SEMANTIKA

SEMANTIKA (ifra: PFBJ805)

Broj sati aktivne nastave: 60
Broj sati predvien za seminarsku nastavu i vjebe: 30

Okvirni sadraj predmeta:

(prema naem silabusu)

Uvod u izuavanje semantike.

Semantika kao disciplina lingvistike da ili ne?
Znaenje termina znaenje.
Osnovne dihotomije.
Semantika, pragmatika, znaenje.
Pojam konteksta.
Pisani ili govorni jezik.
Historijska semantika (komparativna filologija) i semantika u dananjem
znaenju termina.
Promjena znaenja kroz historiju ili izuavanje znaenja u savremenom
jeziku.
Sinhronijski i dijahronijski pristup u semantici.
Semiotika i semantika.
Vrste znakova.
ovjek kao simboliko bie.
Semantika i druge discipline.
Semiotiki trougao.
Problem konceptualizma.
Ikona, indeks, simbol. (Pers)
Polje interesovanja semantike kao discipline lingvistike.
Imenovanje.
Odnos zvuanja i znaenja.
Platon.
Rasel.
Problemi. Etimologija. Onomatopeja.
Opasnost olahkog shvatanja etimologije i/ili njenog koritenja u
ideoloke svrhe.
Koncepti.
Mentalistiki pogled na znaenje.
Sosir. omski. Problemi.
Ideja kao spona izmeu oznaitelja i oznaenog.
Semantika kao psihologija. Ogranienja.
 Ideacionalne i referencijalne teorije znaenja.
Dihotomija: sense/reference.
Denotacija i konotacija.
Znaenje kao sistem odnosa unutar jezika, ili znaenje koje povezuje jezik
sa spoljnim svijetom?
Tradicionalni i formalni pristup.
Rije kao osnovna semantika jedinica.
Leksike i gramatike rijei.
Lekseme i leksikologija.
Transparentne i netransparentne rijei.
Fonestezija.
Idiomi.
Ekstralignvistiki kontekst.
Problem prevoenja.
Posljedice po uenje stranih jezika.
Posljedice po semantiku.
Analiza teksta.
Leksika struktura.
Leksiki odnosi.
Sinonimija. Polisemija. Homonimija.
Redundantnost.
Problem dijalekta, stila, registra, emotivnog naboja kod sinonimije.
Kriteriji za homonimiju.
Metafora.
Metafora kao osnovni konceptualni mehanizam.
Metafora i metonimija.
Hiponimija.
Antonimija.
Relacionizam.
Simetrija, tranzitivnost i refleksivnost znaenja.
Znaenje rijei koje se opisuje pravilima formalne logike.
Proirenje ili suenje semantikog polja.
Znaenje i reenica.
Odnos rijei i reenice.
Reenica kao primarna ili sekundarna struktura u semantici.
Tema i rema. Tema i komentar.
Semantika kao vodea lingvistika disciplina 90-ih godina 20. vijeka.
Logika forma i znaenje.
Znaenje reenice na utrb znaenja rijei.
 Semantika i ostale lingvistike dicipline (morfologija, sintaksa,
leksikologija, leksikografija, stilistika).
Semantika i sociolingvistika.
Znaenje. Definicije znaenja. Analiza i opis znaenja.
Komponencijalna analiza. Semantika obiljeja.
Semantem, semem, sem.
Tipovi znaenja (konceptualno, konotativno, stilistiko, afektivno,
reflektirano, kolokativno, tematsko).
Leksika semantika. Semantiki odnos untar rijei: odnosi sadravanja,
odnosi prenoenja, metafora, metonimija.
Monosemija i polisemija, hiponimija.
Leksikosemantiki podsistemi (semantiko polje, semantika
asocijacija, semantike porodice, hiponimijski niz, hijerarhija).
Semantiki odnosi u frazeologiji.
Gramatika semantika. Morfoloka semantika: suspenzija i sinkretizam.
Semantika reenice: semantike znaajke reenice, semantike veze
meu reenicama, semantika teksta.
Historijski osvrt na semantiku. Generativna semantika. Kognitivna
semantika.
 Popis obavezne literature:

1. G. Berruto: Semantika, Zagreb, 1994

2. R. Lawrence: Temeljni lingvistiki pojmovi, Zagreb, 2005.

3. Midhat Rianovi: Jezik i njegova struktura, Sarajevo, 1988.

4. B. Tafra: Jezikoslovna razdvojba, Zagreb, 1995. (odabrana poglavlja)

5. D. Gortan Premk: Polisemija i organizacija leksikog sistema u

srpskom jeziku, Beograd, 2004.

6. Gramatika, semantika znanje (ur. M. Suko), Sarajevo, 1977.

7. I. Tanovi: Frazeologija bosanskoga jezika, Zenica

Dodatna literatra (po izboru):

G. Leech, Semantics, London, 1990.

Tomislav Ladan: Rijei. Znaenje, uporaba, podrijetlo. ABC naklada, Zagreb, 2000.

F. R. Palmer: Semantics. Cambridge, 1995.

Z. uli: ovjek metafora spoznaja, Split, 2003.

H. Geckeler: Strukturelle Semantik und Wordfeldtheorie, Munchen, 1971.

M. Schwarz: Semantik. Ein Arbeitsbuch, Tebingen, 1996.

L. Hudeak i M. Mihaljevi: Polisemija u nazivlju, Zbornik Rijeki filoloki dani, 2,

1998, str. 149-154.

M. Mihaljevi i Lj. ari: Terminoloka antonimija, Rasprave Zavoda za hrvatski

jezik, 20, 1994, str. 213-241.

B. Petrovi: Nadreenice i podreenice u leksiku i rjeniku, Suvremena lingvistika,

43-44, 1997, str. 241-250.

M. Samardija: Homonimi u hrvatskom knjievnom jezku, Radovi zavoda za

slavensku filologiju, 24. 1989, str. 1-70.

Lj. ari: Antonimija u strukturi jednojezinih rjenika, Filologija, 22-23, 1994, str.
269-274.
A. tambuk: Metafora kao sredstvo znanstvene komunikacije, Jezik i komunikacija,
Zbornik radova, Zagreb 1996, str. 308-314.

M. Turk: Meulanovi u antonimiji, Zbornik radova Rijeki filoloki dani, 4, 2002.

str. 519-527.

M. Turk: Semantike posuenice hrvatskome jeziku, Croatica, 45-46, 1997, 203-213.

M. ic-Fuchs: Konvencionalne i pjesnike metafore, Filologija, 20-21, 1992/93, str.

585-593.

M. ic-Fuchs: Metafora kao odraz kulture, Proimanje kulture i jezika, Zbornik

radova, 1991. str. 27-33.

Zadaci kolegija:
 - pravilno tumaiti semantike pojave,
- ovladati terminologijom,
- prepoznati i analizirati semantike pojave unutar jezikih jedinica,
- primijeniti teorijske spoznaje na konkretna pitanja,

Semantiki odnosi unutar rijei:

- odnosi sadravanja, odnosi prenoenja, metafora, metonimija;

Monosemija, polisemija, hiponimija;

Semantiki odnosi meu rijeima:
- sinonimija, homonimija, antonimija, paronimija;

Leksikosemantiki podsistemi (semantiko polje, semantika asocijacija, semantike

porodice, hiponimijski niz, hijerarhija);

Nakon odsluanog kolegija studenti e biti osposobljeni za:

1. definiranje i prepoznavanje bitnih semantikih pojmova,

2. pravilno odreivanje i kritiko analiziranje znaenja na paradigmatskoj i na
sintagmatskoj razini;
3. samostalo odreivanje semantikih odnosa unutar rijei i meu rijeima;

Kolegij korelira s jezikim kolegijima iz Ope lingvistike, Morfologije, Sintakse,

Leksikologije.

Semantika predvia obradu sljedeih sadraja:

Predmet istraivanja semantike i njen razvoj u okviru lingvostilistikih studija;

Razliiti pristupi semantici; Odnos semantike sa semiologijom i ostalim
srodnim lingvistikim disciplinama;
Tradicionalna semantika (Breal, Meillet, Stern, Ullmann)
Strukturalna semantika;
Teorija semantikih polja: Trier (paradigmatska razina), Porzig (semantike
kolokacije na sintagmatskoj razini) Weisgerber;
Komponencijalna analiza i semovi;
Konceptualne, referencijalne, kontekstualne, definicije znaenja;
Denotativno i konotativno znaenje; Sedam tipova znaenja po Leechu;
Semantiki odnosi na paradigmatskoj razini: homonimija, sinonimija,
polisemija, hiperonimija, antonimija, komplementarnost, inverzija;
Semantika reenice, semantike znaajke reenice, semantike veze meu
reenicama, semantike anomalije, semantika teksta;
SEMANTIKI ODNOSI NA PARADIGMATSKOJ RAZINI
 SINONIMIJA

Sinonimija univerzalno obiljeje utemeljeno na asocijativnome povezivanju

razliitih leksema koje imenuju iste ili bliske semantike sadraje.

