konvergira i suma reda je jednaka
s = lim sk = 1 2.
k
Rje
senje. Zbog svojstava funkcije ln x vrijedi
k k
X n3 1 Y n3 1
sk = ln = ln .
n=2
n3 + 1 n=2
n3 + 1
192 NIZOVI I REDOVI
n3 1 (n 1)(n2 + n + 1) (n 1)(n2 + n + 1)
= = ,
n3 + 1 (n + 1)(n2 n + 1) (n + 1) [(n 1)2 + (n 1) + 1]
pa skracivanjem dobivamo
1 (22 + 2 + 1) 2 (32 + 3 + 1)
sk = ln
3 (12 + 1 + 1) 4 (22 + 2 + 1)
(k 2) (k 1)2 + (k 1) + 1 (k 1) k 2 + k + 1
=
k [(k 2)2 + (k 2) + 1] (k + 1) [(k 1)2 + (k 1) + 1]
12 k2 + k + 1 2 1
= ln = ln 1 + .
12 + 1 + 1 k(k + 1) 3 k2 + k
1 1 1 1
(a) + + + + ,
1 4 4 7 7 10 10 13
X n! (n + 2)! n+1
(b) (n + 1) + .
n=1
(n + 3)! n+3
Rje
senje.
1
an = ,
cn cn+1
6.14 Nu
zan uvjet konvergencije reda
X 2n
(a) 1
,
n=1
(n + 1) ln 1 + 2n
194 NIZOVI I REDOVI
X n
(b) (1)n1 .
n=1
6n 5
Rje
senje.
Stoga je
lim 2n +
n
lim an = = = + =
6 0.
n " 2n # lim n+1
2n
1
ln e 2
1 n
ln lim 1 +
n 2n
(b) Promotrimo li podnizove {a2k } i {a2k+1 } opceg clana zadanog reda, vidimo da
je
2k 2k 1
lim a2k = lim (1)2k1 = lim = ,
k k 6 2k 5 k 12k 5 6
2k + 1 2k + 1 1
lim a2k+1 = lim (1)2k = lim = .
k k 6(2k + 1) 5 k 12k + 1 6
Prema [M1, 6.1.1], niz {an } ima dva gomilista, 61 i 16 , pa stoga divergira.
Sada, prema [M1, teorem 6.9], slijedi da zadani red divergira.
1 1 1
(a) 1 + + + + + ,
ln 2 ln 3 ln n
| sin 2a| | sin 3a| | sin na|
(b) 1 + + + + + .
23 33 n3
Rje
senje.
1 1
,
ln n n
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije 195
X 1
pri cemu je harmonijski red iz [M1, primjer 6.10] divergentan. Stoga,
n=1
n
prema tvrdnji (i) iz [M1, teorem 6.10], zakljucujemo da je promatrani red, kao
red s pozitivnim clanovima i divergentnom minorantom, divergentan.
(b) Zadani red ima pozitivne clanove i za svaki n N vrijedi
| sin na| 1
3
3.
n n
Buduci je, prema [M1, napomena 6.3], red
X 1
n=1
n3
konvergentan, zakljucujemo da zadani red ima konvergentnu majorantu. Stoga
tvrdnja (i) iz [M1, teorem 6.10] povlaci da je konvergentan.
1 1 1 1
(a) + + + + + ,
1001 2001 3001 n 1000 + 1
ln 2 ln 3 ln n
(b) 1 + + + + + .
2 3 n
Rje
senje.
X (n!)2
(a) ,
n=1
(2n)!
X n!
(b) .
n=1
2n+1
Rje
senje.
(n + 1)!
an+1 n+1 + 1 (n + 1)(2n + 1)
q = lim = lim 2 = lim
n an n n! n 2n+1 + 1
n
2 +1
1 + 21n
= lim (n + 1) = +.
n 2 + 21n
X 3 n n3
(a) ,
n=1
en
n(n+1)
X n2
(b) .
n=2
n+2
Rje
senje.
6.19 Raabeov kriterij konvergencije 197
r s
n
n 3 n n3 n 3 n 3 3 3
q = lim n an = lim = lim n3 = lim ( n n) = > 1.
n n en n e n e e
n+1 n+1
n+24 4
= lim = lim 1
n n+2 n n+2
= e4 < 1,
X 2n + 1
(a) ,
n=1
(n + 1)2 (n + 2)2
X n!
(b) .
n=1
2 + 1 2 + 2 (2 + n)
Rje
senje.
(a) Buduci je
2n + 3
an+1 (n + 2)2 (n + 3)2 (2n + 3)(n + 1)2
lim = lim = lim = 1,
n an n 2n + 1 n (2n + 1)(n + 3)2
(n + 1)2 (n + 2)2
198 NIZOVI I REDOVI
prema DAlembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], nema odluke. Is-
pitajmo stoga konvergenciju Raabeovim kriterijem (v) iz [M1, teorem 6.10].
Vrijedi
an+1 (2n + 3)(n + 1)2
q = lim n 1 = lim n 1
n an n (2n + 1)(n + 3)2
2
n(6n + 16n + 6)
= lim = 3,
n (2n + 1)(n + 3)2
2 4 8 16 32
(a) 1 + + + + ,
3 9 27 81 243
X cos n
(b) .
n=1 n3
Rje
senje.
odnosno geometrijski red za q = 32 koji, prema [M1, primjer 6.8], konvergira jer
je |q| < 1. Prema [M1, definicija 6.11], zadani red je apsolutno konvergentan.
