Ante Tomi

LJUBAV, STRUJA, VODA & TELEFON

Heavy blankets cover lonely girls

Lucinda Williams

A good man is hard to find

Only strangers sleep in my bed
My favorite words are good-bye
And my favorite color is red
Tom Waits
NO KAD JE ZEKO TRAIO MAMICU

"Nije ustvari tragedija kad se njemu ne digne", objanjavala je

Lidija. "U redu je, ne more svaki put. Bude ovik umoran, ne da mu
se. Sve ja to razumin i ne Ijutin se. Nego, zna ta je sranje? Sranje
je kad on kae: 'Ne znan ta mi je, ovo mi se nikad prije nije
dogodilo.' Majke mi mile, drae bi mi bilo da mi je trisku opalija,
nego da je to reka. ta oe re, na sve druge mu se die osim na
mene? ta meni fali, da mu se samo s menon to dogodilo?"
Uspravila se s etkicom u jednoj ruci i zdjelicom boje za kosu u
drugoj i pogledala po salonu. "A je li tako?" upitala je okupljene.
"Ako se njemu nije diga, ta mene poniava zbog toga?"
"Ne znan ta bi ti rekla", odgovorila joj je muterija, jedna to radi u
opini, Lidija joj nikako nije uspijevala zapamtiti ime. "Ja dosad jo
nian bila s tipon, a da se njemu nije diga."
Lidija je zaprepateno pogledala enu. Oi su im se srele na povrini
ogledala.
"Sere", rekla je frizerka.
ena se jedva primjetno nasmijeila.

"Znala san da sere"; nacerila se Lidija.

"A koji put nije ni loe kad se ne digne", umijeala se Mare koja je
besposleno listala neku reviju u drugom stolcu. "Doe ti ga milo kad
se siroe skupi."
"Ako ba nisi napaljena", primijetila je ona iz opine.
"To je istina", sloila se Lidija. "Ako se ti na-pali, a njemu se ne
digne, najrae bi ga ubila. Ali, to Mare govori, bude nekad lipo i
kad se ne digne pa on bude sav sjeban zbog toga. Bude nekako
njenije. Njemu je uasno to mu se nije diga, jadnik, samo to ne
proplae, a ti ga tjei, mazi ga po kosi i govori: 'Sve je u redu,
ljubavi, bit e bolje drugi put...' Leite zagrljeni jedno pokraj
drugoga i na kraju ti uope nije za da se niste evili. Osim toga..."
Lidija je ovdje ponovno zastala i podigla ruku s etkicom boje kao
da eli naglasiti ono to e kazati. "Osim toga", rekla je, "ako se
njemu ne digne, sutradan samo to na kolinima ne ide za tobon. Jebe
ga osjeaj krivnje i ta god ga pita, on samo klima glavon. To je
moda jo najlipe. Dri ga u aci..."
"Skuajte", javila se tada starija ena koja je dotad, sa zelenom
plastinom kapicom i viklerima, utjela na drugom kraju salona, "a
bi li vi o neemu drugom mogli priat?"
Lidija je zapanjeno zastala i upitno se okrenula prema Mari i ovoj iz
opine.

"Je li ba morate priat o tin porkarijama?" nastavila je uvrijeeno

gospoa s kapicom.
"A o emu bi vi, gospoo, tili da priamo?" upitala je Lidija.
"Pa ta ja znan. O kuvanju, na primjer", predloila je gospoa.
"Dobro, ajmo priat o kuvanju", rekla je fri-zerka pomirljivo.
U salonu je zavladao muk. Iduih pola minule, moda i itavu
minutu, ni Lidija, ni Mare, ni ena iz opine ni glasa nisu pustile.
"Kad ve o kuvanju priamo", javila se Lidija napokon, "ima jedan
lipi recept..." Zastala je i u ogledalu kriom pogledala enu pod
kapicom. "Kad se njemu digne, stavit malo laga po njemu..."
Prolog petka Lidija je napunila trideset pet, ali Dinko je rekao da se
ne mogu vidjeti jer je tastu i punici obeao da e ih voziti u
vikendicu u Maruie. Lidija je Josipa ve bila poslala da spava kod
djeda i bake. itav tjedan je mislila kako e tu veer provesti s
Dinkom. Valjda ve mjesec dana nisu bili zajedno i ba joj je trebao.
Dolo bi joj gotovo da se trlja o namjetaj kako je bila uznemirena
od elje i sve je bila isplanirala za svoj roendan. Ne da veeraju uz
svijee, on joj nije morao donijeti trideset pet crvenih rua,

bombonjeru u srcolikoj kutiji ni komplet ipkanog rublja, nita od

onih pizdarija iz enskih revija nije traila, samo da on doe i da se
poeve. Jer stanje je ve bilo alarmantno. ivana od poude,
svaala se s radnicama i sa sinom, s prodavaicama u duanima, s
potarom, televizijskim inkasatorom, predstojnikom zgrade i
policijskom slubenicom na alteru vozakih dozvola. Dinko joj je
trebao da je ponovno pomiri sa svemirom s kojim je zaratila. Imala
je ve itav scenarij. Da ve u predsoblju, samo to on ue, klekne,
raskopa mu hlae i popui. Samo tako, bez najave, da ga zatekne
svojom odlunou. Prije neki dan, dok je radila, u salonu, ta joj je
slika iznenada sijevnula u glavi i trenutno je osjetila slabost u
udovima, gotovo joj je ispala etka iz ruke zamiljajui kako klei u
hodniku i pui Dinku, noktima mu lagano grebe dlakavu stranjicu,
a on se tako uzbudio da mu se bedra tresu i samo to se ne saplete o
sputene hlae...
Ali, Dinko je, eto, obeao eninim starcima da e ih voziti u
Maruie i nita mu na svijetu, izgleda, nije bilo vanije od toga.
Lidija je to, jasno, mogla razumjeti. Rizino je ukrcati penzionere u
autobus. Mogle bi im olabaviti zubne proteze od drmusanja, mogli
bi zaspati i probuditi se tek u Ploama, a da im netko, na primjer,
ukrade smrznute mahune iz putnog friidera, ovjek do smrti to sebi
ne bi mogao oprostiti. S takvom je ozbiljnou Dinko govorio o
tome, da bi rekao da su mu tast i punica predsjednik i prva dama
osobno.
"A, reci mi", upitala ga je Lidija, "je li ih vozi skupa ili e najprije
odvest nju pa se vratit po njega?"
"Ne, oboje u...", poeo je Dinko nevino, a onda ipak shvatio. "Ajde,
bogati, Lidija, ne zajebaji. Sad mi je ovo uletilo i ne mogu do. Zna
i soma kakva mi je situacija."
Lidija je znala kakva je situacija i nije se bunila /.bog nje. Nikad nije
puno traila od njega. Tu veer, recimo, za njezin roendan, dosta bi
joj bilo da samo dva sata budu zajedno i on bi jo mogao otii kui i
biti sa svojima. Ali da bi on i tasta i punicu stavio ispred nje, ve je
bilo uvredljivo. Ipak, nije nita rekla i nije, jasno, htjela moliti,
pokuala je ak ne zvuati Ijutito. Neka on radi svoje, a ja u svoje,
pomislila je. Samo to je prekinula s Dinkom, nazvala je Branku.
"Stara, dii se. Mobilizacija."
"Di emo?"
"Idemo na neke frajere da ih silujemo."
"Ajme, ne bi ti veeras. Sad san uzela film u videoteci."
"Koji?"
"Jesen u New Vorku."
"To je ono sranje s Richardom Gereom?"
"Aha."
"Ono kad umre ona koza... kako se zove?"
"Wynona Ryder."

"Pa to si ve gledala."
"A kad mi se svia."
"Ajde ti u kurac!" opsovala je Lidija. "Uzela si film di umre neka
glupaa samo da bi mogla plakat za njon. Ostala bi doma i plakala
pod dekicon, umisto da izae i napravi neto sa svojin ivoton. U
devet i po da si mi se nacrtala isprid portuna. Inae buin gume."
"Nemoj se zajebavat s tin."
"ula si me ta san ti rekla."
Lidija se istuirala, poeljala i naminkala. Obukla je crne tange, no
nije joj se svidjelo kako joj dlaice vire ispod ruba tkanine pa je ipak
izabrala konvencionalniji model gaica. Gledajui pred ogledalom
guzicu utegnutu u minici, sama je sebi namignula. Boga mi,
pomislila je, noas e zeko trait mater. I to ju je nasmijalo, makar je
znala da se izreka odnosi na neto sasvim drugaije od onoga to je
njoj bilo na pameti.
A to to joj je bilo na pameti i nije tako esto radila. Zapravo, u
svoje vrijeme jest, ali davno su proli neobuzdani dani. Otkad je s
Dinkom, nije bila ni sa kim drugim. Dobro, jest jednom, ali to se ne
vai jer je bila pijana. Osim toga, nisu se nego drpali u autu. Nije
bilo nita ispod pojasa...
Ili je moda bilo?
Pokuala se sjetiti novogodinjeg slavlja kod kumova, Zdenke i
Vie. Negdje oko tri nekako je shvatila da se dovela u stanje u
kojemu ne smije voziti pa je zamolila Vicu da je prebaci doma i
zadnje to pamti je njih dvoje kako sjede u autu 11 mraku na
parkiralitu pred njezinom zgradom, razgovaraju o neemu, a on je
dri za sisu. Ne pamti o emu su razgovarali, jedne jedine rijei se-
ne sjea, ostalo joj je samo kako je Vie dri za sisu, a ona to neko
vrijeme uope ne primjeuje, da bi napokon shvatila i pomislila
kako je to vrlo neobino. Zato on mene dri za sisu, misli Udija i
gotovo joj doe smijena ta situacija. Ali se ne sjea da je rekla Vici
da makne ruku. Ne sjea se upravo niega to je slijedilo nakon toga
i moda je tako i bolje. Zbog Zdenke i Vie, dragi su joj njih dvoje,
ona ne eli znati to se desilo. S njim nije i ne namjerava razgovarati
o tome, :\ i on se, na sreu, ponaa kao da se nita nije dogodilo.
Ako ikad i spomene tu zgodu, Lidija e ga prekinuti.
Elem, bio je trinaesti rujna, Lidijin roendan, i ona je krenula neto
napraviti sa svojim ivotom. l )akle, nai nekakvog mukarca. Jer,
to bi uope drugo moglo znaiti kad neka ena hoe neto napraviti
od svog ivota, nego da sebi nae nekakvog mukarca. To je sav
smisao. Mukarci su, barem ako Lidiju pitate, divni. Genijalni.
Savreni. Ona ih o-bo-a-va! Samo ena mora biti oprema s njima,
jer su kao alkohol ili trava - dobri ako ima mjeru. Pizdarija je,
naglaava Lidija, ako postane ovisna o nekome od njih, a ene vrlo
esto rade tu greku. Udaju se i naprave djecu s nekim, provedu
pedeset ili ezdeset nezadovoljnih godina uza nj i napokon ogorene
legnu pokraj njega u zajednikoj grobnici. To za Lidiju znai biti
ovisnik, kada ena ne zna kontrolirati potrebu za mukarcima. Lidija
uiva u njima, ali dri konce u svojim rukama i ni za jednoga se
mukarca nee tako vezati da ne bi mogla u svakom trenutku
prekinuti s njim. S iluzijom da bi itavo strano vrijeme svog ivota
mogla provesti s jednim jedinim, Lidija je raskrstila jo prije devet
godina. Jednostavno, jedno jutro se probudila i vie nije vjerovala u
to.
"Eto tako, ne virujen vie u ljubav", rekla je svojoj mami.
"Ti si totalno blesava."
"Doputan i tu mogunost."
"Ma, ekaj, je li on tebe tuka...?"
"Boe sauvaj."
"Je li te maltretira...?"
"Nije. Nije me tuka, ni maltretira, ni galamija na me, ni razbija po
kui."
"A je li... kako bi rekla... je li traija od tebe da napravi neto...",
mama se malo smela, "neto to se tebi moda gadilo?"
"Misli u krevetu?"
"E."
"Nije, mama. Miso je okej ovik, dobar je i otac, poten je i vridan, i
nije perverzan, ako si to tila pitat, sve je s njin ka bog, ak bi mogla
re i da mi je drag, ali eto...", slegnula je ramenima, "razvodimo se."
"Pa zato?"
"Pa sad san ti rekla. Ne volin ga. Ljubav je sra-n|r. Ne virujen vie u
to."
"Ti si sranje", naljutila se mama. "ili ivot tadi sve na svoju ruku i
mimo iloga drugoga svita. Sve ta je drugima normalno, tebi je sra-
n|r. I samo na sebe misli, glupao jedna. A jesi li moda razmiljala
kako e Josip podnit da se vas dvoje razvodite?"
"S Josipon e bit sve u redu."
"To ti misli."
"Viruj mi, za Josipa se ne boj, s njin e sve bit ii redu", ponovila je
Lidija strpljivo.
Mama je tada zastala kao da se neega dosjetila.
"Ti ima drugoga", rekla je.
"To nije vano."
"Znala san!"
"Mama, to uope nije vano, rekla san ti ve..."
"Droljo!"
Lidijina mama voli takve dramatine izraze.
"Mama, kad ti kaen, to nije vano. Nije u pitanju ni Miso, ni neko
drugi, ili neko trei, ili deseti, nego se radi o tome da ja u to vie ne
vi-injen. Majke mi! Tebe mi! Glupo mi je lagat da nekoga volin kad
ga ne volin. Nikoga ne volin."

"Onda ni Josipa ne voli."

"To je drugo. Zna i sama da je to drugo."
Zautjele su na nekoliko asaka i jedna i druga.
"Ma...", poela je mama ponovno, a onda ipak odustala, jer toliko je
poznavala Lidiju da je znala da se s njom ne vrijedi prepirati. Ni
kada je bila dijete, mogao si je tui, derati se na nju i zakljuavati je,
sve uzalud, nikada i ni u emu se ona nije dala urazumiti. Zatresla je
glavom, teko uzdahnula, zagledala se u keramiki tanjur na zidu
iznad Lidijine glave, a oi su joj se napunile suzama. Ostala je u toj
pozi, uvrijeeno ne progovarajui s keri, idue dvije i po godine.
Branka ju je, kako su se dogovorile, ekala ispred zgrade u devet i
po, cakum-pakum spremna za izlazak. Lidija to nije oekivala.
Vjerovala je da e je zatei jo u staroj trenirci, kako se spustila na
ulicu samo da joj kae kako ona ipak ne bi izlazila. Branka je takva,
pasivna, treba je povui da neto napravi. To da ju je ona veeras
doekala naminkana i dotjerana, za Lidiju je bio siguran znak da
neto ne tima.
"Sta ima nova na psihijatriji?" upitala je.
"Neemo o tome", odrezala je Branka kratko sjedajui u auto.
Taj o kojem se ne pria je Brankin momak eljko. Za prijatelje ele,
za Lidiju Psihijatrija. Nadaleko uveni noni bua guma. Gotovo
svaki put kad bi Branka prekinula s njim, on bi joj probuio sve
etiri na autu, to bi nju redovito toliko dirnulo da bi ponovno pola
s njim.
" Doooobro!" rekla je Lidija. "Kako god ti oe. Nego, di emo nas
dvi veeras? Di vi mladi inae izlazite? U Shakespearea, je li
moe?"
"Shakespeare ti, ljubavi, ve sigurno godinu i pol ne radi."
"Bogati!" zgranula se toboe Lidija. "Sta sve neu ut. Jo e mi re
da se i Jugoslavija raspala... Stavi nan neku muziku."
Branka je otvorila pretinac iz kojega se umalo rasula hrpa diskova.
"Sta emo?"
"Neto plesno. Plee mi se veeras. Stavi neto da se malo
razgibamo prije nego doemo u disko."
"Leonard Cohen, Greatest Hits", proitala je Branka s omotnice.
"Neto plesno, kravo! Tebi je Leonard Cohen plesna muzika?!"
"A ta ja znan. Ne znan ni ko je to."
"Dobro, nita, nema veze... Stavi ovo", rekla je Lidija pomirljivo
pokazujui jedan album u Brankinoj ruci. Slijedilo je kratko
uitavanje digitalnog zapisa, kratak klavirski uvod i...
You better think, dreknula je Aretha Franklin.
Think, sloili su se pratei vokali.

Think about what jou're trying to do to me, nastavila je gospoica

Franklin, a Lidija je zapovjedila...
"Pojaaj!"
Yeah, think.
Think, think.
Let your mind go, let yourself be free...
Zaustavili su se na semaforu. Lidiji je krv tukla od muzike,
probudila joj je ruke, bedra i bokove, osjetila se ugodno i slobodno u
vlastitom tijelu.
"Stara, puknit u", ispovjedila se Branki. "Majke mi, pojebat u se s
prvin koji mi naie."
"S prvin? Ajde, ba da te vidin", kazala je Branka pokazujui
bradom na debelog od, tako, pedesetak godina, to je, vodei
minijaturnog psa na uzici, polako, dostojanstveno prelazio cestu
ispred njihova Clija.
Lidija je zastala da razmisli.
"Ako e ti priuvat pasa", ponudila je, "nema problema."
Oh freedom, freedom, freedom, yeah freedom, pjevala je Aretha,
gnjevno i radosno i pohotno u isti as, ba nekako kao to se i Lidija
osjeala.
Parkirale su ispod Opine. Veer je bila topla, lagana juina. Ljeto je
bilo na izmaku, turisti su otili, studenti se vratili u Zagreb, a Hajduk
oekivano izgubio jo u pretkolu Lige prvaka i grad se polako
uspavljivao. Na ulicama je bilo vidljivo manje ljudi. U Zlatnim
vratima nitko iv, tekat ispred Teaka skoro prazan, samo dva para
za jednim stolom i jedan krakati; sa eirom, to se s nogama
neodgojeno ispruio preko pola ulice.
Ispred Pulsa je ipak bilo dosta naroda. Nabijeni u siunoj kaleti,
sjedili su za niskim stolovima ili stajali s aama u rukama, njiui
se na zagluan house. Lidija je prije nekoliko godina pokuala s lom
muzikom, neko se vrijeme ak i pretvarala da loj se svia. Ali ritam
joj nije ulazio u tijelo. Nije |ii nosio po podiju kao Aretha, ili James
Brown, ili Otis Reading, Supremes i Temptations, muzika koju joj je
na kompilacijskim kazetama poklanjao Mile, jedan radijski urednik i
didej kojemu se ona sviala, a koji joj i dandanas jo ponekad
donese neki cede, iz istog ovjekoljublja, jer mu je Lidija jasno
dala do znanja da su njegove erotske anse kod nje sasvim beznadne.
Techno, house, rave, trance... kako li se ve l a muzika sve zvala,
bila je prva stvar koja je l.idiju natjerala da pomisli kako je njezino
vrijeme prolo. Tresla bi se na taj neljudski ritam, svojski se trudei
da joj se svidi, da bi napokon odustala, zaueno pogledala oko sebe
i nije joj bilo jasno to ona tu radi ni zato se svi tako ozareno smiju
na sranje iz razglasa. "E, da oe pustit Shout od The Isley Brothersa,
pa da in ja pokaen ta je ples", pomislila je nezadovoljno. Naravno,
nikada nisu pustili Isley Brotherse, jer u kabini iznad podija nije vie
bio Mile nego neki majmun gol do pasa, to je kao sumanut palucao
jezikom s okruglim srebrenim piercingom, i Lidija je naposljetku
gotovo sasvim prestala odlaziti u disko.
Ili, ako bi i dola, vie nije plesala. Samo bi, kao veeras, stajala na
mjestu i lagano njihala ramenima, kao oni minkeri to nikad ne
pleu, nego stoje s cugom u ruci, u svojim Paul & Shark majicama i
s naoalama za sunce u kosi. ak i ako je dva u noi, oni jo uvijek
dre te naoale navrh tjemena, gotovo neprimjetno se njiu,
odmjeravaju ene i trude se izgledati cool, a zapravo su papci, jadni,
iskompleksirani i obino bez para. Ako ih zna ubosti na pravo
mjesto, u sekundi se ispuu. Takav jedan, u pomno namjetenoj
nehajnoj pozi, s jednim stopalom naslonjen za zid, sa cigaretom u
jednoj ruci i nekakvim, boe te sauvaj, rozim koktelom u drugoj,
ba je s druge strane ulice fiksirao Lidiju, prodornim pogledom od
kojeg su se njoj vjerojatno trebale noge odsjeci.
"Sta je, frajeru?" pomisli Lidija, uputivi mu jedan slatki osmijeh.
A on se zbuni i okrene glavu.
"Ajde, dobro, bilo je lipo dok je trajalo", ree ona u sebi.
Gurajui se kroz gomilu, uto doe Branka s njihovim piima. Lidija
otpije gutljaj votke s Red Bullom.
"Dinko me otkanta veeras... Ne znan vie kako u s njin. Morat e
pripazit na svoje ponaanje. Morat e mi fun-da-men-ta-lno pripazit
na svoje ponaanje... Sta ima u tebe?"

"Uf! Nemoj da ti ponen."