Semantiki odnos izmeu dvaju ili vie leksema koji pripadaju istoj vrsti rijei,
imaju razliit izrat, a isti sadraj.

Sinonimi su leksemi koji u svom sastavu tj. semantikom sadraju imaju isti ahisem i
barem jedan isti sem ili vie istih semova.

Sinonimi mogu biti:

1. potpuni sinonimi
2. djelomini sinonimi

Prema zamjenljivosti:
1. bliskoznanice
2. istoznanice

Prema pripadnosti standardnom jeziku:

1. standardnojeziki sinonimi
2. nestandardnojeziki sinonimi

Bliskoznanice sinonimi zamjenjivi u nekim kontekstima;

Npr.
- lud, aknut, nenormalan, umobolan, udaren
- debeo, gojazan, pretio, krupan, korpulentan, punaan, popunjen...

Istoznanice sinonimi zamjenjivi u svim kontekstima;

- raunar kompjuter; printer tampa; tisak tampa...

Standardnojeziki sinonimi pripadaju standardnom jeziku; tuga alost

Nestandardnojeziki sinonimi ne pripadaju standardnom jeziku; top komad
kec
(sinonimi za neg. ocjenu)

Sinonimija je najea kod imenica, esta je kod glagola, pridjeva i priloga.

Primjeri:
ranga erpa; pekir runik; paradajz rajica; biciklo kota; bespravno
nezakonito; krt stisnut; trenutak as momenat; tunjava obraun (fiziki);
narod puk; ugao kut oak; kolegica drugarica prijateljica; cura djevojka
djeva enska; taman mraan; tenja tendencija, tuga alost; jezikoslovlje
lingvistika; ljekarna apoteka...
Frazeoloka sinonimija je pojava gdje se jednom frazemu u jeziku pridruuje
njegov parnjak frazem - po istom znaenju.

Npr. praviti se Englez praviti se lud, praviti se Toa (znaenje: praviti se

neupuenim)

- krasti Bogu dane sinonim: brojiti vrane, izvrnuti sve etiri u zrak;
- ne vidi se prst pred okom sinonim: ne vidi se prst pred nosom i sl.
-

Antonimija
Antonimija je leksiko-semantika pojava izmeu dvije rijei koje imaju suprotna
znaenja, a rijei u takvom odnosu nazivamo antonimima.

Da li je ta suprotnost potpuna?

Ta suprotnost nije uvijek potpuna jer su u svemu podudarni osim u jednoj

znaenjskoj odrednici.

Npr. otac majka, no dan, dobro loe

Antonimi uvijek ine antonimski par, ali ne i antonimski niz. To je dakle

binaran odnos. Lekseme u antonimskom paru moraju pripadati istoj vrsti rijei, a to
mogu biti imenice, glagoli, prilozi i prijedlozi.
Vlastita imena nemaju svoje antonime.

Primjeri;
Sit gladnu ne vjeruje. (antiteza)
Znam da nita ne znam. (paradoks)
U njega je blesava pamet. (oskimoron)

Jer pred smrt osjeamo da nam dva anela sjede na ramenu i zapisuju naa zla i
dobra djela.
Selimovi, Dervi i smrt

Halimaa je zahvatio skupa, baca u vis po punu lopatu, gore ostajao bije roj pljeve,
lovio niz vjetar, a dolje padao krupan jeam.... sa svakim zamahom zalepra rukav od
koulje bijel na crnoj ruci Halimainoj.
amil Sijari, Bihorci

U koli je bilo iznadprosjenih i ispodprosjenih uenika.

Ulazio je i izlazio kad je htio.

Vrste antonima prema nastanku:

S obzirom na porijeklo leksema u antonimskom paru razlikujemo:

1. KORIJENSKI (primarni, pravi, raznokorjenski)

- imaju razliit korijen rijei, npr. la istina, crn bijel;
(korijen rijei nosi osnovno znaenje on je dio osnove rijei)

2. IZVEDENI (tvorbeni, istokrjenski)

- antonimi koji imaju isti korijen, a suprotnost postiu tvorbom rijei,
dodavanjem prefiksa koji je po svom sadraju suprotan na prvu rije u paru.

Npr. moralan amoralan, normalan nenormalan

Suprotnost moe biti izraena prefiksima: nad-, pod-, od-, iza-, u-, iz-, ne-, a-,
bez-, raz-, itd.

Vrste antonima prema rasprostranjenosti

Blizu daleko, rat mir

Smrt je propadanje tvari, a ne due.

Smrt je preseljenje iz kue u kuu, a to nije nestanak ve drugo raanje.

Prema rasprostranjenosti antonime dijelimo na:

1. OPEJEZIKE
- prepoznatljivi i bez konteksta;

2. KONTEKSTUALNI
- pepoznatljivi kao antonimi samo u odreenom kontekstu, a izvan njega to
nisu, kao npr. tvari due kod Selimovia.

Tea je rana od jezika nego li maa. (kontekstualni)

(znaenje je kakvo? suprotno, metaforom izreeno)

Vrste antonima prema znaenju:

1. STEPENOVITI
- su oni antonimi koji izmeu dva antonimska lana mogu imati trei lan, tj.
izmeu dva antonima moe postojati jedna srednja vrijednost.
Ovi antonimi se obino mogu komparirati.

Mlad star (neko moe biti i pomlad i postar)

2. NESTEPENOVITI (binarni)

- to su oni antonimi ija su znaanja u komplementarnom odnosu. Jedan

antonim je negacija drugog, tj. jedan iskljuuje drugi. Npr. muko ensko
Mogli bismo ih opisati odnosom ili ili. Mogu stajati u istom kontekstu, ali e samo
jedna tvrdnja biti tana, ne mogu se komparirati uvijek.

Npr. iv . mrtav

3. OBRATNI ANTONIMI
- neki lingvisti navode i ovu treu vrstu antonima;
- njima se moe izrei obratan sadraj, ali onda drugim antonimskim parom
obremo red rijei.

Npr. ispred iznad (drugi antonimski par rijei ispred je rije iznad, ukoliko je u
reenici upotrijebljen prvi antonimski par i jedan red rijei, taj isti red rijei emo
obrnuti i upotrijebiti adekvatan antonimski par date rijei ispred, pa emo u sljedeoj
reenici imati primjer sa IZNAD.

Kua mi je bila ispred brda.

Brdo mi je bilo iza kue.

Slika mi je bila ispod torbe.

Torba mi je bila iznad slike.

Kakvi su sljedei antonimi?

Kratak dugaak (stepenovit)

Sporo brzo (stepenovit)
Div patuljak (nestepenovit)
Bogat siromaan (korijenski)
 Potpuna, djelomina, viestruka antonimija

POTPUNA ANTONIMIJA je pojava kad jedan antonim iskljuuje drugi.

- djeak djevojica;
- muko ensko;
- ena mu;

DJELOMINA ANTONIMIJA je pojava u kojoj samo jedno znaenje vieznanice

(poliseminne rijei) ima svoj antonim.

Homonimija
U homonimiji postoje dva leksema, odnosno dva izraza i dva sadraja dok kod
polisemije imamo jedan izraz i jedan sadraj koji ima nekoliko znaenja koja u
izvedena iz osnovnog. Npr. leksem gnijezdo ima osnovno i izvedeno znaenje:
1. nastamba koju prave ptice,
2. preneseno dom, kua,

Kod homonimije u rjenicima se biljee pojedinano svi homonimi kao zasebna

cjelina.

Npr. izraz GRAD ima tri sadraja:

1. neko naseljeno mjesto (zamak)
2. jedinica za mjerenje
3. padavina u obliku leda

Hiponimija

itala sam o ivotu leptira jednodnevnika kad izie iz ahure taj mali INSEKT
trai samo da se rasplodi.
Hifzi Bjelavac, Hazar

leptir je hiponim od rijei insekt;

jednodnevnik je hiponim od rijei leptir,

Hiponimija je znaenjski odnos meu rijeima u kojem su rijei u

podreenom ili nadreenom odnosu. Rijei u podreenom odnosu imaju ue
znaenje nazivamo ih hiponimi, a rijei ireg znaenja tj. u nadreenom odnosu
nazivamo hiperonimi.
Drugim rijeima, hiponim je uvijek specifinijeg znaenja od svog hiperonima.

INSEKT - hiperonim

Komarac
Leptir
Muha HIPONIMI SVI zajedno se zovu - KOHIPONIMI
Osa
Pela

Hiperonim i hiponim stoje u odnosu tzv. ukljuenosti ili inkluzije, tj. u hijerarhijskom
odnosu. Dok je kod hiponima rije o linearnom odnosu.

Npr. Svaki vrabac je ptica.

Svaka ptica nije vrabac.

Nemaju svi hiponimi u naem jeziku svoj hiperonim.