Sada [M1, teorem 6.11] povlaci da je zadani red konvergentan.
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove 199
Za svaki n N vrijedi
| cos n| 1
,
n 3 n3
pri cemu je, prema [M1, napomena 6.3], red
X 1
n=1 n3
X
konvergentan. Dakle, red s pozitivnim clanovima |an | ima konvergentnu
n=1
majorantu pa je, prema (i) iz [M1, teorem 6.10], konvergentan. Prema [M1,
definicija 6.11], zadani red je apsolutno konvergentan. Prema [M1, teorem 6.11]
, slijedi da je zadani red konvergentan.
X 1
(a) (1)n sin ,
n=1
n
X (1)n
(b) .
n=1
n ln n
Rje
senje.
1 1
h0, 1] zbog cega je sin > 0.
n n
Konvergenciju alterniranog reda ispitujemo provjerom uvjeta (i) i (ii) Leibni-
zovog kriterija iz [M1, teorem 6.13]. Prvo provjeravamo je li niz apsolutnih
vrijednosti clanova zadanog reda padajuci, odnosno, vrijedi li za svaki n N
nejednakost
1
|an+1 | |an |, gdje je an = (1)n sin ,
n
200 NIZOVI I REDOVI
1 1
sin sin ,
n+1 n
koja vrijedi jer je sin x rastuca funkcija na intervalu h0, 1]. Zbog
1
lim |an | = lim sin = sin 0 = 0,
n n n
vidimo da je i drugi uvjet zadovoljen pa zakljucujemo da zadani red konvergira.
odnosno redom
1 1
n ,
ln en+1
n+1
ln en
n
e en+1
ln ln ,
n n+1
en en+1
,
n n+1
1
1+ e
n
en ex ex
lim = lim = lim = .
n n x x x 1
X xn
(a) ,
n=1
n(n + 1)
2
X xn
(b) ,
n=1
n!
n
X (1)n 1 x
(c) .
n=1
2n 1 1 + x
Rje
senje.
(a) Vrijedi
xn+1
an+1 (n + 1)(n + 2) n
lim = lim
n n + 2 |x| = |x| .
= lim
n an n xn
n(n + 1)
Prema DAlembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], zadani red konver-
gira za sve x R za koje vrijedi |x| < 1, a divergira za sve x R za koje je
|x| > 1. U tockama u kojima je |x| = 1 nema odluke. Dakle, zadani red konver-
gira za sve x h1, 1i, a divergira za sve x h, 1i h1, +i. Preostaje
ispitati konvergenciju zadanog reda u tockama x1 = 1 i x2 = 1. Uvrstavanjem
tocke x2 = 1 dobivamo red
X 1
n=1
n(n + 1)
2n+1
|x| 0, |x| 1
= lim = .
n n + 1 +, |x| > 1
2n
X 1 x+2
(c) .
n=1
1 + 3 + + (2n 1) 2x + 1
Rje
senje.
(a) Buduci je
s n1
p n1
n x = lim |x|
n |x|1 |x|
lim n |an | = lim
n 3n n n n 3 = 1 3 = 3 ,
n n
prema Cauchyjevom kriteriju (iv) iz [M1, teorem 6.10], zadani red konvergira
za sve x R za koje vrijedi |x| < 3, divergira za sve x R za koje je |x| > 3,
a u tockama u kojima je |x| = 3 nema odluke. Uvrstavanjem tocke x1 = 3
dobivamo alternirani red
X (1)n
n=1
n
koji, prema Leibnizovom kriteriju, konvergira, dok uvrstavanjem tocke x2 = 3
dobivamo harmonijski red
X 1
n=1
n
koji divergira. Dakle, zadani red konvergira za sve x [3, 3i, a inace divergira.
(b) Vrijedi
s n2
p n2 x2n n x2 x2 x2
lim n |an | = lim n
2
n = lim = 10 = .
n n (n + 1) 2 n n+1 2 2 2
Prema Cauchyjevom kriteriju, promatrani red konvergira za sve x R za koje
vrijedi x2 < 2, a divergira za sve 2
x R zakoje je x > 2. Preostaje ispitati ko-
nvergenciju u tockama x1 = 2 i x2 = 2. Njihovim uvrstavanjem dobivamo
red
X n2
n=1
(n + 1)2
koji divergira jer ne zadovoljava nuzan uvjet
konvergencije iz [M1, teorem 6.9].
Dakle, zadani red konvergira za x h 2, 2i.
(c) Primjenom formule za sumu prvih n clanova aritmetickog niza, dobivamo da je
opci clan zadanog reda jednak
2n
1 x+2
an = 2 .
n 2x + 1
Buduci je
v
u
p u 1 x + 2 2n 1
x+2
2
n n
lim |an | = lim t 2 = lim
n n n 2x + 1 n ( n n)2 2x + 1
2
x+2
= ,
2x + 1
204 NIZOVI I REDOVI
6.24 Podru
cje apsolutne konvergencije
Prema DAlembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], red apsolutno konvergira
za sve x R za koje vrijedi |x 1| < 1, odnosno za x h0, 2i.
Preostaje ispitati apsolutnu konvergenciju u tockama x1 = 0 i x2 = 2. Uvrstavanjem
tocke x1 = 0 dobivamo red
X (1)n
,
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
a tocke x2 = 2 red
X 1
.
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
Iz ovoga slijedi da je
1
lim sk =
,
k 6
sto je suma reda u tocki x2 = 2. Takoder, zakljucujemo da zadani red apsolutno
konvergira u tockama x1 = 0 i x2 = 2. Konacno, podrucje apsolutne konvergencije
reda je segment [0, 2].