"Loe?"
"Totalno."
"Ajmo, zini, ta ne valja?"
"ele i ja smo prikinili."
"Opet? Jubilarni sedamnaesti put."
"Ovi put definitivno."
"E, naravno, ka i oni esnaest puti dosad."
"Nemoj mi se smijat. Ne mogu vie. Iscrpija MH- je. Majke mi,
nakon dvadeset minuti razgovora s njin ja se osjean ka da san ilo
jutro tukla i u/inu u kveru."
"Bui gume?"
"Nije, ne bui gume, ali, brate..."
"ta?"
"Ma, nita..."
"Ajmo, ajmo, nema tajni meu prijateljima."
"Bili smo u Meugorju proli vikend..."
"E?"
"I ovi... On je traija neto od mene da napra-vin, neto..."
"Tija je da ukrade lemozinu iz crkve?" bubne l .idija.
"Lidija, molin te!"
"Oprosti, neu vie. Priaj."
"Tija je da napravin neto... U krevetu..."
"Pa u Meugorju!?" zgrane se Lidija, znatieljno podiui obrve.
"Jebate, perverznjaka!... A ta je tija?"
"Ne mogu ti priat o tome."

"Ajde, to si pika."
"Ne mogu. Nemoj me ni pitat za to", ree Branka i turobno zauti.
Lidija primijeti da je onaj s druge strane opet gleda. Pogleda i ona
njega. Sto ne bi, kad je besplatno. Ovaj se napokon osmjeli, otisne se
onim stopalom o zid, krene i na pola metra, po prilici, od nje stane,
mislei to bi rekao. Lidija je voljela taj pristup. Kad nemaju gotov
scenarij, nego ve prema situaciji improviziraju na licu mjesta. Tip
se naceri, lizne usne.
"Zini vie, jebote", pomisli Lidija.
I on stvarno zine.
"A je isto malo zaladilo", ree minker.
"A ta si ti", upita ga Lidija, "neki iz Dravnog hidrometeorolokog
zavoda?"
I bio je to nokaut u prvoj rundi. Na samom poetku borbe, dok se
sva publika jo nije ni smjestila na svojim mjestima. Mukarac se
zbunjeno nasmijeio i pokuao jo neto rei, nemono nekoliko
puta otvorio i zatvorio usta, a onda odglu-mio da je negdje iza
Lidijinih lea vidio nekoga poznatog, nerazumljivo se ispriao i
otiao.
"ta si ono poela priat?" upitala je Lidija Branku.
U Pulsu su popili jo jedno pie, a onda se zaputili u Ljetno kino
Bavice, gdje je te veeri svirao... Netko je svirao. Branka je znala
tipa ni ulazu pa nisu platili kartu. I dobro da nisu, jer su ostali moda
najvie pola sata. Neki klinci, premladi ak i za Branku, krenuli su
im se upucavati. Lidija im je samo mogla odati priznanje na
hrabrosti. Zatim su otili iza ugla, do kioska s i cvapima. U redu
ispred njih dvoje stajao je jedan, roba, tako Lidijinih godina. Bio joj
je poznat odnekud. I ona njemu, shvatila je kad su im se pogledi
sreli.
"Bog", rekao je on veselo.
"E, bog", kazala je Lidija oprezno.
"I ti na evape, a?"
"A, e", rekla je Lidija.
"Jebote razgovora", dodala je u sebi.
Neto bi mu ve bila odbrusila, ali tip je imao nekakvo milo lice, i
ugodan osmijeh, i uope nije bio ruan, samo to, da ga jebe...
"Ti se mene ne sia?" shvatio je on.
"Oprosti", ispriala se Lidija slijeui ramenima.
"Mrdujska regata, prije dvi godine."
"Ajme, da", rekla je ona i u trenu se sjetila svega osim njegova
imena. Posluila se starim trikom.
"Da vas upoznan", okrenula se prema Branki.
"Branka", rekla je Branka.
"Bernard, drago mi je", rekao je mukarac.
"Bernard?!", pomislila je Lidija. "Kako san tako neto mogla
zaboravit?"
Bili su, dakle, prije dvije godine na Mrdujskoj regati. Njih pet cura
na jednom brodu, a njih je bilo est mukih na drugom. Oni su imali
gitaru i peenu koko kojom su gaali jedan drugoga. U jednu rije,
veselo drutvo. itavim putem do Mrduje njihove su dvije jedrilice
bile negdje blizu jedna druge pa su se u neko doba poeli dovikivati.
"Nestalo nan je vina!" viknuo bi netko s njihova broda.
"Bogami, i vrime je vie bilo da van nestane!" odgovorio bi netko s
njihove, enske jedrilice.
Okrenuli su oko Mrduje, a onda i jedni i drugi shvatili da im je dosta
jedrenja pa skupa skrenuli u jednu samotnu valu blizu Sutivana da se
okupaju. Pekli su nekakve kobasice na gradelama, smijali se i,
supijani, ciei skakali sa sika u more. Onda su ih oni pokuali
nagovoriti da skinu kostime i kupaju se goli. Moe si misliti.
Momci su gledali malo previe pornia...
Pojeli su evape sjedei na zidiu pokraj kioska. Branki je malo
ajvara palo na majicu i to je sasvim unitilo njezino raspoloenje.
Postala je maloduna, bezvoljna, kakva ona ponekad bude. Uutjela
se. Malo je moda ve i bila pospana. A Bernard je bio okej,
ugodan, nije govorio krive stvari, bio prost, kurio se, nije se inilo
da se trudi. Nije glumio, nego su spontano akulali, nije se inilo da
netko nekoga tu zavodi. Lidija je mrzila te igre, inile su je napetom,
opreznom, nije se mogla opustiti ako bi vidjela da mukarac glumi.

On se bavio free climbingom, to je Lidiju silno impresioniralo.

Krajikom oka pogledala mu je noge u bermudama i bila je dosta
zadovoljna onim to je vidjela. Maljava, oiljcima proarana blijeda
koa, duguljasti miii, vrsta, suha |oljenina kost. Dotakla se u
jednom trenutku, Kao sluajno, rukom uz njegovu ruku, a on ju je
pogledao, zaustavio u pola reenice i plaho joj se nasmijeio. Lidija
mu je kratko, odobravajui i rcpnula.
"E, bija san juer na jednoj audiciji za reklamu", rekao je Bernard
iznenada.
" Nemoj zezat, kakvu reklamu?"
"Za energetski napitak Power Blue."
"Nikad ula."
"To se jo nije poelo prodavat u nas. Tek od idueg miseca e bit.
Sad e krenit sa kampanjon."
"A, ekaj, kako si dospija na audiciju, sam si se javija ili...?"
"Priko kluba. Tribaju nekog free dimbera. Si rnarij je da se tip penje
uz liticu, tako su mi priali, nisan jo vidija, a onda, u neka doba
popili- icdan ti Power Blue da mu vrati snagu."
"Ajme, superl Branka, jesi li ula, Bernard e bit u reklami za Power
Blue? Power Blue e mu vmlit snagu."
"Aha", javila se Branka iz svoje plitke kome.
"Pa jo ne znan da u bit", ogradio se Bernard, "To je tek bila
audicija."

"Ma, oe, bit e", osokolila ga je Lidija. "Koga imaju boljega od

tebe? Tako se mora postavit u svemu. Misli pozitivno... A ovi,
kakav je ti Power Blue?"
"Pa, taaako", slegnuo je ramenima mukarac, "nije lo. Plave boje."
"Ozbiljno?!" ree Lidija. "Vidi, po imenu nikad ne bi rekla."
Bernard je zamiljeno klimnuo. Uope nije shvatio alu. Ili je
ozbiljno glup, ili je u koli uio ruski, zakljuila je Lidija. Inae je
radio u nekoj vulkanizerskoj radionici na Brdima. Kada je to rekao,
Lidija mu je pogledala nokte. Bili su savreno isti. Ipak... to je bio
trenutak kad je shvatila da e se tu no eviti s njim, spomenula se
da ga upozori da ne gura prste u nju.
Otili su zatim u Zbirac na pie. Popili su jednu rundu, a Branka je
rekla da joj se spava i otila. Mjesec se ljeskao na moru, mirisala je
laina. Neka djeca su pijano pjevala iz mraka dolje na plai.
Tamarisi su umjeli. A njih dvoje su zamukli i to nije bilo ba
nimalo neugodno. Dapae, bilo je vrlo prirodno, kao da se sto
godina poznaju. Pijuckali su, ona opet votku s Red Bullom, on
pelinkovac, konobar je stavio da svira neki latino, a ona se u jednom
trenutku sjetila Dinka i bilo joj je dalek, kao neki stranac, nije se
vie mogla sjetiti zato je bila ljuta na njega.
"Koliko je sati?" upitala je Lidija.
"Pono i tri minute."

"Ajde, neka smo i to obavili."

"Sta je bilo?"
"Do prije tri minute mi je bija roendan. Trideset i pet godina san
napunila."
"Pa, jebate, mogla si mi i re da ti estitan."
"Pa, jeba ja tebe, nema veze, mo mi i sad
estitat."
Bernard je krenuo preko stola, nagnuo se malo u stranu da je poljubi
u obraz, ali ona mu je zau-i.ivila glavu. Uhvatila je meu svoje
dlanove i rekla...
"A-a, neemo tako, maco."
I poljubila ga ravno u usta. Jezikom mu je taknula zube i on ih je
rastvorio, pustio je u toplu vlanu upljinu koja je mirisala na
pelinkovac, daleko, jedva jo primjetno, i na evape. I neki losion se
utio. I, ispod svega, jedan vrsti, tjelesni, nepogreivo muki miris.
Lidija je malo zadrhtala, nekontrolirano joj se trznuo jedan mii na
leima. Spustila je ruku i zavukla mu je pod majicu, vrhovima
prstiju prela preko rebara, uhvatila ga u struku, slobodni penja je
bio sami mii. Jedva je ekala da ga pusti da se slobodno popne na
njoj.
Pet sati kasnije vani tek to nije svanulo, a Lidija lei na leima gola
golcata, skamenjeno buljei u plafon i razmiljajui o smislu ivota.

Jo u autu se pomamila, jednom je rukom drala volan, a drugom,

naizmjence, mijenjala brzine i vatala se s Bernardom. Zavlaila mu
ruku pod majicu, dirala ga po trbuhu i prsima, jedva se
koncentrirajui na cestu. Na jednom semaforu preskoili su itav
ciklus, crveno, uto, zeleno, pa opet crveno, uto i tek tada su
krenuli. Uhvatila ga je preko bermuda i ve mu je bio napola dignut.
Obeavao je. Barem tada. Umalo joj je dolo da jo na putu do
njezina stana skrenu negdje, obore siceve i poeve se u kuribandi.
"Nemoj", rekla mu je, s mukom izvlaei njegovu ruku ispod suknje.
"Nemoj, jebate, sudarit emo se."
"Kravo glupa!" doviknuo joj je jedan kroz prozor, kada se u zadnji
as bez migavca prestrojila na nekom krianju.
Skinuli su se pa je on legao na postelju, a ona je sjela na njega.
Svojim je mokrim krilom osjetila da mu je sada mekan. Grebala ga
je lagano po prstima i tipala mu bradavice, a on je jeao od
zadovoljstva. No, to nije znaajnije utjecalo na stanje tamo dolje.
Trljala se o njegov spol jer ga je eljela, za poetak, samo kratko u
sebi. Samo malo da se nabije na njega. Kasnije se mogu vratiti na
predigru, ali u tom asu joj je trebalo da je ispuni, klizne u nju, da
osjeti trnce uz kimeni stup kada ue uspravan i tvrd. Ali, nije mu
ilo.
Spustila se jo malo, sitno mu poljubila nekoliko puta trbuh, a onda,
lickajui lagano tanku

lijehu maljica to se od pupka sputa do prepona, napokon sagnula

glavu i uzela mu kurac u usta. Ni to joj nije bilo mrsko. tovie,
voljela je osjetiti kako raste i ukruuje se u njenim ustima. Ispunilo
bi je samopouzdanjem kad bi ga digla, bilo joj je lijepo znati da to
moe. Lagano ga je istezala usnama, sisala, vlaila jezikom i
strpljivo, jednolino drkala. Ljubila mu jaja. I puila. I sisala. I
lizala. Dobrih petnaest minuta. Moda i due.
"Sunce, malo si mi pospan."
"Aaahhhl" uzdahnuo je Bernard slabano.
Lidija se vratila na posao. Sada ve nestrpljivi je i grublje. Pomalo je
gubila ivce i odustajala od vjetine za koju je vjerovala da joj dobro
ide, makar je znala da to ba nimalo ne pomae. On je bio sjeban,
ona je bila sjebana, stvar je sada i iio bila potpuno beznadna. Pet
minuta kasnije rdjust ju je boljela, ruka joj je utrnula i ukoilo in jc-
u kriima.
"Jo u dobit reumu od puenja", pomislila je.
"E, da nan je sad", pokuala se naaliti, "jedan Power Blue da ti vrati
snagu, a?"
A on je podigao malo glavu i sam od sebe, glupo, nepotrebno, jer
ona nije traila nikakvu ispriku, izgovorio onu uasnu reenicu...
"Ne znan ta mi je veeras. Majke mi, ovo mi se nikad prije nije
dogodilo."
Inae je dobro podnosila ovakve uvrede. Ali, veeras ju je zaboljele.
Ubolo je u srce. Uspravila se, pogledala mlohavi kurac i iznenada joj
se sve

skupilo, roendan i ljubavnik sa svojom situacijom, njezina

nemona elja i ovaj nesretnik to mu se ne die. Nekakva tuga je
uhvatila. Zurei u Bernardov smeuran mii u trenutku se osjetila
staro, potroeno, umorno. Polako se spustila na postelju pokraj
mukarca. Leali su neko vrijeme u potpunoj tiini.
"Oe da te malo lien?" upitao je on negdje iz mraka.
"Pa zna ta, ako ba ne mora, bolje nemoj." Noni povjetarac
bridio joj je oznojenu kou. Tiho, jednolino brujanje grada
naruavala je povremeno samo neija daleka nerazgovjetna galama.
Osjetila se usamljeno. Iznenada joj je strano nedostajao Josip. Bilo
bi joj zbog neega lake da on sada spava s druge strane zida, ispod
postera iskeenog Dartha Maula iz Ratova zvijezda. Mukarac
pokraj nje uto se primaknuo i prebacio bedro, svoju teku i vruu
nogu preko njezina trbuha pa je uzeo dirati po sisama.
"Nemoj, budalo", pomislila Lidija, a naglas je rekla...
"Bernarde, zna, nemoj se ljutit, ali ja sutra radin i volila bi da mogu
odspavat koju uru. Ajde, majke ti, poi doma."
"Auto mije ostalo parkirano na Bavicama." "Pa proetaj, jebi ga.
Jesi li sporta ili nisi?" Na rastanku ga je njeno poljubila u obraz,
zakljuala vrata pa se vratila u krevet. inilo joj se kako e istog
asa zaspati, ali samo to je legla,

bila je sasvim rasanjena. Vjerojatno je pretjerala s Red Bullovima,

odjednom je imala mravinjak u glavi i nije joj se ba nimalo spavalo.
Sjetila se hrpe rublja u drugoj sobi i gotovo je ustala da pegla, a
onda je pomislila da nee valjda na roendan u dva u noi peglati.
To bi tek bio potpuni poraz. Spustila je glavu na jastuk prisiljavajui
se drati oi zatvorene, da bi ih nekoliku minuta kasnije razoarano
otvorila i apnula, i nrnnda joj je i niotkud dolo da to kae... "Jeben
ti, zasrala san sve ega san se takla." ekalo ju je to valjda prije ili
poslije, nije se moglo pobjei od toga. Trideset pet godina, vrijeme
za prvu inventuru ivota. Nije joj dola u dobrom trenutku, ali za to
vjerojatno i nema dobrog trenutka. Takve stvari ne radi kad si dobre
volje. U zamraenoj sobi, u dva ujutro, osjeajui se usamljeno,
potroeno i staro, Lidiji se inilo da je sve zeznula i da za to nije kriv
nitko osim nje same. Svaka njezina odluka, koju je svojeglavo
branila, ne dajui da joj itko pametuje, sada se i mila pogrenom.
Pod jedan, fakultet. Kada je u dvadeset prvoj, na poetku tree
godine hrvatskog jezika i knjievnosti, ostala nosea i odluila
prekinuti studij, mama je popizdila. Lidija je bila odlina studentica,
nije nego dvaput pala na ispitu, imala je visok

prosjek ocjena, seminarski radovi su joj povremeno bili ba izvrsni.

Nije prepisivala iz knjiga, kako se to obino radi, nego bi munula
glavom i napisala vlastite, gdjeto moda radikalne i ishitrene, ali
originalne teze koje je hrabro branila pred profesorima. Dijelu njih
se to ak svialo. Zapravo, teko je, kad bolje promisli, rei koliko
su im se sviale njezine uvrnute teorije, a koliko njezin dekolte.
Kako bilo, sve se inilo sjajno.
Ali, nju je izjedala dosada. Bila je ve sasvim blizu potovanja
vrijedne akademske titule, ovo-licno je nedostajalo da negdje ue u
razred, ka-ubojski bubne imenikom o katedru i s jednim jedinim
pitanjem, "Koja je poruka enoina djela uvaj se senjske ruke?",
napravi opi pokolj meu acima, a onda se uspravi meu leevima,
krvavom ruku visoko podigne knjigu i slavodobitno drekne: "Poruka
Senoinog djela uvaj se senjske ruke, jebem li vas blesave, je da se
uvate senjske ruke..." Lijepa budunost u prosvjeivanju omladine
stajala je pred njom, ali ona je nije eljela. Shvatila je, nekako na
drugoj godini, da joj se ne svia hrvatski jezik, knjievnost jo i
manje. Svi oni nerealni realisti sa svojim pompoznim aoristom i
neromantini romantiari sa svojim lanim suzama, poremeeni
rodoljubi, urotnici i teroristi, tuberkulozni, sifilistini i pijani klasici,
sve ono blato i krv, sablje krivoije i turske glave na kolcima, krst
asni i sloboda zlatna, kukulje-vii sakcinski i andori gjalski...
smuilo joj se, s iznimkom nekolicine imena, svih pet stoljea
hrvatske knjievnosti u platnenom uvezu sa zlatotiskom na
koricama. Zapravo sluajna trudnoa lula je dobrodola isprika da
odustane.
Na mamin uas, vratila se u Split i udala za Miu, uselila se kod
njegovih, rodio se Josip. Mio, jedinac, glumio je da vodi piceriju,
kojoj je vlasnik bio njegov tata a stvarni gazda, onaj od kojega su
drhtali konobari, bila mama. Zapravo nije bilo potrebe da Lidija
radi, nisu upravo ni eljeli da ona radi, njoj je bila namijenjena uloga
glupe nevjeste koja e odgajati unuka i biti zahvalna kad joj dvaput
na godinu tutnu neku paru da sebi u Trstu kupi dva komada robe i
novi model Guccijevih naoala. Ali, ona je htjela biti samostalna.
Bogzna kako joj je palo na pamet da bude frizerka, mama je tvrdila
da je to jo jedan njezin hir, pa ni Lidija sama ne bi se mogla zakleti
da isprva nije bilo tako, no zbilja je upisala neki smijeni veernji
teaj u obrtnikoj koli i poloila ga bez da je jednu jedinu minutu
uila. Dobila je papir da je kvalificirana, posudila malo od svojih,
malo od Miinih, registrirala se u Opini, otvorila frizerski salon za
ene i mukarce i ispalo je neoekivano dobro.
Posao joj se svidio, voljela je lajati s muterijama, a i njima je ona
vjerojatno bila zabavna kad su dolazili ponovno, unato nekim zbilja
neovjenim frizurama kakve je ispoetka radila. Prvi put u ivotu
Lidija je poela zaraivati i iznenaeno

je otkrila da joj to ide, rashodi joj nisu bili vei od prihoda, mogla je
plaati i najam, i radnicu, pa jo jednu, i poreze, i jo je u tri godine
uredno vratila sve dugove. Druga je stvar koju je otkrila bila da je
novac uzbuuje. Gotovo bi drhtala od zadovoljstva kada bi ga
dobivala i bila frustrirana kada ga je gubila. Financijskom je
inspektoru zbog nekakve globe jednom htjela oi iskopati.
A i bio je jedan, moda i najvaniji razlog zbog kojeg je trebala
novac i nezavisnost i zato je valjalo poistiti sve dugove, premda
vjerovnici ak nisu inzistirali na tome. Brzo je shvatila da brak s
Misom nee dulje potrajati, ni blizu onome vremenu na koje su se
jedno drugome sveano obeali u crkvi Svetog Dominika. Nije to
bilo za nju, brani ivot, zajednika postelja i tekui raun u banci,
vikendica, godinjice... Pamti kako joj je Mio jednom za
godinjicu, koju je ona naravno sasvim smetnula, darovao kuhinjsku
pregau s njemu nevjerojatno slatkim, potpuno neodoljivim
natpisom, a ona se morala praviti kako joj se svia, kako je upravo
do suza nasmijava njegova domiljatost. Stajala je kao glupaa
nasred sobe u pregai Moja ena najbolje kuha, manje od dva sata
nakon to se u autu na Trsteniku memorijalno evila sa svojom
srednjokolskom ljubavi.
Neobino, nikad prije nije osjeala takvu elju za seksom kao u
vrijeme kada se zavjetovala na branu vjernost. Dobro, kada se
udala, bila je trudna i prirodno je da se suzdravala. Ali, malo nakon
to se Josip rodio, gotovo ga je mrzila zato to zbog njega mora
ostati kod kue. To da dolje pod prozorom momci viu za curama, a
one se ictardirano kikou njihovim budalatinama, da sr neke
enske, njezino godite ili ak starije, Iju-l>c s tipovima na plaama,
u autima ili na gajbama iza diskoteka, dok ona doma grije boicu, a
Miso, kreten, pravi da spava, bilo joj je kao da je iva zakopana.
I nije puno prolo prije nego se ponovno dala u promet, neobuzdano,
besramno, samoubilaki. Smijeila se mukarcima iza Miinih lea.
Na svadbi njegova roaka potroila se s mladoenjinim bratom. Pa
nekoliko puta i s Josipovim lijenikom, specijalistom pedijatrom.
Nakratko je raspirila davnu strast s momkom iz srednje kole. Sevila
se s popularnim pjevaem a da pojma nije i mala tko je on... U malo
vie od pet branih godina, prebrojila je jednom, bila je, ne
raunajui svoga mua, intimna s jedanaestoricom njih. A da ni za
jednog, ukljuujui i mua, nije osjeala ni slabani srh ljubavi. Bila
je samo tjelesna strast, istina, povremeno nevjerojatno ugodna, ali
nita vie od nje. Za takvo to nije morala biti udana. tovie,
vjenani prsten je samo smetao.
"Samo je vodena trajna", zakljuila je dakle Lidija jednog dana i
vratila se, razvedena svojom krivnjom, s Josipom u naruju u
roditeljski stan.
Tada se dogodilo neto neobino. U asu kada je opet bila slobodna,
dugo nije osjeala nikakvu elju za mukarcima. Mogla je potpuno
otvoreno initi to je htjela, a ona je mjesece i mjesece naveer
ostajala na kauu i Josipu itala titlove filmova. Mali bi i zaspao
pokraj nje, a ona je svejedno itala, i itala, i itala, i itala... Nije se
mogla zaustaviti.
I tako ivi posljednjih devet godina, samo to se u meuvremenu i
stambeno osamostalila. Ne voli nikoga i ljubav joj nimalo ne
nedostaje. Mama naravno misli da je to uasno, ali se naposljetku
pomirila.
Siva hladna svjetlost zore ulazi u sobu u kojoj Lidija, odnedavno
tridesetpetogodinjakinja, lei gola golcata na leima i razmilja o
svom ivotu. Ono to se sino desilo vie uistinu nije vano, moglo
je sve to biti prije milijardu godina. Druga stvar nju mui. Je li sve
moglo biti drugaije? Je li zbilja izabrala najbolje za sebe ili je
moda ipak mama bila u pravu? U ovom trenutku uope nije sigurna
u odluke koje je nepomirljivo branila. Dapae, misli da se zeznula i s
prekidom studija, i s udajom, i s razvodom, ivot bi joj bio laki da
je bio obiniji, bez velikih, dramatinih preokreta. Nekim se ljudima
u itavom ivotu ne dogodi to je ona proivjela u petnaest godina, a
opet mnogi su sretniji od nje. Ona uvijek ima dobar savjet za druge,
ene joj zbog toga valjda i dolaze

na frizuru, ali njezin vlastiti ivot je sranje...