1. hiperonimija
Jedna rije oznauje odreenu vrstu onoga to je oznaeno drugom rijei.
Npr. panijel je hiponim od pas, a pas je hiperonim od panijel.
Hiponimi podreeni pojmovi
Hiperonimi nadreeni pojmovi

2. Meronimija
Jedna rije oznauje dio druge rijei.
Npr. aka je meronim od ruka.
Ruka je meronim od tijelo.

3. Holonimija
Oznaava odnos cjeline prema dijelovima.
Npr. Stablo je holonim od kora, grana, list.

Meronimi: holonimi:
Oi, usta, nos, ui lice
Mi, tastatura raunar
Glava, ruke, noge tijelo

Kod hiperonimije i hiponimije je rije o vrsti i pripadnicima te vrste, a kod holonimije

i meronimije se radi o cjelini i dijelovima.

HIPONIMIJSKI NIZ

Skupine rijei koje su strukturirane tako da se meu njima uspostavlja odnos

sukcesivne hiponimije, pa je svaka rije hiperonim u odnosu na prethodnu, a hiponim
u odnosu na sljedeu.

Npr. angora, maka, sisavac, ivotinja itd.;

Fio, Fiat, automobil, vozilo...

Ovaj niz strukturiran je tako da svaka rije ima manje znaenje, a iru primjenljivost
od prethodne. (galija, jedrenjak, laa, plovilo)

HOMONIM

Gr. Homo = jednak, onoma = ime;

- leksemi jednakog izraza, a razliitog znaenja;

- imamo morfoloke homonime nastale deklinacijom te su tako dobili iste
morfeme.

Majka ima pet unuka. (unuka gen. mn. imenice unuk, m. r. )

(unuka gen. mn. imenice unuka, . r.)
Naglasci su jednaki u obje mnoine.
Leksiki homonimi nisu morfoloki uvjetovani i ostvaruju se u njihovim osnovnim
oblicima ( u N jd. ili u infinitivu), te djelimino i u ostalim oblicima. Leksiki
homonimi mogu nastati posuivanjem (izraz se izjednai s nekim drugim izrazom u
naem jeziku, tvorbom rijei (tvorbeni homonimi), glas promj. u prolosti.

HOMOGRAFI

Homonimi koji se razlikuju po svojim prozodijskim znaajkama, odnosno

naglascima. Razliito znae, a istog su sastava.
Njihov leksiko-semantiki odnos nazivamo homografijom.

Ja sam sam.
sam enkl. oblik
sam bez igdje ikoga, bez drutva

Pojeo sam luk prije nego sam odapeo luk.

HOMOFONI

Homnimi koji se razliito piu, a jednako izgovaraju. Razlika je obino u

velikom/malom poetnom slovu.

Preselio sam se u Rijeku, jer nisam volio nau rijeku i grad.

Vidio sam Dunju kako jede dunju.

POTPUNI HOMONIMI

- isto se piu, isto se izgovaraju (razlika je samo u znaenju koje se porepoznaje

na osnovu konteksta)

- kosa (ima la je lijepu smeu kosu)

- kosa (naotrio je kosu i pokosio travu)

(zanemarimo da postoji i trei oblik i znaenje kosa kao npr. kosa crta.. gdje se
razlikuje po prozodijskim znaajkama i ne moe se u gornjem sluaju smatrati
potpunim homonimom sa nekom od dvije navedene rijei)
 POLISEMIJA

Semantika je dio lingvistike koji prouava znaenja rijei. Jezik je priseljen da

jednoj rijei pridaje (stavlja) vie razliitih znaenja.

Temeljna jedinica znaenja je SEM.

Semska analiza rijei ena;

Imenicu ena razloiti na to vie semova uz to bolje znaenje (obavezan kontekst)!

ENA

1. sem odrasla osoba enskog spola

(Dvije su ene prodavale nakit.)
2. sem supruga;
(ena mi je rodila dvoje prekrasne djece, ne mogu je ostaviti.)
3. sem odrasla osoba privlane vanjtine, zgodna;
(To je ena da ti pamet stane. Svi su se okretali za njom.)
4. sem osoba pozitivnih karakternih osobina;
(E to je ena! Uz etvoro djece pomae i u humanitarnom radu.)
5. sem ena, slukinja pejorativ;
(Sutra u s kolegicom na kafu jer mi dolazi ena.)
5. sem osoba koje je izgubila djevianstvo;
(Na maturalnom putovanju uinio ju je enom.)

Sam oblik rijei nije od presudne vanosti za znaenje, dokazuje nam to kad se
rije sredi iz jednog jezika u drugi (jeziko posuivanje zadobiva potpuno nova
i najnevjerovatnija znaenja.

Sa bilo kojom drugom vieznanom rijei moemo provesti istu analizu.

Linija

1. sem pojam u geometriji

(povukla je ravnu liniju u svesci)
2. sem vitko tijelo
(Imala je savrenu liniju. Pristajala joj je svaka haljina koja meni sa ovoliko kila
nije.)
3. sem red letenja
(Sve linije su otkazane. Sljedei letovi oekuju se sutra.)
4. sem prag tolerancije
(prela je liniju moje izdrljivosti. Nema nam vie spasa.)
5. sem bojno polje
(Otac mi je cijeli rat proveo na liniji. Jedva je izvukao ivu glavu.)
6. sem muzika linija
(Pojaala je liniju do kraja. Muzika je bila preglasna. )

Itd.
 IKONINOST I ARBITRARNOST

Ikoninost je izravna podudarnost oblika i znaenja rijei.

Arbitrarnost je suprotna.
Ogden i Riards su napravili semantiki trokut.

A plan izraza tj. oznaka fonemi od kojih se rije sastoji (k u a)

B oznaeno, tj. plan sadraja (pojam rijei u rjeniku sa znaenjem)

C sam predmet izvan jezike zbilje (zbilja, sam imenovani predmet, pojava u zbilji)

A- k u a;
B- objekt stanovanja;
C- konkretna kua kao objekat, npr. moja kua

Veza izmeu A C je proizvoljna, arbitrarna tj. nema nikakvog razloga da C bude

oznaeno ba tim fonemom.
(konj pferd hors), da je veza izmeu A C motivirana vjerovatno bi nazivi u
veini jezika bili slini, a ovako nisu! Sluajno su davali ih!

Treba nai dobra mua. (B) - openito

Vaeg mua mnogo cijene. (C) znamo tano o kojem muu je rije
Nemoj ulaziti u dvorita koja uva pas. (B) bilo koje dvorite
Daj psu jesti. (C) tano odreen pas!

Veza izmeu fonema i predmeta izvan jezike zbilje je potpuno proizvoljna, tj.
arbitrarna.

Konj (bos)
Pferd (njem.)
Saval (franc)
Hors (engl)

(kod ovih naziva nema nikakve dodirne take u etiri razliita jezika)

Nekakvu vezu izmeu fonema i predmeta izvan jezike zbilje pokazuju onomatopeje
jer imaju posebno stvoren oblik koji oponaa zvuk iz prirode, no i to je u velikoj mjeri
proizvoljno.
Bum (bos)
Bang (engl)
Peng (njem)
Pum (panj)
(pucanj pitolja)

Vau-vau (bos)
Jau-jau (panj)
Wung-wung (kineski)
Haft-haft (k)
Voa-voa (port)
(lave psa)

PRAGMATIKA

Pragmatika je grana lingvistike koja prouava prenoenje znaenja izjava u kontekst.

To je relativno mlada disciplina nastala 60-tih godina (do tad je bila samo
semantika). Nastala je i zbog spoznaje da tradicionalna semantika ne prua sve
potrebne odgvore. Od onda se smatra da semantika prouava denotativna znaenja, a
pragmatika konotativna.
Pragmatika prouava sva znaenja, ali u kontekstu. (najnovija definicija)

Jedna ista reenica sa 3 razliita konteksta i razliitim znaenjima!

SUZANA JE TEAK PUA.

klasina reenica bi ovu reenicu prevela:

Suzana pui veliku koliinu cigareta.

Pragmatika -> zamislimo tri konteksta:

1. Ivana se trudi suzbiti puenje: Moe li pitati Suzanu da potpie peticiju?

(ne bi potpisivala jer je teak pua, ne eli suzbiti puenje)
2. Ivana pokuava dogovoriti sastanak naslijepo Davoru koji mrzi cigarete: da li
bi Suzana pristala izai sa Davorom?
(ne bi jer ona uiva u cigaretama, pa ne odgovaraju jedno drugom)
3. Ivana trai puae da sudjeluju u istraivanju: Zna li koga bi mogla pitati?
(Suzanu, ona je strastveni pua i rado e pristati)

Temeljno geslo pragmatike:

Svaki put kad se mijenja kontekst mijenja se i znaenje!

KOMUNIKACIJSKA SPOSOBNOST (COMUNICATIVE COMPETENCE)

To je sposobnost primjerenog jezikog izraavanja u drutvenim okolnostima.