Rje
senje. Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u tocki x0 = 3. Iz
f (x) = x2 ,
f (x) = (1)(2)x3 ,
f (x) = (1)(2)(3)x4 ,
zakljucujemo
f (n) (x) = (1)(2)(3) (n)x(n+1) = (1)n n! x(n+1) ,
pa je
(1)n n!
f (n) (3) = (1)n n! 3(n+1) = .
3n+1
Za tocku x0 = 3 formula Taylorovog razvoja funkcije f iz [M1, teorem 6.18] glasi
X f (n) (3)
f (x) = f (3) + (x 3)n ,
n=1
n!
Rje
senje. Zadanu funkciju mozemo zapisati u obliku
1+x 2 + (x 1) 2 1
f (x) = 3
= 3
= 3
= 2 (x 1)3 (x 1)2 .
(1 x) (x 1) (x 1) (x 1)2
Slijedi
f (x) = (2)(3)(x 1)4 (2)(x 1)3 ,
f (x) = (2)(3)(4)(x 1)5 (2)(3)(x 1)4 ,
f (x) = (2)(3)(4)(5)(x 1)6 (2)(3)(4)(x 1)5 ,
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije 207
odakle zakljucujemo
f (n) (x) = (2)(3) [(n + 2)](x 1)(n+3) (2) [(n + 1)](x 1)(n+2)
= (1)n+1 (n + 2)! (x 1)(n+3) (1)n (n + 1)! (x 1)(n+2) ,
pa je
odnosno
X
f (x) = (n + 1)2 xn . (6.11)
n=0
Buduci je 2
an+1 n+2
lim = lim |x| = |x| ,
n an n n + 1
sto zajedno s
1 1 + 13 2
3 9
f = 3 = =
3 4 3 32
1 31 3
daje
4 9 16 25 9
1 + + = .
3 9 27 81 32
208 NIZOVI I REDOVI
f (x) = (1 + 2x)1 2,
f (x) = (1)(1 + 2x)2 22 ,
f (x) = (1)(2)(1 + 2x)3 23 ,
zakljucujemo
pa je
Buduci je
s
p
n1
2n n 2
lim n |an | = lim n
(1) x = lim |x| = 2|x|,
n n n n n n
Cauchyjev kriterij povlaci da dobiveni red konvergira za x 21 , 12 . U tocki
x1 = 12 red glasi
X 1
,
n=1
n
1
pa divergira jer harmonijski red divergira, dok u tocki x2 = 2 konvergira prema
Leibnizovom kriteriju jer se radi o alterniranom redu
X (1)n1
.
n=1
n
Dakle, podrucje konvergencije je 12 , 12 .
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije 209
7 10 (3n + 4) 3n+7
= (1)n n
(5x 4) 3 5n ,
3
pa je n
(n) n 5
f (1) = (1) 7 10 (3n + 4) .
3
Za tocku x0 = 1 formula Taylorovog razvoja funkcije f iz [M1, teorem 6.18] glasi
X f (n) (1)
f (x) = f (1) + (x 1)n ,
n=1
n!
Buduci da je
n+1
n+1 7 10 (3n + 7) 5 n+1
an+1
(1) (x 1)
(n + 1)! 3
lim = lim n
n an n n
7 10 (3n + 4) 5 n
(1) (x 1)
n! 3
3n + 7 5
= lim |x 1| = 5|x 1|,
n+1 3
n
DAlembertov kriterij povlaci da red konvergira za x 54 , 65 .
210 NIZOVI I REDOVI
1 1
f (x) = [ sin(4x + 6)] 4 = cos 4x + 6 + 4,
2 2 2
1 1 2
f (x) = [ cos(4x + 6)] 42 = cos 4x + 6 + 2 4 ,
2 2 2
1 1
f (x) = sin(4x + 6) 43 = cos 4x + 6 + 3 43 ,
2 2 2
pa zakljucujemo
1 n
f (n) (x) = cos 4x + 6 + n 4 ,
2 2
odakle slijedi
(n) 6 1 n n
f = cos + n 4 = cos 22n1 .
4 2 2 2
Rastavljanjem na parne i neparne n-ove, dobivamo da za k N vrijedi
6 6
f (2k) = (1)k 24k1 i f (2k+1) = 0.
4 4
6
Prema [M1, teorem 6.18], Taylorov razvoj funkcije f u tocki x0 = 4 glasi
2k
X
k 24k1 6
f (x) = 1 + (1) x .
(2k)! 4
k=1
2
24 6
= lim x = 0,
k (2k + 1)(2k + 2) 4
zakljucujemo da promatrani red konvergira za sve x R.
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija 211
x4 + 1
(e) f (x) = i x0 = 0,
1 + x + x2 + x3
i konvergira za svaki x R.
(d) Zbog svojstava funkcije ln x, slijedi
1 1
f (x) = ln(x 1)(x + 4) = [f1 (x) + f2 (x)],
2 2
gdje je f1 (x) = ln(x 1), a f2 (x) = ln(x + 4). Odredimo prvo Taylorov razvoj
funkcije f1 oko tocke x0 = 2. Prema formuli (6.15), vrijedi
X (x 2)n
f1 (x) = ln[1 + (x 2)] = (1)n+1 ,
n=1
n
n
x2
X 6 X (1)n+1
= ln 6 + (1)n+1 = ln 6 + n
(x 2)n ,
n=1
n n=1
n 6
x2
za sve x R za koje je 6 h1, 1], odnosno za sve x h4, 8].
