K ao to je poznato, robinzonade su fanta-

stine pripovijesti u kojima ljudi zamiljaju prapo-

etke svojih drutava. Nazvane su prema svom slav-
nom literarnom predloku, romanu o brodolomcu
Robinsonu Crusou, Daniela Defoa. Kao to je Marx
u Uvodu u kritiku politike ekonomije istaknuo, svaka epoha
stvara svoje vlastite robinzonade. Nije dakle udo da
je socijalizam takoer imao jednu. Napisali su je so-
vjetski satiriari Ilja Iljf i Jevgenij Petrov. Njena rad-
nja se odigrava u Sovjetskom Savezu ranih tridesetih
godina, a naslov joj je: Kako je stvoren Robinzon.
Evo kratkog saetka.
S ciljem da svoje itatelje trajnije vee za
list, redakcija jednog omladinskog magazina odlui
POSTKOMUNISTIKI objaviti roman u nastavcima. Naen je pisac kojem
ROBINSON je dan zadatak da napie jednu sovjetsku robinzona-
BORIS BUDEN
du. Uskoro je u redakciju pristigla pria o jednom
sovjetskom mladiu koji se nakon brodoloma spasio
Prijevod autorov na pustom otoku. Momak je uspio svladati sve neda-
e divlje ivotinje, egzotine biljke, kino razdo-
blje, itd. da bi ga nakon tri godine spasila jedna so-
vjetska ekspedicija. Roman je doista uspio, gotovo je
jednako zanimljiv kao Defoov Robinson, ali glavni
urednik ipak je bio nezadovoljan. U prii on nije
prepoznao nita odista sovjetsko, u njoj nije bilo,
kako je ustvrdio, ni traga od sovjetske stvarnosti: A
gdje je tu lokalni partijski komitet, to je s vodeom
ulogom sindikata...
Valjalo je dakle priu prepraviti. Ree-
no, uinjeno. U novoj verziji jo jedna osoba spaa-
va se nakon brodoloma na pustom otoku: predsjed-
nik lokalnog partijskog komiteta. No glavni urednik
je i dalje nezadovoljan. On eli vie ljudi na otoku,
barem jo dva lana Partije i jednu blagajnicu koja
prikuplja partijsku lanarinu. Pisac se pokazao
 spremnim unijeti i te promjene, no inzistira na ljubavnoj prii izmeu Robinsona
i blagajnice. Glavni urednik je odluno protiv toga (nezdrava bulevarska erotika),
ali zato eli da se lanarina uva u vatrootpornoj blagajni. Pisac se dakle morao po-
truditi da valovi nanesu na sprud i jednu vatrootpornu blagajnu. Ali to jo uvijek
nije bilo dovoljno. Na otoku se trebaju odravati redoviti partijski sastanci. Potreb-
ni su dakle jo jedan stol, stolnjak, krag s vodom i mali zvoni. No ni to nije bilo
sve. Glavnom uredniku nedostajale su jo i iroke mase, svi slojevi radnih ljudi.
Tako je iz nenastanjenog otoka nastao poluotok. Nadalje, odustalo se i od brodolo-
ma, a naposljetku i od samog Robinsona jer je on ionako predstavljao neprimjere-
ni lik jednog konstantno nezadovoljnog ovjeka. Urednik je sada bio vie nego za-
dovoljan. Na koncu dobio je jednu odista avanturistiku priu koja je, prema nje-
govu miljenju, u potpunosti umjetniki uspjela.
Ako je tono to Marx pie o Robinsonu a ponekad je ak i on bio u
pravu , naime da svaka epoha izmilja svoga Robinsona, onda je mogue zamisliti i
jednog postkomunistikog Robinsona.
Ta bi se pria mogla na primjer odigrati u nekom modernom magazinu
za mukarce, regionalnom izdanju jednog svjetski poznatog asopisa iz proizvodne
palete monog meunarodnog medijskog koncerna ije se sjedite nalazi u jednoj za-
116 padnoj metropoli. Usprkos elji mnogih postkomunistikih medija da nakon kolap-
sa starog reima okrenu potpuno novu stranicu i ponovo zaponu takore ni iz ega,
njihovi medijski projekti imaju obino veoma dubiozne pretpovijesti. Tako je i na
magazin za mukarce u svojoj socijalistikoj pretpovijesti bio tjednik socijalistike
omladine, posveen unaprijeenju zdravih socijalistikih vrijednosti, kulture, spor-
ta, drutveno korisne zabave i, naravno, Partije. Odmah nakon propasti komunisti-
kog sistema, magazin je pod nikada razjanjenim okolnostima privatizirao jedan biv-
i partijski funkcioner, neki obskurni tip koji je svojedobno u ideolokoj komisiji
Partije bio zaduen za pitanja propagande i bio posebice aktivan u ulozi sive cenzor-
ske eminencije ondanje socijalistike tampe. U meuvremenu, stubokom je promi-
jenio svoje politiko uvjerenje i postao PR-savjetnik jedne nove, u meuvremenu na
vlast zasjele partije koja je svoje mjesto u politikom spektru zemlje nala na desnopo-
pulistikoj, odnosno nacionalistikoj strani. Je li taj tip tada odista kupio spomenuti
magazin i s kojim to novcem, to nije znao nitko, no govorkalo se da je odlunu ulogu
u tom poslu odigrala stara/nova tajna sluba. Takva su bila vremena, nimalo laka.
Odmah nakon preokreta u zemlji je izbio graanski rat. Ispunjavajui
svoju patriotsku dunost bivi se omladinski tjednik preko noi pretvorio u glasilo
mrnje i progona lokalne manjine. Kao novi glavni i odgovorni urednik angairan
je jedan disident koji se tek nedavno vratio iz inozemstva. On dodue nije imao ni-

