MAtematika I FESB Vjezbe PDF

Ivan Slapni
car
Josipa Bari
c
Marina Nin
cevi
c
MATEMATIKA 1
Zbirka zadataka
http://www.fesb.hr/mat1
ili
Sveuc ste u Splitu
Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
Split, veljaca 2008.

Sadr
zaj
Popis slika xiii
Predgovor xv
1. OSNOVE MATEMATIKE 1
1.1 Nejednadzbe s apsolutnom vrijednoscu . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.2 Dokazivanje jednakosti matematickom indukcijom . . . . . . . . . . 3
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomocu matematicke indukcije . . . . . . . 4
1.4 Binomni poucak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . . . . 6
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.9 Modul kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.16 Jednadzbe u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1.17 Kompleksna ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.18 Sustav jednadzbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . 17
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . 19
v
1.20 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.21 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2. LINEARNA ALGEBRA 29
2.1 Osnovne operacije s matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.2 Mnozenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.3 Matricni polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.4 Komutativnost matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.5 Potenciranje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.6 Sustav linearnih jednadzbi bez rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.7 Sustav linearnih jednadzbi s jedinstvenim rjesenjem . . . . . . . . . . 34
2.8 Sustav linearnih jednadzbi s beskonacno rjesenja . . . . . . . . . . . 36
2.9 Homogeni sustav linearnih jednadzbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.10 Sustav linearnih jednadzbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . 39
2.11 Homogeni sustav jednadzbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . 42
2.12 Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.13 Rang matrice ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.14 Sarrusovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.15 Laplaceov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.16 Svojstva determinanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.17 Racunanje determinante svodenjem na trokutasti oblik . . . . . . . . 47
2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . . . . 48
2.19 Racunanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik . 49
2.20 Regularna matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2.21 Racunanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom metodom . . . . . . 50
2.22 Racunanje inverzne matrice pomocu determinanti . . . . . . . . . . . 51
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.24 Cramerovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.25 Matricna jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
2.26 Jednadzba s kvadratnim matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.27 Rjesavanje matricne jednadzbe invertiranjem . . . . . . . . . . . . . 55
2.28 Rastav matrice na simetricni i antisimetricni dio . . . . . . . . . . . 57
2.29 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
vi
2.30 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

3. VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITICKA GEOMETRIJA 65
3.1 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.2 Vektorska projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.3 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.4 Linearna kombinacija vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3.5 Povrsina i visina trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.6 Povrsina paralelograma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.7 Povrsina i duljina dijagonala romba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.8 Mjesoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.9 Volumen paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.10 Visina paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.11 Volumen tetraedra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.12 Jednadzba ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.13 Pramen ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
3.14 Okomite ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.15 Jednadzba pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.16 Okomiti pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.17 Ravnina paralelna pravcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.18 Sjeciste pravca i ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.19 Sjeciste dvaju pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.20 Ortogonalna projekcija tocke na pravac . . . . . . . . . . . . . . . . 80
3.21 Ortogonalna projekcija tocke na ravninu . . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.23 Udaljenost tocaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.24 Udaljenost ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.25 Udaljenost pravca od ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.26 Udaljenost tocke od pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.29 Sjeciste simetrale kuta i simetrale stranice . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.30 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
vii
3.31 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
4. FUNKCIJE REALNE VARIJABLE 93

4.1 Podrucje definicije funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
4.2 Podrucje definicije sume i razlike funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 95
4.3 Graf opce sinusoide . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.4 Kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.5 Nejednadzba s kompozicijom funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
4.6 Inverzna funkcija i podrucje definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
4.8 Limes slijeva i zdesna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.9 Limes oblika / u beskonacnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.11 Limes racionalne funkcije oblika . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.12 Limes iracionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika . . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.14 Primjena lim(sin x)/x kada x 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
4.15 Primjena lim(sin x)/x kada x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
4.16 Limes oblika a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.17 Primjena limesa koji daju broj e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.18 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
4.19 Vrste prekida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.20 Asimptote racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
4.21 Asimptote iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom . . . . . . . . . . . . 116
4.23 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
4.24 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
5. DERIVACIJE I PRIMJENE 127

5.1 Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
5.3 Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
viii
5.5 Derivacije viseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 135
5.7 Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.8 Tangenta na parametarski zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.9 Kut izmedu tangenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
5.10 LHospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.11 Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . 143
5.13 Lokalni ekstremi i siljci funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . . . . 145
5.15 Tocke infleksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.16 Tocke infleksije i intervali zakrivljenosti . . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.17 Geometrijski ekstrem I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.18 Geometrijski ekstrem II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.19 Geometrijski ekstrem III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.20 Geometrijski ekstrem IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.21 Tok funkcije I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
5.22 Tok funkcije II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.23 Tok funkcije III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
5.24 Tok funkcije IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
5.25 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
5.26 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
6. NIZOVI I REDOVI 179

6.1 Limes niza po definiciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
6.2 Gomiliste niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza . . . . . . . . . . . . . . . 181
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
6.5 Limes uklijestenog niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
6.6 Limes produkta nul-niza i omedenog niza . . . . . . . . . . . . . . . 186
6.7 Limesi nizova sa sumama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
6.8 Limesi nizova s produktima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
6.9 Limes niza s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
ix
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . . . . 189
6.11 Konvergencija i suma reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
6.12 Suma reda s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . . . . 192
6.14 Nuzan uvjet konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
6.17 DAlembertov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.19 Raabeov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
6.20 Apsolutna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove . . . . . . . . . 199
6.22 Odredivanje podrucja konvergencije DAlembertovim kriterijem . . . 201
6.23 Odredivanje podrucja konvergencije Cauchyjevim kriterijem . . . . . 202
6.24 Podrucje apsolutne konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 206
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 208
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 210
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija . . . . . . . 211
6.31 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
6.32 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
A. DA/NE KVIZ 223

A.1 Osnove matematike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
A.2 Linearna algebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
A.3 Vektorska algebra i analiticka geometrija . . . . . . . . . . . . . . . . 236
A.4 Funkcije realne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242
A.5 Derivacije i primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
A.6 Nizovi i redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
x
Popis slika
1.1 Graf parabola y = x2 2x i y = 2x2 x 3. . . . . . . . . . . . . . 3

2 2 2
1.2 Slika skupa {(x, y) R : x + (y 1) 1, y x + 1}. . . . . . . . 15

1.3 Slika skupa {(x, y) R2 : 4 < x2 + y 2 < 9} {z C : 3 arg z }. 16
2
x
1.4 Slika skupa {(x, y) R2 : y < 4 1}. . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2 2 2
1.5 Slika skupa {(x, y) R : (x 1) + y 1, y 3x 1}. . . . . . . . 18
1.6 Rjesenje nejednadzbe (1.12). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.7 Rjesenje nejednadzbe (1.13). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.8 Presjek skupova prikazanih na slikama 1.6 i 1.7. . . . . . . . . . . . . 22
1.9 Slika skupa {(x, y) R2 : x2 + (y 1)2 < 1, (x 1)2 + y 2 1}. . . . 26
2
y
1.10 Slika skupa {(x, y) R2 : x 1 }. . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
4
1.11 Slika skupa {(x, y) R2 : y x + 1}. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2 2
1.12 Slika skupa {(x, y) R2 : x + 12 + y 12 12 i y x + 2}. 28
4.1 Sinusoida f1 (x) = sin 2x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98

4.2 Sinusoida f2 (x) = sin 2x 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

4.3 Sinusoida f (x) = 21 sin 2x 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
2
x
4.4 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
x2 4
x2 + 2x
4.5 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
x2

4.6 Graf funkcije f (x) = 4x2 + x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

4.7 Graf funkcije f (x) = 4x2 + x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

4.8 Graf funkcije f (x) = 2 sin 21 x 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

4.9 Graf funkcije f (x) = 2 cos 3x + 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
xi
4.10 Graf funkcije f (x) = cos2 x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
1
4.11 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
x2 1
x2 + 2x 3
4.12 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
x+5
2x2 + 9x + 7
4.13 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
3(x + 4)
x
4.14 Graf funkcije f (x) = e1/x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
2x + 3
5.1 Presjek kruznog stosca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

5.2 Presjek kanala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.3 Pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.4 Trokut omedjen tangentom i koordinatnim osima . . . . . . . . . . . 152
2
5.5 Graf funkcije f (x) = x2 + . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
x

5.6 Graf funkcije f (x) = 1 x2 ex . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
ln 2x
5.7 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
x
5.8 Graf funkcije f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x). . . . . . . . . . . . . . . . . 162
x1
5.9 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
x+2
2
5.10 Graf funkcije f (x) = x + 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
x
7
5.11 Graf funkcije f (x) = 2 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
x +3
2x3
5.12 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
x24
1 1
5.13 Grafovi funkcija g(x) = e x ex i f (x) = |e x ex|. . . . . . . . . . . 174
1 + ln x
5.14 Graf funkcije f (x) = x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
1 ln x
x2 1
5.15 Graf funkcije f (x) = e x2 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175

2
5.16 Graf funkcije f (x) = ln 1 + 2 . . . . . . . . . . . . . . . . 176
x +x2

1
5.17 Graf funkcije f (x) = x 2 ln 1 .. . . . . . . . . . . . . . . . . 177
x

x2 3x 4
5.18 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
2x + 4
xii
1
5.19 Graf funkcije f (x) = x x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
xiii
Predgovor
Ova zbirka namijenjena je studentima tehnickih i prirodnih znanosti, a u prvom redu

studentima Sveucilista u Splitu, Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
(FESB). U zbirci je izlozeno gradivo kolegija Matematika 1 po sadrzaju koji se
predaje na FESB-u. Zbirka sadrzi 153 potpuno rijesena zadatka iz poglavlja Osnove
matematike, Linearna algebra, Vektorska algebra i analiticka geometrija, Funkcije
realne varijable, Derivacije i primjene te Nizovi i redovi. Slican sadrzaj nalazi se u
vecini istoimenih kolegija koji se predaju na tehnickim i prirodoslovnim fakultetima.
Zbirka prati gradivo i nacin izlaganja udzbenika Sveucilista u Splitu: I. Slapnicar,
Matematika 1, Sveuciliste u Splitu, FESB, Split, 2002., te se rjesenja zadataka, radi
lakseg pracenja i razumijevanja, referenciraju na odgovarajuce djelove udzbenika.
Pored potpuno rijesenih zadataka, zbirka sadrzi i 166 zadataka za vjezbu s rjesenjima.
Posebnost zbirke je u tome sto svaki zadatak ima naslov iz kojeg se vidi sto student
treba nauciti. Druga posebnost zbirke je dodatak u kojem se nalazi DA/NE kviz
sa sto pitanja razlicite tezine iz svakog poglavlja, takoder s rjesenjima.
Buduci se radi o standardnom sadrzaju, nije citirana posebna literatura. Spomenut
cemo samo neke od knjiga koje su utjecale na sadrzaj:
B. P. Demidovic, Zadaci i rijeseni primjeri iz vise matematike, Tehnicka knjiga,
Zagreb, 1978.

P. Javor, Matematicka analiza, Zbirka zadataka, Skolska knjiga, Zagreb, 1989.

V. Devide, Rijeseni zadaci iz vise matematike, svezak I i II, Skolska knjiga, Zagreb,
1992.
B. Apsen, Rijeseni zadaci vise matematike, prvi dio, Tehnicka knjiga, Zagreb, 1982.
U izradi zbirke koristena su iskustva i zabiljeske bivsih i sadasnjih nastavnika ma-
tematike na FESB-u pa im ovom prilikom iskazujemo svoju zahvalnost. Posebno
zahvaljujemo kolegama Marku Matici i Sasi Kresicu-Juricu na pomoci pri pripremi
djelova zbirke te Neveni Jakovcevic Stor, Ivancici Mirosevic, Ireni Dolonga, Ratki

Radovic, Vanji Zupanovi c i Ivanu Bilobrku, na pazljivom citanju teksta i ispravcima
pogresaka.
U Splitu, veljace 2008.
Autori
xv
1.
OSNOVE MATEMATIKE
1.1 Nejednadzbe s apsolutnom vrijednoscu . . . . . . . . . . . . . . 2

1.2 Dokazivanje jednakosti matematickom indukcijom . . . . . . . 3
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomocu matematicke indukcije . . . . 4
1.4 Binomni poucak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . 6
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . 6
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.9 Modul kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . 8
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.16 Jednadzbe u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . 12
1.17 Kompleksna ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.18 Sustav jednadzbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . 17
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . 19
1.20 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.21 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2 OSNOVE MATEMATIKE
1.1 Nejednad
zbe s apsolutnom vrijedno
s
cu
Rijesite sljedece nejednadzbe:
(a) |x 1| < |x + 1|,

(b) |x2 2x| 3 x x2 .
Rje
senje.
(a) Buduci da su obje strane zadane nejednadzbe pozitivne, smijemo kvadrirati.

Time dobivamo sljedecu nejednadzbu
(x 1)2 < (x + 1)2 ,
odnosno
x2 2x + 1 < x2 + 2x + 1,
odakle slijedi
4x > 0,
pa nejednadzbu zadovoljava svaki pozitivni realni broj. Dakle, rjesenje je skup
h0, i.
(b) Desna strana nejednadzbe moze biti i pozitivna i negativna pa ne smijemo

kvadrirati. Stoga promatrajmo dva slucaja ovisno o predznaku izraza koji se
nalazi unutar apsolutnih zagrada:
Slucaj 1. Pretpostavimo da vrijedi
x2 2x 0. (1.1)
Tada je
|x2 2x| = x2 2x,
pa u ovom slucaju zadana nejednadzba glasi
x2 2x 3 x x2 ,
odnosno
2x2 x 3 0. (1.2)
Rjesenje ovog slucaja je presjek rjesenja kvadratnih nejednadzbi (1.1) i (1.2).

Iz grafa parabole y = x2 2x slijedi da je rjesenje nejednadzbe (1.1) skup
h, 0] [2, +i, a iz grafa parabole y = 2x2 x 3 (vidi sliku 1.1) slijedi da
je rjesenje nejednadzbe (1.2) segment [1, 23 ]. Dakle, rjesenje prvog slucaja je
presjek dobivenih skupova, odnosno segment [1, 0].
Slucaj 2. Pretpostavimo sada da vrijedi
x2 2x < 0. (1.3)
1.2 Dokazivanje jednakosti matematickom indukcijom 3
y=x2 -2x y=2x2 -x-3
-2 2 3
-1
2
-2
-3
Slika 1.1: Graf parabola y = x2 2x i y = 2x2 x 3.
Tada je
|x2 2x| = (x2 2x),
pa u ovom slucaju zadana nejednadzba glasi
(x2 2x) 3 x x2 ,
odnosno
x 1. (1.4)
Buduci da je rjesenje nejednadzbe (1.3) interval h0, 2i (vidi sliku 1.1), a nejed-
nadzbe (1.4) skup h, 1], rjesenje drugog slucaja je njihov presjek h0, 1].
Ukupno rjesenje je unija rjesenja prvog i drugog slucaja, odnosno
[1, 0] h0, 1] = [1, 1].
1.2 Dokazivanje jednakosti matemati

ckom indukcijom
Dokazite matematickom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi
an+1 1
1 + a + a2 + . . . + an = , a 6= 1, (1.5)
a1
n(n + 1)(2n + 1)
1 + 2 2 + 3 2 + 4 2 + n2 = . (1.6)
6
Rjesenje. Neka je M skup svih prirodnih brojeva n za koje vrijedi jednakost (1.5).
Zelimo dokazati da je M = N. Jednakost ocigledno vrijedi za n = 1 pa je time

zadovoljena baza indukcije. Sada pretpostavimo da jednakost (1.5) vrijedi za sve
k = 1, 2, . . . , n. Trebamo pokazati da tada vrijedi i za k = n + 1. Iskoristimo
pretpostavku da jednakost (1.5) vrijedi za k = n. Tada je
an+1 1 an+2 1
1 + a + a2 + . . . + an + an+1 = + an+1 = , (1.7)
a1 a1
4 OSNOVE MATEMATIKE
sto pokazuje da jednakost (1.5) vrijedi za k = n + 1. Time je ispunjen korak

indukcije. Buduci da je n proizvoljan, princip matematicke indukcije P4 iz [M1,
definicija 1.13] povlaci da je M = N, odnosno da jednakost (1.5) vrijedi za sve
n N.
Napomenimo da jednakost (1.5) mozemo dokazati i direktno, odnosno bez koristenja
matematicke indukcije. Naime, za svaki a 6= 1 vrijedi
a1
1 + a + a2 + . . . + an = (1 + a + a2 + . . . + an )
a1
2 3 n n+1
a + a + a + a + a 1 a a2 an
=
a1
an+1 1
= .
a1
Jednakost (1.6) dokazujemo slicno: uvrstavanje daje

n(n + 1)(2n + 1)
1 + 22 + 32 + 42 + n2 + (n + 1)2 = + (n + 1)2
6
n(n + 1)(2n + 1) + 6(n + 1)2 2n3 + 9n2 + 13n + 6
= =
6 6
(n + 1)(n + 2)(2n + 3)
= ,
6
s cime smo dokazali korak indukcije.
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomo

cu matemati
cke indukcije
Dokazite matematickom indukcijom da za svaki prirodan broj n 2 vrijedi

(1 + a)n > 1 + na, a > 0. (1.8)
Rjesenje. Oznacimo s M skup svih prirodnih brojeva n 2 za koje nejednakost

(1.8) vrijedi. Za n = 2 dobivamo
(1 + a)2 = 1 + 2a + a2 > 1 + 2a,
pa vrijedi baza indukcije. Pretpostavimo da nejednakost (1.8) vrijedi za k =
2, 3, . . . n. Trebamo pokazati da tada vrijedi i za k = n + 1. Krenimo od lijeve
strane nejednakosti. Koristenjem pretpostavke da (1.8) vrijedi za k = n, dobivamo
(1 + a)n+1 = (1 + a)(1 + a)n > (1 + a)(1 + na) = 1 + (n + 1)a + na2 > 1 + (n + 1)a.
Dokazali smo da je
(1 + a)n+1 > 1 + (n + 1)a,
odnosno da nejednakost (1.8) vrijedi za k = n + 1. Buduci da je n proizvoljan, iz
principa matematicke indukcije P4 iz [M1, definicija 1.13] slijedi M = N. Dakle,
nejednakost (1.8) je istinita za sve prirodne brojeve n 6= 1.
1.4 Binomni poucak 5
1.4 Binomni pou

cak
U razvoju binoma
6
1
x+
4
x
odredite clan koji ne sadrzi x.

Rje
senje. Prema [M1, teorem 1.6] vrijedi
6 X6 k X6
1 6 6k 1 6 3
x+ = x = x3 4 k .
4
x k 4
x k
k=0 k=0
Clan u razvoju binoma koji ne sadrzi x dobije se uvrstavanjem onog k N za kojeg

vrijedi
3
3 k = 0,
4
pa je k = 4 i trazeni clan

6 6!
= = 15.
4 4! 2!
1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma
Odredite zbroj koeficijenata u razvoju binoma

7
5x2 4y 3 .
Rje
senje. Prema [M1, teorem 1.6] je
7
2

3 7
X 7 7k k
5x 4y = 5x2 4y 3 ,
k
k=0
odnosno
7
7 X 7 7k
5x2 4y 3 = 5 (4)k x2(7k) y 3k .
k
k=0
Uvrstavanjem x = 1 i y = 1 u gornju jednakost dobivamo trazeni zbroj jer vrijedi
7
7 X 7 7k
5 12 4 13 = 5 (4)k .
k
k=0
Dakle, zbroj koeficijenata u razvoju zadanog binoma iznosi 1.

6 OSNOVE MATEMATIKE
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima

z1
Izracunajte z1 + z2 , z1 z2 , z1 z2 i ako je z1 = 1 i, z2 = 2 + 3i.
z2
Rje
senje. Vrijedi
z1 + z2 = (1 i) + (2 + 3i) = 3 + 2i,
z1 z2 = (1 i) (2 + 3i) = 1 4i,
z1 z2 = (1 i) (2 + 3i) = 2 + 3i 2i 3i2 = 5 + i,
z1 1 i 2 3i 2 3i 2i + 3i2 1 5i 1 5
= = = = i.
z2 2 + 3i 2 3i 22 (3i)2 4+9 13 13
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja
Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja z ako je:
i6 + i3
(a) z = ,
i2 i7
4 i303
(b) z = .
3+i
Rje
senje.
(a) Buduci da je i2 = 1, i3 = i, i6 = i4 i2 = 1 (1) = 1, i7 = i4 i3 =

1 (i) = i, uvrstavanjem i racionalizacijom nazivnika slijedi
i6 + i3 1 i 1+i 1+i 1 + 2i + i2 1 + 2i 1 2i
z= 2 7
= = = 2
= = =i
i i 1 + i 1i 1+i 1i 1 (1) 2
pa je Re z = 0, Im z = 1.
75 3
(b) Buduci da je i303 = i475+3 = i4 i = 175 (i) = i, racionalizacijom
nazivnika slijedi

4i 3i 4 3 i + 4i2 4 3 i 4 4 4 3 i
z= = 2 = = = 1 3 i
3+i 3i 3 i2 3 (1) 4

pa je Re z = 1, Im z = 3.
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja
(2 i) z + i
Za kompleksne brojeve w i z, izrazite w preko z ako je w = .
(3 + 2i) z 1
1.9 Modul kompleksnog broja 7
Rje
senje. Prema formulama pod (a), (b) i (c) iz [M1, zadatak 1.5], vrijedi

(2 i) z + i (2 i) z + i (2 i) z + i
w= = =
(3 + 2i) z 1 (3 + 2i) z 1 (3 + 2i) z 1
(2 i) z + i (2 + i) z + (i) (2 + i) z i
= = = .
(3 + 2i) z 1 (3 2i) z 1 (3 2i) z 1
1.9 Modul kompleksnog broja
Ako je |z| = 1, izracunajte |1 + z|2 + |1 z|2 .

Rje
senje. Prema formuli pod (h) iz [M1, zadatak 1.5], vrijedi
|1 + z|2 + |1 z|2 = (1 + z)(1 + z) + (1 z)(1 z)

= (1 + z)(1 + z) + (1 z)(1 z)
= 1 + z + z + zz + 1 z z + zz
= 2(1 + zz) = 2(1 + |z|2 ) = 4.
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja
Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi
Re (w
+ z) = 0 i |w + z| = 1,
ako je w = 1 + i.
Rje
senje. Neka je z = x + iy, gdje su x, y R nepoznanice. Iz prvog uvjeta
zadatka slijedi
Re(1 i + x + iy) = 0,
Re[(1 + x) + (y 1)i] = 0,
1 + x = 0,
x = 1,
pa je z = 1 + iy. Uvrstavanjem u drugi uvjet slijedi
|1 + i 1 + iy| = 1,
|(1 + y)i| = 1,
|1 + y| = 1,
1 + y = 1.
Dakle, rjesenja su y1 = 0, y2 = 2, odnosno z1 = 1, z2 = 1 2i.

8 OSNOVE MATEMATIKE
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva
Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi

z + |z| 29 5 9
=1+ i .
2 2
2
Rje senje. Buduci da je i9 = i42+1 = i4 i = 12 i = i, uvrstavanjem z = x + iy
slijedi

x + iy + |x + iy| 29 5
= 1 + i,
2 2
p
x iy + x2 + y 2 29 5
= 1 + i, 2
2 2
p
2 2
x + x + y 29 iy = 2 + 5i.
Izjednacavanjem komponenti kompleksnih brojeva prema [M1, definicija 1.19] sli-

jedi p
x + x2 + y 2 29 = 2 i y = 5.
Kako je y = 5 to vrijedi
p
x + x2 + 25 29 = 2,
p 2
x2 + 25 = (2 + 29) x,

x2 + 25 = (2 + 29)2 2(2 + 29)x + x2 ,

2(2 + 29)x = 8 + 4 29,

2(2 + 29)x = 4(2 + 29),
x = 2.
Rjesenje je z = 2 5i.
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja
Odredite trigonometrijski oblik sljedecih kompleksnih brojeva:
(a) z = 1 + i,

1 3
(b) z = i.
2 2
Rje
senje.
(a) Za kompleksni broj z = 1 + i vrijedi Re z = 1 i Im z = 1. Prema formulama iz

[M1, 1.8.1] modul od z je
p
|z| = 12 + 12 = 2,
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva 9
a argument od z je
1
tg = = 1.
1

Kako se z nalazi u prvom kvadrantu, slijedi da je = 4. Stoga je

1+i = 2 cos + i sin .
4 4

1 3
(b) Iz Re z = 2 i Im z = 2 , prema formulama iz [M1, 1.8.1] slijedi
v
u 2
u 1 !2
3
|z| = t + = 1.
2 2
Nadalje, kako se z se nalazi u cetvrtom kvadrantu, vrijedi

3

tg = 2 = 3,
1
2
5
= 2 = .
3 3
Dakle,

1 3 5 5
i = 1 cos + i sin .
2 2 3 3
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva
Koristeci trigonometrijski oblik kompleksnog broja izracunajte:
(a) (1 + i)10 ,
!50
1 3
(b) i .
2 2
Rje
senje.
(a) Prema zadatku 1.12 pod (a), trigonometrijski oblik od z = 1 + i je

z= 2 cos + i sin .
4 4
10 OSNOVE MATEMATIKE
De Moivreova formula (1.4) za n = 10 daje

10 h i
z 10 = 2 cos 10 + i sin 10
4 4
5 5
= 25 cos + i sin
2 2
h i
= 32 cos 2 + + i sin 2 +
2 2

= 32 cos + i sin = 32(0 + i) = 32i,
2 2
odnosno vrijedi
(1 + i)10 = 32i.
(b) Promotrimo kompleksni broj

1 3
z= i.
2 2
Prema zadatku 1.12 pod (b), trigonometrijski oblik od z je

5 5
z = 1 cos + i sin .
3 3

5 5
z 50 = 150 cos 50 + i sin 50
3 3
250 250
= cos + i sin
3 3
4 4
= cos 82 + + i sin 82 +
3 3
4 4
= cos + i sin
3 3
1 3
= i.
2 2
Dakle,
!50
1 3 1 3
i = i.
2 2 2 2
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva
Koristeci trigonometrijski oblik kompleksnog broja izracunajte:

3
(a) 1,
r

(b) 3 cos i sin .
4 4
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva 11
Rje
senje.
(a) Prema [M1, 1.8.1] je trigonometrijski oblik od z = 1 jednak

w = 1 (cos 0 + i sin 0) .
Formula (1.5) za n = 3 daje

3

3 0 + 2k 0 + 2k
z = 1 cos + i sin , k = 0, 1, 2.
3 3
Dakle, rjesenja su:
z0 = cos 0 + i sin 0 = 1,

2 2 1 3
z1 = cos + i sin = + i,
3 3 2 2
4 4 1 3
z2 = cos + i sin = i.
3 3 2 2
(b) Za kompleksni broj
!
2 2 3 2 3 2
z = 3 cos i sin = 3 i = +i ,
4 4 2 2 2 2
je |z| = 3, a za argument vrijedi tg = 1, pri cemu je z iz drugog kvadranta.

Stoga je = 4 = 34 pa trigonometrijski oblik od z glasi

3 3
z = 3 cos + i sin .
4 4
Prema formuli (1.5) za n = 2 je

3 3
+ 2k + 2k
z = 3 cos 4 + i sin 4

, k = 0, 1.
2 2
Trazena rjesenja su:

3 3
z0 = 3 cos + i sin ,
8 8

11 11
z1 = 3 cos + i sin .
8 8
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva
Odredite kompleksni broj

!13
3 i
+
2 2
z= .
8
cos + i sin
12 12
Rje
senje. Odredimo prvo trigonometrijski oblik kompleksnog broja

3 i
z1 = + .
2 2
Prema [M1, 1.8.1] je |z1 | = 1, a za argument 1 vrijedi
1
tg 1 = .
3
Buduci da je z1 iz prvog kvadranta, njegov trigonometrijski oblik glasi

z1 = cos + i sin .
6 6
De Moivreova formula [M1, (1.4)] daje
13 13 13 13 13
cos + i sin cos + i sin cos + i sin
z= 6 6 = 6 6 = 6 6
8 8 8 2 2
cos + i sin cos + i sin cos + i sin
12 12 12 12 3 3
pa iz formule za dijeljenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku slijedi

13 2 13 2 3 3
z = cos + i sin = cos + i sin = i.
6 3 6 3 2 2
1.16 Jednad
zbe u skupu kompleksnih brojeva
Rijesite jednadzbe:
(3 + 2i)(1 + i) + 2i 7i 4
(a) = z ,
(2 i)(1 + i) 3 4
4 2
1 8 3
(b) (1 + i) z = .
16 1 + i
3
Rje
senje.
(a) Sredivanjem lijeve strane zadane jednadzbe slijedi

1 + 7i 7i 4
= z , (4i)
i 4
4(1 + 7i) = i(7 i)z 4 ,
4(1 + 7i) = (1 + 7i)z 4 ,
4 = z 4 .
Dakle, trebamo odrediti sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi z 4 = w, gdje je
w = 4. Prema [M1, 1.8.1], kompleksni broj w ima modul |w| = 4 i argument
= pa je njegov trigonometrijski oblik
w = 4 (cos + i sin ) .
1.16 Jednadzbe u skupu kompleksnih brojeva 13
Formula (1.5) za n = 4 daje

4

4 + 2k + 2k
w = 4 cos + sin , k = 0, 1, 2, 3,
4 4
pa su sva rjesenja jednadzbe:

4
1 1
z0 = 4 cos + i sin = 2 + i = 1 + i,
4 4 2 2

4 3 3 1 1
z1 = 4 cos + i sin = 2 + i = 1 + i,
4 4 2 2

4 5 5 1 1
z2 = 4 cos + i sin = 2 i = 1 i,
4 4 2 2

4 7 7 1 1
z3 = 4 cos + i sin = 2 i = 1 i.
4 4 2 2
(b) Racionaliziranje desne strane jednadzbe daje

2 1 2 2 2 2 3
+i + i + i
3 3 3 3 3 3 1 3
= = = i.
1 1 1 4 2 2
+ i + i 1
3 3 3 3
Nadalje, vrijedi
4 4 4
(1 + i)8 = (1 + i)2 = 1 2i + i2 = (2i) = (2)4 i4 = 16.
Uvrstavanjem dobivenih jednakosti u zadanu jednadzbu slijedi

1 3
(1 z)4 = i.
2 2
Uz supstituciju 1 z = w, trebamo rijesiti jednadzbu

4 1 3
w = i.
2 2
Buduci da je

1 3 4 4
i = 1 cos + sin ,
2 2 3 3
formula (1.5) za n = 4 daje

s
4 4
1 3 + 2k + 2k
i = 1 cos 3 + sin 3
4 4
, k = 0, 1, 2, 3,
2 2 4 4
pa su rjesenja:

1 3
w0 = cos + sin = + i,
3 3 2 2
5 5 3 1
w1 = cos + sin = + i,
6 6 2 2
4 4 1 3
w2 = cos + sin = i,
3 3 2 2
11 11 3 1
w3 = cos + sin = i.
6 6 2 2
Kako je z = 1 w, rjesenja polazne jednadzbe su:

1 3
z0 = i,
2 2
3 1
z1 = 1 + i,
2 2
3 3
z2 = + i,
2 2
3 1
z3 = 1 + i.
2 2
1.17 Kompleksna ravnina
Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi:
(a) |z i| 1 i Im [(1 + i)z] 1,

(b) |z|2 5|z| + 6 < 0 i arg z ,
3
(c) |z| > 2 + Im z,

z2 1 1
(d)
1 i Re .
z + 1 i z 2
Rje
senje.
(a) Uvrstavanjem z = x + iy u prvu nejednadzbu slijedi
|x + i(y 1)| 1,
p 2
x2 + (y 1)2 1,
x2 + (y 1)2 1.
Zadnja nejednakost predstavlja krug radijusa 1 sa sredistem u tocki S(0, 1),

odnosno nejednadzbu zadovoljavaju svi kompleksni brojevi koji se nalaze unutar
1.17 Kompleksna ravnina 15
i na rubu tog kruga. Iz druge nejednadzbe slijedi
Im [(1 + i)(x + iy)] 1,

Im [(x y) + i(x + y)] 1,
x + y 1.
Zadnja nejednadzba je poluravnina y x + 1. Konacno rjesenje je presjek

dobivenog kruga i poluravnine (vidi sliku 1.2).
Slika 1.2: Slika skupa {(x, y) R2 : x2 + (y 1)2 1, y x + 1}.
(b) Modul trazenih kompleksnih brojeva zadovoljava kvadratnu nejednadzbu |z|2

5|z| + 6 < 0 iz cega slijedi |z| h2, 3i, odnosno
2 < |z| < 3.
Uvrstavanjem z = x + iy u gornji izraz te njegovim kvadriranjem dobivamo
4 < x2 + y 2 < 9,
tj. kruzni vijenac manjeg radijusa 2, a veceg 3 sa sredistem u ishodistu, pri

cemu rubovi nisu ukljuceni. Konacno rjesenje dobivamo presijecanjem s dijelom
kompleksne ravnine koji se nalazi izmedu polupravaca arg z = 3 i arg z =
(vidi sliku 1.3).
(c) Nakon uvrstavanja z = x + iy dolazimo do iracionalne jednadzbe

p
x2 + y 2 > 2 + y. (1.9)
U ovisnosti o vrijednosti desne strane nejednadzbe, razlikujemo dva slucaja.

-3 -2 -1 1 2 3
-1
-2
-3

Slika 1.3: Slika skupa {(x, y) R2 : 4 < x2 + y 2 < 9} {z C : 3 arg z }.
Ako je 2 + y > 0, kvadriranjem dobivamo

x2 + y 2 > (2 + y)2 ,
x2 + y 2 > 4 + 4y + y 2 ,
x2 > 4 + 4y,
x2
y< 1.
4
Dakle, rjesenje ovog slucaja je dio kompleksne ravnine izmedu parabole y =
x2
4 1 i pravca y = 2 , pri cemu ni pravac ni nisu ukljuceni. Preostaje slucaj
kada je 2 + y 0, medutim tada jednadzba (1.9) uvijek vrijedi jer je lijeva
strana pozitivna, a desna negativna. Stoga je rjesenje ovog slucaja poluravnina
y 2. Konacno rjesenje je unija rjesenja prvog i drugog slucaja, odnosno dio
2
kompleksne ravnine ispod parabole y = x4 1 bez tocaka parabole (vidi sliku
1.4).
(d) Buduci da je
z2 |z 2|
z + 1 i = |z + 1 i| ,

mnozenjem prve nejednadzbe s pozitivnim brojem |z + 1 i| slijedi

|z 2| |z + 1 i|,
|(x 2) + yi| |(x + 1) + (y 1)i|,
p p 2
(x 2)2 + y 2 (x + 1)2 + (y 1)2 ,
(x 2)2 + y 2 (x + 1)2 + (y 1)2 ,
x2 4x + 4 + y 2 x2 + 2x + 1 + y 2 2y + 1,
y 3x 1.
1.18 Sustav jednadzbi u skupu kompleksnih brojeva 17
-2 2
-1
x2
Slika 1.4: Slika skupa {(x, y) R2 : y < 4 1}.
Uvrstavanjem z = x + iy i racionalizacijom nazivnika slijedi

1 1 x + iy x + iy x y
= = 2 = 2 + 2 i,
z x iy x + iy x + y2 x + y2 x + y2
pa je
1 x
Re = 2 .
z x + y2
Iz druge nejednadzbe slijedi
x 1
,
x2 + y 2 2
x2 + y 2 2x,
(x2 2x + 1) + y 2 1,
(x 1)2 + y 2 1.
Zadnja nejednakost je jednadzba dijela kompleksne ravnine izvan kruga radijusa

1 sa sredistem u tocki S(1, 0). Rjesenje dobivamo presijecanjem s poluravninom
y 3x 1 (vidi sliku 1.5).
1.18 Sustav jednad

zbi u skupu kompleksnih brojeva
Rijesite jednadzbu
3
1+i
a10 z 2 = |a3 | , (1.10)
1i
ako za kompleksni broj a vrijedi

3 3
|a| + a = i. (1.11)
2 2
1 1 2

3
-1
Slika 1.5: Slika skupa {(x, y) R2 : (x 1)2 + y 2 1, y 3x 1}.
Rje
senje. Uvrstavanjem a = x + iy u (1.11) slijedi

p 3 3
x2 + y 2 + x + iy = i.
2 2
Zbog jednakosti kompleksnih brojeva s lijeve i desne strane jednadzbe vrijedi

p 3 3
x2 + y 2 + x = i y= ,
2 2
odakle slijedi
r
3 3
x2 + = x,
4 2
3 9
x2 + = 3x + x2 ,
4 4
1
x= .
2
Dakle,

1 3
a= i
2 2
10
Da bismo rijesili jednadzbu (1.10), trebamo prvo izracunati
a . Prema poglavlju
[M1, 1.8.1] je |a| = 1, a za argument vrijedi tg = 3 pa je trigonometrijski
oblik jednak

5 5
a = 1 cos + i sin .
3 3
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva 19

10 10 5 5 50 50
a =1 cos 10 + i sin 10 = cos + i sin =
3 3 3 3

2 2 2 2 1 3
= cos 16 + + i sin 16 + = cos + i sin = +i .
3 3 3 3 2 2
Nadalje, zbog |a| = 1 je |a3 | = |a|3 = 1. Jos vrijedi

3 3 3 3
1+i 1+i 1+i 1 + 2i + i2 2i
= = = = i3 = i.
1i 1i 1+i 1 i2 2
Uvrstavanjem dobivenih rezultata u (1.10) dobivamo

!
1 3
+i z 2 = i,
2 2
odnosno z 2 = w, pri cemu je

1 3 3 1
i i +i i
w= = 2 2
= 2 2 = 3+1i
1 3 1 3 1 3 1 3 2 2
+i +i +i
2 2 2 2 2 2 4 4
ili u trigonometrijskom obliku

5 5
w = 1 cos + i sin .
6 6
Primjenom formule (1.5) za n = 2 slijedi

5 5
6 + 2k 6 + 2k
w = 1 cos + i sin , k = 0, 1.
2 2
Dakle, rjesenja jednadzbe (1.10) su:
5 5
z0 = cos + i sin ,
12 12
17 17
z1 = cos + i sin .
12 12
1.19 Sustav nejednad

zbi u skupu kompleksnih brojeva
Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi

|z + 4| 6
cos arg 2iz 4 0 i 1.
4 |z 2|
Rje
senje. Oznacimo arg z = . Tada prema formulama (1.3) i (1.4) vrijedi
3
arg 2iz 4 = arg (2i) + arg z 4 + 2k = + 4 + 2k, k Z.
2
Nadalje, vrijedi

3
cos + 4 + 2k = cos + + 4 = cos + 4 = sin(4).
2 2 2
Stoga je
cos arg 2iz 4 = sin(4),
pa iz prve nejednadzbe slijedi da za argument mora vrijediti
sin(4) 0, (1.12)
-6 -4 -2 2 4 6
-2
-4
-6
Slika 1.6: Rjesenje nejednadzbe (1.12).
odnosno
0 + 2m 4 + 2m, m Z.
Buduci da je [0, 2i, svi moguci intervali su odredeni sa

m=0 = 0 ,
4
3
m=1 = ,
2 4
5
m=2 = ,
4
3 7
m=3 = .
2 4
Rjesenje prve nejednadzbe je unija ovih dijelova kompleksne ravnine (vidi sliku 1.6).
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva 21
Iz druge nejednadzbe slijedi

|z + 4| 6
1 0,
4 |z 2|
odnosno
|z + 4| + |z 2| 10
0. (1.13)
4 |z 2|
-6 -4 -2 2 4 6
-2
-4
-6
Slika 1.7: Rjesenje nejednadzbe (1.13).
Ovaj razlomak je negativan kada su brojnik i nazivnik razlicitih predznaka. Stoga

promatramo dva slucaja:
Slucaj 1.
|z + 4| + |z 2| 10 0 i 4 |z 2| < 0. (1.14)
Rjesenje prve nejednadzbe je skup
A = {z C : |z + 4| + |z 2| 10} .
Prema [M1, primjer 1.4] pod (c), skup A je dio kompleksne ravnine izvan elipse
koja ima fokuse u tockama z1 = 4 i z2 = 2, veliku poluos a = 5 i malu poluos
b = 4. Zbog znaka jednakosti ukljucen je i rub elipse.
Rjesenje druge nejednadzbe je skup
B = {z C : |z 2| > 4} .
Prema [M1, primjer 1.4] pod (a), skup B je dio kompleksne ravnine izvan kruznice
radijusa 4 sa sredistem u tocki z0 = 2. Zbog stroge nejednakosti kruznica nije
ukljucena. Rjesenje sustava nejednadzbi (1.14) je presjek skupova A i B.
Slucaj 2.
|z + 4| + |z 2| 10 0 i 4 |z 2| > 0. (1.15)
Analogno prvom slucaju, rjesenje prve nejednadzbe je dio kompleksne ravnine unu-
tar elipse sa fokusima u tockama z1 = 4, z2 = 2, velikom poluosi a = 5 i malom
poluosi b = 4, rjesenje druge nejednadzbe je dio kompleksne ravnine unutar kruznice
radijusa 4 sa sredistem u tocki z0 = 2, a rjesenje sustava nejednadzbi (1.15) je pre-
sjek tih skupova.
Konacno rjesenje nejednadzbe (1.13) je unija rjesenja prvog i drugog slucaja (vidi
sliku 1.7).
Konacno rjesenje zadatka je presjek rjesenja zadanih nejednadzbi (vidi sliku 1.8).
-6 -4 -2 2 4 6
-2
-4
-6
Slika 1.8: Presjek skupova prikazanih na slikama 1.6 i 1.7.
1.20 Zadaci za vje

zbu
1. Rijesite sljedece nejednadzbe:

x2 + 2x
(a) 2
< 1,
x 4x + 3
(b) |4x2 + x| 3 x 4x2 ,
(c) |2x + 1| |x 3| > x + 5.
2. Dokazite matematickom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi
n(n + 1)
12 22 + 32 (1)n1 n2 = (1)n1 .
2

n
X k 3 2n + 3
= .
3k 4 4 3n
k=1
1.20 Zadaci za vjezbu 23

1 1 1 1
+ + + + n.
1 2 3 n
5. Odredite x ako je poznato da je treci clan u razvoju binoma

5
x + xlog x
jednak 1000000.
6. Odredite onaj clan u razvoju binoma

12
1 3 3
2
a + a
2
koji se nalazi uz potenciju a13 .

z1
7. Izracunajte z1 + z2 , z1 z2 , z1 z2 i ako je
z2
(a) z1 = 2 i, z2 = i,
(b) z1 = 2, z2 = 1 2i.
8. Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja
i20 i
z= .
i+1
9. Odredite realan broj t takav da je Im (z1 + z2 ) = 0, ako je z1 = 1 + 2t i, z2 =

3t 4i.
10. Rijesite jednadzbu z (3 + 2i) = i10 .
11. Odredite sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi

zi
Re = 1 i |z 1 + i| = 1.
z+i
12. Koristeci trigonometrijski oblik kompleksnog broja izracunajte:

7
(a) 1 + i 3 ,
7
(b) 3 i 3 .
13. Koristeci trigonometrijski oblik kompleksnog broja izracunajte:

(a) 4 i;
q
3
(b) 1 + i 3.
14. U skupu kompleksnih brojeva rijesite jednadzbe:

(a) (2 + 5i) z 3 2i + 5 = 0;

(b) z 4 2 + (1 i) = 0,
2i + 3 1 + 5i
(c) z 4 = ,
1i 2
313
8 1+i
(d) 8z 3 + = 0,
2 1i
(e) (z + 2i)6 = (1 + i)12 .
15. Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi:
(a) |z i| < 1 i |z 1| 1,
(b) |z| + Re z 2,
(c) |z 1| + Im (2i z) 1,

z + 2 i
(d)
1,
z+i

z 2
(e) |z 2 + 1 i| 1 i Im .
1+i 2
16. Odredite sve kompleksne brojeve z takve da je arg(z 3 ) = i da su u kom-
pleksnoj ravnini jednako udaljeni od brojeva z1 = 2 + i i z2 = 2 3i.

arg(z 4 i25 ) = i |z| = 1.
2

" !#
3 1 3 5 2
arg z i = i |z| + |z| 12 = 0.
2 2 3
19. Odredite skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi
|z i| + Re(z + 1) 3 i |z 1| + Im(2i z) 1.
1.21 Rje
senja
1. (a) x h, 21 i,

(b) x 34 , 12 ,
(c) x h, 29 i.
2. Vidi [M1, 1.4].
3. Vidi [M1, 1.4].
4. Vidi [M1, 1.4].
1.21 Rjesenja 25
5. x = 10.
13
12 a
6. .
6 26
z1
7. (a) z1 + z2 = 2, z1 z2 = 2 2i, z1 z2 = 1 + 2i, = 1 2i.
z2
z1 2 4
(b) z1 + z2 = 3 2i, z1 z2 = 1 + 2i, z1 z2 = 2 4i, = + i.
z2 5 5
8. Re z = 0, Im z = 1.
9. t= 2.
3 2
10. z = + i.
13 13
11. z1 = 2 i, z2 = i.

12. (a) 64 1 + i 3 ,

(b) 1728 1 + i 3 .
3 3
13. (a) z0 = cos + i sin ,
8 8
7 7
z1 = cos + i sin ,
8 8
11 11
z2 = cos + i sin ,
8 8
15 15
z3 = cos + i sin .
8 8
3

(b) z0 = 2 cos + i sin ,
9 9

3 7 7
z1 = 2 cos + i sin ,
9 9

3 13 13
z2 = 2 cos + i sin .
9 9

3 1 3 1
14. (a) z0 = + i, z1 = + i, z2 = i.
2 2 2 2
3 3
(b) z0 = cos + i sin ,
16 16
11 11
z1 = cos + i sin ,
16 16
19 19
z2 = cos + i sin ,
16 16
27 27
z3 = cos + i sin .
16 16
(c) z0 = 1, z1 = i, z2 = 1, z3 = i.
1
(d) z0 = cos + i sin ,
6
2 2 2

1 7 7
z1 = cos + i sin ,
6
2 6 6

1 11 11
z2 = cos + i sin .
6
2 6 6

(e) z0 = 3i, z1 = 0, z2 = 3i, z3 = 33i, z4 = 4i, z5 = 33i.
15. (a) Vidi sliku 1.9.
1 2
Slika 1.9: Slika skupa {(x, y) R2 : x2 + (y 1)2 < 1, (x 1)2 + y 2 1}.
(b) Vidi sliku 1.10.

(c) R2 .
(d) Vidi sliku 1.11.
(e) Vidi sliku 1.12.

1 3
16. z = i.
1+ 3 1+ 3
17. z0 = 1, z1 = i, z2 = 1, z3 = i.

3 3 3 3 3 3
18. z0 = 3, z1 = + i, z2 = i.
2 2 2 2
y2 y 3
19. {(x, y) R2 : x = + + }.
4 2 4
2
-2
y2
Slika 1.10: Slika skupa {(x, y) R2 : x 1 }.
4
-1
Slika 1.11: Slika skupa {(x, y) R2 : y x + 1}.

!!!!
2
1

!!!!
2
!!!!
- 2 1
-
!!!!
2
2 2
Slika 1.12: Slika skupa {(x, y) R2 : x+ 1 + y 1 1
i y x+ 2}.
2 2 2
2.
LINEARNA ALGEBRA
2.1 Osnovne operacije s matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

2.2 Mnozenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.3 Matricni polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.4 Komutativnost matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.5 Potenciranje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.6 Sustav linearnih jednadzbi bez rjesenja . . . . . . . . . . . . . . 34
2.7 Sustav linearnih jednadzbi s jedinstvenim rjesenjem . . . . . . . 34
2.8 Sustav linearnih jednadzbi s beskonacno rjesenja . . . . . . . . 36
2.9 Homogeni sustav linearnih jednadzbi . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.10 Sustav linearnih jednadzbi ovisan o parametru . . . . . . . . . 39
2.11 Homogeni sustav jednadzbi ovisan o parametru . . . . . . . . . 42
2.12 Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.13 Rang matrice ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.14 Sarrusovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.15 Laplaceov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.16 Svojstva determinanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.17 Racunanje determinante svodenjem na trokutasti oblik . . . . . 47
2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . 48
2.19 Racunanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik 49
2.20 Regularna matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2.21 Racunanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom metodom . . . 50
2.22 Racunanje inverzne matrice pomocu determinanti . . . . . . . . 51
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda . . . . . . . . . . . . . . 52
2.24 Cramerovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.25 Matricna jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
2.26 Jednadzba s kvadratnim matricama . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.27 Rjesavanje matricne jednadzbe invertiranjem . . . . . . . . . . 55
2.28 Rastav matrice na simetricni i antisimetricni dio . . . . . . . . 57
2.29 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
2.30 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
30 LINEARNA ALGEBRA
U nekim zadacima u ovom poglavlju cemo koristiti elementarne transformacije nad

retcima i stupcima matrice. Radi jednostavnijeg zapisa cemo i-ti redak oznacavati
sa Ri , a i-ti stupac sa Si . Transformacija koja se vrsi u danom koraku pisat ce
desno od retka ili iznad stupca na koji se odnosi.
2.1 Osnovne operacije s matricama
Zadane su matrice

2 3 7 1 3 4
A= i B= .
1 0 1 2 1 1
Izracunajte:
(a) A + B,
(b) AT + B T ,
(c) 2A 3B.
Rje
senje.