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija 213
x4 + 1 2 1 x + 1
f (x) = 2 3
= (x1)+ 2 3
= (x1)+ + .
1+x+x +x 1+x+x +x 1 + x 1 + x2
gdje je
1 1 X
f1 (x) = = = (1)n xn ,
1+x 1 (x) n=0
1 1 X
f2 (x) = = = (1)n x2n ,
1 + x2 1 (x2 ) n=0
1. Zadan je niz
n1
an = .
n+1
Odredite a = lim an , te za = 104 odredite pripadni n .
n
3. Zadan je niz
1
an = 1 + cos n.
n
Odredite sva gomilista niza {an }, inf an , sup an , lim inf an , lim sup an .
4. Zadan je niz
(1 a)n2 + 2n + b
an = .
an2 + n + 1
Odredite konstante a i b takve da je lim an = 2 i a1 = 0.
n
1 1
(b) an = cos n + .
n n
8. Izracunajte limese sljedecih nizova:
n
1 X
(a) an = k,
n2
k=1
n
1 X
(b) an = k2 ,
n3
k=1
n j
1 XX
(c) an = i,
n3 j=1 i=1
X 1
(a) ,
n=1
nsin na
X 1 1
(b) log 1 + .
n=1
n n
" 2 #n2
X 1
(g) 1+ ,
n=1
n
2n
X 1 n+1
(h) .
n=1
2n n2n n
6.31 Zadaci za vjezbu 217
1 2b 3b nb
1+ + 2 + 3 + + n + ,
a a a a
u ovisnosti o parametrima a, b > 0.
X xn
(d) ,
n=1
n 10n
X 3n
(e) (1)n ,
n=1
n (x 5)n
X (x2 + 3x + 2)n
(f) .
n=1
n 2n
1
30. Razvijte u Taylorov red u tocki x0 = 1 funkciju f (x) = ln 4 , odre-
1
+2 3x
dite podrucje konvergencije dobivenog reda i izracunajte sumu reda
1 1 1 1
1 + + .
2 3 4 5
6.32 Rjesenja 219
6.32 Rje
senja
1. a = 1, n = 20000.
2. Gomilista niza su 0 i 3.
3
3. Gomilista niza su -1 i 1, inf an = 2, sup an = , lim inf an = 1, lim sup an =
2
1.
1 8
4. a = , b= .
3 3
5. (a) 3,
(b) +,
(c) e2 ,
(d) e,
1
(e) .
e
1
6. (a) ,
2
(b) 2.
7. (a) 0,
(b) 0.
1
8. (a) ,
2
1
(b) ,
3
1
(c) .
6
2
9. .
3
10. ln 2.
11. c = 6.
1
12. .
6
11
13. .
18
1
14. .
4
1
15. .
3
220 NIZOVI I REDOVI
1 X1
16. (a) an > i divergira red divergira,
n n=1 n
1 X 1
(b) an < i konvergira red konvergira.
n2 n=1 n2
an+1
17. (a) lim = + red divergira,
nan
an+1 1
(b) lim = red konvergira.
n an 2
3
18. (a) lim n
an = red konvergira,
n
(b) lim n an = + red divergira.
n
an+1
19. (a) lim = 0 red konvergira,
n an
an+1
(b) lim = + red divergira,
n an
an+1 2
(c) lim = 2 red konvergira,
n an e
an+1
(d) lim = 0 red konvergira,
n an
(e) lim n an = 0 red konvergira,
n
1
(f) lim n
an = red konvergira,
n e
(g) lim n an = e2 red divergira,
n
1
(h) lim n
an = red konvergira.
n 2
1
20. lim n
an = red konvergira za a > 1, divergira za a < 1.
n a
Za a = 1 je lim an = + pa red divergira.
n
an+1 1
21. (a) lim n 1 = red divergira,
n an 2
an+1 3
(b) lim n 1 = red konvergira.
n an 2
an+1
22. lim n 1 = a red konvergira za a > 1, divergira za a < 1.
n an
1
Za a = 1 je an = pa red divergira.
n+1
n
X X 1
23. (a) |an | = je geometrijski red za q = 12 < 1 red apsolutno
n=0 n=0
2
konvergira red konvergira,
6.32 Rjesenja 221
1 P 1
(b) |an | 2 i n=1 n2 konvergira red apsolutno konvergira red ko-
n
nvergira.
24. Prema Leibnizovom kriteriju redovi konvergiraju.
25. (a) R,
(b) [2, 0],
(c) h1 e, 1 + ei,
(d) [1, 1i,
(e) [10, 10i,
(f) h, 2i [8, +i,
(g) h1, 0i h3, 4i.
26. h1 e, 1 + ei.
2 X
27. (a) = (1)n 2n+1 xn , x 21 , 12 ,
1 + 2x n=0
x2 X
(b) = xn+2 , x h1, 1i,
1 x n=0
x2 + 1 1 1 X n x
n
(c) = x+5 (1) n+1 , x h2, 2i,
2+x 2 4 n=2
2
" #
n+1
7 X 3
(d) = 2n+1 xn , x 21 , 12
(3x + 2)(2x 1) n=0 2
1 X
28. (a) = 2n (x 1)n , x 12 , 32 ,
3 2x n=0
X 2n (x 3)n
(b) e2x6 = , x R,
n=0
n!
1X (x 2)n
(c) ln x 1 = (1)n+1 , x h1, 3],
2 n=1 n
2+x X (x + 1)n
(d) ln = (1)n+1 (1 2n ) , x 23 , 12 ,
3 + 2x n=1 n
X 22n 2n
(e) sin 2x = (1)n x , x R.