1. jezika sposobnost znanje, izgovor gramatike i rjenika;

2. sociolingvistika sposobnost znanje o tome kako poeti i kako zavriti
razgovor, kako biti uljudan i kako se obraati ljudima:
3. strateka sposobnost znanje kako uinkovito voditi razgovor (da ima svrhu) i
kako primijetiti i izgladiti nesporazum.
Ameriki lingvist Dell Himes je uveo pojam primjerenost jezike upotrebe.
Sve to skupa ini komunikacijsku sposobnost.
 SEMANTIKO POLJE

Da bismo objasnili semantiko polje i djelovanje posuenica na njega koristit

emo se sljedeim prikazom i objanjenjem.

Rjeniko blago nekog jezika (leksik sve lekseme jednog jezika) moemo
predoiti u obliku mozaika ili vie mozaika s beskonano estica (leksema).
U tom mozaiku pojedini leksemi sa slinim osobinama sa izrazitijom
meusobnom srodnou ine zasebne cjeline ili tzv. semantika polja. Znai,
unutar tog mozaika nalazi se vie semantiki polja, a u svakom polju su rijei
koje su bliske po srodnosti.
Posuenica koja dolazi iz nekog jezika u jezik-primalac i u njegov mozaik ui e
u jedno od postojeih semantikih polja u kojem su one rijei koje sa njom
imaju slinosti. Kada je ula u semantiko polje jezika-primaoca ona kao u
pravom mozaiku vri pomicanja unutar tog semantikog polja.

Pomicanje posuenice unutar semantikog polja moe uzrokovati

razliite promjene:
- od suavanja znaenja postojeih leksema konkurenata do
kasnijeg istiskivanja jednoga ili vie leksema konkurenata koji
su u jeziku-primaocu postojali prije njezinog ulaska u isto
semantiko polje.

Npr. posuenica OGOR u hr. Jeziku gotovo potpuno danas prihvaena u govornom i
pisanom jeziku.

ma. sgor <- njem. Schwager

njem. SCHWAGER > ma. SOGOR > hrv. OGOR

ogor, ogorica
Sestrin/bratov(a) suprug/supruga ili suprugin/suprugov brat/sestra.

1. enin brat; urjak

2. muev brat; djever
3. mu enine sestre; paanac, paenog
4. sestrin mu; svak, zet

U hrvatski jezik imenica ogor dola je iz maarskog jezika, a u maarski iz

njemakog. U ovom sluaju po Filipovievoj teoriji ovdje se radi o indirektnom
posuivanju maarski bi bio jezik posrednik izmeu njemakog i hrvatskoga jezika.
Pikorec smatra da posuenica u jeziku posredniku takoer prolazi proces adaptacije
pa oblik u kojem se integrirala postaje novi polazni oblik za adaptaciju u sljedeem
jeziku-primaocu. I ako je neka rije posuena iz jezika posrednika tada je on stvarni
jezik-davalac. Posuenica ogor potisnula je neke, a u gradovim sjeverne Hrvatske
sve hrvatske narodne ekvivalentne nazive (djever, urjak, zet, svak i paanac) koji u
odnosu na ogor imaju parcijalna ali preciznija znaenja

To je tipian primjer gdje posuenica dominira i izbacuje iz uporebe do tada

postojee rijei u jeziku-primaocu. Meutim, u pravilu veina posuenica i sama
pretrpi manju ili vei semantiku promjenu u obliku suavanja, proirenja do
potpuno novoga znaenja spram izvornoga konteksta jezika-davaoca

Primjer za semantiku promjenu posuenice;

njem. GELIEBTER (s izvornim znaenjem ljubavnik) rije je posuena u hrvatski

jezik u obliku GELIPTER i u sjevernoj Hrvatskoj se ova rije koristi u znatno
izmijenjenom znaenju glupan, mangup, otreenjak. .

Sve to upuuje na sloenost meujezikog posuivanja. Vrlo vaan doprinos na

ovom polju dao je URIEL WEINREICH sa svojim djelom Jezici u kontaktu (1953)
a obradio je sve vanije aspekte meujezikih dodira. Znaajan je i rad hrvatskog
anglista Rudolfa Filipovia Teorija jezika u kontaktu (1968) u kojem je
primijenjujui sve tekovine dosadanjih istraivanja jezika u dodiru, obradio hrvatske
dodire s engleskim jezikom kao jezikom davateljem. Intenzivniji utjecaj engleskog
jezika na hrvatski jezik poinje tek u 20. stoljeu, naroito poslije Drugog svjetskog
rata, a posljednjih desetljea dolazi do prave poplave engleskih jezikih osobina u
hrvatskom jeziku, a i naem meu kojima ipak prevladavaju leksike posuenice.
 PUKA ETIMOLOGIJA

Puka etimologija je pojava sa samog ruba jezika iji je jeziki uinak ponekad
teko omeiti, ali njezino postojanje niko ozbiljan ne porie. Puku etimologiju kao
fenomen poznaju svi ivi jezici svijeta i moe se svrstati u tzv. jezike univerzalije.

Ferdinand de Saussure u posmrtno objavljenom Kursu ope lingvistike

ukratko upuuje na najvanije osobine ove jezike univerzalije. Tu je opisuje kao
sakaenje ili unakaenje (deformation) rijei i u njoj vidi neku vrstu jezike
patologije.
Sosir puku etimologiju usporeuje s analogijom (analogie), koja po njemu
ima slinosti s pukom etimologijom, ali ne uzrokuje sakaenje rijei, nego rezultira
racionalno objanjive oblike za razliku od puke etimologije koja je po njemu esto
rezultat spleta smijenih okolnosti ( i gotovo nepoeljna pojava).
U nizu primjera iz francuskoga i njemakoga jezika de Saussure potkrepljuje svoj
stav, ali pri tome u puku etimologiju svrstava i sluajeve kao to su

njem. Abenteuer ' avantura ' (< fr. aventure) , gdje je blagim glasovnim promjenama,
a ne pojedinanim i spontanim dolo do blagoga semantikog naslanjanja na Abend
'veer'.
Tako je Saussure postavio strogu distinkciju:
- analogija kao opi fenomen
- 'prava' puka etimologija kao 'sakaenje' neke rijei

To su svakako dva fenomena koji si moda s jedne strane i nalikuju, a u biti se

suprotstvljaju (suprotni su) jedan drugome i mora ih se strogo razlikovati.
Seebold za sloenicu FRIEDHOF (doslovno: ' dvorite mira', 'groblje') kae da
je snagom puke etimologije dobila zadovoljavajue odnosno prihvatljivo znaenje,
jer je rije prvobitno glasila FRITHOF o da bi se bez utjecaja puke etimologije,
pravilno razvio oblik FREITHOF koji u savremenom njem. jeziku ne postoji. Puka
etimologija je djelovala u prvoj sastavnici sloenice FRIT- time to je dolo do
naslanjanja na imenicu FRIEDEN 'mir'. Sastavnica FRIT- je u stvari oblik od glagola
FRIETEN 'tititi' i nema nita s imenicom FRIEDEN.
Prema Kretschmeru FRITHOF je imao znaenje 'ograeno predvorje ispred
neke vee zgrade', a za 'groblje' je u srednjem vijeku postojao neki drugi kasnije
izumrli izraz: LIHHOF koji bi da nije izumro danas glasio LEICHENHOF, dakle,
'dvorite mrtvaca'.

Lat. ARCUBALLISTA > njem. ARMBRUST ' samostrijel, arbalet'

Armbrust na prvi pogled izgleda kao i svaka druga njemaka sloenica Arm 'ruka' i
Brust 'prsa'. Ali se, zapravo, radi o starijoj posuenici iz latinskog jezika, koja se
snagom puke etimologije razvila u armbrust. ?

Puku etimologiju bi se moglo definirati kao vie ili manje spontanu ili sluajnu
oblikovanu preobrazbu neke strane ili zastarjele domae rijei, ponead i samo dijela
rijei, ije izvorno znaenje narod ne razumije, time to je glasovno a na taj nain i
sadrajno priblii nekoj domaoj ili bolje poznatoj rijei. (Tomislav Talanga
2002:199)

Etimologija je grana lingvistike koja prouava porijeklo rijei. Sama

rije etimologija dolazi iz grkog (tymon, pravo znaenje, od 'etymos' pravi)
i (lgos, rije).
Rijei mijenjaju oblik i znaenje kroz stoljea, a mogu se i "posuivati" iz
drugih jezika, mogue u promijenjenom obliku (izvorine rijei se zovu etimoni). Kroz
prouavanje starih tekstova i usporedbom s drugim jezicima, etimolozi pokuavaju
rekonstruirati povijest rijei - kada su ule u jezik, iz kojeg izvora, te kako su se
mijenjali njihov oblik i znaenje.