2 3 7 1 3 4 2+1 3+3 7+4 3 6 11
(a) A + B = + = = ,
1 0 1 2 1 1 1+2 01 1+1 3 1 2

2 1 1 2 2+1 1+2 3 3
(b) AT + B T = 3 0 + 3 1 = 3 + 3 0 1 = 6 1,
7 1 4 1 7+4 1+1 11 2

2 3 7 1 3 4 4 6 14 3 9 12
(c) 2A 3B = 2 3 = =
1 0 1 2 1 1 2 0 2 6 3 3

1 3 2
.
4 3 1
2.2 Mno
zenje matrica
Izracunajte
5 2
7 2 3 1 4
1
.
2 2 4 0
1 5
Rje
senje.
2.3 Matricni polinom 31

5 2 52+22 5322 51+24 54+20
7 1 2 3 1 4
= 7 2 1 2 7 3 + 1 2 7 1 1 4 7 4 1 0
2 2 4 0
1 5 1252 13+52 1154 1450

14 11 13 20
= 12 23 3 28 .
8 13 19 4
2.3 Matri
cni polinom

2 1
Neka je A = . Izracunajte P (A), ako je P (x) = 5x3 + 2x2 4x + 3.
3 0
senje. Trebamo izracunati P (A) = 5 A3 + 2 A2 4 A + 3 I. Vrijedi
Rje

2 1 2 1 1 2
A2 = A A = = ,
3 0 3 0 6 3

1 2 2 1 4 1
A3 = A2 A = = ,
6 3 3 0 3 6
pa je

4 1 1 2 2 1 1 0
P (A) = 5 +2 4 +3
3 6 6 3 3 0 0 1

20 5 2 4 8 4 3 0 23 5
= + + + = .
15 30 12 6 12 0 0 3 15 33
2.4 Komutativnost matrica
(a) Zadane su matrice

a a 1 1
A= i B= .
a1 a 6a 1
Odredite sve vrijednosti realnog parametra a za koje su matrice A i B komu-

tativne?
(b) Odredite sve matrice koje komutiraju s matricom

1 1 0
A = 0 1 1 .
0 0 1
Rje
senje.
32 LINEARNA ALGEBRA
(a) Vrijedi

a a 1 1 a + 6a2 0
AB = = ,
a1 a 6a 1 a 1 + 6a2 1

1 1 a a 1 0
BA = = .
6a 1 a1 a a 1 + 6a2 a + 6a2
Matrice A i B su komutativne ako vrijedi AB = BA. Izjednacavanjem odgova-
rajucih elemenata slijedi da realni parametar a treba zadovoljavati kvadratnu
jednadzbu
6a2 + a 1 = 0.
Dakle, rjesenja su
1 1
a1 = i a2 = .
2 3
(b) Oznacimo matricu B s
x1 y1 z1
B = x2 y2 z2 .
x3 y3 z3
Potrebno je odrediti sve koeficijente xi , yi , zi za koje vrijedi AB = BA. Iz-
jednacavanjem matrica

1 1 0 x1 y1 z1 x1 x2 y1 y2 z1 z2
AB = 0 1 1 x2 y2 z2 = x2 x3 y2 y3 z2 z3
0 0 1 x3 y3 z3 x3 y3 z3
i
x1 y1 z1 1 1 0 x1 x1 + y1 y1 + z1
BA = x2 y2 z2 0 1 1 = x2 x2 + y2 y2 + z2
x3 y3 z3 0 0 1 x3 x3 + y3 y3 + z3
slijedi da elementi matrice B moraju zadovoljavati sustav jednadzbi
x1 x2 = x1 , y1 y2 = x1 + y1 , z1 z2 = y1 + z1 ,
x2 x3 = x2 , y2 y3 = x2 + y2 , z2 z3 = y2 + z2 ,
x3 = x3 , y3 = x3 + y3 , z3 = y3 + z3 ,
odakle slijedi da je
x2 = 0, y2 = x1 , z2 = y1 ,
x3 = 0, y3 = x2 , z3 = y2 ,
x3 = 0, y3 = 0.
Zakljucujemo da koeficijenti xi , yi , zi zadovoljavaju relacije
x1 = y2 = z3 , y1 = z2 , x2 = x3 = 0.
Ako uvedemo oznake x1 = , y1 = i z1 = , onda se matrica B moze zapisati
u obliku

B = 0
0 0
2.5 Potenciranje matrica 33
gdje su , i proizvoljni parametri. Provjerimo na kraju da svaka matrica

oblika B komutira s matricom A:

1 1 0
AB = 0 1 1 0 = 0 ,
0 0 1 0 0 0 0

1 1 0
BA = 0 0 1 1 = 0 .
0 0 0 0 1 0 0
Uistinu, matrice AB i BA su jednake.
2.5 Potenciranje matrica
Zadana je matrica
1 1 0
A = 0 1 1 .
0 0 1
Izracunajte n-tu potenciju matrice A.
Rjesenje. Da bismo odredili n-tu potenciju matrice A, izracunajmo prvo nekoliko
potencija nizeg reda. Iz oblika tih potencija cemo prepoznati opci oblik za An .
Konacno, ispravnost dobivenog oblika treba provjeriti matematickom indukcijom.
Za n = 2, 3, 4 imamo

1 1 0 1 1 0 1 2 1
A2 = 0 1 1 0 1 1 = 0 1 2 ,
0 0 1 0 0 1 0 0 1

1 2 1 1 1 0 1 3 1+2
A3 = 0 1 2 0 1 1 = 0 1 3 ,
0 0 1 0 0 1 0 0 1

1 3 1+2 1 1 0 1 4 1+2+3
A4 = 0 1 3 0 1 1 = 0 1 4 .
0 0 1 0 0 1 0 0 1
Iz oblika ovih potencija zakljucujemo da je

n(n1)

1 n 1 + 2 + + (n 1) 1 n 2
An = 0 1 n = 0 1 n (2.1)
0 0 1 0 0 1
gdje smo koristili formulu 1 + 2 + + (n 1) = n(n1)

2 (vidi [M1, primjer 1.3]).
Ispravnost dobivenog izraza za An cemo provjeriti matematickom indukcijom P4
34 LINEARNA ALGEBRA
iz [M1, definicija 1.13]. Izraz je ocito ispravan za n = 1 pa je time ispunjena baza

indukcije. Pretpostavimo sada da jednadzba (2.1) vrijedi za n = m. Tada je
m(m1)

1 m 2
1 1 0
Am+1 = Am A = 0 1 m 0 1 1
0 0 1 0 0 1

1 m + 1 m + m(m1)
2 1 m+1 (m+1)m
2
= 0 1 m + 1 = 0 1 m + 1 ,
0 0 1 0 0 1
sto pokazuje da jednadzba (2.1) vrijedi za n = m + 1. Dakle, po principu mate-

maticke indukcije jednadzba vrijedi za svako n N.
2.6 Sustav linearnih jednad

zbi bez rje
senja
Rijesite sustav
x + 2y + 3z = 2,
4x 3y 2z = 3,
3x + 4y + 5z = 0.
Rjesenje. Zapisimo sustav u matricnom obliku i na prosirenu matricu sustava

primijenimo Gaussovu metodu eliminacije opisanu u [M1, 2.4]. Vrijedi

1 2 3 2 1 2 3 2
A b = 4 3 2 3 R2 +4R1 0 5 10 5
3 4 5 0 R3 3R1 0 2 4 6 5R3 +2R2

1 2 3 2
0
5 10 5 .
0 0 0 20
Dobili smo prosirenu matricu sustava koji je ekvivalentan polaznom. Buduci da iz

treceg retka slijedi 0 = 20, sustav nema rjesenja.

zbi s jedinstvenim rje
senjem
Rijesite sustave:
x + 2y + 3z = 3,
2x + z = 2,
(a)
x + 2y z = 3,
x + 2y + 12z = 1.
2.7 Sustav linearnih jednadzbi s jedinstvenim rjesenjem 35
2x1 + 3x2 + 11x3 + 5x4 = 2,

x + x2 + 5x3 + 2x4 = 1,
(b) 1
2x1 + x2 + 3x3 + 2x4 = 3,
x1 + x2 + 3x3 + 4x4 = 3.
Rje
senje.
(a) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, 2.4]) dobivamo:

1 2 3 3 1 2 3 3
2 0 1 2 R2 +2R1 0 4 7 4
A b = 1

2 1 3 R3 R1 0 0 4 0
1 2 12 1 R4 +R1 0 4 15 4 R4 R2

1 2 3 3 1 2 3 3
0 4 7 4 0 4 7 4

.
0 0 4 0 0 0 4 0
0 0 8 0 R4 +2R3 0 0 0 0

Cetvrti redak glasi 0 = 0, sto je tocno. Iz treceg retka slijedi z = 0, iz drugog
4y + 7z = 4 4y = 4 y = 1,
a i prvog
x + 2y + 3z = 3 x+2=3 x = 1.
Dakle, sustav ima jedinstveno rjesenje

x 1
y = 1 .
z 0
(b) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, 2.4]) dobivamo:

2 3 11 5 2 2 3 11 5 2
1 1 5 2 1 2R2 R1 0 1 1 1 0
A b =2 1 3 2

3 R3 R1 0 2 8 3 5 R3 2R2
1 1 3 4 3 2R4 R1 0 1 5 3 8 R4 R2

2 3 11 5 2 2 3 11 5 2
0 1 1 1 0 0 1 1 1 0

.
0 0 6 1 5 0 0 6 1 5
0 0 4 4 8 3R4 2R3 0 0 0 14 14
Iz cetvrtog retka slijedi
14x4 = 14 x4 = 1,
36 LINEARNA ALGEBRA
iz treceg
6x3 x4 = 5 6x3 + 1 = 5 x3 = 1,
iz drugog
x2 x3 x4 = 0 x2 1 + 1 = 0 x2 = 0,
te iz prvog
2x1 + 3x2 + 11x3 + 5x4 = 2 2x1 + 0 + 11 + 5 (1) = 2 x1 = 2.
Rjesenje zadanog sustava je jedinstveno i glasi

x1 2
x2 0
= .
x3 1
x4 1

zbi s beskona
cno rje
senja
Rijesite sljedece sustave:
x1 + 2x2 + x3 = 4,
2x1 x2 3x3 = 2,
(a)
x1 8x2 9x3 = 8,
5x1 + 5x2 = 14.
x1 + x2 x3 3x4 + 4x5 = 2,
3x1 + x2 x3 x4 = 2,
(b)
9x1 + x2 2x3 x4 2x5 = 5,
x1 x2 x4 + 2x5 = 1.
Rje
senje.
(a) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, 2.4]) dobivamo:

1 2 1 4 1 2 1 4
2 1 3 2 R2 2R1 0 5 5 6
A b =1 8 9

8 R3 R1 0 10 10 12 R3 2R2
5 5 0 14 R4 5R1 0 5 5 6 R4 R2

1 2 1 4
0 5 5 6

0
.
0 0 0
0 0 0 0
2.8 Sustav linearnih jednadzbi s beskonacno rjesenja 37
Treci i cetvrti redak glase 0 = 0, sto je tocno. Iz preostalih redaka slijede

jednadzbe
5x2 5x3 = 6 i x1 + 2x2 + x3 = 4,
pomocu kojih mozemo nepoznanice x1 i x2 izraziti preko x3 . Vrijedi

6
5x2 5x3 = 6 5x2 = 6 5x3 x2 = x3 ,
5
6 8
x1 + 2x2 + x3 = 4 x1 = 4 2 x3 x3 x1 = + x3 .
5 5
Dakle, sustav ima jednoparametarsko rjesenje. Stavimo x3 = , gdje je R
proizvoljan. Tada rjesenje sustava glasi
8
x1 = + ,
5
6
x2 = ,
5
x3 = ,
odnosno u matricnom zapisu

x1 8/5 1
x2 = 6/5 + 1 , R.
x3 0 1
(b) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, 2.4]) dobivamo:

1 1 1 3 4 2
3 1 1 1 0 2
A b = R2 3R1
9 1 2 1 2 5 R3 9R1
1 1 0 1 2 1 R4 R1

1 1 1 3 4 2
0 2 2 8 12 4

0 8 7

26 38 13 R3 4R2
0 2 1 2 2 1 R4 R2

1 1 1 3 4 2
0 2 2 8 12 4

0 0 1 6

10 3
0 0 1 6 10 3 R4 R3

1 1 1 3 4 2
0 2 2 8 12 4

0 0 1 6
.
10 3
0 0 0 0 0 0
38 LINEARNA ALGEBRA

Cetvrti redak glasi 0 = 0, sto je tocno. Iz preostalih redaka slijede tri jednadzbe
iz kojih sve nepoznanice mozemo izraziti preko x4 i x5 . Stoga sustav ima dvo-
parametarsko rjesenje pa mozemo staviti x4 = , x5 = , gdje su , R
proizvoljni parametri. Iz treceg retka slijedi
x3 6x4 + 10x5 = 3 = x3 = 3 6 + 10,
iz drugog
2x2 + 2x3 + 8x4 12x5 = 4,

x2 = 2 + (3 6 + 10) + 4 6,
x2 = 1 2 + 4
te iz prvog
x1 + x2 x3 3x4 + 4x5 = 2,
x1 = 2 (1 2 + 4) + (3 6 + 10) + 3 4,
x1 = + 2.
Rjesenje zapisano u matricnom obliku glasi

x1 0 1 2
x2 1 2 4

x3 = 3 + 6 + 10 , , R.

x4 0 1 0
x5 0 0 1
2.9 Homogeni sustav linearnih jednad

zbi
Rijesite sustav
x1 + x2 + x3 = 0,
2x1 + x2 = 0,
3x1 + x2 x3 = 0.
Rje
senje. Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, 2.4]) dobivamo:

1 1 1 0 1 1 1 0
A b = 2 1 0 0 R2 2R1 0 1 2 0
3 1 1 0 R3 3R1 0 2 4 0 R3 2R2

1 1 1 0
0 1 2 0 .
0 0 0 0
Zadnji redak daje istinitu tvrdnu 0 = 0, a iz prvog i drugog retka slijedi
x2 2x3 = 0 i x1 + x2 + x3 = 0,
2.10 Sustav linearnih jednadzbi ovisan o parametru 39
pa mozemo sve nepoznanice izraziti preko x3 . Stavimo li x3 = t, gdje je t R

proizvoljan, slijedi
x2 = 2t i x1 = x2 x3 = 2t t = t.
Sustav ima jednoparametarsko rjesenje koje glasi

x1 1
x2 = t 2 , t R.
x3 1

zbi ovisan o parametru
Rijesite sljedece sustave u ovisnosti o realnom parametru:
x + y z = 1,
(a) 2x + 3y + az = 3,
x + ay + 3z = 2.
x + y + z = 1,
(b) x + y + z = ,
x + y + z = 2 .
Rje
senje.
(a) Gaussovu metodu eliminacije iz [M1, 2.4] primijenimo na prosirenu matricu

sustava, pri cemu je a proizvoljan realan parametar. Dobivamo

1 1 1 1 1 1 1 1
A b = 2 3 a 3 R2 2R1 0 1 a+2 1
1 a 3 2 R3 R1 0 a1 4 1 R3 (a1)R2

1 1 1 1
0 1 a+2 1 .
0 0 (a + 3)(2 a) 2a
Ovisno o tome je li element na mjestu (3, 3) jednak ili razlicit od nule, razliku-
jemo tri slucaja:
Slucaj 1. Promotrimo prvo slucaj kada je (a + 3)(2 a) 6= 0, odnosno kada
a/ {3, 2}. Tada mozemo podijeliti treci redak s a 2 6= 0 pa vrijedi

1 1 1 1
A b 0 1 a + 2 1 .
0 0 a+3 1
Buduci je i a + 3 6= 0, iz treceg retka slijedi
1
(a + 3) z = 1 z = .
a+3
40 LINEARNA ALGEBRA
Uvrstavanjem u jednadzbu koja slijedi iz drugog retka, dobivamo
a+2 1
y + (a + 2) z = 1 y = 1 y= .
a+3 a+3
Sada iz prvog retka imamo
1 1
x+yz =1x=1 + x = 1.
a+3 a+3
U ovom slucaju sustav ima jedinstveno rjesenje koje glasi

x 1
y = 1/(a + 3) .
z 1/(a + 3)
Slucaj 2. Ako je a = 3, iz treceg retka slijedi jednadzba 0 = 5 pa sustav nema

rjesenja.
Slucaj 3. Za a = 2 je

1 1 1 1
A b 0 1 4 1 .
0 0 0 0
Sada iz drugog retka slijedi
y + 4z = 1 y = 1 4z,
a iz prvog je
x + y z = 1 x = 1 (1 4z) + z x = 5z.
Ako stavimo z = , gdje je R proizvoljan parametar, rjesenje glasi

x 5 0 5
y = 1 4 = 1 + 4 , R.
z 0 1
(b) Sustav rjesavamo metodom Gaussove eliminacije opisanom u [M1, 2.4]. Vrijedi

1 1 1
A b = 1 1 .
1 1 2
Da bi smanjili broj redaka koje treba pomnoziti s parametrom i tako pojed-

2.10 Sustav linearnih jednadzbi ovisan o parametru 41
nostavnili rjesavanje sustava, zamijenimo prvi i treci redak. Tada je

1 1 2
A b 1 1 R2 R1
1 1 1 R3 R1

1 1 2
0 1 1 2
0 1 1 2 1 3 R3 +R2

1 1 2
0 1 1 2
0 0 (1 ) + (1 2 ) 3 2
(1 ) + ( )

1 1 2
= 0 1 1 (1 ) .
0 0 (1 )( + 2) (1 )(1 + )2
Zadani sustav jednadzbi je ekvivalentan dobivenom gornje trokutastom sustavu
x + y + z = 2 ,
( 1)y + (1 )z = (1 ),
(1 )( + 2)z = (1 )(1 + )2 .
Promotrimo posebno sljedeca tri slucaja ovisna o tome je li izraz na mjestu
(3, 3) jednak ili razlicit od nule:
Slucaj 1. Ako je (1)(+2) 6= 0, odnosno / {1, 2}, iz posljednje jednadzbe
slijedi
(1 )(1 + )2
z= ,
(1 )( + 2)
pa sustav ima jedinstveno rjesenje
+1 1 (1 + )2
x= , y= , z= .
+2 +2 +2
Slucaj 2. Za = 1 sustav se svodi na jednadzbu x + y + z = 1 iz koje dobivamo
x = 1 y z, odnosno dvoparametarsko rjesenje gdje su y i z parametri.
Oznacimo li ih s i , rjesenje zapisujemo u obliku
x = 1 , y = , z = , , R.
Slucaj 3. Za = 2 imamo sustav
x + y 2z = 4,
3y + 3z = 6,
0 z = 3,
koji zbog zadnje jednakosti 0 = 3 ocito nema rjesenja.
42 LINEARNA ALGEBRA
2.11 Homogeni sustav jednad

zbi ovisan o parametru
Odredite sve realne parametre p za koje sustav

x1 + 3x2 + 2x3 + x4 = 0,
x1 + x2 + 4x3 + px4 = 0,
3x1 + 2x2 17x3 + 8x4 = 0,
2x1 + px2 + 11x3 5x4 = 0.
ima samo trivijalno rjesenje.
Rjesenje. Sustav je homogen pa je dovoljno primijeniti Gaussovu metodu elimi-
nacije iz [M1, 2.4] na matricu sustava. Vrijedi

1 3 2 1 1 3 2 1
1 1 4 p 0 2 2 p 1
A= R2 R1
3 2 17 8 R3 +3R1 0

11 11 11
2 p 11 5 R4 2R1 0 p6 7 7
Buduci da drugi redak sadrzi parametar p, da bi pojednostavnili racunanje, zami-
jenimo ga s trecim retkom koji ga ne sadrzi. Takoder, podijelimo treci redak s 11.
Tada je

1 3 2 1 1 3 2 1
0 1 1 1 0 1 1 1
A 0 2
.
2 p 1 R3 +2R2 0 0 0 p+1
0 p6 7 7 R4 (p6)R2 0 0 p + 1 p 1
Da bi dobili gornje trokutasti oblik, sada moramo zamijeniti treci i cetvrti redak.
Stoga za prosirenu matricu sustava vrijedi

1 3 2 1 0
0 1 1 1 0
A b 0 0 p + 1 p 1
.
0
0 0 0 p+1 0
Ako homogeni sustav ima jedinstveno rjesenje, onda je ono trivijalno. Rjesenje ocito
nije jedinstveno ako je p = 1 jer se tada treci i cetvrti redak sastoje samo od nula,
a sustav ima cetiri nepoznanice. Medutim, za sve parametre p 6= 1 dijeljenjem
treceg i cetvrtog retka s p + 1 6= 0 dobivamo da je

1 3 2 1 0
0 1 1 1 0
A b 0 0 1 1
,
0
0 0 0 1 0
sto je sustav koji ima jedinstveno trivijalno rjesenje.
2.12 Rang matrice
Odredite rang sljedecih matrica:

2.12 Rang matrice 43

2 3 16 1
(a) A = 1 6 2 3,
1 3 2 2

2 3 1 4
1 0 1 2

(b) B =
3 4 0 7 .
2 1 4 1
4 2 3 5
Rje
senje.
(a) Zamijenimo prvi i drugi redak da bi doveli broj 1 na mjesto (1, 1) i tako po-
jednostavnili racunanje. Elementarnim transformacijama nad retcima iz [M1,
teorem 2.4] slijedi

1 6 2 3 1 6 2 3
A 2 3 16 1 R2 2R1 0 15 20 5
1 3 2 2 R3 R1 0 3 4 1 5R3 R2

1 6 2 3
0 15 20 5 .
0 0 0 0
Dobili smo matricu u reduciranom obliku koja je ekvivalentna polaznoj. Buduci

da je rang dobivene matrice jednak broju ne-nul redaka, prema [M1, definicija
2.4], slijedi
rang(A) = 2.
(b) Zamijenimo prvi i drugi redak i zadanu matricu svedimo na reducirani oblik.
Vrijedi
1 0 1 2 1 0 1 2
2 3 1 4 R2 2R1 0 3 3 0

B 3 4 0 7 R3 3R1 0 4 3 1

2 1 4 1 R4 +2R1 0 1
6 5
4 2 3 5 R5 4R1 0 2 1 3
Podijelimo sada drugi redak sa brojem 3. Tada je
2 3 2 3 2 3
1 0 1 2 1 0 1 2 1 0 1 2
60 1 1 0 7 60 1 1 07 60 1 1 07
6 7 6 7 6 7
60
B6 4 3 7 R3 4R2 60
1 7 6 0 1 177 60
6 0 1 7.
17
40 1 6 5 5 R4 +R2 40 0 5 5 5 R4 5R3 40 0 0 05
0 2 1 3 R5 +2R2 0 0 3 3 R5 +3R3 0 0 0 0
Prema [M1, teorem 2.4], dobivena matrica je ekvivalentna polaznoj, odnosno

obje imaju isti rang. Buduci je rang dobivene matrice jednak broju ne-nul
redaka, slijedi
rang(B) = 3.
44 LINEARNA ALGEBRA
2.13 Rang matrice ovisan o parametru
U ovisnosti o parametru R odredite rang matrice

1 1 1
A = 1 2 .
1 2
Rje
senje. Elementarnim transformacijama nad retcima iz [M1, teorem 2.4] dobi-
vamo da je

1 1 1 1 1 1
A = 1 2 R2 R1 0 1 2 1
1 2 R3 R1 0 2 1 1

1 1 1
= 0 1 ( 1)( + 1) .
0 ( 1)( + 1) 1
Drugi i treci redak u gornjoj matrici smijemo podijeliti sa 1, samo uz pretpos-
tavku da je 6= 1. Tada je

1 1 1 1 1 1
A 0 1 + 1 0 1 + 1 . (2.2)
0 +1 1 R3 (+1)R2 0 0 ( + 2)
Promotrimo sada posebno slucajeve = 2 i = 0 za koje dobivamo nulu na
mjestu (3, 3) jer tada treci redak postaje nul-redak, te slucaj kada je = 1 koji smo
izbacili na pocetku.
Slucaj 1. Za = 2 dobivamo

1 1 1
0 1 1 ,
0 0 0
iz cega zakljucujemo da je rang(A) = 2.
Slucaj 2. Slicno, za = 0 imamo

1 1 1
A 0 1 1
0 0 0
pa je opet rang(A) = 2.
Slucaj 3. Ako je = 1, tada ne vrijedi dobivena ekvivalencija jer u tom slucaju ne
smijemo dijeliti s 1. Stoga uvrstimo = 1 u zadanu matricu. Dobivamo

1 1 1 1 1 1
A = 1 1 1 R2 R1 0 0 0
1 1 1 R3 R1 0 0 0
2.14 Sarrusovo pravilo 45
pa je rang(A) = 1.
Slucaj 4. Konacno, u svim ostalim slucajevima, odnosno ako
/ {2, 0, 1}, redu-
cirana matrica (2.2) ima tri ne-nul retka pa je rang(A) = 3.
2.14 Sarrusovo pravilo
Sarrusovim pravilom izracunajte determinantu matrice

3 4 5
A = 8 7 2 .
2 1 8
Rjesenje. Prepisimo prva dva stupca zadane matrice iza treceg. Mnozenjem triju
brojeva na dijagonalama, pri cemu umnoske na padajucim dijagonala zbrajamo, a
one na rastucim oduzimamo, dobivamo

3 4 5 3 4

det A = 8 7 2 8 7
2 1 8 2 1
= 3 7 8 + 4 (2) 2 + (5) 8 1 (5) 7 2 3 (2) 1 4 8 8
= 68.
2.15 Laplaceov razvoj
Laplaceovim razvojem izracunajte determinantu matrice

1 5 1 1
2 0 1 1
A= 0 1 2
.
3
1 0 0 1
Rjesenje. Laplaceovim razvojem po cetvrtom retku opisanim u [M1, 2.9.3] slijedi

1 5 1 1
5 1 1 1 5 1
2 0 1 1
det A = = 1 (1)4+1 0 1 1 + (1) (1)4+4 2 0 1 .
0 1 2 3
1 2 3 0 1 2
1 0 0 1
Sada izracunajmo dobivene determinante treceg reda. Laplaceovim razvojem po

drugom retku dobivamo

5 1 1
0 1 1 = 1 (1)2+2 5 1 + (1) (1)2+3 5 1

1 3 1 2
1 2 3
= (5 3 1 1) + [5 2 (1) 1] = 14 + 11 = 25.
46 LINEARNA ALGEBRA
Razvojem po prvom stupcu slijedi

1 5 1
2 0 1 = 1 (1)1+1 0 1 2+1 5 1

1 + 2 (1)

0 1 2
2 1 2
= (0 2 1 1) 2 [5 2 (1) 1] = 1 22 = 23.
Dakle,
det A = 1 25 1 (23) = 2.
2.16 Svojstva determinanti
Izracunajte determinante sljedecih matrica:

1 1 1
(a) A = a b c ,
a 2 b 2 c2

2 5 0 1 3
1 0 3 7 2

(b) B =
3 1 0 5 5
.
2 6 4 1 2
0 3 1 2 3
Rje
senje.
(a) Koristenjem svojstva D6. iz [M1, 2.9.1], determinantu transformirajmo tako

da u prvom retku dobijemo sto vise nula i onda primijenimo Laplaceov razvoj
po tom retku. Vrijedi
S2 S1 S3 S1

1 1 1 1 0 0
det A = =
a2 b c a ba c a
a b2 c2 a 2 b 2 a2 c a2
2

ba c a ba ca
= 2 =
b a2 2
c a 2 (b a)(b + a) (c a)(c + a)

1 ca = (b a)(c a) 1 1

= (b a)
b+a (c a)(c + a) b + a c + a
= (b a)(c a)(c b).
(b) Buduci da treci stupac ima najvise nula, transformirajmo determinantu tako da
u tom stupcu ostane samo jedan element razlicit od nule. Koristenjem svojstva
2.17 Racunanje determinante svodenjem na trokutasti oblik 47
D6. iz [M1, 2.9.1] dobivamo

2 5 0 1 3 2 5 0 1 3

1 0 3 7 2 R2 +3R5 1 9 0 13 7

det B = 3 1 0 5 5 = 3 1 0 5 5 .
2 6 4 1 2 R4 4R5 2 18 0 7 10

0 3 1 2 3 0 3 1 2 3
Razvojem po trecem stupcu i primjenom istog postupka na prvi stupac slijedi

2 5 1 3 R1 +2R2 0 13 25 17

5+3 1 9 13 7
1 9 13 7
det B = (1) (1) 3 1 = .
5 5 R3 3R2 0 26 34 26
2 18 7 10 R4 2R2 0 36 33 24
Razvojem po prvom stupcu i primjenom svojstava D5. i D6. iz [M1, 2.9.1] je

13 25 17 13 25 17 R1 +R2

det B = 1 (1)2+1 26 34 26 = 2 3 13 17 13 R3 R2

36 33 24 12 11 8

0 8 4 0 2 1

= 6 13 17 13 R2 +13R3 = 6 4 0 61 52 .

1 6 5 1 6 5
Razvojem po prvom stupcu konacno dobivamo

1+3
2 1
det B = 24 (1) (1) 61 52 = 24 (2 52 1 61) = 24 43

= 1032.
2.17 cunanje determinante svodenjem na trokutasti oblik

Ra
Izracunajte determinantu matrice

1 2 0 1
2 3 1 0
A=
0 1 2
.
4
1 0 4 1
Rjesenje. Determinanta trokutaste matrice je jednaka umnosku elemenata na

dijagonali. Koristeci svojstva determinante D5 i D6 iz [M1, 2.9.1], svedimo zadanu
48 LINEARNA ALGEBRA
matricu na gornje trokutasti oblik. Vrijedi

1 2 0 1 1 2 0 1

2 3 1 0 R2 2R1 0 1 1 2
det A = =
0 1 2 4 0 1 2 4 R3 R2
1 0 4 1 R4 +R1
0 2 4 0 R4 +2R2

1 2 0 1 1 2 0 1

0 1 1 2 0 1 1 2
= = 32
0 0 3 6 0 0 1 2

0 0 2 4 0 0 1 2 R4 R3

1 2 0 1

0 1 1 2
= 6 = 6 [1 (1) 1 (4)] = 24.
0 0 1 2
0 0 0 4
2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda
Izracunajte determinantu n-tog reda

0 ... 0

0 ... 0

D = ... .. .. .. .. .

. . . .
0 0 ...

0 ... 0
Rjesenje. Uocimo da se na glavnoj dijagonali nalaze elementi te da se elementi

nalaze na dijagonali iznad glavne i na mjestu (n, 1). Na ovu determinantu stoga pri-
mijenimo Laplaceov razvoj po prvom stupcu, jer cemo time dobiti dvije trokutaste
determinante reda n 1. Vrijedi

0 ... 0 0 0 ... 0

0 ... 0 0 ... 0

1+1 ..
D = (1) . ... . . . ..
.
.. + (1)n+1 0
. ... 0
.. .. .. .. ..
0 0 . . .
.
. . . .
0 0 . . . 0 0 0 ...
= n1 + (1)n+1 n1 = n + (1)n+1 n ,
jer je determinanta trokutaste matrice jednaka umnosku elemenata na dijagonali.

2.19 Racunanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik 49
2.19 Ra
cunanje determinante n-tog reda svodenjem na tro-
kutasti oblik
Izracunajte determinantu n-tog reda

1 2 2 ... 2

2 1 2 ... 2

D= . .. .. .. .
..
.. . . . .

2 2 2 ... 1
Rje senje. Za razliku od prethodnog primjera u ovoj determinanti ne postoje stupci

ili retci s puno nula. Medutim, zbog simetrije s obzirom na glavnu dijagonalu, ovu
determinantu prikladno je izracunati svodenjem na trokutasti oblik. Naime, kada bi
se u prvom retku nalazile samo jedinice, trokutasti oblik bi se lako dobio mnozenjem
prvog retka sa 2 i pribrajanjem ostalim retcima. S obzirom da je suma elemenata
u svakom stupcu jednaka 1 + (n 1) 2 = 2n 3, prvom retku pribrojimo sumu
preostalih n 1 redaka. Time dobivamo

2n 3 2n 3 2n 3 ... 2n 3

2 1 2 ... 2

D= 2 2 1 ... 2

.. .. .. .. ..
.
. . . .
2 2 2 ... 1

1 1 1 ... 1

2 1 2 ... 2 R2 2R1

= (2n 3) 2 2 1 ... 2
R3 2R1

.. .. .. .. ..

.
. . . .

2 2 2 ... 1 Rn 2R1

1 1 1 ... 1

0 3 0 ... 0

= (2n 3) 0 0 3 ... 0

.. .. .. .. ..

.
. . . .

0 0 0 ... 3
= (2n 3)[1 (3) (3) (3)] = (3)n1 (2n 3),

| {z }
n1 puta
jer je determinanta trokutaste matrice jednaka umnosku elemenata na dijagonali.

50 LINEARNA ALGEBRA
2.20 Regularna matrica
Odredite sve x R za koje je realna matrica

ln(x 3) 2 6
A= x 2 5
0 1 3
regularna.
Rje
senje. Vrijedi
S3 +3S2

ln(x 3) 2 6 ln(x 3) 2 0
det A = = .
x 2 5
x 2 1

0 1 3 0 1 0
Laplaceovim razvojem po trecem retku dobivamo

3+2 ln(x 3) 0

det A = (1) (1) = ln(x 3).
x 1
Matrica A je regularna ako i samo ako je det A 6= 0, odnosno ln(x 3) 6= 0. Zbog

podrucja definicije logaritamske funkcije, jos treba vrijediti x3 > 0. Presijecanjem
tih uvjeta dobivamo da je zadana matrica regularna za sve x h3, 4i h4, +i.
2.21 Ra
cunanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom meto-
dom
Gauss-Jordanovom metodom odredite inverz matrice

1 1 0 0
0 1 1 0
A=
.
0 0 1 1
0 0 0 1
Rjesenje. Matrica je gornje trokutasta zbog cega je determinanta jednaka umnosku

elemenata na dijagonali, odnosno det A = 1. Dakle, determinanta je razlicita od
nule pa postoji inverzna matrica. Elementarnim transformacijama iskljucivo nad
2.22 Racunanje inverzne matrice pomocu determinanti 51

retcima svedimo matricu na oblik I B . Tada je A1 = B. Vrijedi

1 1 0 0 1 0 0 0 R1 R2
0 1 1 0 0 1 0 0
A I = 0 0

1 1 0 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1

1 0 1 0 1 1 0 0 R1 +R3
0 1 1 0 0 1 0 0
= R2 R3
0 0 1 1 0 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1

1 0 0 1 1 1 1 0 R1 R4
0 1 0 1 0 1 1 0
= R2 +R4
0 0 1 1 0 0 1 0 R3 R4
0 0 0 1 0 0 0 1

1 0 0 0 1 1 1 1
0 1 0 0 0 1 1 1
=
0
.
0 1 0 0 0 1 1
0 0 0 1 0 0 0 1
Dakle, inverz matrice A je

1 1 1 1
0 1 1 1
A1 =
0 0
.
1 1
0 0 0 1
2.22 Ra
cunanje inverzne matrice pomo
cu determinanti
Cramerovim pravilom odredite inverz matrice

2 3 0
A = 1 1 5 .
4 2 7
Rje
senje. Sarrusovim pravilom dobivamo

2 3 0 2 3

det A = 1 1 5 1 1 = 14 + 60 + 0 0 + 20 21 = 73 6= 0,
4 2 7 4 2
pa postoji inverzna matrica. Prema [M1, teorem 2.9] je
T
A11 A12 A13
1
A1 = A21 A22 A23 ,
det A
A31 A32 A33
52 LINEARNA ALGEBRA
gdje je Aij algebarski komplement elementa aij . Dakle,

1+1
1 5 1+2
1 5 1+3
1 1
A11 = (1)
2 , A12 = (1) 4 7 ,
A13 = (1) 4 2 ,

7

2+1
3 0 2+2
2 0 2+3
2 3
A21 = (1) 2 7 ,
A22 = (1)
4 , A23 = (1) 4 2 ,

7

3+1
3 0 3+2
2 0 3+3
2 3
A31 = (1)
1 , A32 = (1) , A33 = (1) ,
5 1 5 1 1
pa je
T
17 13 6 17 21 15
1 1
A1 = 21 14 16 = 13 14 10 .
73 73
15 10 1 6 16 1
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda
Odredite inverz matrice

a b
A= ,
c d
ako je ad bc 6= 0.
Rje senje. Zbog uvjeta ad bc 6= 0 matrica A je regularna. Prema [M1, teorem
2.9] je
T
1 1 A11 A12
A = ,
det A A21 A22
gdje su
A11 = (1)1+1 d = d, A12 = (1)1+2 c = c,
A21 = (1)2+1 b = b, A22 = (1)2+2 a = a.
Dakle,
T
1 d c 1 d b
A1 = = .
ad bc b a ad bc c a
2.24 Cramerovo pravilo
Cramerovim pravilom rijesite sustav
2x1 + x2 + x3 = 2,
x1 + 2x2 + x3 = 3,
x1 + x2 + 2x3 = 1.
2.25 Matricna jednadzba 53
Rje
senje. Matrica sustava A je kvadratna i regularna jer je

2 1 1

det A = 1 2 1 = 8 + 1 + 1 2 2 2 = 4 6= 0.
1 1 2
Stoga prema [M1, teorem 2.10] vrijedi

Di
xi = , i = 1, 2, 3,
det A
gdje je

2 1 1

D1 = 3 2 1 = 8 1 + 3 + 2 2 6 = 4,
1 1 2

2 2 1

D2 = 1 3 1 = 12 + 2 1 3 + 2 4 = 8,
1 1 2

2 1 2

D3 = 1 2 3 = 4 + 3 + 2 4 6 + 1 = 8.
1 1 1
Slijedi
4 8 8
x1 = , x2 = , x3 = ,
4 4 4
pa rjesnje sustava glasi
x1 1
x2 = 2 .
x3 2
2.25 Matri
cna jednad
zba
Rijesite matricnu jednadzbu AX = B, gdje je

2 0 2 0 6
A = 2 3 i B = 1 6 0 .
1 1 0 2 1
Rjesenje. Prema [M1, 2.1.3], matrica X mora biti tipa (2, 3) pa je zapisimo u
obliku
a b c
X= .
d e f
Uvrstavanjem zadanih matrica u jednadzbu AX = B dobivamo

2 0 2 0 6
2 3 a b c = 1 6 0 ,
d e f
1 1 0 2 1
54 LINEARNA ALGEBRA
odnosno
2a 2b 2c 2 0 6
2a 3d 2b 3e 2c 3f = 1 6 0 .
ad be cf 0 2 1
Izjednacavanjem odgovarajucih elemenata u matricama slijedi
2a = 2, 2b = 0, 2c = 6,
2a 3d = 1, 2b 3e = 6, 2c 3f = 0,
a d = 0, b e = 2, c f = 1.
Dakle,
a = 1, b = 0, c = 3, d = 1, e = 2, f =2
pa trazena matrica X glasi
1 0 3
X= .
1 2 2
2.26 Jednad
zba s kvadratnim matricama
Rijesite matricnu jednadzbu
(AX)1 + X 1 = B,
gdje je
2 1 3 4
A= i B= .
3 4 1 3
Rje
senje. Prema formulama iz [M1, 2.8] slijedi
(AX)1 + X 1 = B,
X 1 A1 + X 1 = B,
X 1 (A1 + I) = B.
Mnozenjem jednadzbe s lijeve strane matricom X i s desne strane matricom B 1

dobivamo
X X 1 (A1 + I) B 1 = X B B 1 ,
I (A1 + I) B 1 = X I,
(A1 + I) B 1 = X,
odnosno
X = (A1 + I) B 1 .
Matrice A i B imaju inverze jer je
det A = 2 4 (1) 3 = 11 6= 0 i det B = 3 (3) 4 1 = 13 6= 0

2.27 Rjesavanje matricne jednadzbe invertiranjem 55
Prema zadatku 2.23 vrijedi

1 1 4 1 1 1 3 4 1 3 4
A = i B = = .
11 3 2 13 1 3 13 1 3
Stoga je

1 4 1 1 0 1 3 4
X= +
11 3 2 0 1 13 1 3

1 4 1 1 11 0 1 3 4
= +
11 3 2 11 0 11 13 1 3

1 15 1 3 4 1 46 57
= = .
11 13 3 13 1 3 143 4 51
2.27 Rje
savanje matri
cne jednad
zbe invertiranjem
Rijesite matricnu jednadzbu
B(AX I)1 C = I
gdje je

1 2 10 2 9 1 2 0
A = 3 2 , B = 5 2 5 , C = 2 1 3 .
2 1 4 1 4 0 2 3
Rje senje. Da bismo odredili nepoznatu matricu X, pomnozimo zadanu jednadzbu

slijeva s B 1 i zdesna s C 1 . Tada dobivamo
B 1 B (AX I)1 CC 1 = B 1 I C 1 ,
I (AX I)1 I = B 1 I C 1 ,
(AX I)1 = B 1 C 1 .
Buduci da je B 1 C 1 = (CB)1 (vidi [M1, 2.8]), slijedi
(AX I)1 = (CB)1 .
Invertiranjem lijeve i desne strane sada dobivamo jednadzbu
AX I = CB,
odnosno
AX = CB + I.
56 LINEARNA ALGEBRA
Izracunajmo sada matricu CB + I. Vrijedi

1 2 0 10 2 9 1 0 0
CB + I = 2 1 3 5 2 5 + 0 1 0
0 2 3 4 1 4 0 0 1

0 2 1 1 0 0 1 2 1
= 3 1 1 + 0 1 0 = 3 2 1 .
2 1 2 0 0 1 2 1 1
Buduci da je A matrica tipa 3 2 i matrica CB + I tipa 3 3, trazena matrica X

mora biti tipa 2 3, pa je zapisimo u obliku

x y1 z1
X= 1 .
x2 y2 z2
Sada jednadzba AX = CB + I glasi

1 2 1 2 1
3 2 x1 y1 z1
= 3 2 1 ,
x2 y2 z2
2 1 2 1 1
odnosno
x1 + 2x2 y1 + 2y2 z1 + 2z2 1 2 1
3x1 + 2x2 3y1 + 2y2 3z1 + 2z2 = 3 2 1 .
2x1 + x2 2y1 + y2 2z1 + z2 2 1 1
Izjednacavanjem matrica dobivamo sljedece jednadzbe:
x1 + 2x2 = 1, y1 + 2y2 = 2, z1 + 2z2 = 1,

3x1 + 2x2 = 3, 3y1 + 2y2 = 2, 3z1 + 2z2 = 1,
2x1 + x2 = 2, 2y1 + y2 , = 1, 2z1 + z2 = 1.
Promotrimo prvo jednadzbe
x1 + 2x2 = 1,
3x1 + 2x2 = 3,
2x1 + x2 = 2,
koje jedine sadrze nepoznanice x1 i x2 . Oduzimanjem prve od druge odmah do-

bivamo da je x1 = 1, a uvrstavanjem u trecu da je x2 = 0. Dobiveni x1 i x2
zadovoljavaju sve tri jednadzbe pa su to uistinu rjesenja. Na isti nacin rijesimo sus-
tav jednadzbi koje jedine sadrze nepoznanice y1 i y2 odakle dobivamo da je y1 = 0 i
y2 = 1, te preostali sustav jednadzbi koji sadrzi nepoznanice z1 i z2 i daje z1 = 1
i z2 = 1. Dakle, rjesenje je matrica

1 0 1
X= .
0 1 1
2.28 Rastav matrice na simetricni i antisimetricni dio 57
2.28 Rastav matrice na simetri

cni i antisimetri
cni dio
Svaka kvadratna matrica A se moze napisati kao zbroj simetricne i antisimetricne

matrice. Pokazite da su te matrice dane sa
A + AT A AT
A1 = , A2 = .
2 2
Odredite A1 i A2 ako je
1 2 0
A = 4 3 2 . (2.3)
1 1 1
Rje
senje. Pretpostavimo da se matrica moze napisati kao zbroj
A = A1 + A2 (2.4)
gdje je
AT1 = A1 , odnosno A1 je simetricna matrica i

AT2 = A2 , odnosno A2 je antisimetricna matrica.
Transponiranjem jednadzbe (2.4) slijedi
AT = AT1 + AT2 = A1 A2 . (2.5)
Zbrajanjem i oduzimanjem jednadzbi (2.4) i (2.5) dobivamo redom jednadzbe
A + AT = 2A1 ,
A AT = 2A2 ,
odakle je
A + AT A AT
A1 = , A2 = .
2 2
Projerimo sada da je matrica A1 uistinu simetricna, a A2 anti-simetricna. Vrijedi
T
A + AT AT + A
AT1 = = = A1 ,
2 2
T
A AT AT A
AT2 = = = A2 .
2 2
Za zadanu matricu A je
1 4 1
AT = 2 3 1
0 2 1
58 LINEARNA ALGEBRA
pa njen rastav na simetricni i anti-simetricni dio cine matrice

1

1 2 0 1 4 1 1 3
1 2
1
A1 = 4 3 2 + 2 3 1 = 3 3 2 ,
2 1 1
1 1 1 0 2 1 2 2 1

1 2 0 1 4 1 0 1 12
1 3
A2 = 4 3 2 2 3 1 = 1 0 2
.
2 1
1 1 1 0 2 1 2 32 0
2.29 Zadaci za vje

zbu
1. Za matrice
1 1 1 1
A= , B= ,
0 1 0 1
izracunajte AB, BA, A2 + AB 2B.

2 1
2. Neka je A = . Izracunajte P (A), ako je P (x) = x4 x2 + 1.
3 0
3. Izracunajte trecu potenciju matrice n-tog reda

1 1 1 1
0 1 1 1

0 0 1 1
A=

0 0 0 1
4. Rijesite sljedece sustave:

2x1 + x2 + x3 4 = 0,
(a) x1 + 2x2 + 3x3 8 = 0,
x1 + 3x2 x3 4 = 0.
2x y + 3z = 0,
(b) x + 2y 5z = 0,
3x + y 2z = 0.
x1 + 2x2 + x3 + x4 = 0,
2x1 + x2 + x3 + 2x4 = 0,
(c)
x1 + 2x2 + 2x3 + x4 = 0,
x1 + x2 + x3 + x4 = 0.
5. Rijesite sljedece sustave:
2x1 + 2x2 x3 + x4 = 4,
4x1 + 3x2 x3 + 2x4 = 6,
(a)
8x1 + 5x2 3x3 + 4x4 = 12,
3x1 + 3x2 2x3 + 2x4 = 6.
x1 + 3x2 + 5x3 4x4 = 1,

x1 + 3x2 + 2x3 2x4 + x5 = 1,
(b) x1 2x2 + x3 x4 x5 = 3,
x1 4x2 + x3 + x4 x5 = 3,
x1 + 2x2 + x3 4x4 + x5 = 1.
x + 2y + z u = 2,
(c)
2x y 2z + 3u = 5.
2x1 + x2 x3 x4 + x5 = 1,
x x2 + x3 + x4 2x5 = 0,
(d) 1
3x1 + 3x2 3x3 3x4 + 4x5 = 2,
4x1 + 5x2 5x3 5x4 + 7x5 = 3.
6. U ovisnosti o parametru R rijesite sustave:
2x1 + 3x2 + x3 = 1,
(a) 3x1 + 4x2 + 2x3 = 1,
x1 + x2 + x3 = 2.
x + 2y + z = 4,
(b) 2x + y + 2z = 5,
3x + 2y + 3z = 12.
2x1 + x2 x3 = 1,
x3 + 2x4 = 3,
(c)
2x1 x2 + 3x3 + 4x4 = 5,
x1 2x2 + 5x3 + 6x4 = 7.
7. Odredite sve a R za koje sustav
x + y + z = ax,
x y + z = ay,
x + y z = az,
ima jednoparametarsko rjesenje.

8. Odredite rang sljedecih matrica:

1 2 1 1
(a) A = 2 0 1 1,
0 0 2 0

1 1 3
(b) B = 2 1 3,
3 1 3

3 1 1 4
0 4 10 1
(c) C =
1 7 17 3,

2 2 4 3

1 2 0 1 4
(d) D = 1 2 3 1 5.
0 4 3 0 9
60 LINEARNA ALGEBRA
9. Izracunajte determinante sljedecih matrica:

0 0 0
(a) A = 3 1 6,
2 8 3

3 5 1 4
1 3 0 2
(b) B = 3 5 2 1 ,

1 3 5 7

1 2 5 6
3 1 15 18
(c) C = 2
,
1 0 7
3 1 1 6

0 c b x
c 0 a y
(d) D = b a 0 z .

x y z 0
10. Izracunajte determinante sljedecih matrica n-tog reda:

1 2 3 n
0 1 2 n 1

(a) A = 0 0 1 n 2,

0 0 0 1

1 n n n
n 2 n n

(b) B = n n 3 n.

n n n n
11. Odredite sve x R za koje je matrica

1 1 2 3
1 2 x2 2 3
A= 2

3 1 5
2 3 1 9 x2
singularna.
12. Gauss-Jordanovom metodom i Cramerovim pravilom izracunajte inverze ma-
trica:

2 1 0
(a) A = 0 2 1,
0 0 2

3 4 5
(b) B = 2 3 1 ,
3 5 1

1 2 2 2
2 1 2 2
(c) C =
2
.
2 1 2
2 2 2 1
13. Rijesite sljedece matricne jednadzbe:
(a) 3A 2X = B, ako je

3 2 1 5
A= , B= ,
2 1 2 3
(b) AXB = C, ako je

1 3 1 0 3 2
A= ,B = ,C = ,
3 1 0 5 0 5
(c) AX + 2B = C + BX, ako je

1 2 3 1 2 3 3 0 1
A = 0 2 4 , B = 0 4 2 , C = 0 2 4 ,
0 0 1 0 0 2 0 0 1
(d) A(A + B)BX = I, ako je

1 0 0 1 0 2
A = 0 1 0 , B= 0 1 0 ,
4 0 1 0 0 1
(e) AX 1 B C = AX 1 , ako je

1 1 2 2 1 1 2 1 0
A = 0 1 2 , B = 0 1 1 , C = 0 1 2 .
0 2 1 0 0 1 0 0 1
14. Rijesite sustav

x2 + 3x3 = 7
2x1 + x2 x3 = 3
3x1 2x2 = 2
(a) Cramerovim pravilom,
(b) rjesavanjem matricne jednadzbe,
(c) Gaussovom metodom eliminacije.
15. Izracunajte matrice X i Y reda 2 koje zadovoljavaju matricne jednadzbe
AX + Y = I,
XB + A1 Y = O,

3 2 1 1
ako je A = ,B= , I jedinicna matrica, a O nulmatrica.
4 3 1 1
62 LINEARNA ALGEBRA
2.30 Rje
senja

1 0 1 0 0 4
1. AB = , BA = , A2 + AB 2B = .
0 1 0 1 0 0

11 6
2. P (A) = .
18 1

1 s2 s3 sn
0 1 s2 sn1
n(n+1)
3. A3 = 0 0 1 sn2 , gdje je sn = 1 + 2 + + n =

2 .