2 n=0
(2n)! 2
X 1
29. = e.
n=0
2n n!
1 3 X (1)n n
X (1)n1
30. ln 4 = 4 ln + 4 (x + 1) , x h6, 4], = ln 2.
1 5 n 5n n
3x + 2 n=1 n=1
222 NIZOVI I REDOVI
A.
DA/NE KVIZ
2. [ (A B) = ] [ (A) = (B) = ].
3. Implikaciju oznacavamo s .
4. [ (A B) = ] [ (A) = (B) = ].
5. [ (A B) = ] [ (A) = (B) = ].
6. A je brzi od B je predikat.
7. [(!x Z) x2 = 4] = .
26. h (g f ) = (h g) f .
27. h f = f h.
28. Kompozicija funkcija je asocijativna.
45. Skup prirodnih brojeva i skup parnih brojeva imaju jednako mnogo eleme-
nata.
46. Skup prirodnih brojeva je jedini skup koji zadovoljava Peanove aksiome.
n(n + 1)
47. 1 + 2 + 3 + + (n 1) + n = , n N.
2
48. Skup prirodnih brojeva je diskretan.
57. Q = Z N.
69. i34 = 1.
70. i127 = 1.
71. i93 = i6 .
z z| = |z|2 .
79. |
80. |
z | < |z|.
81. |
z z| = |z|.
82. 1 3i = 2 cos i sin .
3 3
7 7 7 3 7 3
83. 7 cos + i sin = i.
6 6 2 2
84. Skup {z C : |z z0 | = r} je kruznica radijusa r oko tocke z0 .
Rje
senja
1. Ako su grafovi dvije linearne jednadzbe paralelni, tada pripadni sustav ima
jedinstveno rjesenje.
2. Ako je matrica A tipa 3 4, a B tipa 4 3, tada je matrica A + B tipa 3 3.
4. Ako je matrica
P A tipa m k i B tipa k n, tada su elementi matrice C = AB
dani s cij = kl=1 ail blj .
5. Ako je matrica A tipa m k i B tipa k n, tada su elementi matrice C = AB
dani s cij = ai1 b1j + ai2 b2j + + aik bkj .
6. Mnozenje matrica je asocijativno.
14. (AB)T = AT B T .
T 1 1 1
1 1 1 1 1 1
15. = 2 1 1 1 .
1 1 1 1 1 1
1 1 1
1 2 3 1 2 1 2 3
16. 1 2 3 3 4 = 1 1 2 + 2 3 4 + 3 5 6 .
1 2 3 5 6 1 2 3
230 DA/NE KVIZ
a b
17. = a b + c d .
c d
7
1 1 1 7
18. = .
0 1 0 1
3
a 0 a3 0
19. = .
b a 3a2 b a3
20.
Prosirena matrica sustava x + y + z = 1, x = y, y = 1 + z glasi
1 1 1 1
1 1 0 0.
0 1 1 1
24. Trokutasti oblik prosirene matrice sustava uvijek ima 1 u drugom stupcu
drugog retka.
25. U nekim slucajevima trokutasti oblik prosirene matrice sustava ima 2 u gor-
njem lijevom uglu.
26. Ako su svi dijagonalni elementi kvadratne gornje trokutaste matrice U
razliciti od nule, tada sustav U x = b ima jedinstveno rjesenje.
8 0 0 1
27. Sustav cija prosirena matrica glasi 0 0 2 ima jedinstveno rjesenje
0 0 1
za 6= 0.
1 1 2 1
28. Za rjesenje sustava Ax = b, cija prosirena matrica glasi 0 2 3 2 ,
0 0 1
vrijedi x2 = 1 32 .
33. Rjesenje sustava linearnih jednadzbi se ne mijenja ako neki redak prosirene
matrice sustava pomnozimo s nulom.
1 2 1 5 1 2 1 5
34. Sustavi 2 1 2 3 i 8 4 8 12 imaju isto rjesenje.
1 1 0 0 1 1 0 0
35. Priblizan broj racunskih operacija potreban za Gaussovu eliminaciju matrice
n n je 23 n4 .
36. Pivotiranje je zamjena redaka ili stupaca.
37. Sve elementarne operacije na retcima prosirene matrice sustava mozemo pro-
vesti mnozenjem s elementarnim matricama transformacija.
38. Sve elementarne matrice transformacija su regularne.
a 1
39. Vektori b i b su linearno nezavisni za sve kombinacije parametara
c d
a, b, c, d.
40. Vektori 1 i 2 su linearno zavisni.
1 2
41. Vektori 2 i 0 su linearno nezavisni.
3 1
1 1 1 2
42. Vektori 2, 4 , 2 i 0 su linearno nezavisni.
3 1 6 1
1 1 1
43. Vektori 2, i 0 su linearno zavisni za = 4.
0 1 1
44. Rang matrice je uvijek manji ili jednak od broja stupaca.
1 1
45. rang(0 2 1 ) < 3 za = 3.
2 0 1
46. Neki sustavi od tri jednadzbe i tri nepoznanice imaju tocno dva rjesenja.
47. Sustav koji ima samo jednu jednadzbu uvijek ima rjesenje.
48. Ako trokutasti oblik prosirene matrice sustava ima nul-redak, tada sustav
ima beskonacno rjesenja.