Ve je pet i po, sunce izlazi. Da sada i zaspe, nema nikakve koristi.
No je upropatena. Lidija ustaje, oblai staru majicu i gaice,
nazuva papue, gumicom vezuje kosu na zatiljku. Odlazi u drugu
sobu i ukljuuje peglu. Na dasci za peglanje rairi jednu Josipovu
koulju i pokropi je vodom. Onda se neega sjeti...
"E, ba je noas zeko traio mamicu", ree u sebi.

KAZNA ZA POGRENO PARKIRANJE

"... Jedna moja rodica ima stan ispod njihova pa mi pria da se njih
dvoje stalno svaaju. Viu, razbijaju da se ila zgrada ori. Zadnji put
su u tri ujutro zvali policiju", priala je neka penzionerka Mari dok
joj je ova umetala uvijae u kosu.
Mare, meutim, ima i vlastitih briga preko glave, da bi se jo
bavila tuima i, da je ubije, ne bi znala rei o kome baba pria,
nego samo pristojno klima i misli svoje. Lidija za to vrijeme farba
vrhove voditeljici s lokalne televizije, a Branka je ba zavrila s
muterijom, nekim srednjokolcem, i sjela. Lidija se samo kratko
okrenula da je pogleda kako uzima alicu s kavom i Branka je znala
da je pogrijeila. efica je bila mrzovoljna, sada je samo valjalo
vidjeti to e je potjerati da radi. Trebalo joj je manje od pola
minute...
"Pogledaj ove porkice ovdel Vidi koji je ovo svmjac!" pokazala je
nezadovoljno Lidija Mari na policu ispod ogledala, a Branka je,
premda njoj nita nije bilo reeno, shvatila poruku. Uzela je krpu i
uhvatila brisati policu, redom podiui lakove za kosu, gelove, pjene
i etke. Nije bilo nikakve potrebe za tim, jer je Mare prekjuer,

nakon identinog ispada vlasnice salona, sve obrisala, ali s Lidijom

se, kada je raspoloenja ovakvog kao danas, ne vrijedi svaati.
Branka je kriom pogledala Maru i namignula joj. Mare se lagano
nasmijeila. Lidiji, meutim, nije promakla bezglasna komunikacija
njezinih radnica. U salonu uope, izmeu svih onih ogledala, malo
toga proe neprimijeeno. Frizerski salon je prostor bez tajni. Lidija
je, dakle, shvatila da joj se radnice smiju, pogledala je jednu pa
drugu te se i ona nacerila...
"Dobro, je", priznala je, "danas san malo u kurcu."
"Pe-em-es?" upitala je Branka.
"Aha", klimnula je vlasnica salona. "etvrti put ovog miseca."
"A je li znate za koga je ona prije bila udana?" javila se ponovno
penzionerka s uvijaima.
"Ko, gospoo?" upitala je Mare.
'"ena od ininjera Kragia?"
"A neman van pojma."
"Ona je biva ena od doktora Kaliterne. Oni su bili svi skupa u
klapi i ovi mu je oteja enu."
"Ko? Kaliterna Kragiu?"
"Ne, obrnuto. Kragi Kaliterni", objasnila je bakica sa zloestim
smijekom na svom majem licu. Ljubavni trokut s ininjerom i
doktorom oito ju je neizrecivo zabavljao.
"Ma, ekajte, gospoo", javila se Lidija. "Kako to mislite, oteja mu
je enu?"
 "A lipo, ona je najprije bila s jednin, a onda s drugin."
"Pa nije je oteja, bog je ubio. To se ne radi jo od turskoga vakta.
Valjda je ena sama otila."
Bakica se namrtila.
"Jebate", nastavila je Lidija, "kad kaete da je neko nekome oteja
enu, meni se pari ka da prepriavate Hasanaginicu."
"ekajte, kako vi to razgovarate s menon?" pobunila se muterija.
"Je li vi to oete re da san ja stara?"
Lidija je zaueno zastala.
"Pa nian ba to imala na pameti, ali kad ve pitate -je, mislin da
ste prilino stari."
"Dobro! Onda dovienja", rekla je uvrijeeno penzionerka pa
ustala. "Ovde me vie neete vi-dit", dodala je jo samo grabei
torbicu s klupe, a onda izala teatralno zalupivi vratima.
Sekundu ili dvije svi su u salonu samo zinuli od zaprepatenja.
Samo je Mare, kroz izlog gledajui staru kako, jo ogrnuta
ljubiastim sintetikim zatitnim platnom po ramenima, ustro
marira preko ceste, primijetila...
"A nita, valjda e se sitit da nan vrati viklere."
Osjeala se glupo u hotelu, dok se Dinko prijavljivao i uzimao
klju sobe, a ona se okretala po predvorju kao da nema veze s njim,
glumila da sa

zanimanjem gleda neke bezvezne slike i tapiserije objeene na

zidovima i prstom, kao zamiljeno, brie prainu s mesnatog lista
filodendrona u kutu. Koliko god je u sebi ponavljala da je ba briga
to e itko rei, ipak se pitala to recepcionar misli o njoj. Pogledala
ga je na trenutak praznim pogledom, koliko god je mogla praznijim i
ravno-clunijim, tjeskobno vrebajui trenutak kada e kroz masku
njegove profesionalne nezainteresiranosti proviriti podsmijeh, a
onda je okrenula Irda i zamiljala da hotelski slubenik pokazuje
glavom na nju i vragolasto namiguje Dinku. alac srama koji ju je
ubo u tom asu bio je na neobi-um nain ak i malo ugodan.
"Gospoa je s vama?"
"Da."
"Mogu li, molim vas, dobiti i njezine ispra-
v e?
"Lidija...", okrenuo se Dinko.
"Dinko", prekinula ga je ona trudei se da ne /vui ivano, "jo u
autu san ti dala osobnu."
"A, da, oprosti."
Na stepenicama, samo to su okrenuli na od-moritu, on joj je
stavio ruku oko pasa i ona mu |c glupaa sve oprostila. Od tog
trenutka izmeu njih dvoje je potpisan mir. Uvrijeena to ju je
ostavio za roendan, Lidija isprva nekoliko dana uope nije htjela
razgovarati s njim. Ugasila bi zvono na mobitelu kada bio Dinko
nazvao i nije inu odgovarala na poruke. Zatim se javila, ali je

bila hladna i zajedljiva i nije htjela da se nau. Dva puta nije imala
vremena za njega. Sve dok Dinko nije ponudio izlet u Trilj, pohane
abe i rijene rakove na buzaru za ruak na terasi nad Cetinom i seks
u hotelskoj sobi. To joj je bilo gala i odluila mu je popustiti, ali se
isto u autu jo malo durila. Tek na stepenicama, na putu do sobe, s
rukom na njenom boku, Dinko je dobio puni oprost.
"A oemo ostat spavat?" upitala je ona brzopleto, glasom punim
nade kada ju je nazvao.
"Neemo, jebote", rekao je on. "Zna da ne mogu ostat ilu no."
Naravno, znala je, ali se nije prestajala nadati. Nije se... pa ne
pamti kad se zadnji put probudila pokraj nekog mukarca, utrnute
ruke grlei njegovo toplo i teko, usnulo tijelo. Vie se ne sjea kad
ju je netko pred zoru, u zguvanoj spavaici to se podigla do
stomaka, zajaio u polusnu. Ve je zaboravila kako mukarcima
ujutro smrdi iz usta.
 eljela je da moe koji put spavati s Dinkom, da s njim podijeli
intimnost noi i silno se veselila kad ju je on jednom htio povesti na
nekakav advokatski seminar na Plitvice. No, u zadnji as njegova je
ena odluila ipak poi s njim, a Lidija je itav vikend zbog toga bila
depresivna. Sama sebi se zaudila koliko ju je to pogodilo. Tako je i
ovaj put bila malo razoarana, ali opet, i ovako je bilo lijepo. Znala
je taj hotel u Trilju, u razli-

itim prilikama tu se nekoliko puta zaustavila da popije kavu i

mjesto joj se svialo, luksuzno, a opet ukusno, s mjerom ureeno.
Kad god bi dola, neki naoko pristojni, dobro odjeveni ljudi su za
drugim stolovima pili skupo vino iz pravih vinskih aa. Nee se
osjeati jeftino ako se poevi u takvom hotelu. Dapae.
Tek to je Dinko zakljuao, uhvatili su se stiskati uz vrata. Ljubei
je po vratu, podigao joj je suknju preko dupeta i zavukao ruku u
gaice, a ona mu je otkopala remen i dugme na hlaama, spustila
patent, izvukla koulju. Raskopao joj je bluzu, povukao ustranu
koaricu grudnjaka i uzeo sisati bradavicu. Ona ga je preko gaa
uhvatila za tvrdi kvrgavi kurac. Krenula je da e se spustiti na
koljena, ali on ju je zaustavio...
"M-m", pobunio se, "daj mi pet minuta da se istuiran."
"Aaaal" zavapila je Lidija. "Nemoj sad, molin tel"
"Moran, porak san, ilo jutro san bija na sudu."
Od hotelske sobe zbog neega se osjeala nesigurnom, kao
djevojica. Dok se on tuirao, Lidija se, slaui odjeu preko stolice,
skinula do gola i legla na postelju s rukama na trbuhu. Potom je
ustala, ponovno obukla gaice i opet legla. Razmiljala je moda pet
sekundi, da bi ih opet jo jednom skinula i bacila na pod pokraj
kreveta.
"A da ih isto stavin", rekla je u sebi i konano,
neopozivo odluila da Dinka ipak doeka u gaicama. Tek to ih je
ponovno navukla, on je uao jo s kapljicama vode na koi i bijelim
runikom oko pasa, s vidljivom izboinom naprijed. Lidija je morala
progutati slinu.
"Odemo li popit neto iz minibara?"
"Koji minibar", rekla je ona. "Dolazi amo."
Smakla mu je runik, povukla na sebe i zagrlila nogama
prekriivi stopala na njegovim leima. Drala mu je glavu meu
dlanovima i gladno ljubila, trljajui dolje svoj spol o njegov, a on je
zavukao ruku pod njenu stranjicu i, ba kako ga je nauila, vrsto je
gnjeio. Odvojio se malo od nje i ona ga je pustila da je ljubi po
sisama, tipa joj bradavice, sitnim poljupcima sputa niz trbuh.
Propela se malo da joj povue gaice i ekala...
"Isukrsta ti!" zaprepastio se Dinko. "ta je ovo?!"
Lidiju je odjednom bilo malo sram pa je pokrila oi rukama.
"A nita", rekla je pocrvenjevi. "Jedno popodne nian imala ta
radit pa san se malo igrala ma-inicon za ianje."
"Mainicon za ianje? U salonu?!" upitao je on liznuvi frizirano
meunoje.
"Ne, budalo. Doma."
"Jebate led", rekao je toboe prijekorno, "ta rade frizerke kad
nemaju drugog posla."
Lidija se grleno zacerekala.
"Svia ti se?"

"Aha... A ta je ovo?... Pari slovo v?"

"Mmm."
"Victory?"
"Mmm."
"A ko je pobijedija?"
"Ti, duo. Ti si moj pobjednik."
Ponovno se popeo uz nju.
"Daj mi ga malo u usta."
"Ne dan."
"Maaalooo."
"Ne dolazi u obzir", rekao je on odrjeito zabijajui se u nju i bez
pardona je, odmah otpoet-ka, divlje jebui.
"ivotinjo!" zareala je Lidija drei obje noge ispod koljena
visoko, sasvim mu se otvarajui. "ivotinjo!"
"Koja ivotinja?"
"A?"
"Reci, koja ivotinja?" upitao je Dinko dahui.
Ti i si ivotinja? "Koja?"
"Mravojed", bubnula je Lidija i prasnula u smijeh.
Sat i po kasnije, po prilici, sjedili su na terasi nad rijekom. Dan je
bio vru, ali niz korito je, odozgo, iz planina pirio ugodan
povjetarac. Mrljice suneva svjetla, koje se probijalo kroz grane
vrbe to se nadvijala nad terasom, igrale su na bijelom stolnjaku.
Rana jesen je bila, traktori puni groa tandrkali su preko mosta
malo dalje, seljanke na prikolicama usput su veselo odmahivale
poznatima.
Dinko je natoio vino sebi pa njoj, oprezno, uvjebanim pokretom
podiui bocu da ne prolije. On je izabrao vino, neko hvarsko crno,
autoritativno razgovarajui o tome s konobarom. On je naruio i
hranu i pokazao joj kako da zdrobi rakova klijeta. Izvukao je
prstima komadi njenog bijelog mesa i preko stola joj ga, kao ptiu,
stavio u usta. Lidija mu je sve putala, jer je shvaala da je tuinac,
mala glupa frizerka koja se sluajno nala u njegovom minkerskom
svijetu gdje se pria o vinima i kazalinim premijerama.
Mjeavinom divljenja i zavisti gledala je kako Dinko jede rakove u
masnom crvenom umaku, a da se uope ne ufleka. ak ni na
platnenoj salveti oko vrata nije mu vidjela ni jednu jedinu, ma ni
najsitniju crvenu tokicu.
Gledajui ga preko stola, bio joj je jasan socijalni jaz izmeu njih
dvoje. Da to trai od njega, Dinko se nikad ne bio oenio za nju.
Muljao bi vjerojatno, priao da je nesretan u braku i da ga ena ne
razumije, aptao joj besmislice u mraku nakon snoaja, kako ve
mukarci rade. Obeavao bi joj brak, zavlaio je sve dok traje, a
onda joj se naposljetku vjerojatno prestao javljati. Lidija nije

bila u njegovoj kategoriji. Da je zavrila fakultet, to da, ali ovako -

zajebi, nije imala anse. Osjetila |c to nekako, dok joj je s dva prsta
preko stola piuao mali zalogaj rajeg mesa. Njih dvoje i-v|fli su u
razliitim svjetovima. Nije toliko bila stvar u novcu, jer ona
vjerojatno nije zaraivala puno manje od njega, koliko se radilo o
ugledu. Kao frizerka ona naprosto nije bila dovoljno prikladna da
bude njegova ena. Sreom, Lidija nije osjeala ba nikakvu elju da
se uda za Dinka, a Dinko je opet bio dovoljno pristojan, ili barem
dovoljno bistar snob, da nikad ne kae ili ne uini ita iz ega bi ona
zakljuila kako misli da je bolji od nje. I tako je to trajalo meu
njima, evo ve vie od godinu i po.
Malo je aava situacija bila kada su se upoznali. Pokojna baka
ostavila je stan Lidiji, a jedna teta je tuila Lidiju da je krivotvorila
bakinu oporuku. Dinko je bio tetin advokat i na dva roita, koliko
ju je zastupao, uglavnom buljio u Lidijine sise, toliko oito da ga je
sutkinja morala opomenuti. Istini za volju, Lidija se za drugo roite
namjerno vrlo izazovno odjenula. Malo zato to ju je zabavljalo
draiti tetkinog advokata, a malo i stoga to joj se sviao taj krupni
namirisani bik u Versaceovom odijelu. I tako, dok je glupa tetka
kretala o rodbini koja se prevarom domogla nekretnine to je po
prirodnom pravu nedvojbeno trebala pripasti njoj, njih su se dvoje
gledali, a Dinko je u jednom trenu ak, premda e kasnije to odluno
poricati, liznuo gornju usnu. Strano je to bilo za gledati. Dobro se
nisu jo tu, u sitnoj sudnici Opinskog suda u Splitu, na oi tetke,
sutkinje, Lidijine odvjetnice i male pjegave daktilografkinje,
pojebali.
Sutradan naveer, malo prije zavretka radnog vremena, ovjek se
pojavio u salonu i sjeo uza zid ne skidajui pogled s Lidije. Gledao
ju je otvoreno, utke se smijeei, divljom samouvjereno-u od koje
se uznemirila. Mari to nije promaklo. Prestraeno je pogledala Lidiju
i lagano podigla bradu pokazujui oima na Dinka. Mislila je,
priznala je sutradan, da je to neki mutan tip, zelena recimo, kojemu
je efica moda ostala duna neke pare, ili takav netko koga bi Mare,
doe li gusto, odvano priklala karama i ostavila da iskrvari na
ploicama. Lidija joj je lagano klimnula i nasmijeila se da je sve u
redu, ali ta dobra i odana enska ba se jako prepala i dugo je trebalo
da se umiri.
Starija je frizerka zavrila s muterijom i pozvala Dinka na stolac,
a on je pokazao na Lidiju, koja je bila zauzeta s nekim momkom, i
rekao...
"Ja bi, ako nije neki problem, saeka gospodu."
"Pa problem je", kazala je Mare svadljivo. "Za manje od po ure
zatvaramo."

"Sve je u redu", javila se Lidija, "ja u to."