Re no. 80/26, 2010.

kakva novinarskog iskustva ali su zato njegovi borbeni, otvoreno nacionalistiki i
antikomunistiki uvodnici preko noi izmijenili stari image magazina. Osim toga,
zahvaljujui njegovim dobrim vezama u novoj vlasti, redakcija je plivala u novcu. I
jedan lokalni sveenik angairan je kao kolumnist. Taj se nije ustruavao nijedne
teme, bilo da je rije o seksu ili ratu, visokoj ili subkulturi, globalizaciji ili pobaa-
ju, on je o svemu imao svoje miljenje osim u jednome pitanjima vjere. U isto vri-
jeme, itave su stranice stavljene na raspolaganje pismima itatelja. Narod dodue
nije imao nikakvih ideja osim nekih prilino zlih i pokvarenih o susjednom naro-
du, no usprkos tomu bila su ta pisma itatelja veoma omiljena kod publike, a pose-
bice kod politiara. Glas naroda zvui uvijek dobro, ak i onda kada nema nita za
rei. Iz tog vremana potjee jo jedna sasvim mrana pria koje se danas svi nerado
prisjeaju. Magazin je tada redovito objavljivao liste s imenima navodnih narodnih
neprijatelja. Naalost, esto su nakon toga njihovi leevi plivali rijekom koja prola-
zi kroz glavni grad. Ali to se tu moglo, vremena su, kao to smo rekli, bila teka a
porodiljne muke nove demokracije katkada znaju biti veoma bolne.
Kasnije, s normalizacijom, kako se postkomunistika tranzicija kasnije
nazivala, kad je proces sazrijevanja mlade demokracije donio svoje prve plodove, ka-
da su dakle leevi prestali ploviti rijekom, bivi je omladinski tjednik kupio jedan do-
due ne toliko poznati, ali na neki nain veoma moni zapadni medijski koncern, 117
kojem su ionako ve pripadali svi drugi mediji u zemlji, kao i u susjednim zemljama.
Iznova nitko nije znao koliko je plaeno za magazin, ako je uope neto plaeno. I
onaj prvi vlasnik najednom je nestao. Iz tra kuhinje dolazile su proturjene infor-
macije. Prema jedenoj verziji on se u svojoj vili negdje u vicarskoj posvetio sretnom
obiteljskom ivotu. Prema drugoj, leao je zabetoniran u temeljima novog shopping
centra na rubu grada. Zapravo nitko se vie nije zanimao za njegovu sudbinu. Je li
mafija posljedica privatizacije, ili je obrnuto, privatizacija posljedica mafije, u to je
doba postalo isto skolastiko pitanje. Osim toga, novi big boss inio se puno zani-
mljivijim. Na elu tog zapadnog medijskog koncerna stajao je naime jedan bivi, svo-
jedobno veoma utjecajni evropski politiar koji se u vrijeme rata proslavio u Regiji
kao voditelj jednog velikog meunarodnog programa stabilizacije. Svoj ugled i svoje
veze oigledno je spretno uloio u izgradnju najveeg medijskog monopola u Regiji,
jednog transnacionalnog imperija moi i utjecaja koji je u mnogoemu zasjenio kla-
sinu agitprop maineriju propalog komunistikog sistema. Ako ve ne moe bez
mafioza, barem neka budu evropski, veselili su se ljudi napretku.
Ta druga privatizacija donijela je korjenitu preobrazbu: nekadanji
omladinski tjednik, pa potom ovinistiki tabloid, sada se prema elji novog vlasni-
ka pretvorio u magazin za mukarce, u stvari, dobio je ime i oblik jednog na Zapadu