49. Sustav x + y + z = 1, x = y, y = z, y = 1 nema rjesenja.
50. Sustav od tri jednadzbe i pet nepoznanica moze imati jedinstveno rjesenje.
51. Sustav od pet jednadzbi i tri nepoznanice moze imati jedinstveno rjesenje.
232 DA/NE KVIZ
1 2 3 2
52. Sustav uvijek ima dvoparametarsko rjesenje.
1 3 4
Rje
senja
13. |2 i 3 j + 4 k| = 29.
14. |2 i 3 j + 4 k| = 4 9 + 16 = 11.
a
15. Jedinicni vektor vektora a 6= 0 je vektor a0 = .
|a|
16. Jedinicni vektor vektora a 6= 0 ima duljinu jedan, a kolinearan je vektoru a
i ima istu orijentaciju.
17. Nul-vektor nema jedinicni vektor.
3 2 5
18. Ako je a = 3 i + 2 j + 5 k, tada je a0 = i + j + k.
38 38 38
1 1 1
19. Ako je a = i j k, tada je a0 = a.
2 6 3
20. Prikloni kutovi su kutovi koje vektor zatvara s vektorima i, j i k.
4 3 5
21. Kosinusi smjerova vektora 4 i + 3 j 5 k su , , .
50 50 50
22. Vektori a1 , a2 , , ak su linearno nezavisni ako
1 a1 + 2 a2 + + k ak = 0
1 = 2 = = k = 0.
A.3 Vektorska algebra i analiticka geometrija 237
x y3 z
72. Jednadzba y-osi glasi = = .
0 2 0
73. Kanonska jednadzba pravca kroz tocku T = (1, 2, 3) s vektorom smjera
x1 y+2 z3
2 i 3 j + 7 k glasi = = .
2 3 7
x1 y
74. Jednadzba pravca kroz tocke A = (1, 0, 2) i B = (3, 4, 5) glasi = =
2 4
z2
.
3
75. Jednadzba pravca kroz tocke A = (6, 3, 2) i B = (3, 4, 5) glasi x =
6 9t, y = 3 7t, z = 2 + 7t, t R.
76. Jednadzba pravca koji je presjek ravnina x + y + 1 = 0 i y + z + 1 = 0 glasi
x y1 z
= = .
1 1 1
x4 y3 z2 x5 y1 z+1
77. Pravci = = i = = su jednaki.
1 2 3 2 4 6
78. Jednadzba ravnine kroz tocku T = (1, 3, 2) s normalom n = {1, 2, 1} glasi
(x + 1) + 3(y 2) 2(z 1) = 0.
79. Jednad zba ravnine kroz to
cke A = (1, 1, 1), B = (3, 1, 2) i C = (4, 5, 6)
x 1 y + 1 z 1
glasi 2 0 1 = 0.
3 6 5
80. Jednadzba ravnine kroz tocke A = (1, 0, 0), B = (0, 3, 0) i C = (0, 0, 2) glasi
x y z
= = .
1 3 2
x y1 z x3 y1 z8
81. Za kut izmedu pravaca = = i = = vrijedi
1 1 1 2 2 1
1
cos = .
3 3
82. Tocka A = (1, 0, 6) je projekcija tocke B = (1, 1, 1) na ravninu y z + 3 = 0.
83. Tocka T = (2, 1, 0) lezi na pravcu kroz tocke A = (1, 0, 1) i B = (1, 2, 1).
Rje
senja
x 2 1 0 1 2
1. Ako je funkcija zadana tablicom , onda
y = f (x) 0 2 1 2.5 4
linearnom interpolacijom dobijamo f (0.5) = 0.5.
2. Domena funkcije eksplicitno zadane formulom y = f (x) je skup D svih vri-
jednosti nezavisne varijable x za koje izraz f (x) ima smisla.
x3 2
3. Domena funkcije eksplicitno zadane formulom y = je skup D = { 2 +
2 cos x
k : k Z}.
4. Formulom F (x, y) = 0 uvijek je odredena tocno jedna eksplicitno zadana
funkcija y = f (x).
5. Kod funkcija zadanih formulom F (x, y) = 0 jednoj vrijednosti varijable x
moze odgovarati vise vrijednosti varijable y.
6. Tocka (0, 3) pripada krivulji implicitno zadanoj s x + arcsin(xy) = 0.
7. Krivulja zadana implicitno s x3 + y 3 3xy = 0 ima parametarske jednadzbe
3t2 3t
x= 3 , y= 3 , t R \ {0}.
t +1 t +1
8. Kruznica (x + 1)2 + y 2 4 = 0 ima parametarske jednadzbe x = 1 +
2 cos t, y = 2 sin t, t [, ].
9. Kruznica (x + 1)2 + y 2 4 = 0 ima parametarske jednadzbe x = 2 cos t, y =
2 sin t, t [0, 2].
10. Elipsa 4x2 + y 2 4y = 0 ima parametarske jednadzbe x = cos t, y = 2(1 +
sin t), t [, ].
11. Parametarske jednadzbe cikloide glase x = r(tsin t), y = r(1cos t), t R.
12. Funkcija f je omedena ako postoji broj m takav da je |f (x)| m za svaki
x D.
13. Funkcija f je omedena ako za svaki x D postoji broj m takav da je |f (x)|
m.
14. Funkcija f je neomedena ako za svaki m > 0 postoji x D takav da je
|f (x)| m.
15. Funkcija f je neparna ako je f (x) neparan broj za svaki x D.
16. Ako su f i g parne funkcije, onda su i f + g i f g parne funkcije.
17. Ako su f i g neparne funkcije, onda su i f g i f /g neparne funkcije.
18. Ako su f i g parne funkcije i ako je definirana kompozicija g f , onda je i
g f parna funkcija.