"A, jebem mu sve, sedan i po je prolo, neemo sti."
"Mare", kazala je Lidija strpljivo, "ti samo pometi i poi doma, a
drugo je moja briga."
Mare je uhvatila mesti, uto je i Lidija zavrila s onim momkom,
Dinko je ustao.
"Ako bi mi mogli i oprat kosu", rekao je advokat drsko.
"O, muko moja", prostenjala je Mare nezadovoljno, vie kao za
sebe.
Lidija je mukarcu ljubazno pokazala na niski stolac uz malu kadu
i on se zavalio. Ona je namjestila toplu vodu. Mare je nervozno
petljala metlom oko Dinkovih nogu, ali on, ako je i primijetio, nije
pokazao da mu to smeta. Napokon, Mare je zavrila najdue metenje
nekog salona u itavoj povijesti frizerskog obrta te obukla jaknu i s
torbicom u krilu sjela na klupu da saeka Lidi-ju. A Lidiju i inae
takve stvari silno uzrujavaju. Kada enske paze jedna na drugu. Na
tulumima, na primjer, kada jedna ode u kupaonicu pikiti, a druga
pred vratima uva strau - Lidija to nikada nije mogla smisliti.
"Mare", zareala je, "mu te eka."
ena je nevoljko ustala i pola, na vratima se )o jednom kratko
okrenula i pogledala Lidiju da vidi je li ova ba sigurna da ona eli
poi. Lidija je klimnula da je sto posto sigurna. Mare je otila. Lidija
je drugi put amponirala odvjetnika, isprala

i istrljala mu kosu runikom. On je ustao i sjeo na stolac preko puta

zrcala.. Frizerka je kratko izala na vrata. Bila je topla proljetna
veer, neko je cvijee mirisalo. Iza zamraenih prozora stanova
sijevali su televizori. Lidiji su se malo tresle ruke. Podigla je lagano
kragnu bijelog radnog ogrtaa i provjerila je li moda vonja na znoj.
Uhvatila je ruicu metalne rolete.
"Morat u ovo spustit", rekla je. "Da mi inspekcija ne doe i vidi
da radin u ovu uru."
Tetin advokat ukoeno je sjedio na srednjem stolcu. Frizerka je s
treskom spustila roletu, potom i zatvorila staklena vrata i u prostoriji
je najednom zrak nekako postao gust, teak i vru. S radija u kutu
zauo se, vrlo prikladno, nekakav reggae s jednolinim i vrstim,
gipkim basom koji se lijepo utio u bokovima.
"Kako emo", rekla je Lidija zaustavivi se iza mukarca.
"Onako...", kazao je on. "Ne znan... Normalno."
"Normalno ne drimo", nasmijeila se Lidija.
"A ta drite?"
"Pa ta ja znan... Svata."
Prstima mu je eljala mokre vlasi gledajui se s njegovim
odrazom.
"Znate ta, gospoo", rekao Dinko. "Ja san to nauija, kad ne zna
ta bi izabra, najbolje je uzet specijalitet kue."
"A je li?" zaudila se kao frizerka, jer nije zna-
la to bi rekla na ovo. "Vi bi uzeli specijalitet kue?"
Gledali su se u ogledalu, iznad etki, kara i kutijica gelova, i
oboje su htjeli jo neto rei, ali ii|ei nisu dolazile. Kosa pod
rukama bila joj je mekana i tanka, kao djeja, i ve se zabrinjavajue
visoko povukla prema tjemenu. Zamislila ga l c- bez nje. Nije za to
doista bio potreban osobit napor mate, za koju godinu ovjek e
oito biti sasvim elav, no to, vidjela je, nee znatnije na-grditi
njegovo iroko etvrtasto lice s tamnom, osunanom koom to se
vrsto napela preko lakih kostiju. Moda mu je samo nos malo presi-
tan, pomislila je lagano nakrivivi glavu.
"Oemo li?" upitao je.
"Je li se vama nekud uri?"
"Pa ne, iman vrimena."
"Onda pomalo", rekla je Lidija. "Odnija vrag i prisu."
Taj se nema dugo, moda jo proli tjedan, negdje oiao, njezina
mu je usluga bila upravo potpuno suvina. Besmisleno je strizuckala
noicama oko njegove glave igrajui mu se kosom. Vie ga je
zapravo eljala nego iala. Vrhom crvenog nokta kao sluajno ga
je ogrebala po vratu i on se lagano prenuo.
"Sve u redu?" upitala je Lidija neduno.
"Ka bog", kazao je advokat.
"A jeste vi moda doli zbog one nae stvari na sudu?"

"Ne", zgranuo se mukarac, "to ne bi ni smija."

"A je li?"
"Odma bi me iz Komore izbacili."
"Ma, bogatil"
"Vanka suda je strogo zabranjeno o sluaju razgovarat sa drugon
stranon."
"O, jeben ti mia", rekla je frizerka, "vidi ti to."
Neki je fini skupi parfem imao na sebi. Nagnula se nad njega
napuivi usne i stala mu lagano toboe otpuhivati dlaice s vrata.
Istog se asa najeurio.
 "Gotovo", rekla je uspravljajui se i ponovno susreui s njegovim
pogledom u zrcalu. Zderao ju je oima. Lidija se lagano ugrizla za
donju usnu. Tada je osjetila njegove prste na nozi. Izvukao ih je
neprimjetno dolje ispod najlonskog ogrtaa i mazio je po unutranjoj
strani koljena. Jagodicama prstiju plaho je dodirivao mekanu kou.
Kurvin sin znao je kako se to radi.
"Oho", rekla je Lidija. "A ta bi Komora rekla na ovo?"
Maenje je istog asa prestalo, ena je malo uzmakla.
"Kako bi bilo da ja Komori napien jedno malo pismo o ovom
fakanju?" upitala je ona, zloesto se nacerivi njegovom odrazu.
Mukarac se zacrvenio. Vidjelo se lijepo kako se prepao.

"A ta emo sad?" nastavila je Lidija izazivaki, u/ivajui u

vlastitoj nadmoi.
"Pa ne bi valjda...", promucao je Dinko i za-mukao gledajui je.
Lidija ga je zgrabila za kosu i jako stisnula. U lrdnom malenom
trenutku pomislila je kako bi s njom tako rado tresnula o zid. Ali,
nije, naravno. Zabacila mu je glavu i spustila usne na njegove.
Njegov topli slinavi jezik umigoljio se u njena usta. Imao je okus po
jabuci. Nekoj finoj, sonoj, vrste i suhe ute kore, jabuci koja puca
pod zubima. Dugo je pamtila okus tog poljupca i uvijek kasnije,
kada bi pomislila na njihovu prvu evu iza sputene metalne rolete u
blistavo osvijetljenom frizerskom salonu, dola bi joj nekako pred
oi slika te jabuke. Otkopala je naj donje dugme na kuti da bude
komotnija i sjela na Dinka opko-raivi ga golim bedrima.
Teta je, jasno, na iduem roitu imala drugog odvjetnika.
"Dobri su rakovi." "A ne znan, valjda", rekla je Lidija. "Oe jo
malo vina?"
"M-m, dobro je", stavila je dlan iznad ae. "Malo me je ve i
uvatilo."
"Pa to mi je bila i namjera", kazao je on. "Ma, mo' mislit", kazala je
ona, vrhom jezika
akajui mesno vlakno koje joj se zavuklo izmeu dva zuba. "Da
me nisi napija, ne bi nita na-pravija s menon."
On se nacerio.
"Jebate, koje ste vi budale."
"Ko?" upitao je Dinko.
"Vi, mukarci", rekla je ona. "Morate virovat da drite sve konce u
svojin rukama. Da se sve dogaa po vaem scenariju. Vi uvik sve
kontrolirate."
"A ka da ne kontroliramo."
Ona je podigla obrve i pogledala ga kao da bi rekla - samo ti,
deko, i dalje vjeruj u to, a Dinko se nakesio pa je shvatila je da je
podjebava i nasmijeila se i ona njemu.
"Odemo li opet gori?" pokazao je on glavom put soba.
"Polako. Napapaj mi se, tribat e ti."
"Je li ti to meni priti?"
"Moda", rekla je Lidija, posegnuvi za torbicom na stolicu, jer joj
je upravo zapitala poruka u mobitelu. Pliz, mogu li veeras spavat u
tebe? pitala ju je Branka. Lidija je mogla pretpostaviti to je
posrijedi. Naravno. Ja tek veeras dolazin, ali Josip je doma,
odgovorila joj je, kada se Dinko nagnuo preko stola i apnuo...
"Volin tvoju piku."
"Pristojno se ponaaj za stolon", upozorila ga je, pritiskajui send i
krenula rukom ispod stola da ga utipne za bedro, kad je on ugledao
neto

iza njezinih lea i momentalno problijedio od uasa.

"A u pizdu..." apnuo je preneraeno.
Lidija se okrenula i vidjela dvije ene etrdesetih godina i jednog
starijeg mukarca kako se, ivahno razgovarajui o neemu, s
parkiralita penju stepenicama na hotelsku terasu. Trebalo joj je
nekoliko sekundi da shvati to je uasnulo njezina ljubavnika -
visoka mrava ena plave valovite kose do ramena, u kostimu od
zagasitocrvenog lana i plitkim jarkocrve-nim cipelama, s koraljnom
ogrlicom, bila je... pa sad, Dinkova ena. Lidija je protrnula.
Paralizirano je buljila u nju nekoliko asaka, ne razmiljajui da bi je
ena mogla prepoznati. Njezino malo drutvo se popelo i zaustavilo
u mjestu. Razgovor ih je tako ponio da su neko vrijeme ostali stajati
izmeu stolova. Lidija je napokon shvatila kako je nerazumno zuriti
u njih pa se hitro okrenula prema svom stolu i iznenaeno otkrila da
je ostala sama. Dinko je nestao! Njegov tanjur, pribor i salveta,
dopola pojedena salata od radia, jo su dodue stajali tamo preko
puta, ali ovjeka nigdje.
Sputene glave izdaleka je ula odlomke razgovora ono troje.
Dinkova ena, kako se inilo, uglavnom je utjela, dok je mukarac
zaareno priao neto o obraunavanju PDV-a, a ona druga ena
svako toliko nemono ponavljala...
"Ma, ekajte da van to objasnin..."

"Ne, ne, ne, sasluajte vi mene", nije se dao stari i nastavljao

mljeti.
E sad, ili je ovjek podizao glas, ili su njih troje bili sve blie
Lidijinom stolu. Jo nisu nigdje sjeli. Vrtjeli su se izmeu stolova,
inilo se, ve nekoliko minuta. Lidiji je srce lupalo. to da kae ako
ena doe blizu i prepozna je?
"A, evo, dola san ruat... Je, ha, ha, ha... znan da je malo udno,
ali ja uvik naruin dvi porcije... Ne bi nikad rekli po meni koliko
mogu izist."
I gdje je taj Dinko nestao, pizda mu materina? Pogledala je zelenu
vodu ispod terase i u tom asu joj je pala na pamet apsurdna misao
kako se Dinko sakrio pod povrinu rijeke i eka da mu ena ode,
diui na trsku kao Indijanac.
Uto se pojavio konobar pokraj njezinog stola i utke joj pruio uti
papiri na kojem je navrlja-no stajalo: DOI NA RECEPCIJU.
Ustala je s glavom na prsima, odglumila daje neim uprljala bluzu
pa sad mora u zahod da to opere i hitro zamakla unutra.
Godinu i po su bili skupa i to, prirodno, nije ostalo neprimijeeno.
Za njih je znala i Dinkova ena, inae nekakva proelnica u
upaniji. Lidija je to vidjela prije nekoliko mjeseci u jednoj par-
fumeriji, kada se ova, vidjevi nju unutra, okrenula na vratima i
izala. Nita nije rekla, nije u

tome bilo neprijateljstva ni mrnje, na njezinom se licu, u kratkom

trenutku kada su im se pogledi sreli, vidjela samo nelagoda, gotovo
strah od suoenja s Lidijom. Lidija se od toga osjetila kao govno.
Shvatila je da joj nanosi bol i bilo joj je krivo. Da je Dinkova ena
rekla neto runo, ili je barem prezrivo pogledala, Lidiji bi bilo
lake, s tim se znala nositi. Ali, nelagoda te ene sasvim ju je
razoruala. Poeljela je potrati za njom i objasniti joj da ona nije
nikakva prijetnja njihovu braku, da joj njezin mu zapravo nita ne
znai, ba kao ni ona njemu, da je to samo glupi seks, nita vie ne
trai ni ona od njega ni on od nje... Ostala je, meutim, ukopana
gledajui Dinkovu enu kako odlazi, jer takve stvari ljudima ne
moe rei, a i da moe, njoj vjerojatno nita ne bi /nailo.
Mogla je jedino prekinuti s Dinkom i u tom je asu doista
pomislila to uiniti. Ipak, nije, bilo joj je lijepo s njim. Ne bi se udala
za njega, to nije ni traila. Ono to ju je dralo s Dinkom je da ju
povremeno znao nasmijati, da je bio fenomenalno graen, spontan u
krevetu i... no, to je zapravo bilo sve. Lidija doista nije trebala mua,
muku ruku u kui, kako bi rekla njezina mama, nekoga tko e joj
promijeniti gumu na autu ili stegnuti slavinu koja curi. Pokraj tolikih
vulkanizera i vodoinstalatera, udaja joj se inila dosta besmislenom.
Tu je stvar uostalom ve probala i, hvala najljepa, ne bi jo jednom.
Nije eljela da
se neki mukarac mota po njezinom stanu, a jo manje da glumi oca
njezinom sinu. Pamti kako se naljutila kada je Dinko jednom doao
u nje i primijetio da je Josip na sagu oko televizora ostavio
razbacane diskove za Playstation. Sto se njega tiu diskovi njezinog
malog? Koji kurac se on ima mijeati u to? Nju nimalo nisu zanimali
Dinkova ena i djeca, nije eljela znati nita o njegovom pravom
ivotu, onome izvan kratkog vremena koje su provodili skupa. Ona
nije bila u njegovoj realnosti, nije ga htjela u svojoj, i to joj je
savreno pasalo. Oni su ljubavnici, nitko nikomu ne polae raune.
Potena pogodba, mislila je, ak i vie nego potena s njezine strane.
Ona nije nikome otimala mukarce, premda je u ivotu ula i takve
optube. Jednom ak i u lice, vrlo glasno, na ribarnici, u deset
ujutro, pred publikom od kojih sedamsto do tisuu i dvjesto ljudi,
kada joj je dola mama neke kojoj je Li-dija, kao, otela momka, ba
kada je ovaj, nakon beskonanih devet godina hodanja, konano
trebao oeniti njezinu glupu ker. Sve je to Lidija tek naknadno
rekonstruirala. Tada nije dobro ni shvatila o emu se radi, jer je
gospoda bila dosta neartikulirana. ula je samo nekakvu viku, koja
se zacijelo na nju odnosila, jer joj se ena unosila u lice. ula je
neto kao "kurvo" i "sram te more bit" i neto o srei njezina djeteta,
kada ju je ena iznenada udarila vreicom od, tako, pola kila,
sedamdeset deka kampa po glavi i vreica

je, jasno, pukla i sve se rasulo po Lidijinoj glavi i ramenima. Narod

je Ijubopitljivo zurio u nju, dok je ona stajala nasred pekarije
pokrivena kampima. Nedvojbeno frikim. Jedan manji joj se, jo
v, zapleo u kosu i panino mlatarao repom.
ena je tako izgubila ruak, ali dobila slatko zadovoljstvo osvete
drolji koja je upropastila budunost njezine keri usidjelice, i otila
kao to je i dola, izgubila se u guvi, prije nego to joj je Lidija
stigla objasniti da ona nema ni pare ni organizaciju da bilo koga
otima. Arapski teroristi otmu avion, ali oni su, brate, profesionalci,
gdje je ona od njih. Mukarce, osim toga, i ne treba otimati. Oni se,
budale, sami nude i uglavnom se ba nimalo ne bune kad ih pokupi.
I naposljetku, Lidija bi voljela da je to mogla rei gospoi, taj njezin
nesueni zet je pravi papak i ona im je zapravo uinila uslugu kada
je, ne hotei, osujetila vjenanje stoljea. Lidiji je neshvatljivo da je
ona sama s takvim jadnikom izdrala pet dana i ne moe od uda
sebi doi da je netko s njim bio itavih devet godina.

"Pa ta ona radi ovde?" ponavljao je Dinko, oajno upajui svoju

rijetku kosu i uzrujano e-tajui s kraja na kraj hotelske sobe. Svako
malo oprezno je razmicao zavjesu i virio drutvo dolje, kao da se
hoe uvjeriti da je ona stvarno tamo.

Da ono nije bila fatamorgana, da mu se nije, zbog loma svjetlosti

pod odreenim kutem, samo priinilo da mu se ena pojavila na
terasi hotela u Trilju.
Lidija je sjedila na postelji, pratila ga pogledom po sobi i iznenada
joj je, kako ve bude nakon nekog stresnog dogaaja, kada panika
proe i ivci se opuste, sve ovo bilo uasno smijeno.
"Dinko, baci se kroz prozor", savjetovala mu je ozbiljnim glasom.
"Baci se kroz prozor, nema ti druge."
On ju je u prolazu samo prijekorno pogledao.
"Drugi kat je, nee nego ostat nepokretan", nastavila je ona
izazivaki.
Dinko nije odgovarao na provokacije.
"Jebate", rekla je Lidija vie nekako za sebe, "ena bi ti se ba lipo
zaudila da padne pokraj njezina stola. Dinko, ljubavi", dodala je
promijenjenim glasom, "otkud ti ovde1.?"
"Lidija, molintel"
 "Ili da ode doli i zamoli je da ti sve oprosti? Da joj lipo sve
ispria, pusti suzu, bude dobar neko vrime, kupi joj neku
pizdariju, novi auto, recimo... ta misli, kolike su ti anse?"
"ta misli, je li nas vidila?" upitao je Dinko.
"Nego ta", odgovorila je Lidija zloesto.
"Misli?"
"Ma, sto posto. Ko te ne bi vidija kad si onako, ka oparen skoija
od stola", rekla je ona, premda uistinu nije vidjela opisani trenutak.

Dinko je pokrio lice rukama razmiljajui.

"Ajde, pusti sad enu", pozvala ga je ona lu-pnuvi dvaput po
krevetu pokraj sebe, "doi malo amo."
On je sjeo, a ona mu je zavukla prste u kosu i privukla njegovu
glavu k sebi. Poljubila ga u vrat, gricnula resicu pa vrhom jezika
takla usnu koljku. On se trgnuo.
"Nemoj sad."
"Zato?" apnula je vrelim dahom Lidija, koja je, kako to obino
bude nakon stresnih situacija, kada napetost popusti, sada bila i malo
jebeljiva. Spustila mu je ruke na prepone i stisnula ga.
"Nemoj", ponovio je Dinko, malo i ivano, i maknuo joj ruku.
"Nemoj, shvati", rekao je sada mirnijim glasom. "Ne mogu."
"Zbog nje doli?"
"Pa da... Bilo bi, ta ja znan... runo."
Lidija mu je pustila glavu i tuno klimnula.
"Bilo bi nekako... ka da neman nikakvog potovanja prema njoj."
Lidija se u sebi sloila. Mogla je razumjeti njegov osjeaj krivnje.
Doista bi izgledalo kao da on nema potovanja prema eni da se
sada, njoj pod nosom, poevi s Lidijom.
"Ali, to je s mojim potovanjem", rekla je Lidija u sebi. Na nju je
Dinko sada, ini se, sasvim zaboravio. Ona je bila nebie. Nitko i
nita. Kurva koju nitko ne pita to osjea. Sjedila je do Dinka
pogrbljena, s rukama beivotno putenim meu
nogama, zamiljeno piljei u are tepiha. Nije puno traila u tom
asu. Samo da joj on kae: "Oprosti." Samo jedno maleno posrano
"oprosti" bilo bi dosta. Ali, nije ga, naravno, ula od njega. Jer je
nije ni bilo tu. I nije bilo nje i Dinka. Sada su postojali samo on i
njegova ena.
On je ponovno otiao do prozora.
"Evo ih, ustaju", rekao je uzrujano virei izmeu zavjesa.
"Sputaju se niza skale", izvjetavao ju je Dinko, makar ona to nije
traila. "Valjda mi nee vidit auto na parkiralitu... Jebate, vidila mi
je autol" zavapio je on i odskoio od prozora te se opet uzetao po
sobi upajui kosu.
Lidija se polako primakla prozoru i malo rairila zavjesu. Da je
Dinkova ena sada i vidi, ne bi joj to smetalo. Pogledala je dolje r a
parkiralite na plavuu u zagasitocrvenom lanenom kostimu, plitkim
crvenim cipelama i s koralj nom ogrlicom. ena je izgledala bolje od
nje, priznala je sebi Lidija. Dotjerana i dostojanstvena, djelovala je
kao dama. Gospoa proelnica. Njezina mo i drutveni poloaj,
njezino obrazovanje, stipendije, seminari i studijska putovanja,
kokteli u biznis klasama, parfemi iz aerodromskih duty free sho-
pova, okoladice na jastucima za dobrodolicu u boljim hotelima...
sve je to nekako zrailo iz njezine pojave i po svemu je bila bolja od
samohrane majke i vlasnice frizerskog salona u Splitu 3.
Ona je, dakle, stajala dolje prkosna i prekrasna pokraj Dinkovog
Audija, zaueno se osvrui, a

onda shvatila to je na stvari i pogledala uvis. arala je pogledom po

hotelskim prozorima. Lidija ju je virila kroz sasvim malo, moda
centimetar razmaknute zavjese i ona je nije mogla vidjeti. A moda i
jest, tko zna? Sada to vie stvarno nije bilo vano, jer njezina
suparnica, ljubavnica njezinog mua, ionako nije postojala. Ona je
bila ne-bie.
 Dinkova ena ponovno je pogledala auto pa izvadila neto iz
torbice, Lidija nije mogla dobro vidjeti to. Neto je kao pisala na
koljenu. Lidija je shvatila to je posrijedi tek kada je ena podigla
brisa i zatakla malu bijelu ceduljicu ispod njega.
"Dinko", rekla je Lidija, "ini mi se da ti je ena napisala kaznu za
pogreno parkiranje."
ena je bila vrlo jezgrovita. Jedna jedina rije - UBRE, Dinka je
ekala na ceduljici na ofer-ajbi Audija, no i to je bilo isto dosta da
njega sasvim razjebe. Jedva koju rije vie on i Lidija su razmijenili
u pola sata vonje natrag do Splita. Odsutno je zurio u cestu,
vjerojatno u svom ad-vokatskom mozgu smiljajui to e veeras
slagati eni. Lidija je bila strahovito znatieljna kakva je strategija
obrane, bezono poricanje krivnje ili priznanje i kajanje, s nadom da
e dobiti manju kaznu? Nee se valjda braniti smanjenom