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

 popularnog branda s kojim je spomenuti medijski koncern ve odavno sklopio po-
seban ugovor. Za glavnog urednika izabran je jedan iskusni novinar iz ve postojee
redakcije (napokon pravi profesionalac) koji se na tom mjestu i u toj ulozi jednom
ve potvrdio. ak u okviru ondanje socijalistike trine privrede uspjelo mu je
prodavati stari omladinski tjednik u iznenaujue visokim nakladama. Njegova for-
mula uspjeha bila je jednostavna: malo seksa i zloina, puno vie popa i rock and rol-
la i nikada dovoljno dobre fotografije. to se tie komunistike ideologije, ona je
ve tada bila drugorazredna, no neto od nje je u profesionalnoj samosvijesti starog-
novog glavnog urednika uspjelo preivjeti postkomunistiko odnosno antikomuni-
stiko pranje mozga. On je naime jo uvijek vjerovao da sredstva javne komunikacije
kao to je na primjer jedan tjedni magazin, ak i onda kada se nalaze u privatnim ru-
kama, moraju ispunjavati neku korisnu drutvenu ulogu koja ne mora nuno biti u
proturjeju s privatnim interesom. To je tek pitanje prave mjere, mislio je.
to bi dakle bila drutvena uloga jednog komercijalnog magazina za mu-
karce u razdoblju postkomunistike tranzicije? Stvoriti image novog mukarca koji
utjelovljuje sva ona svojstva koja su potrebna jednom postkomunistikom drutvu da
odluno krene putom ekonomskog prosperiteta i liberalne demokracije te se napo-
kon oslobodi starih socijalistikih zabluda. Prije svega one da ovjek ne mora sebi raz-
118 bijati glavu vlastitom sudbinom jer je tu uvijek drutvo koje e se ve nekako pobrinu-
ti za njega. Mukarac nadolazeeg liberalno demokratskog drutva mora biti prije sve-
ga snana individua, samostalan, poduzetan i spreman na rizik svake vrste, dakle jed-
na osobnost koja je uvijek spremna uhvatititi se u kotac s novim izazovima i brzo re-
agirati na stalno promjenjive uvjete ivota. On mora biti u stanju iz ruevina propalog
sistema, oslonjen iskljuivo na vlastite snage, stvoriti novi svijet. Tko bi drugi nego
brodolomac Robinson Cruso mogao biti bolji uzor novom ovjeku postkomunistike
tranzicije? Odgovarajueg autora koji bi ideju postkomunistikog Robinsona umio
realizirati u obliku romana u nastavcima, novi glavni i odgovorni urednik naao je u
liku mlade, ambiciozne spisateljice koja se nedavno vratila iz Sjedinjenih Drava, gdje
je na jednom uglednom sveuilitu stekla doktorat iz postkolonijalnih studija. Pun
pogodak, mislio je glavni i odgovorni urednik, radnja se ionako odigrava na nekom
pustom otoku u Treem svijetu, mlada dama e se odlino snai u toj temi.
Njezin prvi prijedlog, da Robinson bude ena, smjesta je odbijen:
Naa ciljna grupa su mukarci, kolegice! Oko druge vane promjene u prii pred-
loka nije bilo nesporazuma: Robinson nee preivjeti brodolom nego pad aviona.
Uskoro su na stol glavnog urednika pristigli prvi nastavci postkomuni-
stike robinzonade. Junak je bio jedan mladi menader, obrazovan na Zapadu, ko-
ji nakon naporne ali uspjene radne godine leti na arobne otoke junih mora da