Pojednostavnjeno reeno, etimologija bi bila prouavanje veza izmeu neke

rijei i neke druge starije rijei od koje ona potjee.
 Ipak treba naglasiti da je u prolosti bilo i neto drukijih poimanja
etimologije, i da su i ona nerijetko ostala na ovaj ili na onaj nain
prisutna u naoj kulturnoj predaji. U starih je Grka etimologija
oznaivala istraivanje pravoga (istinskoga) ili temeljnog znaenja, jer bi
upravo ono trebalo razotkriti pravu narav rijei; takav se pristup
zasnivao na uvjerenju da oblik rijei stvarno i prirodno odgovara
predmetima to ih one oznauju. Osim kada su se mogle svesti na
onomatopeje, rijei su se dovodile u vezu s drugima, s kojima su ih
povezivale kakve (nerijetko i povrne) slinosti u obliku i koje su trebale
otkriti njihovo tono znaenje. Tako je Platon ime boga Dioniza
(Dionysos) tumaio kao didous ton oinon (onaj koji daje vino), iako
se danas zna da je to prethelensko ime. Kadto su se u takvim
etimolokim tumaenjima rijei svodile na slogove drugih rijei iz kojih
se onda izvlailo znaenje; tako su Latini rije cadaver truplo, le
tumaili kao ca(ro) da(ta) ver(mibus), tj. meso dano crvima. Nije od
takvih rjeenja daleko ni tzv. puka etimologija koja, na temelju
odreene asocijacije, neku rije dovodi u krivu etimoloku vezu
(primjerice, kada /tvornika/ sirena postaje svirena jer svira).

Srednjovjekovna etimoloka tumaenja temeljila su se na pretpostavci

da bi se svi jezici mogli izvesti iz nekoga starijeg pisanog jezika; zbog
vjerskih razloga, hebrejski se nerijetko navodio kao ishodite pojedinih
jezika. Dakako da su se takva etimoloka tumaenja nerijetko morala
temeljiti na glasovnim i smislenim vratolomijama (pripisuje se
Voltaireu da je etimologiju podrugljivo definirao kao disciplinu u kojoj
vokali ne vrijede nita, a konsonanti vrijede vrlo malo), iako je ve u 16.
i 17. stoljeu bilo gramatiara i filologa koji su uspjeli ispravno utvrditi
podrijetlo prilino velikog broja rijei u nekim romanskim jezicima (iz
latinskoga). Takve antike i srednjovjekovne etimologije prof. Ladan u
svojoj knjizi ne odbacuje a priori, nego ih navodi, dakako i uz moderno
tumaenje, svaki put kada imaju kakvo znaenje za povijest kulture i
civilizacije.
 Kada je u 19. stoljeu uspostavljena poredbeno-povijesna lingvistika kao
znanstvena disciplina, i etimologija je za svoja istraivanja i tumaenja
dobila vrste kriterije i pouzdanu metodologiju.
Do danas su sastavljeni razmjerno iscrpni etimoloki repertoari
(rjenici) za veinu europskih i za mnoge izvaneuropske jezike. No
insistiranje na formalnim kriterijima i na metodolokoj strogosti i
dosljednosti uinilo je mnoge etimoloke rjenike teko itljivim (a
kadto i nedostupnim) tivom ak i izobraenim osobama ako nisu
stekle odgovarajuu strunu etimoloku (poredbenu i jezinopovijesnu)
pripremu, ili inicijaciju; lanci u etimolokim rjenicima nerijetko su
pisani u obliku formula iz kojih samo strunjak moe iitati sve ono to
one kazuju. Dovoljno je uzeti u ruke Skokov etimoloki rjenik
hrvatskoga jezika pa da se shvati kako njegovi lanci pretpostavljaju
poznavanje mnogobrojnih injenica iz kulturne i politike povijesti,
etnologije, zemljopisa itd., kao i elemenata jezine povijesti i
metodologije etimolokih istraivanja. Iako danas etimoloki rjenici,
neusporedivo vie nego to su to inili u poetku, posveuju pozornost i
obradbi znaenja te civilizacijskog i kulturno-povijesnog konteksta
rijei, onako kako je to poticao osobito A. Meillet i razvijao E.
Benveniste, ipak je u njima to najee graa koja se obrauje sumarno,
ili se pak pretpostavlja da je korisnik poznaje.
Tomislav Ladan, Rijei. Znaenje, uporaba, podrijetlo, ABC naklada,
Zagreb, 2000, XXIV + 1110 str.

Puka etimologija naziv je za jeziku pojavu - sami govornici

analiziraju rijei pomou elemenata (drugih rijei) koje slino zvue, ali
su zapravo nevezane, i nakon toga mijenjaju izvorne rijei. Npr.
rije buldoer se dovodi u vezu sa derati i mijenja u buldoder.

Puka etimologija (paretimologija) laiko tumaenje zasnovano na

pogrenim pretpostavkama o porijeklu rijei. Puka etimologija esta je u
geografskim nazivima koji su esto nasljeeni od stanovnitva koje je prije ivjelo na
nekom podruju. Na taj je nain nastao toponim Crna Vlast preoblikovanjem starijeg
naziva rna Vas (vas = selo, ali ta rije nije bila shvaena od novog stanovnitva na
tom podruju).
Naime, to je samo ona pogrena etimologija koja se proirila u narodu i shvaa
se tanom, a esto uzrokuje i promjenu rijei. Ustvari, puka etimologija, na
temelju odreene asocijacije, neku rije dovodi u krivu etimoloku vezu ...
 - u lanku Semantika vjetra (LESZEK MACZAK) - neverin je deminutiv
od nevera (od tal. neve - snijeg, koji ponekad zalepra po mediteranskim
obalama): iznenadna oluja ili nepogoda, koju puka etimologija povezuje s
(ne)vjerom ili (ne)vjernou.

RUJAN - To je mjesec parenja mnogih ivotinja, po emu su ga zapamtili nai

slavenski preci, davi mu ime po njihovoj rici (u poljskome i ukrajinskome je ruja
doba parenja). Neispravna je puka etimologija koja naziv rujna pripisuje
jesenskom rumenilu lia.

Njemaki dani u sedmici

DIENSTAG 'utorak'

FREITAG 'petak',

su po tvorbi sloenice, prve sastavnice DIENST- i FREI- su zbog pukoetimologijskog

naslanjanja na DIENST- 'sluba' i FREI- 'slobodan' uzrokovali potpuno
drugaije tumaenje znaenja navedenih sloenica od onog prvotnog. Polazei od toga
Dienstag se sada moe tumaiti kao 'dan slube', a Freitag kao 'slobodan dan'.
Izvorno je Dienstag bio posveen germanskome bou Thingsusu po uzoru na
rimskoga boga Marsa od ega se razvio Dienst-, dok je Freitag bio posveen boici
Friji po uzoru na rimsku Veneru od ega se razvio frei.

Produkti puke etimologije za meuljdsku komunikaciju mogu imati

zbunjujui, pa ponekad ak i uinak zablude. Stoga standardni jezici najee
ignoriraju, a ponekad i progone rijei nastale pukom etimologijom. ea je u
usmenom nego u pisanom vidu jezika.

Pomak u znaenju djelovanjem puke etimologije

- Lump ('lutalica,odrpanac,kloar') > glagol LUMP(OV)ATI (oekivano

znaenje, polazei od osnovne rijei, bi bilo - ivjeti ili ponaati se kao lutalica ili
odrpanac' ali ima znaenje otprilike: 'glasno pjevajui i galamei, osobito u kakvoj
krmi, kafani, uivati u alkoholu', 'pijanevati, baniti'.
Izvedeni se glagol oigledno snagom puke etimologije naslonio na glagol lupati i
na taj nain znatno promijenio svoje znaenje u odnosu na polaznu rije lump.
Slian pomak znaenja imamo i kod posuene njemake sufiksalne izvedenice
lumperaj!
Njem. Lumperei (prvobitno znaenje u njem. jeziku 'prijevara', 'prostako
nedjelo') > lumperaj danas znai slino kao i lumpati, 'pijanevanje, banevanje'.

Klai i Skok navode posuenicu

njem. MERKEN ' vidjeti, zapaziti' > MERKATI 'gledati, motriti'.
Snagom puke etimologije u hrvatskom jeziku glagol merkati je promijenio gl. Vid i
od svrenog (perfektivnog) znaenja koje je imao u njem. jeziku (merken ' vidjeti,
zapaziti') dobio nesvreno (durativno) znaenje u hrvatskom jeziku 'gledati, motriti'.
Naslanjanje se dogodilo u finalnom dijelu osnove ka(ti) i taj je oblik analogijom
izravno naslonjen na hrvatski sufiks ka(ti), koji u hrvatskome slui za tvorbu
jednoga tipa durativnih ili preciznije iterativnih glagola.

Njem. BUND 'savez' > PUNTA (16.st.) > BUNT (19.st.)'pobuna, ustanak'
Krajem 18. st. se pojavljuje oblik BUNT koji je glasovno blii izvornom obliku rijei
Bund, koji tokom 19. st. istiskuje sve oblike s inicijalnim p- i svi redom postaju jeziki
historizmi.
(veina njem. posuenica sa poetnim b- u hrvatskom dobija poetno p-)
Otkud bunt odjednom nakon punta? Vjerovatno je pukom etimologijom dolo do
utjecaja domae rijei buna i buniti (se), jer se u tom sluaju poklapa i formalna
strana preuzimanjem poetnog b- od buna i semantika razina s vrlo blisklim
znaenjem. Za pretpostaviti je da je punta od samoga poetka stajala pod jakim
semantikim utjecajem rijei buna i da je tek kasnije dovren onaj formalni utjecaj
puke etimologije.