0 0 0 1

x1 8/25
4. (a) x2 = 44/25,
x3 8/5

x 1
(b) y = 13 , R,
z 5

x1 1
x2 0
(c)
x3 = 0 ,
R.
x4 1

x1 1
x2 1
5. (a)
x3 = 1,

x4 1

x1 0 1
x2 1 1

x3 = 0 + 0 ,
(b) R,
x4 1 1
x5 0 2

x 12/5 3 1
y 1/5 4 1
(c)
z = 0 + 5 + 0 ,
, R,
u 0 0 1

x1 1/3 0 0 1
x2 1/3 1 1 5

x3 = 0 + 1 + 0 + 0 ,
(d) , , R.

x4 0 0 1 0
x5 0 0 0 3
6. (a) Sustav nema rjesenja za = 1,

x1 ( + 3)/(1 )
x2 = ( + 1)/( 1) , za 6= 1.
x3 2/( 1)
2.30 Rjesenja 63
(b) Sustav nema rjesenja za = 1,

x 12/(1 )
y = 9 , za 6= 1.
z (2 14)/(1 )

x1 0 0
x2 4 2
(c)
x3 = 3 + t 2 ,
t R za 6= 4,
x4 0 1

x1 2 1/2 1
x2 0 1 0
= + s
0 + t 2, s, t R, za = 4.

x3 3
x4 0 0 1
7. a = 1.
8. (a) rang(A) = 3,
(b) rang(B) = 3,
(c) rang(C) = 2,
(d) rang(D) = 2.
9. (a) det A = 0,
(b) det B = 140,
(c) det C = 320,
(d) det D = (ax + by + cz)2 .
10. (a) det A = 1,

(b) det B = (1)n1 n!.
11. Matrica A je singularna za sve x { 2, 1, 1, 2}.

4 2 1
1
12. (a) A1 = 0 4 2,
8
0 0 4

8 29 11
(b) B 1 = 5 18 7 ,
1 3 1

5 2 2 2
1 2 5 2 2
(c) C 1 = .
7 2 2 5 2
2 2 2 5

4 11/2
13. (a) X = ,
4 0

1 1 1 3 1 1 5 0 1 15 13
(b) A = , B = , X= ,
10 3 1 5 0 1 50 45 11
64 LINEARNA ALGEBRA

5/2 2 11/2
(c) X = 0 3 3 ,
0 0 3

9 0 1
1
(d) X = 0 2 0 ,
4
2 0 0

1 2 4
1
(e) X = 0 16 2 .
2
0 8 4

x1 0
14. x2 = 1.
x3 2

2 3 1 1
15. X = ,Y = .
3 4 1 1
3.
VEKTORSKA ALGEBRA I

ANALITICKA GEOMETRIJA
3.1 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

3.2 Vektorska projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.3 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.4 Linearna kombinacija vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3.5 Povrsina i visina trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.6 Povrsina paralelograma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.7 Povrsina i duljina dijagonala romba . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.8 Mjesoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.9 Volumen paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.10 Visina paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.11 Volumen tetraedra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.12 Jednadzba ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.13 Pramen ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
3.14 Okomite ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.15 Jednadzba pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.16 Okomiti pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.17 Ravnina paralelna pravcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.18 Sjeciste pravca i ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.19 Sjeciste dvaju pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.20 Ortogonalna projekcija tocke na pravac . . . . . . . . . . . . . 80
3.21 Ortogonalna projekcija tocke na ravninu . . . . . . . . . . . . . 81
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu . . . . . . . . . . . . 81
3.23 Udaljenost tocaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.24 Udaljenost ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.25 Udaljenost pravca od ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.26 Udaljenost tocke od pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.29 Sjeciste simetrale kuta i simetrale stranice . . . . . . . . . . . . 85
3.30 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
3.31 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
66
VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITICKA GEOMETRIJA
3.1 Skalarni produkt
2
Zadani su vektori p = a + 17b i q = 3a b, gdje je |a| = 2, |b| = 5, (a, b) = 3 .
(a) Odredite koeficijent tako da vektori p i q budu medusobno okomiti.
(b) Izracunajte duljinu vektora r = 4p 23q.
Rje
senje.
(a) Izracunajmo prvo skalarni produkt vektora p i q. Prema svojstvima skalarnog

produkta S6, S7, S8 i S4 iz [M1, 3.9] te definiciji skalarnog produkta [M1,
definicija 3.4], vrijedi
p q = (a + 17b) (3a b)
= 3 a a + (51 ) a b 17b b
= 3 |a|2 + (51 ) |a| |b| cos (a, b) 17|b|2
2
= 3 22 + (51 ) 2 5 cos 17 52
3
= 17 680.
Prema svojstvu S1 iz [M1, 3.9], vektori p i q ce biti medusobno okomiti ako

vrijedi p q = 0, odnosno ako je 17 680 = 0. Dakle, rjesenje je = 40.
(b) Prikazimo vektor r preko vektora a i b. Vrijedi
r = 4p 23q = 4(40a + 17b) 23(3a b) = 91(a + b).
Prema svojstvu S4 iz [M1, 3.9] je
|a + b|2 = (a + b) (a + b)
= a2 + 2 a b + b2
= |a|2 + 2 |a| |b| cos (a, b) + |b|2
2
= 22 + 2 2 5 cos + 52 = 19.
3

Slijedi |a + b| = 19, pa je duljina vektora r jednaka

|r| = |91(a + b)| = 91|a + b| = 91 19.
3.2 Vektorska projekcija
Zadane su tocke A(2, 3, 2), B(0, 1, 1), C(4, 4, 0), D(8, 6, 6). Odredite vektorsku pro-

jekciju vektora AB na vektor CD i njenu duljinu.
3.3 Vektorski produkt 67
Rje
senje. Prema [M1, 3.2] je

AB = OB OA = (0 2)i + (1 3)j + (1 2)k = 2i 2j k,

CD = OD OC = (8 4)i + (6 4)j + (6 0)k = 4i + 2j + 6k.

Prema formuli S5 iz [M1, 3.9], duljina vektorske projekcije vektora AB na vektor
CD pomnozena s predznakom smjera iznosi

AB CD 2 4 2 2 1 6 9
AB
=
CD = = .
4 2 + 22 + 62 14
|CD|

Sama vektorska projekcija vektora AB na vektor CD jednaka je umnosku dobivenog

broja i jedinicnog vektora vektora CD. Dakle,

CD 9 4i + 2j + 6k 9 9 27
AB
= AB
CD

CD = = i j k.
7 14 14
|CD| 14 14

Duljina vektorske projekcije vektora AB na vektor CD jednaka je apsolutnoj vri-
jednosti od AB , odnosno
CD

9
|AB
| = |AB
| = .
CD CD
14
3.3 Vektorski produkt
Dani su vektori a = (0, 2, ), b = (2, 2, 1) i c = (1, 2, 1).
(a) Odredite parametar takav da je (a b) c = a c + .

(b) Odredite vektor d koji zadovoljava uvjete a b = c d i a c = b d.
(c) Pokazite da su vektori a d i b c kolinearni.
Rje
senje.
(a) Da bismo odredili parametar iz uvjeta (a b) c = a c + , izracunajmo

prvo izraz s lijeve strane. Vrijedi
(a b) c = [(2j + k) (2i + 2j + k)] (i 2j k)

= [2i + (2 2)j + ( 1)k] (i 2j k)
= 2 4 + 4 + 1 = 5 + 7.
Nadalje, izraz s desne strane glasi
a c + = (2j + k)(i 2j k) + = 4.
Izjednacavanjem dobivamo 5 + 7 = 4, pa je = 7.
68
(b) Stavimo d = x1 i + x2 j + x3 k, gdje su x1 , x2 , x3 nepoznanice. Prema [M1,

teorem 3.3] je

i j k

a b = 0 14 7 = 14j 28k,
2 2 1

i j k

c d = 1 2 1 = (x2 2x3 )i + (x3 x1 )j + (2x1 x2 )k,
x1 x2 x3

i j k

a c = 0 14 7 = 7j + 14k,
1 2 1

i j k

b d = 2 2 1 = (2x3 x2 )i + (x1 2x3 )j + (2x2 2x1 )k.
x1 x2 x3
Uvrstavanjem dobivenih izraza u zadane uvjete dobivamo
(x2 2x3 )i + (x3 x1 )j + (2x1 x2 )k = 14j 28k,

(2x3 x2 )i + (x1 2x3 )j + (2x2 2x1 )k = 7j + 14k.
Vektori su jednaki samo ako su im odgovarajuce komponente jednake, stoga

slijedi
x2 2x3 = 0,
x1 + x3 = 14,
2x1 x2 = 28,
x2 + 2x3 = 0,
x1 2x3 = 7,
2x1 + 2x2 = 14.
Primijenimo Gaussovu metodu eliminacije iz [M1, 2.4]. Zamjenom prvog i

3.4 Linearna kombinacija vektora 69
drugog retka dobivamo

0 1 2 0 1 0 1 14
1 0 1 14 0 1 2 0

2 1 0 28
2 1 0 28

A b = R3 +2R1
0 1 2 0 0 1 2 0

1 0 2 7 1 0 2 7 R4 +R1
2 2 0 14 2 2 0 14 R6 2R1

1 0 1 14 1 0 1 14
0 1 2 0 0 1 2 0

0 1 2 0
R3 +R2 0 0 0 0

0 1 2
.
0 R4 +R2
0
0 0 0
0 0 1 7 0 0 1 7
0 2 2 14 R6 2R2 0 0 2 14
Iz treceg i cetvrtog retka slijedi 0 = 0, pa ih mozemo zanemariti. Stoga je

1 0 1 14 1 0 1 14
0 1 2 0 0 1 2 0
A b 0
.
0 1 7 0 0 1 7
0 0 2 14 R4 +2R3 0 0 0 0
Iz treceg retka slijedi x3 = 7, iz drugog x2 = 2x3 = 14, a iz prvog x1 =

14 + x3 = 21, pa je rjesenje d = 7(3i + 2j + k).
(c) Da bismo pokazali kolinearnost vektora ad i bc, prema svojstvu V1 iz [M1,

3.10], dovoljno je vidjeti da je njihov vektorski produkt jednak nula. Svojstva
V3 i V4 iz [M1, 3.10] daju
(a b) (b c) = a b a c d b + d c
= a b a c (b d) + (c d).
Prema uvjetima pod (b), za vektor d vrijedi a b = c d i a c = b d, pa

slijedi (a d) (b c) = 0. Dakle, vektori a d i b c su kolinearni.
3.4 Linearna kombinacija vektora
Zadani su vektori a, b i c takvi da a i b nisu kolinearni i vrijedi a + b + c = 0.

Izrazite vektor a preko vektora c i d, ako je d = 2a + 3b.
Rje
senje. Trebamo odrediti koeficijente , R za koje vrijedi
a = c + d.
Uvrstavanjem uvjeta imamo
a = (a b) + (2a + 3b),
70
odakle slijedi
(1 + 2)a + ( 3)b = 0.
Kolinearnost vektora a i b povlaci da su linearno nezavisni. Stoga su, prema [M1,
3.7], i rjesenja sustava
1 + 2 = 0 i 3 = 0,
odnosno = 3, = 1. Trazena linearna kombinacija glasi
a = 3c d.
3.5 Povr
sina i visina trokuta

Trokut ABC zadan je vektorima AB = 3p 4q i BC = p + 5q, pri cemu je

|p| = |q| = 2, (p, q) = . Odredite povrsinu P i visinu vC spustenu iz vrha C.
3
Rjesenje. Prema svojstvu V6 iz [M1, 3.10] je
1
P = |AB AC|.
2

Uvrstavanjem AB = 3p 4q i BC = p + 5q, te primjenom svojstava vektorskog
produkta V1, V3, V4 i V5 iz [M1, 3.10] dobivamo
1 1
P = |(3p 4q) (p + 5q)| = |3p p + 15p q 4q p 20q q| =
2 2
1 1 19
= |3 0 + 15p q 4(p q) 20 0| = |19p q| = |p q| =
2 2 2
19 19
= |p| |q| sin (p, q) = 2 2 sin = 19 3.
2 2 3
Visinu racunamo iz formule
1
P = |AB| vC .
2
Buduci da je

|AB|2 = (3p 4q)2 = 9|p|2 24p q + 16|q|2 = 52,
slijedi
2P 2 19 3 19 39
vC = = =
13
.
|AB| 52
3.6 Povr
sina paralelograma
Odredite povrsinu paralelograma s dijagonalama
e = i 2j 4k i f = 5i 4j 8k.
3.7 Povrsina i duljina dijagonala romba 71
Rjesenje. Dijagonale paralelograma se raspolavljaju pa povrsina paralelograma

iznosi

i j k
1 1 1
P = |e f | = | 1 2 4 | = | 28j + 14k| = 7 | 2j + k| = 7 5.
2 2 2
5 4 8
3.7 Povr
sina i duljina dijagonala romba

Neka su a i b jedinicni vektori koji zatvaraju kut od . Izracunajte duljine dijago-
3
nala i povrsinu romba razapetog vektorima a i b.
Rje
senje. Oznacimo sa e i f dijagonale romba. Tada je
e = a + b i f = b a,
pa vrijedi
1
|e|2 = (a + b)2 = |a|2 + 2a b + |b|2 = 1 + 2 + 1 = 3,
2
1
|f |2 = (b a)2 = |b|2 2b a + |a|2 = 1 2 + 1 = 1.
2
Stoga su duljine dijagonala jednake

|e| = 3 i |f | = 1.
Buduci se dijagonale romba raspolavljaju i sijeku pod pravim kutom, povrsina iznosi

1 3
P = |e| |f | = .
2 2
3.8 Mje
soviti produkt
Zadani su vektori a = (1, 2, 1), b = (2, , ) i c = (3, 2, ).
(a) Izracunajte mjesoviti produkt vektora a, b i c.

(b) Odredite R takav da su vektori a, b i c komplanarni.
Rje
senje.
(a) Prema [M1, teorem 3.4], mjesoviti produkt vektora a, b i c je

1 2 1

(a b) c = 2 = 1 (2 2) 2 (2 32 ) + 1 (4 32 )
3 2
= 63 2 + 4.
72
(b) Prema [M1, 3.11], vektori a, b i c su komplanarni ako vrijedi
(a b) c = 0,
odnosno ako je
63 2 + 4 = 0,
33 + 2 = 0,
( + 1)(32 3 + 2) = 0,
pa je rjesenje = 1.
3.9 Volumen paralelopipeda
Izracunajte volumen paralelopipeda razapetog vektorima
a = i 3j + k, b = 2i + j 3k, c = i + 2j + k.
Rje
senje. Prema [M1, 3.11], volumen zadanog paralelopipeda iznosi

1 3 1

V = |(a b) c| = | 2 1 3 | = |1 (1 + 6) + 3 (2 + 3) + 1 (4 1)| = 25.
1 2 1
3.10 Visina paralelopipeda
Izracunajte visinu paralelopipeda razapetog vektorima
a = 3i + 2j 5k, b = i j + 4k, c = i 3j + k,
ako je osnovica paralelogram razapet vektorima a i b.
Rje
senje. Volumen paralelopipeda razapetog vektorima a, b i c je jednak
V = |(a b) c|.
S druge strane je V = B v, gdje je B povrsina osnovice paralelopipeda, a v njegova

visina. Buduci da je osnovica paralelogram razapet vektorima a i b, vrijedi B =
|a b|, pa je
V = |a b| v.
Iz prethodnih jednadzbi slijedi
|(a b) c|
v= .
|a b|
3.11 Volumen tetraedra 73
Prema [M1, teorem 3.4] je

3 2 5

(a b) c = 1 1 4 = 49,
1 3 1
a prema [M1, teorem 3.3]

i j k

a b = 3 2 5 = 3i 17j 5k,
1 1 4
odakle je
p
|a b| = 32 + (17)2 + (5)2 = 323.
Uvrstavanjem dobivenih rezultata dobivamo da je visina paralelopipeda jednaka
49
v= .
323
3.11 Volumen tetraedra
Odredite tako da volumen tetraedra razapetog vektorima a, b i c iznosi 2/3,

gdje je
1
a = i + j 2k, b = 2i + j k, c = i k.
3
Rje
senje. Prema [M1, primjer 3.8] je volumen zadanog tetraedra jednak
1
V = |(a b) c|. (3.1)
6
Koristenjem formule iz [M1, teorem 3.4] dobivamo da je

1 1 2
1 1 2 2
V = | 2 1 1 | = | 1 0 1 + 2 (0 ) | = ||.
6 6 3 3 9
0 3
Iz uvjeta zadatka slijedi

2 2
|| = ,
9 3
odnosno,
|| = 3,
pa su trazena rjesenja 1 = 3 i 2 = 3.
74
3.12 Jednad
zba ravnine
Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockom T0 = (2, 1, 3) i
(a) na koordinatnim osima odsijeca iste odsjecke a 6= 0.
(b) sadrzi x-os.
(c) sadrzi ishodiste i tocku T = (1, 1, 1).
Rje
senje.
(a) Prema [M1, 3.14], segmentni oblik jednadzbe ravnine koja na koordinatnim
osima odsijeca iste odsjecke a 6= 0 je
x y z
+ + = 1.
a a a
Ravnina prolazi tockom T0 pa njene koordinate zadovoljavaju jednadzbu rav-
nine. Vrijedi
2 1 3
+ + = 1,
a a a
odakle je a = 4 i jednadzba ravnine glasi
x + y + z 4 = 0.
(b) Prema [M1, 3.14], opci oblik jednadzbe ravnine je
Ax + By + Cz + D = 0,
gdje je vektor normale trazene ravnine n = {A, B, C}. Buduci da ravnina sadrzi
x-os, vektor normale n je okomit na vektor i = {1, 0, 0}. Tada je ni = 0, odakle
je A = 0. Nadalje, ravnina sadrzi ishodiste O = (0, 0, 0) pa je D = 0. Dakle,
jednadzba trazene ravnine je oblika
By + Cz = 0,
odnosno
B
y + z = 0.
C
Konacno, tocka T0 lezi u ravnini pa vrijedi
B
(1) + 3 = 0,
C
B
=3
C
i jednadzba ravnine je
3y + z = 0.
3.13 Pramen ravnina 75
(c) Zadana ravnina prolazi tockama O = (0, 0, 0), T = (1, 1, 1) i T0 = (2, 1, 3). Uz
oznake O = (x1 , y1 , z1 ), T = (x2 , y2 , z2 ) i T0 = (x3 , y3 , z3 ), prema [M1, 3.14],
jednadzba trazene ravnine je

x y z

1 1 1 = 0,

2 1 3
odakle slijedi
x(3 + 1) y(3 2) + z(1 2) = 0,
odnosno
4x y 3z = 0.
3.13 Pramen ravnina
Kroz presjek ravnina 4x y + 3z 1 = 0 i x + 5y z + 2 = 0 postavi ravninu tako

da
(a) prolazi tockom M = (1, 0, 2).

(b) je paralelna s xy-ravninom.
(c) je okomita na ravninu 2x y + 5z 3 = 0.
Rjesenje. Proizvoljna ravnina koja prolazi presjekom zadanih ravnina je dana

jednadzbom
(4x y + 3z 1) + (x + 5y z + 2) = 0,
za neki parametar R. Sredivanjem dobivamo
(4 + )x + (1 + 5)y + (3 )z + (1 + 2) = 0. (3.2)
(a) Uvrstavanjem koordinata tocke M = (1, 0, 2) koja lezi u ravnini u (3.2) dobi-
vamo
(4 + ) 1 + (1 + 5) 0 + (3 ) 2 + (1 + 2) = 0,
odakle je = 9 i jednadzba trazene ravnine glasi
5x + 46y 12z + 19 = 0.
(b) Iz paralelnosti zadane ravnine s xy-ravninom slijedi da je vektor normale

n = {4 + , 1 + 5, 3 }
okomit na vektore i = {1, 0, 0} i j = {0, 1, 0}, pa je n i = 0 i n j = 0. Stoga
zadovoljava sustav jednadzbi
4 + = 0,
1 + 5 = 0,
koji nema rjesenja. Dakle, ne postoji ravnina za koju vrijede zadani uvjeti.
76
(c) Ako su ravnine okomite, njihovi vektori normala su okomiti. Vektor normale
ravnine 2x y + 5z 3 = 0 je n1 = {2, 1, 5} pa vrijedi n1 n = 0, odnosno
2(4 + ) (1 + 5) + 5(3 ) = 0,
odakle je = 3, cijim uvrstavanjem u (3.2) dobivamo da je jednadzba trazene

ravnine
7x + 14y + 5 = 0.
3.14 Okomite ravnine
(a) Odredite jednadzbu ravnine 0 koja prolazi tockom M = (2, 1, 1) i okomita je

na ravnine
1 . . . 3x + 2y z 4 = 0,
2 . . . x + y + z 3 = 0.
(b) Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockama A = (1, 2, 3), B = (3, 2, 1)
i okomita je na ravninu 1 . . . 4x y + 2z 7 = 0.
Rje
senje.
(a) Oznacimo s ni vektore normale ravnina i za i = 0, 1, 2. Ravnina 0 je okomita

na ravnine 1 i 2 , pa je n0 n1 , n2 . Buduci da je vektorski produkt

i j k

n1 n2 = 3 2 1 = 3i 4j + k
1 1 1
okomit na n1 i n2 , slijedi da je kolinearan vektoru n0 . Stoga mozemo uzeti

n0 = n1 n2 . Jednadzba ravnine 0 kroz tocku M = (2, 1, 1) s vektorom
smjera n = {3, 4, 1}, prema poglavlju [M1, 3.14], glasi
3(x 2) 4(y + 1) + (z 1) = 0,
odnosno
3x 4y + z 11 = 0.
(b) Neka je P = (x, y, z) proizvoljna tocka u ravnini . Tada vektori

AP = rP rA = (x 1)i + (y 2)j + (z 3)k,

AB = rB rA = 2i 2k
leze u ravnini . Vektor normale ravnine 1 je n1 = {4, 1, 2}. Buduci da

je ravnina 1 okomita na ravninu , vektori AP , AB i n1 su komplanarni.

Stoga je, prema [M1, 3.11], njihov mjesoviti produkt [AP , AB, n1 ] jednak
nuli, odnosno
x 1 y 2 z 3

2 0 2 = 0,

4 1 2
3.15 Jednadzba pravca 77
odakle slijedi
(x 1)(0 2) (y 2)(4 + 8) + (z 3)(2 0) = 0,
pa je ravnina dana jednadzbom
x + 6y + z 16 = 0.
3.15 Jednad
zba pravca
Odredite kanonsku i parametarsku jednadzbu pravca koji
(a) prolazi tockama M = (1, 2, 1) i N = (2, 0, 3).

(b) je zadan kao presjek ravnina
1 . . . x y + z 4 = 0 i 2 . . . 2x + y 2z + 5 = 0.
Rje
senje.
(a) Buduci da vektor

M N = rN rM = i 2j + 4k
lezi na pravcu, vektor smjera zadanog pravca je s = {1, 2, 4}. Potrebna je jos
jedna tocka kojom pravac prolazi, pa odaberimo M = (1, 2, 1). Prema [M1,
3.13], kanonska jednadzba pravca p glasi
x1 y2 z+1
= = .
1 2 4
Stavimo
x1 y2 z+1
= = = t, t R.
1 2 4
Odavde slijedi parametarska jednadzba pravca
x = 1 + t, y = 2 2t, z = 1 + 4t, t R.
(b) Zbrajanjem jednadzbi ravnina 1 i 2 slijedi

3x z + 1 = 0,
odakle je
z = 3x + 1.
Uvrstavanjem u prvu jednadzbu dobivamo
y = x + z 4 = x + (3x + 1) 4 = 4x 3.
Stavimo x = t, t R. Tada je
x = t, y = 4t 3, z = 3t + 1, tR
jednoparametarsko rjesenje sustava jednadzbi ravnina 1 i 2 , a ujedno i pa-
rametarska jednadzba zadanog pravca. Eliminacijom parametra t dobivamo
kanonsku jednadzbu
x y+3 z1
= = .
1 4 3
78
3.16 Okomiti pravci
Zadane su tocke
A = (1, 2, 2), B = (3, 1, 2), C = (1, 5, 2), D = (2, 1, 0).
Odredite jednadzbu pravca p koji prolazi tockom T = (1, 2, 3) i okomit je na pravce

odredene vektorima AB i CD.
Rjesenje. Iz okomitosti pravaca slijedi da je vektor smjera s pravca p okomit na
vektore

AB = rB rA = 2i j i CD = rD rC = 3i 6j 2k.
Stoga mozemo uzeti

i j k

s = AB CD = 2 1 0 = 2i + 4j 9k.
3 6 2
S obzirom da tocka T = (1, 2, 3) lezi na pravcu, kanonska jednadzba pravca p glasi

x1 y2 z3
= = .
2 4 9
3.17 Ravnina paralelna pravcu
Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockama A = (1, 0, 1) i B = (1, 2, 1),

a paralelna je s pravcem p koji je presjek ravnina
1 . . . 3x + y 2z 6 = 0,
2 . . . 4x y + 3z = 0.
Rje
senje. Vektori normala ravnina 1 i 2 su n1 = {3, 1, 2} i n2 = {4, 1, 3}.
Vektor smjera s pravca p je okomit na n1 i n2 , pa mozemo uzeti
s = n1 n2 = i 17j 7k.

Buduci da su vektori s i AB okomiti s vektorom normale n ravnine , n je kolinearan
s vektorskim produktom

AB s = 20i 12j + 32k = 4(5i 3j + 8k),
pa za vektor smjera mozemo uzeti n = 5i 3j + 8k. Jednadzba ravnine , koja je

potpuno odredena vektorom normale n = {5, 3, 8} i tockom A = (1, 0, 1) koja
lezi u njoj, glasi
5(x 1) 3(y 0) + 8(z + 1) = 0,
odnosno
5x 3y + 8z + 3 = 0.
3.18 Sjeciste pravca i ravnine 79
3.18 Sjeci
ste pravca i ravnine
Zadan je pravac p kao presjek ravnina
1 . . . x 2z 3 = 0,
2 . . . y 2z = 0.
Odredite sjeciste pravca p i ravnine . . . x + 3y z + 4 = 0.
Rje
senje. Prvo odredimo parametarsku jednadzbu pravca p. Ravnine 1 i 2
imaju vektore normale n1 = {1, 0, 2} i n2 = {0, 1, 2}. S obzirom da je pravac p
okomit na obje normale, za vektor smjera s pravca p mozemo uzeti

i j k

s = n1 n2 = 1 0 2 = 2i + 2j + k.
0 1 2
Jos trebamo odrediti jednu tocku koja lezi na pravcu. Uvrstavanjem z = 0 u

jednadzbe ravnina 1 i 2 dobivamo x = 3 i y = 0, pa trazena tocka ima koordinate
(3, 0, 0). Dakle, parametarska jednadzba pravca p je dana s
x = 2t + 3, y = 2t, z = t, t R.
Uvrstavanjem parametarske jednadzbe pravca p u jednadzbu ravnine slijedi
(2t + 3) + 3 2t t + 4 = 0,
odakle je t = 1 i sjeciste pravca p i ravnine tocka s koordinatama
x = 2 (1) + 3 = 1, y = 2 (1) = 2, z = 1.
3.19 Sjeci
ste dvaju pravaca
Odredite sjeciste pravaca

x1 y2 z x y+1 z2
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
4 3 1 3 3 0
Rje
senje. Stavimo
x1 y2 z
= = = t, t R.
4 3 1
Slijedi da je parametarska jednadzba pravca p1 jednaka
x = 1 + 4t, y = 2 + 3t, z = t, t R.
Na isti nacin iz
x y+1 z2
= = = s, s R,
3 3 0
80
slijedi parametarska jednadzba pravca p2
x = 3s, y = 1 + 3s, z = 2, s R.
Izjednacavanjem odgovarajucih koordinata dobivamo sustav
1 + 4t = 3s,
2 + 3t = 1 + 3s,
t = 2,
koji ima jedinstveno rjesenje t = 2, s = 3. Dakle, pravci p1 i p2 se sijeku u tocki

koja ima koordinate
x = 1 + 4 2 = 9, y = 2 + 3 2 = 8, z = 2.
3.20 Ortogonalna projekcija to

cke na pravac
Odredite tocku N simetricnu tocki M = (1, 0, 2) s obzirom na pravac

x2 y z+1
p ... = = .
3 5 1
Rjesenje. Odredimo prvo ortogonalnu projekciju P tocke M na pravac p. Neka

je ravnina koja prolazi tockom M i okomita je na p. Tada za vektor normale n
ravnine mozemo uzeti vektor smjera pravca p, dakle n = {3, 5, 1}. Jednadzba
ravnine glasi
3 (x 1) + 5 (y 0) + 1 (z 2) = 0,
odnosno
3x + 5y + z 5 = 0.
Tocka P je sjeciste ravnine i pravca p, pa uvrstavanjem parametarske jednadzbe
pravca p
x = 2 + 3t, y = 5t, z = 1 + t, t R
u jednadzbu ravnine dobivamo
3(2 + 3t) + 5 5t + (1 + t) 5 = 0.
Slijedi t = 0 i P = (2, 0, 1). Tocka P je poloviste izmedu tocaka M i N . Stoga,

uz oznake M = (x1 , y1 , z1 ) i N = (x2 , y2 , z2 ), vrijedi
x1 + x2 y1 + y2 z1 + z2
P =( , , ).
2 2 2
Uvrstavanjem poznatih koordinata dobivamo
x1 + 1 y1 + 0 z1 + 2
= 2, = 0, = 1,
2 2 2
pa je trazena tocka N = (3, 0, 4).
3.21 Ortogonalna projekcija tocke na ravninu 81
3.21 Ortogonalna projekcija to

cke na ravninu
Odredite ortogonalnu projekciju N tocke M (1, 0, 1) na ravninu . . . 2x+yz = 7.

Rje
senje. Neka pravac p prolazi tockom M i okomit je na ravninu . Za vektor
smjera s pravca p mozemo uzeti vektor normale ravnine , dakle s = {2, 1, 1}.
Parametarska jednadzba pravca p glasi
x = 1 + 2t, y = t, z = 1 t, t R. (3.3)
Trazena tocka je sjeciste pravca p i ravnine , pa uvrstavanjem (3.3) u jednadzbu

ravnine dobivamo
2(1 + 2t) + t (1 7) + 7 = 0,
odakle je
2 7 2 5
t= i N = , , .
3 3 3 3
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu
Odredite parametarsku jednadzbu ortogonalne projekcije q pravca
x y 12
7 z 10
7
p ... = =
2 1 3
na ravninu . . . 2x y + 5z 5 = 0.
Rje
senje. Neka je 1 ravnina koja sadrzi pravac p i okomita je na ravninu .
Pravac p prolazi tockom
12 10
T = 0, ,
7 7
i ima vektor smjera s = {2, 1, 3}. Vektor normale ravnine je n = {2, 1, 5}.
Stoga ravnina 1 prolazi tockom T i vektor normale n1 je kolinearan vektoru

i j k

n s = 2 1 5 = 8i 16j = 8(i + 2j),
2 1 3
pa mozemo uzeti n1 = i + 2j. Jednadzba ravnine 1 glasi

12 10
2 (x 0) + 4 y +0 z = 0,
7 7
odnosno
7x + 14y 24 = 0.
Pravac q je presjek ravnina i 1 , odnosno zadan je jednadzbama
2x y + 5z 5 = 0,
7x + 14y 24 = 0.
82
Odredimo sada parametarsku jednadzbu pravca q. Iz druge jednadzbe slijedi

24
x = 2y + .
7
Uvrstavanjem u prvu jednadzbu dobivamo

24
2 2y + y + 5z 5 = 0,
7
odakle slijedi
13
z=y .
35
Stavimo li y = t, t R, dobivamo trazenu parametarsku jednadzbu
24 13
x = 2t + , y = t, z =t , t R.
7 35
3.23 Udaljenost to
caka
Odredite jednadzbu skupa tocaka koje su jednako udaljene od tocaka A(2, 1, 2) i

B(0, 1, 0).
Rje
senje. Neka je T = (x, y, z) proizvoljna tocka iz zadanog skupa. Vrijedi
d(T, A) = d(T, B),

p p
(x 2) + (y + 1) + (z 2)2 = (x 0)2 + (y 2)2 + (z 0)2 ,
2 2
(x2 4x + 4) + (y 2 + 2y + 1) + (z 2 4z + 4) = x2 + (y 2 2y + 1) + z 2 ,
4x + 4y 4z + 8 = 0.
Dakle, trazeni skup tocaka je ravnina s jednadzbom
x y + z 2 = 0.
3.24 Udaljenost ravnina
Nadite udaljenost izmedu ravnina
1 . . . 2x + 3y 6z + 14 = 0 i 2 . . . 2x + 3y 6z 35 = 0.
Rje senje. Za vektore normale ravnina 1 i 2 vrijedi n1 = n2 = {2, 3, 6}, pa

su ravnine paralelne. Stoga je dovoljno odrediti bilo koju tocku na jednoj ravnini
i izracunati udaljenost te tocke do druge ravnine. Uvrstavanjem y = 0 i z = 0
u jednadzbu ravnine 1 dobivamo x = 7, pa tocka T = (7, 0, 0) lezi na 1 .
Opcenito, udaljenost tocke T1 = (x1 , y1 , z1 ) od ravnine . . . Ax + By + Cz + D = 0
je jednaka
|Ax1 + By1 + Cz1 + D|
d(T1 , ) = . (3.4)
A2 + B 2 + C 2
3.25 Udaljenost pravca od ravnine 83
Dakle, ravnine 1 i 2 su udaljene za

|2 (7) + 3 0 6 0 35|
d(1 , 2 ) = d(T, 2 ) = = 7.
22 + 32 + 62
3.25 Udaljenost pravca od ravnine
Nadite ravninu koja je paralelna pravcima

y = 2x 1 y = x + 2
p1 . . . i p2 . . .
z = 3x + 2 z = 4x 1
i jednako udaljena od tih pravaca.

Rje
senje. Opca jednadzba ravnine glasi
Ax + By + Cz + D = 0.
Stavljanjem x = t, t R dobivamo parametarsku jednadzbu pravca p1
x = t, y = 2t 1, z = 3t + 2, tR
i pravca p2
x = t, y = t + 2, z = 4t 1, t R.
Vektor normale n ravnine je okomit na vektore smjera s1 = {1, 2, 3} i s2 =
{1, 1, 4} zadanih pravaca, pa je

i j k

n = s1 s2 = 1 2 3 = 11i j 3k.
1 1 4
Dakle, A = 11, B = 1 i C = 3. Preostaje izracunati D iz uvjeta
d(p1 , ) = d(p2 , ).
Buduci da su ravnina i pravci p1 i p2 paralelni, slijedi
d(T1 , ) = d(T2 , ),
gdje je T1 proizvoljna tocka na pravcu p1 , a T2 na pravcu p2 . Uzmemo li T1 =

(0, 1, 2) i T2 = (0, 2, 1), prema formuli (3.4), vrijedi
|11 0 1 (1) 3 2 + D| |11 0 1 2 3 (1) + D|

= ,
2 2
11 + 1 + 3 2 112 + 12 + 32
odnosno
|D 5| = |D + 1|,
odakle kvadriranjem dobivamo D = 2 i jednadzbu ravnine
11x y 3z + 2 = 0.
84
3.26 Udaljenost to
cke od pravca
Odredite udaljenost tocke T = (2, 1, 3) od pravca

x1 y1 z1
p ... = = .
1 2 3
Rjesenje. Prvo odredimo jednadzbu ravnine koja prolazi tockom T i okomita

je na pravac p. Buduci da je vektor normale n ravnine jednak vektoru smjera
s = {1, 2, 3} pravca p, jednadzba ravnine je
1 (x 2) + 2 (y 1) + 3 (z 3) = 0,
odnosno
x + 2y + 3z 13 = 0.
Odredimo sada sjeciste pravca p i ravnine . Uvrstavanjem parametarske jednadzbe
pravca
x = t + 1, y = 2t + 1, z = 3t + 1, t R.
u jednadzbu ravnine dobivamo t = 21 , pa sjeciste S ima koordinate
1 3 1 1 5
x= +1= , y=2 + 1 = 2, z=3 +1= .
2 2 2 2 2
Buduci da je S ortogonalna projekcija tocke T na pravac p, trazena udaljenost iznosi
s
2 2
3 2 5 6
d(T, p) = d(T, S) = 2 + (1 2) + 3 = .
2 2 2
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca
Odredite udaljenost izmedu paralelnih pravaca

x y1 z x1 y z1
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
1 1 2 1 1 2
Rjesenje. Pravci p1 i p2 su paralelni pa je dovoljno odabrati proizvoljnu tocku na

jednom pravcu i izracunati njenu udaljenost do drugog pravca. Opcenito, ako je
pravac p zadan tockom T0 i vektorom smjera s, tada je

|T T0 s|
d(T, p) = .
|s|
Tocka T1 = (0, 1, 0) lezi na pravcu p1 , a pravac p2 je zadan tockom T2 = (1, 0, 1) i

vektorom smjera s2 = {1, 1, 2}. Stoga je

|T1 T2 s2 |
d(p1 , p2 ) = d(T1 , p2 ) = .
|s2 |
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca 85
Zbog
i j k

T1 T2 s2 = 1 1 1 = 3i + j 2k,
1 1 2
vrijedi
|3i + j 2k| 32 + 12 + 22 21
d(p1 , p2 ) = = = .
|i + j + 2k| 2 2
1 +1 +2 2 3
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca
Zadani su pravci p1 , koji prolazi kroz tocke A = (1, 0, 1) i B = (1, 1, 0), i p2 ,

koji prolazi kroz tocke C = (3, 1, 1) i D = (4, 5, 2). Dokazite da su ti pravci
mimosmjerni i odredite najmanju udaljenost izmedu njih.
Rje
senje. Pravci p1 i p2 imaju vektore smjera

s1 = AB = 2i + j + k,

s2 = CD = i + 4j k,

pa nisu paralelni. Jos treba pokazati da se ne sijeku. Uvedimo vektor v = CB =
4i+k koji spaja tocku C na pravcu p2 s tockom B na pravcu p1 . Mjesoviti produkt
vektora s1 , s2 i v iznosi

4 0 1

v (s1 s2 ) = 2 1 1 = 11,
1 4 1
pa je razlicit od nule i vektori nisu komplanarni. Stoga se pravci p1 i p2 ne sijeku.

Najkraca udaljenost izmedu dva mimosmjerna pravca odreduje se po formuli
|v (s1 s2 )|
d(p1 , p2 ) = .
|s1 s2 |

Iz |s1 s2 | = | 5i j 9k| = 107, slijedi
11
d(p1 , p2 ) = .
107
3.29 Sjeci
ste simetrale kuta i simetrale stranice
Zadan je trokut s vrhovima A(2, 3, 2), B(0, 1, 1) i C(4, 4, 0). Odredite sjeciste S
simetrale unutarnjeg kuta pri vrhu A i simetrale stranice AB.
Rjesenje. Neka je ravnina koja prolazi polovistem P stranice AB, okomita
na pravac koji prolazi tockama A i B. Nadalje, neka je p pravac kroz tocku A s
vektorom smjera

AB AC
s = + .
|AB| |AC|
86
Tada je tocka S sjeciste ravnine i pravca p. Poloviste P stranice AB ima koordi-

nate
2+0 3+1 2+1 3
P = , , = 1, 2, ,
2 2 2 2

a vektor normale n je jednak AB = {2, 2, 1}. Stoga jednadzba ravnine glasi

3
2 (x 1) 2 (y 2) 1 z = 0,
2
odnosno
15
2x 2y z + = 0.
2
Zbog
2i 2j k 2i + j 2k (2i 2j k) + (2i + j 2k) 1
s= + = = j k,
| 2i 2j k| |2i + j 2k| 3 3
mozemo za vektor smjera pravca p uzeti kolinearan vektor s1 = j 3k, pa para-
metarska jednadzba glasi
x = 2, y = t + 3, z = 3t + 2, t R.
Uvrstavanjem u jednadzbu ravnine dobivamo

15
2 2 2 (t + 3) (3t + 2) + = 0,
2
odakle je
9 21 7
t= i S= 2, , .
10 10 10
3.30 Zadaci za vje

zbu

1. Odredite duljinu vektora a = p 2q ako je |p| = 2, |q| = 3, (p, q) = .
6
2. Zadani su vektori a = {2, 1, 1 }, b = {1, 3, 0}, c = {5, 1, 8}. Nadite
parametar za koji vrijedi (a, b) = (a, c).
3. Zadani su vektori a = {1, 2, 1}, b = {1, 1, 2} i c = {1, y, z}. Ako je c a
i c b, izracunajte y i z.
4. Odredite parametar takav da vektori a = {2, 3, 0} i b = {, 4, 0} budu
okomiti.
5. Odredite kut izmedu vektora a i b ako je (a + b) (7a 5b) i (a 4b)
(7a 2b).

6. Zadani su vektori p i q takvi da je |p| = 2, |q| = 3, (p, q) = .
3
(a) Izrazite vektor n preko vektora p i q ako vrijedi n p = 7 i n q = 3.
(b) Izrazite jedinicni vektor vektora n preko p i q.
7. Odredite vektor b koji je kolinearan s vektorom a = {2, 1, 2} i zadovoljava

uvjet a b = 18.
8. Odredite povrsinu P trokuta sto ga odreduju vektori a = {2, 3, 5} i b =

{1, 2, 1}.
9. Odredite povrsinu P trokuta s vrhovima A = (1, 1, 1), B = (2, 3, 4) i C =

(4, 3, 2).
10. Odredite duljinu visine vA spustene iz vrha A u trokutu ABC ako su vrhovi
trokuta A = (1, 0, 1), B = (1, 1, 1) i C = (0, 2, 1).
11. Odredite povrsinu P i visinu vB spustenu iz vrha B u trokutu ABC sa vrho-

vima A = (1, 2, 8), B = (0, 0, 4) i C = (6, 2, 0).
12. Zadani su vrhovi A = (1, 2, 3), B = (3, 2, 1) i C = (6, 4, 4) paralelograma

ABCD. Odredite povrsinu P paralelograma ABCD i koordinate vrha D.
13. Odredite povrsinu P paralelograma s dijagonalama e = 2mn i f = 4m5n,

ako je |m| = |n| = 1 i (m, n) = .
4
14. Zadani su vektori m = a b + c, n = 2a b + c, gdje su a, b i c jedinicni
2
vektori koji zatvaraju kutove (a, b) = , (b, c) = i (a, c) = .
3 3 3
Izracunajte duljine dijagonala d1 i d2 paralelograma konstruiranog nad tim
vektorima.
15. Odredite volumen V paralelopipeda razapetog vektorima a = {1, 0, 3}, b =

{1, 1, 0} i c = {2, 1, 1}.
16. Zadane su tocke A = (1, 2, 1), B = (3, 2, 1), C = (1, 4, 3) i D = (5, 0, 5).

Izracunajte volumen V paralelopipeda razapetog vektorima AB, AC i AD.
17. Pokazite da ako za tri proizvoljna vektora a, b i c vrijedi ab+bc+ca = 0,

onda su vektori a, b i c komplanarni, a vektori d = ac i e = ba kolinearni.
18. Odredite parametar t takav da vektori a = {3, 2, t}, b = {1, 0, 0} i c =

{4, 1, 0} ne cine bazu vektorskog prostora.
19. Odredite jedinicni vektor okomit na vektore a = {2, 6, 1} i b = {1, 2, 0}

koji s vektorom c = {2, 1, 0} zatvara siljasti kut. U smjeru tog jedinicnog
vektora odredite d takav da vektori a, b i d budu stranice paralelopipeda ciji
volumen iznosi 18.
20. Odredite jednadzbe koordinatnih ravnina, te ravnina paralelnih s njima.
21. Odredite jednadzbu ravnine koja sadrzi tocku T = (1, 3, 2) i paralelna je

s ravninom 1 . . . 7x 4y + z 4 = 0.
88
22. Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockom M = (2, 1, 5) i okomita

je na ravnine
1 . . . 3x + 2y + z + 5 = 0 i 2 . . . 6x 5y + 4z + 2 = 0.
23. Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockama A = (1, 2, 3), B = (3, 2, 1)
i okomita je na ravninu 1 . . . 4x y + 2z 7 = 0.
24. Odredite opci, segmentni i normalni oblik jednadzbe ravnine kroz tocke
A = (2, 6, 4), B = (10, 2, 8) i C = (0, 4, 6).
25. Odredite kanonske i parametarske jednadzbe koordinatnih osi.
26. Vrhovi trokuta su A = (1, 1, 1), B = (3, 0, 3) i C = (2, 1, 1). Odredite
jednadzbu simetrale s kuta BAC.
27. Odredite jednadzbu ravnine koja sadrzi tocku P = (1, 1, 2) i pravac koji
je zadan kao presjek ravnina 3x + y z + 5 = 0 i x y + 2z 1 = 0.
28. Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockama A = (1, 0, 1) i B =
(1, 2, 1), a paralelna je s pravcem koji je presjek ravnina 3x + y 2z 6 = 0
i 4x y + 3z = 0.
29. Odredite jednadzbu ravnine koja sadrzi pravce
x y2 z+2 x2 y+1 z
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
2 3 1 2 3 1
30. Odredite sjeciste S pravca

x2 y z+1
p ... = =
1 2 1
i ravnine . . . 2x 3y + z + 4 = 0.
31. Ispitajte medusobni polozaj pravca
x y1 z2
p ... = =
2 1 1
i ravnine . . . x + y + 3z 7 = 0.
32. Da li se pravci
x y z1 x y1 z
p1 . . . = = i p2 . . . = =
1 2 1 2 1 2
sijeku?
33. Odredite jednadzbu pravca p koji prolazi tockom A = (2, 3, 1), sijece pravac
x3 y+3 z5
q ... = =
2 1 3
i okomit je na njega.
34. Odredite jednadzbu pravca p koji lezi u ravnini . . . x 4y + 2z 7 = 0,

prolazi tockom T u kojoj pravac p1 zadan jednadzbama x 2y 4z + 3 = 0 i
2x + y 3z + 1 = 0 probada ravninu i okomit je na pravac p1 .
35. Odredite tocku N simetricnu tocki M = (3, 1, 1) s obzirom na ravninu koja
prolazi tockama T1 = (2, 1, 1), T2 = (2, 1, 5) i T3 = (4, 1, 0).
36. Odredite kanonsku jednadzbu ortogonalne projekcije pravca
x7 y z+1
p ... = =
8 1 3
na ravninu . . . x y + 3z + 7 = 0.
37. Odredite kanonsku jednadzbu ortogonalne projekcije pravca
x1 y+1 z3
p ... = =
2 3 1
na ravninu . . . x + 2y 5z + 3 = 0.
38. Zadani su paralelni pravci
x y3 z3 x2 y1 z3
p ... = = i q ... = = .
1 2 0 1 2 0
Odredite ravninu s obzirom na koju su ti pravci zrcalno simetricni.
39. Odredite sve tocke na pravcu p zadanog kao presjek ravnina x + y 3z + 6 = 0
i x y z = 0 koje su udaljene od tocke T = (1, 0, 1) za 8.
40. Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi pravcem
x1 y+1 z2
p1 . . . = =
2 3 1
i paralelna je pravcu
x+3 y1 z+2
p2 . . . = = .
3 4 2
Izracunajte udaljenost pravca p2 od ravnine .
41. Izracunajte udaljenost tocke M = (2, 1, 3) od pravca
x+1 y+2 z1
p ... = = .
3 4 2
42. Odredite najmanju udaljenost izmedu pravaca
x+1 y z1 x y+1 z2
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
2 1 3 1 1 2
43. Odredite najmanju udaljenost izmedu pravaca

x+1 y z1 x y+1 z2
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
1 1 2 1 3 4
90
44. Na pravcu
x+4 y+2 z 10
p ... = =
1 1 1
odredite tocku A koja je najbliza pravcu
x3 y3 z+3
q ... = = .
1 4 2
3.31 Rje
senja
p
1. |a| = 2 10 3 3.
1
2. = .
4
3 1
3. y = ,z= .
5 5
4. = 6.

13 7
5. cos = .
8 67
1
6. (a) n = 2 p q,
3
2 1
(b) n0 = p q.
13 3 13
7. b = {4, 2, 4}.

59
8. P = .
2

9. P = 2 6.

34
10. vA = .
2
2
11. P = 7 5, vB = 21.
3

12. P = 4 29, D = (4, 0, 6).

3 2
13. P = .
2

14. d1 = 3, d2 = 13.
15. V = 8.
16. V = 8.
17. Dovoljno je pokazati da vrijedi (a b) c = 0 i d e = 0.

3.31 Rjesenja 91
18. t = 0.
19. d = (4, 2, 4).
20. Jednadzba xy-ravnine je z = 0, xz-ravnine y = 0, yz-ravnina x = 0. Jed-

nadzbe ravnina paralelnih xy-ravnini su oblika z = c, xz-ravnini oblika y = c,
yz-ravnini oblika x = c, za neki c R.
21. . . . 7x 4y + z 21 = 0.
22. . . . 13x + 18y + 3z + 23 = 0.
23. . . . x + 6y + z 16 = 0.
24. Opci oblik jednadzbe ravnine glasi
17x + y + 12z 76 = 0,
segmentni oblik
x y z
+ + = 1,
76 76 19
17 3
a normalni oblik
17 1 12 76
x+ y+ z = 0.
434 434 434 434
x y z x y z x y z
25. Kanonska jednadzba x-osi je = = , y-osi = = , z-osi = = .
1 0 0 0 1 0 0 0 1
Parametarska jednadzba x-osi je x = t, y = 0, z = 0, y-osi x = 0, y = t, z = 0,
z-osi x = 0, y = 0, z = t, t R.
x1 y1 z1
26. s . . . = = .
1 1 2
27. . . . 2x + 2y 3z + 6 = 0.
28. . . . 5x 3y + 8z + 3 = 0.
29. . . . y + 3z + 4 = 0.
30. S = (1, 2, 0).

31. Ravnina sadrzi pravac p.
32. Pravci p1 i p2 se ne sijeku.

x2 y+3 z1
33. p . . . = = .
1 1 1
1 3
x2 y+ z
34. p . . . = 2 = 2.
2 3 7
35. N = (1, 5, 3).
92
x6 y1 z+4
36. p . . . = = .
8 1 3
43 4 25
x y+ z
37. p . . . 30 = 30 = 30 .
47 64 35
38. . . . 2x y = 0.
39. A = (3, 0, 3), B = (1, 2, 1).

40. . . . 2x y z 1 = 0, d(p2 , ) = 6.