ubrojivou u trenutku izvrenja zloina? Lidija bi dala... pa ne zna

to bi dala, da se veeras, kad djeca zaspu, a Dinko ih je imao dvoje,
moe nekako zatei nevidljiva u njihovoj spavaoj sobi, da uje
njegovo dirljivo zaklinjanje eni koju je jedinu u ivotu volio i koju
e ikada voljeti.
No, nije eljela o tome razgovarati s njim, ba kao ni on s njom.
Njemu je za danas bilo dosta Lidije, a i Lidiji je bilo dosta njega.
Izmeu njegovih diskova izabrala je nekakvu uasnu kompilaciju
hitova osamdesetih i sve do Splita prisjeala se Spandau Balleta,
Culture Cluba, Duran Duran, Kim Wilde i drugih sranja koja su je
terorizirala u pubertetu...
Touch me, touch me
I want feel your body,
meketala je ona sisata glupaa, nije joj se mogla sjetiti imena, kada
ju je Dinko ostavio ispred stana i kada su na rastanku jedno drugome
rekli kratko, neuvjerljvo...
"Vidimo se."
 Triput je lagano kucnula, a Josip je iznutra upitao...
"Ko je?"
"Mama koza, otvori", rekla je ona ne razmiljajui. Godinama to
nije rekla i sama se sebi zaudila kako se u tom trenutku sjetila te
ale

iz vremena kada je on bio mali djeak, a ona mu prije spavanja itala

Vuka i sedam kozlia.
Josip joj je otvorio. On i Branka napravili su veeru. Neku su
hobotnicu nali u zamrzivau i stavili je penicu s krumpirima.
Mudrijai zapravo nisu ni znali da su izvadili hobotnicu. Sve dok se
nije odledila, vjerovali su da e veerati telee odreske. Sudarali su
se po kuhinji kao ona dva smuena lutka iz A je to, dok je Lidija
izula cipele i bacila se u fotelju.
"Dajte vas dvoje", rekla je u jednom trenutku, "stanite as jedno do
drugoga."
Njih dvoje su se posluno postrojili pred njom.
"Josipe, ispravi se malo."
Josip se ispravio, za dobrih deset centimetara bio je vii od
Branke. Mogao ju je u zubima nositi. Dobro, Branku je mogao nositi
u zubima tko god je htio, ali isto ju je iznenadilo. Ove godine on je
upisao osmi. Lidija mu ve neko vrijeme nije smjela kupovati nita
osim vea i arapa. Jo za koju godinu neka e mu mala bubuljiava
koko zgaziti srce. Lidija ju je ve sada mrzila zbog toga.
Zatim su dugo veerali jednu vrlo elastinu hobotnicu. Svaki
zalogaj su, ba kako nutricioni-sti savjetuju, savakali sedamsto
pedeset do tisuu puta, a onda se izvalili oko televizora i gledali
Troju na videu. Josip se malo pravio vaan svojim znanjem koji su
bogovi bili na strani Ahejaca, a

koji su navijali za Trojance, dok su njih dvije oarano zurile u Brada

Pitta. Odnosno, Branki je bio bolji onaj mlai, onaj, kako se zove...
Orlando Bloom.
 Josip se povukao u svoju sobu, a Lidija je jo malo arala po
televizijskim programima. S vedrim zanimanjem zaustavila se na
DSF-u, gdje su se dvojica, samo u sportskim gaicama, krvavih lica,
mlatila nogama.
"Stara, jebate", apnula je ushieno, "vidi koje tijelo frajer ima."
Mlada kolegica, meutim, nije bila zainteresirana za nizozemsko-
turski kick boxing pa je Lidija ugasila. Branka joj je ispriala zato
veeras noi u nje. Vraajui se s posla, u zadnji tren je primijetila
da je Zeljko, ele Psihijatrija, eka u autu ispred zgrade.
"Mala, je li tebi jasno koje je to sranje postalo", upitala ju je Lidija,
"kad se ti od njega boji u kuu?"
Branka nije nita rekla na to. Samo je tupo zurila preda se. Tada je
Lidiji napokon priznala i to se to grozno dogodilo prije tri tjedna u
Meugorju. Otili su, dakle, na dva dana ona i ele i noili u
nekakvom pansionu, da bi zbog neega bili na nekoj misi koja
poinje u nedjelju u est ujutro. Lidiji nije bio jasno zbog ega misa
poinje tako rano, pretpostavljala je da to u nekakvoj vezi s
vlasnicima pansiona. Kako bilo...
"Meni je doa menzes", priala je Branka sasvim tiho da ih Josip
ne uje, "a on je popizdija."
"ele je popizdija? Zato to je tebi doa menzes?"
"E."
"Zato ta se ne morete evit?"
"E."
"I ta?"
"Onda je on tija... Tija je da mu..."
"Da mu ti popui?"
"E."
Branka je zastala i duboko uzdahnula.
"A meni ni to nije drago. Zna i sama kako je to kad ti doe
menzes i nije ti ni do ega..."
"Okej", klimnula je Lidija, premda sama nije imala inhibicija te
vrste.
 "Ali san rekla, ajde dobro, uinit u to", nastavila je Branka sada
gotovo neujnim aptom. "Ali, on je onda upalija lampu na
kantunalu i... ovo e ti sad zvuat glupo."
"ta?"
"Na zidu je bila slika Gospe. Zna one slike, kako bi ti objasnila...
Kad ih gleda iz razliitih kutova, ini ti se ka da Gospa otvara i
zatvara oi. Kad je on upalija svitlo i kad san ja to vidila... sad e
mi se smijat, ja vie nian mogla. Ubij me, nian."
"Kuin", rekla je Lidija razoarano.
"On je na to potpuno popizdija... Pet dana zbog toga nismo
razgovarali."

I to je bila Brankina strana, prljava tajna, to da nije mogla

popuiti dok je Kraljica Mira na zidu otvarala i zatvarala oi.
"Boe", uzdahnula je Lidija mislei kako neke ene imaju ba
uzbudljiv erotski ivot.
"Nemoj to nikome priat."
"Neu."
"Obeaj."
"Obeajen", obeala je Lidija.
Otila je potom po posteljinu i namjestila Branki leaj na kauu u
dnevnoj sobi, a onda i sama oprala zube i legla.

POKAI KOLIKO ME CIJENI

Mukarac je sklopio oi i malo se stresao. Li-dija je voljela taj

trenutak. Pratila je sitne promjene na njegovu licu, titraj miia oko
oiju, drhtaj usana, lagano irenje nosnica, jedva ujni uzdah kada bi
mu toplim tuem smoila kosu. Putajui mlaz najprije po vlastitoj
nadlanici, zagrijala je vodu do onog osjetljivog stupnja izmeu
ugode i bola, a onda gledala kako on uzdie i smijei se, kako mu se
ramena sputaju, kako je, glave beivotno zabaene nad frizerskom
kadicom, utonuo u stolac dok ona krui s tuem u jednoj ruci, a
prstima ga druge lagano elja. Ono u emu je ipak najvie uivala
je kada bi mu povukla kosu s ela pa uhvatila punu aku mokrih
vlasi i vrsto potegla. On je jedva ujno zajeao.
"Je li ti vrua?"
"Odlina", prostenjao je mukarac.
"Samo mi nemoj zaspat", rekla je frizerka ci-jedei mu ampon po
kosi.
"Da zna da bi moga."
"Da zna da ne bi. Nije ti ovo hotel."
"Ako muterija zaspe, ampon se ispire s lad-non vodon. Pa ti vidi
kako e", dobacila je Mare

koja je za drugim stolcem frizirala neku prijateljicu koju odavno nije

vidjela.
"Jebate, ta ste opasne", rekao je tip.
"Jo ti ne zna di si doa", rekla je Lidija. "Ako ne bude dobar, ka
ovcu emo te ostri."
Mare se zacerekala. Lidija joj je namignu-la. Subota oko dva
popodne je bila, malo prije zatvaranja salona. Zadnje muterije prije
ponedjeljka ujutro. Dobar razlog da se dobro osjea. Momku je
oprala kosu i istrljala je runikom, a on je ustao i zakoraio prema
stolcu za ianje, malo se zaljuljavi.
"Bog s tobon, ta ti je?" upitala je Lidija.
"Nita, malo mi se zamantalo."
"Onda brzo ponovo sidi", rekla je frizerka. "Nemoj da moran zvat
hitnu da doe ovde u salon po tebe... Moj barba", nastavila je
vezujui sintetiki ogrta muteriji oko vrata, "kad mu se tako
jednon zamantalo kad se diga iz fotelje, lipo se vratija sidit i vie se
nikad nije usta. Osamdeset i sedme je to, ini mi se, bilo. I eno ga,
jo uvik, u primaoj sobi, skoro dvadeset godina sidi i ne mrda."
"To je onda neto ka oni moj", javila se Mare napola ironino,
napola gorko.
"Ajme, da", kazala je Lidija. "Ka i obino?" obratila se muteriji
na stolcu.
"Aha."
"Staje u tebe?" upitala je vlasnica salona Maru. "Promjenjivo
oajno?"

"Nepromjenjivo oajno", ispravila je Mare. "Prolu nedilju je ia

na razgovor kod jednoga ta ima cisterne. Vozi gorivo za Inu..."
"Je, to si mi priala da e i. I ta? Nita od toga?"
Mare je odmahnula glavom.
"A sluaj", objasnila je, "njemu je jo malo pedeset godina. Ko e
ga vie uzet da mu radi."
"ekaj", javila se sada prijateljica koju je Mare frizirala, "ta ti je
mu bez posla?"
"Jedanaest godina, moja draga", rekla je Mare uzdahnuvi.
"Bog te nee!" zaprepastila se Lidija. "Pa on vjerojatno vie ne bi
zna ni upalit kamion."
Mare se uutila. Zamislila se uvijajui prijateljici kosu.
"Ma, zna ta", rekla je poslije nekoliko trenutaka jadnim glasom,
"ne boli mene toliko da je on bez posla, koliko to da je totalno
odusta od svega. Nema, kako bi ti rekla... borbenosti u njemu.
Nekako se izgubija. I drugi ostanu bez posla i bude in teko, ali se
nakon nekog vrimena opet doekaju na noge, okrenu se oko sebe,
nau neto. Ovi moj nita. Ja ga ranin i njemu dobro."
"To su ti muki", rekla je Lidija. "Gamad!"
I u tom uje asu preplavio takav nekakav bijes, da je dlanom
lupnula po glavi momka na stolcu, jedini primjerak mukarca koji se
zatekao u blizini.
"Ejl?" pobunio se on.
 "Ajde, zaepi", odgovorila mu je Lidija otresi-to i on je zbilja
zaepio.
"Samo sidi na trosjedu i navija ploe", nastavila je Mare gledajui
se s prijateljicom u zrcalu. "Ja doen s posla umorna ka pas, a on, sa
slualicama na uima, kae: E, ljubavi, ovo mora ut. Majke mi
mile, doe mi da mu bacin cipelu u glavu."
"A ta slua?"
"Country."
"Jebate ivoti" rekla je prijateljica.
"Neke pisme o kamionima."
"Ajde, kad ih ve ne vozi, bar da slua pisme o njima", zakljuila
je Lidija.
"Lako se tebi zajebavat, ali taj countrj, majke mi, sve neke pisme
ili o kamionima, ili o zatvorima, ili kako se neko napija, ili kako je
triba sluat mater. ula san po rniljuna pisama i sve su iste."
"Pa koliko on toga ima?" upitala je prijateljica.
"Dvanaest iljada ploa."
"Molin?!"
Mare turobno klimne.
"Ali, pazi", naglasi ona, "ploa! Oni velikih, crnih, ta vie niko ne
slua. Cedeove on ne priznaje. To je, kae, govno."
"Pa dvanaest iljada?!"
"E, bogati, trideset godina on to skuplja. Puno stvari je izvanka
naruiva, iz Londona, iz Austrije, Njemake, u ono vrime kad se to
jo moglo,

kad se imalo para. Ja mislin da smo mogli kuu napravit koliko je

ploa kupija."
"I sve country?"
"Neee, ima svaega. Ima i nekih lipi stvari, ali otkad je dobija
otkaz, samo country navija."
"U ime oca i sina...", prekriila se prijateljica na stolici. "Ne
pamtin kad san zadnji put ula neto ovako bolesno."
"Oprostite gospoo", javio se uto momak na Lidijinom stolcu,
"ima li van mu moda Proc-laimerse? Ja to godinama train i nigdi
ne mogu na."
"Ne znan, pitat u ga", rekla je Mare zlovoljno.
"Pro-clai-mers", kazao je momak naglaavajui slog po slog.
"Mogu van i zapisat."
"Ne triba, zapamtila san."
"I tako", rekla je Lidija, "ti ga rani, a on slua muziku. Pa kad
neko kae da mu je loe. Ti si, Mare, heroj. Pazi ta u ti re -
heroji"
"Koji put mi se ini da on te ploe voli vie nego mene", kazala je
Mare jadno. "Vie nego ita drugo na svitu. Pogotovo otkad je
dobija otkaz. Naveer zaspe sa slualicama na kauu, a ujutro se
digne samo da promini stranu na gramofonu. Ljudi idu na posa, rade
na crno, rintaju, bore se, a on navija ploe."
"Odjebi to", rekla je Lidija kratko.
"I ja tako mislin", dodala je prijateljica.
"E, lako je vama re."

Lidija je etkom oistila momka od dlaica, odvezala mu ogrta pa

je ovaj ustao i platio.
"Odjebi to", ponovila je vlasnica salona otresajui sintetiku
tkaninu pa sveano dodala, "ti zasluuje bolje."
"Ali kad je dobar ovik", kazala je Mare zamiljeno. "Ba je
dobar, jeba mu ja mater nesposobnu."
"Ma", odmahnula je Lidija, "dobar je bog koji ga dri."
 "Dvadeset i pet godina mi je bija dobar, ne znan... Ne mogu sad
tako."
"More. More, stara, i mora. Spasi se dok i ti ne potone s njin."
"Gospoo", javio se ponovno onaj tupan na vratima, "ako niste
zapamtili - Proclaimers. Mo-lin vas, puno bi mi znailo."
Mare je odsutno kimnula. Gledajui se s prijateljicom u ogledalu,
samo je u jednom asu, vie za sebe, rekla...
"Dvanaest iljada ploa. Da ti zna koliko triba za obrisat prainu sa
dvanaest iljada ploa, dvanaest ga iljada vragova odnilo..."
"Ostani jo malo", rekla je Lidija, makar je znala da je to
uzaludno.
Osjetila je maloas napetost u Dinku, dok su leali zagrljeni i on je
prstima ovla dodirivao po nadlaktici. Znala je da u tom bezvoljnom

maenju nema elje ni potrebe za intimnou. Bila je to samo

pristojnost. Kao kada na sprovodu neznancima u polukrugu oko
kovega u mrtvanici utke prua ruku. Nakon to je mukarac
kriknuvi svrio i prosuo se po njezinom trbuhu, pao kao srueno
stablo pokraj nje, nestalo je svake prisnosti meu njima. I kada se
ona privukla uza nj, a on prebacio ruku oko njezinih ramena i sitno
je kakljao prstima po nadlaktici, bila je to samo neugodna obaveza
od koje je samo ekao pobjei. Mogla je, inilo joj se tog sunanog,
malo prohladnog listopadnog popodneva, uti kako on u sebi
napregnuto broji do asa kada nee biti neuljudno da ustane i odjene
se. I to ju je vrijealo. Taj mlitavi zagrljaj, dok su leali jedno do
drugog, bio joj je zapravo suvian koliko i njemu, a ipak, kada je on
polako izvukao ruku i digao se, rastvorila se praznina u njoj.
"Ostani jo malo", rekla je, dakle, zaalivi istog asa zbog toga.
"Ne mogu", kazao je Dinko navlaei gae. "Stranka me eka."
"Koja stranka, jebate", pobunila se Lidija. "Parnice traju po
dvadeset godina, prije dobije unuke nego pravomonu presudu. ta
ti znai deset minuta gori ili doli?"
 Dugo je smiljala ovaj odgovor, jer je ovo sa strankom koja eka
ula na desetke puta dosad, i sada ga je napokon izgovorila, poneto
uljivije

nego to je eljela. Trebalo je zvuati zajedljivo, a ispalo je oporo.

Dinko se okrenuo.
"Stranka, Lidija", rekao je ozbiljnim, poslovnim tonom, malo
uvrijeeno.
Da joj nije izgovorio ime, moda bi mu i povjerovala. Nasmijeila
se veselo briui runikom njegovo sjeme iz pupka.
"Ma, daj", kazala je. "A ta, neko je ubio dite, silova...? Kakva je
stranka?"
Preutio je odgovor traei arape oko kreveta.
"Daj, ozbiljno me zanima", ustrajna je bila ena. "Kakva ti je
stranka? O emu se radi?"
"Jedan imovinski spor", kazao je mukarac nevoljko. "U
Zadvarju."
"U Zadvarju?!" zgranula se Lidija. "Jeeebotel"
Njemu se zgrilo lice. Strano je osjetljiv bio ovaj njezin jeba.
"Dva Vlaja se posvadila oko jedne smokve", nastavila je Lidija
izazivaki. "Nemoj falit pa stavit plave bive na kafene postole kad
bude ia na sastanak."
Sad je, vidjela je, bio ozbiljno ljut i to joj se jako svialo.
"Poala, staje tebi lipo", rekla je. "Bane, opali me na brzinu i ao
aci."
Zacerekala se kratko, jer je bilo smijeno da su nekakvi aci upali
u njihovu evu. Uspravila je jastuk uz krevetsku dasku pa sjela s
prekrienim stopalima, maknula kosu iza uha i zagledala se u Dinka
koji je nasred sobe navlaio koulju

na vrst torzo nekadanjeg vaterpolista. Sasvim gladak je bio, tek s

rijetkim dlaicama po prsima. Ponovno ga je poeljela. Pouda ju je
lagano stresla kao neki lahor u kolovozu kada lizne oznojenu kou
na rebrima. A on je, stoka, odlazio. Mogla mu je, uinilo joj se u
jednoj malenoj sekundi, noktima iskopati oi od bijesa.
"Ja san tebi, za pravo re, ka kurva", rekla je, i to je i nju samu
iznenadilo kada je izgovorila. Tko zna otkud iz njezine glave dola
je ta reenica i nekako strano odjeknula u sobi. Petnaestak minuta
ranije, dok je stenjala pod njim, ona bi bila prirodna, svata su jedno
drugome znali rei u tim okolnostima, ali sada je ba neprilino
zazvuala i Dinko se trgnuo. Zaprepateno je pogledao.
"ta me gleda?" upitala je Lidija.
Gledao ju je netremice, strogo, valjda je to bio neki advokatski
trik.
"Kurva", ponovila je ona kao da hoe samu sebe ohrabriti.
"Ne seri", rekao je napokon, miui pogled i uzimajui sako s
naslona stolice.
Ona se lukavo nasmijeila.
"Pa koja je razlika?" kazala je Lidija. "Doe, uini posa i
nestane dok si reka keks."
Obukao je sako, zakopao se pa sjeo na krevet da se obuje, ne
odgovarajui i ne gledajui je. Trudio se djelovati uvrijeeno. Pizda
fikalska, pomislila je Lidija, kako glumi.
"Ajde, reci?" nije se dala.

"ta da ti kaen?" upitao je Dinko toboe iznervirano.

"Koja je razlika izmeu mene i kurve?"
"Ne znan...", rekao je mukarac zbunjeno.
"Ajde, fala ti lipa."
"Mislin... ne... ne razumni", smeo se on. "O emu ti uope
govori?"
Nagnuo se i krenuo rukom prema njezinoj glavi, no ona se brzo
izmakla.
"ta je bilo?"
 "Koja je razlika izmeu mene i kurve?" ponovila je Lidija trei
put, ali tvrdo. U tome vie nije bilo zajebancije.
Jo malo meusobnog gledanja.
"Oe da ti ja kaen?" kazala je naposljetku ona gledajui ga
vrsto u oi. "Jedina je razlika, dragoviu moj, to da ti meni nita ne
plaa."
Bradavice su je zaboljele kada je to rekla. Neprimjetno je malo
stisnula bedra. A on je samo sjedio na postelji i pravio se da nita ne
razumije.
"To je, vidi, neto o emu bi nas dvoje morali ozbiljno
razgovarat", rekla je ona nacerivi se.
"O emu?" nacerio se i on tupavo.
"Pa o tomu."
I tako su se bezglasno cerili jo malo jedno drugome, sve dok
Lidija nije rekla...
"Dinko, jebate, pa stranka te eka."