Njem. WASENMEISTER 'strvoder, ivoder' > VOZMAJSTOR (Klai:

'ista zahoda, ispranjiva zahodskih jama')

Prvi dio posuenice voz- (njem. Wasen-) naslonjen je pukom etimologijom na

hrvatski glagol VOZITI. Drugi dio Meister je zamijenjen u hrvatskom eim
istoznanim oblikom majstor.
Po Klaiu je vozmastor razvio i dodatno, od prvoga potpuno razliito znaenje:
'voa puta neke skupine vojnika ili aka'. Ovo znaenje vie nema nikakve semantike
veze sa njem. rijei Wasenmeister jer polazi isljuivo od hrvatskog znaenja pojedinih
sastavnica ove sloenice.

Zeperl-Polka (natuknica nastala prema skladatelju Bogumilu Zepleru iz 19. st.),

Klai upuuje na srodni sporedni oblik nastao pukom etimologijom cipel-polka
(ples). pukoetimologijsko naslanjanje na cipelu, a time i jae semantiko
udaljavanje od izvorne rijei, pa u toj novoj polusloenici polku vie ne odreuje
skladatelj Zepler nego predmet cipela. (nema pomaka u znaenju)

Njem. Filzlaus (stidna u) > oblik picajzl(a) u govornom jeziku razvila i

dodatno preneseno znaenje 'dosadan i nametljiv ovjek, gnjavator'

Njem. SuSSes > Sise 'kuhano dizano tijesto servirano s kompotom'

(dizano tijesto spomenutog deserta ima oblik enskih grudi, pa budui da se one u
hrvatskom govornom jeziku zove SISE, bila su otvorena vrata pukoj etimologiji.

Njem. Bei Wache 'pod straom' > hrv. Bajbok, bajbuk, a dodavanjem
nastavka ana i oblik bajbokana sa znaenjem 'zatvor'; istog je znaenja i oblik
buhara (asocijacija na buhe - zatvorenike).

Njem. Pocken >boginje (pocken>bogen>boginje)

- u procesu fonoadaptacije dolo je do pukoetimologijskog naslanjanja na hrv.
rije boginja.
- Bocken Pocken (Bock jarac,kozle nastale pukoetimologijskim
naslanjanjem boginje i kozice, ali su postale sastavnim dijelom standardnog
jezika i navode ih svi rjenici od 17. st. pa na ovamo)
- Njem. Kurve (<lat. curvus) krivina;
- U tekom poloaju u hrv. jeziku oduvijek jer je istozvunica s hrv. rijeju
'kurva' ena koja je skrenula s pravog puta, razbludna

Njem. Brustfleck (pretpostavlja se maarsko posredovanje) ma. Pruszlik > prsluk

Njem. Backer > pekar

- naslonjena na glagol pei, na proli particip aktiva pek-ao (gl. Prilog radni)
Ta pojava spada u jezike univerzalije. Ona se najee dogaa u jezikom
posuivanju, ali poesto i meu zastarjelim rijeima.

Tri su vrste podudaranja na temelju kojih nastaje puka etimologija:

1. Iznuena homofonija rijei i oblika koji doivljavaju vrlo sloene i teko

objanjive glasovne promjene;
Npr. prsluk od ma. Pruszlik, buhara itd.

2. Rijei i oblici iji je nastavak lahko objanjiv prema pravilima glasovne

prilagodbe, a nastale su sa sluajnom glasovnom podudarnou s nekom
domaom rijeju.

3. One rijei i oblici koje pokazuju tok neznatne promjene u odnosu na jezik
davanja;

Npr. BUND BUNT

Semantiki najsnanije emotivno obojene posuenice imaju najvei pomak u

znaenju. Npr. lump lumpovati;
ADAPTACIJA RIJEI PUTOVANJA RIJEI

Kad rijei putuju iz jezika u jezik one mijenaju svoja znaenja, ali koliko god ta nova
znaenja bila iznenaujua, ona nisu potpuno udaljena i napravljena su prema nekoj
semantikoj vezi.

(lat. adaptatio)prilagoavanje,prilagodba,
prilagoenost; primjena; adapcija
1. proces prilagoavanja
ADAPTACIJA promijenjenim uvjetima
okoline;

Jeziki kontakti i jeziko posuivanje

Kad dva jezika sistema dou u meusoban dodir dolazi do preuzimanja rijei iz
jednog jezika u drugi. Dva jezika koja sudjeluju u ovom procesu nazivamo jezik
davatelj i jezik primatelj. Do jezikog posuivanja moe doi iz jednostavne
potrebe za imenovanjem predmeta ili izuma koji je preuzet iz druge kulture, esto
materijalno superiornije, jer je uslijed njegova preuzimanja dolo do praznog
mjesta u sistemu jezika primatelja. Osim toga, jeziko posuivanje moe biti i
rezultat pomodnosti.
Terminologiju koju emo koristiti u naem radu preuzeli smo od Rudolfa
Filipovia koji se bavio kontaktnim jezikoslovljem. On uvodi pojam model
kojim u procesu jezikog posuivanja oznaava oblik rijei jezika davatelja koji
koriste njegovi govornici. Taj model preuzet u jezik primatelj i prilagoen njegovim
zakonima zove se replika. Ovisno o meusobnom odnosu jezika davatelja i jezika
primatelja, Filipovi razlikuje direktno i indirektno posuivanje.
U prvome dolazi do direktnog kontakta govornika dvaju jezika, dok se u
drugome taj dodir ostvaruje preko jezika posrednika ili pak preko masovnih
medija. Filipovi smatra da status posuenice ne treba mijenjati prema jeziku
posredniku, premda je pod njegovim utjecajem promijenjen njezin fonetski ili
morfoloki oblik ili znaenje. Meu anglizme uvrtava sve posuenice za koje moe
utvrditi da im je izvorni jezik engleski.
Velimir Pikorec u svojoj monografiji Germanizmi u govorima urevake Podravine
(2005.) drugaije odreuje jezik posrednik. Smatra da uvoenje te kategorije nije
opravdano jer ako je koja rije posuena iz jezika posrednika tada je on stvarni jezik
davatelj. Zato predlae uvoenje termina primarnosti i sekundarnosti (npr.
keks bi bio primarnim germanizmom, a sekundarnim anglizmom - hrv. keks < njem.
Keks < engl. cakes).1 (Pikorec 2005: 40)
Dakle, trei jezik, jezik kroz koji prolaze posuenice na putu iz jednog
jezika u drugi dobiva oznaku primarnosti, a izvorni jezik nosi oznaku
sekundarnog. Razlog tomu je to to u jeziku posredniku posuenica takoer
prolazi kroz proces adaptacije pa oblik u kojem se integrirala postaje novi polazni
oblik za adaptaciju u sljedeem jeziku primatelju.

Posudba maarskih leksikih elemenata odvijala se u izravnom kontaktu govornika,

dakle bez jezika posrednika. To posuivanje ima povijesni karakter jer je zapoelo u
13. stoljeu, a okonano je poetkom 17. stoljea.
Zato danas veina maarskih rijei u hrvatskom jeziku pripada supstandardnoj
razini (arhaizmima, historizmima, dijalektizmima). kod odreenog broja
hungarizama radi se o krunoj posudbi iz slavenskih jezika (ablak, astal, tolma itd.),
a neki su hungarizmi rezultat maarskog posredovanja. U tom je sluaju model u ma-
arskom jeziku posuen, najee iz njemakog jezika (npr. hrv. herceg < ma.
herceg < njem. herzog). U naem radu pod pojmom hungarizam podrazumijevamo
rijei koje su preuzete izravno iz maarskog jezika i posuenice koje su u hrvatski
preuzete preko maarskog iz nekog drugog jezika, a u maarskom su prole
prilagodbu i ponaaju se kao rijei tog jezika.

Morfoloka adaptacija posuenica

Tijekom procesa posuivanja model se glasovno, morfoloki, semantiki i stilistiki

prilagoava sistemu jezika primatelja da bi se naposljetku integrirao kao replika.
Prilikom prijenosa modela iz jezika davatelja u jezik primatelj dolazi do importacije i
supstitucije.
Pojam importacije oznaava unoenje novih jedinica u sistem jezika primatelja,
dok pojam supstitucije oznaava zamjenu tih istih jedinica sredstvima kojima
raspolae jezik davatelj. Supstitucija ili zamjena je ea pojava, a ovisno o razini na
kojoj se odvija Filipovi je dijeli na:
fonoloku, morfoloku, semantiku, leksiku, sintaktiku i stilistiku.

Promatrajui adaptaciju anglizama na morfolokoj razini, transmorfemizaciju,

Filipovi je dijeli u tri skupine.

1. Nulta transmorfemizacija - ova skupina podrazumijeva da su i model i

replika sastavljeni po formuli slobodni morfem + nulti vezani morfem. Replika, koja
je prethodno prola proces transfonemizacije (glasovne prilagodbe jeziku primatelju),
po svojem je doetku u skladu s morfolokim sustavom jezika
primatelja. kao primjer filipovi navodi engl. bridge > hrv. brid.