3 377
41. d(M, p) = .
29

3
42. d(p1 , p2 ) = .
5

3
43. d(p1 , p2 ) = .
3
44. A = (4, 10, 2).
4.
FUNKCIJE REALNE
VARIJABLE
4.1 Podrucje definicije funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94

4.2 Podrucje definicije sume i razlike funkcija . . . . . . . . . . . . 95
4.3 Graf opce sinusoide . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.4 Kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.5 Nejednadzba s kompozicijom funkcija . . . . . . . . . . . . . . 100
4.6 Inverzna funkcija i podrucje definicije . . . . . . . . . . . . . . 100
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . 101
4.8 Limes slijeva i zdesna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.9 Limes oblika / u beskonacnosti . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.11 Limes racionalne funkcije oblika . . . . . . . . . . . . . 103
4.12 Limes iracionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika . . . . . . . . . . . . . 104
4.14 Primjena lim(sin x)/x kada x 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
4.15 Primjena lim(sin x)/x kada x . . . . . . . . . . . . . . . . 107
4.16 Limes oblika a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.17 Primjena limesa koji daju broj e . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.18 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
4.19 Vrste prekida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.20 Asimptote racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
4.21 Asimptote iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom . . . . . . . . . 116
4.23 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
4.24 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
U zadacima za koje to ima smisla nacrtajte odgovarajuce funkcije ili njihove dje-
love pomocu programa NetPlot1 ili nekog drugog programa za crtanje funkcija i
provjerite tocnost odgovarajucih rjesenja.
1 http://lavica.fesb.hr/netplot
94 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
4.1 Podru
cje definicije funkcije
Odredite podrucje definicije funkcija:
x2 3x + 2
(a) f (x) = log ,
x+1
(b) f (x) = arccos(log 31 x),
x+2
(c) f (x) = ln arcsin .
5x
Rje
senje.
(a) Prema [M1, 4.6.4] i [M1, 4.6.2], funkcija f je definirana za sve x R za koje
vrijedi
x2 3x + 2
> 0 i x + 1 6= 0.
x+1
Rastavljanjem prvog uvjeta na faktore dobivamo nejednadzbu
(x 1)(x 2)
> 0,
x+1
koju zadovoljavaju svi x h1, 1i h2, +i. Iz drugog uvjeta slijedi x 6= 1
pa presijecanjem obaju uvjeta vidimo da je
D(f ) = h1, 1i h2, +i.
(b) Prema [M1, 4.6.6] i [M1, 4.6.4], funkcija f je definirana za sve x R za koje
vrijedi
1 log 31 x 1 i x > 0.
Iz prvog uvjeta slijedi
1
log 13 3 log 13 x log 31 ,
3
sto povlaci 3 x 13 jer je log 13 x padajuca funkcija. Buduci da je segment
[3, 31 ] sadrzan u h0, +i koji je rjesenje drugog uvjeta, dobivamo

1
D(f ) = 3, .
3
(c) Prema [M1, 4.6.4], [M1, 4.6.6] i [M1, 4.6.2], funkcija f je definirana za sve
x R za koje vrijedi
x+2 x+2
arcsin > 0, 1 1 i 5 x 6= 0.
5x 5x
Iz prvog uvjeta i svojstava funkcije arcsin (vidi [M1, 4.6.6]) slijedi
x+2
> 0,
5x
4.2 Podrucje definicije sume i razlike funkcija 95
zbog cega je presjek svih uvjeta jednak

x+2
0< 1.
5x
Lijevu stranu nejednakosti zadovoljavaju svi
x h2, 5i .
Raspisivanjem desne strane nejednakosti dobivamo

x+2 2x 3
1 0 tj. 0,
5x 5x
sto vrijedi za sve
3
x , h5, +i .
2
Podrucje definicije funkcije f jednako je presjeku dobivenih intervala, odnosno

3
D(f ) = 2, .
2
4.2 Podru
cje definicije sume i razlike funkcija
Odredite podrucje definicije funkcija:
(a) f (x) = arctg(x + 2) ln(x),

1
(b) f (x) = x + 1 3 x + e x ,

(c) f (x) = 16 x2 + log sin (x 3),
r
80x 170 3 2x 5x2
(d) f (x) = arch log 2
+ log .
3 2x 5x 8x 17
Rje
senje.
(a) Zadanu funkciju zapisimo u obliku f (x) = f1 (x) f2 (x), gdje je f1 (x) =
arctg(x + 2) i f2 (x) = ln(x). Prema [M1, 4.6.6], funkcija f1 je definirana za
sve x R. Nadalje, prema [M1, 4.6.4], funkcija f2 je definirana za sve x R
za koje je x > 0, odnosno x < 0. Podrucje definicije funkcije f kao razlike
funkcija f1 i f2 jednak je presjeku njihovih podrucja definicije pa je
D(f ) = h, 0i.
(b) Zadanu funkciju zapisimo u obliku f (x) = f1 (x) f2 (x) + f3 (x), gdje je f1 (x) =
1
x + 1, f2 (x) = 3 x i f3 (x) = e x . Podrucje definicije funkcije f jednako je
presjeku podrucja definicije funkcija f1 , f2 i f3 . Stoga je, prema [M1, 4.6.2] i

[M1, 4.6.3], funkcija f definirana za sve x R za koje su ispunjeni uvjeti
x + 1 0, 3x0 i x 6= 0,
odnosno
x 1, x3 i x 6= 0.
Dakle,
D(f ) = [1, 0i h0, 3].
(c) Zadanu
funkciju zapisimo u obliku f (x) = f1 (x) + f2 (x), gdje je f1 (x) =
16 x2 i f2 (x) = log sin (x 3). Prema [M1, 4.6.2], funkcija f1 je defi-
nirana za sve x R za koje vrijedi
16 x2 0,
pa je
D(f1 ) = [4, 4] .
Prema [M1, 4.6.4], funkcija f2 je definirana za sve x R za koje vrijedi
sin (x 3) > 0,
odnosno, prema [M1, 4.6.5], za sve x R za koje je
0 + 2k < x 3 < + 2k, k Z,
tj.
3 + 2k < x < 3 + (2k + 1), k Z.
Dakle, [
D(f2 ) = h3 + 2k, 3 + (2k + 1)i .
kZ
Podrucje definicije funkcije f kao sume funkcija f1 i f2 jednako je presjeku

njihovih podrucja definicije. Buduci da D(f1 ) ima neprazan presjek jedino s
intervalima
h3 2, 3 i i h3, 3 + i
iz D(f2 ), koji se dobiju uvrstavanjem indeksa k = 1 i k = 0, dobivamo
D(f ) = h3 2, 3 i h3, 4] .
(d) Zadanu funkciju zapisimo u obliku f (x) = f1 (x) + f2 (x), gdje je

r
80x 170 3 2x 5x2
f1 (x) = arch log 2
i f2 (x) = log .
3 2x 5x 8x 17
Prema [M1, 4.6.9] i [M1, 4.6.4], funkcija f1 je definirana za sve x R koji

zadovoljavaju
80x 170 80x 170
log 1 i > 0,
3 2x 5x2 3 2x 5x2
4.2 Podrucje definicije sume i razlike funkcija 97
odnosno
80x 170 80x 170
10 i > 0.
3 2x 5x2 3 2x 5x2
Buduci da rjesenja prve nejednadzbe zadovoljavaju i drugu, funkcija f1 je defi-
nirana za sve x R koji zadovoljavaju
80x 170
10,
3 2x 5x2
odnosno dijeljenjem s 10 nejednadzbu
8x 17
1.
3 2x 5x2
Analogno, prema [M1, 4.6.2] i [M1, 4.6.4], funkcija f2 je definirana za sve

x R koji zadovoljavaju
3 2x 5x2 3 2x 5x2
log 0 i > 0,
8x 17 8x 17
odnosno
3 2x 5x2 3 2x 5x2
1 i > 0,
8x 17 8x 17
ciji je presjek
3 2x 5x2
1.
8x 17
Podrucje definicije funkcije f jednako je presjeku podrucja definicije funkcija f1
i f2 . Stoga je funkcija f definirana za sve x R koji zadovoljavaju
8x 17 3 2x 5x2
1 i 1.
3 2x 5x2 8x 17
Primijetimo da presjekom dobivenih nejednadzbi razlomak i njemu reciprocan

razlomak trebaju biti veci ili jednaki od 1, a to je moguce samo kada su oba
jednaka 1. Slijedi
3 2x 5x2
= 1,
8x 17
odakle dobivamo kvadratnu jednadzbu
x2 + 2x 4 = 0
cija su rjesenja

x1 = 1 5 i x2 = 1 + 5.
Dakle, zadana funkcija je definirana samo za brojeve x1 i x2 , odnosno

D(f ) = {1 5, 1 + 5}.
4.3 Graf op
ce sinusoide
Nacrtajte graf funkcije

1
f (x) = sin 2x .
2 3
Rje
senje. Prema oznakama u [M1, 4.6.5], za zadanu funkciju je
1
A= , =2 i = .
2 3
Graf funkcije f dobivamo iz grafa funkcije sin x u sljedeca tri koraka:
2 2
1. Osnovni period od 2 promijenimo u osnovni period od = 2 = i time
dobijemo graf funkcije f1 (x) = sin 2x (slika 4.1).
3
2
2
2
-1
Slika 4.1: Sinusoida f1 (x) = sin 2x.

2. Graf funkcije f1 (x) = sin 2x pomaknemo za = 23 = 6 u pozitivnom
smjeru x-osi sto nam daje graf funkcije f2 (x) = sin 2x 3 (slika 4.2).

3. Konacno, ordinate grafa funkcije f2 (x) = sin 2x 3 pomnozimo brojem
A = 21 , cime dobivamo graf zadane funkcije (slika 4.3).
4.4 Kompozicija funkcija
Ako je
1+x 3x + x3
f (x) = log i g(x) = ,
1x 3x2 + 1
dokazite da je (f g) (x) = 3f (x).
4.4 Kompozicija funkcija 99
2

6
2
3
7
6
3

2
5

3
2
-1

Slika 4.2: Sinusoida f2 (x) = sin 2x 3 .
1

2
2 7 5
6
3

6

3
- 12
-1

Slika 4.3: Sinusoida f (x) = 21 sin 2x
3 .
Rje
senje. Prema [M1, definicija 1.9] slijedi
3x + x3

3x + x 3
1+
(f g) (x) = f (g(x)) = f = log 3x2 + 1
3x2 + 1 3x + x3
1 2
3x + 1
x3 + 3x2 + 3x + 1
3x2 + 1 x3 + 3x2 + 3x + 1
= log 3 2 = log
x + 3x 3x + 1 x3 + 3x2 3x + 1
3x2 + 1
(x + 1)3 x+1
= log = 3 log = 3f (x).
(1 x)3 1x
4.5 Nejednad
zba s kompozicijom funkcija
Ako je f (x) = 2x + 1 i g(x) = 2x 1, rijesite nejednadzbu
(f g) (x) < (g f ) (x).
Rje
senje. Prema [M1, definicija 1.9] vrijedi
(f g) (x) = f (g(x)) = f (2x 1) = 2(2x1) + 1 = 22x+1 + 1,

(g f ) (x) = g (f (x)) = g 2x + 1 = 2 2x + 1 1 = 21x + 1.
Zadana nejednadzba stoga glasi
22x+1 + 1 < 21x + 1.
Dakle, vrijedi
22x+1 < 21x ,

2x + 1 < 1 x,
pa je jesenje nejednadzbe x > 0.
4.6 Inverzna funkcija i podru

cje definicije
Odredite inverznu funkciju funkcije

sin x + 2
f (x) =
sin x + 1
i podrucje definicije funkcija f i f 1 .
Rje
senje. Funkcija f je definirana za one x R za koje je
sin x 6= 1,
odnosno
3
x 6= + 2k, k Z.
2
Stoga je
3
D(f ) = R\ + 2k, k Z .
2
Zamjenom x u y, zadana funkcija prelazi u
sin y + 2
f (y) = .
sin y + 1

Prema [M1, teorem 1.1] je f f 1 (x) = x. Uz oznaku f 1 (x) = y, slijedi f (y) = x,
odnosno
sin y + 2
= x.
sin y + 1
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije 101
Sada je
sin y + 2 = x sin y + x
(x 1) sin y = 2 x
2x
sin y = .
x1
Dakle,
2x
y = arcsin ,
x1
2x
f 1 (x) = arcsin .
x1
Prema [M1, 4.6.6] i [M1, 4.6.2], dobivena funkcija je definirana za sve x R za
koje je
2x
1 1 i x 1 6= 0,
x1
pa je
3
D f 1 = , + .
2
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije
Odredite inverznu funkciju funkcije

p
f (x) = loga x + x2 + 1 , a h0, i\{1}.
Rjesenje. Funkcija f je strogo rastuca kao kompozicija strogo rastucih funkcija,

pa ima inverz f 1 . Zamjenom x u y dobivamo
p
f (y) = loga y + y 2 + 1 .

Prema [M1, teorem 1.1] je f f 1 (x) = x. Uz oznaku f 1 (x) = y, slijedi f (y) = x,
odnosno
h p i
loga y + y 2 + 1 = x,
p
y + y 2 + 1 = ax ,
p
y 2 + 1 = ax y,
y 2 + 1 = a2x 2ax y + y 2 ,
2ax y = a2x 1,
a2x 1
y= .
2ax
Dakle, inverzna funkcija funkcije f je jednaka
a2x 1
f 1 (x) = .
2ax
4.8 Limes slijeva i zdesna
Izracunajte
1
lim xe x2 1 .
x1
1
senje. Izracunajmo prvo limese zdesna i slijeva funkcije f (x) = e x2 1 u tocki
Rje
x = 1:
1
(
=t
x2 1 lim et , x 1+ 0,
1
t x 1+
lim e x2 1 = x 1 =
= .
x1 lim et , x 1 +, x 1
t t+
Prema [M1, teorem 4.3] je

1 1 1 0, x 1+
lim xe x2 1 = lim x lim e x2 1 = 1 lim e x2 1 = .
x1 x1 x1 x1 , x 1
4.9 Limes oblika / u beskona

cnosti
Izracunajte:

x+ 3x+ 4x
(a) lim ,
x 2x + 1

x2 + 1
(b) lim .
x x + 1
Rje
senje.

(a) Zadani limes je neodredenog oblika . Izlucimo li x iz brojnika i nazivnika
funkcije pod limesom, dobivamo

1 1 1 1
x 1+ + 1+ +
x+ 3x+ 4x 6
x 4
x 6
x 4
x
lim = lim r = lim r
x 2x + 1 x 1 x 1
x 2+ 2+
x x
1
= ,
2
pri cemu koristimo

1
lim = 0, a > 0.
x xa
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0 103
(b) Zadani limes je neodredenog oblika

. Izlu
cimo li x iz brojnika i nazivnika
funkcije pod limesom, dobivamo
r r
1 1
2
x 1+ 2 1+ 2
x2 + 1 x = lim |x| x
lim = lim lim
x x + 1 x 1 x x x 1
x 1+ 1+
x x

1, x +
=
1, x
jer je
|x| |x|
lim =1 i lim = 1.
x+ x x x
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0
Izracunajte
x2 1
lim .
x1 2x2 x1
Rjesenje. Zadani limes je neodredenog oblika 00 , jer nakon uvrstavanja x = 1
funkcija u brojniku i funkcija u nazivniku poprimaju vrijednost nula. Buduci da su
obje funkcije polinomi, njihovim rastavljanjem na faktore dobivamo i u brojniku i
u nazivniku (x-1). Tocnije
x2 1 (x 1) (x + 1) x+1 2
lim 2
= lim = lim = .
x1 2x x 1 x1 (x 1) (2x + 1) x1 2x + 1 3
4.11 Limes racionalne funkcije oblika
Izracunajte
1 3
lim .
x1 1 x 1 x3
Rje
senje. S obzirom da je
1 3
lim = i lim = ,
x1 1x x1 1 x3
limesi zdesna i slijeva zadane funkcije u x = 1 su neodredenog oblika .
Svodenjem na zajednicki nazivnik dobivamo

1 3 x2 + x 2
lim = lim
x1 1 x 1 x3 x1 1 x3
(x 1) (x + 2)
= lim
x1 (x 1) (x2 + x + 1)
x+2
= lim = 1.
x1 (x2 + x + 1)
4.12 Limes iracionalne funkcije oblika 0/0
Izracunajte:

1 2x x2 (1 + x)
(a) lim ,
x0 x

3
x1
(b) lim .
x1 4 x 1
Rje
senje.
(a) Zadani limes je neodredenog oblika 00 . Racionalizacijom funkcije u brojniku
dobivamo

1 2x x2 (1 + x) 1 2x x2 (1 + x) 1 2x x2 + (1 + x)
lim = lim
x0 x x0 x 1 2x x2 + (1 + x)
(1 2x x2 ) (1 + x)2
= lim
x0 x 1 2x x2 + 1 + x
2x2 4x
= lim
x0 x 1 2x x2 + 1 + x
2x 4
= lim = 2.
x0 1 2x x2 + 1 + x
(b) Zadani limes je neodredenog oblika 00 . Supstitucijom x = t12 se oslobadamo

iracionalnih izraza u funkciji pod limesom i dobivamo

x = t12
3
x1 t4 1
lim = x 1 = lim 3
x1 4
x1 t1 t 1
t1
(t 1)(t + 1)(t2 + 1)
= lim
t1 (t 1)(t2 + t + 1)
(t + 1)(t2 + 1) 4
= lim 2
= .
t1 t +t+1 3
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika
Izracunajte:
p
(a) lim x x2 + 1 ,
x
p p
(b) lim x2 2x 1 x2 7x + 3 .
x
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika 105
Rje
senje.
(a) Odmah slijedi

p
lim x x2 + 1 = = .
x
p
S druge strane je lim x x2 + 1 neodredenog oblika pa raciona-
x+
lizacijom funkcije pod limesom dobivamo
p p x + x2 + 1
2 2
lim x x + 1 = lim x x + 1
x+ x+ x + x2 + 1
x2 (x2 + 1)
= lim
x+ x + x2 + 1
1
= lim = 0.
x+ x + x2 + 1
(b) S obzirom da je
p p
lim x2 2x 1 = + i lim x2 7x + 3 = +,
x x
zadani limesi su oblika . Racionalizacijom funkcije pod limesom dobivamo

p p
lim x2 2x 1 x2 7x + 3
x
p p
p
2
p
2
x2 2x 1 + x2 7x + 3
= lim x 2x 1 x 7x + 3 p p
x x2 2x 1 + x2 7x + 3
(x2 2x 1) (x2 7x + 3)
= lim
x x2 2x 1 + x2 7x + 3
5x 4
= lim
x x2 2x 1 + x2 7x + 3
4

x 5 x
= lim q q
x 2 1 7 3
|x| 1 x + x2 + 1 x + x2
4
x 5 x
= lim lim q q .
x |x| x 2 1 7 3
1 x + x2 + 1 x + x2
Buduci da je
x x
lim =1 i lim = 1,
x+ |x| x |x|
iz dobivenog rezultata slijedi

(
p p 5/2, x +
lim x2 2x 1 x2 7x + 3 =
x 5/2, x .
4.14 Primjena lim(sin x)/x kada x 0
Izracunajte:
1
(a) lim x sin ,
x x
2 arcsin x
(b) lim ,
x0 3x
tg x sin x
(c) lim ,
x0 x3

2 1 + cos x
(d) lim .
x0 sin2 x
Rjesenje. Ideja u ovim zadacima je transformirati funkciju pod limesom tako da
mozemo primijeniti formulu
sin(ax)
lim = a, (4.1)
x0 x
koja se dobije iz [M1, primjer 4.6] supstitucijom ax = t.
1
(a) Supstitucijom = t dobivamo
x
1
1 = t sin t
lim x sin = x x

x x = t0
lim
t
= 1.
t 0
(b) Supstitucijom arcsin x = t i primjenom [M1, teorem 4.3] dobivamo

arcsin x = t
2 arcsin x 2t 2 1 2
lim = x 0 = lim = = .
x0 3x t0 3 sin t 3 sin t 3
t0 lim
t0 t
(c) Primjenom formula tg x = sin x

cos x i sin2 x
2 = 12 (1 cos x) dobivamo
tg x sin x sin x(1 cos x)
lim = lim =
x0 x3 x0 x3 cos x
2 sin x sin2 x2
= lim =
x0 x3 cos x
sin x sin2 x2 1
= lim 2 2
.
x0 x x cos x
4.15 Primjena lim(sin x)/x kada x 107
Zbog neprekidnosti funkcije x2 i [M1, teorem 4.7 (ii)] vrijedi

2
sin2 x2 sin x2 2 sin x2 2 1 1
lim = lim = lim = = .
x0 x2 x0 x x0 x 2 4
Prema [M1, teorem 4.3] sada slijedi
tg x sin x sin x sin2 x2 1 1 1

lim 3
= 2 lim lim 2
lim =21 1= .
x0 x x0 x x0 x x0 cos x 4 2
(d) Racionalizacijom brojnika, primjenom formule sin2 x2 = 12 (1 cos x) te iz [M1,

teorem 4.3] i [M1, teorem 4.7 (ii)] za neprekidnu funkciju x2 , dobivamo

2 1 + cos x 2 1 + cos x 2 + 1 + cos x
lim = lim
x0 sin2 x x0 sin2 x 2 + 1 + cos x
2 (1 + cos x) 1 cos x
= lim 2
= lim 2

x0 sin x ( 2 + 1 + cos x) x0 sin x ( 2 + 1 + cos x)
2
sin x2

2 sin2 2
x
x 1
= lim = lim 2 2
x0 sin2 x ( 2 + 1 + cos x) x0 sin x 2 + 1 + cos x
x
2
sin x2 2 1
lim
x0 x 1 2 1 1
=2 lim
2 x0 = 2 2
= .
sin x 2 + 1 + cos x 1 2 2 4 2
lim
x0 x
4.15 Primjena lim(sin x)/x kada x
Izracunajte
x sin x
lim .
x x + sin x
Rje
senje. Izlucimo li x iz brojnika i nazivnika funkcije pod limesom dobivamo

sin x sin x
x 1 1
x sin x x x .
lim = lim = lim
x x + sin x x sin x x sin x
x 1+ 1+
x x
Buduci da je 1 sin x 1, za svaki x R, za x > 0 vrijedi
1 sin x 1
.
x x x
Kako je
1
lim = 0,
x x
[M1, teorem 4.4] povlaci
sin x
lim = 0.
x x
Sada za zadani limes vrijedi
sin x
1
lim x = 1 0 = 1.
x sin x 1+0
1+
x
4.16 Limes oblika a
Izracunajte
x2
x2 + 2
lim .
x 2x2 + 1
Rje
senje. Buduci da je
2
x2 + 2 1+ 2 1
lim = lim x = i lim x2 = ,
x 2x2 + 1 x 1 2 x
2+ 2
x
vrijedi
x2 t
x2 + 2 1
lim = lim =0
x 2x2 + 1 t 2
jer je
t 0, 0<a<1
lim a = .
x+ +, a>1
Jos vrijedi
+, 0 < a < 1
lim at = .
x 0, a>1
4.17 Primjena limesa koji daju broj e
Izracunajte:
x+1
2x + 3
(a) lim ,
x 2x + 1
r
1 1+x
(b) lim ln .
x0 x 1x
4.17 Primjena limesa koji daju broj e 109
ln x ln a
(c) lim ,
xa xa
ex 1
(d) lim .
x0 x
Rje
senje. Prema [M1, primjer 4.9] pod (b) vrijedi formula
x
1
lim 1+ = e, (4.2)
x+ x
koja je zadovoljena i ako umjesto + stavimo . Nadalje, iz (4.2) slijedi

1
y=
1
y
1 x
lim (1 + x) = x 0 = lim
x 1+ =e
x0 y y
y
pa vrijedi i sljedeca formula:

1
lim (1 + x) x = e. (4.3)
x0
(a) Buduci da je
2x + 3
lim = 1,
x 2x + 1
zadani limes ima neodredeni oblik 1 . Sredivanjem dobivamo
x+1 x+1 x+1
2x + 3 2x + 1 + 2 1
lim = lim = lim 1 + 2x+1 =
x 2x + 1 x 2x + 1 x
2
" 2
2x+1 # 2(x+1)
2x+1
" 2
2x+1 # lim 2(x+1)
2x+1
1 1 x
= lim 1+ 2x+1 = lim 1 + 2x+1 .
x x
2 2
Prema formuli (4.2) je

2x + 1

1
2
2x+1 =t
1
t
2
lim 1 + 2x+1 = x = lim 1 + = e,
x
2
t t
t
sto zajedno s
2(x + 1)
lim =1
x 2x + 1
povlaci
x+1
2x + 3
lim = e1 = e.
x 2x + 1
(b) Uvrstavanjem x = 0 u funkciju pod limesom vidimo da je zadani limes neodredenog

oblika 0. Primjenom svojstava funkcije ln x dobivamo
r 1
2x
1 1+x 1+x
lim ln = lim ln .
x0 x 1 x x0 1x
Zbog neprekidnosti funkcije ln x i tvrdnje [M1, teorem 4.7 (ii)] vrijedi

" 1
# 1x
1
2x 1x
1+x 1 2x
lim ln = ln lim 1 + 1x
x0 1x x0
2x
" 1x # lim 1x
1
1 2x x0
= ln lim 1 + 1x
x0
2x
= ln e1 = 1
jer je prema formuli (4.2)

1x

1
1x
2x = t
1
t
= x2x

lim 1 + 1x =
0 tlim 1 + = e.
x0
2x
t
t
(c) Zadani limes je neodredenog oblika 00 . Primjenom svojstava funkcije ln x, iz

1
[M1, teorem 4.7] pod (ii) za neprekidne funkcije ln x i x a , te formule (4.3)
dobivamo

x
ln a x a = t ln a+t
ln x ln a a
lim = lim = x a = lim
xa xa xa x a t0 t
t0
1 " a # a1
t t t t
= lim ln 1 + = ln lim 1+
t0 a t0 a
t
" at # a1 = y
t
= ta 0

= ln lim 1 +
t0 a
y0
a1
1/y 1 1
= ln lim (1 + y) = ln e a = .
y0 a
(d) Zadani limes je neodredenog oblika 00 . Supstitucijom ex 1 = t, primjenom

svojstava funkcije ln x, tvrdnje pod (ii) iz [M1, teorem 4.7] za neprekidnu
4.18 Neprekidnost funkcije 111
funkciju ln x i konacno formule (4.3) dobivamo

x
x e 1=t
e 1 t 1
lim = x 0 = lim = lim 1
x0 x t0 ln(t + 1) t0 ln(t + 1) t
t0
1
= 1 = 1.
ln lim (t + 1) t
t0
4.18 Neprekidnost funkcije
(a) Odredite parametar tako da funkcija

x2 4
f (x) = , x 6= 2
x ,
2
x=2
bude neprekidna.
(b) Odredite konstante a i b tako da funkcija

2 sin x, x 2

f (x) = a sin x + b, 2 < x < 2
x 2

cos x,
bude neprekidna.
Rje
senje.
(a) Funkcija f je na skupu R\{2} zadana neprekidnom funkcijom pa je dovoljno

odrediti parametar takav da f bude neprekidna u x = 2, odnosno da vrijedi
lim f (x) = lim f (x) = f (2).
x2+ x2
Buduci da je
x2 4 (x 2)(x + 2)
lim f (x) = lim = lim = lim (x + 2) = 4,
x2 x2 x 2 x2 x2 x2
mora vrijediti f (2) = 4. Iz definicije funkcije f je f (2) = , pa stoga slijedi

= 4.
(b) S obzirom da je funkcija f zadana po dijelovima pomocu neprekidnih funkcija,
zakljucujemo da je f neprekidna na skupu
n o
R\ , .
2 2
Potrebno je odrediti konstante a i b tako da f bude neprekidna u tockama
x1 = 2 i x2 = 2 , odnosno da ispunjava uvjete iz [M1, definicija 4.6]:
lim f (x) = lim f (x) = f (xi ), i = 1, 2. (4.4)
xxi xi +
Za tocku x1 = 2 vrijedi
lim f (x) = lim (2 sin x) = 2,

x
2 x
2
lim f (x) = lim (a sin x + b) = a + b,

x
2+ x 2 +

f = 2 sin = 2.
2 2
Uvrstavanjem dobivenih rezultata u (4.4) slijedi
a + b = 2.

Za tocku x2 = 2 vrijedi
lim f (x) = lim (a sin x + b) = a + b,

x
2

x 2
lim f (x) = lim cos x = 0,

x
2+ x
2+

f = cos = 0.
2 2
Sada (4.4) povlaci

a + b = 0.
Konacno, rjesavanjem sustava
a + b = 2,
a + b = 0,
dobivamo a = 1 i b = 1.
4.19 Vrste prekida
Ispitajte vrste prekida funkcija:

7+x3
(a) f (x) = u tockama x1 = 2 i x2 = 2,
x2 4
1
ax 1
(b) f (x) = 1 , gdje je a > 1 u tocki x = 0.
a +1
x
Rje
senje.
(a) Da bismo ispitali vrstu prekida funkcije u tockama x1 i x2 potrebno je izracunati

limes s lijeve i desne strane u tim tockama.
4.19 Vrste prekida 113
Limes slijeva u tocki x1 = 2 je

7+x3 7+x3 7+x+3
lim 2
= lim 2

x2 x 4 x2 x 4 7+x+3
x2
= lim
x2 (x 2)(x + 2)( 7 + x + 3)
1
= lim = .
x2 (x + 2)( 7 + x + 3)
Limes zdesna u tocki x1 = 2 dobivamo na isti nacin:

7+x3 1
lim = lim = +.
x2+ x2 4 x2+ (x + 2)( 7 + x + 3)
Prema [M1, definicija 4.7], zadana funkcija ima prekid druge vrste u tocki
x1 = 2.
Limes slijeva u tocki x2 = 2 je

7+x3 1 1
lim = lim = .
x2 x2 4 x2 (x + 2)( 7 + x + 3) 24
Za limes zdesna u tocki x2 = 2 ocigledno vrijedi

7+x3 1 1
lim = lim = .
x2+ x2 4 x2+ (x + 2)( 7 + x + 3) 24
Limesi slijeva i zdesna u tocki x2 = 2 su jednaki pa prema [M1, definicija 4.7],

funkcija f ima uklonjivi prekid u toj tocki.
(b) Limes zdesna funkcije f u tocki x = 0 racunamo pomocu supstitucije t = 1/x:

1

1 =t at 1 1

ax 1 x at 1 at
lim 1 = x 0+ = lim t = lim t 1 = 1.
x0+ a x + 1 t+ a + 1 t+ a 1 +
t + at
Pri tome smo koristili

1
lim = 0, za a > 1.
t+ at
Limes slijeva zadane funkcije u tocki x = 0 dobivamo na isti nacin:

1
1 =t 1
a 1
x x at 1 t 1
lim 1 = x 0 = lim t = lim a1 = 1.
x0 a x + 1 t a + 1 t+ t + 1
t a
Limesi slijeva i zdesna u tocki x = 0 su konacni i razliciti pa prema [M1,

definicija 4.7], funkcija f ima prekid prve vrste u toj tocki.
4.20 Asimptote racionalne funkcije
Odredite asimptote i skicirajte grafove funkcija:
x2
(a) f (x) = ,
x2 4
x2 + 2x
(b) f (x) = .
x2
Rje
senje. Asimptote odredujemo prema formulama iz [M1, 4.5].
(a) Podrucje definicije funkcije f je R\{2, 2}. Stoga se vertikalne asimptote mogu
nalaziti samo u tockama x1 = 2 i x2 = 2. Limesi slijeva i zdesna u tim
tockama su jednaki:
x2 1 1
lim f (x) = lim = 1 lim = ,
x2 x2 x 2 x + 2 t0 t
x2 1 1
lim f (x) = lim = 1 lim = .
x2 x2 x + 2 x 2 t0 t
Slijedi da su pravci x = 2 i x = 2 vertikalne asimptote.

Ispitajmo ponasanje funkcije u beskonacnosti. Vrijedi
1
lim f (x) = lim =1
x x 1 x42
pa je pravac x = 1 horizontalna asimptota u lijevoj i desnoj strani, odakle

zakljucujemo da funkcija f nema kosu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj strani.
Vidi sliku 4.4.
-2 2
x2
Slika 4.4: Graf funkcije f (x) = .
x24
4.21 Asimptote iracionalne funkcije 115
(b) Podrucje definicije funkcije f je R\{2}. Zbog

1 1
lim f (x) = lim (x2 + 2x) = 8 lim =
x2 x2 x2 t0 t
slijedi da je pravac x = 2 vertiklna asimptota.

Nadalje,
1 + x2
lim f (x) = lim 1 2 =
x x2
x x
povlaci da zadana funkcija nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj

strani.
Potrazimo kose asimptote. Ako s k oznacimo koeficijent smjera kose asimptote,
a s l njen odsjecak na y-osi, vrijedi
f (x) x+2
k = lim = lim = 1,
x x x x 2
4x
l = lim [f (x) kx] = lim = 4,
x x x 2
pa je pravac y = x + 4 kosa asimptota u lijevoj i desnoj strani. Vidi sliku 4.5.
4
-2 2
x2 + 2x
x2
4.21 Asimptote iracionalne funkcije
Odredite asimptote funkcije p

f (x) = 4x2 + x
i skicirajte njen graf.
Rjesenje. Funkcija f je definirana za sve x R za koje vrijedi 4x2 + x 0, pa
je podrucje definicije od f skup h, 14 ] [0, +i. Slijedi da f nema vertikalne
asimptote jer se one mogu nalaziti samo u tockama prekida ili otvorenim rubovima
podrucja definicije.
Zbog
p
lim f (x) = lim 4x2 + x = +,
x x
odmah slijedi da f nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj strani.

Preostaje potraziti kose asimptote. Oznacimo s k1 i l1 koeficijent smjera i odsjecak
na y-osi kose asimptote funkcije f u desnoj strani. Tada je
r
f (x) 4x2 + x |x| 1
k1 = lim = lim = lim lim 4 + = 1 4 = 2,
x+ x x+ x x+ x x+ x

p
2
4x2 + x + 2x
l1 = lim [f (x) 2x] = lim [ 4x + x 2x]
x+ x+ 4x2 + x + 2x
x x 1
= lim = lim lim q
x+ 2
4x + x + 2x x+ |x| x+
4 + x1 + 2
1
= .
4
1
Dakle, pravac y = 2x + 4 je kosa asimptota funkcije f u desnoj strani.
Ako s k2 i l2 oznacimo koeficijent smjera i odsjecak na y-osi kose asimptote funkcije
f u lijevoj strani, onda na isti nacin dobivamo
r
f (x) |x| 1
k2 = lim = lim lim 4 + = 1 4 = 2,
x x x x x x
x 1 1
l2 = lim [f (x) 2x] = lim lim q = .
x x |x| x 1 4
4+ +2x
1
Stoga je pravac y = 2x 4 kosa asimptota funkcije f u lijevoj strani. Vidi sliku
4.6.
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom
Odredite asimptote funkcije

1
f (x) = xe x2 1 .
Rjesenje. Podrucje definicije funkcije f je R\{1, 1}. Stoga funkcija moze imati
vertikalne asimptote samo u tockama x1 = 1 i x2 = 1. Provjerimo prvo tocku x1 .
Prema zadatku (4.8) je
1 1
lim xe x2 1 = 0 i lim xe x2 1 = ,
x1+ x1
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom 117
1

4
- 14 - 18
- 14

Slika 4.6: Graf funkcije f (x) = 4x2 + x.
odakle slijedi da je pravac x = 1 vertikalna asimptota funkcije f s lijeve strane.

Na isti nacin za tocku x2 dobivamo
1 1
lim xe x2 1 = + i lim xe x2 1 = 0
x1+ x1
pa je pravac x = 1 je vertikalna asimptota funkcije f s desne strane.

Nadalje, zbog
1 1
lim f (x) = lim xe x2 1 = lim x lim e x2 1 = 1 = ,
x x x x
funkcija f nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj strani.

Potrazimo kose asimptote. Ako koeficijent smjera kose asimptote oznacimo s k,
tada je
1
f (x) xe x2 1 1
k = lim = lim = lim e x2 1 = 1.
x x x x x
Za odsjecak na x osi, l, vrijedi

1
h i = t
2 1
1 = xx
1

l = lim [f (x) kx] = lim x e x2 1
x x
t 0+
r r
1 1 et 1
= lim 1 + (et 1) = lim 1+ t
t0+ t t0+ t t
r
1 et 1
= lim 1 + lim lim t = 1 e 0 = 0,
t0+ t t0+ t t0+
gdje smo u racunanju limesa koristili [M1, teorem 4.3] i zadatak (4.17) pod (b).
Slijedi da je pravac y = x kosa asimptota funkcije f . Vidi sliku 4.7.
-1 1

Slika 4.7: Graf funkcije f (x) = 4x2 + x.
4.23 Zadaci za vje

zbu
1. Odredite podrucje definicije funkcije

p
f (x) = arccos log 31 x2 + 3 .
2. Odredite podrucje definicije funkcije

1 x2
f (x) = ln arcsin .
2+x
3. Odredite podrucje definicije funkcija:

(a) f (x) = ln(sin x),
(b) f (x) = ln | sin x|.
4. Odredite podrucje definicije funkcija:
3 2x
(a) f (x) = 3 x + arcsin ,
5
x3
(b) f (x) = arcsin log (4 x).
2
5. Nacrtajte graf funkcija:

(a) f (x) = 2 sin 21 x 4 ,

(b) f (x) = 2 cos 3x + 4 ,
(c) f (x) = cos2 x.
6. Neka je
1
f (x) = x + 2, g(x) = x2 , h(x) = .
x
Dokazite da vrijedi
(f g) h = f (g h) .
7. Odredite inverznu funkciju funkcije

2x 1
f (x) = ln .
3x + 2
8. Odredite inverznu funkciju funkcije

f (x) = 3 sin 2 x + .
3
9. Odredite jednostrane limese

1 1
lim 1 i lim 1 .
x0+ 1 + ex x0 1 + ex
10. Odredite jednostrane limese

1 | sin x| 1 | sin x|
lim arctg + i lim arctg + .
x0+ x x x0 x x
11. Izracunajte:
2x + 3
(a) lim 2,
x x+ 3x
2x2 3x + 4
(b) lim ,
x x4 + 1

x
(c) lim p ,
x x+ x

x2 3x x + 1
(d) lim .
x x
x2 (a + 1)x + a
12. Izracunajte lim .
xa x3 a3
13. Izracunajte:

1+x1
(a) lim ,
x0 3 1 + x 1

1 + x 1 + x2
(b) lim .
x0 1+x1
14. Izracunajte:
p p
(a) lim x2 + 1 x2 1 ,
x

x2 + a2 + x
(b) lim .
x x2 + b2 + x
15. Izracunajte:
cos x cos a
(a) lim ,
xa xa
2 sin x 1
(b) lim .
x 6 cos 3x
16. Izracunajte:
sinx x
x2 2x + 3
(a) lim ,
x0 x2 3x + 2
x+2
sin 3x
(b) lim .
x0 x
17. Izracunajte:

(a) lim x 1 + sin x,
x0
(b) lim x[ln (1 + x) ln x],
x
1
(c) lim x(e x 1).
x
18. Odredite parametar tako da funkcija

( 2
5x 2x + , x0
f (x) = sin x
, x<0
x
bude neprekidna.
19. Odredite parametar tako da funkcija
x
e + 1, x 0
f (x) =
x + , x < 0
bude neprekidna.
20. Ispitajte vrste prekida funkcija:
x
(a) f (x) = u tocki x = 0,
|x|
s
x2
(b) f (x) = u tocki x = 0,
| sin x|
1 + x2
(c) f (x) = u tocki x = 1,
1+x

2 x3
(d) f (x) = u tocki x = 7.
x2 49
21. Definirajte funkciju
x3 1
f (x) =
x1
u x = 1 tako da prosirena funkcija bude neprekidna na R.
4.24 Rjesenja 121
22. Definirajte funkciju

1
f (x) = x sin
x
u x = 0 tako da prosirena funkcija bude neprekidna na R.
23. Dokazite da je funkcija
3 1
f (x) = x +
5 4
neprekidna na R.
24. Odredite asimptote funkcija i skicirajte njihove grafove:
1
(a) f (x) = ,
x2 1
x2 + 2x 3
(b) f (x) = ,
x+3
x2 + 2x 3
(c) f (x) = ,
x+5
2x2 + 9x + 7
(d) f (x) = ,
3(x + 4)
x 1
(e) f (x) = ex .
2x + 3
25. Odredite asimptote funkcije f (x) = ln (1 + x).

26. Odredite asimptote funkcije f (x) = x 2 x2 + x + 1.
27. Odredite asimptote parametarski zadane funkcije
2
2t et
x(t) = et , y(t) = .
t2 1 t+1
4.24 Rje
senja

1. D(f ) = 6, 6 .
2. D(f ) = h1, 1i.
[
3. (a) D(f ) = h2k, (2k + 1)i,
kZ
(b) D(f ) = R\{k, k Z}.
4. (a) D(f ) = [1, 3],
(b) D(f ) = [1, 4i.
5. Koristite upute dane u [M1, 4.6.5].
(a) Vidi sliku 4.8.
(b) Vidi sliku 4.9.
5 9 13
2
2

2

2

-2
1

Slika 4.8: Graf funkcije f (x) = 2 sin 2x 4 .
5 3 13

12

12

4

12

-2

Slika 4.9: Graf funkcije f (x) = 2 cos 3x + 4 .
(c) Vidi sliku 4.10.
6. Primjenom [M1, definicija 1.9].

1 + 2ex
7. f 1 (x) = .
2 3ex
1 x
8. f 1 (x) = arcsin .
2 3 3
9. 0, 1.

10. + 1, 1.
2 2
11. (a) 2,
(b) 2,
(c) 1,
(d) 0, x +; 2, x .
4.24 Rjesenja 123
3 5
2
2

2
-1
Slika 4.10: Graf funkcije f (x) = cos2 x.
a1
12. .
3a2
3
13. (a) ,
2
(b) 1.
14. (a) 0,
a2
(b) .
b2
15. (a) sin a,

3
(b) .
3
3
16. (a) ,
2
(b) 9.
17. (a) e,
(b) 1,
(c) 1.
18. = 1.
19. = 2.
20. (a) Funkcija f ima u tocki x = 0 prekid prve vrste.

(b) Funkcija f ima u tocki x = 0 uklonjivi prekid.
(c) Funkcija f ima u tocki x = 1 prekid druge vrste.
(d) Funkcija f ima u tocki x = 7 uklonjivi prekid.
21. f (1) = 3.
22. f (0) = 1.
23. Koristenjem [M1, definicija 4.6].
24. (a) Pravci x = 1 i x = 1 su vertikalne asimptote, a pravac y = 0 horizon-
talna asimptota. Vidi sliku 4.11.
-1 1
-1
1
x2 1
(b) Funkcija f nema asimptota.

(c) Pravac x = 5 je vertikalna asimptota, a pravac y = x3 kosa asimptota.
Vidi sliku 4.12.
-5 -3 3 5
x2 + 2x 3
x+5
(d) Pravac x = 4 je vertikalna asimptota, a pravac y = 13 (2x + 1) kosa

asimptota. Vidi sliku 4.13.
(e) Pravac x = 0 je vertikalna asimptota s desne strane, pravac x = 23 ver-
tikalna asimptota s obje strane, a pravac y = 12 horizontalna asimptota.
Vidi sliku 4.14.
4.24 Rjesenja 125
1
-4 - 2
2x2 + 9x + 7
3(x + 4)
1

2
- 32
x
Slika 4.14: Graf funkcije f (x) = e1/x .
2x + 3
25. Pravac x = 1 je vertikalna asimptota s desne strane, a funkcija nema hori-

zontalnih i kosih asimptota.
26. Pravac y = x 1 je kosa asimptota u desnoj strani, a pravac y = 3x + 1
kosa asimptota u lijevoj strani.
27. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota, pravac y = 2e horizontalna asimptota,

a pravac y = e2 x 25 e kosa asimptota (vidi [M1, primjer 4.12]).
5.
DERIVACIJE I PRIMJENE
5.1 Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128

5.2 Deriviranje kompozicije funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
5.3 Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . 133
5.5 Derivacije viseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . 135
5.7 Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . 136
5.8 Tangenta na parametarski zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . 136
5.9 Kut izmedu tangenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
5.10 LHospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.11 Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . 143
5.13 Lokalni ekstremi i siljci funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . 145
5.15 Tocke infleksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.16 Tocke infleksije i intervali zakrivljenosti . . . . . . . . . . . . . 147
5.17 Geometrijski ekstrem I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.18 Geometrijski ekstrem II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.19 Geometrijski ekstrem III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.20 Geometrijski ekstrem IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.21 Tok funkcije I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
5.22 Tok funkcije II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.23 Tok funkcije III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
5.24 Tok funkcije IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
5.25 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
5.26 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
128 DERIVACIJE I PRIMJENE
5.1 Pravila deriviranja
Derivirajte sljedece funkcije:

3
p
(a) f (x) = x2 x x + 7 e,
(b) f (x) = sin x arctg x,
cos x
(c) f (x) = ,
1 + tg x
sin x
(d) f (x) = + ex cos x (x3 + 2) log x.
x3
Rje
senje.
(a) Zapisimo prva dva izraza u obliku potencije. Vrijedi

3 2
q
1 1 3
2
x =x 3 i x x = x 4 x = x2 x4 = x4 .
Prema prvom pravilu za deriviranje sume iz [M1, teorem 5.2], te formulama za

deriviranje potencije i konstantne funkcije iz [M1, 5.1.5] dobivamo
2 3 2 3
f (x) = x 3 x 4 + 7 e = x 3 x 4 + 7 e
2 2 1 3 3 1 2 1 3 1 2 3
= x 3 x 4 + 0 = x 3 x 4 = .
3 4 3 4 33x 44x
(b) Prema trecem pravilu za deriviranje produkta iz [M1, teorem 5.2] i formulama
za deriviranje trigonometrijskih i arkus funkcija iz [M1, 5.1.5] slijedi
f (x) = (sin x arctg x) = (sin x) arctg x + sin x (arctg x)

1
= cos x arctg x + sin x .
1 + x2
(c) Po cetvrtom pravilu za deriviranje kvocijenta iz [M1, teorem 5.2] i pravilima

za deriviranje trigonometrijskih funkcija imamo

cos x (cos x) (1 + tg x) cos x (1 + tg x)
f (x) = =
1 + tg x (1 + tg x)2
1 sin2 x 1
sin x (1 + tg x) cos x 2x
sin x
= cos = cos x cos x
2 2
(1 + tg x) (sin x + cos x)
cos2 x
2
sin x cos x sin x 1
cos x cos x sin x cos x + sin2 x + 1
= = .
sin2 x + 2 sin x cos x + cos2 x 1 + 2 sin x cos x
cos2 x
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija 129
(d) Primjenom pravila deriviranja iz [M1, teorem 5.2] dobivamo

sin x x 3
f (x) = + e cos x (x + 2) log x
x3

sin x
= 3
+ (ex cos x) x3 + 2 log x
x
(sin x) x3 sin x (x3 )
= + (ex ) cos x + ex (cos x)
x6
[(x3 + 2) log x + (x3 + 2)(log x) ]
cos x x3 sin x 3x2 x x 2 3
1
= + e cos x e sin x 3x log x x + 2 log e.
x6 x
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija

3
(a) f (x) = x2 + 2 ,
1 4 1 2
(b) f (t) = (tg t) (tg t) ln(cos t),
4 2
1
(c) f (x) = loge ,
cos2 x
x1
(d) f (x) = arcsin ,
x

(e) f (x) = 4x 1 + arcctg 4x 1,
(f) f (x) = ln2 (2x + 1),
(g) f (x) = ln ln(x4 + x),

(h) f (x) = 2arctg x
.
Rje
senje.
(a) Uz oznake h(x) = x3 i g(x) = x2 + 2 je f (x) = h(g(x)), pa pravilo za derivaciju

kompozicije funkcija iz [M1, teorem 5.4] daje
f (x) = [h(g(x))] = h (g(x)) g (x).
Buduci da je h (x) = 3x2 i g (x) = 2x imamo
f (x) = h (x2 + 2) 2x = 3(x2 + 2)2 2x.
Dakle, h 3 i
f (x) = x2 + 2 = 3(x2 + 2)2 2x = 6x(x2 + 2).
(b) Pravila za deriviranje trigonometrijskih i logaritamske funkcije iz [M1, 5.1.5]

daju

1 4 1 2
f (t) = (tg t) (tg t) [ln(cos t)]
4 2
1h 4
i 1 h
2
i

= (tg t) (tg t) [ln(cos t)] .
4 2
Derivacijom dobivenih kompozicija slijedi
1 1 1
f (x) = 4 (tg t)3 (tg t) 2 tg t (tg t) (cos t)
4 2 cos t
1 3 1 1 1 1
= 4 (tg t) 2 tg t ( sin t)
4 cos2 t 2 cos2 t cos t
sin3 t sin t sin t
= 5
3
+ .
cos t cos t cos t
(c) Iz svojstava logaritamske funkcije slijedi

1 2
f (x) = loge = log 21 (cos x) = 2 (2) loge (cos x) = 4 ln (cos x) .
cos2 x e
Koristenjem pravila za derivaciju kompozicije funkcija dobivamo

1 1
f (x) = 4 [ln (cos x)] = 4 (cos x) = 4 ( sin x) = 4 tg x.
cos x cos x
(d) Formula za derivaciju potencije iz [M1, 5.1.5] daje

1 1
= x1 = 1 x11 = 2 .
x x
Primjenom pravila za derivaciju kompozicije funkcija i derivaciju sume dobi-
vamo

x1 1 x1
f (x) = arcsin = s
x
x1
2 x
1
x
" #
1 1 1 1
=r 1 = r (1)
x2 2x + 1 x 2x 1 x
1 2
x2 x

|x| 1 |x|
= 0 2 = 2 .
2x 1 x x 2x 1
(e) Prema formuli za derivaciju potencije je

1 1 1 1 1 1
x = x 2 = x 2 1 = x 2 = , (5.1)
2 2 2 x
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija 131
pa pravilo za derivaciju kompozicije funkcija daje

1 1 2
4x 1 = (4x 1) = 4= .
2 4x 1 2 4x 1 4x 1
Primjenom pravila za derivaciju sume, pravila za derivaciju kompozicije funkcija
i uvrstavanjem prethodnog rezultata dobivamo

f (x) = 4x 1 + arcctg 4x 1
1
= 4x 1 2 4x 1
1+ 4x 1
2 1 2
=
4x 1 4x 4x 1

2 1 4x 1
= 1 = .
4x 1 4x 2x 4x 1
(f) Primjenom pravila za derivaciju kompozicije funkcija i derivaciju sume dobi-

vamo

f (x) = ln2 (2x + 1) = 2 ln(2x + 1) [ln(2x + 1)]
1
= 2 ln(2x + 1) (2x + 1)
2x + 1
1 4 ln(2x + 1)
= 2 ln(2x + 1) 2 = .
2x + 1 2x + 1
(g) Dvostrukom primjenom pravila za derivaciju kompozicije funkcija i pravila za

derivaciju sume dobivamo
1
f (x) = ln ln(x4 + x) = ln(x4 + x)
ln(x4 + x)
1 1
= (x4 + x)
ln(x4 + x) x4 + x
1 1
= 4
4 4x3 + 1
ln (x + x) x + x
4x3 + 1
= .
x (x3 + 1) ln (x4 + x)
(h) Pravilo za derivaciju kompozicije funkcija, formula za derivaciju eksponencijalne

funkcije iz [M1, 5.1.5] i formula (5.1) daju

f (x) = 2arctg x = 2arctg x ln 2 arctg x
1
= 2arctg x
ln 2
2 x
1 + ( x)
1 1
= 2arctg x ln 2 .
1+x 2 x
5.3 Logaritamsko deriviranje
(a) f (x) = (ln x)x ,

(cos x)sin x
(b) f (x) = ,
x2 + 3
x
(c) f (x) = ecos x + (cos x) .
Rjesenje. Derivacije zadanih funkcija racunamo postupkom logaritamskog derivi-

ranja iz [M1, 5.1.6].
(a) Logaritmiranjem funkcije f slijedi
ln f (x) = ln(ln x)x ,

ln f (x) = x ln(ln x),
odakle deriviranjem dobivamo

1
f (x) = (x) ln(ln x) + x[ln(ln x)] ,
f (x)
f (x) 1
= 1 ln(ln x) + x (ln x) ,
f (x) ln x
f (x) 1 1
= ln(ln x) + x .
f (x) ln x x
Mnozenjem cijele jednakosti s f (x) je

1
f (x) = f (x) ln(ln x) + ,
ln x

1
f (x) = (ln x)x ln(ln x) + .
ln x
(b) Zbog svojstava logaritamske funkcije je

(cos x)sin x
ln f (x) = ln ,
x2 + 3

ln f (x) = ln (cos x)sin x ln(x2 + 3),
ln f (x) = sin x ln (cos x) ln(x2 + 3).
Deriviranjem prethodne jednakosti dobivamo

1
f (x) = (sin x) ln(cos x) + sin x [ln(cos x)] [ln(x2 + 3)] ,
f (x)
f (x) 1 1
= cos x ln (cos x) + sin x ( sin x) 2 2x.
f (x) cos x x +3
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije 133
Mnozenjem s f (x) slijedi da je

(cos x)sin x sin2 x 2x
f (x) = cos x ln(cos x) 2 .
x2 + 3 cos x x +3
(c) Vrijedi

f (x) = (ecos x ) + [(cos x)x ] .
Buduci da je
(ecos x ) = ecos x (cos x) = ecos x ( sin x),
dovoljno je logaritamski derivirati funkciju g(x) = (cos x)x . Iz
ln g(x) = x ln(cos x),
deriviranjem slijedi
1
g (x) = (x) ln(cos x) + x[ln(cos x)] ,
g(x)
g (x) 1
= ln(cos x) + x ( sin x),
g(x) cos x
g (x) = g(x)[ln(cos x) x tg x],
g (x) = (cos x)x [ln(cos x) x tg x].
Dakle,
f (x) = ecos x ( sin x) + (cos x)x [ln(cos x) x tg x].
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije
Odredite y ako je y funkcija od x i vrijedi:

2 2 2
(a) x 3 + y 3 = a 3 ,
(b) xy + sin y = ex+y .
Rje
senje.
(a) Buduci da je x varijabla, y funkcija ovisna o x, te a konstanta, primjenom

pravila za deriviranje kompozicije funkcija iz [M1, teorem 5.4] dobivamo
2 2 2
x3 + y3 = a3 ,
2 13 2 1
x + y 3 y = 0,
3 3
1 y
+ = 0,
3
x 3 y
odakle slijedi

3 y
y = .
3
x
(b) Derivacijom zadanog izraza, prema pravilu za deriviranje kompozicije funkcija,

dobivamo
(x) y + x y + cos y y = ex+y (x + y) ,

y + xy + cos y y = ex+y (1 + y ),
odakle je
y x + cos y ex+y = ex+y y,
odnosno
ex+y y
y = .
x + cos y ex+y
5.5 Derivacije vi
seg reda
Izracunajte n-tu derivaciju funkcije f u tocki x0 ako je:
1
(a) f (x) = i x0 = 1,
x

(b) f (x) = sin x i x0 = 2,
za svaki prirodan broj n.