Shvaala je da se veza izmeu njih dvoje poela gasiti, vidjela je

to mnogo puta dosad. U svojih trideset pet dobro je nauila svaku
stopu na putu koji veza proe izmeu zanosa i gorine; od bezumne
tjelesne nezasitnosti do dosade. Lidija je bila veteranka u tome. S
vremenom je sve odrje-itije, ponekad ak i bezobzirno prekidala s
mukarcima. Odavno je shvatila da gluposti poput ti si predobar za
mene nimalo ne pomau, ba kao ni takozvani privremeni raskidi.
Jo nije ula ni za jedan privremeni raskid koji nije bio konaan.
Stvar je bolje ubiti brzo, po kratkom postupku, nego pustiti da dugo i
muno umire na aparatima toboe privremenog razlaza, bezvoljnih
zagrljaja i tugaljivog seksa dvoje ljudi koje nita vie ne dri
zajedno. Kad je jednom gotovo - gotovo je i valja biti neumoljiv ako
tip zove i cvili da se nau i moli da mu da jo jednu priliku.
Ako popusti, zajebe se kao Branka sa elom Psihijatrijom.
Lidija to zna, jer je sve i sama prola. Sebi ne moe vjerovati kad se
sjeti s kakvim je sve oajnicima i luacima ona gubila vrijeme. Gdje
su joj oi bile?
"Za mukarca zapravo ne zna kakav je", rekla je jednom mami,
"sve dok ne prekine s njin."
"To oe re da ja zapravo ne znan kakav je tvoj otac?" upitala je
mama.
"Dobro, nemoj ti sad bit bukvalna", smela se Lidija.
Ali, mnogo puta dosad ona se zbilja osvijestila

tek kada je tipu dala nogu. Kad bi joj plakali, na primjer, to bi joj se
ba smuilo. A to je, jasno, uvijek bilo negdje u nekakvom kafiu
punom naroda pa bi svi ivi gledali kako je on, sav zaslinjen i
gotovo modar od suza, grevito dri za ruku. On bi se tresao, gubio
dah od jecaja i isprekidano molio da ga ne ostavlja, a Lidija se
trudila biti pristojna i blaga s njim, makar je mislila...
"Daj, majmune, prestani, prestani, prestani, prestani... Prestani
vie!" viknula je u sebi. "Svi nas gledaju, idiote jedan!"
Kako ne shvaa, mislila je zlovoljno, da mu to to se rasplakao ba
nimalo nee pomoi. tovie, mukarac joj je ak bio odvratniji ako
bi ponizno zacmizdrio. Lidija ne ljivi one budalatine iz asopisa o
osjeajnim frajerima to se ne srame pustiti suzu. Ako ima nekih
ena kojima se takvi sviaju, slobodno neka se poslue, ona tu nema
nikakvog interesa. Ona u tome, i moda jedino u tome, potuje
tradicionalne vrijednosti - mukarci ne plau, bar ne javno, i ako bi
koji zaplakao za njom, sa svakom je suzom nepovratno umanjivao
svoje jo otprije beznadne anse kod nje.
Nije takoer shvaala ni one to bi je nakon prekida nazivali u
gluho doba pa utjeli u slualicu. Na koji bi to zagonetni nain
telefonsko uznemiravanje moglo raspiriti eravu njezine ljubavi?
Valjda je takvo to prije razlog da se uplai mukarca? Koja bi se
normalna enska vratila takvom manijaku? I to je u glavi bilo onom
Robiju,
Lidijinoj verziji ele Psihijatrije, koji joj je prije pet godina, jednom
pred zoru, susjeda ga je vidjela, sjekiricom razbio sva stakla na
Yugu, da bi jo isto popodne nazvao i plakao kako ne moe ivjeti
bez nje?
"Najgore je kad se u tebe zaljubi neko koga ti uope ne obadaje",
objasnila je Lidija jednom svima koji su je u salonu htjeli sluati.
"Sta ja mogu s nekin ko se zaljubija u mene, kakve koristi od toga da
san ja ena njegovog ivota, ako on mene ne zanima? Sluaj,
govorin ja tipu, meni je to lipo ut, ali me ne zanima. Kako ne
zanima, kae tip. Tako, ne zanima, kaen ja, nian zaljubljena u
tebe. Ali, ja tebe volin, kae on. I jo je, ka, iznenaen. On mene
voli i ja sad moran past na guzicu zato to on mene voli. Ma, brate,
nemoj me volitl Nemoj, molin te! To je isto, na primjer, ka kad ti
maka donese mia. Kad maka ulovi mia i donese ti ga da ga
pojede i ne razumi da ti ne jede mieve. Ona ti je dala neto
najvridnije ta ti je mogla dat, a tebi to ne triba."
S Dinkom ipak nee biti takvih drama. To je prednost s
oenjenima, za itavo vrijeme grize ih krivnja prema eni, da im
gdjekad bude i drago kada Lidija proglasi steaj njihove veze. Ona
jo nije, i drago joj je da nije, nala nekoga tko bi ostavio enu zbog
nje. A da se i nae netko takav, Lidija bi ga odgovorila od nauma i
bila upornija da ga vrati njegovoj eni nego to bi moda i sama
ena bila. Kada bi se nala u prilici da skuplja ne-

ije prljave arape po sobi ili pere kadu za njim, Lidija bi lijepo
zahvalila na ukazanoj asti i negdje drugdje potraila svoju sreu.
Kako bilo, Dinko joj nee doi s takvom fantastinom ponudom.
Dinko je advokatska pizda, koja e odglumiti da mu je ao, pazei
ipak da ne pretjera pa da ispadne da je slomljen zbog prekida. Rei
e, Lidija ga je ve mogla uti...
"A sluaj, ako ti misli da je tako najbolje..." I to e njegovu stranu,
profesionalno je valjda bio optereen time, osloboditi svake krivnje
u eventualnom sporu. Svialo joj se primjeivati kako je proraunat,
kako u svakom trenutku kontrolira to e kazati, nema neopreznih
reenica. ak ni u krevetu, ba nikada nije lanuo neto to ne bi
smio, s im bi ga ljubavnica mogla ucjenjivati. Dinko joj nijednom
nije rekao da je voli i nije spominjao svoju enu, koliko god se
opustio, a bio je prekrasno oputen u seksu, neki osigura u glavi
itavo mu je vrijeme stajao vrsto zaarafljen u leitu. Jednom,
samo jednom Lidija ga je uspjela izbaciti iz njegove savrene
ravnotee. Sevili su se na sputenim sicevima u njegovu autu na
plai pod Marjanom, kao jogini se okreui u tijesnoj unutranjosti
kola parkiranih na laganoj nizbrdici. Gledajui ga nadmonog na
sebi, kako je zadovoljan sobom i svojom tvrdom kitom u njoj,
nacereni vladar svemira, Lidiji je pala na pamet sotonska zamisao.
Leei pod mukarcem, opirui se nogama o strop,

neprimjetno je pomakla ruku i spustila runu konicu.

"Dinko, ini mi se da klizimo?!"
"Ha?1" protisnuo je on unezvijereno.
"Dinko, jebate, klizimo!" vrisnula je Lidija i poela se bezumno
smijati, a on je uplaeno skoio i u panici se, jasno, nije ni sjetio
ponovno dii runu, nego se onako gologuz prebacio na vozako
mjesto, usput glavom slomio retrovizor, goljenicom udario u volan,
bolno jauknuo i napokon stisnuo nonu konicu, kada su stranji
kotai Audija ve dotakli alo pliaka. Lidija je sa zadovoljstvom
uoila da je njegova mukost sasvim malaksala od pretrpljenog
straha.
Bilo je veselih zgoda s njim u posljednju godinu i po, ali kao i
uvijek, ono to na poetku moda i ne primjeuje kao osobit
problem, kako veza odmie prema svom neumitnom kraju, kotrlja se
sve vee i vee kao snjena gruda niz padinu. Tako je Lidiji malo
pomalo poela smetati ona usrana Dinkova stranka, koja ga je
nestrpljivo ekala svaki put kada bi se njih dvoje poevili.
S vremenom ju je poelo sve vie i vie izluivati kako bi se svaki,
ali ba svaki put nakon seksa on na brzinu obukao i odjurio. Htjela
ga je jo malo pokraj sebe. Nisu se morali voljeti, ali joj je trebala
barem ona iluzija ljubavi nakon snoaja, kada su im tijela jo vrua,
da legnu zagrljeni jedno pokraj drugoga i malo se umire,
razgovaraju o pizdarijama, da se makar na pola sata uini kako

je ona sav njegov svijet. ene ne mogu bez toga, kako to idiot dosad
nije shvatio? Zar ne vidi kako je vrijea kada kao lopov pobjegne iz
njezina stana? Ponaao se ba kao da je ona kurva koju e samo tako
poeviti i nestati. Jednog popodneva, gledajui ga kako se odijeva,
palo joj je na pamet to s kurvom i otada je sve krenulo... pa zapravo
ju je uzbuivalo. Zamisao da joj Dinko plaa za seks neoekivano je
donijela svjeinu jednoj vezi
na umoru.
"Ej, mala", nazvao ju je negdje sredinom idueg tjedna, kako je i
inae inio, ne obazirui se gdje je ona ni to u tom asu radi, kao da
Lidija samo eka da on nazove i kae "ej, mala", pa da pone veselo
mahati repom.
"Ej", rekla je Lidija hladno, izlazei iz salona.
"ta radi?"
"Evo ba san na skuptini Ujedinjenih naroda, razgovaramo o
kemijskon oruju u Iraku."
"Ajde nemoj zajebavat."
"Pa kako misli ta radin? Radin, bogati. ta u drugo radit, nego
radit? Di si ti?"
"Evo radin."
"Eto vidi, ja radin, ti radi, on radi, mi radimo, vi radite, oni
rade", rekla je Lidija i kratko se, ivano nasmijala.
"Sto je danas neko nadrkan", kazao je Dinko.
 "Dinko, molin te", uzdahnula je ona, "muterije me ekaju, ta si
triba?"
"Oemo li se vidit?"
"A valjda oemo, ta ja znan."
"Danas u pet?"
"U pet san rekla do u matere", rekla je Lidi-ja, premda to nije bilo
istina. "Ajmo u tri."
Dinko je s druge strane razmiljao i Lidija je ekala da kae kako
ne moe. Samo to je ekala da kae pa da ga poalje...
"Ajde, moe u tri", rekao je, meutim, njezin ljubavnik i razoarao
je.
I tako su se u tri nali kod njega u uredu, ve na vratima se uhvatili
stiskati. On je stavio ruku na njezinu stranjicu, a ona ju je namjerno
malo due pustila. Zapravo joj se sviala ta ruka i s mukom se
morala otrgnuti od nje.
"Onda", apnula je, "jesi li razmislija?"
"O emu?"
Lidija ga je kucnula kaiprstom po elu.
"Siti se. O emu smo razgovarali?"
"O emu smo razgovarali?" ponovio je Dinko.
"Razgovarali smo o tome kad e ti poet plaat", rekla je Lidija i
gotovo ostala bez daha od toga to je rekla.
"ta plaat?" pitao je on.
Ona ga je ugrizla za vrat.
"Pazi", zamolio je, "da mi ne ostane..."
"Mmm."
"ta plaat?"

"Doi malo ovamo", rekla je hvatajui ga za ruku. Odvela ga je u

ured, do garniture za sjedenje u crnoj koi oko niskog staklenog
stolia na jednom kraju i pokazala mu na fotelju. "Sidi", zapovjedila
je promuklo.
 On je posluno sjeo povlaei je za sobom, no ona je izvukla ruku
iz njegove i dola iza fotelje, malo unula, nagnula se preko njega i
spustila mu dlanove na prsi. Ljubei ga po vratu izvukla mu je
koulju iz hlaa. Dinko je zabacio glavu na naslon.
"Sunce moje", vlanim je dahom u njegovo uho apnula Lidija,
"do kad si slobodan?"
"Danas? Tako, do etiri, etiri i kvarat najkasnije?"
"A onda ima stranku?"
Mukarac je shvatio da mu je ovo pametno odutjeti.
"Vidi, duo", nastavila je Lidija kutrajui mu kosu, "ti uvik ima
nekakvu stranku koja te eka...", gricnula mu je usnu resicu, "... ili
mora bit sa enon i dicon, ili u Zagrebu, ili si s prijateljima na
malon balunu... Ti si ovik...", spretno mu je raskopala koulju... "s
puno obaveza, tvoj dan je ispunjen i ja znan da nema puno vrimena
za mene", povukla mu je majicu iz hlaa, lagano zagrebala noktima
po vrstom trbuhu i zastala. "Ali, zna ta", rekla je sada nekim
ozbiljnim, tunim tonom, "i meni je malo bezveze kad ti bane na
dvi minute, nabrzinu me poevi i bog. Volila bi da si bar malo due
s menon, samo malo, pin-

kiu", s dva prsta makla mu je pahuljicu od tkanine iz pupka. "Ili da

ja tebe koji put mogu zovnit i naruit da mi doe tad i tad, u tu i tu
uru da mi se nacrta na vratima. Ovako ti doe kad te je volja, ode
kad te je volja, ka kod kurve. Ja san tebi, za pravo re, ka kurva.
Samo besplatna."
"I ti bi da ja tebi plaan?" upitao je on napokon shvativi.
Lidiji je srce lupalo.
"Je li ti mene zajebaje?"
"Ne zajebaje?" nacerio se Dinko u nevjerici, gledajui je
zabaene glave iza sebe.
Lidija se spustila i sono ga poljubila u usta.
"A ta je re, tribaju ti pare, salon loe poslu-je...?"
 "Ne, ne tribaju mi pare, salon je ka bog, nego... kako bi ti rekla,
Dinko", govorila je jagodicom prsta prelazei po njegovim usnama",
ocu da mi plaa zato to...", zastala je i potom odluno nastavila,
"zbog samopotovanja. Da znan zato san s tobon. Ocu da mi plati
isto da znan koliko me cijeni. Eto."
"Ti si totalno poludila."
"Lako mogue", sloila se Lidija.
"Pa dobro, kako emo onda?" upitao je on kratko se zasmijavi.
Ba mu je ovo bilo smijeno. "Koja je tarifa u gospoe?"
"Iljadu kuna", bubnula je Lidija smijui se i ona njemu.

"Iljadu kuna!" zaprepastio se advokat vedro.

Ona je klimnula.
"Boga ti dragoga!"
"A ta si ti mislija? Ajde, da te ujen, koliko bi ti da?"
"A ne znan..."
"Ajde, da ujen, koliko me ti cijeni?"
Dinko nije bio toliko glup da ne skonta koliko je opasno ovo
pitanje pa je opet okrenuo na alu.
"Okej, okej", prihvatio je, "iljadu kuna, je li prima ekove?"
"Priman", kimnula je Lidija brzo.
"Prima ekove?" zaudio se Dinko.
"Priman, ali je onda skuplje."
"Kako skuplje."
"A lipo. Na gotovinu je popust."
"Aha. Kuin. A koliko je, oprosti, kad je na ekove?"
"Iljadu i po."
"Krvi ti!", rekao je on stavljajui ruku na njezinu ruku. "Ti si onda
jedna prvoklasna pika."
"Pa to si valjda zna i otprije", kazala je Lidija podiui mu dlan na
svoju sisu. "Ili moda nisi?"
"Kako si me napalila", rekao je on s rukom visoko gore, dirajui je
preko majice po grudima.
 "Ajde, drago mi je ut", rekla je zaustavivi mu ruku. "Onda ti
nee bit teko platit."
On je htio nastaviti s maenjem, no ona ga je vrsto zgrabila,
zabila mu nokte u nadlanicu.

"Nema dalje dok ne plati", kazala je pakosno.

Nacerivi se, on je ponovno stisne za sisu. Ovo je sada ak boljelo.
"Makni ruku, majmune]" rekla je Lidija Ijuti-to. "Ili plati ili je
makni."
"I ti stvarno oe da ti ja platin?"
Ona gaje utei tvrdo gledala. On hitro ustane i oko fotelje krene
prema njoj. Ona se izmakne.
"Da me nisi taka", upozori ga povlaei se nekoliko koraka prema
vratima. "Najprije pokai koliko me cijeni, a onda moemo dalje."
On zastane.
"Kako da pokaen koliko te cijenin?" upita on ironino. "Parama?"
"A je li ti moda zna neki drugi nain?"
Gledali su se ispitivaki nekoliko trenutaka.
"Ovo nije istina", rekao je Dinko koraknuvi prema njoj.
"Stani tamo i ne pribliavaj mi se. Poet u vikat."
On se ponovno zaustavi.
"Oe platit?"
"Platit?"
"E."
"Ne pada mi na pamet", kazao je mukarac grubo.
"Onda bog", rekla je Lidija.
Raupan i neuredne odjee stajao je na sredini kancelarije, joj
uvijek ne shvaajui to se to

dogodilo, dok je ona oprezno, natrake otkoraa-la do vrata.

"Lidija, daj budi pametna", rekao je.
 A ona je samo podigla obrve i nasmijeila se, vrcima prstiju
lagano mu odmahnula izlazei i zatvorila vrata. Spustila se stubama
do prizemlja, izala na ulicu, a oi su joj se tiho i nenadano napunile
suzama. Potrala je prema autu.
Tako je bio glup. Sve je moglo biti dobro, samo da on nije bio tako
jadno i beznadno glup. Trebala je to biti igra. Ona je, istina, bila
ljuta na njega i htjela mu jasno dati do znanja da ga eli vie nego
to joj se on sada daje, ali ono s plaanjem zapravo je trebao biti
mali erotski igrokaz izmeu njih dvoje. Golicalo ju je da ona bude
kurva, a on muterija. Otkako je proli tjedan to prvi put spomenula,
samu sebe je znala zatei u nekim nevjerojatnim matarijama, ono
to nijednom mukarcu nikad ne bi dopustila, najednom joj se
uinilo silno izazovno i slatko. Sve bi konice otpustila. Dala bi mu
da je vee za krevet. Ili bi ona njega vezala. Obukla bi se kao
medicinska sestra - imala je jednu prijateljicu to je radila u bolnici
na Kriinama koja bi joj dala ogrta i kapicu. Lidija bi za njega
napravila kikice i nacrtala pjegice, obukla dokoljenke kao
djevojica... Ne, kikice, pjegice i dokoljenke ipak ne dolaze u
obzir...

Kako bilo, Julija Roberts u Zgodnoj eni bila bi mala beba prema
Lidijinom ostvarenju u slinoj ulozi. Da joj je Dinko dao priliku, bio
bi vjerojatno najzadovoljniji mukarac koji je ikada i igdje platio za
seks. Ali, kreten nita nije shvatio. tovie, kada je povjerovao da bi
ona ozbiljno uzela njegov novac, ponizio ju je vie nego ikada
dotad. Razbio je igraku, ona za njega doista nije bila nita bolja od
kurve. I to kurve koju ne bi platio. Tuklo joj je u glavi kako je
hladno i drsko rekao...
"Ne pada mi na pamet".
"Ne pada mu na pamet, ubre jedno, ne pada mu na pamet",
ponavljala je Lidija u sebi, guei se suzama. Neka se ena na
semaforu, u autu pokraj, okrenula i zabuljila u nju.
 Prolo je potom dva dana i Dinko nije nazivao, to ju je dodatno
razljutilo. Onda je poslao SMS poruku - "je li te prolso". ak ni mali
uljivi SMS nije se potrudio ispravo napisati. "Nije", odgovorila mu
je Lidija kratko. I onda nita, to je valjda trebalo znaiti da je
uvrijeen, ili da ga nije briga, ili pomalo od oboje. Sto god bilo, ona
je bivala sve ljua. Oekujui od svog ljubavnika da u jednoj
bezazlenoj igri budu neto to ni ona ni on nisu, Lidija je iznenada
otkrila kakav on zapravo jest i to joj se sve manje svialo. O
vlastitim prosudbama drugih inae je imala vrlo lijepo miljenje, no
sada ju je porazilo da je tek nakon godinu i po, i to sluajno, shvatila
da je u vezi s gadom.

"Lidija!" zovnuo ju je nekoliko dana kasnije, naveer kada se sama

vraala s posla, kratko i neoekivano, u pustoj ulici. Naas potpuno
paralizirana od straha ugledala ga je kako izranja iz mrane vee.
"Pika ti materina, da ti pika materina, idiote!" opsovala je
okirano. "Jesi li ti normalan?!"
"Lidija, moramo razgovarat."
"Ovako mi uletit, ka manijak, budalo jedna!"
"Ajde, daj, nemoj...", promucao je hvatajui je za nadlakticu.
"Sta oe?" izmakla se.
"Sta ti oe, Lidija? Sta izvodi?"
"Ja ta izvodin? Bane mi iz mraka iz tueg portuna i pita ta ja
izvodin?"
"Je li ti stvarno misli bit kurva?"
Lidija ga je umorno pogledala.
"Je li ti zna ijednu kurvu?" nastavio je on. "Jesi li u ivotu vidila
ijednu? Je li zna koje to sranje zna bit? Oe da ti ja isprian, ja sa
suda znan milijun pria o pijanin, drogiranin, pritue-nin kurvama.
Onda, jesi li razmiljala o sidi?"
Ona je ponovno bila na rubu suza. Ali, ne naravno zbog side i
pijanih, drogiranih i pretuenih ena, nego zbog toga koliko je oito
bila lana Dinkova zabrinutost. I koliko je on jo jednom ispao
pokvaren i budala. Smee jedno, pa nije ona stvarno eljela biti
kurva. Ona je eljela biti njegova kurva. I u ovom trenutku bilo joj je
potpuno nejasno otkud joj je dola ta elja.

"Bejbi, stalo mi je do tebe", rekao je Dinko gladei joj nadlakticu.

Moe mislit, pomislila je Lidija.
"Volinte."
Oho, sad jo i to! Teka artiljerija!
"Koliko?" upitala je.
"ta koliko?"
"Koliko me voli?"
"Puno."
"Koliko puno?"
"Puno puno."
"Dinko, kretenu", rekla je ena ledeno, "je li ti shvaa ta te ja
pitan?"
On je spustio ruku s njezine nadlaktice.
"Ti znai ne odustaje", rekao je.
Malo zatim su se rastali i itav tjedan nakon toga vie se nisu ni
uli ni vidjeli. Lidiji je bilo teko, ba ju je neki jad ispunio. Zeznula
je, inilo joj se, s iznimkom Josipa, ba sve ega se dotakla u ivotu.
Jednu veer, dok je na kauu sa sinom odsutno gledala Prijatelje na
televiziji, ruka joj je sama krenula prema njegovim leima. Lagano
ga ekajui po lopaticama ulovila je sebe kako misli...
"Uvik u imati svoje dite".
I u tom trenutku je shvatila da je ista kao njezina mama. Njezina
sirota mater tako je isto u svojim dramskim ispadima samosaaljenja
obiavala kazati: Uvijek u imati svoju djecu, a Lidiji je to bilo
strano i prezirala ju je.