Re no. 80/26, 2010.

ondje provede svoje prve zimske praznike. Nakon to se kao jedini preivjeli spasio
na usamljenom otoku, on se uhvatio u kotac s prirodnim silama, divljim zvijerima,
gladi, samoom, itd. Zahvaljujui svojoj inteligenciji, okretnosti i izdrvljivosti,
uspijeva nakon tri godine doekati spas.
Jedan detalj u prii posebice se svidio glavnom i odgovornom uredni-
ku: mladi koji je kao i mnogi njegove generacije u vrijeme komunizma bio ateisti-
ki odgojen, na tom pustom otoku otkrio je u sebi Boga. Spaen je kao duboki vjer-
nik, ili, kako pria sugerira, upravo zbog toga. Pria mi se svia, rekao je glavni i
odgovorni mladoj spisateljici, ipak, na nekim emo detaljima jo morati poradi-
ti. Rije je bila prije svega o predmetima koje je Robinson spasio iz olupine avio-
na: sjekira, ribarski pribor, pitolj, kompas, torba s lijekovima itd. To ba nije
uvjerljivo, rekao je, izgleda kao da je Robinsonu stavljen na raspolaganje savreni
survival-kit. Umjesto toga tutnuo je u ruku spisateljici popis predmeta koje je Ro-
binson nakon pada aviona trebao pronai na plai. Meu tim predmetima bili su na
primjer jedna kravata, poznati muki miris, palice za golf, skupocjeni runi sat (vo-
dootporan na 1000 metara), jedna fitness-sprava i spisateljica nije mogla vjero-
vati svojim oima jedna privatna TV kompanija i jedan kabriolet. to za miloga
Boga da radi na pustom otoku s kabrioletom, pitala je potpuno preneraena. Ne
znam, vi ste pisac, ne ja, odgovorio je glavni urednik. 119
Spomenuti predmeti bili su zapravo svjetski poznati brandovi s ijim je
proizvoaima novi magazin za mukarce, odnosno medijski koncern, kojem je sa-
da pripadao, imao sklopljene ugovore o reklamiranju. Tako su svi ti predmeti mo-
rali nuno nai svoje mjesto u prii. Spisateljica se bacila na posao i za svaki od tih
predmeta nala je neku odgovarajuu svrhu, ak i za privatnu TV kompaniju: na
kraju Robinsona spaava jedan televizijski team koji dolazi na otok snimiti reality-
show. Samo joj je jo kabriolet pravio probleme. No njezin talent i upornost pono-
vo su odnijeli pobjedu. Robinson pronalazi na plai samo logo poznatog proizvoa-
a automobila. Taj mali znak trampi kod uroenika na susjednom otoku za hrpu
zlata i bisera. Oni su naime u tom komadu sjajnog metala prepoznali inkarnaciju
svoga boanstva i odmah mu posvetili novi kult.
Ponosna na svoje pronalaske i rjeenja prezentirala je uredniku po-
boljanu verziju prie. Bio je veoma zadovoljan rezultatom. Eau de toilatte kao dezin-
fekcijsko sredstvo, palice za golf kao oruje, televizijski team kao spasioci, sve je bilo
savreno, osim: A to da radi na usamljenom otoku s tim zlatom i biserima? Ta-
ko je spisateljica dobila novi zadatak.
Sada je osim Robinsona jo netko naao spas na pustom otoku: namje-
tenik jedne poznate zapadne banke. Dakako, one iste banke koja je namjeru medij-