Rje
senje.
(a) Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f . Iz f (x) = x1 slijedi
f (x) = x2 ,
f (x) = (1)(2)x3 ,
f (x) = (1)(2)(3)x4 ,
pa zakljucujemo da je
f (n) (x) = (1)(2)(3) (n)x(n+1) = (1)n n! x(n+1) .
Dobivenu formulu dokazimo matematickom indukcijom P4 iz [M1, definicija

1.13]. Baza indukcije vrijedi jer uvrstvanjem n = 1 slijedi da je f (x) = x2 ,
sto je istina. Pretpostavimo da formula vrijedi za n. Tada je
h i
f (n+1) = (1)n n! x(n+1) = (1)n n! [(n + 1)x(n+2) ]
= (1)n+1 (n + 1)! x(n+2) ,
pa formula vrijedi i za n + 1 cime smo pokazali korak indukcije.

Uvrstavanjem x0 = 1 dobivamo da je
(1)n n!
f (n) (x0 ) = = n!, n N.
(1)n+1
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije 135
(b) Iz

f (x) = cos x = sin x + ,
2
2
f (x) = sin x = sin x + ,
2

3
f (x) = cos x = sin x + ,
2
slijedi da je n
f (n) (x) = sin x + .
2
Baza indukcije ocito vrijedi, a ispunjen je i korak jer ako formula vrijedi za n
slijedi
h
(n+1) n i n (n + 1)
f = sin x + = cos x + = sin x + .
2 2 2

Za x0 = 2 vrijedi
n
f (n) (x0 ) = sin . +
2 2
Neparan n je oblika 2k 1, za neki k N, pa je

(n) (2k 1)
f (x0 ) = sin + = sin (k) = 0.
2 2
S druge strane, za paran n vrijedi n = 2k, za neki k N, pa je

2k n
f (n) (x0 ) = sin + = sin + k = (1)k = (1) 2 .
2 2 2
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije
Odredite prvu i drugu derivaciju funkcije parametarski zadane s

x(t) = t sin t,
y(t) = 1 cos t.
Rje
senje. Iz
x = 1 cos t i x = sin t,
y = sin t i y = cos t,
prema formulama iz [M1, 5.4], slijedi da je prva derivacija jednaka
y sin t
y = = ,
x 1 cos t
dok za drugu derivaciju vrijedi
yx y x
cos t(1 cos t) sin t sin t cos t 1 1
y = = = = .
x 3 (1 cos t)3 (1 cos t)3 (cos t 1)2
5.7 Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju
Odredite jednadzbu tangente i normale na krivulju

r
e2x
f (x) = arctg e2x + ln
2e2x1
u tocki x0 = 0.
Rjesenje. Zbog svojstava logaritamske funkcije je
r 21
e2x e2x 1 e2x 1 2x
ln 2x
= ln 2x
= ln 2x
= ln e ln(2e2x 1) ,
2e 1 2e 1 2 2e 1 2
odnosno
1
f (x) = arctg e2x + x ln 2e2x 1 .
2
Izracunajmo derivaciju funkcije f . Vrijedi
1 2x 1 1 2x 2e2x 2e2x
f (x) = e 2 + 1 2 e 2 = + 1 .
1 + (e2x )2 2 2e2x 1 1 + e4x 2e2x 1
Koeficijent smjera k tangente na funkciju f u tocki x0 = 0 je jednak
2e0 2e0
k = f (x0 ) = 0
+1 0 = 0.
1+e 2e 1
Vrijednost funkcije f u tocki x0 = 0 iznosi
1
f (x0 ) = arctg 1 + 0 ln 1 = .
2 4
Buduci da tangenta prolazi diralistem D = (x0 , f (x0 )), jednadzba tangente glasi
y f (x0 ) = k(x x0 ),
odakle uvrstavanjem dobivamo

y = 0(x 0),
4

y= .
4
Stoga je normala na funkciju f u tocki x0 = 0 pravac okomit na x-os koji prolazi
diralistem D = (x0 , f (x0 )), pa njena jednadzba glasi x = x0 , odnosno x = 0.
5.8 Tangenta na parametarski zadanu funkciju
Nadite jednadzbu tangente i normale na krivulju parametarski zadanu s
x(t) = ln(cos t + 1),

y(t) = tg t + ctg t
5.9 Kut izmedu tangenti 137

u tocki zadanoj s t = 4.
Rjesenje. Tocka diralista D = (x0 , y0 ) kroz koju prolazi trazena tangenta ima
koordinate
!
2
x0 = ln cos + 1 = ln +1 ,
4 2

y0 = tg + ctg = 2.
4 4
Prema formuli iz [M1, 5.4] je derivacija funkcije jednaka
1 1 sin2 t cos2 t
x 2t
2 2 t sin2 t

sin2 t cos2 t (cos t + 1)

y (x) = = cos sin t = cos = .
y sin t sin t sin3 t cos2 t
cos t + 1 cos t + 1

Koeficijent smjera k, koji dobivamo uvrstavanjem t = 4, iznosi
2
2
2
2 22 1+ 2
2
k = y (x0 ) = 3 2 = 0.
2 2
2 2
Stoga jednad
zba
tangente na funkciju f u zadanoj tocki glasi y = 2, a normale
2
x = ln 2 + 1 .
5.9 Kut izmedu tangenti
y 1
Odredite kut pod kojim se sijeku tangenta na krivulju arctg = ln(x2 + y 2 ) u
x 2
tocki T (1, 0) i tangenta na krivulju y = (cos x)sin x u tocki s apscisom x0 = 0.
Rjesenje. Odredimo prvo koeficijent smjera k1 tangente na krivulju zadanu impli-
citno s
y 1
arctg = ln(x2 + y 2 ).
x 2
Deriviranjem slijedi
1 y 1 1
= 2 x2 + y 2 ,
y 2 x 2 x +y 2
1+ x

1 y xy1 1 1
= 2 (2x + 2y y ).
y 2 x2 2 x + y2
1+ x
Tangenta prolazi tockom T (1, 0), pa uvrstavanjem x = 1 i y = 0 dobivamo
1 y (1) 1 0 1 1 1
2
2
= 2 [2 1 + 2 0 y (1)],
1+0 1 2 1 + 02
odakle je k1 = y (1) = 1. Odredimo sada koeficijent smjera k2 tangente na krivulju
y = (cos x)sin x .
Logaritmiranjem i deriviranjem dobivamo
ln y = sin x ln(cos x),

1 1
y = cos x ln(cos x) + sin x ( sin x),
y cos x

sin2 x
y = y cos x ln(cos x) ,
cos x

sin x sin2 x
y = (cos x) cos x ln(cos x) .
cos x
Uvrstavanjem apcise diralista x0 = 0 slijedi

sin2 0 0
y (0) = (cos 0)sin 0 cos 0 ln(cos 0) = 10 1 ln 1 = 0,
cos 0 1
pa je k2 = 0. Vrijedi

k1 k2 1 0
tg =
= = 1.
1 + k1 k2 1 + 1 0

Dakle, trazeni kut je = arctg 1 = 4.
5.10 LHospitalovo pravilo
Primjenom LHospitalovog pravila izracunajte sljedece limese:
ln(x a)
(a) lim ,
ln(ex ea )
xa+

5x 1 4x + 1
(b) lim ,
x2 3x 2 x + 2
(c) lim ln x ln(x 1),
x1+

1 1
(d) lim ,
x0 x ex 1
(e) lim (sin x)tg x ,
x0+
1
1x
2
(f) lim arcsin x ,
x1
tg x
1
(g) lim .
x0+ x
5.10 LHospitalovo pravilo 139
Rje
senje.
(a) Zadani limes je neodredenog oblika

pa mo zemo primijeniti LHospitalovo
pravilo iz [M1, teorem 5.10] po kojem vrijedi
1
ln(x a) [ln(x a)] xa ex ea
lim = lim = lim = lim .
x a
xa+ ln(e e ) xa+ [ln(ex ea )] xa+ 1 x xa+ (x a)ex
e
ex ea
0
Buduci da je dobiveni limes oblika 0, ponovnom primjenom LHospitalovog
pravila slijedi
ex ea (ex ea ) ex
lim = lim = lim
xa+ (x a)ex xa+ [(x a)ex ] xa+ ex + (x a)ex
1
= lim = 1.
xa+ 1 + x a
Dakle,
ln(x a)
lim = 1.
xa+ ln(ex ea )
(b) Uvrstavanjem x = 2 u funkciju pod limesom dobivamo

521 42+1 9 9
= ,
322 2+2 4 4
pa je limes neodredenog oblika 00 . Primjenom LHospitalovog pravila slijedi

5x 1 4x + 1 5x 1 4x + 1
lim = lim
x2 3x 2 x + 2 x2 3x 2 x + 2
1 1
5 4
2 5x 1 2 4x + 1
= lim
x2 1 1
3 1
2 3x 2 2 x+2
5 4 1

2 9 2 9 1
= = 3 = .
2
3 1 2 3

2 4 2 4 22
(c) Limes je neodredenog oblika 0 () pa stavljanjem funkcije ln x u nazivnik
nazivnika dobivamo limes neodredenog oblika
na koji mo zemo primijeniti
LHospitalovo pravilo. Vrijedi
ln(x 1) [ln(x 1)]
lim ln x ln(x 1) = lim = lim
x1+ x1+ 1 x1+ 1
ln x ln x
1
x1 x ln2 x
= lim = lim .
x1+ 1 1 x1+ x 1
2
ln x x
Buduci da je dobiveni limes takoder neodredenog oblika 00 , primjenom LHospi-

talovog pravila dobivamo
1
x ln2 x (x ln2 x) ln2 x + x 2 ln x
lim = lim = lim x
x1+ x 1 x1+ (x 1) x1+ 1
= lim (ln2 x + 2 ln x) = 0.
x1+
Dakle,
lim ln x ln(x 1) = 0.
x1+
(d) Vrijedi

1 1 1 1
lim = i lim = + ,
x0+ x ex 1 x0 x ex 1
pa su oba limesa istog neodredenog oblika . Svodenjem na zajednicki

nazivnik je
1 1 ex 1 x
lim x = lim
x0 x e 1 x0 x(ex 1)
i dobiveni limes je neodredenog oblika 00 . LHospitalovo pravilo daje
ex 1 x (ex 1 x) ex 0 1 ex 1
lim = lim = lim = lim .
x0 x(ex 1) x0 [x(ex 1)] x0 (ex 1) + xex x0 ex 1 + xex
0
Buduci da je i ovaj limes neodredenog oblika 0, primjenom LHospitalovog
pravila je
ex 1 (ex 1) ex 0
lim = lim = lim
x0 ex 1 + xex x0 (ex 1 + xex ) x0 ex 0 + ex + xex
1 1
= lim = .
x0 2 + x 2
Dakle,
1 1 1
lim x = .
x0 x e 1 2
(e) Zadani limes je neodredenog oblika 00 kojeg rjesavamo logaritmiranjem. Oznacimo

s
L = lim (sin x)tg x .
x0+
Logaritmiranjem dobivamo
ln L = ln lim (sin x)tg x .

x0+
Buduci da je ln x neprekidna funkcija slijedi
ln L = lim ln(sin x)tg x .

x0+
5.10 LHospitalovo pravilo 141
Zbog svojstava logaritamske funkcije je

ln L = lim tg x ln(sin x),
x0+
pri cemu je dobiveni limes neodredenog oblika 0 (). Stavljanjem funkcije

tg x u nazivnik nazivnika dobivamo da je
ln(sin x)
ln L = lim ,
x0+ ctg x

a ovaj limes je neodredenog oblika na kojeg mozemo primijeniti LHospital-
ovo pravilo. Stoga je
1
[ln(sin x)] cos x
ln L = lim = lim sin x = lim sin x cos x = 0,
x0+ [ctg x] x0+ 1 x0+
2
sin x
odakle slijedi
eln L = e0 ,
odnosno L = 1, pa smo dobili da je
lim (sin x)tg x = 1.
x0+
(f) Buduci da je arcsin 1 = 2 , zadani limes je oblika 1 kojeg rjesavamo logarit-

miranjem. Ako stavimo
1
1x
2
L = lim arcsin x ,
x1
vrijedi
1
1x 1
1x
2 2
ln L = ln lim arcsin x = lim ln arcsin x
x1 x1

1 2 ln 2 arcsin x
= lim ln arcsin x = lim .
x1 1 x x1 1x
0
Buduci da je dobiveni limes neodredenog oblika 0, primjenom LHospitalovog
pravila slijedi
1 2 1
2
2
lnarcsin x
arcsin x 1 x2
ln L = lim
= lim
x1 (1 x) x1 1
1 1
= lim = = .
1 x2 2 0+
x1 arcsin x
Sada je
eln L = e ,
odnosno L = 0. Dobili smo da je
1
1x
2
lim arcsin x = 0.
x1
(g) Zadani limes je neodredenog oblika 0 . Stavimo li

tg x
1
L = lim ,
x0+ x
logaritmiranjem slijedi
tg x tg x
1 1 1
ln L = ln lim = lim ln = lim tg x ln
x0+ x x0+ x x0+ x

1
ln
x
= lim .
x0+ ctg x

Buduci da je dobiveni limes neodredenog oblika , primijenimo LHospitalovo
pravilo. Vrijedi

1 1 1
ln 1 2
x x
x2 sin x
ln L = lim = lim = lim x = 1 0 = 0,
x0+ (ctg x) x0+ 1 x0+ x
2
sin x
pa je
eln L = e0 ,
odnosno tg x
1
lim = 1.
x0+ x
5.11 Lokalni ekstremi
Odredite lokalne ekstreme funkcije
ln x ln2 x
f (x) = e .
x
Rje
senje. Izracunajmo prvu derivaciju funkcije f . Vrijedi
1
x ln x 1 ln2 x ln x ln2 x
x 1
f (x) = 2
e + e (2 ln x)
x x x
1 ln x ln2 x ln2 x ln2 x
= e 2 2 e
x2 x
1 2
= 2 e ln x 1 ln x 2 ln2 x .
x
Prema [M1, teorem 5.12], nuzan uvjet za postojanje ekstrema u tocki x je f (x) = 0.
Buduci da je za svako x > 0
1 2
2
e ln x > 0,
x
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije 143
uvjet se svodi na
1 ln x 2 ln2 x = 0.
Uvrstavanjem t = ln x dobivamo kvadratnu jednadzbu
1 t 2t2 = 0,
cija su rjesenja t1 = 1 i t2 = 21 . Stoga za rjesenja polazne jednadzbe x1 i x2 vrijedi

1
ln x1 = 1 i ln x2 = ,
2
pa su
1
x1 = i x2 = e.
e
Dovoljne uvjete za postojanje ekstrema u dobivenim stacionarnim tockama x1 i x2
funkcije f provjerimo koristenjem [M1, teorem 5.14]. Podrucje definicije funkcije
f je D(f ) = h0, +i. Odredimo za koje x D(f ) je f (x) > 0, odnosno
1 ln x 2 ln2 x > 0.
Uvrstavanjem t = ln x dobivamo kvadratnu nejednadzbu
1 t 2t2 > 0,

cije rjesenje glasi t h1, 12 i, odakle je ln x h1,21 i, odnosno x h 1e , ei. Dakle,
1
za x h e , ei je f (x) > 0, pa za x h0, 1/ei h e, i vrijedi f (x) < 0. Buduci
je
1 1
f = 1 i f e = ,
e 4
2 e3
zadana funkcija ima lokalni minimum u tocki

1
T1 = , 1 ,
e
a lokalni maksimum u tocki

1
T2 = e,
4
.
2 e3
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije
Odredite lokalne ekstreme funkcije zadane parametarski s
x(t) = t + sin t,
y(t) = 1 cos t.
Rje
senje. Pravilo za deriviranje parametarski zadane funkcije iz [M1, 5.4] daje
sin t
f (x) = .
1 + cos t
Za tocku x u kojoj funkcija f ima ekstrem, prema [M1, teorem 5.12], mora vrijediti
f (x) = 0, odakle je
sin t = 0,
odnosno
t = k, k Z.
Za tocke iz podrucje definicije funkcije f je 1 + cos t 6= 0, odnosno
t 6= (2k + 1) ,
pa su stacionarne tocke
t = 2k, k Z.
Ispitajmo dovoljne uvjete postojanja ekstrema iz [M1, teorem 5.14] za dobivene
stacionarne tocke. Vrijedi
1
f (x) = ,
(1 + cos t)2
pa je
1
f (2k) = > 0 i f (2k) = 0, k Z.
4
Stoga zadana funkcija ima lokalne minimume u tockama
Tk = (2k, 0) , k Z.
5.13 Lokalni ekstremi i

siljci funkcije
Odredite lokalne ekstreme i siljke funkcije

2 2
f (x) = x 3 (1 x) 3 .
Rje
senje. Izracunajmo prvu derivaciju funkcije f . Vrijedi
2 1 2 2 2 1 2 1h 2
1
i
f (x) = x 3 (1 x) 3 x 3 (1 x) 3 = x 3 (1 x) 3 x (1 x) 3
3 3 3
2 1 1 2 1 2x 2(1 2x)
= x 3 (1 x) 3 (1 x x) = = p .
3 3 x 13 (1 x) 13 3 3 x(1 x)
Provjerimo nuzan uvjet postojanja ekstrema koristenjem [M1, teorem 5.12]. Iz

f (x) = 0 slijedi 1 2x = 0, pa je stacionarna tocka zadane funkcije x1 = 12 .
Dovoljne uvjete provjerimo pomocu prve derivacije. Odredimo za koje x R je
f (x) > 0. Dovoljno je rijesiti nejednadzbu
1 2x
> 0,
x(1 x)
koju zadovoljavaju svi x h0, 21 i h1, +i. Stoga f (x) < 0 vrijedi za sve x
h, 0i h 12 , 1i. Prema [M1, teorem 5.13] je tocka

1 1
T1 = ,
2 3 16
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti 145
lokalni maksimum funkcije f .

Nadalje, zadana funkcija nije derivabilna u tockama x2 = 0 i x3 = 1 pa su to kriticne
tocke. Za tocku x2 = 0 vrijedi
2(1 2x)
lim f (x) = lim p = ,
x0 x0 3 3 x(1 x)
pa je za x < 0 funkcija f padajuca, dok je
2(1 2x)
lim f (x) = lim p = +,
x0+ x0+ 3 3 x(1 x)
pa je za x > 0 funkcija f rastuca.

Za x3 = 1 je
2(1 2x)
lim f (x) = lim p = ,
x1 x1 3 3 x(1 x)
pa je za x < 1 funkcija f padajuca, dok je
2(1 2x)
lim f (x) = lim p = +,
x1+ x1+ 3 3 x(1 x)
pa je za x > 1 funkcija f rastuca. Slijedi da funkcija f ima lokalne minimume siljke

u tockama T2 = (0, 0) i T3 = (1, 0).
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti
Odredite lokalne ekstreme i intervale monotonosti funkcije

x
f (x) = 3 x.
3
Rjesenje. Zadana funkcija je definirana za svaki x R. Da bismo pomocu [M1,

teorem 5.11] ispitali intervale rasta i pada funkcije, odredimo njenu prvu derivaciju.
Vrijedi 3
1 1 1 x2 1
f (x) = = .
3 3 x2 3
3 3
x2
Buduci da je f (x) = 0 za x1 = 1 i x2 = 1, stacionarne tocke su
x1 = 1 i x2 = 1.

3
Nejednadzba f (x) > 0 vrijedi ako je x2 1 > 0, odnosno x2 > 1, pa je
f (x) > 0, za x h, 1i h1, +i
i
f (x) < 0, za x h1, 0i h0, 1i.
Dakle, funkcija f je rastuca na h, 1i h1, +i, a padajuca na h1, 0i h0, 1i.

Prema [M1, teorem 5.13] slijedi da je tocka T1 = (1, 23 ) lokalni maksimum, a
T2 = (1, 32 ) lokalni minimum.
Promotrimo jos kriticnu tocku x3 = 0 u kojoj nije definirana prva derivacija. Zbog
lim f (x) = ,
x0
f pada slijeva i zdesna od x3 , pa u x3 nema lokalni minimum siljak, niti lokalni

maksimum siljak.
5.15 To
cke infleksije
Odredite a R takav da funkcija

x+a
f (x) =
x2 + a
ima infleksiju u x = 1, a zatim odredite sve tocke infleksije funkcije f .
Rje
senje. Izracunajmo drugu derivaciju funkcije f . Vrijedi
1 (x2 + a) (x + a) 2x x2 + 2ax a
f (x) = = ,
(x2 + a)2 (x2 + a)2
pa je
(2x + 2a) (x2 + a)2 (x2 + 2ax a) 2(x2 + a) 2x
f (x) =
(x2 + a)4
2 [(x + a) (x2 + a) (x2 + 2ax a) 2x]
=
(x2 + a)3
2(x3 + 3ax2 3ax a2 )
= .
(x2 + a)3
Prema [M1, teorem 5.16], nuzan uvjet da funkcija f ima tocku infleksije u x = 1
je f (x) = 0, odnosno
2(1 a2 )
= 0,
(1 + a)3
odakle slijede dva rjesenja a1 = 1 i a2 = 1. Za a1 = 1 dobivamo funkciju
x1 1
f (x) = = , x 6= 1,
x2 1 x+1
koja nema infleksije pa ovaj slucaj otpada. Za a2 = 1 dobivamo funkciju
x+1
f (x) =
x2 + 1
i njenu drugu derivaciju
2(x3 + 3x2 3x 1) 2(x 1)(x2 + 4x + 1)
f (x) = = .
(x2 + 1)3 (x2 + 1)3
5.16 Tocke infleksije i intervali zakrivljenosti 147
Rjesenja nuznog uvjeta f (x) = 0 su

x1 = 1, x2 = 2 + 3 i x3 = 2 3.
Izracunajmo jos vrijednost trece derivacije u dobivenim tockama. Vrijedi
2 [(3x2 + 6x 3)(x2 + 1)3 (x3 + 3x2 3x 1) 3(x2 + 1)2 2x]
f (x) =
(x2 + 1)6
6 [(x + 2x 1)(x + 1) (x3 + 3x2 3x 1) 2x]
2 2
= .
(x2 + 1)4
Buduci da su x1 , x2 i x3 korijeni druge derivacije, za njih vrijedi x3 +3x2 3x1 = 0.
Jos je x2 + 1 > 0, za svaki x R. Slijedi da je f (xi ) 6= 0 ako i samo ako je
x2i + 2xi 1 6= 0, za i = 1, 2, 3. Uvrstavanjem vidimo da to vrijedi za sve x1 , x2 i
x3 . Stoga, prema [M1, teorem 5.18], funkcija f ima infleksije u x1 , x2 i x3 i trazeni
parametar je a = 1.
5.16 To
cke infleksije i intervali zakrivljenosti
Odredite intervale konveksnosti, konkavnosti i tocke infleksije funkcije

2
f (x) = ex .
Rjesenje. Intervale konveksnosti i konkavnosti odredit cemo pomocu [M1, teorem

5.15]. Iz
2
f (x) = 2xex
dobivamo 2
f (x) = 2 2x2 1 ex .
Iz f (x) = 0 slijedi
2
2 2x2 1 ex = 0.
2
Buduci da je 2ex 6= 0, za svaki x R, mora vrijediti 2x2 1 = 0, pa rjesenja
glase
2 2
x1 = i x2 = .
2 2
2
Stovise, zbog 2ex > 0 je nejednadzba f (x) > 0 ekvivalentna s 2x2 1 > 0.
Dakle, za |x| > 12 vrijedi f (x) > 0, pa je funkcija f strogo konveksna na skupu

2 2 1
h, 2 i h 2 , +i, dok za |x| < 2
vrijedi f (x) < 0, pa je funkcija f strogo

konkavna na intervalu h 22 , 22 i.
Buduci da je
! !
2 e 2 e
f = i f = ,
2 e 2 e
prema [M1, teorem 5.16], tocke infleksije zadane funkcije su

! !
2 e 2 e
T1 = , i T2 = , .
2 e 2 e
5.17 Geometrijski ekstrem I
Odredite maksimalan volumen kruznog stosca izvodnice s (vidi sliku 5.1).
h s
Slika 5.1: Presjek kruznog stosca
Rje
senje. Volumen stosca polumjera r i visine h iznosi
1 2
V = r h.
3

Ako izrazimo visinu stosca preko polumjera r i izvodnice s formulom h = s2 r2 ,
volumen mozemo izraziti kao funkciju varijable r,
1 p
V = r2 s2 r2 .
3
Trebamo odrediti onu vrijednost polumjera r za koju je funkcija V (r) maksimalna.
Prema [M1, teorem 5.12], nuzan uvjet za postojanje ekstrema u r je V (r) = 0. Iz

1 p
2 2 2 1
V (r) = 2r s r + r (2r)
3 2 s2 r 2
p
1 r2
= r 2 s2 r2
3 s2 r 2
1 2s2 2r2 r2 r(2s2 3r2 )
= r = ,
3 2
s r 2 3 s2 r 2
slijedi r(2s2 3r2 ) = 0. Buduci da je r > 0, jedina stacionarna tocka je
r
2
r= s.
3
S obzirom da, uz zadanu izvodnicu s kruzni stozac maksimalnog volumena postoji,
dobivena stacionarna tocka je trazeno rjesenje i nije potrebno provjeravati dovoljne
uvjete iz [M1, teorem 5.14]. Maksimalan volumen kruznog stosca izvodnice s iznosi
v
r ! r !2 u r !2
2 1 2 u 2 2
V =V s = s t s2 s = s3 .
3 3 3 3 9 3
5.18 Geometrijski ekstrem II 149
5.18 Geometrijski ekstrem II
Presjek kanala za dovod vode ima oblik pravokutnika s polukrugom (vidi sliku 5.2).
Uz zadanu povrsinu P presjeka izracunajte polumjer polukruga tako da troskovi
izgradnje budu sto manji, ako su troskovi proporcionalni opsegu presjeka. Ispitajte
dovoljne uvjete.
Slika 5.2: Presjek kanala
Rje
senje. Uz oznake kao na slici 5.2, za povrsinu P presjeka kanala vrijedi
r2
P = 2rv + ,
2
odakle je

1 r2
v= P .
2r 2
Uvrstavanjem u opseg O presjeka kanala dobivamo da je

1 r2 P
O = r + 2r + 2v = r + 2r + P = +2 r+ ,
r 2 2 r
pa s O(r) mozemo oznaciti opseg kao funkciju varijable r. Trebamo odrediti r

takav da opseg O(r) bude sto manji. Prema [M1, teorem 5.12], nuzno je da vrijedi
O (r) = 0. Buduci da je
P
O (r) = +2 2,
2 r
slijedi
P +4
= ,
r2 2
2P
r2 = .
+4
Jer je r > 0, jedina stacionarna tocka, koja je onda i rjesenje, glasi

r
2P
r= .
+4
Ispitajmo dovoljne uvjete. Iz

2P
O (r) =
r3
i P > 0 slijedi
r !
2P 2P
O = r 3 > 0,
+4 2P
+4
pa [M1, teorem 5.14] povlaci da funkcija O(r) ima minimum u dobivenom r. Zbog
proporcionalnosti su za taj r i troskovi izgradnje kanala minimalni.
5.19 Geometrijski ekstrem III
Odredite stranice pravokutnika maksimalne povrsine upisanog u prvi kvadrant elipse
x2 y2
+ =1
18 2
(vidi sliku 5.3). Ispitajte dovoljne uvjete.
T = (a,b)
b
Slika 5.3: Pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse
Rje
senje. Povrsina pravokutnika sa stranicama a i b iznosi
P = ab.
Buduci da je pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse, tocka T = (a, b) zadovoljava

5.20 Geometrijski ekstrem IV 151
njenu jednadzbu i vrijedi b > 0. Stoga je
b2 a2
=1 ,
2 18
1
b = (18 a2 ),
2
9
1p
b= 18 a2 .
3
Uvrstavanjem dobivene jednakosti povrsina glasi
1 p
P = a 18 a2
3
i postaje funkcija varijable a, odnosno P (a). Izracunajmo prvu derivaciju. Vrijedi

1 p 2
1 2 9 a2
P (a) = 18 a + a (2a) = .
3 2 18 a2 3 18 a2
Prema [M1, teorem 5.12], nuzan uvjet je P (a) = 0, odakle slijedi 9 a2 = 0. Zbog
a > 0 je jedino rjesenje a = 3, a uvrstavanjem u jednadzbu elipse dobivamo b = 1.
Ispitajmo sada dovoljne uvjete. Izracunajmo drugu derivaciju. Vrijedi
1
2a 18 a2 (9 a2 ) (2a)
2 2 18 a2
P (a) = .
3 ( 18 a2 )2
Za a = 3 vrijedi 9 a2 = 0, pa je

2 2 3 18 32 0 4
P (3) = = < 0.
3 ( 18 32 )2 3
Prema [M1, teorem 5.14], slijedi da je povrsina P (a) maksimalna za a = 3.
5.20 Geometrijski ekstrem IV
Odredite tocku T takvu da tangenta na krivulju y = ex u tocki T s koordinatnim

osima zatvara trokut maksimalne povrsine (vidi sliku 5.4).
Rjesenje. Oznacimo apcisu tocke T s a. Tada jednadzba tangente t na krivulju
y = ex u tocki T glasi
y y(a) = y (a)(x a),
odnosno
y ea = ea (x a). (5.2)
Neka tangenta t sijece x-os u tocki T1 , a y-os u tocki T2 . Uvrstavanjem redom y = 0
i x = 0 u (5.2) dobivamo
T1 = (a + 1, 0), T2 = (0, (a + 1)ea ).

T2
T
y(a)
a T1
Slika 5.4: Trokut omedjen tangentom i koordinatnim osima
Stoga povrsina trokuta omedenog tangentom t i koordinatnim osima iznosi

1
P = (a + 1)2 ea ,
2
pa je povrsina P (a) funkcija ovisna o apcisi a. Prema [M1, teorem 5.12], nuzan
uvjet je P (a) = 0, pa iz
1
P (a) = 2(a + 1) ea + (a + 1)2 (ea )
2
1 1
= (a + 1)ea [2 (a + 1)] = (a + 1)(a + 1)ea ,
2 2
izjednacavanjem s nulom dobivamo dva rjesenja
a1 = 1 i a2 = 1.
Sada trebamo provjeriti dovoljne uvjete iz [M1, teorem 5.14]. Iz
1 1 1
P (a) = [(1 a2 )ea ] = [2a ea + (1 a2 ) (ea )] = (a2 2a 1)ea
2 2 2
slijedi
P (1) = e > 0,
1
P (1) = < 0.
e
Dakle, funkcija P (a) ima minimum u a = 1, a maksimum u a = 1. Rjesenje je
tocka T (1, 1e ).
5.21 Tok funkcije I
Ispitajte tok i skicirajte graf funkcije

2
f (x) = x2 + .
x
5.21 Tok funkcije I 153
Rje
senje. Tok funkcije ispitujemo sljedecim postupkom opisanim u [M1, 5.9]:
1. Podru
cje definicije
Podrucje definicije zadane funkcije ne ukljucuje nulu, odnosno D = R \ {0}.
2. Parnost
Vrijedi
2 2 2
f (x) = (x) + = x2 .
x x
Buduci da je f (x) 6= f (x) i f (x) 6= f (x), promatrana funkcija nije ni
parna ni neparna.
3. Periodi
cnost
Funkcija nije periodicna jer je elementarna i ne sadrzi neku od trigonometrij-
skih funkcija.
4. Nul-to
cke
Da bismo odredili nul-tocke funkcije rijesimo jednadzbu f (x) = 0. Vrijedi
2 x3 + 2
x2 + =0 =0 x3 + 2 = 0 x= 3
2
x x
3
x = 2,

pa je x = 3 2 nul-tocka zadane funkcije.
5. Asimptote
(a) Vertikalne asimptote
Tocka x1 = 0 je jedini prekid domene i vrijedi
lim f (x) = , lim f (x) = +,

x0 x0+
pa je pravac x = 0 jedina vertikalna asimptota funkcije f .

(b) Horizontalne asimptote
U lijevoj i desnoj strani vrijedi
lim f (x) = +, lim f (x) = +.

x x+
Dakle, funkcija f nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj

strani.
(c) Kose asimptote
Ispitujuci limese
f (x) x3 + 2
lim = lim = ,
x x x x2
zakljucujemo da funkcija f nema ni kose asimptote.
6. Ekstremi
Prva derivacija glasi
2 2x3 2 x3 1
f (x) = 2x 2
= 2
=2 .
x x x2
Podrucje definicije derivacije jednako je Df = R \ {0}. Dakle, x1 = 0 je

kriticna tocka funkcije f . Rjesavanjem f (x) = 0 vidimo da je stacionarna
tocka funkcije (druga kriticna tocka) x2 = 1. Dovoljne uvjete ekstrema pro-
vjerimo pomocu prve derivacije. Vrijedi:
(a) Za x h, 0i vrijedi f (x) < 0 pa je funkcija f strogo padajuca na

intervalu h, 0i.
(b) Za x h0, 1i je takoder f (x) < 0 i funkcija f je strogo padajuca na tom
intervalu.
(c) Za x h1, +i vrijedi f (x) > 0 pa je funkcija f strogo rastuca na
intervalu h1, +i.
Dakle, zadana funkcija ima lokalni minimum u tocki x2 = 1.
7. Intervali monotonosti
Intervale monotonosti smo ispitali u prethodnom koraku: funkcija je strogo
padajuca na intervalima h, 0i i h0, 1i, a strogo rastuca na intervalu h1, +i.
8. Intervali zakrivljenosti
Druga derivacija glasi
4 2x3 + 4 x3 + 2
f (x) = 2 + = = 2 .
x3 x3 x3
Iz predznaka druge derivacije,

prema [M1, teorem 5.15], slijedi
da je funkcija
f konkavna na intervalu h 3 2, 0i i konveksna na h, 3 2i h< 0, +i.
9. To
cke infleksije

Rjesenje jednadzbe f (x) = 0 je tocka x3 = 3 2. Buduci da je
12
f (x) =
x4

slijedi f 3 2 6= 0, pa funkcija f ima infleksiju u x3 = 3 2.
10. Graf funkcije

Graf funkcije je prikazan na slici 5.5.
5.22 Tok funkcije II 155
3
!!!!
3 !
- 2 1
2
Slika 5.5: Graf funkcije f (x) = x2 + .
x
5.22 Tok funkcije II

f (x) = 1 x2 ex .
Rje
senje. Prema postupku opisanom u [M1, 5.9] ispitujemo sljedece:
1. Podru
cje definicije
Podrucje definicije zadane funkcije je D(f ) = R.
2. Parnost
Funkcija f nije ni parna ni neparna jer je
f (x) = (1 x2 )ex .
3. Periodi
cnost
Funkcija nije periodicna jer je elementarna i ne sadrzi neku od trigonometrij-
skih funkcija.
4. Nul-to
cke
Rjesavanjem jednadzbe f (x) = 0 dobivamo da su nul-tocke jednake x1 = 1
i x2 = 1.
5. Asimptote
Funkcija f nema vertikalnih asimptota, jer je D(f ) = R.

U lijevoj strani vrijedi

lim f (x) = lim 1 x2 ex = ,
x x
pa funkcija nema horizontalnu asimptotu u lijevoj strani. LHospitalovim

pravilom slijedi da je u desnoj strani
1 x2 2x 2
lim f (x) = lim = lim = lim = 0,
x+ x+ ex x+ ex x+ ex
pa je pravac y = 0 horizontalna asimptota u desnoj strani.

(c) Kose asimptote
U lijevoj strani primjenom LHospitalovog pravila dobivamo da je
f (x) 1 x2 2x 2
lim = lim = lim x = lim = 0,
x x x xex x e + xex x 2ex + xex
pa funkcija f nema kosu asimptotu u lijevoj strani, a nema niti u desnoj

strani jer u toj strani ima horizontalnu asimptotu.
6. Ekstremi
Prva derivacija glasi

f (x) = 2xex 1 x2 ex = ex (x2 2x 1),
pa je f (x) = 0 ekvivalentno x2 2x 1 = 0. Stoga su stacionarne tocke

funkcije f
x3 = 1 2 i x4 = 1 + 2.
Druga derivacija je jednaka

f (x) = ex x2 2x 1 + ex (2x 2) = ex 4x x2 1 .

Buduci da je f 1 2 < 0, funkcija f ima u tocki x3 = 1 2 lokalni

maksimum, a kako je f 1 + 2 > 0, funkcija f ima u tocki x4 = 1 + 2
lokalni minimum. Vrijedi

f 1 2 f (0.41) 1.23 i f 1 + 2 f (2.41) 0.43.
Iz predznaka
prve derivacije slijedi da je f strogo padajuca na intervalu h1
2, 1 + 2i, dok je izvan njega strogo rastuca.

predznaka druge derivacije slijedi da je funkcija f konveksna na h2 3, 2 +
Iz
3i, a inace konkavna.
5.23 Tok funkcije III 157
9. To
cke infleksije
Jednadzba f (x) = 0 je ekvivalentna x2 4x + 1 = 0, pa su njena rjesenja

x5 = 2 3 i x6 = 2 + 3.

Kako je f 2 3 6= 0, funkcija f u tockama x5,6 = 2 3 ima infleksije
i vrijedi

f 2 3 f (0.27) 0.7 i f 2 + 3 f (3.73) 0.31.
10. Graf funkcije

-1 1

Slika 5.6: Graf funkcije f (x) = 1 x2 ex .
5.23 Tok funkcije III
Odredite tok i skicirajte graf funkcije

ln 2x
f (x) = .
x
Rje
senje. Koristeci upute dane u [M1, 5.9], ispitujemo sljedece:
1. Podru
cje definicije
Domena funkcije f je D(f ) = h0, i.
2. Parnost
Podrucje definicije nije simetricno pa nema smisla ispitivati parnost.
3. Periodi
cnost
Funkcija f je elementarna i ne sadrzi neku od trigonometrijskih funkcija pa
stoga nije periodicna.
4. Nul-to
cke
1
Rjesavanjem jednadzbe f (x) = 0 dobivamo da je x1 = 2 nul-tocka funkcije f .
5. Asimptote
Domena funkcije nema prekida, ali je lijevi rub domene otvoren i vrijedi
1
lim f (x) = lim ln 2x = () (+) = .
x0+ x0+ x
Stoga je pravac x = 0 desna vertikalna asimptota funkcije f .
Postojanje horizontalnih asimptota ima smisla provjeravati samo u desnoj
strani. Primjenom LHospitalovog pravila dobivamo
1
ln 2x x 2
lim f (x) = lim = lim = lim = 0.
x+ x+ x x+ 1 x+ x

2 x
Dakle, pravac y = 0 je desna horizontalna asimptota.
(c) Kose asimptote
Postojanje kose asimptote takoder ima smisla provjeravati samo u desnoj
strani. Buduci da funkcija ima horizontalnu asimptotu u desnoj strani
slijedi da nema kosu.
6. Ekstremi
Prva derivacija je jednaka
1 1
x ln 2x
x 2 x 2 ln 2x
f (x) = = .
x 2x x
Vrijedi
e2
f (x) = 0 2 ln 2x = 0 2x = e2 x= .
2
e2
Dakle, x2 = 2 je stacionarna tocka funkcije f . Druga derivacija funkcije f
glasi
1
2x x (2 ln 2x) 3 x 3 ln 2x 8 3 ln 2x 8
f (x) = x = = .
3 5
4x 4x 2 4x2 x
2
e2
Buduci da je f ( e2 ) < 0, funkcija f ima lokalni maksimum u tocki x2 = 2 i

vrijedi f (x2 ) = 2 e 2 .
5.23 Tok funkcije III 159
Zbog podrucja definicije funkcije f je
e2
f (x) > 0 2 ln 2x > 0 x< .
2
2
Stoga je funkcija f strogo rastuca na intervalu h0, e2 i, a strogo padajuca na
2
h e2 , +i.
Vrijedi
8
e3
f (x) > 0 3 ln 2x 8 > 0 x> .
2
8 8
Stoga je na intervalu h0, 12 e 3 i funkcija f konkavna, a na h 12 e 3 , +i je ko-
nveksna.
9. To
cke infleksije
8
e3
Rjesenje jednadzbe f (x) = 0 je x3 = 2 i f mijenja predznak u toj tocki.
8
e3
Stoga iz [M1, teorem 5.17] slijedi da funkcija f ima infleksiju u x3 = 2 .
10. Graf funkcije

1 2 83

2
2
2

ln 2x
x
5.24 Tok funkcije IV
f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x)
bez racunanja infleksija i intervala zakrivljenosti.

Rje
senje.
1. Podru
cje definicije
Domena funkcije je D(f ) = R.
2. Parnost
Vrijedi
f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x) = 2 sin(2x) sin(4x) = f (x),
pa je funkcija neparna.
3. Periodi
cnost
Funkcija f je periodicna s periodom jer vrijedi
f (x + ) = 2 sin(2x + 2) + sin(4x + 4) = 2 sin(2x) + sin(4x) = f (x)
i to je najmanji broj s tim svojstvom. Stoga je dovoljno ispitati tok funkcije

f na intervalu [0, i.
4. Nul-to
cke
Rijesimo jednadzbu f (x) = 0 za x [0, i. Zbog
f (x) = 2 sin(2x)+sin(4x) = 2 sin(2x)+2 sin(2x) cos(2x) = 2 sin(2x)[1+cos(2x)]
imamo dva slucaja
sin(2x) = 0 ili cos(2x) = 1.

Dakle, nul-tocke iz [0, i su x0 = 0 i x1 = 2.
5. Asimptote
Vertikalnih asimptota nema jer je D(f ) = R, a horizontalne i kose necemo
traziti buduci da ispitujemo tok funkcije samo na [0, i.
6. Ekstremi
Odredimo prvo stacionarne tocke. Zbog
f (x) = 4 [cos(2x) + cos(4x)] = 4[cos(2x) + 2 cos2 (2x) 1],
uvjet f (x) = 0 i supstitucija t = cos(2x) daju kvadratnu jednadzbu
2t2 + t 1 = 0
5.24 Tok funkcije IV 161
koja ima rjesenja t1 = 1 i t2 = 21 , pa stacionarne tocke zadovoljavaju
1
cos(2x) = 1 ili cos(2x) = .
2
Rjesenja iz [0, i su
5
x1 = , x2 = i x3 = .
2 6 6
Jos primijetimo da funkcija nema tocaka u kojima f nije definirana. Lokalne
ekstreme odredimo prema predznaku druge derivacije u dobivenim stacionar-
nim tockama. Vrijedi
f (x) = 8 [sin(2x) + 2 sin(4x)] .
Stoga

f = 12 3 < 0 u tocki x = funkcija ima lokalni maksimum,
6 6
5 5
f = 12 3 > 0 u tocki x = funkcija ima lokalni minimum.
6 6
Nadalje,
f (x) = 16[cos(2x) + 4 cos(4x)],
pa zbog

f = 0 i f = 48 6= 0 u tocki x = je tocka infleksije.
2 2 2
Tocke x1 , x2 i x3 dijele interval [0, i na cetiri dijela i dovoljno je na svakom
od njih ispitati predznak prve derivacije u proizvoljno odabranoj tocki jer se
on ne mijenja unutar intervala.

(a) Za 0, 6 je f 12
= 4 21 + 23 > 0.

(b) Za 6 , 2 je f 3 = 4 < 0.

(c) Za 2 , 56 je f 2
3 = 4 < 0.
5
(d) Za 6 , je f 11 12 = 4 12 + 23 > 0.
5
Slijedi
5 da je f rastu
c a na intervalima 0, 6 i 6 , , a padajuca na intervalu
6, 6 .
8. Graf funkcije
Graf funkcije je prikazan na slici 5.8. Skiciramo prvo dio grafa iznad intervala
[0, i i dalje prosirimo po periodicnosti.
"######
3 3

2

5
- 6 2
6
2
"######
3 3
-
2

Slika 5.8: Graf funkcije f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x).
5.25 Zadaci za vje

zbu
1. Derivirajte sljedece funkcije:

(a) f (x) = x2 + x3 + sin x,
(b) f (x) = (x2 x + 1)(x4 + 2),
x
(c) f (x) = 2 ,
x +1

(d) f (x) = x + ,
xn+1 1
(e) f (x) = ,
n+1 n
q

(f) f (x) = x + x,

1 x
(g) f (x) = ,
1+ 3x
(h) f (x) = sin x + tg x,
(i) f (x) = cos x (1 + ctg x),
(j) f (x) = arcsin x + arccos x,
x
x x 2
(k) f (x) = e + 2 + ,
3
(l) f (x) = ln x + log x,
ctgx
(m) f (x) = + 3xex .
x ln x
2. Derivirajte sljedece kompozicije funkcija:

(a) f (x) = ln(sin x),

(b) f (x) = xex ,
p 1
(c) f (x) = x2 ex + arcsin ,
x
r
1+x
(d) f (x) = ln ,
1x
x2 + sin 2x
(e) f (x) = ,
ln x + cos(2x + 3)
x
(f) f (x) = ex + 2sin 2 + sin2 x,
p
(g) f (x) = ln x x2 + 1 ,

(h) f (x) = x tg x,
9
t2
(i) f (t) = ,
2t + 1
p
(j) f (x) = arctg(ln x) + ln(x2 + 1),
1
(k) f (x) = x2 ,
5

xex
(l) f (x) = e ,
x1
(m) f (x) = ln cos ,
x

2
(n) f (x) = 4 log2 1x ,
1 x cos x
(o) f (x) = ln tg ,
2 2 2 sin2 x
!
1 + sin x
(p) f (x) = ln + 2 arctg sin x.
1 sin x
3. Derivirajte sljedece funkcije:

(a) f (x) = xsin x ,
(x2 + 2x + 3)15 (2x + 5)10
(b) f (x) = ,
(5x 9)13

x
(c) f (x) = ln sin x,
p
(x 2)(x 4)
(d) f (x) = ,
(x + 1)(x + 3)

(e) f (x) = x x.
4. Derivirajte sljedece implicitno zadane funkcije:
(a) x3 y + xy 3 = ex ,

(b) x + y = 2e,

(c) x2 + y 2 y 2 = ax2 ,
(d) x3 + y 3 = 3axy,
2 2 y
(e) ex +y = arctg .
x
5. Izracunajte n-tu derivaciju funkcije f i njenu vrijednost u tocki x0 ako je:
(a) f (x) = x5 i x0 = 0,
(b) f (x) = cos x i x0 = ,
1 4x
(c) f (x) = ln i x0 = 0.
1 + 4x
6. Derivirajte sljedece parametarski zadane funkcije:
t(t + 1) t2 4t + 1
(a) x(t) = , y(t) = ,
t+2 t
5
t+3
(b) x(t) = sin 3t, y(t) = .
t3
7. Odredite jednadzbu tangente i normale na krivulju y = ln cos x + 1 u tocki s
apscisom x0 = 0.
x1
8. Iz tocke T (4, 1) povucite tangentu na krivulju y = i odredite diraliste.
x
9. Odredite tangentu na parabolu y = x2 7x+3 paralelnu s pravcem 5x+y3 =
0.
10. Odredite jednadzbu tangente i normale na parabolu y = 2x2 + 4x u tockama

u kojima parabola sijece x-os.
11. Odredite jednadzbu tangente na krivulju y = ln x koja prolazi ishodistem.
12. Odredite jednadzbu tangente i normale na krivulju y = xx u tocki s apcisom

x0 = 1.
tg x
1
13. Odredite jednadzbu tangente na krivulju y = sin2 x + u tocki s aps-
2
3
cisom x0 = .
4
14. Odredite jednadzbu tangente na krivulju x arctg y y = 0 u tocki s ordinatom
y0 = 1.
15. Odredite jednadzbu tangente na cikloidu x = t sin t, y = 1 cos t u tocki s

t= .
2
16. Primjenom LHospitalovog pravila izracunajte sljedece limese:
tg x
(a) lim ,
x 2 tg 5x
aln x 1
(b) lim ,
x1 ln x
sin 3x
(c) lim ,
x0 x+2x 2
(d) lim ln(1 sin x) ctg x,
x0
(e) lim (1 sin x) tg x,
x 2
1
(f) lim x e x 1 ,
x

1
(g) lim ctg x ,
x0 x

1 1
(h) lim .
x1 x 1 ln x
17. Primjenom LHospitalovog pravila izracunajte sljedece limese:
(a) lim xx ,
x0+
(b) lim (ln x)1x ,

x1+
x1
2
(c) lim arccos x ,
x0

(d) lim (2 x)tg 2x
,
x1
1
(e) lim (sin x) cos x ,
x 2
1
sin x x2
(f) lim .
x0 x
18. Odredite ekstreme, infleksije, intervale monotonosti i zakrivljenosti sljedecih
funkcija:
(a) f (x) = 2x3 + 3x2 12x + 5,

(b) f (x) = x2 ex .
ex
19. Odredite intervale monotonosti funkcije f (x) = x .
1
20. Odredite ekstreme i infleksije funkcije f (x) = sin x + sin 2x.
2
1
21. Odredite ekstreme i intervale monotonosti funkcije f (x) = ex .
x 1x
22. Odredite intervale zakrivljenosti i tocke infleksije funkcije f (x) = x3 + 3x + 2.
23. Od pravokutne ploce sa stranicama a i b odlomljen je trokut sa stranicama

c i d. Iz preostalog dijela treba izrezati novu pravokutnu plocu maksimalne
povrsine.
24. Iz kvadratne limene ploce stranice a izrezu se kutovi tako da se od nastalog ko-
mada moze napraviti kvadratna kutija bez poklopca maksimalnog volumena.
Odredite taj volumen.
25. Na krugu polumjera r zadana je tocka A. Odredite udaljenost tetive BC
od tocke A paralelne tangenti u tocki A takve da je povrsina trokuta ABC
maksimalna.
26. Iz okruglog trupca treba istesati gredu pravokutnog presjeka tako da
(a) bude sto manje otpadaka,
(b) nosivost grede bude sto veca, pri cemu je nosivost grede proporcionalna
sirini i kvadratu visine grede.