"Moj ivot nije samo moje dite", ponovila je sebi mnogo puta,
trei za Josipom kad je jo bio sasvim malen. Dok je morala paziti
da ne padne u more na rivi ili pod neiji auto na ulici, frustrirana to
joj je mali pokvarenjak oduzeo zadovoljstvo da u miru popije kavu i
razgovara s prijateljicama. Jadne isprane kuanice, pomislila je
jednom, to ive praznim, razoaranim ivotima bez strasti,
nezaposlene i bez iega svoga, potpuno ovisne o nekom mukarcu,
sve se one, kad im voda doe do grla, tako tjee. Kada nemaju para
ili se prestanu eviti, kada vie ne mogu uvui guzicu u neku staru
suknju ili ih mu ostavi, jedini preostali trun dostojanstva im je da e
uvijek imati svoju djecu. Djeca su zadnja linija obrane prije njihova
potpunog ivotnog poraza.

KILL BILL 2

Srijeda ujutro je bila. Branka se javila na telefon i problij edila.

"Zeljko e se", rekla je, "bacit s krova ako ja ne doen."
"Pa nek se baci", kazala je Lidija lakonski, ne diui pogled sa
stranice nekog magazina.
"Stoji na nekoj kui doli na Matejuci i kae da e skoit."
Lidija ju je pogledala, djevojka se tresla.
"Sad je na kui?... Zva te je s kue?"
Branka je drhtavo klimnula.
"I ti bi sad ila tamo?"
"Aha."
"Nemoj."
"Moran... Zna da moran."
"ekaj onda, ja u te bacit."
Brzo je odvezala pregau, uzela torbu i s vrata doviknula Mari...
"Ti radi, zakljuaj, ta god oe..."

itavim putem nije gotovo ni pisnula. Vozei se Vukovarskom,

iza kamiona s tucanikom iz kojeg su ispadali kamenii i skakutali
joj po oferajbi, na krianjima, u koloni kod Matinog ureda, gdje
se pokvario semafor i polica-

jac regulirao promet, Lidiji su dolazile rijei, umalo su je guile.

eljela je govoriti, i govoriti, i govoriti, kao i uvijek kad je bila
ivana, no svaki put kada bi se okrenula i pogledala Branku kako
pokislo sjedi pokraj nje, shvatila bi da ovo ipak nije njezina muka i
da joj je bolje da zaepi.
"U pizdu materinu, jedanaest uri, a vidi ovo. Pa je li ovi svit igdi
radi, imaju li oni neki posa?" bilo je sve to je kazala, u guvi na
ulazu u Mar-janski tunel.
Nije morala traiti gdje e parkirati, ba kao to nije trebalo gledati
ni koja je to kua koju je ele Psihijatrija izabrao za svoju
predstavu. Ulica je bila zakrena masom znatieljnika, koji su zurili
gore, u priliku to se uspravila na zidu terase na vrhu bijele kamene
zgrade Gospodarske komore. Nasred ceste ukoso je stajao policijski
auto s ukljuenim plavim rotacijskim svjetlom, vatrogasci i
ambulantna kola malo dalje.
"Samo malo... Oprostite... Skuajte, samo malo", ponavljala je
probijajui se kroz gomilu vukui obamrlu Branku za sobom.
"Gospodo, a di ste vi krenuli, za gospu blaenu?" upitao je
policajac ivano.
"Ovo mu je cura... Od onoga gori", objasnila je pokazujui prstom
na samoubojicu. Nekoliko se njih radoznalo okrenulo prema njima.
"Inspektore, dola je cura", viknuo je policajac jednome u civilu,
oko trideset godina starom, s

naoalama, to je stajao na rubu iroke polukrune istine oko

zgrade s megafonom u ruci.
"Dovedi je amo", rekao je taj, "i odmakni malo ovi svit odavde."
Policajac je uzeo Branku pod ruku i odveo je. Nekolicina drugih
krenula su lagano gurati narod s ceste, sve dolje iza palmi, do etnice
uz more. Masa je posluno uzmakla. Svi osim Lidije, koja je stajala
na rubu plonika.
"Ja san s njon", rekla je ona, bradom pokazujui na Branku i
inspektora, to su ostali sami nasred ulice, moda tri metra od nje.
"Za mi je, ne morete ovde ostat", rekao je mlai policajac
hvatajui je za nadlakticu.
Ona se otrgla.
"Nemoj me dirat", prosiktala je. "Ja ostajen ovde i gotovo."
Policajac je pogledao inspektora, ovaj je upitno klimnuo glavom.
"Ona je s curon. Kae da se nee maknit odavde."
"Dobro je, neka stoji. Jeste li nali ije je ovo?" upitao je inspektor
pokazujui na jedini auto, neku Hondu Civic, koja je ostala
parkirana ispod zgrade.
"U stanu vlasnika niko se ne javlja."
"A ko mu onda jebe mater. Valjda ima kasko."
Pogledao je uvis i prislonio megafon na usta.
"eljko" rekao je mirnim glasom koji je metalna jeka nosila
zaljevom. "eljko, cura ti je dola."
"Branka!" viknuo je ele Psihijatrija sa zgrade Gospodarske
komore. "Branka; jesi tu?"
"Javi mu se", rekao je inspektor dodajui Branki megafon.
"Jesan, ele. Tu san."
Lidija se okrenula. Tristo po prilici, moda i etristo njih pod
palmama taj su dan nastavak Zemlje nade odluili propustiti zbog
atraktivnijeg programa uivo.
"Branka, volin te!", zavapio je ele odozgo.
"Reci da voli i ti njega", kazao je inspektor.
"E, ba si joj dobro reka ta e re", pomislila je Lidija.
"Volin i ja tebe", rekla je Branka posluno u megafon.
Netko je u gomili kratko zapljeskao, a mukarac gore visoko
zanosno je rairio ruke i promuklo, rastrojenim glasom zaurlao...
Samo jednu elju imam, moj ivote ludi,
Kad mi ona u san doe da se ne probudim.
 Neki se djeak od desetak godina tada izdvojio iz gomile, otrao
do sredine ceste, isto da vidi kako to izgleda, pa se brzo vratio
natrag.
"ime, bii", vrisnula je neka ena, "pa' e na te!"
"eljko, eto", rekao je inspektor s naoalama, "dola ti je cura. Ti
voli nju, ona voli tebe. Ajde sad lipo sadi doli."

"Neu!"
"Kako nee?" zaudio se policajac u civilu. "Pa jesmo li se tako
dogovorili ili nismo?"
"Nismo se tako dogovorili. Ako me ona voli, zato me je
ostavila?"
"Zato si ga..."; poeo je inspektor, a onda shvatio da mu je
megafon jo uvijek na ustima. "Zato si ga ostavila?" upitao je
normalnim glasom.
Branka je nemono slegnula ramenima.
"Buija joj je gume", javila se Lidija.
"Kako buija gume?" okrenuo se inspektor.
"A lipo, kad god bi ga ona ostavila, on bi joj probuija sve etiri na
autu."
"O, jebate!" zaprepastio se inspektor s naoalama. "eljko", rekao
je opet u megafon, "ovde smo uli da si joj ti buija gume na autu."
"Ja?!" zgranuo se ele neuvjerljivo. "Nikad!"
"Jesi, ele, nemoj lagat!" viknula je Lidija ne izdravi. "Ti si joj
buija gume! Sigurno triput dosad!"
"Lidija, jesi to i ti dola!?" prepoznao ju je ele Psihijatrija.
"Jesan!"
"Kurvo, ti si je nagovorila da me ostavi!"
"Ajde ti u pizdu materinu, manijae jedan!"
Inspektor se uzrujano okrenuo i rukom joj pokazivao da se umiri.
"Nemojte ga sad izazivat", apnuo je.
"Ma, ko mu...", poela je Lidija, a onda ugledala Brankino
moleivo lice i uutjela.
 Uto se, meutim, odnekud javio neki muki glas, zvuao je
pijano...
"ele, ljudi ovde ekaju, o' ti vie skoit ili nee?!"
"ele, skoi, manistra mi se lai!" dodao je drugi vedro.
Narod se poeo smijati. ele Psihijatrija gore na zgradi
Gospodarske komore sada se kao malo zbunio. Inspektor u civilu
Ijutita pogleda bezglasno je pokazao policajcima na gomilu.
Trenutak kasnije jedan je policajac otamo izvukao dvojicu u modrim
kombinezonima, s velikim pivama u rukama, odveo ih malo dalje i
siktavo im oitao bukvicu, dok su oni krotko zurili u vrhove cipela,
pogledavali se ispod oka i pijano smijuckali. Policajac je zavrio i
pokazao prstom da se gube i oni su se posluno izgubili put malenog
parka na kraju uvale.
"eljko, bog ga jeba", rekao je umornim glasom inspektor, oito
sada odustajui od suptilnog psiholokog pristupa, "ajde sad vie
sadi."
ele Psihijatrija nepomino je zurio u dubinu.
"Ako sad sae, neu te prijavit za uznemiravanje javnosti."
Samoubojica se jo malo premiljao.
"eljko, skalaj se doli, da ti se ja ne bi popeo gori", zaprijetio je
policajac.
ele je napokon skoio sa zida. S unutranje strane zida. Gomila je
zapljeskala. Lidija je pogledala Branku. Idemo odavde, pokazala joj
je glavom. Branka je odmahnula glavom da nee.
"Glupao jedna", pomislila je Lidija.
Ostala je jo malo da vidi jo jedno spektakularno pomirenje njih
dvoje. Perverzno je eljela vidjeti kako e ele izai, a Branka e
krenuti prema njemu. I kako e oboje plakati grevito se grlei.
Minutu kasnije ele Psihijatrija je izaao, napola skrueno, napola
zadovoljno se smijeei, rairenih ruku da zagrli svoju dragu. Lidija
je od uasa sklopila oi. No, tada je ula Branku kako govori...
"Makni se od mene! Da me nisi taka!"
Lidija je zapanjeno otvorila oi i vidjela svoju blesavu prijateljicu,
onu mlitavu Branku koju je uvijek trebalo malo pogurati da neto
napravi i kojoj je vrhunac veeri gledati neke filmove u kojima ene
umiru, gledala je dakle tu Branku zajapurenu, ogorenu, bijesnu.
Nikada je prije takvu nije vidjela.
"Drugi put kad bude tija skoit", rekla je Branka, "nemoj me zvat.
Ako e se ubit - ubij se. To nije moja stvar."
Potom se okrenula od zaprepatenog ele i uputila prema Lidiji.
"Ajmo a", rekla je odrjeito.
"Dobro, nemoj sad i na me vikat", rekla je Lidija.
"Da zna, dobro ti je rekla", ula je kako iza njihovih lea
inspektor s naoalama govori eli Psihijatriji.

U autu je Lidija sebi dala oduka...

"Sluaj, ele mora bit da je jedinac. Je li jedinac, a? Samo se
jedinci mogu onako manito ponaat. Ili to, ili je odrasta bez oca? Ili
je moda ka dite prebolija neku teku bolest pa su ga svi drali ka
malo vode na dlanu... Ali, zna, on bi mora poet pit neke lijekove?
To vie nije bit normalno lud, to ta on radi. To je, brate, za
hospitalizaciju... Zna ta mi je palo na pamet kad san ga vidila gori
na onoj teraci? Palo mi je na pamet kako bi bilo dobro da se on baci.
Jebe mi mater, govorin ja u sebi, ako on sad ne ubije sebe, jednog
dana e ubit nju. I zato, ja mislin, ti nita ne bi bila kriva da je on
skoija. Da je on skoija, ti bi mogla re da je to bilo samoubojstvo
u samoobrani. Jel'da san ovo dobro rekla - samoubojstvo u
samoobrani?"
"Lidija."
"ta?"
"Ajde, molin te, umukni."
"Dobro."
Muala je itavih sedam sekundi.
"Sluaj..."
"ta je sad?"
"Jesi li ti moda za neko pie?"
"Samo ako je alkohol."
"Sifjeli!" rekla je Lidija, kao onaj bavarski kralj na reklami za
pivo.

Nekoliko puta tih dana Lidija je s nejasnom namjerqm uzimala

mobitel. as bi joj dolo da nazove Dinka, a as opet da izbrie
njegov broj iz memorije. Naposljetku nije uinila ni jedno ni drugo.
Nazvao je on nju, jednog predveerja dok je, po novinskom receptu
u kojemu je zacijelo bila neka greka, pokuavala napraviti pikantne
lazanje sa sirom.
"E, sluaj", kazao je zbog neega jako veseo, "pria san jednon
prijatelju o tebi."
"Ma, nemoj", odbrusila je Lidija nezadovoljno gledajui lazanje u
penici. "Sta si to pria o meni?"
"Ovo o plaanju, kako bi ti tila bit kurva i to", rekao je Dinko
smijui se. "A on mi je reka da bi rado tija bit s tobon."
Lidija je osjetila kako drhti.
"On te je via po gradu i govori da si ba dobra enska", nastavio
je vedro, "da bi on platija koliko god pita. udi se meni da ja neu
da platin, a ja mu govorim Sluaj, jebi ga, Marine..., Marin se on
zove... ta u, kad se meni omililo mukte, pa mi je sad malo
bezveze..."
"Dinko, nisi valjda toliko blesav da si nekome pria o nama?"
prekinula ga je malo se sabravi.
"Zato?" upitao je nevino.
"Zato to je to bila igra, konju", prosiktala je uznemireno etajui s
kraja na kraj kuhinje.
"Kako ne razumi, to je tribalo bit samo izmeu tebe i mene. To je
bilo neto nae, kretenu, a ti si rastrubij a okolo..."
"Nian rastrubija, samo san tom jednon prijatelju reka."
"Svejedno je li jedan ili ih je pedeset, nisi to nikome smij a
govorit. Jesi li ti normalan? Sta e sad taj ovik mislit o meni?"
"Ti ga ionako ne zna."
"Sta ima veze je li ga ja znan ili ne znan, kad on zna mene. Jeben ti
ivot, s kojon ja budalon iman posla! Ti si stvarno mislija da ja...",
rekla je Lidija i zastala naslonivi se elom na kredenac. Umor ju je
ispunio, nije imala snage vie nita objanjavati.
"Sta?" upitao je njezin sada bivi ljubavnik s druge strane.
Ona je prekinula vezu. Vani se spustio mrak i u stanu je zahladilo.
Zatvorila je balkonska vrata. Legla je na kau i sklupala se pod
dekom, vrsto se umotala. Predmeti su jedan po jedan nestajali u
tamnim uglovima sobe. Uskoro su se vidjele samo sjajne etvrtaste
brojke ure na videorekor-deru. Iz kuhinje je resko zazvonio alarm
tednjaka. Ispoetka bi joj se kratko i neugodno trznuo neki mii,
ali onda se umirila i vie nije osjeala ruke, ni noge, nita. Teina se
udesno povukla iz nje. Mogla je tako biti negdje u svemiru, uinilo
joj se, i lebdjeti u crnom nitavilu u kojemu samo neka daleka
zvijezda svijetli 19:23. No, tada je

osjetila da joj se piki i tijelo se vratilo, kau je ponovno bio pod

njom i deka na njoj, jasno je osjetila prisutnost predmeta u mraku.
Uope, sve je nekako bilo jasnije. Uzela je mobitel i nazvala je
Dinka.
"Kako si reka da ti se zove taj prijatelj?" upitala je prije nego to je
on stigao ita kazati.
"Marin."
"I on stvarno postoji? Ti si mu stvarno reka da san ja kurva?"
Dinko je utio. Bilo mu je valjda neugodno. Lidiji nije.
"On bi, kae, platija?" nastavila je.
"Ti bi stvarno...?"
"Jesi li mu reka koliko train?"

"Jesan."
"Reci mu da me nazove."
Prekinula je vezu i ustala. Otila u kupaonicu i popikila se.
Vratila se u kuhinju i iz penice izvadila pikantne lazanje sa sirom,
koje nisu ba nimalo bile nalik onima na fotografiji u novinama,
kada joj je zazvonio mobitel.
"Marin je", kazao je mukarac s druge strane promuklo.
"Oe li te smetat ako zapalin?" Lidija je zaueno podigla obrve, a
mukarac je to krivo shvatio i vratio cigaretu u kutiju.

"Ne, ne, samo ti zapali", rekla je Lidija.

On je ponovno izvadio cigaretu i zapalio, a ona je, pokrivajui se
plahtom po grudima, znatieljno osmotrila tako bizaran primjerak
mukarca koji u svome stanu, od ene kojoj je upravo platio za evu,
pita doputenje da pui. Tada se sjetila otkud joj je poznat. S
Brankom i Marom jednom je izala na pie i u kafiu sluajno
vidjela Dinka gdje sjedi s nekom dvojicom. Dinko joj je kratko
namignuo, ona se njemu nasmijeila i to nije ostalo neprimijeeno u
njegovu drutvu. Lidija je uoila kako se mladi tip za stolom nagnuo
i neto upitao Dinka, zatim Dinka kako mu cerei se apatom
odgovara. Onda se frajer lagano okrenuo, kriom je pogledao, a
Lidiji je istog asa bilo jasno da su o njoj priali i ivciralo ju je da
su mukarci djetinjasto indiskretni. Crkli bi da se ne pohvale kako su
negdje sa strane umoili. S druge strane, opet, malo joj je i laskalo
da se njen ljubavnik hvali s njom. Elem, onaj to se u kafiu okrenuo
da je pogleda bio je ovaj ovdje.
Zapravo je moglo biti i gore, pomislila je gledajui mu blijedu
kou osutu madeima i na-zubljeni hrbat kraljenice koji dolje na
kriima zavrava busenom ravnih i mekanih ugljenocrnih dlaka.
Lidija je znala za tu pojavu, njezin je sin imao iste takve dlake kada
se rodio. Sve ih bebe imaju u prvih mjesec dana, a samo rijetkima,
kao ovome Marinu, one ostanu za cijeli ivot. inio

joj se krhak, kao djeak zbog tih dlaka, i madea, i zbog svoje plahe
uljudnosti.
"Bi li i ja mogla dobit jedan duvan?"
"Ajme, oprosti", prenuo se mukarac istresajui cigaretu iz kutije,
"nian te ni pita."
"Nema veze."
Ispoetka je, naravno, bila nervozna. Pjevuila je u sebi iznova i
iznova reklamu za neki duan ribolovne opreme, koju je tog jutra
ula na radiju. Nikako se nije uspijevala otresti idiotskog songa o
umjetnim mamcima i tapovima, dok se na dnu Tolstojeve osvrtala
da sluajno ne naie netko poznat i zaustavi se ba u asu kada
muterija doe po nju. U etiri su se dogovorili i ona je odluila da
ga ne eka ni sekunde due od toga. Ako ga nema do esnaest-nula-
nula, molim lijepo, nema ni nje. Znojila se kao prase. Premda nije
bilo osobito toplo, jednostavna plava majica, koju je izabrala kao
najmanje kurvinsku od svega to je imala u ormaru, pod jednim je
pazuhom ve lagano promoila. Siva se Vectra pokraj nje zaustavila
u petnaest i pedeset osam. Mukarac se nagnuo da joj otvori vrata, a
ona je hitro ula i ukipila se na prednjem sicu.
"Dobar dan", rekao je.
"Je", kazala je Lidija.
To je bilo sve to je u tom asu mogla artikulirati.
"Lidija?"
Lidija je klimnula.

"Ja san Marin, drago mi je."

Lidija je, ne gledajui ga, pruila ruku u stranu. Imao je vlaan
dlan. Poli su. On je stanovao na Gripama, gore na Vidilici preko
puta Koteksa, u jednoj od onih lijepih, oronulih kua sa zaputenim
parkom uokolo. Davna, malo izlizana rasko vidjela se u masivnom,
gdjeto otuenom tamnom namjetaju. Sve je bilo puno knjiga.
Snopovi pranjavih novina stajali su naslagani po podu uza zidove s
mjestimice ispucanom bukom. On se zaustavio pokraj starog kaua
na kojemu je, vjerojatno ba zbog ovoga, bio prostrt ist bijeli
lancun. Tip je, znala je, bio sudac. ak je i u novinama itala o
njemu, i to ne u crnoj kronici, nego naprijed, na politikim
stranicama. Neto o borbi protiv organiziranog kriminala, ako se
dobro sjeala. Dosta se govorilo o njemu, makar je bio dosta mlad,
moda njezino godite ili koju godinu stariji. Tek tu, u stanu,
osmjelila se bolje ga pogledati. Imao je tamnu, vrstu, malo valovitu
kratku kosu i usko pravilno lice na kojem se isticao krupan slomljeni
nos. Nije bio visok, samo centimetar ili dva vii od Lidije.
"Je li vam pae?" upitao je pokazujui na kau.
Lidija je slegnula ramenima, onako, poslovno, kao da je ona kurva
koja se ve stoljee i po valja po svakakvim umezima. On je
izvadio novanicu, spustio je na niski stoli pokraj kaua i uhvatio
raskopavati koulju. Ona se izula.

"Imate li kakvih posebnih elja?" upitala je.