2. Kompromisna transmorfemizacija - ovdje je model izvedenica koja se

u potpunosti preuzima u jezik primatelj te tako posuenica zadrava sufiks (ve-zani
morfem) jezika davatelja koji je transfonemiziran, ali nije u skladu s morfolokim
sustavom jezika primatelja. Primjer je engl. dribler > hrv. dribler.

3. Kod potpune transmorfemizacije nastavlja se adaptacija vezanog morfema

koji ne odgovara morfolokom sustavu jezika primatelja i zamjenjuje se
vezanim morfemom (sufiksom) iste funkcije i znaenja iz inventara jezika primatelja.
kao primjer filipovi daje engl. model striker koji je, kako tvrdi, preskoio
kompromisni oblik strajker ili trajker i uao u uporabu samo u potpuno
transmorfemiziranom obliku trajka ili trajka.

Jedna od glavnih primjedbi V. Pikorca na Filipoviev model, u kojem se modeli i

replike morfoloki ralanjuju, jest kako je pri opisu adaptacije modela irelevantno
kojom je rjeotvorbenom strategijom nastao. Naime, govornici prilikom preuzimanja
stranih rijei i njihove adaptacije ne percipiraju morfoloke kategorije modela ve im
je u prvom planu njegova glasovna slika koja im slui kao osnova replike na koju
dodaju gramatike morfeme jezika primatelja. To se moe potvrditi sljedeim
primjerom u kojem vidimo kako se prilikom preuzimanja engl. modela cakes nije
percipirala mnoina pa se njen oblik u njemaki prenio kao oblik za jedninu der Keks
i odavde u hrvatski kao keks. Pikorec nudi drugaiji model opisa prilagodbe leksikih
posuenica. Prilikom procesa adaptacije dolazi do preuzimanja ili do djelomine
zamjene prilikom ega se barem jedan odsjeak plana izraza modela realizira u
replici. Odsjeak plana izraza modela koji se preuzima iz jezika davatelja zove se morf
modela, a odsjeak plana izraza replike koji je nastao po uzoru na model zove se morf
replike. Oni zajedno ine dijamorni par i slue za oznaavanje niza koji sudjeluje u
procesu leksike importacije tj. u procesu pruzimanja oznaitelja. Ako je model u
jeziku davatelju izvedenica, V. Pikorec ga promatra kao jedan morf i ne ralanjuje
ga u okviru sustava njemakog jezika. na primjer, njemaki anweisung u okviru
jezinog sustava njemakog jezika analizira se kao tri morfema an, weis i ung dok se
kao model za hrvatsku repliku itav taj niz smatra morfom modela. Dakle, ako je
model u jeziku davatelju izvedenica, on e se promatrati kao jedan morf morf
modela.

NULTA SEMANTIKA ADAPTACIJA

Ona nastaje u prvotnom trenutku preuzimanja rijei kada ta rije zadovoljava potrebu
popunjavanja leksike praznine u nekom jeziku.

U bosanskom jeziku su to sve rijei iz turskog jezika iz vjerskog ivota (minaret,

damija).
Nakon to neka rije poivi odreeno vrijeme kao posuenica, s njome mogu poeti
samostalni procesi najrazliitijih semantikih promjena o kojima govornici jezika
davaoca ne mogu ni sanjati.

Sljedei su procesi koje rije moe doivjeti kroz svoja

putovanja

AMELIORACIJA
- poboljanje znaenja rije ima ugodnije znaenje nego u jeziku davaocu ili
barem manje pogrdno.

HAJDUK, ma. (razbojnik, otima, ubojica)

U nekim kajkavskim govorima se ameriorirala u (uvar polja vinograda), a u nekim
tokavskim krajevima (u neku vrstu Robina Hooda onaj koji bogatima otima), otud
i naziv NK Hajduk.

Njem. BANK + ART (izvanbrano dijete napravljeno na klupi, kod sluavke)

U sjevernu Hrvatsku dola je kao oblik PANKRET (nestano dijete, vie od milja,
mala klipa).

DEROGACIJA
- pogoranje znaenja ili pejorativnost.

KADREL (glinena posuda)

KAHLICA (nona posuda za obavljanje nude)

GEAFT (trgovina)
Kajk. EFTATI, EFTAR (pogrdno u smislu sumnjivo neto zaraivati, uiariti)

LAJFEN (schleifen brusiti noeve)

LAJFAR (putujui brusa noeva, danas neuredna osoba na rubu egzistencije)

SUENJE ZNAENJA

Budui da jezik primalac preuzima neku rije kako bi zadovoljio potrebu imenovanja
preuzetog pojma iz kulture i civilizacije jezika davaoca, njemu je esto dovoljno to
samo jedno znaenje, a sva ostala zanemarena.

GANG (tok, kretanje, hod, hodnik)

GANK, u kajk. (hodnik)

PROIRENJE ZNAENJA

Do njega najee doe nakon primarne semantike adaptacije.

Suenj e znaenj a
Budui da rijei uveini siuajeva imaju vie od jednog znaenja, opa je
tendencija da posueni e u novi jezik prenesu samo dio starog znaenja.

Njem. Prilog FEST (vrst) prvobitno znaenje; nakon nekog vremena u kajk.
govorima je preuzeo nova znaenja (mnogo, zgodan, debeo).

PRIMARNA I SEKUNDARNA SEMANTIKA ADAPTACIJA

Primarna adaptacija nastaje u trenutku popunjavanja semantike sredine.

 Sekundarna adptacija je ona to nastaje nakon to je posuena rije dosta
dugo ivjela u jeziku primaocu.

POSUENICE I ADAPTACIJA RIJEI

Kad dva jezika sistema dou u meusoban dodir dolazi do preuzimanja rijei
iz jednog jezika u drugi. Dva jezika koja sudjeluju u ovom procesu nazivamo jezik-
davalac i jezik-primalac.
Do jezikog posuivanja moe doi iz jednostavne potrebe za imenovanjem
predmeta ili izuma koji je preuzet iz druge kulture, esto materijalno superiornije jer
je uslijed njegova preuzimanja dolo do praznog mjesta u sistemu jezika primaoca.

Rudolf Filipovi hrvatski anglista koji se bavio kontaktnom lingvistikom pri

objanjavanju ovih procesa uvodi pojmove MODEL i REPLIKA.

MODEL je pojam koji u procesu jezikog posuivanja oznaava oblik rijei jezika-
davaoca koji koriste njegovi govornici.

REPLIKA taj model odnosno oblik rijei kakva je postojala u jeziku-davaocu

preuzet u jezik-primalac i prilagoen njegovim zakonima zove se replika.

Tijekom procesa posuivanja model se glasovno, morfoloki i semantiki

prilagoava sistemu jezika primaoca da bi se na kraju integrirao kao replika. Prilikom
prijenosa modela iz jezika davaoca u jezik primaoc dolazi do importacije i
supstitucije. Pojam importacije oznaava unoenje novih jedinica u sistem jezika
primaoca, dok pojam suspstitucije oznaava zamjenu tih istih jedinica sredstvima
kojima raspolae jezik davalac.

Ovisno o meusobnom odnosu jezika-davaoca i jezika-primaoca Filipovi razlikuje:

1. direktno posuivanje (neposredan konkakt izmeu ova dva jezika)
2. indirektno posuivanje (dodir i posuivanje se ostvaruje posredstvom treeg
jezika jezika posrednika)

Svaka posuenica prilikom ulaska u novi jezik osuena je na odreene izmjene i

na vie razliitih razina i to:

1. fonetsko-fonoloka adaptacija

(na ovoj razini jezik-primalac posuenicu prilagoava svojim vlastitim

fonologijskim zakonitostima i fonemskome inventaru (fonoadaptacija)

2. morfoloka adaptacija
 (jezik-primalac posuenicu na ovoj razini svrstava u neku ve postojeu
gramtiku paradigmu, npr. deklinaciju, konjugaciju itd., ako se radi o nekoj
promjenjljivoj vrsti rijei (morfoadaptacija) posuenici se dodaju gramatiki
morfemi jezika-primaoca.

Prve dvije razine mogu se okarakterisati kao mehaniko prilagoavanje posuenica i

znatno su jednostavnije od semantike adaptacije.

3. semantika adaptacija
(ova razina je za razliku od prve dvije znatno sloenija i pripada podruju
ljudskog uma. Ona u dotinom semantikom polju jezika-primaoca moe
korjenito promijeniti ili ak poremetiti neke do tada postojee odnose)

SAVREMENA SEMANTIKA ADAPTACIJA

Savremena semantika adaptacija je pojava u jeziku koja omoguava daljni

opstanak rijei (npr. germanizama) koje bi inae prestale biti dio aktivnog leksika
zbog toga to ih potiskuju ekvivalenti iz standarda. Nestajanjem pojava koje su
posueni leksemi nekada imenovali, nuno je slabljenje jasnoe pojma koji
oznaavaju, a derogacija ili amelioracija znaenja nune su posljedice toga procesa.