27. Brod je udaljen od najblize tocke A na obali 9 km. Covjek u brodu mora sto
hitnije stici u mjesto udaljeno 15 km duz obale od tocke A. Ako vesla brzinom
od 4 km/h, a pjesaci brzinom od 5 km/h, gdje se covjek mora iskrcati da bi
stigao sto prije u mjesto?
28. Odredite volumen najveceg valjka upisanog u kuglu zadanog polumjera R.
29. Na kruznici x2 + y 2 = R2 odredite tangentu s diralistem u prvom kvadrantu
tako da duljina odreska te tangente medu koordinatnim osima bude mini-
malna.
30. Ispitajte tok i skicirajte graf sljedecih funkcija:
x1
(a) f (x) = ,
x+2
2
(b) f (x) = x + 1 ,
x
7
(c) f (x) = 1,
x2 + 3
2x3
(d) f (x) = 2 ,
x 4
1
(e) f (x) = |e x ex|,
1 + ln x
(f) f (x) = x .
1 ln x
31. Bez racunanja infleksija i intervala zakrivljenosti ispitajte tok i skicirajte graf
sljedecih funkcija:
x2 1
(a) f (x) = e x2 4 ,

2
(b) f (x) = ln 1 + ,
x2 + x 2

1
(c) f (x) = x 2 ln 1 ,
x

x2 3x 4
(d) f (x) = ,
2x + 4
1
(e) f (x) = x x .
5.26 Rjesenja 167
5.26 Rje
senja
1. (a) f (x) = 2x + 3x2 + cos x,

(b) f (x) = 6x5 5x4 + 4x3 + 4x 2,
1 x2
(c) f (x) = ,
x4 + 2x2 + 1
1
(d) f (x) = ,
2 x
(e) f (x) = xn ,

2 x+1
(f) f (x) = p ,
4 x2 + x x
1 1 1

2 x
+ 6

6
x
+
3 2
3 x
(g) f (x) = , 2
(1 + 3 x)
1
(h) f (x) = cos x + ,
cos2 x
cos x
(i) f (x) = sin x cos x,
sin2 x
(j) f (x) = 0,
x
x x 2 2
(k) f (x) = e + 2 ln 2 + ln ,
3 3
1 1
(l) f (x) = (1 + log e), log e = ,
x ln 10
1 ctg x(ln x + 1)
(m) f (x) = 2 + 3ex + 3xex .
(sin x)x ln x x2 ln2 x
2. (a) f (x) = ctg x,
1
(b) f (x) = x (ex + xex ),
2 xe
2x ex 1
(c) f (x) = ,
2
2 x e x |x| x2 1
1
(d) f (x) = ,
1 x2
2x(x+cos 2x)[ln x+cos(2x+3)](x2 +sin 2x)[12x sin(2x+3)]
(e) f (x) = x[ln x+cos(2x+3)]2 ,
ln 2 sin x2 x
(f) f (x) = ex + 2 cos + 2 sin x cos x,
2 2
1
(g) f (x) = ,
x2 + 1
2 sin x cos x + x
(h) f (x) = ,
2 tg x cos2 x
(t 2)8
(i) f (x) = 45 ,
(2t + 1)10
1 x
(j) f (x) = + p ,
x(1 + ln2 x) (x2 + 1) ln(x2 + 1)
2x ln 5
(k) f (x) = ,
5 x2
ex (1 + x) x
(l) f (x) = x e xe ,
2 xe
1 x1
(m) f (x) = 2 tg ,
x x
2x
(n) f (x) = 2 ,
(x 1)2
1
(o) f (x) = ,
sin3 x
1
(p) f (x) = .
cos x sin x

sin x
3. (a) f (x) = xsin x cos x ln x + ,
x
2 15

(2x+5)10
(b) f (x) = (x +2x+3)
(5x9) 13 15 x22x+2
+2x+3 + 10
2
2x+5 13 5
5x9 ,
cos x ln(sin x)
(c) f (x) = ,
x sin x x2
p
(x 2)(x 4) 1 1 1 1
(d) f (x) = + ,
(x + 1)(x + 3) 2(x 2) 2(x 4) x + 1 x + 3
1 ln x
(e) f (x) = x x .
x2
ex 3x2 y y 3
4. (a) y = ,
x3 + 3xy 2

y
(b) y = ,
x
2ax 2xy 2
(c) y = ,
4y 3 + 2x2 y
ay x2
(d) y = ,
y 2 ax
2 2
y + 2x(x2 + y 2 )ex +y
(e) y = .
x 2y(x2 + y 2 )ex2 +y2
(
5!, n = 5
5. (a) f (n) (x) = 0, za n 6, f (n) (0) = ,
0, n 6= 5

n 0,
n neparan
(b) f (n) (x) = cos x + , f (n) () = 1, n = 4k ,
2

1, n = 4k + 2
5.26 Rjesenja 169
(c) f (n) (x) = (n 1)!4n [(1)n (1 + 4x)n (1 4x)n ],

f (n) (0) = (n 1)!4n [(1)n 1].
(t2 1)(t + 2)2

6. (a) y = ,
t2 (t2 + 4t + 2)
p
20(t + 3)4 sin(3t)
(b) y = .
(t 3)6 cos(3t)
7. Jednadzba tangente je y = 1, a normale x = 0.

1

8. Jednadzba tangente je y = 4 x, a diraliste glasi D = 2, 12 .
9. Jednadzba tangente je y = 5x + 2.
10. Jednadzbe tangente i normale u prvoj tocki su y = 4x i y = 41 x, a u drugoj

y = 4x 8 i y = 41 x + 12 .
11. Jednadzba tangente je y = 1e x.
12. Jednadzba tangente je y = x, a normala y = x + 2.

3
13. Jednadzba tangente je y = x + 1 4 .
2 4

14. Jednadzba tangente je y 1 = 4(2) x .
2
15. Jednadzba tangente je y 1 = x 2 .
16. (a) 5,
(b) ln a,

6 2
(c) 12 2
,
(d) 1,
(e) 0,
(f) 1,
(g) 0,
(h) 21 .
17. (a) 1,
(b) 1,
2
(c) e ,
2
(d) e ,
(e) 1,
1
(f) 6 .

e
18. (a) Ekstremi: T1 = (2, 25) je lokalni maksimum, T2 = (1, 2) je lokalni

minimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na h, 2i h1, +i, padajuca
na h2, 1i
Intervali zakrivljenosti: f je konkavna na h, 12 i, konveksna na
h 12 , +i
Tocke infleksije: T3 = ( 12 , 23
2 )
(b) Ekstremi: T1 = (2, 4e2 ) je lokalni maksimum, T2 = (0, 0) je lokalni
minimum
Intervali monotonosti: f je padajuca na h, 0i h2, +i, rastuca
na h0, 2i

Intervali zakrivljenosti:
f je konveksna na h, 2 2ih2+ 2, +i,
konkavna na h2 2, 2 + 2i
2 22
Tocke infleksije: T 3 = (2 + 2, (2 + 2) e ), T 4 = (2 2, (2
2 2+2
2) e )
19. Funkcija f je rastuca na [1, i, a padajuca na h, 0i h0, 1].

5
20. Funkcija f ima lokalne minimume u x = + 2k, lokalne maksimume u x =
3
1 1
+ 2k i infleksije u x = k, x = arccos + 2k i x = + arccos + 2k,
3 4 4
k Z.
21. Funkcija f je padajuca na h, 0i h0, 21 i, rastuca na h 12 , 1i,a u tocki x = 1

2
ima lokalni minimum.
22. Funkcija f je konkavna na h, 0i, konveksna na h0, +i, a u tocki x = 0 je

infleksija.
1
23. Ploca maksimalne povrsine ima stranice x = a 2d (ad bc + dc) i y =
1
b 2c (bc ad + cd).
2a3
24. Maksimalan volumen iznosi V = 27 .
3r
25. Tetiva je udaljena za 2 od tocke A.
26. (a)
Najmanje otpadaka ce biti za gredu kvadratnog presjeka sa stranicom
2r.

22r
(b) Najvecu nosivost ce imati greda s dimenzijama poprecnog presjeka 3
2r
i 3
.

27. Covjek se treba iskrcati 12 km od tocke A.
3
4R
28. Maksimalan volumen je V = .
3 3

29. Jednadzba tangente je y = x + 2R.
5.26 Rjesenja 171
30. (a) Podrucje definicije: R\{2}

Parnost: f nije ni parna ni neparna
Nul-to
cke: x1 = 1
Asimptote:
lim f (x) = x = 2 je vertikalna asimptota
x2
lim f (x) = 1 y = 1 je horizontalna asimptota nema kosih asimp-
x
tota
Ekstremi: nema
Intervali monotonosti: f je svuda rastuca
Tocke infleksije: nema
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na h, 2i, konkavna na
h2, +i
Graf funkcije: slika 5.9
1
-2 1
x1
x+2
(b) Podru cje definicije: R\{0}

Nul-to cke: x1 = 2, x2 = 1
Asimptote:
x0
lim f (x) = nema horizontalnih asimptota
x
f (x)
lim = 1, lim [f (x) x] = 1 y = x + 1 je kosa asimptota
x x x
Ekstremi: nema
Intervali monotonosti: f je svuda rastuca
To cke infleksije: nema
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na h, 0i, konkavna na
h0, +i
-2 1
2
Slika 5.10: Graf funkcije f (x) = x + 1 .
x
(c) Podru cje definicije: R

Parnost: f je parna
Nul-tocke: x1 = 2, x2 = 2
Asimptote:
Podrucje definicije je R pa nema vertikalnih asimptota.
lim f (x) = 1 y = 1 je horizontalna asimptota nema kosih
x
asimptota

Ekstremi: T0 = 0, 34 je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na h, 0i, padajuca na h0, +i

Tocke infleksije: T1 = 1, 34 , T2 = 1, 43
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na h, 1i h1, +i, kon-
kavna na h1, 1i
4

3
-2 2
-1
7
Slika 5.11: Graf funkcije f (x) = 1.
x2 +3
5.26 Rjesenja 173
(d) Podrucje definicije: R\{2, 2}

Parnost: f je neparna
Nul-to
cke: x0 = 0
Asimptote:
lim f (x) = x = 2 i x = 2 su vertikalne asimptote
x2
x
f (x)
lim = 2, lim [f (x) 2x] = 0 y = 2x je kosa asimptota
x x x

Ekstremi: T1 = (2 3, 6 3) je lokalni maksimum, T2 = (2 3, 6 3)
je lokalni minimum

Intervali monotonosti:
f je rastuca
na h, 2 3i h2 3, +i,
padajuca na h2 3, 2i h2, 2i h2, 2 3i
To cke infleksije: T3 = (0, 0)
Intervali zakrivljenosti: f je konkavna na h, 2ih0, 2i, konveksna
na h2, 0i h2, +i
-2 2
2x3
x24
1
(e) Neka je g(x) = e x ex. Skicirajmo prvo graf funkcije g iz kojeg cemo
onda konstruirati graf funkcije f .
Podru cje definicije: R\{0}
Parnost: g nije ni parna ni neparna
Nul-tocke: x0 = 1
Asimptote:
lim g(x) = +, lim g(x) = 0 x = 0 je desna vertikalna asimptota
x0+ x0
lim g(x) = nema horizontalnih asimptota
x
g(x)
lim = e, lim [g(x) + ex] = 1 y = ex + 1 je kosa asimptota
x x x
Ekstremi: nema
Intervali monotonosti: g je svuda padajuca
Tocke infleksije: u x1 = 21 je tocka infleksije
Intervali zakrivljenosti: g je konveksna na h 12 , 0ih0, +i, konkavna
na h, 21 i
1 1
1 1
Slika 5.13: Grafovi funkcija g(x) = e x ex i f (x) = |e x ex|.
(f) Podru cje definicije: h0, ei he, +i

Nul-to cke: x0 = 1e
Asimptote:
lim f (x) = 0 x = 0 nije vertikalna asimptota
x0+
lim f (x) = x = e je vertikalna asimptota
xe
x+
f (x)
lim = 1, lim [f (x) + x] = nema kosih asimptota
x+ x x+

Ekstremi: u x1 = e 3 je lokalni maksimum, u x2 = e 3 je lokalni
minimum

f je rastuca na he 3 , ei he, e 3 i, padajuca
na h0, e 3 i he 3 , +i
Tocke infleksije: T = (e3 , 2e3 )
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na h0, eihe3 , +i, konkavna
na he, e3 i
31. (a) Podru cje definicije: R\{2}
Parnost: f je parna
Nul-to cke: nema
Asimptote:
lim f (x) = +, lim f (x) = 0 x = 2 je desna vertikalna asimptota
x2+ x2
5.26 Rjesenja 175
1 + ln x
Slika 5.14: Graf funkcije f (x) = x .
1 ln x
lim f (x) = 0, lim f (x) = + x = 2 je lijeva vertikalna asimp-

x2+ x2
tota
lim f (x) = e y = e je horizontalna asimptota nema kosih asimp-
x
tota

Ekstremi: T = (0, 4 e) je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na h, 2i h2, 0i, padajuca
na h0, 2i h2, +i
!!!!
4 !

-2 2
x2 1
Slika 5.15: Graf funkcije f (x) = e x2 4 .
(b) Podrucje definicije: h, 2i h1, 0i h1, +i

Nul-to
cke: nema
Asimptote:
lim f (x) = + x = 2 je lijeva vertikalna asimptota

x2
lim f (x) = x = 1 je desna vertikalna asimptota
x1+
lim f (x) = x = 0 je lijeva vertikalna asimptota
x0
lim f (x) = + x = 1 je desna vertikalna asimptota
x1+
lim f (x) = 0 y = 0 je horizontalna asimptota nema kosih asimp-
x
tota

Ekstremi: T = 21 , ln 9 je lokalni maksimum
f je rastuca na h, 2i h1, 21 i, padajuca na h 12 , 0i h1, +i
-2 -1 1

2
Slika 5.16: Graf funkcije f (x) = ln 1 + .
x2 + x 2
(c) Podru cje definicije: h, 0i h1, +i

Nul-to cke: ne racunamo
Asimptote:
lim f (x) = x = 0 je lijeva vertikalna asimptota
x0
lim f (x) = + x = 1 je desna vertikalna asimptota
x1+
x
f (x)
lim = 1, lim [f (x) x] = 0 y = x je kosa asimptota
x x x
Ekstremi: T1 = (2, 2 + 2 ln 2) je lokalni minimum, T2 = (1, 1 2 ln 2)
je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na h, 1i h2, +i, padajuca
na h1, 0i h1, 2i
5.26 Rjesenja 177
1
1

1
Slika 5.17: Graf funkcije f (x) = x 2 ln 1 .
x
(d) Podrucje definicije: h, 2i h2, 1] [4, +i

Nul-to
cke: x1 = 1, x2 = 4
Asimptote:
lim f (x) = 0 x = 1 nije lijeva vertikalna asimptota
x1
lim f (x) = 0 x = 4 nije desna vertikalna asimptota
x4+
x2
1 1
lim f (x) = y = je desna horizontalna asimptota nema
x+ 2 2
desnu kosu asimptotu
1 1
lim f (x) = y = je lijeva horizontalna asimptota nema
x 2 2
lijevu kosu asimptotu
Ekstremi: T1 = (1, 0), T2 = (4, 0) su lokalni minimumi
Intervali monotonosti: f je rastuca na h4, +i, padajuca na h, 2i
h2, 1i
(e) Podru cje definicije: h0, +i
Nul-to cke: nema
Asimptote:
lim f (x) = 0 x = 0 nije vertikalna asimptota
x0+
lim f (x) = 1 y = 1 je desna horizontalna asimptota nema kosih
x+
asimptota
1
Ekstremi: T = (e, e e ) je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na h0, ei, padajuca na he, +i
1

2
-2 -1 1 4
- 2

x2 3x 4
2x + 4
1
Slika 5.19: Graf funkcije f (x) = x x .
6.
NIZOVI I REDOVI
6.1 Limes niza po definiciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180

6.2 Gomiliste niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza . . . . . . . . . . . . 181
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
6.5 Limes uklijestenog niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
6.6 Limes produkta nul-niza i omedenog niza . . . . . . . . . . . . 186
6.7 Limesi nizova sa sumama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
6.8 Limesi nizova s produktima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
6.9 Limes niza s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . 189
6.11 Konvergencija i suma reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
6.12 Suma reda s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . 192
6.14 Nuzan uvjet konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . 194
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . 195
6.17 DAlembertov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.19 Raabeov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
6.20 Apsolutna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove . . . . . . 199
6.22 Odredivanje podrucja konvergencije DAlembertovim kriterijem 201
6.23 Odredivanje podrucja konvergencije Cauchyjevim kriterijem . . 202
6.24 Podrucje apsolutne konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . 206
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . 208
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 209
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . 210
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija . . . . 211
6.31 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
6.32 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
180 NIZOVI I REDOVI
6.1 Limes niza po definiciji
Dokazite da je
3 3
lim n+1 n = 0.
n
Rje
senje. Da bismo dokazali da je

lim 3 n + 1 3 n = 0,
n
prema [M1, definicija 6.3], trebamo za svaki > 0 pronaci n N takav da za svaki
n n vrijedi
| an a |< , (6.1)

3

gdje je an = n + 1 n i a = 0.
3

Buduci da je 3 n + 1 > 3 n, odnosno 3 n + 1 3 n > 0, slijedi

| an a |=| ( 3 n + 1 3 n) 0 |=| 3 n + 1 3 n |= 3 n + 1 3 n.
Dakle, za svaki n n treba biti

3

n + 1 3 n < .
Racionalizacijom dobivamo
p p

3
3 (n + 1)2 + 3 n(n + 1) + 3 n2
3
n+1 n p p
3
< ,
3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2
odnosno,
(n + 1) n
p p
3
< .
3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2
Mnozenjem cijele nejednakosti s nazivnikom slijedi
p p
3

1 < 3 (n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2 .
Nadalje, vrijedi
p p
3
p
1< 3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2 < 3 3 (n + 1)2
jer je n(n + 1) < (n + 1)2 , za svaki n N. Stoga dobivamo

1 p
< 3 (n + 1)2 .
3
Potenciranjem cijele nejednakosti slijedi
1
< (n + 1)2 ,
273
odnosno,
1
n> 1.
273
6.2 Gomiliste niza 181
S obzirom da je posljednja nejednakost ekvivalentna nejednakosti (6.1), zakljucujemo

da mozemo izabrati
1
n = 1 + 1.
273
Dobili smo da za svaki > 0 postoji n = 1 takav da za svaki n n vrijedi
273
| an a |< , sto smo i trebali dokazati.
6.2 Gomili
ste niza
Odredite sva gomilista niza

3 2 9 4 27 8 81 16
, , , , , , , ,...
8 7 14 13 32 25 86 49
Konvergira li zadani niz?
Rje
senje. Grupiramo li clanove zadanog niza na sljedeci nacin
3 9 27 81
, , , ,... (6.2)
8 14 32 86
2 4 8 16
, , , ,... (6.3)
7 13 25 49
dobivamo dva nova niza, pri cemu je opci clan niza (6.2) jednak
3k
a2k1 = ,
3k + 5
a opci clan niza (6.3) jednak
2k
a2k = .
3 2k + 1
Vrijedi
3k 1
lim a2k1 = lim = lim 1 = 1,
k k 3k + 5 k 1 + 5 3k
2k 1 1
lim a2k = lim = lim = .
k k 3 2k + 1 k 3 + 1k 3
2
Prema [M1, 6.1.1], zadani niz ima dva gomilista, 1 i 13 , pa stoga divergira.
6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza
Ispitajte konvergenciju niza ciji je opci clan

1 1 1
an = 1 1 1 n .
2 4 2
182 NIZOVI I REDOVI
Rje
senje. Promatrajuci prva dva clana zadanog niza dobivamo
1 1
a1 = 1 = ,
2 2
1 1 1 3
a2 = 1 1 = ,
2 4 2 4

odnosno a1 > a2 . Zelimo zakljuciti da opcenito vrijedi an > an+1 . Vrijedi

1 1 1 1 1
an+1 = 1 1 1 n 1 n+1 = an 1 n+1 < an ,
2 4 2 2 2
jer je
1
1 < 1.
2n+1
Buduci da nejednakost an > an+1 vrijedi za svako n N zakljucujemo da je niz
{an } strogo padajuci. Niz je takoder omeden odozdo jer je an > 0 za svako n N.
Stoga je, prema [M1, teorem 6.4], zadani niz konvergentan.
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova
Izracunajte limese sljedecih nizova:
2n3 1
(a) an = ,
2 n3

(b) an = n n + 1 n ,
(3)n + 4n
(c) an = ,
(3)n+1 + 4n+1
3
(d) an = ,
2 arctg n
n2 (n2 + 1)
(e) an = ,
2n (n2 1)
n
1
(f) an = 1 ,
3n
(g) an = n[ln(n + 3) ln n],
2n
(h) an = ,
1 n+1
ln 1 + 2n
r
n 2
(i) an = n sin .
n
Rje
senje.
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova 183
(a) Izlucimo li n3 iz brojnika i nazivnika opceg clana dobivamo
2n3 1 2 n13
lim an = lim = lim = 2.
n n 2 n3 n 23 1
n
(b) Racionalizacijom izraza u zagradama dobivamo

n+1+ n
lim an = lim n n + 1 n = lim n n + 1 n
n n n n+1+ n

n 1 1
= lim = lim q = .
n n + 1 + n n 1 + 1 + 1 2
n
(c) Izlucimo li iz brojnika i nazivnika izraz s vecom bazom slijedi

n
(3)n + 4n 4n 43 + 1
lim an = lim = lim h i
n (3)n+1 + 4n+1
n n n+1
n+1
4 43 +1
n
43 + 1 1
= lim h i= ,
n 3 n+1 4
4 4 +1
jer je
, a > 1
lim an = 1, a=1 . (6.4)
n
0, |a| < 1
(d) Vrijedi
3 3 3
lim an = lim = = ,
n n 2 arctg n 2 2
jer prosirenjem po neprekidnosti dobivamo

lim arctg n = lim arctg x = .
n x 2
(e) Primjenom tvrdnje (iii) iz [M1, teorem 6.6] je

1
n2 (n2 + 1) n2 n2 + 1 n2 1+ n2
lim an = lim = lim = lim lim 1 = 01 = 0,
n n 2n (n2 1) n 2n n2 1 n 2n n 1
n2
gdje prosirenjem po neprekidnosti i primjenom LHospitalovog pravila slijedi
n2 x2 2x 2
lim = lim = lim x = lim x 2 = 0.
n 2n x 2x x 2 ln 2 x 2 ln 2
(f) Prema [M1, 6.1.3] vrijedi

n
1
lim 1 = e, (6.5)
n n
184 NIZOVI I REDOVI
pa koristenjem tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6] slijedi
n " 3n # 31
1 1
lim an = lim 1 = lim 1
n n 3n n 3n
" 3n # 31
1
= lim 1
n 3n
1 1
= e 3 = .
3
e
(g) Koristeci svojstva logaritamske funkcije zadani limes mozemo zapisati u obliku
n
n+3
lim an = lim n [ln (n + 3) ln n] = lim ln .
n n n n
Prema [M1, 6.1.3] vrijedi

n
1
lim 1+ = e, (6.6)
n n
pa je zbog neprekidnosti funkcije ln x i tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6]

n n
n+3 3
lim an = lim ln = lim ln 1 +
n n n n n
" n #3
1 3
= lim ln 1 + n
n
3
" n #3
1 3
= ln lim 1 + n
n
3
= ln e3 = 3.
(h) Prema tvrdnji (v) iz [M1, teorem 6.6] i formuli (6.6), vrijedi
n+1 " 2n # n+1

2n
" 2n # lim n+1
2n
1 1 1 n
lim 1+ = lim 1+ = lim 1 +
n 2n n 2n n 2n
1
= e2 .
Zbog tvrdnje (iv) iz [M1, teorem 6.6], neprekidnosti funkcije ln x i formule (6.4)
slijedi
2n lim 2n
n
lim an = lim = n+1 = 1 = .
n n 1 n+1 1 ln e 2
ln 1 + 2n ln lim 1 +
n 2n
6.5 Limes uklijestenog niza 185
(i) Vrijedi
r s r n1
n 2 sin n2 n sin n2 n
n
lim an = lim n sin = lim n n
2 n
= lim n 2 .
n n n n n
2 n n
n
2
Prosirenjem po neprekidnosti je

2
sin 2
sin 2 =t sin t
n x
= xx = lim

lim 2 = lim 2 = 1.
n x t0 t
n x
t0
Prema [M1, 6.1.6] vrijedi

n
lim n
n=1 i lim 2 = 1.
n n
Sada mozemo primijeniti [M1, teorem 6.6], pa dobivamo

lim 1 lim n
n
sin n2 n n n 1
lim an = lim n lim 2 = 10 = .
n n n
n lim
n
2 1
n
6.5 Limes uklije

stenog niza
Odredite limes niza

1 1 1
+ + +
+1 n2 2
n +2 2
n +n
an = .
1 1 1

3
+
3
+ +
3
n3 + 1 n3 + 2 n3 + n
Rje
senje. Vrijedi
n 1 1 1 n
+ + + , (6.7)
2
n +n 2
n +1 2
n +2 2
n +n 2
n +1
n 1 1 1 n

3

3
+
3
+ +
3

3
. (6.8)
3
n +n 3
n +1 3
n +2 3
n +n 3
n +1
Sada iz (6.7) i (6.8) slijedi
n n

n2 + n n2 + 1
n an n

3

3
3
n +1 3
n +n
sto nakon skracivanja daje

3

3
n3 + 1 n3 + n
an .
n2 + n n2 + 1
186 NIZOVI I REDOVI
Izlucimo li n iz brojnika i nazivnika razlomaka s lijeve i desne strane, dobivamo

q q
n 3 1 + n13 n 3 1 + n12
q an q ,
n 1 + n1 n 1 + n12
odnosno, q q
3
1 + n13 3
1+ 1
n2
q an q .
1 + n1 1+ 1
n2
Buduci da je
q q
3
1 + n13 3
1+ 1
n2
lim q =1 i lim q = 1,
n n
1 + n1 1+ 1
n2
prema [M1, teorem 6.7] slijedi lim an = 1.

n
6.6 Limes produkta nul-niza i omedenog niza
Odredite limes niza

3
n2 sin n
an = .
n+1
Rjesenje. Iz [M1, teorem 6.7] specijalno slijedi da je produkt nul-niza i omedenog

niza nul-niz. Zadani niz mozemo zapisati kao produkt nizova

3
n2
bn = i cn = sin n.
n+1
Zbog
3
n2
lim bn = lim = 0,
n n n + 1
niz {bn } je nul-niz. S druge strane je
|cn | = | sin n| 1, za svaki n N,
pa je {cn } omeden. Stoga je niz {an } nul-niz, odnosno,
lim an = 0.
n
6.7 Limesi nizova sa sumama

6.8 Limesi nizova s produktima 187
n
1 X
(a) an = k(k + 1),
n3
k=1
n
1 X 2n + 1
(b) an = (2k 1) .
n+1 2
k=1
Rje
senje.
(a) Vrijedi
n n n n
!
1 X 1 X 2 1 X
2
X
an = 3 k(k + 1) = 3 (k + k) = 3 k + k
n n n
k=1 k=1 k=1 k=1

1 n(n + 1)(2n + 1) n(n + 1) n(n + 1)(2n + 4) n2 + 3n + 2
= 3 + = = ,
n 6 2 6n3 3n2
odakle slijedi
n2 + 3n + 2 1
lim an = lim = .
n n 3n2 3
(b) Vrijedi
n n n
!
1 X 2n + 1 1 X X 2n + 1
an = (2k 1) = 2 k 1
n+1 2 n+1 2
k=1 k=1 k=1

1 n(n + 1) 2n + 1 n2 2n + 1 3n + 1
= 2 n = = ,
n+1 2 2 n+1 2 2(n + 1)
pa je
3n + 1 3
lim an = lim = .
n n 2(n + 1) 2
6.8 Limesi nizova s produktima
n
Y 1
(a) an = 1 2 ,
k
k=2
n
Y k2 + k 2
(b) an = .
k(k + 1)
k=2
Rje
senje.
188 NIZOVI I REDOVI
(a) Svodenjem na zajednicki nazivnik, faktorizacijom brojnika i raspisivanjem clanova

produkta dobivamo
n n
Y n
Y 1 k2 1 Y (k 1)(k + 1)
an = 1 2 = 2
=
k k k2
k=2 k=2 k=2
13 24 35 46 (n 3)(n 1) (n 2)n (n 1)(n + 1)
= 2 2 2 2 .
2 3 4 5 (n 2)2 (n 1)2 n2
Skracivanjem slijedi
1 n+1
an = ,
2 n
odakle je
1
lim an = .
n 2
(b) Faktorizacijom brojnika i raspisivanjem clanova produkta dobivamo
n n
Y k2 + k 2 Y (k 1)(k + 2)
an = =
k(k + 1) k(k + 1)
k=2 k=2
14 25 36 (n 3)n (n 2)(n + 1) (n 1)(n + 2)

= .
23 34 45 (n 2)(n 1) (n 1)n n(n + 1)
Nakon skracivanja vidimo da je
n+2
an = ,
3n
pa slijedi
1
lim an = .
n 3
6.9 Limes niza s logaritmima
Izracunajte limes niza

" n
#
1 X (k + 1)2
an = n ln + ln .
2 k(k + 2)
k=1
Rje
senje. Koristenjem svojstava funkcije ln x i raspisivanjem clanova produkta
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke 189
dobivamo
" n
# " n
#
1 X (k + 1)2 1 Y (k + 1)2
an = n ln + ln = n ln + ln
2 k(k + 2) 2 k(k + 2)
k=1 k=1
" n
#
1 Y (k + 1)2
= n ln
2 k(k + 2)
k=1

1 22 32 42 (n 1)2 n2 (n + 1)2
= n ln .
2 13 24 35 (n 2)n (n 1)(n + 1) n(n + 2)
Skracivanjem slijedi
n+1
an = n ln ,
n+2
pa je zbog svojstava funkcije ln x, tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6] i formule (6.5)
n
n+1 n+1
lim an = lim n ln = lim ln
n n n+2 n n+2
n
(n + 2) n + 2

1
= lim ln 1
n n+2
lim n
!

(n + 2) n n+2
1
= ln lim 1 = ln e1 = 1.
n n+2
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke
Izracunajte limes niza

n
X 1
an = .
k (k + 1)
k=1
Rje
senje. Rastavljamo izraz pod sumom na parcijalne razlomke, odnosno trazimo
konstante A i B takve da za svaki k N vrijedi
1 A B
= + .
k (k + 1) k k+1
Mnozenjem cijele jednakosti sa zajednickim nazivnikom i sredivanjem slijedi
1 = (A + B)k + A.
190 NIZOVI I REDOVI
Buduci da dobivena jednadzba treba vrijedi za sve k N, uvrstavanjem redom

k = 1 i k = 2 dobivamo dvije jednadzbe
2A + B = 1 i 3A + 2B = 1,
iz kojih slijedi A = 1 i B = 1. Dakle, za svaki k N vrijedi
1 1 1
= ,
k (k + 1) k k+1
pa je
n n
X 1 X 1 1
an = =
k (k + 1) k k+1
k=1 k=1

1 1 1 1 1 1 1 1 1
= 1 + + + + +
2 2 3 3 4 n1 n n n+1
1
=1 ,
n+1
odakle slijedi
lim an = 1.
n
6.11 Konvergencija i suma reda
Izracunajte sumu reda

X
n+22 n+1+ n .
n=1
Da li zadani red konvergira?

6.12 Suma reda s logaritmima 191
Rje
senje. Izracunajmo prvo k-tu parcijalnu sumu zadanog reda. Skracivanjem je
k
X
sk = n+22 n+1+ n
n=1

= 32 2+ 1 +

+ 42 3+ 2 +

+ 52 4+ 3 +

+ 62 5+ 4 +
..
.

+ k2 k1+ k2 +

+ k+12 k+ k1 +

+ k+22 k+1+ k

=1 2 k + 1 + k + 2.
Buduci da je racionalizacijom
1
lim k + 2 k + 1 = lim = 0,
k k k+2+ k+1
prema tvrdnji (i) iz [M1, teorem 6.6], slijedi

lim sk = 1 2 + lim k + 2 k + 1 = 1 2.
k k
Dakle, niz parcijalnih suma zadanog reda konvergira. Stoga, prema [M1, definicija
6.9], zadani red konvergira i suma reda je jednaka

s = lim sk = 1 2.
k
6.12 Suma reda s logaritmima
Izracunajte sumu reda

X n3 1
ln .
n=2
n3 + 1
Rje
senje. Zbog svojstava funkcije ln x vrijedi
k k
X n3 1 Y n3 1
sk = ln = ln .
n=2
n3 + 1 n=2
n3 + 1
192 NIZOVI I REDOVI
Nadalje, zbroj i razliku kubova mozemo napisati kao
n3 1 (n 1)(n2 + n + 1) (n 1)(n2 + n + 1)
= = ,
n3 + 1 (n + 1)(n2 n + 1) (n + 1) [(n 1)2 + (n 1) + 1]
pa skracivanjem dobivamo
1 (22 + 2 + 1) 2 (32 + 3 + 1)
sk = ln
3 (12 + 1 + 1) 4 (22 + 2 + 1)

(k 2) (k 1)2 + (k 1) + 1 (k 1) k 2 + k + 1
=
k [(k 2)2 + (k 2) + 1] (k + 1) [(k 1)2 + (k 1) + 1]

12 k2 + k + 1 2 1
= ln = ln 1 + .
12 + 1 + 1 k(k + 1) 3 k2 + k
Prema [M1, definicija 6.9], suma reda je jednaka

2 1 2 1 2
s = lim sk = lim ln 1+ 2 = ln lim 1+ 2 = ln .
k k 3 k +k k 3 k +k 3
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke
Izracunajte sume sljedecih redova:
1 1 1 1
(a) + + + + ,
1 4 4 7 7 10 10 13

X n! (n + 2)! n+1
(b) (n + 1) + .
n=1
(n + 3)! n+3
Rje
senje.
(a) Opci clan zadanog reda mozemo zapisati u obliku
1
an = ,
cn cn+1
gdje je {cn } aritmeticki niz s opcim clanom cn = 3n 2. Rastavljanjem na

parcijalne razlomke (vidi zadatak 6.10) slijedi

1 1 1 1
an = = ,
(3n 2)(3n + 1) 3 3n 2 3n + 1
6.14 Nuzan uvjet konvergencije reda 193
pa je k-ta parcijalna suma jednaka

k k
X 1 1 1 1X 1 1
sk = =
n=1
3 3n 2 3n + 1 3 n=1 3n 2 3n + 1

1 1 1 1 1 1
= 1 + + +
3 4 4 7 3k 5 3k 2

1 1
+
3k 2 3k + 1

1 1
= 1 .
3 3k + 1
Prema [M1, definicija 6.9], suma reda je

1 1 1
s = lim sk = lim 1 = .
k k 3 3k + 1 3
(b) Opci clan zadanog reda jednak je
n! (n + 2)! n+1 n! (n + 2)(n + 1)n! n+1

an = (n + 1) + = ( n + 1) +
(n + 3)! n+3 (n + 3)(n + 2)(n + 1)n! n+3

1 1 n+1
= (n + 1) +
(n + 1)(n + 2)(n + 3) n + 3 n+3
1 n+1 n+1 1
= + = .
(n + 2)(n + 3) n + 3 n + 3 (n + 2)(n + 3)
Rastavljanjem dobivenog izraza na parcijalne razlomke (vidi zadatak 6.10) sli-

jedi
1 1
an = .
n+2 n+3
Sada k-tu parcijalnu sumu reda mozemo zapisati u obliku
k
X 1 1 1 1 1 1 1 1
sk = = + + + ,
n=1
n+2 n+3 3 4 4 5 k+2 k+3
pa skracivanjem i primjenom [M1, definicija 6.9], slijedi da je suma reda jednaka

1 1 1
s = lim sk = lim = .
k k 3 k+3 3
6.14 Nu
zan uvjet konvergencije reda
Ispitajte konvergenciju sljedecih redova:

X 2n
(a) 1
,
n=1
(n + 1) ln 1 + 2n
194 NIZOVI I REDOVI

X n
(b) (1)n1 .
n=1
6n 5
Rje
senje.
(a) Limes nazivnika opceg clana zadanog reda jednak je
n+1 " 2n # n+1

2n
1 1 1
lim (n+1) ln 1 + = lim ln 1 + = lim ln 1 + .
n 2n n 2n n 2n
Stoga je
lim 2n +
n
lim an = = = + =
6 0.
n " 2n # lim n+1
2n
1
ln e 2
1 n
ln lim 1 +
n 2n
Dakle, prema [M1, teorem 6.9], zadani red divergira.
(b) Promotrimo li podnizove {a2k } i {a2k+1 } opceg clana zadanog reda, vidimo da
je

2k 2k 1
lim a2k = lim (1)2k1 = lim = ,
k k 6 2k 5 k 12k 5 6
2k + 1 2k + 1 1
lim a2k+1 = lim (1)2k = lim = .
k k 6(2k + 1) 5 k 12k + 1 6
Prema [M1, 6.1.1], niz {an } ima dva gomilista, 61 i 16 , pa stoga divergira.
Sada, prema [M1, teorem 6.9], slijedi da zadani red divergira.
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije
1 1 1
(a) 1 + + + + + ,
ln 2 ln 3 ln n
| sin 2a| | sin 3a| | sin na|
(b) 1 + + + + + .
23 33 n3
Rje
senje.
(a) Za svaki n 2 je ln n 0 pa zadani red ima pozitivne clanove. Jos vrijedi
1 1
,
ln n n
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije 195

X 1
pri cemu je harmonijski red iz [M1, primjer 6.10] divergentan. Stoga,
n=1
n
prema tvrdnji (i) iz [M1, teorem 6.10], zakljucujemo da je promatrani red, kao
red s pozitivnim clanovima i divergentnom minorantom, divergentan.
(b) Zadani red ima pozitivne clanove i za svaki n N vrijedi
| sin na| 1
3
3.
n n
Buduci je, prema [M1, napomena 6.3], red

X 1
n=1
n3
konvergentan, zakljucujemo da zadani red ima konvergentnu majorantu. Stoga
tvrdnja (i) iz [M1, teorem 6.10] povlaci da je konvergentan.
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije
1 1 1 1
(a) + + + + + ,
1001 2001 3001 n 1000 + 1
ln 2 ln 3 ln n
(b) 1 + + + + + .
2 3 n
Rje
senje.
(a) Promotrimo opce clanove

1 1
an = i bn = .
n 1000 + 1 n
P P
Tada su an i bn redovi s pozitivnim clanovima i vrijedi
an n 1
r = lim = lim = .
n bn n n 1000 + 1 1000
P
Jer je 0 < r < + i bn harmonijski red iz [M1, primjer 6.10]Pkoji divergira,
tvrdnja (ii) pod (a) iz [M1, teorem 6.10] povlaci da i zadani red an divergira.
(b) Uz oznake
1 ln n
i bn =
an = ,
P P n n
su an i bn redovi s pozitivnim clanovima. Jer je
1
an n 1 1
r = lim = lim ln n
= lim = =0
n bn n n ln n
n
P
i an divergentanPharmonijski red, prema tvrdnji (ii) pod (b) iz [M1, teorem
6.10], zadani red bn divergira.
196 NIZOVI I REDOVI
6.17 DAlembertov kriterij konvergencije

X (n!)2
(a) ,
n=1
(2n)!

X n!
(b) .
n=1
2n+1
Rje
senje.
(a) Buduci da se radi o redu s pozitivnim clanovima, mozemo primijeniti DAlembertov

kriterij (iii) iz [M1, teorem 6.10]. Zbog
2
[(n + 1)!]
an+1 (2n + 2)! (n + 1)2 1
q = lim = lim 2 = lim = < 1,
n an n (n!) n (2n + 2)(2n + 1) 4
(2n)!
promatrani red konvergira.
(b) Zadani red je s pozitivnim clanovima i vrijedi
(n + 1)!
an+1 n+1 + 1 (n + 1)(2n + 1)
q = lim = lim 2 = lim
n an n n! n 2n+1 + 1
n
2 +1
1 + 21n
= lim (n + 1) = +.
n 2 + 21n
Primjenom DAlembertovog kriterija (iii) iz [M1, teorem 6.10] slijedi da zadani

red divergira.
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije

X 3 n n3
(a) ,
n=1
en
n(n+1)
X n2
(b) .
n=2
n+2
Rje
senje.
6.19 Raabeov kriterij konvergencije 197
(a) Zadani red ima pozitivne clanove pa moz

emo primijeniti Cauchyjev kriterij
konvergencije. Prema [M1, 6.1.6] je lim n n = 1, pa vrijedi
n
r s
n
n 3 n n3 n 3 n 3 3 3
q = lim n an = lim = lim n3 = lim ( n n) = > 1.
n n en n e n e e
Stoga, prema (iv) iz [M1, teorem 6.10], zadani red divergira.

(b) Buduci da zadani red ima pozitivne clanove i vrijedi
s
n(n+1) n+1
n n2 n2
q = lim n an = lim = lim
n n n+2 n n + 2
n+1 n+1
n+24 4
= lim = lim 1
n n+2 n n+2
" n+2 # 4(n+1)

n+2
" n+2 # lim [ 4(n+1)
n+2 ]
1 4
4 4 n
= lim 1 n+2 = lim 1
n
4
n n+2
= e4 < 1,
prema Cauchyjevom kriteriju konvergencije (iv) iz [M1, teorem 6.10], slijedi da

zadani red konvergira.
6.19 Raabeov kriterij konvergencije

X 2n + 1
(a) ,
n=1
(n + 1)2 (n + 2)2

X n!
(b) .
n=1
2 + 1 2 + 2 (2 + n)
Rje
senje.
(a) Buduci je
2n + 3
an+1 (n + 2)2 (n + 3)2 (2n + 3)(n + 1)2
lim = lim = lim = 1,
n an n 2n + 1 n (2n + 1)(n + 3)2
(n + 1)2 (n + 2)2
198 NIZOVI I REDOVI
prema DAlembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], nema odluke. Is-
pitajmo stoga konvergenciju Raabeovim kriterijem (v) iz [M1, teorem 6.10].
Vrijedi

an+1 (2n + 3)(n + 1)2
q = lim n 1 = lim n 1
n an n (2n + 1)(n + 3)2
2
n(6n + 16n + 6)
= lim = 3,
n (2n + 1)(n + 3)2
pa zadani red konvergira.

(b) Buduci da je
p
(n + 1)!

an+1 2 + 1 2 + 2 (2 + n) 2 + n + 1 n+1
= = ,
an n! 2+ n+1

2 + 1 2 + 2 (2 + n)
slijedi
an+1 n+1
lim = lim = 1,
n an n 2 + n+1
pa prema DAlembertovom kriteriju nema odluke. Primijenimo stoga Raabeov
kriterij (v) iz [M1, teorem 6.10]. Zbog

an+1 n+1 2n
q = lim n 1 = lim n 1 = lim = +,
n an n 2+ n+1 n 2 + n+1
slijedi da zadani red konvergira.
6.20 Apsolutna konvergencija
Ispitajte konvergenciju redova:
2 4 8 16 32
(a) 1 + + + + ,
3 9 27 81 243

X cos n
(b) .
n=1 n3
Rje
senje.
(a) Red apsolutnih vrijednosti zadanog reda je

n
2 4 8 16 32 X 2
1+ + + + + + = ,
3 9 27 81 243 n=0
3
odnosno geometrijski red za q = 32 koji, prema [M1, primjer 6.8], konvergira jer
je |q| < 1. Prema [M1, definicija 6.11], zadani red je apsolutno konvergentan.
Sada [M1, teorem 6.11] povlaci da je zadani red konvergentan.
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove 199
(b) Opci clan zadanog reda

cos n
an =
n3
nije pozitivan za svaki n N pa promatramo

X X | cos n|
|an | = .
n=1 n=1 n3
Za svaki n N vrijedi
| cos n| 1
,
n 3 n3
pri cemu je, prema [M1, napomena 6.3], red

X 1

n=1 n3

X
konvergentan. Dakle, red s pozitivnim clanovima |an | ima konvergentnu
n=1
majorantu pa je, prema (i) iz [M1, teorem 6.10], konvergentan. Prema [M1,
definicija 6.11], zadani red je apsolutno konvergentan. Prema [M1, teorem 6.11]
, slijedi da je zadani red konvergentan.
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove
Ispitajte konvergenciju redova:

X 1
(a) (1)n sin ,
n=1
n

X (1)n
(b) .
n=1
n ln n
Rje
senje.
(a) Zadani red je alternirani jer za svaki n N vrijedi
1 1
h0, 1] zbog cega je sin > 0.
n n
Konvergenciju alterniranog reda ispitujemo provjerom uvjeta (i) i (ii) Leibni-
zovog kriterija iz [M1, teorem 6.13]. Prvo provjeravamo je li niz apsolutnih
vrijednosti clanova zadanog reda padajuci, odnosno, vrijedi li za svaki n N
nejednakost
1
|an+1 | |an |, gdje je an = (1)n sin ,
n
200 NIZOVI I REDOVI
sto je ekvivalentno nejednakosti
1 1
sin sin ,
n+1 n
koja vrijedi jer je sin x rastuca funkcija na intervalu h0, 1]. Zbog
1
lim |an | = lim sin = sin 0 = 0,
n n n
vidimo da je i drugi uvjet zadovoljen pa zakljucujemo da zadani red konvergira.
(b) Zbog svojstava funkcije ln x, opci clan reda je jednak
(1)n (1)n (1)n

an = = = n ,
n ln n n
ln e ln n ln en
odakle vidimo da je zadani red alternirani. Provjerimo prvi uvjet iz Leibnizovog

kriterija. Za svaki n N treba vrijediti
|an+1 | |an |, (6.9)
odnosno redom
1 1
n ,
ln en+1
n+1
ln en
n
e en+1
ln ln ,
n n+1
en en+1
,
n n+1
jer je ln x rastuca funkcija. Skracivanjem dobivamo nejednakost
1
1+ e
n
koja, prema [M1, 6.1.3], vrijedi za svaki n N. Buduci da je dobivena

nejednakost ekvivalentna (6.9), slijedi da je prvi uvjet zadovoljen. Nadalje,
vrijedi
1
lim |an | = lim n = 0,
n n ln e
n
jer prosirenjem po neprekidnosti i primjenom LHospitalovog pravila dobivamo
en ex ex
lim = lim = lim = .
n n x x x 1
Stoga je zadovoljen i drugi uvjet Leibnizovog kriterija pa [M1, teorem 6.13]

povlaci da zadani red konvergira.
6.22 Odredivanje podrucja konvergencije DAlembertovim kriterijem 201
6.22 Odredivanje podru

cja konvergencije DAlembertovim kri-
terijem
Odredite podrucje konvergencije i ispitajte ponasanje na rubu podrucja konvergen-

cije sljedecih redova:

X xn
(a) ,
n=1
n(n + 1)
2
X xn
(b) ,
n=1
n!
n
X (1)n 1 x
(c) .
n=1
2n 1 1 + x
Rje
senje.
(a) Vrijedi

xn+1

an+1 (n + 1)(n + 2) n
lim = lim
n n + 2 |x| = |x| .
= lim
n an n xn
n(n + 1)
Prema DAlembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], zadani red konver-
gira za sve x R za koje vrijedi |x| < 1, a divergira za sve x R za koje je
|x| > 1. U tockama u kojima je |x| = 1 nema odluke. Dakle, zadani red konver-
gira za sve x h1, 1i, a divergira za sve x h, 1i h1, +i. Preostaje
ispitati konvergenciju zadanog reda u tockama x1 = 1 i x2 = 1. Uvrstavanjem
tocke x2 = 1 dobivamo red

X 1
n=1
n(n + 1)
iz primjera 6.12 u [M1, 6.2.2] koji konvergira, a uvrstavanjem tocke x1 = 1

alternirani red

X (1)n
n=1
n(n + 1)
koji takoder konvergira jer apsolutno konvergira. Dakle, podrucje konvergencije

je [1, 1].
202 NIZOVI I REDOVI
(b) Zbog (6.4) vrijedi

x(n+1)2
2
an+1 n! xn +2n+1
(n + 1)!
lim
= lim 2 = lim
n an n n n (n + 1)! xn2
x
n!
2n+1
|x| 0, |x| 1
= lim = .
n n + 1 +, |x| > 1
Prema DAlembertovom kriteriju, zadani red konvergira za sve x [1, 1], a

divergira za sve x h, 1i h1, +i.
(c) Buduci je

(1)n+1 1 x n+1

an+1 2n + 1 1 + x 2n + 1 1 x 1 x

lim = lim n = lim = ,
n an n (1)n 1 x n 2n 1 1 + x 1 + x

2n 1 1 + x
prema DAlembertovom kriteriju, zadani red konvergira za sve x R\{1} za

koje vrijedi
1 x
1 + x < 1,

odnosno za sve x h0, +i, a divergira za sve x h, 0i. Za tocku x =

0 DAlembertov kriterij ne daje odluku pa taj slucaj promatramo posebno.
Uvrstavanjem dobivamo alternirani red

X (1)n
n=1
2n 1
koji konvergira prema Leibnizovom kriteriju. Dakle, podrucje konvergencije je

[0, +i.
6.23 Odredivanje podru

cja konvergencije Cauchyjevim kri-
terijem
Odredite podrucje konvergencije i ispitajte ponasanje na rubu podrucja konvergen-

cije sljedecih redova:

X xn1
(a) ,
n=1
n 3n

X n2 x2n
(b) ,
n=1
(n + 1)2 2n
6.23 Odredivanje podrucja konvergencije Cauchyjevim kriterijem 203
2n
X 1 x+2
(c) .
n=1
1 + 3 + + (2n 1) 2x + 1
Rje
senje.
(a) Buduci je
s n1
p n1
n x = lim |x|
n |x|1 |x|
lim n |an | = lim
n 3n n n n 3 = 1 3 = 3 ,
n n
prema Cauchyjevom kriteriju (iv) iz [M1, teorem 6.10], zadani red konvergira
za sve x R za koje vrijedi |x| < 3, divergira za sve x R za koje je |x| > 3,
a u tockama u kojima je |x| = 3 nema odluke. Uvrstavanjem tocke x1 = 3
dobivamo alternirani red

X (1)n
n=1
n
koji, prema Leibnizovom kriteriju, konvergira, dok uvrstavanjem tocke x2 = 3
dobivamo harmonijski red

X 1
n=1
n
koji divergira. Dakle, zadani red konvergira za sve x [3, 3i, a inace divergira.
(b) Vrijedi
s n2
p n2 x2n n x2 x2 x2
lim n |an | = lim n
2
n = lim = 10 = .
n n (n + 1) 2 n n+1 2 2 2
Prema Cauchyjevom kriteriju, promatrani red konvergira za sve x R za koje
vrijedi x2 < 2, a divergira za sve 2
x R zakoje je x > 2. Preostaje ispitati ko-
nvergenciju u tockama x1 = 2 i x2 = 2. Njihovim uvrstavanjem dobivamo
red

X n2
n=1
(n + 1)2
koji divergira jer ne zadovoljava nuzan uvjet
konvergencije iz [M1, teorem 6.9].
Dakle, zadani red konvergira za x h 2, 2i.
(c) Primjenom formule za sumu prvih n clanova aritmetickog niza, dobivamo da je
opci clan zadanog reda jednak
2n
1 x+2
an = 2 .
n 2x + 1
Buduci je
v
u
p u 1 x + 2 2n 1

x+2
2
n n
lim |an | = lim t 2 = lim
n n n 2x + 1 n ( n n)2 2x + 1
2
x+2
= ,
2x + 1
204 NIZOVI I REDOVI
prema Cauchyjevom kriteriju, zadani red konvergira za sve x R\{ 21 } za koje

vrijedi
2
x+2
< 1,
2x + 1
odnosno za sve x h, 1i h1, +i, a divergira za sve x h1, 1i. Za
tocke x1 = 1 i x2 = 1, prema Cauchyjevom kriteriju, nema odluke. Pripadni
red je

X 1
n 2
n=1
koji, prema [M1, napomena 6.3], konvergira. Slijedi da je podrucje konvergen-

cije jednako h, 1] [1, +i.
6.24 Podru
cje apsolutne konvergencije
Odredite podrucje apsolutne konvergencije reda

X (x 1)n
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
i sumu reda u tocki x = 2.