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

 skog koncerna da se na meunarodnom tritu nekretnina upusti u spekulacije s di-
onicama poduprla masnim kreditima. Tako je i on, zajedno sa svojim laptopom
(naravno, jo jedan brand s liste) doplivao do obale i odmah na otoku otvorio fili-
jalu svoje banke u kojoj je Robinson mogao prodati svoje zlato i bisere. Doslovno u
zadnjem trenutku, prije no to se baterija laptopa potpuno ispraznila, uspjelo mu
je za taj novac kupiti hrpu dionica na ekspandirajuem financijskom tritu i, kao
kola na kraju, pridodati tomu jo jednu ogromnu vilu u Kaliforniji s bazenom i
pogledom na more. Tako se mnogo oputenije mogao upustiti u nemilosrdnu bor-
bu za preivljavanje. Ipak, budunost je ve bila osigurana.
No urednik je bio razoaran: Sve je to prenaivno. Jeftino obeanje
sree. Ni amater komunistikog agitpropa ne bi ovako neto napisao. Kako ste vi to
sebi zamislili kapitalizam? ovjek se malice napregne i ve moe ostatak ivota pro-
vesti na lealjci pored bazena. S pogledom na more, dakako. Vrijeme utopije je
prolo, draga koelgice! Pogledajte samo tu nau postkomunistiku stvarnost, zloin,
korupcija, bijeda, ratovi... No to je samo predigra onomu to nas oekuje u pravom
kapitalizmu. Tu nee vie biti nikakve milosti, nikakva drutva da brine o pojedin-
cu, nego borba za golo preivljavanje. Kao u prirodi. Zbog toga smo i izmislili na-
eg Robinsona. Da se ljudi s njime identificiraju ako ele imati bolju budunost.
120 Zato, molim vas, nikakvih iluzija. Komunisti su ih irili gdje god su stigli pa su za-
to i propali. Mi se moramo suoiti s grubom stvarnou, s kapitalizmom kakav on
stvarno jest. Tu ne pada nikakvo zlato, nikakvi biseri s neba, kako ste si vi to lijepo
zamislili. Pa to su mene jo tada u partijskoj koli nauili. Kako je to ono bilo? Ne-
ma kapitalizma bez krize. To je bio Marx, je l tako? Usprkos toj kritici a kritika
meu drugovima stvar je higijene, citirao je predsjednika Maoa ohrabrio je spisa-
teljicu za jo jedno, zadnje, poboljanje u tekstu prie.
S jednom jedinom rjeju u glavi vratila se pisaem stolu: kriza. Samo
kriza, bila je uvjerena, moe spasiti priu. Tako je i bilo.
Tako su jednoga dana valovi donijeli na al jedne novine. Robinson je
presretan. Napokon vijesti iz civilizacije. No ve je itava naslovna stranica posvee-
na samo jednoj temi, velikom burzovnom slomu. Da skratimo: sve je izgubio. Dio-
nice banaka i osiguravajuih drutava koje je svojedobno kupio bile su sada bezvri-
jedne. I vila u Kaliforniji takoer je otila. S palicom za golf u ruci pojurio je do
bankovnog namjetenika na drugom kraju otoka. No taj je ve dao petama vjetra. Sa
svim zlatom i biserima, razumije se. Tako je to u prirodnom stanju, napisala je
naa spisateljica, homo homini lupus.
I to sad? pitao je glavni i odgovorni urednik, tako naa pria ne
smije zavriti. To je odve pesimistino. Ne smijemo obeshrabriti ljude. Ne smije-

Re no. 80/26, 2010.