Neki od tipova savremenih semantikih adaptacija su:

1. derogacija sa suenjem znaenja;

2. derogacija s proirenjem znaenja;
3. derogacija beez suenja i bez proirenja znaenja;
4. amelioracija s proirenjem, bez suenja i bez proirenja
5. suenje i proirenje znaenja bez amelioracije i derogacije:

Kod nekih germanizama dolazi do proirenja ili suenja znaenja to im jo neko

vrijeme omoguava da budu dio aktivnog leksika (najee se radi o derogaciji).
Nestaju i oni germanizmi koji oznaavaju denotate koji nestaju iz savremenog ivota.
 Germanizmi kod kojih nije provedena savremena semantika adaptacija, a u
jeziku primaocu imaju domae ekvivalente, u velikom su broju osueni na nestanak iz
aktivnog leksika.
LANI PRIJATELJI

PSEUDOANALOGONIMIJA

Pseudoanalogonimija je pojava da dvije rijei iz razliitih jezika imaju isti ili

relativno slian glasovni sistem, a razliita znaenja.
Parove takvih rijei nazivamo lanim prijateljima.

Pojam lanih prijatelja ili lanih parova podrazumijeva one leksieke jedinice
u dva iIi vie jezika koje se odlikuju odredenom slinou. Ta se slinost jezinih
elemenata moe oitovati na fonolokoj, ortografskoj i semantikoj razini, te
korisnik stranog jezika ili prevoditelj tu djelominu jednakost generalizira
pogreno kao jednakost na svim ili veini razina. J. Rey- Debove u predgovoru
rjeniku Dictionnaire des anglicismes definira ove jedinice kao r i jei slina oblika,
ali razliitog znaenja. Francuski i engleski jezik obiluju ovakvima po obliku
slinim jedinicama to je rezultat kontakata koji je postojao meu ovim dvama
jezicima tijekom vie stoljea; stoga smo, zbog obimnosti grae, z a nau analizu
izdvojili samo anglicizme lane prijatelje.
Obradu smo proveli na semantikoj razini, koja je i najzanimljivija z a
prevoenje, a kao korpus posluio nam je Dictionnaire des faux amis franftlis
anglais. 1 Analizu promjene znaenja kroz koje prolaze engleske posuenice u
procesu njihove adaptacije u francuskom jeziku temeljili smo na teoriji koju je
Rudolf Filipovi izloio u svojoj knjizi Teorija jezika u kontaktu (1986:161-181).
Za nau smo obradu smatrali korisnim razgraniiti primjere primarnih od
sekundarnih anglicizama.

Kod odreivanja lanih prijatelja treba zanemariti

a) naglaske
b) reflekse nekog ishodinog jezika

Dvije su temeljne vrste:

1. POTPUNI (nemaju ni jedno zajedniko znaenje)

2. DJELOMINI (uz razliita imaju i zajednika znaenja)

Druga podjela:
1. GENETSKI POVEZANI (su oni koji potjeu od nekog zajednikog etimona u
nekom prajeziku)
2. GENETSKI NEPOVEZANI (su oni koji su se poklopili radi iste sluajnosti i
nemaju nikakve veze jedni s drugim)

Zbog ovog moe biti gadnih nesporazuma u komunikaciji.

rus. izmet bos. mraz
rus. neprijatelj bos. vrag
rus. tetan bos. vrijedan
rus. rije bos. slovo
rus. olo bos. brak
rus. umjetnici bos. iskustvo
rus. hrpa bos. kua
rus. kolijevka bos. kula
rus. nagao bos. bezobrazan
rus. slika bos. obraz
rus. povre bos. voe
rus. proljev bos. ponos

SEMANTIKO POLJE su sva znaenja nekog leksema (denotativno i konotativno).

Dijahronijski gledano mu je zauzeo dio semantikog polja od suprug.

Posuenice ulaze u jedno od semantikih polja jezika primatelja i kao u nekom

stvarnom mozaiku vre pomicanje unutar tog semantikog polja.

OGOR (enin brat)- rije ula u semantiko polje kajkavskih govora i potisnula sve
druge narodne nazive, pa tako i ogor znai mnogo toga.

PREVEDENICE su one rijei koje su doslovce nastale prema stranom uzoru.

Od posuenica ne smatramo samo strane preuzete oblike ve i strana znaenja koje se

pridaju naim oblicima.

PAPIR (eng. Paper = papir, dokument)

Sluajna znaenja je prvi prouavao Ferdinand de Sosir.

ABENDTEUR (veer) za prosjenog Nijemca, a zapravo nema veze s tim nego

potjee od fran. rijei avanture.
 NEPRAVILNICI U RJENICIMA

To su oblici rijei koji bi po pravilima trebali postojati, ali su u jezikoj praksi nepotvreni

(kopati ja kopam (kapljem) ??

1. imenice koje imaju samo jedniniu

- imena: Biha, eherzada (jed. Ne moe Bihai)

- konkretne imenice koje se onimiziraju
- (onimizacija -kada opa imenica postane ime) : eljezniar; vjesnik asopis
Vjesnik...
- Apstraktne imenice: pamet, dobrota
- Zbirne imenice: lie, snoplje
- Hemijski elementi: kisik, vodik
- Nazivi bolesti: gripa, artritis
- Skraenice

2. imenice koje imaju samo mnoinski oblik

- izbor lini odabir

- izbori politiki odabiri

Talijani su dobri u nogometu.

Talijan pripadnik talijanskog naroda
Talijani nacija

Inicijali
Okovi..

Da li su zbirne imenice jednina ili mnoina?

-momad
- cvijee

U najnovijoj komunikologiji postoji pored jednine i mnoine i zbirnost (zb.)

Dva, tri, etiri ovjeka malina

Pet ljudi mnoina

U veini jezika postoje brojevi do etiri i mnogo.

SPOL I ROD

U dananjim rjenicima je vrlo loe odraen odnos izmeu roda i spola.

Treba tano razgraniiti da li neka imenica moe znaiti samo muko i samo ensko ili oboje.

Kukavica osoba koja se boji; plaljiva osoba

Kupac osoba koja kupuje

Posebice kod ivotinja treba staviti je li rije o opoj imenici ili mocijskoj tvorbi.
Mocijska tvorba je tvorba imenica koje znae suprotan spol u odnosu na onu od koje je
tvorena.

Maka maak
Jelen kouta
Koza jarac

Kod tvorbe pridjeva esto dolazi do razliitih sufiksa kako bi se postigla semantika
udaljenost. Takve parove zovemo paronimi.

Susjed susjedski (osobe, komije)

Susjedna (zemlja)

Psiholoki (sklop)
Psihologijski (odonosi se na nauku)

Informacijski (centar, npr. informacija)

Informatiki (odnosi se na kompjutere)
 KONCEPTUALNA METAFORA

Konceptualna metafora je jedan od kognitivnih procesa konstruiranja znaenja

na temelju kojeg povezujemo dvije konceptualne domene: izvornu domenu i ciljnu
domenu;
(Lakoff i Johnson)

KONCEPTUALNA METAFORA

IZVORNA DOMENA CILJNA DOMENA

Konceptualna metaofra kao spoznajna sposobnost odraava se u jeziku, to znai da

razlikujemo dvije razine: metaforiki jeziki izraz i konceptualnu metaforu.

Npr.

1. Njih su dvojica ODIGRALI kljunu ULOGU u uhienju zloinca.

2. Nepoznanica je to se sve dogaalo izmeu KULISA teniskog turnira.
3. Tako je zavrio PRVI IN diskusije o tom pitanju.
4. Nedjelja daje odgovor, i SPUTA SE ZASTOR nad nogometnim prvenstvom.
5. Vrbnik i grad Krk bit e POZORNICA zbivanja te zanimljive fete.

Primjeri od 1-5 su metaforiki jer se u njima razliiti dogaaji opisuju kao

KAZALINA PREDSTAVA.

Na izvornu domenu KAZALINA PREDSTAVE nedvojbeno nas upuuju jeziki

izrazi:
- 1. odigrati ulogu;
- 2. kulisa;
- 3. prvi in; KAZALINA PREDSTAVA (izvorna domena)
- 4. zastor;
- 5. pozornica;

S druge strane, moemo se sloiti da izrazi:

- 1. uhienje zloinca;
- 2. teniski turnir;
- 3- diskusija;
- 4. nogometno prvenstvo; JAVNI DOGAAJ (ciljna domena)
- 5. Vrbnik i grad Krk;

nisu iz konceptualne domene KAZALITA nego iz neke druge domene znanja koju
moemo nazvati JAVNI DOGAAJ.
Na taj nain jezike primjere od 1-5 moemo svesti na konceptualnu metaforu
JAVNI DOGAAJ JE KAZALINA PREDSTAVA.
Uopeni oblik bi bio:
CILJNA DOMENA (javni dogaaj) JE IZVORNA DOMENA (kazalina predstava).