Rje
senje. Vrijedi

(x 1)n+1

an+1
= lim 2n + 1 |x 1| = |x 1|.
(2n + 3)(2n + 5)
lim
= lim

n
n an n (x 1) n 2n + 5

(2n + 1)(2n + 3)
Prema DAlembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], red apsolutno konvergira
za sve x R za koje vrijedi |x 1| < 1, odnosno za x h0, 2i.
Preostaje ispitati apsolutnu konvergenciju u tockama x1 = 0 i x2 = 2. Uvrstavanjem
tocke x1 = 0 dobivamo red

X (1)n
,
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
a tocke x2 = 2 red

X 1
.
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
U oba slucaja vrijedi

1 1 1 1
|an | = = ,
(2n + 1)(2n + 3) 2 2n + 1 2n + 3
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije 205
pa je parcijalna suma dana s

k
X 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
sk = |an | = + + + = .
n=1
2 3 5 5 7 2k + 1 2k + 3 2 3 2k + 3
Iz ovoga slijedi da je
1
lim sk =
,
k 6
sto je suma reda u tocki x2 = 2. Takoder, zakljucujemo da zadani red apsolutno
konvergira u tockama x1 = 0 i x2 = 2. Konacno, podrucje apsolutne konvergencije
reda je segment [0, 2].
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije
Razvijte u Taylorov red u tocki x0 = 3 funkciju

1
f (x) = ,
x
odredite podrucje konvergencije dobivenog reda i izracunajte sumu reda
1 2 4 8 16
+ + + + + .
3 9 27 81 243
Rje
senje. Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u tocki x0 = 3. Iz
f (x) = x2 ,
f (x) = (1)(2)x3 ,
f (x) = (1)(2)(3)x4 ,
zakljucujemo
f (n) (x) = (1)(2)(3) (n)x(n+1) = (1)n n! x(n+1) ,
pa je
(1)n n!
f (n) (3) = (1)n n! 3(n+1) = .
3n+1
Za tocku x0 = 3 formula Taylorovog razvoja funkcije f iz [M1, teorem 6.18] glasi

X f (n) (3)
f (x) = f (3) + (x 3)n ,
n=1
n!
odakle uvrstavanjem slijedi

1 X (1)n
f (x) = + (x 3)n ,
3 n=1 3n+1

X (1)n
f (x) = (x 3)n . (6.10)
n=0
3n+1
206 NIZOVI I REDOVI
Odredimo za koje vrijednosti x R formula vrijedi, odnosno ispitajmo podrucje

konvergencije dobivenog reda. Zbog
s
p
n

n n
1 n
|x 3| |x 3|
lim |an | = lim (1) n+1 (x 3) = lim n+1 = ,
n n 3 n 3 n 3
Cauchyjev kriterij povlaci da red konvergira ako je |x 3| < 3, odnosno za sve
x h0, 6i. Redovi u tockama x1 = 0 i x2 = 6,

X 1 X (1)n
i ,
n=0
3 n=0
3
divergiraju jer ne zadovoljavaju nuzan uvjet konvergencije. Podrucje konvergencije

je h0, 6i.
Izracunajmo sada sumu zadanog reda. Vrijedi

1 2 4 8 16 X 2n
+ + + + + = .
3 9 27 81 243 n=0
3n+1
Za x = 1 formula (6.10) daje

X 2n
f (1) = n+1
,
n=0
3
a jer je f (1) = 1, slijedi

1 2 4 8 16
+ + + + + = 1.
3 9 27 81 243
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije
Razvijte u MacLaurinov red funkciju

1+x
f (x) = ,
(1 x)3
odredite podrucje konvergencije dobivenog reda i izracunajte sumu reda
4 9 16 25
1 + + .
3 9 27 81
Rje
senje. Zadanu funkciju mozemo zapisati u obliku
1+x 2 + (x 1) 2 1
f (x) = 3
= 3
= 3
= 2 (x 1)3 (x 1)2 .
(1 x) (x 1) (x 1) (x 1)2
Slijedi
f (x) = (2)(3)(x 1)4 (2)(x 1)3 ,
f (x) = (2)(3)(4)(x 1)5 (2)(3)(x 1)4 ,
f (x) = (2)(3)(4)(5)(x 1)6 (2)(3)(4)(x 1)5 ,
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije 207
odakle zakljucujemo
f (n) (x) = (2)(3) [(n + 2)](x 1)(n+3) (2) [(n + 1)](x 1)(n+2)
= (1)n+1 (n + 2)! (x 1)(n+3) (1)n (n + 1)! (x 1)(n+2) ,
pa je
f (n) (0) = (1)n+1 (n + 2)!(1)n+3 (1)n (n + 1)!(1)n+2

= (n + 2)(n + 1)n! (n + 1)n!
= [(n + 2) 1](n + 1)n!
= (n + 1)2 n!.
Prema [M1, teorem 6.18], MacLaurinov razvoj funkcije f glasi

X
f (x) = 1 + (n + 1)2 xn ,
n=1
odnosno
X
f (x) = (n + 1)2 xn . (6.11)
n=0
Buduci je 2
an+1 n+2
lim = lim |x| = |x| ,
n an n n + 1
DAlembertov kriterij povlaci da dobiveni red konvergira za x h1, 1i. U tockama

x1 = 1 i x2 = 1 red glasi
X
(n + 1)2 ,
n=0
pa divergira jer ne zadovoljava nuzan uvjet konvergencije.

Za trazenu sumu vrijedi

4 9 16 25 X (n + 1)2
1 + + = (1)n .
3 9 27 81 n=0
3n
Iz formule (6.11) za x = 13 slijedi

X
1 (n + 1)2
f = (1)n ,
3 n=0
3n
sto zajedno s
1 1 + 13 2
3 9
f = 3 = =
3 4 3 32
1 31 3
daje
4 9 16 25 9
1 + + = .
3 9 27 81 32
208 NIZOVI I REDOVI
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije
Razvijte u MacLaurinov red funkciju
f (x) = ln(1 + 2x)
i odredite podrucje konvergencije dobivenog reda.

Rje
senje. Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u tocki x0 = 0. Iz
f (x) = (1 + 2x)1 2,
f (x) = (1)(1 + 2x)2 22 ,
f (x) = (1)(2)(1 + 2x)3 23 ,
zakljucujemo
f (n) (x) = (1)(2) [(n 1)](1 + 2x)n 2n

= (1)n1 (n 1)! (1 + 2x)n 2n ,
pa je
f (n) (0) = (1)n1 (n 1)! 2n .
Prema [M1, teorem 6.18], MacLaurinov razvoj funkcije f glasi

X 2n xn
f (x) = (1)n1 .
n=1
n
Buduci je
s
p
n1
2n n 2
lim n |an | = lim n
(1) x = lim |x| = 2|x|,
n n n n n n

Cauchyjev kriterij povlaci da dobiveni red konvergira za x 21 , 12 . U tocki
x1 = 12 red glasi

X 1
,
n=1
n
1
pa divergira jer harmonijski red divergira, dok u tocki x2 = 2 konvergira prema
Leibnizovom kriteriju jer se radi o alterniranom redu

X (1)n1
.
n=1
n

Dakle, podrucje konvergencije je 12 , 12 .
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije 209
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije

1
f (x) = p
3
(5x 4)7
Rje
senje. Iz

7 10
f (x) = (5x 4) 3 5,
3

7 10 13
f (x) = (5x 4) 3 52 ,
3 3

7 10 13 16

f (x) = (5x 4) 3 53 ,
3 3 3
slijedi

7 10 3n + 4 3n+7
f (n) (x) = (5x 4) 3 5n
3 3 3
7 10 (3n + 4) 3n+7
= (1)n n
(5x 4) 3 5n ,
3
pa je n
(n) n 5
f (1) = (1) 7 10 (3n + 4) .
3
Za tocku x0 = 1 formula Taylorovog razvoja funkcije f iz [M1, teorem 6.18] glasi

X f (n) (1)
f (x) = f (1) + (x 1)n ,
n=1
n!
odakle uvrstavanjem slijedi

n
n7 10 (3n + 4) 5
X
f (x) = 1 + (1) (x 1)n ,
n=1
n! 3
Buduci da je
n+1

n+1 7 10 (3n + 7) 5 n+1

an+1

(1) (x 1)

(n + 1)! 3
lim = lim n
n an n n
7 10 (3n + 4) 5 n
(1) (x 1)
n! 3
3n + 7 5
= lim |x 1| = 5|x 1|,
n+1 3
n

DAlembertov kriterij povlaci da red konvergira za x 54 , 65 .
210 NIZOVI I REDOVI
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije

6
f (x) = sin2 (2x + 3)

Rje
senje. Zbog svojstava trigonometrijskih funkcija, zadana funkcija je jednaka
1 1 1
f (x) = sin2 (2x + 3) = [1 cos(4x + 6)] = cos(4x + 6).
2 2 2
Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u tocki x0 = 6
4 . Vrijedi
1 1
f (x) = [ sin(4x + 6)] 4 = cos 4x + 6 + 4,
2 2 2
1 1 2
f (x) = [ cos(4x + 6)] 42 = cos 4x + 6 + 2 4 ,
2 2 2
1 1
f (x) = sin(4x + 6) 43 = cos 4x + 6 + 3 43 ,
2 2 2
pa zakljucujemo
1 n
f (n) (x) = cos 4x + 6 + n 4 ,
2 2
odakle slijedi

(n) 6 1 n n
f = cos + n 4 = cos 22n1 .
4 2 2 2
Rastavljanjem na parne i neparne n-ove, dobivamo da za k N vrijedi

6 6
f (2k) = (1)k 24k1 i f (2k+1) = 0.
4 4
6
Prema [M1, teorem 6.18], Taylorov razvoj funkcije f u tocki x0 = 4 glasi
2k
X
k 24k1 6
f (x) = 1 + (1) x .
(2k)! 4
k=1
Odredimo podrucje konvergencije dobivenog reda DAlembertovim kriterijem. Iz

2k+2

k+1 24k+3 6
(1) x

a2(k+1) (2k + 2)! 4

lim
= lim 2k
k a2k k 2 4k1
6
(1)k x
(2k)! 4
2
24 6
= lim x = 0,
k (2k + 1)(2k + 2) 4
zakljucujemo da promatrani red konvergira za sve x R.
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija 211
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija
Razvijte u Taylorov red funkciju f u tocki x0 ako je:
(a) f (x) = cos(2x 2) i x0 = 1,

(b) f (x) = sin x i x0 = 2,
4
ex + ex
(c) f (x) = i x0 = 0,
2

(d) f (x) = ln x2 + 3x 4 i x0 = 2,
x4 + 1
(e) f (x) = i x0 = 0,
1 + x + x2 + x3
te odredite podrucje konvergencije dobivenog reda.

Rjesenje. Zadane funkcije cemo razviti u Taylorov red koristenjem MacLaurinovih
razvoja nekih elementarnih funkcija iz [M1, 6.5], kao sto su

X x2n+1
sin x = (1)n , x R, (6.12)
n=0
(2n + 1)!

X x2n
cos x = (1)n , x R, (6.13)
n=0
(2n)!

X xn
ex = , x R, (6.14)
n=0
n!

X xn
ln(1 + x) = (1)n+1 , x h1, 1], (6.15)
n=1
n

1 X
= xn , x h1, 1i. (6.16)
1 x n=0
(a) Uvrstavanjem izraza (x 1) umjesto x u formulu (6.13), slijedi da je Taylorov

red funkcije f u tocki x0 = 1 jednak

X [2(x 1)]2n X 22n
f (x) = cos[2(x 1)] = (1)n = (1)n (x 1)2n .
n=0
(2n)! n=0
(2n)!
Podrucje konvergencije reda (6.13) je R, pa i dobiveni red konvergira za sve

x R.
(b) Koristenjem svojstava trigonometrijskih funkcija, dobivamo

h i h i
f (x) = sin (x 2) + = cos (x 2) ,
4 2 4
212 NIZOVI I REDOVI
pa je primjenom formule (6.13), Taylorov red funkcije f u tocki x0 = 2 jednak

h i2n

X (x 2) X
(1)n 2n
f (x) = (1)n 4 = (x 2)2n ,
n=0
(2n)! n=0
(2n)! 4
pri cemu red konvergira za sve x R.

(c) Trebamo odrediti MacLaurinov razvoj zadane funkcije pa uvrstavanjem redom
x i x u formulu (6.14), slijedi

!
n n
1 x 1 X x X (x) 1 X 1 + (1)n n
f (x) = (e + ex ) = + = x .
2 2 n=0 n! n=0 n! 2 n=0 n!
Jer za svaki k Z vrijedi

1 + (1) 2 ,
n
n = 2k
= (2k)! ,
n! 0, n = 2k + 1
MacLaurinov red funkcije f glasi

X x2k
1X 2
f (x) = x2k =
2 (2k)! (2k)!
k=0 k=0
i konvergira za svaki x R.
(d) Zbog svojstava funkcije ln x, slijedi
1 1
f (x) = ln(x 1)(x + 4) = [f1 (x) + f2 (x)],
2 2
gdje je f1 (x) = ln(x 1), a f2 (x) = ln(x + 4). Odredimo prvo Taylorov razvoj
funkcije f1 oko tocke x0 = 2. Prema formuli (6.15), vrijedi

X (x 2)n
f1 (x) = ln[1 + (x 2)] = (1)n+1 ,
n=1
n
za sve x R za koje je (x 2) h1, 1], odnosno za sve x h1, 3].

Na isti nacin slijedi

x2 x2
f2 (x) = ln[6 + (x 2)] = ln 6 1 + = ln 6 + ln 1 +
6 6
n
x2

X 6 X (1)n+1
= ln 6 + (1)n+1 = ln 6 + n
(x 2)n ,
n=1
n n=1
n 6
x2
za sve x R za koje je 6 h1, 1], odnosno za sve x h4, 8].
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija 213
Sada iz razvoja funkcija f1 i f2 , dobivamo da je Taylorov razvoj funkcije f oko

tocke x0 = 2 jednak
"
#
n
1 X n+1 (x 2)
X (1)n+1 n
f (x) = (1) + ln 6 + (x 2)
2 n=1 n n=1
n 6n

X (1)n+1 1
= ln 6 + 1 + n (x 2)n ,
n=1
2n 6
za sve x h1, 3] h4, 8] = h1, 3].
(e) Svodenjem na pravu racionalnu funkciju, a potom rastavljajuci na parcijalne

razlomke, dobivamo
x4 + 1 2 1 x + 1
f (x) = 2 3
= (x1)+ 2 3
= (x1)+ + .
1+x+x +x 1+x+x +x 1 + x 1 + x2
Dakle, mozemo pisati
f (x) = (x 1) + f1 (x) + (x + 1)f2 (x),
gdje je

1 1 X
f1 (x) = = = (1)n xn ,
1+x 1 (x) n=0

1 1 X
f2 (x) = = = (1)n x2n ,
1 + x2 1 (x2 ) n=0
sto slijedi iz formule (6.16), redom za izraze x i x2 . Nadalje, MacLaurinov

red funkcije f1 konvergira za sve x R za koje je x h1, 1i, a funkcije
f2 za sve x R za koje je x2 h1, 1i. Stoga MacLaurinov red funkcije f
konvergira za sve x h1, 1i i glasi

X
X
f (x) = (x 1) + (1)n xn + (x + 1) (1)n x2n
n=0 n=0
X
X
X
X
= (x 1) + x2n x2n+1 (1)n x2n+1 + (1)n x2n
n=0 n=0 n=0 n=0
X
X
= (x 1) + [1 + (1)n ]x2n [1 + (1)n ]x2n+1
n=0 n=0
X

= (x 1) + [1 + (1)n ] x2n x2n+1
n=0
X
X
4n 4n+1

= (x 1) + 2 x x =1x+2 x4n x4n+1 .
n=0 n=1
214 NIZOVI I REDOVI
6.31 Zadaci za vje

zbu
1. Zadan je niz
n1
an = .
n+1
Odredite a = lim an , te za = 104 odredite pripadni n .
n
2. Odredite sva gomilista niza
3n2 + 2n 1 + (1)n 1 (1)n

an = + .
n2 1 2 n
3. Zadan je niz
1
an = 1 + cos n.
n
Odredite sva gomilista niza {an }, inf an , sup an , lim inf an , lim sup an .
4. Zadan je niz
(1 a)n2 + 2n + b
an = .
an2 + n + 1
Odredite konstante a i b takve da je lim an = 2 i a1 = 0.
n
5. Izracunajte limese sljedecih nizova:

2n+1 + 3n+1
(a) an = ,
2n + 3n
(n + 1)(3n + 1)
(b) an = ,
2 3n + 1
n
n+1
(c) an = ,
n1
(n+1)
2n + 3
(d) an = ,
2n + 1
n
2n
(e) an = .
2n + 1
n + 7 sin n
(a) an = ,
13 2n
2 2 2
(b) an = +q + + q .
n2 + 1 2
n + 1 2
n + 1
2 n

n sin(n!)
(a) an = ,
n2 + 1

1 1
(b) an = cos n + .
n n
n
1 X
(a) an = k,
n2
k=1
n
1 X
(b) an = k2 ,
n3
k=1
n j
1 XX
(c) an = i,
n3 j=1 i=1
9. Izracunajte limes niza

n
Y k2 + k 2
an = .
k(k + 1)
k=2
10. Izracunajte limes niza

n+1
X 1
an = ln 1 2 .
k
k=2
11. Zadani su nizovi

cn2 + 1
an = i
(c + 3)n2 + cn + 4
1 1 1
bn = + + + .
c(c + 1) (c + 1)(c + 2) (c + n 1)(c + n)
an
Odredite parametar c > 0 takav da je lim = 4.
n bn
12. Izracunajte sumu reda

X 1
log 1 + .
n=1
n

X 1
.
n=1
n(n + 3)

X 1
.
n=1
n(n + 1)(n + 2)

1 1 1 1
+ + + + .
13 35 57 79
16. Poredbenim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedecih redova:

216 NIZOVI I REDOVI

X 1
(a) ,
n=1
nsin na

X 1 1
(b) log 1 + .
n=1
n n
17. DAlembertovim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedecih redova:

X n!
(a) ,
n=1
10n

X 3n2 5
(b) .
n=1
n 2n
18. Cauchyjevim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedecih redova:

X 3n
(a) ,
n=1
2n arctgn n

X 2
(b) nn sin .
n=1
n
19. Ispitajte konvergenciju sljedecih redova:

X nn
(a) ,
n=1
(n!)2

X (2n 1)!
(b) ,
n=1
2 4 6 2n

X 2n (n!)2
(c) ,
n=1
n2n
n
X n 2 (2n)n+1
(d) ,
n=1
n!

X 1
(e) n
,
n=1
n
n(1+n)
X n
(f) ,
n=1
n+ n

" 2 #n2
X 1
(g) 1+ ,
n=1
n
2n
X 1 n+1
(h) .
n=1
2n n2n n
20. Ispitajte konvergenciju reda
1 2b 3b nb
1+ + 2 + 3 + + n + ,
a a a a
u ovisnosti o parametrima a, b > 0.
21. Raabeovim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedecih redova:

X 4n (n!)2
(a) ,
n=1
(2n)!

X (2n 1)!
(b) 2.
n=1 (2 4 6 2n)
22. Ispitajte konvergenciju reda

X n!
,
n=1
(a + 1)(a + 2)(a + 3) (a + n)
u ovisnosti o parametru a > 0.
23. Ispitajte konvergenciju sljedecih redova:

1 1 1 1 1
(a) 1 + + + + ,
2 4 8 16 32
sin 2 sin 3 sin n
(b) sin 1 + 2 + 2 + + 2 + .
2 3 n
24. Leibnizovim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedecih redova:

X 1
(a) (1)n1 ,
n=1
n

X p
(b) (1)n+1 n2 + 1 n ,
n=1

X 1
(c) (1)n .
n=1
(ln n)n
25. Odredite podrucje konvergencije i ispitajte ponasanje na rubu podrucja ko-

nvergencije sljedecih redova:

X x2n+1
(a) (1)n ,
n=1
(2n + 1)!

X (x + 1)2n+1
(b) (1)n ,
n=1
n2

X xn
(c) ,
n=1
n2 + 1
218 NIZOVI I REDOVI

X xn
(d) ,
n=1
n 10n

X 3n
(e) (1)n ,
n=1
n (x 5)n

X (x2 + 3x + 2)n
(f) .
n=1
n 2n
26. Odredite podrucje konvergencije reda

2!(x 1)2 n!(x 1)n
(x 1) + + + + .
22 nn
27. Razvijte u MacLaurinov red funkciju
2
(a) f (x) = ,
1 + 2x
x2
(b) f (x) = ,
1x
x2 + 1
(c) f (x) = ,
2+x
7
(d) f (x) = .
(3x + 2)(2x 1)
28. Razvijte u Taylorov red funkciju f u tocki x0 ako je:
1
(a) f (x) = i x0 = 1,
3 2x
(b) f (x) = e2x6 i x0 = 3,

(c) f (x) = ln x 1 i x0 = 2,
2+x
(d) f (x) = ln i x0 = 1,
3 + 2x

(e) f (x) = sin 2x i x0 = ,
2 2
te odredite podrucje konvergencije dobivenog reda.
29. Uz pomoc MacLaurinovog razvoja funkcije f (x) = ex izracunajte sumu reda

X 1
n n!
.
n=0
2
1
30. Razvijte u Taylorov red u tocki x0 = 1 funkciju f (x) = ln 4 , odre-
1
+2 3x
dite podrucje konvergencije dobivenog reda i izracunajte sumu reda
1 1 1 1
1 + + .
2 3 4 5
6.32 Rjesenja 219
6.32 Rje
senja
1. a = 1, n = 20000.
2. Gomilista niza su 0 i 3.
3
3. Gomilista niza su -1 i 1, inf an = 2, sup an = , lim inf an = 1, lim sup an =
2
1.
1 8
4. a = , b= .
3 3
5. (a) 3,
(b) +,
(c) e2 ,
(d) e,
1
(e) .
e
1
6. (a) ,
2
(b) 2.
7. (a) 0,
(b) 0.
1
8. (a) ,
2
1
(b) ,
3
1
(c) .
6
2
9. .
3
10. ln 2.
11. c = 6.
1
12. .
6
11
13. .
18
1
14. .
4
1
15. .
3
220 NIZOVI I REDOVI

1 X1
16. (a) an > i divergira red divergira,
n n=1 n

1 X 1
(b) an < i konvergira red konvergira.
n2 n=1 n2
an+1
17. (a) lim = + red divergira,
nan
an+1 1
(b) lim = red konvergira.
n an 2
3
18. (a) lim n
an = red konvergira,
n

(b) lim n an = + red divergira.
n
an+1
19. (a) lim = 0 red konvergira,
n an
an+1
(b) lim = + red divergira,
n an
an+1 2
(c) lim = 2 red konvergira,
n an e
an+1
(d) lim = 0 red konvergira,
n an

(e) lim n an = 0 red konvergira,
n
1
(f) lim n
an = red konvergira,
n e

(g) lim n an = e2 red divergira,
n
1
(h) lim n
an = red konvergira.
n 2
1
20. lim n
an = red konvergira za a > 1, divergira za a < 1.
n a
Za a = 1 je lim an = + pa red divergira.
n

an+1 1
21. (a) lim n 1 = red divergira,
n an 2

an+1 3
(b) lim n 1 = red konvergira.
n an 2

an+1
22. lim n 1 = a red konvergira za a > 1, divergira za a < 1.
n an
1
Za a = 1 je an = pa red divergira.
n+1
n
X X 1
23. (a) |an | = je geometrijski red za q = 12 < 1 red apsolutno
n=0 n=0
2
konvergira red konvergira,
6.32 Rjesenja 221
1 P 1
(b) |an | 2 i n=1 n2 konvergira red apsolutno konvergira red ko-
n
nvergira.
24. Prema Leibnizovom kriteriju redovi konvergiraju.
25. (a) R,
(b) [2, 0],
(c) h1 e, 1 + ei,
(d) [1, 1i,
(e) [10, 10i,
(f) h, 2i [8, +i,
(g) h1, 0i h3, 4i.
26. h1 e, 1 + ei.

2 X

27. (a) = (1)n 2n+1 xn , x 21 , 12 ,
1 + 2x n=0

x2 X
(b) = xn+2 , x h1, 1i,
1 x n=0

x2 + 1 1 1 X n x
n
(c) = x+5 (1) n+1 , x h2, 2i,
2+x 2 4 n=2
2

" #
n+1
7 X 3

(d) = 2n+1 xn , x 21 , 12
(3x + 2)(2x 1) n=0 2

1 X

28. (a) = 2n (x 1)n , x 12 , 32 ,
3 2x n=0

X 2n (x 3)n
(b) e2x6 = , x R,
n=0
n!

1X (x 2)n
(c) ln x 1 = (1)n+1 , x h1, 3],
2 n=1 n

2+x X (x + 1)n

(d) ln = (1)n+1 (1 2n ) , x 23 , 12 ,
3 + 2x n=1 n

X 22n 2n
(e) sin 2x = (1)n x , x R.
2 n=0
(2n)! 2

X 1
29. = e.
n=0
2n n!

1 3 X (1)n n
X (1)n1
30. ln 4 = 4 ln + 4 (x + 1) , x h6, 4], = ln 2.
1 5 n 5n n
3x + 2 n=1 n=1
222 NIZOVI I REDOVI
A.
DA/NE KVIZ
A.1 Osnove matematike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223

A.2 Linearna algebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
A.3 Vektorska algebra i analiticka geometrija . . . . . . . . . . . . . 236
A.4 Funkcije realne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242
A.5 Derivacije i primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
A.6 Nizovi i redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
U sljedecim poglavljima nalazi se DA/NE kviz iz gradiva koje se obraduje u istoime-

nim poglavljima na vjezbama i na predavanjima. U svakom poglavlju nalazi se sto
tvrdnji, pri cemu je svaka tvrdnja ili tocna ili netocna, odnosno na svaku tvrdnju se
moze odgovoriti s DA ili s NE. Tocna rjesenja se nalaze na kraju svakog poglavlja.
A.1 Osnove matematike
1. Je li danas ponedjeljak? je sud.
2. [ (A B) = ] [ (A) = (B) = ].
3. Implikaciju oznacavamo s .
4. [ (A B) = ] [ (A) = (B) = ].
5. [ (A B) = ] [ (A) = (B) = ].
6. A je brzi od B je predikat.
7. [(!x Z) x2 = 4] = .
8. Za svaki skup X vrijedi X 2X .
9. Ako je X = {A, 1} tada je 2X = {{A}, {1}}.
10. Binarna relacija na skupu A je svaki podskup skupa A A.
11. Binarna relacija R na skupu A je tranzitivna ako je x R x za x A.

224 DA/NE KVIZ
12. Binarna relacija R na skupu A je simetricna ako x R y y R x.
13. Binarna relacija R na skupu A je tranzitivna ako (x R y y R z) x R z.
14. Binarna relacija R na skupu A je relacija ekvivalencije ako (x R y y R z)

x R z.
15. Binarna relacija je relacija ekvivalencije ako je refleksivna, antisimetricna i
tranzitivna.
16. Binarna relacija R na skupu prirodnih brojeva N zadana s m R n ako su m i
n iste parnosti je relacija ekvivalencije.
17. Binarna relacija je relacija parcijalnog uredaja ako je refleksivna, antisime-
tricna i tranzitivna.

18. Broj 2 je donja meda skupa (3, 10] R.
19. Broj 10 je infimum skupa (3, 10] R.
20. Broj 3 je infimum skupa (3, 10] R.
21. Skup (3, 10] R nema supremum.
22. Broj 10 je jedina gornja meda skupa (3, 10] Q.

23. Supremum skupa je jedinstven.
1 x2
24. Funkcije f (x) = i g(x) = 1 x su jednake.
1+x
25. Ako je f (x) = x3 tada je f (c + d) = c3 + d3 .
26. h (g f ) = (h g) f .
27. h f = f h.
28. Kompozicija funkcija je asocijativna.
29. Kompozicija funkcija je komutativna.
30. Za zadanu restrikciju domene restrikcija funkcije je uvijek jedinstvena.
31. Ekstenzija funkcije je uvijek jedinstvena.

1 x2
32. Funkcija f (x) = je ekstenzija funkcije g(x) = 1 x.
1+x
33. Funkcija f je surjekcija ako f (x) = f (x ) x = x za x, x Df .
34. Funkcija f je injekcija ako f (x) = f (x ) x = x za x, x Df .
35. Funkcija je injekcija ako u razlicitim tockama ima razlicite vrijednosti.
36. Bijekcija je istovremeno injekcija i surjekcija.
37. Identiteta je funkcija zadana s f (x) = 1.

A.1 Osnove matematike 225
38. Za svaku funkciju f kompozicija f f 1 je identiteta.

1 x2
39. Funkcija f (x) = je bijekcija.
1+x
40. Funkcija f (x) = 1 je injekcija.
41. Funkcija f (x) = x sin x je bijekcija.
42. Dva skupa su ekvipotentna ako postoji injekcija izmedu njih.
43. Ekvipotencija je relacija ekvivalencije na skupu svih skupova.
44. Skup je beskonacan ako je ekvipotentan sa svojim pravim podskupom.
45. Skup prirodnih brojeva i skup parnih brojeva imaju jednako mnogo eleme-
nata.
46. Skup prirodnih brojeva je jedini skup koji zadovoljava Peanove aksiome.
n(n + 1)
47. 1 + 2 + 3 + + (n 1) + n = , n N.
2
48. Skup prirodnih brojeva je diskretan.
49. Ukupno ima nn razlicitih permutacija n-tog reda.
50. (n + 1)! = n n!.

n n n+1
51. Za k, n N, k < n vrijedi + = .
k k+1 k+1
n
X n k nk
52. Binomni poucak glasi (a + b)n = a b .
k
k=0

n n n+1
53. Vrijedi + = .
k k+1 k+1
54. Zbroj elemenata u n-tom retku Pascalovog trokuta jednak je 2n .
55. Skup Z ima vise elemenata od skupa N.
56. Skup Z je prebrojiv.
57. Q = Z N.
58. Skup racionalnih brojeva je neprebrojiv.
59. Skup racionalnih brojeva je gust.
60. Skup racionalnih brojeva ima vise elemenata od skupa Z.
61. Skup Q prekriva cijeli brojevni pravac.
62. Skup R je unija skupova racionalnih i iracionalnih brojeva.

226 DA/NE KVIZ
63. Skup R je gust.
64. Skup R je prebrojivo beskonacan.

65. Za x R vrijedi |x| = x2 .
66. Za x R nejednakost |x| < r znaci r < x < r.
67. Nejednakost trokuta glasi |x + y| |x| + |y|.
68. Za x, y R vrijedi |x y| |x| |y|.
69. i34 = 1.
70. i127 = 1.
71. i93 = i6 .
72. Im(3 17i) = 17i.
73. |3 4i| = 25.
74. arg(3 4i) = 5.
75. (2 3i)(3 + 4i) = 6 + 17i.

5 + 6i 1 11
76. = i.
i1 2 2
77. z + z = 2 Re z.
78. z z = (Re z)2 + (Im z)2 .
z z| = |z|2 .
79. |
80. |
z | < |z|.
81. |
z z| = |z|.

82. 1 3i = 2 cos i sin .
3 3

7 7 7 3 7 3
83. 7 cos + i sin = i.
6 6 2 2
84. Skup {z C : |z z0 | = r} je kruznica radijusa r oko tocke z0 .
85. Skup {z C : |z + z0 | = r} je kruznica radijusa r oko tocke z0 .

86. Skup {z C : arg z = 3} je polupravac koji pocinje u ishodistu i prolazi kroz

tocku z0 = 1 + 3i.
87. Skup {z C : |z z1 | + |z z2 | = r, z1 6= z2 } je ili elipsa, ili duzina, ili
prazan skup.
88. Skup {z C : |z z1 | + |z z2 | = 1} je pravac kroz tocke z1 i z2 .
A.1 Osnove matematike 227
89. Skup {z C : |z 1| + |z + 2| = 5} je elipsa sa zaristima u tockama z1 = 1

i z2 = 2.
5 5
90. 7 cos + i sin 3 cos + i sin = 21 cos + i sin .
2 2 3 3 6 6
91. r1 (cos 1 + i sin 1 ) r2 (cos 2 + i sin 2 ) = r1 r2 (cos(1 + 2 ) + i sin(1 + 2 )).
5 5 12
92. 2 cos + i sin = 64(cos 10 + i sin 10).
6 6
+ 2k + 2k
93. Ako je z = r(cos + i sin ), tada je n
z = n r cos + i sin
n n
za k {0, 1, 2, . . . , n 1}.
110 + 2k 10 + 2k
94. [32(cos 10+i sin 10)] 5 = 2 cos +i sin za k {0, 1, 2, 3, 4}.
5 5

6 2k 2k
95. 6 2 + 0i = 2 cos + i sin za k = 0, 1, 2, 3, 4, 5.
6 6
96. Svaki kompleksni broj ima tocno dva razlicita n-ta korijena za n > 2.
i + 1 4 i
97. Jednadzba z+ = ima tocno cetiri razlicita kompleksna rjesenja.
2i i1
98. ex+iy = ex + iey .
99. e23i = e2 (cos 3 i sin 3).
100. |e27i | = 1.
228 DA/NE KVIZ
Rje
senja
1. NE 21. NE 41. NE 61. NE 81. NE

2. NE 22. NE 42. NE 62. DA 82. DA
3. NE 23. DA 43. DA 63. DA 83. NE
4. DA 24. NE 44. DA 64. NE 84. DA
5. NE 25. NE 45. DA 65. DA 85. NE
6. DA 26. DA 46. DA 66. DA 86. DA
7. NE 27. NE 47. DA 67. NE 87. DA
8. DA 28. DA 48. DA 68. NE 88. NE
9. NE 29. NE 49. NE 69. DA 89. NE
10. DA 30. DA 50. NE 70. NE 90. DA
11. NE 31. NE 51. DA 71. NE 91. DA
12. DA 32. NE 52. DA 72. NE 92. DA
13. DA 33. NE 53. DA 73. NE 93. DA
14. NE 34. DA 54. DA 74. NE 94. DA
15. NE 35. DA 55. NE 75. DA 95. NE
16. DA 36. DA 56. DA 76. DA 96. NE
17. DA 37. NE 57. NE 77. DA 97. DA
18. DA 38. NE 58. NE 78. DA 98. NE
19. NE 39. DA 59. DA 79. DA 99. DA
20. DA 40. NE 60. NE 80. NE 100. DA
A.2 Linearna algebra 229
A.2 Linearna algebra
1. Ako su grafovi dvije linearne jednadzbe paralelni, tada pripadni sustav ima
jedinstveno rjesenje.
2. Ako je matrica A tipa 3 4, a B tipa 4 3, tada je matrica A + B tipa 3 3.
3. Matrice A i B, koje su obje tipa 7 3, su ulancane i postoji produkt AB.
4. Ako je matrica
P A tipa m k i B tipa k n, tada su elementi matrice C = AB
dani s cij = kl=1 ail blj .
5. Ako je matrica A tipa m k i B tipa k n, tada su elementi matrice C = AB
dani s cij = ai1 b1j + ai2 b2j + + aik bkj .
6. Mnozenje matrica je asocijativno.
7. Potreban broj racunskih operacija da bi se pomnozile dvije matrice n n

iznosi 2n3 n2 .

1 2 3 4
1 0 1 12 4 15 1
8. 0 7 8 9 = .
3 0 3 36 12 45 3
11 2 12 3
9
1 1 1 1
9. 2 1 1 1 = (2)8 2 2 2 .
3 3 3 3

1 2 3 1 1 1 1 1 0
10. 0 4 5 0 1 1 = 0 4 1 .
0 0 6 0 0 1 0 0 6
11. Simetricna matrica jednaka je svojoj transponiranoj.

T
1 1 0 1 1 0 1 1 0
12. 0 1 1 0 1 1 = 2 0 1 1 .
0 0 1 0 0 1 0 0 1
T
1 1 0 1 1 0 1 1 0
13. 0 1 1 0 1 1 = 1 2 1 .
0 0 1 0 0 1 0 1 2
14. (AB)T = AT B T .

T 1 1 1
1 1 1 1 1 1
15. = 2 1 1 1 .
1 1 1 1 1 1
1 1 1

1 2 3 1 2 1 2 3
16. 1 2 3 3 4 = 1 1 2 + 2 3 4 + 3 5 6 .
1 2 3 5 6 1 2 3
230 DA/NE KVIZ

a b
17. = a b + c d .
c d
7
1 1 1 7
18. = .
0 1 0 1
3
a 0 a3 0
19. = .
b a 3a2 b a3
20.
Prosirena matrica sustava x + y + z = 1, x = y, y = 1 + z glasi
1 1 1 1
1 1 0 0.
0 1 1 1
21. Ako su x1 i x2 rjesenja sustava Ax = b, tada je x1 + (1 )x2 takoder

rjesenje tog sustava za svaki R.
22. Matrica A reda n je gornje trokutasta ako i < j povlaci aij = 0.

0 0 1
23. Matrica 0 0 0 je gornje trokutasta.
0 0 0
24. Trokutasti oblik prosirene matrice sustava uvijek ima 1 u drugom stupcu
drugog retka.
25. U nekim slucajevima trokutasti oblik prosirene matrice sustava ima 2 u gor-
njem lijevom uglu.
26. Ako su svi dijagonalni elementi kvadratne gornje trokutaste matrice U
razliciti od nule, tada sustav U x = b ima jedinstveno rjesenje.

8 0 0 1
27. Sustav cija prosirena matrica glasi 0 0 2 ima jedinstveno rjesenje
0 0 1
za 6= 0.

1 1 2 1
28. Za rjesenje sustava Ax = b, cija prosirena matrica glasi 0 2 3 2 ,
0 0 1
vrijedi x2 = 1 32 .
29. Broj racunskih operacija potreban za rjesenje trokutastog sustava dimenzije

n n je priblizno n2 .
30. Rjesenje sustava linearnih jednadzbi se ne mijenja ako nekoj jednadzbi do-
damo neku drugu.
31. Rjesenje sustava linearnih jednadzbi se ne mijenja ako nekoj jednadzbi do-
damo neku linearnu kombinaciju ostalih jednadzbi.
32. Zamjena varijabli odgovara zamjeni dva stupca matrice sustava.
33. Rjesenje sustava linearnih jednadzbi se ne mijenja ako neki redak prosirene
matrice sustava pomnozimo s nulom.

1 2 1 5 1 2 1 5
34. Sustavi 2 1 2 3 i 8 4 8 12 imaju isto rjesenje.
1 1 0 0 1 1 0 0
35. Priblizan broj racunskih operacija potreban za Gaussovu eliminaciju matrice
n n je 23 n4 .
36. Pivotiranje je zamjena redaka ili stupaca.
37. Sve elementarne operacije na retcima prosirene matrice sustava mozemo pro-
vesti mnozenjem s elementarnim matricama transformacija.
38. Sve elementarne matrice transformacija su regularne.

a 1
39. Vektori b i b su linearno nezavisni za sve kombinacije parametara
c d
a, b, c, d.

40. Vektori 1 i 2 su linearno zavisni.

1 2
41. Vektori 2 i 0 su linearno nezavisni.
3 1

1 1 1 2
42. Vektori 2, 4 , 2 i 0 su linearno nezavisni.
3 1 6 1

1 1 1
43. Vektori 2, i 0 su linearno zavisni za = 4.
0 1 1
44. Rang matrice je uvijek manji ili jednak od broja stupaca.

1 1
45. rang(0 2 1 ) < 3 za = 3.
2 0 1
46. Neki sustavi od tri jednadzbe i tri nepoznanice imaju tocno dva rjesenja.
47. Sustav koji ima samo jednu jednadzbu uvijek ima rjesenje.
48. Ako trokutasti oblik prosirene matrice sustava ima nul-redak, tada sustav
ima beskonacno rjesenja.
49. Sustav x + y + z = 1, x = y, y = z, y = 1 nema rjesenja.
50. Sustav od tri jednadzbe i pet nepoznanica moze imati jedinstveno rjesenje.
51. Sustav od pet jednadzbi i tri nepoznanice moze imati jedinstveno rjesenje.
232 DA/NE KVIZ

1 2 3 2
52. Sustav uvijek ima dvoparametarsko rjesenje.
1 3 4
53. Ako sustav ax + by = 0, cx + dy = 0 ima rjesenje koje je razlicito od nule,

tada ima beskonacno rjesenja.
54. Homogeni sustav ne mora uvijek biti rjesiv.

1 1 0
55. Sustav 0 2 1 0 ima netrivijalna rjesenja za = 3.
2 0 1 0

1 x 0
56. Sustav 1 1 1 1 y = 0 ima jedinstveno rjesenje.
1 z 0

1 x x
57. Sustav 0 1 0 1 y = 2 y ima tocno jedno rjesenje.
1 z z

1 x x
58. Sustav 0 1 0 y = 1 + 2 y ima netrivijalno rjesenje za
z z
bilo koji izbor broja .

x x
59. Sustav 0 0 1 y = y ima netrivijalno rjesenje za svaki 6=
1 z z
0.

1 x x
60. Sustav 0 1 0 1 y = 2 y ima dvoparametarsko rjesenje.
1 z z

1 0
61. Sustav ima netrivijalna rjesenja za 6= .
1 0
1
a 0 a1 ba2
62. Ako je a 6= 0, tada je = .
b a 0 a1
1
a 0
63. postoji za bilo koji izbor brojeva a 6= 0 i b.
b a
64. Ako su sve tri matrice regularne, tada je (ABC)1 = C 1 B 1 A1 .
65. Matrica A reda n je regularna ako i samo ako je rang(A) = n.
66. Matrica A reda n je regularna ako i samo ako je rang(A) = 1.
67. Ako je A regularna, a B singularna, tada je matrica AB regularna.
68. Rjesenje matricne jednadzbe A1 XB 1 = C dano je s X = CAB.

69. Ako je A regularna, tada je (AT )1 = (A1 )T .
70. Ako je A regularna, tada je (A1 )1 = A.
71. Ako je A regularna i simetricna, tada je (AT )1 = A1 .

1 0 1
72. Ako je A = 0 x 0, tada je A1 = 12 AT za svaki x 6= 0.
1 0 1
73. Inverzna matrica gornje trokutaste matrice je gornje trokutasta.
1
1 0 1 1 0 1
74. Ako je x 6= 0, tada je 0 x 0 = 12 0 2x1 0.
1 0 1 1 0 1
1
1 0 0 1 0 0
75. 0 1 0 = 0 1 0, za bilo koji izbor broja x.
x 0 1 x 0 1
1
1 1
1

2

2

76. .. = .. .
. .
1
n n
1 2

1 0 2 0 1 0 2 5
1
0 2 3 4 0
2 23 1
10
77. = .
0 0 1 1 0 0 1 51
1
0 0 0 5 0 0 0 5
78. Jedna permutacija brojeva 1, 2, 3, 4, 5, 6 jednaka je (1, 3, 4, 2, 5).
79. Permutacija (1, 3, 4, 2, 6, 5) je neparna.
80. Ukupno ima 2n razlicitih permutacija od n elemenata.
81. Od svih permutacija od n elemenata, pola je parnih.
82. Sarussovo pravilo vrijedi samo za determinante 3 3.

1 1 1
83. det(0 2 1 ) = 7.
2 0 1
84. Determinanta trokutaste matrice jednaka je produktu elemenata na dijago-
nali.
85. det(I) = n.
86. det(A) = det(AT ).
87. Ako u determinanti zamijenimo dva susjedna stupca, ona se ne mijenja.

234 DA/NE KVIZ
88. Za kvadratne matrice A i B vrijedi det(AB) = det(A) det(B).

89. Za regularnu matricu A vrijedi det(A) det(A1 ) = 1.
90. Ako je determinanta jednaka nuli, tada je matrica singularna.
91. Ako je determinanta jednaka nuli, tada su stupci matrice linearno nezavisni.

1
1

2 1
92. . = n! .
..

1

n

1 7 5 1 7 5 1 7 5
1
93. 0 2 23 + 1 0 12 = 1 1
2 2.
6 3 5 6 3 5 6 3 5
94. Determinantu mozemo razviti u Laplaceov razvoj samo po onom retku ili
stupcu u kojem ima barem jedna nula.

1 7 4
6 3 9 3 9 6
95. 9 6 3 =
7 + 4
.
5 3 6 3 6 5 6 5 3

1 1 1 1 1

1 2 3 4 5

96. 1 1 3 4 5 = 24.
1 1 1 4 5

1 1 1 1 5
97. Cramerovo pravilo vrijedi samo za sustave cija je matrica sustava regularna.
1
a b 1 a b
98. = .
c d ad bc c d

2 1
2 1 1 0 1
99. X = 0 0 je rjesenje matricne jednadzbe X = X.
0 0 1 0 1
0 1

1 1
2 1
100. Zbroj svih elemenata rjesenja X matricne jednadzbe X 0 0 =
0 0
1 1
X iznosi 4.
Rje
senja
1. NE 21. DA 41. DA 61. NE 81. DA

2. NE 22. NE 42. NE 62. NE 82. DA
3. NE 23. DA 43. DA 63. DA 83. NE
4. DA 24. NE 44. DA 64. DA 84. DA
5. DA 25. DA 45. DA 65. DA 85. NE
6. DA 26. DA 46. NE 66. NE 86. DA
7. DA 27. DA 47. NE 67. NE 87. NE
8. DA 28. DA 48. NE 68. NE 88. DA
9. DA 29. DA 49. DA 69. DA 89. DA
10. DA 30. DA 50. NE 70. DA 90. DA
11. DA 31. DA 51. DA 71. DA 91. NE
12. NE 32. DA 52. DA 72. NE 92. DA
13. DA 33. NE 53. DA 73. DA 93. DA
14. NE 34. DA 54. NE 74. DA 94. NE
15. DA 35. NE 55. DA 75. DA 95. DA
16. DA 36. DA 56. NE 76. DA 96. DA
17. DA 37. DA 57. NE 77. DA 97. DA
18. DA 38. DA 58. DA 78. NE 98. NE
19. DA 39. NE 59. NE 79. DA 99. NE
20. DA 40. DA 60. NE 80. NE 100. DA
236 DA/NE KVIZ
A.3 Vektorska algebra i analiti

cka geometrija

1. Usmjerene duzine AB i CD su ekvivalentne ako duzine AD i BC imaju
zajednicko poloviste.
2. Vektor je klasa ekvivalencije usmjerenih duzina.
3. Duljinu vektora a oznacavamo s |a|.
4. Vektori su kolinearni ako leze u istoj ravnini ili paralelnim ravninama.
5. Vektori su komplanarni ako leze na istom pravcu ili paralelnim pravcima.