19. Funkcija f je periodicna ako postoji broj P 6= 0 takav da za svaki x D
vrijedi f (P x) = f (x).
A.4 Funkcije realne varijable 243
20. Ako je broj P 6= 0 period funkcije f , onda je i broj P/2 period funkcije f .
22. Ako funkcije f i g imaju limese u tocki x0 , onda vrijedi lim (f g)(x) =
xx0
lim f (x) lim g(x).
xx0 xx0
23. Ako barem jedna od funkcija f i g nema limes u tocki x0 , onda ne postoji ni
lim (f g)(x).
xx0
24. Ako funkcija f ima lijevi i desni limes u tocki x0 , onda postoji i lim f (x).
xx0
26. Ako je lim f (x) = lim f (x), onda je funkcija f neprekidna u tocki
xx0 0 xx0 +0
x0 D.
27. Funkcija f je neprekidna u tocki x0 D ako je lim f (x) = f (x0 ).
xx0
28. Ako je lim f (x) = lim f (x) = f (x0 ), onda je funkcija f neprekidna u
xx0 0 xx0 +0
tocki x0 D.
29. Funkcija f ima prekid druge vrste u u tocki x0 ako je barem jedan od limesa
lim f (x) i lim f (x) ili beskonacan ili ne postoji.
xx0 0 xx0 +0
2x2 x 1
30. lim = +.
1
x 2 0 4x2 1
2x2 x 1 1
31. Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u tocki .
4x2 1 2
2x2 x 1 3
32. lim = .
x10 |x2 1| 2
2x2 x 1
33. Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u tocki x0 = 1.
|x2 1|
2x2 x 1
34. Funkcija f (x) = ima prekid druge vrste u tocki x0 = 1.
|x2 1|
x+11 1
35. lim = .
x00 x x2 2
x+11
36. lim ne postoji.
x10 x x2
x+11
37. Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u tocki x0 = 0.
x x2
244 DA/NE KVIZ
sin(1 2x) 1
38. lim1 = .
x 2 4x2 1 2
sin(1 2x) 1
39. Funkcija f (x) = 2
ima uklonjiv prekid u tocki .
4x 1 2
1 cos 3x 9
40. lim = .
x0 x2 2
2x2 + x 1 1
41. Funkcija f (x) = 2
ima horizontalnu asimptotu y = u lijevom i
4x 1 2
desnom kraju.
1 2x2 + x 1
42. Pravac x = je vertikalna asimptota funkcije f (x) = .
2 4x2 1
x2 + x
43. Pravac x = 1 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = .
|x2 1|
x2 + x
44. Pravac y = 1 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = .
|x2 1|
x2 + x
45. Pravac y = x + 1 je kosa asimptota funkcije f (x) = .
|x2 1|
1 cos 3x
46. Funkcija f (x) = nema vertikalnih asimptota.
x2
p
47. Funkcija f (x) = x2 + 1 x nema vertikalnih asimptota.
p
48. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = x2 + 1x u lijevom
i u desnom kraju.
p
49. Pravac y = 2x je kosa asimptota funkcije f (x) = x2 + 1 x u lijevom
kraju.
50. Pravac y = x je kosa asimptota funkcije f (x) = xex u lijevom kraju.
51. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = xex .
1
52. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota zdesna funkcije f (x) = xe x .
1
53. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = xe x u lijevom i u
desnom kraju.
1
54. Pravac y = x 1 je kosa asimptota funkcije f (x) = xe x u lijevom i u
desnom kraju.
2x 1
55. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = ln u lijevom
2x + 1
i u desnom kraju.
1 2x 1
56. Pravac x = je vertikalna asimptota funkcije f (x) = ln slijeva i
2 2x + 1
zdesna.
A.4 Funkcije realne varijable 245
57. Ako je n N neparan, tada je funkcija f (x) = n x definirana za sve x R.
58. Funkcija f (x) = n x, n N je parna ako je n paran i neparna ako je n
neparan broj.
59. Ako je k Z neparan cijeli broj, onda je funkcija f (x) = xk neparna.
60. Za svaki cijeli broj k Z \ {0} funkcija f (x) = xk je neomedena.
61. Funkcija f (x) = xk , k Z \ {0} je omedena ako je k paran i neomedena ako
je k neparan broj.
62. Za svaki cijeli broj k Z\{0} pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije
f (x) = xk .
Rje
senja
18. Ako za funkciju y = f (x) postoji inverzna funkcija x = f 1 (y) te ako su obje
1
derivabilne i f 1 (y) 6= 0, onda vrijedi f (x) = 1 .
(f ) (y)
(1)n1 (n 1)!
30. Ako je f (x) = ln(1 + 2x), onda je f (n) (x) = za sve n N.
(1 + 2x)n
1 n!
31. Ako je f (x) = , onda je f (n) (x) = za sve n N.
1x (1 x)n+1
n
32. Ako je f (x) = sin 2x, onda je f (n) (x) = 2n sin 2x + za sve n N.
2
33. Ako je f (x) = e3x , onda je f (n) (x) = (3)n e3x za sve n N.
34. Ako funkcija f poprima u tocki c (a, b) D svoju najmanju ili najvecu
vrijednost na (a, b), onda f nije derivabilna u c.
35. Ako funkcija f poprima u tocki c (a, b) D svoju najmanju ili najvecu
vrijednost na (a, b) i ako je f derivabilna u c, onda je f (c) = 0.