mo ih ostaviti bez nade. Na taj emo nain od njih ponovo napraviti komuniste.
Treba nam drugaiji zavretak.
Spisateljica je izgubila svaku volju. Nita joj vie nije padalo na pamet.
Urednik je takoer utonuo u misli, no samo zato da bi ubrzo sa slavodobitnim
osmjehom objavio: Mislim da imam rjeenje iroke mase radnih ljudi!
Radni ljudi, to je to? upitala je spisateljica. Prvi put ujem tu ri-
je.
Ah ta omladina nema pojma o naoj komunistikoj prolosti. Kao
da je ivot na zemlji zapoeo s prvim demokratskim izborima. Ni u Americi vas to
nisu nauili. Jasno, individualizam, egoizam, svatko sam za sebe. O produktivnoj
snazi kolektivnog rada, o socijalnoj solidarnosti, o tomu ne elite nita znati. Posta-
jem sve nostalginiji.
No spisateljici je najednom sinulo. Ako se ne varem, mislite na iroke
mase poreznih obveznika, je l tako? Oni nam trebaju pomoi da izaemo iz krize,
mislim, da spasimo naeg Robinsona. Jesam li u pravu?
Ako vi to elite tako nazvati, molim lijepo. Priznajem, moj jezik je iz
prolog vremena i odavno je zastario. Previe je ideoloki, predaleko je od dananje
stvarnosti. Naravno, ne trebamo ga vie. Kako bi dakle to izgledalo s tim poreznim
obveznicima? 121
Ohrabrena ovom samokritikom primjedbom urednika, ona odgovori
samouvjereno: Znate, to se danas zove bail-out.
Nije da urednik nije imao pojma o engleskom, ali to se tie te rijei,
bilo je to previe za njega.
To doslovno znai neto kao 'izvui iz kripca', objasnila je spisatelji-
ca, to je neka vrsta trinoprivrednog drutvenog ugovora. Znate to, Hobbes, itd.
Ljudi se odreknu malo vlastite slobode, prenesu je na suverena i zauzvrat mogu i-
vjeti u miru. Jer bi si u suprotnom meusobno porazbijali glave. U naem sluaju
oni se odriu jednog dijela svog prihoda kako bi spasili kapitalizam. Inae bi zajed-
no s njim propali. A to nije nikakva opcija, zar ne?
Ne, to nije nikakva opcija. Pomognimo dakle naem Robinsonu da
izae iz kripca, pretvorimo otok u poluotok i dovedimo onamo iroke mase pore-
znih obveznika.
Mlada spisateljica bila je oduevljena. Do te mjere se poistovjetila s ide-
jom da je ve povjerovala kako je rije o njezinoj vlastitoj ideji. Problem je bio rje-
en. I vie od toga: Ovdje na poluotoku moglo se napokon izai iz tog prokletog pri-
rodnog stanja. Moglo se ak dovesti nekog suverena da se pobrine za red. A tko bi
drugi to mogao biti u naim demokratskim vremenima ako ne narod, dakle slo-

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

 bodni izbori, parlamentarizam, pravna drava, neovisni mediji, snano civilno
drutvo. Tek sad je njena pria dobila svoj smisao, shvatila je, sad kad nije spaen sa-
mo Robinson nego i demokratska budunost.
No za glavnog i odgovornog urednika tek sad je ta pria postala sasvim
blesava. Trash za takozvanu ciljnu publiku. Tu rije, ciljna publika mrzio je kao
kugu. No to je bio njegov posao i taj svoj posao obavljao je ve odavno sasvim rutin-
ski, bez ranijeg oduevljenja. Stvarno oduevljenje, vjerovao je, staromodan kakav je
bio, mogue je tek ako ovjek uini neto drutveno smisleno, a ta robinzonijada i
taj glupi magazin za mukarce sigurno nisu imali nikakve veze s nekim drutvenim
smislom. Osim toga, on je bio ve zreo za umirovljenje i ve se htio iz svega toga pot-
puno povui. Radije bi se igrao sa svojim unuiima, a spaavanje kapitalizma pre-
pustio mlaim kolegama. No nedavno, nakon to je unaprijeen u glavnog i odgo-
vornog urednika i nakon to mu je isplaena pozamana poviica, uzeo je u svom
oduevljenju ogroman kredit, kupio novi, luksuzni stan, novi auto (na leasing, daka-
ko) i zapoeo uplaivati znatne sume u jedan privatni penzioni fond koji je trguju-
i dionicama na financijskim tritima ostvarivao u zadnje vrijeme enormne dobit-
ke i u budunosti obeavao debelu mirovinu. Osim toga, morao je svojoj keri pla-
ati skupi privatni studij u Londonu. Nije dakle imao nikakva izbora osim da nasta-
122 vi dalje. Zapravo, on sam bio je u kripcu.
Nakon to je spisateljica otila, povjerio je svoje strahove jednoj kolegi-
ci koju je poznavao jo iz vremena komunistikog omladinskog tjednika i koja je,
kao i on, doekala starost u redakciji: Zna, rekao joj je zamiljeno, pitam se tko
e mene bailoutati ako stvari krenu na loe?
Ona se odmah sjetila one poznate reenice iz Zlatnog teleta Iljfa i Petrova,
kojom junak romana, hohtapler Ostap Bender, nakon to su mu se svi snovi izja-
lovili, pronalazi novu perspektivu: Ne brini, ve e se prekvalificirati u pazikuu,
da bi potom dodala smijui se, ili bolje odmah u komunista. No on se odmah
uozbiljio: To vie nije nimalo smijeno.

Iz: Boris Buden, Zone des bergangs. Vom Ende des Postkommunismus, Frank-
furt/Main: Suhrkamp, 2009.

Re no. 80/26, 2010.