6. Nul-vektor definiramo kao 0 = P P , P E.
7. Nul-vektor moze biti kolinearan samo s nul-vektorom.
8. Zbrajanje vektora je asocijativno i komutativno.
9. Skup radijus-vektora VO je skup svih vektora s hvatistem u tocki O.

10. Skalarne komponente vektora AB = 2 i 3 j + 21 k su 2, 3 i 21.

11. Ako je A = (1, 4, ) i B = (e, 3, 4), tada je AB = (e 1) i j + (4 + ) k.
12. Duljina vektora a = x i + y j + z k jednaka je |a| = x2 + y 2 + z 2 .
13. |2 i 3 j + 4 k| = 29.

14. |2 i 3 j + 4 k| = 4 9 + 16 = 11.
a
15. Jedinicni vektor vektora a 6= 0 je vektor a0 = .
|a|
16. Jedinicni vektor vektora a 6= 0 ima duljinu jedan, a kolinearan je vektoru a
i ima istu orijentaciju.
17. Nul-vektor nema jedinicni vektor.
3 2 5
18. Ako je a = 3 i + 2 j + 5 k, tada je a0 = i + j + k.
38 38 38
1 1 1
19. Ako je a = i j k, tada je a0 = a.
2 6 3
20. Prikloni kutovi su kutovi koje vektor zatvara s vektorima i, j i k.
4 3 5
21. Kosinusi smjerova vektora 4 i + 3 j 5 k su , , .
50 50 50
22. Vektori a1 , a2 , , ak su linearno nezavisni ako
1 a1 + 2 a2 + + k ak = 0
1 = 2 = = k = 0.
A.3 Vektorska algebra i analiticka geometrija 237
23. Vektori 4 i + 3 j 5 k, i+j i j 5k su linearno zavisni.

24. Svaka dva kolinearna vektora su linearno zavisna.
25. Svaka tri komplanarna vektora su linearno zavisna.
26. Postoje cetiri vektora u prostoru koji su linearno nezavisni.
27. Vektori i+j i i su linearno nezavisni.
28. Vektori 4 i + 3 j 5 k, i + j i j5k cine bazu prostora.
29. Ako je a = i + k, b = j k i c = k, tada vektor d = 2 i + 3 j k ima u
sustavu (O, a, b, c) zapis d = 2 a + 3 b.
30. a b = |a| |b| cos (a, b).
31. Ako je a b, tada je a b = 1.
32. Ako je a b > 0, tada je (a, b) > /2.
33. i k = 0.
34. i i = 0.
35. a a = |a|.
36. Duljina projekcije vektora a na vektor b jednaka je |b| | cos (a, b)|.
37. a b = b a.
1
38. Ako je a = {2, 3, 1} i b = {1, 1, 0}, tada je cos (a, b) = .
28
39. Ako su a i b nekolinearni vektori jednakih duljina tada je (a, a + b) =
(b, a + b).
40. Ako su a i b nekolinearni vektori s duljinama |a| = 2 i |b| = 1, tada je
(a, a + 2 b) = (b, a + 2 b).
41. Ako su a i b nekolinearni vektori jednakih duljina, tada je a + b a b.
42. |a b| = |a| |b| sin (a, b).
43. a b = |a| |b| sin (a, b).
44. a b a.
45. Ako je a b, tada je a b = 0.
46. Ako su vektori a i b kolinearni, tada je a b = 0.
47. i k = j.
48. i i = 0.
49. a a = |a|2 .
238 DA/NE KVIZ
50. |a b| jednako je povrsini paralelograma sto ga razapinju vektori a i b.

51. a b = b a.
52. Ako je a = {0, 3, 5} i b = {0, 2, 1}, tada je a b = 13 j.
53. Povrsina paralelograma kojeg razapinju vektori a = {1, 3, 1} i b = {2, 0, 1}
je nula.
54. Povr
sina trokuta ABC, gdje je A = (1, 3, 1), B = (0, 1, 2) i C = (1, 1, 0)
21
je .
2
55. Trokut ABC s vrhovima A = (2, 1, 1), B = (2, 1, 0) i C = (0, 0, 0) je
pravokutan.

1 3 1
56. Tocka S = , , je srediste kruznice opisane trokutu ABC s vr-
2 2 2
hovima A = (1, 2, 1), B = (2, 1, 0) i C = (0, 0, 0).
57. U trokutu ABC s vrhovima A = (0, 0, 0), B = (0, 3, 0) i C = (0, 3, 4)
12
visina iz vrha B na stranicu AC ima duljinu .
5
58. Mjesoviti produkt tri vektora je vektor.
59. (a b) c = |a| |b| |c| sin (a, b) cos (a b, c).
60. |(a b) c| jednako je volumenu paralelopipeda sto ga razapinju vektori a,
b i c.
61. |(a c) b| jednako je volumenu paralelopipeda sto ga razapinju vektori a,
b i c.
62. (a a) b = (a b) b.
63. (a b) c = (b a) c.
64. Ako je a = {0, 3, 5}, b = {0, 2, 1} i c = {3, 2, 1}, tada je (a b) c = 39.
65. Volumen paralelopipeda razapetog s vektorima a = {1, 3, 1}, b =
{1, 2, 1} i c = {1, 2, 1} je 2.
66. Vektori a = {1, 3, 1}, b = {1, 2, 1} i c = {1, 2, 1} su komplanarni.
67. Volumen tetraedra ABCD, gdje je A = (2, 1, 0), B = (1, 0, 2), C =
(0, 1, 1) i D = (0, 0, 0), je 5/6.
68. (a b) c = b (a c) a (b c).
69. Jednadzba z-osi glasi x = 0, y = 0, z = 2t, t R.
70. Parametarska jednadzba pravca kroz tocku T = (1, 0, 0) s vektorom smjera j
glasi x = 1, y = 0, z = 0, t R.
71. Parametarska jednadzba pravca kroz tocku T = (1, 2, 3) s vektorom smjera
2 i 3 j + 7 k glasi x = 1 + 2t, y = 2 3t, z = 3 + 7t, t R.
x y3 z
72. Jednadzba y-osi glasi = = .
0 2 0
73. Kanonska jednadzba pravca kroz tocku T = (1, 2, 3) s vektorom smjera
x1 y+2 z3
2 i 3 j + 7 k glasi = = .
2 3 7
x1 y
74. Jednadzba pravca kroz tocke A = (1, 0, 2) i B = (3, 4, 5) glasi = =
2 4
z2
.
3
75. Jednadzba pravca kroz tocke A = (6, 3, 2) i B = (3, 4, 5) glasi x =
6 9t, y = 3 7t, z = 2 + 7t, t R.
76. Jednadzba pravca koji je presjek ravnina x + y + 1 = 0 i y + z + 1 = 0 glasi
x y1 z
= = .
1 1 1
x4 y3 z2 x5 y1 z+1
77. Pravci = = i = = su jednaki.
1 2 3 2 4 6
78. Jednadzba ravnine kroz tocku T = (1, 3, 2) s normalom n = {1, 2, 1} glasi
(x + 1) + 3(y 2) 2(z 1) = 0.
79. Jednad zba ravnine kroz to
cke A = (1, 1, 1), B = (3, 1, 2) i C = (4, 5, 6)
x 1 y + 1 z 1

glasi 2 0 1 = 0.
3 6 5
80. Jednadzba ravnine kroz tocke A = (1, 0, 0), B = (0, 3, 0) i C = (0, 0, 2) glasi
x y z
= = .
1 3 2
x y1 z x3 y1 z8
81. Za kut izmedu pravaca = = i = = vrijedi
1 1 1 2 2 1
1
cos = .
3 3
82. Tocka A = (1, 0, 6) je projekcija tocke B = (1, 1, 1) na ravninu y z + 3 = 0.
83. Tocka T = (2, 1, 0) lezi na pravcu kroz tocke A = (1, 0, 1) i B = (1, 2, 1).
84. Tocka A = (1, 2, 1) je ortogonalna projekcija tocke B = (2, 1, 1) na pravac

x y+1 z2
= = .
1 1 1
x y+2 z2
85. Tocka A = (1, 2, 1) je tocka na pravcu = = koja je najma-
1 0 1
nje udaljena od ishodista O = (0, 0, 0).
86. Tocka T = (1, 2, 1) lezi u ravnini koja sadrzi tocke A = (0, 1, 1), B = (1, 0, 1)
i C = (1, 1, 0).
87. Tocke A = (1, 2, 1), B = (1, 1, 1) i C = (1, 4, 1) leze na jednom pravcu.
240 DA/NE KVIZ
88. Tocke A = (3, 1, 1), B = (1, 1, 1), C = (1, 1, 1) i D = (1, 1, 1) leze u

jednoj ravnini.
89. Tocka A = (2, 4, 2) je tocka ravnine x 2y + z + 12 = 0 koja je najmanje
udaljena od ishodista O = (0, 0, 0).
x x1
90. Ako je (a1 i + b1 j + c1 k) (a2 i + b2 j + c2 k) 6= 0, onda pravci =
a1
y y1 z z1 x x2 y y2 z z2
= i = = nemaju zajednickih tocaka.
b1 c1 a2 b2 c2
x1 y
91. Pravac kroz tocke A = (2, 1, 3) i B = (0, 1, 1) sijece pravac = =
1 1
z+1
u jednoj tocki.
2
92. Ravnine A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0 i A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0 su paralelne
ili jednake ako i samo ako je A1 A2 + B1 B2 + C1 C2 = 0.
93. Ako je A1 A2 + B1 B2 + C1 C2 = 0, onda je presjek ravnina A1 x + B1 y + C1 z +
D1 = 0 i A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0 pravac.
x y+1 z
94. Ravnina koja sadrzi tocku A = (0, 0, 1) i pravac = = ima
1 1 0
jednadzbu x y z 1 = 0.
95. Ravnina koja prolazi tockama A = (1, 0, 0), B = (0, 1, 0) i C = (0, 0, 1)
paralelna je s ravninom x + y + z + 1 = 0.
x1 y1 z
96. Presjek ravnina x y = 0 i x + y + z 2 = 0 je pravac = = .
1 1 2
97. Ravnina kroz tocke A = (1, 1, 0), B = (2, 0, 0) i C = (0, 0, 2) je okomita na
ravninu 2x + 3y + z + 1 = 0.
98. Pravac kroz tocke A = (1, 0, 2) i B = (2, 1, 1) paralelan je s ravninom
x y + z 1 = 0.
99. Pravac kroz tocke A = (1, 1, 2) i B = (0, 2, 1) okomit je na ravninu x y +
3z 2 = 0.
x1 y z+2
100. Pravac = = okomit je na ravninu kroz tocke A = (1, 0, 0),
1 1 1
B = (0, 1, 0) i C = (0, 0, 2).
Rje
senja
1. DA 21. NE 41. DA 61. DA 81. DA

2. DA 22. DA 42. DA 62. DA 82. NE
3. DA 23. NE 43. NE 63. DA 83. NE
4. NE 24. DA 44. DA 64. DA 84. DA
5. NE 25. DA 45. NE 65. DA 85. DA
6. DA 26. NE 46. DA 66. DA 86. DA
7. NE 27. DA 47. NE 67. DA 87. DA
8. DA 28. DA 48. NE 68. DA 88. NE
9. DA 29. DA 49. NE 69. DA 89. DA
10. NE 30. DA 50. DA 70. NE 90. NE
11. DA 31. NE 51. NE 71. DA 91. NE
12. NE 32. NE 52. NE 72. DA 92. NE
13. NE 33. DA 53. NE 73. DA 93. DA
14. NE 34. NE 54. NE 74. DA 94. NE
15. DA 35. NE 55. NE 75. NE 95. DA
16. DA 36. NE 56. DA 76. NE 96. DA
17. DA 37. DA 57. DA 77. DA 97. DA
18. DA 38. DA 58. NE 78. NE 98. NE
19. DA 39. DA 59. DA 79. DA 99. DA
20. DA 40. DA 60. DA 80. NE 100. NE
242 DA/NE KVIZ
A.4 Funkcije realne varijable
x 2 1 0 1 2
1. Ako je funkcija zadana tablicom , onda
y = f (x) 0 2 1 2.5 4
linearnom interpolacijom dobijamo f (0.5) = 0.5.
2. Domena funkcije eksplicitno zadane formulom y = f (x) je skup D svih vri-
jednosti nezavisne varijable x za koje izraz f (x) ima smisla.
x3 2
3. Domena funkcije eksplicitno zadane formulom y = je skup D = { 2 +
2 cos x
k : k Z}.
4. Formulom F (x, y) = 0 uvijek je odredena tocno jedna eksplicitno zadana
funkcija y = f (x).
5. Kod funkcija zadanih formulom F (x, y) = 0 jednoj vrijednosti varijable x
moze odgovarati vise vrijednosti varijable y.
6. Tocka (0, 3) pripada krivulji implicitno zadanoj s x + arcsin(xy) = 0.
7. Krivulja zadana implicitno s x3 + y 3 3xy = 0 ima parametarske jednadzbe
3t2 3t
x= 3 , y= 3 , t R \ {0}.
t +1 t +1
8. Kruznica (x + 1)2 + y 2 4 = 0 ima parametarske jednadzbe x = 1 +
2 cos t, y = 2 sin t, t [, ].
9. Kruznica (x + 1)2 + y 2 4 = 0 ima parametarske jednadzbe x = 2 cos t, y =
2 sin t, t [0, 2].
10. Elipsa 4x2 + y 2 4y = 0 ima parametarske jednadzbe x = cos t, y = 2(1 +
sin t), t [, ].
11. Parametarske jednadzbe cikloide glase x = r(tsin t), y = r(1cos t), t R.
12. Funkcija f je omedena ako postoji broj m takav da je |f (x)| m za svaki
x D.
13. Funkcija f je omedena ako za svaki x D postoji broj m takav da je |f (x)|
m.
14. Funkcija f je neomedena ako za svaki m > 0 postoji x D takav da je
|f (x)| m.
15. Funkcija f je neparna ako je f (x) neparan broj za svaki x D.
16. Ako su f i g parne funkcije, onda su i f + g i f g parne funkcije.
17. Ako su f i g neparne funkcije, onda su i f g i f /g neparne funkcije.
18. Ako su f i g parne funkcije i ako je definirana kompozicija g f , onda je i
g f parna funkcija.
19. Funkcija f je periodicna ako postoji broj P 6= 0 takav da za svaki x D
vrijedi f (P x) = f (x).
A.4 Funkcije realne varijable 243
20. Ako je broj P 6= 0 period funkcije f , onda je i broj P/2 period funkcije f .
21. Da bi postojao lim f (x) funkcija f mora biti definirana u tocki x0 .

xx0
22. Ako funkcije f i g imaju limese u tocki x0 , onda vrijedi lim (f g)(x) =
xx0
lim f (x) lim g(x).
xx0 xx0
23. Ako barem jedna od funkcija f i g nema limes u tocki x0 , onda ne postoji ni
lim (f g)(x).
xx0
24. Ako funkcija f ima lijevi i desni limes u tocki x0 , onda postoji i lim f (x).
xx0
25. Funkcija f je neprekidna u tocki x0 D ako postoji lim f (x).

xx0
26. Ako je lim f (x) = lim f (x), onda je funkcija f neprekidna u tocki
xx0 0 xx0 +0
x0 D.
27. Funkcija f je neprekidna u tocki x0 D ako je lim f (x) = f (x0 ).
xx0
28. Ako je lim f (x) = lim f (x) = f (x0 ), onda je funkcija f neprekidna u
xx0 0 xx0 +0
tocki x0 D.
29. Funkcija f ima prekid druge vrste u u tocki x0 ako je barem jedan od limesa
lim f (x) i lim f (x) ili beskonacan ili ne postoji.
xx0 0 xx0 +0
2x2 x 1
30. lim = +.
1
x 2 0 4x2 1
2x2 x 1 1
31. Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u tocki .
4x2 1 2
2x2 x 1 3
32. lim = .
x10 |x2 1| 2
2x2 x 1
33. Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u tocki x0 = 1.
|x2 1|
2x2 x 1
34. Funkcija f (x) = ima prekid druge vrste u tocki x0 = 1.
|x2 1|

x+11 1
35. lim = .
x00 x x2 2

x+11
36. lim ne postoji.
x10 x x2

x+11
37. Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u tocki x0 = 0.
x x2
244 DA/NE KVIZ
sin(1 2x) 1
38. lim1 = .
x 2 4x2 1 2
sin(1 2x) 1
39. Funkcija f (x) = 2
ima uklonjiv prekid u tocki .
4x 1 2
1 cos 3x 9
40. lim = .
x0 x2 2
2x2 + x 1 1
41. Funkcija f (x) = 2
ima horizontalnu asimptotu y = u lijevom i
4x 1 2
desnom kraju.
1 2x2 + x 1
42. Pravac x = je vertikalna asimptota funkcije f (x) = .
2 4x2 1
x2 + x
43. Pravac x = 1 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = .
|x2 1|
x2 + x
44. Pravac y = 1 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = .
|x2 1|
x2 + x
45. Pravac y = x + 1 je kosa asimptota funkcije f (x) = .
|x2 1|
1 cos 3x
46. Funkcija f (x) = nema vertikalnih asimptota.
x2
p
47. Funkcija f (x) = x2 + 1 x nema vertikalnih asimptota.
p
48. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = x2 + 1x u lijevom
i u desnom kraju.
p
49. Pravac y = 2x je kosa asimptota funkcije f (x) = x2 + 1 x u lijevom
kraju.
50. Pravac y = x je kosa asimptota funkcije f (x) = xex u lijevom kraju.
51. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = xex .
1
52. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota zdesna funkcije f (x) = xe x .
1
53. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = xe x u lijevom i u
desnom kraju.
1
54. Pravac y = x 1 je kosa asimptota funkcije f (x) = xe x u lijevom i u
desnom kraju.
2x 1
55. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = ln u lijevom
2x + 1
i u desnom kraju.
1 2x 1
56. Pravac x = je vertikalna asimptota funkcije f (x) = ln slijeva i
2 2x + 1
zdesna.

57. Ako je n N neparan, tada je funkcija f (x) = n x definirana za sve x R.

58. Funkcija f (x) = n x, n N je parna ako je n paran i neparna ako je n
neparan broj.
59. Ako je k Z neparan cijeli broj, onda je funkcija f (x) = xk neparna.
60. Za svaki cijeli broj k Z \ {0} funkcija f (x) = xk je neomedena.
61. Funkcija f (x) = xk , k Z \ {0} je omedena ako je k paran i neomedena ako
je k neparan broj.
62. Za svaki cijeli broj k Z\{0} pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije
f (x) = xk .
63. Funkcija f (x) = xk , k Z \ {0} ima vertikalnu asimptotu x = 0 ako i samo

ako je k < 0.
64. Funkcija f (x) = xk , k Z \ {0} ima vertikalnu i horizontalnu asimptotu ako
i samo ako je k < 0.
65. Funkcija f (x) = xr , r R \ {0} je strogo rastuca na (0, ) ako i samo ako
je r < 0.
66. Funkcija f (x) = xr , r R \ {0} je omedena za r > 0 i neomedena za r < 0.
67. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = xr za svako r R\{0}.
68. Za svaki a > 0, a 6= 1 funkcija f (x) = ax je strogo rastuca.
69. Za svaki 0 < a < 1 funkcija f (x) = ax je strogo rastuca.
70. Za svaki a > 0, a 6= 1 pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije
f (x) = ax u lijevom kraju.
71. Za svaki 0 < a < 1 funkcija f (x) = loga x je strogo padajuca.
72. Za svaki a > 0, a 6= 1 pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f (x) =
loga x zdesna.
73. Za a, b (0, ) \ {1} i x > 0 je loga x = logb a logb x.
74. Za a, b (0, ) \ {1} i x > 0 je loga x = loga b logb x.
75. Funkcije f (x) = sin x i g(x) = cos x su omedene.
76. Funkcije f (x) = sin x i g(x) = cos x su periodicne s osnovnim periodom .
77. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcija f (x) = sin x i g(x) = cos x.
78. Funkcija f (x) = tg x je definirana na skupu R \ {k : k Z}, a funkcija

g(x) = ctg x na skupu R \ {k + : k Z}.
2
79. Opca sinusoida f (x) = A sin(x + ), A, > 0 je periodicna funkcija s
2
osnovnim periodom P = .

246 DA/NE KVIZ
80. Kosinusov poucak za trokut sa stranicama a, b, c i kutom nasuprot stranici

c glasi a2 + b2 c2 = 2ab cos .
81. Adicioni teorem za sinus zbroja glasi sin(u + v) = sin u sin v + cos u cos v.
82. sin 3x = 3 sin x cos2 x sin3 x.
83. sin 3x = 3 sin2 x cos x sin3 x.
84. sin 3x = 4 sin x 3 sin3 x.
85. cos 3x = 3 cos3 x 4 cos x.
h i
86. Funkcija f (x) = arcsin x poprima vrijednosti u intervalu , .
2 2
87. Funkcija f (x) = arctg x je strogo padajuca.
88. Funkcija f (x) = arcctg x ima horizontalne asimptote y = u lijevom kraju i
y = 0 u desnom kraju.
89. Funkcija f (x) = arctg x ima horizontalne asimptote y = u lijevom kraju i
y = 0 u desnom kraju.

90. Za sve x [1, 1] vrijedi arccos x = arcsin x.
2

91. Za sve x R vrijedi arcctg x = arctg x.
2

3
92. Za sve x , vrijedi arcsin(sin x) = x.
2 2

3
93. Za sve x , vrijedi arcsin(sin x) = x .
2 2
94. Za sve x [, 0] vrijedi arccos(cos x) = x.
95. Za sve x [, 0] vrijedi arccos(cos x) = + x.

3
96. Za sve x , vrijedi arctg(tg x) = x.
2 2
97. Pravac y = 1 je horizontalna asimptota u desnom kraju za funkcije f (x) =
th x i g(x) = cth x.
98. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota za obje funkcije f (x) = th x i g(x) =
cth x.
99. Za sve u, v R vrijedi ch(u + v) = ch u ch v sh u sh v.
100. Za sve u, v R vrijedi ch(u v) = ch u ch v sh u sh v.
Rje
senja
1. DA 21. NE 41. DA 61. NE 81. NE

2. DA 22. DA 42. DA 62. NE 82. DA
3. NE 23. NE 43. NE 63. DA 83. NE
4. NE 24. NE 44. DA 64. DA 84. NE
5. DA 25. NE 45. NE 65. NE 85. NE
6. DA 26. NE 46. DA 66. NE 86. DA
7. NE 27. DA 47. DA 67. NE 87. NE
8. DA 28. DA 48. NE 68. NE 88. DA
9. NE 29. DA 49. DA 69. NE 89. NE
10. DA 30. DA 50. NE 70. NE 90. DA
11. DA 31. DA 51. NE 71. DA 91. DA
12. NE 32. NE 52. NE 72. DA 92. DA
13. NE 33. NE 53. NE 73. NE 93. NE
14. DA 34. DA 54. DA 74. DA 94. DA
15. NE 35. NE 55. DA 75. DA 95. NE
16. DA 36. DA 56. NE 76. NE 96. NE
17. NE 37. DA 57. DA 77. NE 97. NE
18. DA 38. NE 58. NE 78. NE 98. NE
19. NE 39. NE 59. DA 79. DA 99. NE
20. NE 40. DA 60. DA 80. DA 100. DA
248 DA/NE KVIZ
A.5 Derivacije i primjene
1. Derivacija funkcije f u tocki x0 D definirana je formulom f (x0 ) =

f (x) f (x0 )
lim .
xx0 x x0
2. Derivacija funkcije f u tocki x0 D definirana je formulom f (x0 ) =
f (x0 x) f (x0 )
lim .
x0 x
3. Ako je f derivabilna u tocki x0 D, onda je f i neprekidna u toj tocki.
4. Ako je f neprekidna u tocki x0 D, onda je f i derivabilna u toj tocki.
5. Jednadzba tangente na krivulju y = f (x) u tocki (x0 , f (x0 )) glasi y f (x0 ) =
f (x0 )(x x0 ).
6. Jednadzba normale na krivulju y = f (x) u tocki (x0 , f (x0 )), u kojoj vrijedi
1
f (x0 ) 6= 0, glasi y f (x0 ) = (x x0 ).
f (x0 )
7. Jednadzba normale na krivulju y = f (x) u tocki (x0 , f (x0 )), u kojoj vrijedi
f (x0 ) = 0, glasi y = f (x0 ).
8. Jednadzba tangente na krivulju y = arcctg x u tocki s apscisom x = 0 glasi

y+x= .
2
9. Jednadzba tangente na krivulju y = arcctg x+arth x u tocki s apscisom x = 0

glasi y = x + .
2
10. Jednadzba normale na krivulju y = xx + ln x u tocki s apscisom x = 1 glasi
x + y 1 = 0.
q
1x
11. Jednadzba normale na krivulju y = 1+x u tocki s apscisom x = 0 glasi
2x + y = 1.
12. Jednadzba tangente na krivulju x + arccos(xy) = 0 u tocki s ordinatom y = 0
2
glasi y = x + 1.

13. Derivacija s lijeva funkcije f u tocki x je broj f (x ) =
f (x x) f (x)
lim .
x0+0 x
14. Derivacija f (x) funkcije f u tocki x postoji ako i samo ako u toj tocki postoje
derivacije f (x ) slijeva i f (x+ ) zdesna.
15. Funkcija f (x) = |2x x2 | je derivabilna u tocki x = 2.
16. Ako je f (x) = |2x x2 |, onda je f (0 ) = 2 i f (0+ ) = 2.
17. Ako za funkciju y = f (x) postoji inverzna funkcija x = f 1 (y) te ako su obje
1
derivabilne i f (x) 6= 0, onda vrijedi f 1 (y) = .
f (x)
A.5 Derivacije i primjene 249
18. Ako za funkciju y = f (x) postoji inverzna funkcija x = f 1 (y) te ako su obje
1
derivabilne i f 1 (y) 6= 0, onda vrijedi f (x) = 1 .
(f ) (y)
19. Ako je funkcija y = f (x) implicitno zadana s xy exy = 0, onda za njenu

derivaciju y = f (x) vrijedi xy + y = 0.
20. Formula za derivaciju funkcije oblika h(x) = f (x)g(x) glasi h (x) =

f (x)g(x) g (x) ln f (x) + g(x)f (x)g(x)1 f (x).

21. Ako je f (x) = arctg x + arcctg x, onda je f (x) = za sve x R.
2
sin x 3 cos x x sin x
22. Ako je f (x) = , onda je f (x) = za sve x R \ {0}.
3
x 3x 3 x
ln x 2 ln x
23. Ako je f (x) = , onda je f (x) = za sve x R \ {0}.
x 2x x

x2 + 1 + x2 1
24. Ako je f (x) = arsh x + arch x, onda je f (x) = za sve
x4 1
x (1, +).
1 12x
25. Ako je f (x) = x + x x , onda je f (x) = (1 ln x)x x + 1 za sve x (0, +).
26. Diferencijal funkcije y = f (x) u tocki x je izraz dy = f (x)x.
27. Ako je funkcija y = f (x) zadana parametarski s x = (t), y = (t), t T ,

(t)
onda vrijedi formula f (x) = .
(t)
28. Ako je funkcija y = f (x) zadana parametarski s x = (t), y = (t), t T ,
(t) (t) (t) (t)
onda vrijedi formula f (x) = .
[ (t)]2
29. Ako je P (x) polinom stupnja n, onda je P (k) (x) = 0 za sve k n.
(1)n1 (n 1)!
30. Ako je f (x) = ln(1 + 2x), onda je f (n) (x) = za sve n N.
(1 + 2x)n
1 n!
31. Ako je f (x) = , onda je f (n) (x) = za sve n N.
1x (1 x)n+1
n
32. Ako je f (x) = sin 2x, onda je f (n) (x) = 2n sin 2x + za sve n N.
2
33. Ako je f (x) = e3x , onda je f (n) (x) = (3)n e3x za sve n N.
34. Ako funkcija f poprima u tocki c (a, b) D svoju najmanju ili najvecu
vrijednost na (a, b), onda f nije derivabilna u c.
35. Ako funkcija f poprima u tocki c (a, b) D svoju najmanju ili najvecu
vrijednost na (a, b) i ako je f derivabilna u c, onda je f (c) = 0.
250 DA/NE KVIZ
36. Ako za funkciju f neprekidnu na [a, b] i derivabilnu na (a, b) vrijedi f (a) 6=

f (b), onda je f (x) 6= 0 za sve x (a, b).
37. Ako su a i b nultocke funkcije f koja je neprekidna na [a, b] i derivabilna na
(a, b), onda je f (c) = 0 za barem jednu tocku c (a, b).
38. Rolleov teorem ne mozemo primijeniti na funkciju f (x) = 2xx2 , x [1, 3].
sin x x 1
39. lim 2
= .
x0 x 2
sin x
40. Funkcija definirana s f (x) = , x 6= 0 i f (0) = 1 derivabilna je u tocki
x
x = 0 i f (0) = 0.
x sin x
41. lim = 2.
x0 1 cos x
1 12
42. lim e x = 0.
x2
x0

3

1x 31+x 3
43. lim = .
x0 1x 1+x 2
3x 1 1
44. lim = .
x0 tg x ln 3
2x 2x 2
45. lim = ln .
x0 3x 3x 3
1

46. lim x xe x1 = 1.
x+
p 1
47. lim x x2 + x = .
x+ 2
48. lim (x ln x) = +.
x+
3 ln x 2 ln2 x
49. lim = 0.
x+ x
lnk x
50. Za svaki k Z vrijedi lim = 0.
x+ x
51. lim xx = 1.
x0+0
52. lim xx ne postoji.

x0+0
1
53. lim x x = 1.
x+
1
54. lim (1 2x) x = e.
x0
1
55. lim (cos x) sin x ne postoji.
x00
56. lim (1 cos x)sin x = 1.

x0+0
x 2
57. lim (2 x)tg 2 = e .
x10
58. Derivabilna funkcija f je rastuca na intervalu (a, b) ako i samo ako je f (x) 0
za sve x (a, b).
59. Na intervalu (, 2) funkcija f (x) = 1 + 3x2 x3 je strogo rastuca.
60. Na intervalima (, 1) i (e, +) funkcija f (x) = 3 ln2 x 2 ln3 x je strogo

padajuca.

1 1
61. Na intervalu (, 0) funkcija f (x) = arctg x je strogo rastuca.
2 x
62. Funkcija f (x) = xx je strogo rastuca na (0, 1/e) i strogo padajuca na
(1/e, +).
1
63. Funkcija f (x) = x x je strogo rastuca na (0, e) i strogo padajuca na (e, +).
p
64. Funkcija f (x) = x x2 + 1 je strogo rastuca na citavom R.
1
65. Na intervalu (2, 1) funkcija f (x) = (x 2)e x je strogo padajuca.
66. Funkcija f ima globalni maksimum f (c) u tocki c D ako je f (x) f (c) za
sve x D.
67. Tocka c D je kriticna tocka neprekidne funkcije f ako f (c) ili ne postoji
ili je f (c) = 0.
68. Ako neprekidna funkcija f ima lokalni ekstrem u tocki c D, onda je f (c) =
0.
69. Ako dvaput derivabilna funkcija f ima lokalni minimum u tocki c D, onda
je f (c) = 0 i f (c) > 0.
70. Funkcija f definirana na [1, 2] s f (x) = x2 , x [1, 0] i f (x) = 0, x (0, 2]

u svakoj tocki c [0, 2] ima globalni minimum jednak 0.
71. Funkcija f definirana na [1, 2] s f (x) = x2 , x [1, 0] i f (x) = 0, x

(0, 2] nema niti tocaka lokalnog minimuma niti tocaka lokalnog maksimuma.
72. Funkcija f (x) = 1 + 3x2 x3 u tocki c = 0 ima lokalni minimum jednak 1.

1 1
73. Funkcija f (x) = arctg x nema niti tocaka lokalnih ekstrema niti
2 x
tocaka globalnih ekstrema.

1 1
74. Funkcija f (x) = arctg x+ nema tocaka globalnih ekstrema.
2 x
75. Funkcija f (x) = xx ima lokalni i globalni minimum u tocki c = 1/e.
252 DA/NE KVIZ
p
3
76. Funkcija f (x) = 3x2 x3 ima lokalne ekstreme u tockama c = 0, c = 2 i
c = 3.
1
77. Funkcija f (x) = (x 2)e x u tocki c = 2 ima lokalni minimum, a u tocki
c = 1 ima lokalni maksimum.
p
78. Funkcija f (x) = x x2 + 1 nema niti tocaka lokalnih ekstrema niti tocaka
globalnih ekstrema.
79. Funkcija f je konkavna na intervalu (a, b) D ako za bilo koje tocke x1 , x2
(a, b), x1 6= x2 vrijedi: f (tx1 + (1 t)x2 ) tf (x1 ) + (1 t)f (x2 ) za barem
jedan t (0, 1).
80. Ako za dvaput derivabilnu funkciju f vrijedi f (x) 0 za sve x (a, b),
onda je f strogo konveksna na intervalu (a, b) D.
81. Ako derivabilna funkcija f ima infleksiju u tocki c D, onda je f (c) = 0.
82. Dvaput derivabilna funkcija f ima infleksiju u tocki c D ako i samo ako je
f (c) = 0.
83. Na intervalu (2, +) funkcija f (x) = 1 + 3x2 x3 je strogo konkavna.
84. Tocka c = 1 je jedina tocka infleksije funkcije f (x) = 1 + 3x2 x3 .
85. Funkcija f (x) = 3 ln2 x 2 ln3 x nema tocaka infleksije.

1 1
86. Funkcija f (x) = arctg x je konveksna na intervalu (, 0) i kon-
2 x
kavna na intervalu (0, +).
87. Funkcija f (x) = xx je strogo konveksna na (0, +).
p
88. Funkcija f (x) = x x2 + 1 je strogo konkavna na citavom R.
1
89. Tocka c = 2/5 je jedina tocka infleksije funkcije f (x) = (x 2)e x .
1
90. Na intervalima (, 0) i (0, 2/5) funkcija f (x) = (x 2)e x je konkavna.
91. Ako je x0 tocka prekida prve vrste funkcije f , onda je pravac x = x0 vertikalna
asimptota krivulje y = f (x).
92. Ako je x0 tocka prekida druge vrste funkcije f , onda je pravac x = x0 verti-
kalna asimptota krivulje y = f (x).
93. Ako je lim f (x) = + ili lim f (x) = , onda krivulja y = f (x) nema
x+ x+
horizontalnu asimptotu u desnom kraju, ali zato ima kosu asimptotu.
f (x)
94. Ako postoje lim = k 6= 0 i lim [f (x) kx] = +, onda je pravac
x+ x x+
y = kx kosa asimptota krivulja y = f (x) u desnom kraju.
95. Krivulja y = f (x) moze imati i horizontalnu i kosu asimptotu.
96. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota krivulje y = 3 ln2 x2 ln3 x u desnom

kraju.

1 1
97. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota krivulje y = arctg x slijeva i
2 x
zdesna.
p
98. Pravac y = 2x je kosa asimptota krivulje y = x x2 + 1 u lijevom kraju.
p
99. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota krivulje y = x x2 + 1 u desnom
kraju.
1
100. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota krivulje y = (x 2)e x zdesna, ali ne
i slijeva.
254 DA/NE KVIZ
Rje
senja
1. DA 21. NE 41. DA 61. DA 81. NE

2. NE 22. NE 42. DA 62. NE 82. NE
3. DA 23. NE 43. NE 63. DA 83. DA
4. NE 24. DA 44. NE 64. DA 84. DA
5. DA 25. DA 45. NE 65. NE 85. NE
6. NE 26. DA 46. NE 66. DA 86. DA
7. NE 27. DA 47. DA 67. DA 87. DA
8. DA 28. NE 48. DA 68. NE 88. DA
9. NE 29. NE 49. DA 69. NE 89. DA
10. NE 30. NE 50. DA 70. DA 90. DA
11. NE 31. DA 51. DA 71. DA 91. NE
12. NE 32. DA 52. NE 72. DA 92. NE
13. DA 33. DA 53. DA 73. DA 93. NE
14. NE 34. NE 54. NE 74. DA 94. NE
15. NE 35. DA 55. NE 75. DA 95. DA
16. DA 36. NE 56. DA 76. NE 96. NE
17. NE 37. DA 57. DA 77. DA 97. NE
18. DA 38. NE 58. DA 78. DA 98. DA
19. DA 39. NE 59. NE 79. NE 99. DA
20. DA 40. DA 60. NE 80. DA 100. NE
A.6 Nizovi i redovi 255
A.6 Nizovi i redovi
1. Niz realnih brojeva je funkcija a : N R

2. Clanovi niza realnih brojeva zadani su u tocno odredenom poretku.
3. Niz 0, 1, 0, 1, 0, 1, 0, 1, . . . je stacionaran.
4. Niz 1, 1, 1, 2, 2, 2, 3, 3, 3, 4, 4, 4, . . . je monoton.
n
5. Niz an = (1)n n+1 je monoton.
6. an a ako ( > 0)(n N) takav da n n |an a| < .
7. Broj a je limes niza {an } ako i samo ako svaka -okolina broja a sadrzi be-
skonacno clanova niza, dok se izvan te okoline nalazi najvise konacno clanova
niza.
8. Konvergenciju niza mozemo dokazati tako da rijesimo osnovnu nejednadzbu
konvergencije.
9. Limes niza je jedinstven.
10. Broj a je gomiliste niza ako se u svakoj -okolini broja a nalazi beskonacno
mnogo clanova niza.
11. Limes superior je najvece gomiliste.
12. Oznaka za najmanje gomiliste je lim sup.
13. Limes je ujedno i gomiliste.
14. Svako gomiliste je ujedno i limes.
n
15. Gomilista niza an = (1)n n+1 su 1 i 1.
16. Niz an = cos n
2 ima
cetiri razlicita gomilista.
17. Podniz niza a : N R je svaka kompozicija a n, gdje je n : N N strogo
rastuca funkcija.
18. Podniz niza nastaje iz niza preskakanjem clanova.
19. Svaki podniz je takoder niz.
n
20. Podniz {a2n1 } niza an = (1)n n+1 glasi 32 , 54 , 67 , . . ..
21. Niz 1, q, q 2 , q 3 , q 4 , konvergira prema nuli za svaki q R.

22. Ako je g gomiliste niza, tada postoji barem jedan podniz tog niza koji tezi
prema g.
23. Ako je niz konvergentan, tada svaki podniz konvergira prema istoj vrijednosti.
24. Svaki omeden niz je konvergentan.
25. Svaki niz ima monoton podniz.
256 DA/NE KVIZ
26. Svaki niz ima uzlazan podniz.

27. Svaki omeden i monoton niz je konvergentan.
28. Svaki omeden niz ima konvergentan podniz.
n
29. e = limn 1 + n1 .
30. 2.923 < e < 2.924.

1 n
31. e = limn 1 n .
32. Limes produkta jednak je produktu limesa ako oba limesa postoje.
33. Ako je an > 0 i lim an > 0, tada je lim(an )x = (lim an )x .
34. lim sinn n = 1.
35. Cauchyjev niz je divergentan.
36. Niz je konvergentan ako i samo ako je Cauchyjev.
37. Niz { n1 } je Cauchyjev.

n
38. Ako je b > 0, tada je lim b = 1.

39. lim n n = 1.
40. Limes niza mozemo odrediti primjenjujuci prosirenje po neprekidnosti i teh-
nike nalazenja limesa funkcija.
x
41. e = limx+ 1 + x1 .
42. e = limt0 (1 + t)1/t .

43. Red realnih brojeva je zbroj beskonacno pribrojnika koji se nalaze u zadanom
poretku.
44. Red realnih brojeva je zbroj beskonacno pribrojnika koji se nalaze u pro-
izvoljnom poretku.
45. K-ta parcijalna suma reda brojeva jednaka je zbroju prvih k clanova reda.
46. Za svaki konvergentan red limes niza parcijalnih suma jednak je nula.
47. Suma reda jednaka je limesu niza parcijalnih suma ako taj limes postoji.
P
48. Red n=0 an konvergira za svaki a.
P n1
49. Geometrijski red p konvergira za svaki p > 1.
P n1 1
50. a = 1a za |a| < 1.
P
51. Ako je lim an 6= 0, tada red an konvergira.
52. Konvergentan red ostaje konvergentan ako mu promijenimo prvih 100
clanova.
53. Harmonijski red je konvergentan.

P1
54. n = +.
P1
55. Niz parcijalnih suma reda n tezi u +.
P 1
56. Red np konvergira za p > 1.
57. Poredbeni kriterij mozemo primijeniti na bilo koja dva reda.
58. Red s pozitivnim clanovima je konvergentan ako ima konvergentnu majo-

rantu.
59. Red s pozitivnim clanovima je divergentan ako ima divergentnu minorantu.
60. DAlembertov kriterij konvergencije mozemo primijeniti na bilo koji red.
61. Red s pozitivnim clanovima konvergira po DAlembertovom kriteriju ako je

lim an+1 /an < 1.
62. Red s pozitivnim clanovima konvergira po DAlembertovom kriteriju ako je
lim an /an+1 < 1.
63. Red s pozitivnim clanovima divergira po Cauchyjevom kriteriju ako je

lim n an > 1.
64. Red s pozitivnim clanovima konvergira po Cauchyjevom kriteriju ako je

lim an < 1.
P 1 P1
65. Red 1 konvergira jer ima konvergentnu majorantu .
n 3 n
P 1 P 1
66. Red konvergira jer ima konvergentnu majorantu .
n3 n2
P n
67. Red konvergira po Cauchyjevom kriteriju.
3n
P P
68. Ako je red |an | konvergentan, tada je red an apsolutno konvergentan.
P P
69. Ako red an konvergira, red |an | ne mora konvergirati.
P n1
70. Geometrijski red q je apsolutno konvergentan za |q| < 1.
71. Ako je red apsolutno konvergentan, tada clanove mozemo zbrajati u bilo
kojem poretku.
P cos n
72. Red je apsolutno konvergentan.
n2
73. Alternirani harmonijski red konvergira po Leibnizovom kriteriju.
1 1 1 1 1 1
74. 1 2 + 3 4 + 5 6 + 7 = ln 2.
75. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn1 je definiran na citavom skupu R.
76. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn1 konvergira na citavom skupu R.
258 DA/NE KVIZ
77. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn1 konvergira uniformno za x (1, 1].
78. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn1 konvergira prema nul-funkciji za
x (1, 1).
79. Ako niz neprekidnih funkcija konvergira uniformno, tada je limes takoder
neprekidna funkcija.
80. Niz funkcija fn (x) = sinnnx konvergira prema nul-funkciji na citavom skupu
R.
P
81. Red funkcijaP fn konvergira po tockama prema funkciji f na skupu D ako
red brojeva fn (x) konvergira prema f (x) za x D.
P
82. P
Red funkcija fn konvergira apsolutno na skupu D ako red brojeva
|fn (x)| konvergira za x D.
P
83. Red funkcija fn konvergira uniformno na skupu D ako niz parcijalnih suma
konvergira uniformno na skupu D.
P n1
84. Geometrijski red funkcija x konvergira na skupu (2, 2).
1
85. 1 + x + x2 + x3 + x4 + = 1x , x (1, 1].
1
86. 1 + x + x2 + x3 + x4 + = 1x , x (1, 1).
P
87. Red funkcija n=0 fn , gdje je fn (x) = an xn , jos se zove i red potencija.
P |an+1 |
88. Radijus konvergencije reda potencija n=0 an xn je broj = lim sup .
|an |
89. Ako je radijus konvergencije reda potencija, tada red konvergira na skupu
R \ [, ].
90. Ako je radijus konvergencije reda potencija, tada red divergira na skupu
R \ [, ].
P1 n
91. Radijus konvergencije reda potencija n x jednak je nula.
92. Pomocu Taylorove formule mozemo racunati vrijednosti elementarnih funk-

cija do na zeljenu tocnost koristeci samo cetiri osnovne racunske operacije.
93. Formula za Taylorov razvoj funkcije f (x) glasi f (x) = f (x0 ) +

X f (n) (x0 )
(x x0 )n .
n=1
n!
94. Formula za MacLaurinov razvoj funkcije f (x) glasi f (x) = f (0) +

X f (n) (0) n
x .
n=1
n
x x3 x5 x7
95. sin x = + + , x R.
1! 3! 5! 7!
X x2n1
96. sin x = (1)n+1 , x R.
(2n 1)!
x2 x4 x6
97. cos x = 1 + + , x R.
2! 4! 6!
x x2 x3 x4
98. ex = 1 + + + + + , x R.
1! 2! 3! 4!
x x2 x3 x4
99. ex = 1 + + + + + , x R.
1 2 3 4

X 1
100. e = 1 + .
n=1
n!
260 DA/NE KVIZ
Rje
senja
1. DA 21. NE 41. DA 61. DA 81. DA

2. DA 22. DA 42. DA 62. NE 82. DA
3. NE 23. DA 43. DA 63. DA 83. DA
4. DA 24. NE 44. NE 64. NE 84. NE
5. NE 25. DA 45. DA 65. NE 85. NE
6. DA 26. NE 46. NE 66. DA 86. DA
7. DA 27. DA 47. DA 67. DA 87. DA
8. DA 28. DA 48. NE 68. DA 88. NE
9. DA 29. DA 49. NE 69. DA 89. NE
10. DA 30. NE 50. DA 70. DA 90. DA
11. DA 31. DA 51. NE 71. DA 91. NE
12. NE 32. DA 52. DA 72. DA 92. DA
13. DA 33. DA 53. NE 73. DA 93. DA
14. NE 34. NE 54. DA 74. DA 94. NE
15. DA 35. NE 55. DA 75. DA 95. DA
16. NE 36. DA 56. DA 76. NE 96. DA
17. DA 37. DA 57. NE 77. NE 97. DA
18. DA 38. DA 58. DA 78. DA 98. DA
19. DA 39. DA 59. DA 79. DA 99. NE
20. NE 40. DA 60. NE 80. DA 100. DA

MAtematika I FESB Vjezbe PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MAtematika I FESB Vjezbe PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ivan Slapni

Split, veljaca 2008.

Popis slika xiii

4. FUNKCIJE REALNE VARIJABLE 93

5. DERIVACIJE I PRIMJENE 127

6. NIZOVI I REDOVI 179

A. DA/NE KVIZ 223

1.1 Graf parabola y = x2 2x i y = 2x2 x 3. . . . . . . . . . . . . . 3

4.1 Sinusoida f1 (x) = sin 2x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98

5.1 Presjek kruznog stosca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

Ova zbirka namijenjena je studentima tehnickih i prirodnih znanosti, a u prvom redu

1.1 Nejednadzbe s apsolutnom vrijednoscu . . . . . . . . . . . . . . 2

Rijesite sljedece nejednadzbe:

(a) |x 1| < |x + 1|,

(a) Buduci da su obje strane zadane nejednadzbe pozitivne, smijemo kvadrirati.

(x 1)2 < (x + 1)2 ,

(b) Desna strana nejednadzbe moze biti i pozitivna i negativna pa ne smijemo

Rjesenje ovog slucaja je presjek rjesenja kvadratnih nejednadzbi (1.1) i (1.2).

y=x2 -2x y=2x2 -x-3

Slika 1.1: Graf parabola y = x2 2x i y = 2x2 x 3.

[1, 0] h0, 1] = [1, 1].

1.2 Dokazivanje jednakosti matemati

Dokazite matematickom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi

Zelimo dokazati da je M = N. Jednakost ocigledno vrijedi za n = 1 pa je time

sto pokazuje da jednakost (1.5) vrijedi za k = n + 1. Time je ispunjen korak

Jednakost (1.6) dokazujemo slicno: uvrstavanje daje

1.3 Dokazivanje nejednakosti pomo

Dokazite matematickom indukcijom da za svaki prirodan broj n 2 vrijedi

Rjesenje. Oznacimo s M skup svih prirodnih brojeva n 2 za koje nejednakost

1.4 Binomni pou

odredite clan koji ne sadrzi x.

Clan u razvoju binoma koji ne sadrzi x dobije se uvrstavanjem onog k N za kojeg

1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma

Odredite zbroj koeficijenata u razvoju binoma

Uvrstavanjem x = 1 i y = 1 u gornju jednakost dobivamo trazeni zbroj jer vrijedi

Dakle, zbroj koeficijenata u razvoju zadanog binoma iznosi 1.

1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima

1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja

Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja z ako je:

(a) Buduci da je i2 = 1, i3 = i, i6 = i4 i2 = 1 (1) = 1, i7 = i4 i3 =

1.8 Konjugiranje kompleksnog broja

1.9 Modul kompleksnog broja

Ako je |z| = 1, izracunajte |1 + z|2 + |1 z|2 .

|1 + z|2 + |1 z|2 = (1 + z)(1 + z) + (1 z)(1 z)

1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja

Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi

pa je z = 1 + iy. Uvrstavanjem u drugi uvjet slijedi

Dakle, rjesenja su y1 = 0, y2 = 2, odnosno z1 = 1, z2 = 1 2i.

1.11 Jednakost kompleksnih brojeva

Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi

Izjednacavanjem komponenti kompleksnih brojeva prema [M1, definicija 1.19] sli-

1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja

Odredite trigonometrijski oblik sljedecih kompleksnih brojeva:

(a) Za kompleksni broj z = 1 + i vrijedi Re z = 1 i Im z = 1. Prema formulama iz

Nadalje, kako se z se nalazi u cetvrtom kvadrantu, vrijedi

1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva

Koristeci trigonometrijski oblik kompleksnog broja izracunajte:

(a) Prema zadatku 1.12 pod (a), trigonometrijski oblik od z = 1 + i je

De Moivreova formula (1.4) za n = 10 daje

(b) Promotrimo kompleksni broj

1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva

Koristeci trigonometrijski oblik kompleksnog broja izracunajte:

(a) Prema [M1, 1.8.1] je trigonometrijski oblik od z = 1 jednak