250 DA/NE KVIZ
3 ln x 2 ln2 x
49. lim = 0.
x+ x
lnk x
50. Za svaki k Z vrijedi lim = 0.
x+ x
51. lim xx = 1.
x0+0
x 2
57. lim (2 x)tg 2 = e .
x10
58. Derivabilna funkcija f je rastuca na intervalu (a, b) ako i samo ako je f (x) 0
za sve x (a, b).
66. Funkcija f ima globalni maksimum f (c) u tocki c D ako je f (x) f (c) za
sve x D.
67. Tocka c D je kriticna tocka neprekidne funkcije f ako f (c) ili ne postoji
ili je f (c) = 0.
68. Ako neprekidna funkcija f ima lokalni ekstrem u tocki c D, onda je f (c) =
0.
69. Ako dvaput derivabilna funkcija f ima lokalni minimum u tocki c D, onda
je f (c) = 0 i f (c) > 0.
p
3
76. Funkcija f (x) = 3x2 x3 ima lokalne ekstreme u tockama c = 0, c = 2 i
c = 3.
1
77. Funkcija f (x) = (x 2)e x u tocki c = 2 ima lokalni minimum, a u tocki
c = 1 ima lokalni maksimum.
p
78. Funkcija f (x) = x x2 + 1 nema niti tocaka lokalnih ekstrema niti tocaka
globalnih ekstrema.
79. Funkcija f je konkavna na intervalu (a, b) D ako za bilo koje tocke x1 , x2
(a, b), x1 6= x2 vrijedi: f (tx1 + (1 t)x2 ) tf (x1 ) + (1 t)f (x2 ) za barem
jedan t (0, 1).
80. Ako za dvaput derivabilnu funkciju f vrijedi f (x) 0 za sve x (a, b),
onda je f strogo konveksna na intervalu (a, b) D.
81. Ako derivabilna funkcija f ima infleksiju u tocki c D, onda je f (c) = 0.
82. Dvaput derivabilna funkcija f ima infleksiju u tocki c D ako i samo ako je
f (c) = 0.
91. Ako je x0 tocka prekida prve vrste funkcije f , onda je pravac x = x0 vertikalna
asimptota krivulje y = f (x).
92. Ako je x0 tocka prekida druge vrste funkcije f , onda je pravac x = x0 verti-
kalna asimptota krivulje y = f (x).
93. Ako je lim f (x) = + ili lim f (x) = , onda krivulja y = f (x) nema
x+ x+
horizontalnu asimptotu u desnom kraju, ali zato ima kosu asimptotu.
f (x)
94. Ako postoje lim = k 6= 0 i lim [f (x) kx] = +, onda je pravac
x+ x x+
y = kx kosa asimptota krivulja y = f (x) u desnom kraju.
95. Krivulja y = f (x) moze imati i horizontalnu i kosu asimptotu.
A.5 Derivacije i primjene 253
Rje
senja
71. Ako je red apsolutno konvergentan, tada clanove mozemo zbrajati u bilo
kojem poretku.
P cos n
72. Red je apsolutno konvergentan.
n2
73. Alternirani harmonijski red konvergira po Leibnizovom kriteriju.
1 1 1 1 1 1
74. 1 2 + 3 4 + 5 6 + 7 = ln 2.
75. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn1 je definiran na citavom skupu R.
76. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn1 konvergira na citavom skupu R.
258 DA/NE KVIZ
77. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn1 konvergira uniformno za x (1, 1].
78. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn1 konvergira prema nul-funkciji za
x (1, 1).
79. Ako niz neprekidnih funkcija konvergira uniformno, tada je limes takoder
neprekidna funkcija.
80. Niz funkcija fn (x) = sinnnx konvergira prema nul-funkciji na citavom skupu
R.
P
81. Red funkcijaP fn konvergira po tockama prema funkciji f na skupu D ako
red brojeva fn (x) konvergira prema f (x) za x D.
P
82. P
Red funkcija fn konvergira apsolutno na skupu D ako red brojeva
|fn (x)| konvergira za x D.
P
83. Red funkcija fn konvergira uniformno na skupu D ako niz parcijalnih suma
konvergira uniformno na skupu D.
P n1
84. Geometrijski red funkcija x konvergira na skupu (2, 2).
1
85. 1 + x + x2 + x3 + x4 + = 1x , x (1, 1].
1
86. 1 + x + x2 + x3 + x4 + = 1x , x (1, 1).
P
87. Red funkcija n=0 fn , gdje je fn (x) = an xn , jos se zove i red potencija.
P |an+1 |
88. Radijus konvergencije reda potencija n=0 an xn je broj = lim sup .
|an |
89. Ako je radijus konvergencije reda potencija, tada red konvergira na skupu
R \ [, ].
90. Ako je radijus konvergencije reda potencija, tada red divergira na skupu
R \ [, ].
P1 n
91. Radijus konvergencije reda potencija n x jednak je nula.
x x3 x5 x7
95. sin x = + + , x R.
1! 3! 5! 7!
A.6 Nizovi i redovi 259
X x2n1
96. sin x = (1)n+1 , x R.
(2n 1)!
x2 x4 x6
97. cos x = 1 + + , x R.
2! 4! 6!
x x2 x3 x4
98. ex = 1 + + + + + , x R.
1! 2! 3! 4!
x x2 x3 x4
99. ex = 1 + + + + + , x R.
1 2 3 4
X 1
100. e = 1 + .
n=1
n!
260 DA/NE KVIZ
Rje
senja