"Kakvi posebnih elja?" ponovio je on za njom.
"Pa ne znan...", rekla je Lidija.
"Oralno, to nije...?"
"Ne, ne, to je..."
"Ulazi u cijenu aranmana", pomogao joj je mukarac.
"Tono tako", rekla je Lidija i napokon se nasmijeila.
Zapravo je moglo biti puno, puno gore. Taj Marin je bio... pa sad,
bio je u svakom sluaju totalno drugaiji od Dinka. Njezin advokat
bio je pomalo sirovina i nakon seksa s njim Lidiji se uvijek nekako
inilo kao da ju je kombajn pregazio. Njezine spoznaje o
kombajnima bile su, dodue, dosta oskudne, ali ono to bi tu i tamo
letimice vidjela u poljoprivrednim emisijama, bilo je dosta nalik
Dinkovu stilu. I Lidija bi grijeila duu kada bi rekla da joj se to nije
svialo, no ipak, vidjela je da joj vrlo odgovara i kada je u krevetu,
ili na kauu, da budemo sasvim precizni, netko predan i strpljiv,
kada se malo due ljubi i obrati pozornost na njezin vrat, ili
unutranju stranu bedara, ili kada ga ne mora zamoliti da joj dira
bradavice dok se ona propinje na njemu. Pomislila je ak da mu
kae da je malo uhvati za guzu, a onda ipak odustala od toga.
"Budi profesionalna, jebi ga", rekla je u sebi. "Ovde se ne radi o
tvom gustu, nego o njegovom."

Ovo je sasvim zgodno ispalo, Lidija nikada ne bi pomislila da

netko moe biti tako paljiv prema kurvi. Naposljetku se uspjela
opustiti i, dok je gledala kako joj okrenut leima pui, poeljela je da
moe, da to nije neprilino od nje, pruiti ruku i dirati ga niz
kraljenicu, sve do onih mekanih ugljenocrnih dlaka. Minute su
prolazile i njoj se ba nigdje nije urilo. A ni on se nije inio ovjek
zatrpan obavezama.
"uj", rekao je nakon duge utnje, "bi li se mogli jo koji put
vidit?"
"Pa okej, nema problema...", kazala je Lidija.
Marin se okrenuo prema njoj.
"A bi li ti moda", upitao je, "otila koji put, ta ja znan, u kino s
menon?"
"U kino?" zaudila se Lidija.
"U kino, ili na piu, ili... tako, malo vanka da izaemo?"
"Ti i ja?"
"E."
"A ta emo gledat u kinu?" bilo je najinteligentnije ega se Lidija
mogla sjetiti u tom trenutku.
"Vidija san da je doa je ovi novi Tarantino."
"Ajde, moe."
 Onda su jo malo utjeli. Lidija je ugasila opu-ak u pepeljari.
"Ove pare vrati u dep", kazala je pokazujui na novanicu na
stolu. "To je bila zajebancija... Zna, ja ti... Ja ti zapravo nian
kurva."

"Ti si jedna potena ena", rekao je Marin i nasmijeio se.

"Pa onako. Kako kad", rekla je Lidija i nasmijeila se i ona njemu.
"Volija bi te bolje upoznat."
"Nema ti u mene toga puno za upoznavat."
"Ma, ima", kazao je on. "Nemoj se podcjenji-vat. Na e se i bez
tebe ko e ti to napravit."
A njoj je u tom trenutku zbog neega dolo da se rasplae. Jedva se
obuzdala da joj ne poteknu suze.
"Gospoo, nemojte se ljutit, ali ja mislin da van to nee pasat."
"Ali, meni se ba inilo..."
"Ne, ne, posluajte me", rekla je Lidija pa stala iza ene i uzela joj
lice izmeu dlanova. "Vi nemate glavu za tu frizuru. Pogledajte
ovo...", prstima joj je lagano takla jagodine kosti. "Ovo tri-ba
sakrit. A ovo..." digla joj je kosu s ela. "Ovo emo pokazat... I kad
zavrimo, vi ete re: Ko jebe Andie MacDowell. Kad van ja
napravin frizuru, Andie MacDowell ne bi bilo drago da vidi mua di
razgovara s vama."
ena se sretno nasmijeila.
"Je li ovo za neku specijalnu priliku?"
"Nije ba... A zapravo, moda i je, u subotu mi je godinjica
mature."

"Auuu!" zajaukala je frizerka. "A koja, petnaesta?"

"Dvadeseta."
"Nema gore. Dvadesete godinjice mature su za crnu kroniku...
Petnaeste jo nekako prou u veselju, ali trideset osan, trideset devet
godina, svi ine prvu inventuru ivota i nikome ne pau rauni. Niko
nije uinija pola od onoga ta je planira. Ali, opet, nee priznat.
Ekipa doe nadr-kana i svi gledaju kako bi se iivljavali na
slabijima, na onima ta su postigli jo manje od njih... Oprostite, a di
radite?"
"U jednoj austrijskoj banci, ja san zamjenica predsjednika uprave
za ovi dil Europe."
"To je super! Ka puka! Imate li vizitkartu?"
"E, falabogu."
"A je li na naem ili na engleskon?"
"Iman i jednu i drugu."
"E, sluajte, na godinjici mature vadite samo englesku. Lipo in je
svima nabijte na nos. I nemojte nikoga tjeit. Za dvadesetu
godinjicu mature nema milosti, to je opi pokolj. Pazite ta van
govorin, morate in svima jebat mater. Nemojte nikoga parat, jer ni
oni vas ne bi parali. Vi morate pokazat najbolje to imate, inae e
vas pregazit."
"Jeben ti mia, a kako vi znate sve te stvari?"
upitala je muterija nacereno.
"Ja?!" rekla je Lidija. "Ja san van, gospoo, udo od ene."

Uto je u salon uao neki mukarac, tako, tridesetih godina, s

naoalama. Lidiji je odnekud bio poznat, a i on je uao kao netko
koga znaju, smijeei se prijateljski. ekaj malo, pomislila je
Lidija... To lice, gdje ga je vidjela?... Za svaki sluaj nasmijeila se i
ona njemu, makar joj nikako nije dolazilo...
"Dobar dan."
"Dobar dan", rekla je Lidija glupavo.
I tada se, sreom, Branka sjetila.
"O, vi ste! A ta je re?"
"Evo, nita, bija san ovdi u susidstvu pa, reko', da svratin vidit je li
sve u redu."
"Je, sve je ka bog", odgovorila mu je Branka.
"Nema vie poziva, niko ne skae s kue?"
 I tek tu je Lidiji sinulo - inspektor s Mateju-ke, onaj s
megafonom!
"A, bogu fala, ne skae", rekla je Branka.
Tip je zastao, zbunjeno se okrenuo. Na trenutak nije znao to bi
vie rekao. Lidija je pogledala Branku i upitno pogledala obrve, a
Branka je slegnula ramenima.
"A nita", rekao je inspektor, "kad san ve tu, moga bi se i oiat.
iate li muke?"
"Muke, enske, dicu, sve osim pasa", objasnila je Lidija poslovnu
politiku kue.
Inspektor je sjeo. Branka mu je vezala ogrta.
"Brane", rekla je vlasnica, "gospodina astimo."
Zatim se ponovno okrenula onoj iz uprave austrijske banke.

"Oemo li nas dvi?", upitala je eljajui joj mokru kosu.

Gledajui se s njom u ogledalu jo joj je samo neto palo na
pamet.
"Nego, da vas upitan, to je isto vano na godinjice mature..."
Sagnula se malo do njenog uha i tie dodala: "Ima li neko... Znate
kako se nekad ene za ili ivot sjebu s nekin gimnazijskin
ljubavima?"
ena se gotovo neprimjetno trznula. Sjena neke stare boli prela
joj je preko lica.
"Ima i u vas neko takav?"
Ova je lagano klimnula.
"E, pa nemojte ga vie gledat", kazala je Lidija. "Ako nije ilo
prije dvadeset godina, nee ni sad. To samo u Ijubavnin romanima
na kraju sritno ispadne."
"Ovo je potpuno ludo", rekla je Lidija izlazei iz kina nakon Kili
Billa 2.
"Je", sloio se Marin.
"Ali, zna ta, neka je nasilna pria, opet je nekako..."
"Romantina."
"Jel'da je?!... On je njoj upa na vinanje i sve ih pobija, samo zato
jer se ona udavala za kretena. Savreno!... Zna", okrenula se
mukarcu. "Kad bolje promislin, bilo bi bolje da je i na mom
vinanju neko tako neto napravija."

"Poubija svatove?"
"Aha."
"Pa da bude etiri godine u komi ka Uma Thurman?"
"A ne' ti. Ona je bila etiri godine, a ja san bila pet."
On joj je stavio ruku oko ramena, prirodno kao da su njih dvoje
neki stari par, a ona se malo ukoila. On je to primijetio.
"Oprosti, jesan li neto krivo napravija?"
"Nisi, samo... Malo mije neobino."
"Oe da maknen ruku?"
"Ne, ne, dobro je..."
Proli su nekoliko koraka.
"Sad bi onda i ja tebe mogla uvatit oko pasa?" rekla je Lidija.
"Pa ako ti ne bi bilo teko, jako bih cijenio da to napravi", rekao
je Marin slubenim tonom.
"Je li ti to mene malo...?"
"Samo malo."
Uhvatila ga je oko pasa, a Marinova ruka ju je arila na ramenu i
gotovo joj je dolo da se osvre je li ih tko gleda. Osjeala se kao
neka glupa srednjokolka.
"Majko mila, otkad nian s nekin mukin zagrljena etala po
gradu."
"Ako e ti bit lake, i meni je ovo dosta noro."
"A di smo mi uope krenili?"
"Nigdi. etamo."
 Od kina Central, pored Splitske banke, Pote, niz Bosansku ulicu
doli su sve do Pjace. Uglaane kamene ploe sjajile su pod mutnim
utim svjetlom ulinih lampi. inilo se da je i kiilo dok su bili u
kinu. Prije dva dana naglo je zahladilo, dola je prava jesen, na ulici
je bilo malo naroda. Grad je bio uoljivo tii. Na dnu Pjace Marin je
sreo nekog poznatog i zaustavio se da razgovara s njim, ruka mu je
kliznula s Lidijinog ramena, a ona je spontano napravila polukorak
odmiui se od njega. No, on nije elio da se ona odmakne. Stavio je
njezin dlan u svoj i prsti su im se pre-pleli. ak ju je i upoznao sa
znancem.
Spustili su se na rivu. Jugo je njihalo palme, valovi su tukli o
ozidanu obalu. Suncobrani na tekatima bili su sputeni, a stolice
sloene na gomilama, vezane i zakljuane. Samo je Adriana radila i
tamo je, za jednim od rijetkih zauzetih stolova, sjedio njihov
zajedniki prijatelj. Marin ga je prvi uoio...
"Oe se javit Dinku?"
"A di je?"
Marin je pokazao glavom na tekat, gdje su Dinko i njegova ena
sjedili s jo jednim parom.
"Neu, sa enon je", rekla je Lidija, a onda razmislila i dodala...
"A ne bi ni inae."
Tada je i Dinko njih primijetio. Zaueno je izvio vrat pratei ih
pogledom kako prolaze put drei se za ruke, a Lidija se nije vie
okretala, nego je samo gordo vrtjela guzicom. Tako su

doli do Svetoga Frane i pogledali uzbrdo gotovo pustu

Marmontovu. Split je dao sve to je imao, a sat na tornju pokazivao
je samo jedanaest i dvadeset.
"Jesi li ti gladna?"
"Pa onako. Ti?"
Dvije minute kasnije sjedili su u konobi Hvaranin u Varou, samo
njih dvoje za stolom u kutu. Vlasnik, krupan mukarac pedesetih,
kose oiane u je frizuru, donio im je ribu na plitici. Lidi-ja je
izabrala karpinu, Marin lubina za kojega se gostioniar na oi
zakleo da nije iz ribogojilita. Uzeli su i porciju friganih gavuna
prije nego bude gotovo glavno jelo. I neko crno vino. Mladi konobar
dokono je vrtio programe na televizoru objeenom pod stropom.
Marin im je natoio ae, a Lidija je rekla...
"Okej, a sad da sve ujen."
"Pa... malo je glupa pria."
"Meni pria."
"A nita, sidija san s Dinkon na kavi... Ali, najprije da ti objasnin,
nas dva nismo prijatelji, samo igramo mali balun u istoj ekipi i koji
put se vidimo na sudu. On nije ba tip ovika s kojin bi intenzivno
provodija vrime.
Lidija je klimnula, to je isto bila vana informacija.
"I tako, sidili smo na kavi, ekaj, koji je bija dan... etvrtak, i on je,
ne znan kako smo na to doli, reka kako njegova ljubavnica oe da
joj on

pone plaat. Ispria je to ka neku foru, ka da oe re, ma zamisli ta

mi se dogodilo."
"A je li ti reka zato ocu da mi plaa?"
"Reka je kako si ti neto ljuta na njega, a kako si i bez toga malo
neuraunljiva i kako mu se ini... "
"Reci, reci, slobodno."
"Kako mu se ini da si ti skontala da on ima para i da si postala
malo ka... jebi ga, pohlepna."
"To je reka?"
Marin je klimnuo. Lidija se neveselo nasmijeila.
"Dobro, i jo? ta ti je jo pria?"
"Pa to da je sad rat ivaca izmeu vas dvoje. Tebe i njega. Ko e
kome popustit."
 "Konj glupi! Ba nita nije shvatija!" viknula je Lidija ogoreno, a
konobar se okrenuo i pogledao ih.
"I tako...", nastavio je Marin neto malo spu-stivi glas. "Ja san
otprije zna ko si ti, on mi te je jednon pokaza...
"Je, sian se toga."
"... pa san reka da ne znan za njega, ali da bi ti ja platija. Dobra je
enska, govorin mu ja, ta se-re, pa i red je da joj plati. To san reka
onako, iz zajebancije. Ono, neobavezna pria. A on se na to ulovija.
Kad san ja reka da bi ti ja platija, njemu su se isti as oi zaiskrile.
Uasno mu se svidila ta ideja. S tin te je mislija slomit."
"Kako slomit?"

"Pa tako da ti pokae da mu nije stalo. Ako e ti bit kurva, evo ti

ja aljen muteriju - to je bila njegova logika. Rauna je da e se
uplait, da e shvatit da je sve to otilo predaleko i povu se. Nije
mislija da e ti pristat."
"Ali, pomislija je valjda i da bi mogla. Je li razmilja ta ako ja
pristanen?"
"Je, to san ga i ja pita."
"l ta ti je reka."
"Reka je, ako pristane, ko joj jebe mater. Ako ispadne da si ti
stvarno kurva i da te jedino pare zanimaju, onda on vie ne eli imat
nita s tebon."
"A to je dobro i reka", sloila se Lidija gorko.

Neko su vrijeme zautjeli zabavljeni draama. Riba je bila odlina,

blitva senzacionalna, vino prosjeno. Gazda je kunjao na klupi,
leima naslonjen na zid, a konobar prao aparat za espresso.
"A ti", upitala je Lidija briui se ubrusom, "ta je tebi sve ovo
tribalo?"
"Pa ne znan, bilo mi je valjda zabavno."
"Tebi je bilo zabavno", lecnula se ona.
"A je, kvragu", rekao je on ispriavajuim tonom. "Meni se ini da
je zabavno kad neka frizerka odjednon, iz ista mira odlui postat
kurva."
"Nije iz ista mira."

"E, to san tija vidit, ta je tebi u glavi da tako neto napravi."

"I samo zato si se tija na, samo zato si da iljadu kuna, da vidi ta
je meni u glavi?! Daj, zajebi!"
"Ma, dobro, prian pizdarije, ima san i vaniji razlog?"
"Koji?"
"Pa to je valjda oito... Mislin, kad san reka da si dobra enska, to
nije bila samo zajebancija. Ne bi volija ispast grez, ali tija san te
kresnit. Vridilo je prigorit iljadu kuna za to."
"Poteno", rekla je ona. "Ali, zato si me onda zva u kino?"
"To je dolo posli. Kad san vidija da je to sranje, da ti nisi kurva,
bilo mi je krivo zbog svega."
"ekaj, a kad si to vidija da ja nian kurva?" zaudila se Lidija.
"U krevetu."
"A kako se to, molin te, vidi koja je enska kurva, a koja nije?"
"Pa, nemoj se naljutit, ali... ba si bila oajna."
"Ma, nemoj!"
"Majke mi! Grozno je bilo. U ivotu ne pam-tin da san ima tako
lo seks."
"A ta san, bila ukoena?" upitala je Lidija posramljeno.
"Nevieno. Jedva san eka da zavrimo."
"A vidi, meni uope nije tako izgledalo. Meni si parija
zadovoljan."

"Pa mora san ti malo odglumit, da ba ne bude totalno u kurcu."

"Ne seri, mukarci ne glume u krevetu."
 "Glume, glume, kako da ne", klimnuo je on ozbiljno.
Lidija je zastala prouavajui njegovo lice. Tipovi poput ovoga
bili su joj potpuno nepoznati. Mogao je biti divan, a mogao je biti
serijski ubojica. Nije se mogla odluiti je li joj se svia ili ga se
plai.
"Koji si ti udak", rekla je ona.
"A ti si kao normalna", rekao je on trijebei jednu riblju kost.
Pola sata do sat kasnije u njegovu stanu, u istoj onoj radnoj sobi.
Na podu svijetli lampa s pranjavim sjenilom, bacajui na zid
udovino veliku Lidijinu sjenu. Sjena se die i sputa kako se Lidija
uei, rukama se pridravajui za Marinova koljena, okrenuta mu
leima, sputa na njemu.
"Ja da san ukoena... Ja ukoena", ponavlja ona dahui, isplaena
jezika. "ubre jedno!... Za dupe me dri, ubre jedno laljivo!"
"E, ovo je dobro", kae on. "Za ovo bi ti jo i platija."
"Spremi takujin, miu", kae Lidija. "Ovu turu ja plaan."

NETO MI JE UPALO U OKO

Kia gotovo bez prestanka pada ve trei dan. Lijeva na mahove

noena juinom, a onda malo utihne i samo sitno sipi, a u salonu,
ako samo na sat zaboravi obrisati pod, od blatnjavih stopa gotovo
se i ne vide ploice. Otvore svako toliko vrata da se prostorija malo
prozrai, ali nema pomoi, im zatvore, uas se do stropa sve
ponovno napuni parom pa se ogledala magle, toplo je i klizavo i svi
su malo nervozni.
"Isusa ti, pa oe li ovo ikad pristat!" kae Mare nezadovoljno,
gledajui kroz izlog sivo nebo.
"Neka, neka, to je za nae hidroelektrane", kae Lidija, upravo kao
da je ona neki ministar energetike.
"Di u ostavit lumbrelu?" pita muterija.
 "E, da ti ne kaen di je more...", kae vlasnica salona za sebe, a za
javnost, glasnije doda... "Gospoo, ko van je iza lea."
ena ostavi kiobran u kou, jaknu na vjealici i sjedne prethodno
izabravi neki magazin s hrpe. Lidija svaki mjesec da po petsto kuna
za te arene idiotarije i nema joj bolnijeg troka. Jo ako neka koko
istrgne stranicu s receptom, rijei krialjku ili psihotest Jeste li
posesivni?, najra-

dije bi uzela novine i mlatila je njima dok se ne raspadnu.

"Bogati, di je Milica?" upita iza Lidijinih lea ena to je maloas
ula poznanicu do sebe. "Nian je vidik pa ne znan otkad."
"A ne zna za nju? Nije ti niko reka?"
"Neman ti pojma, a ta je bilo."
"Imala je amputaciju dojke."
"Ajme meni, Gospe moja!" zavapi ena hvatajui se makinalno za
prsi.
Lidija nezadovoljno sklopi oi. Jo su joj samo ovakvi razgovori
trebali po ovako usranom danu. Mukarci su, pomisli, bolje
muterije. Mue, kako mukarci inae mue, i uglavnom im je dobro
to god napravi. ene je s druge strane ponekad izluuju s toplim
uvijaima, etkama i lakovima, hirovima i bijesom, ili ak suzama
ako napravi samo malo drugaije od onoga kako je glupaa
zamislila da bi joj kosa trebala izgledati. No, najvie od svega
izbezumljivalo bi je kada bi neke kvoke iza nje blebetale o strijama,
proirenim venama, uklanjanju maternice i mrtvoj koi na stopalima.
Strast s kojom su se neke ene ispovijedale o propadanju tijela,
njihova gubit-nika naslada u vlastitoj izoblienosti, bila joj je
nakazna i straila je. Trudila se ne sluati te gnjile, samosaaljive
babe, sretna to njezine sise jo dobro stoje i jo, bogu hvala, ima
mukih koji e zahvalno podmetnuti ruke kada joj ispadnu iz
grudnjaka.

Uto joj zazvoni mobitel. Broj je bio nepoznat.

"Molin?"
"Za dom! Poto je?" upita muki glas s druge strane bez ikakva
uvoda.
"ta poto?"
"Kako ta? Jebanje, puenje, bogati. ta e drugo bit?"
"Oprostite, pogrijeili ste broj."
Lidija prekine vezu i zbunjeno se ogleda po salonu. Je li itko od
muterija mogao uti ovaj razgovor? Je li ona rekla ita to bi njima
moglo biti...? Telefon ponovno zazvoni.
"Za dom! Poto je?"
"Oprostite, ali oito imate krivi broj?"
Nastavila je posao, sada ve malo uznemirena. Branka je to
primijetila i, kada su im se pogledi sreli, upitno podigla obrve. Lidija
je odmahnula glavom da je sve u redu. Dvije minuta kasnije,
ponovno telefon.
"Dobar dan, radite u svom prostoru?"
"A je... u svom prostoru", ree Lidija zbunjeno.
"A bi li mogli do u mene?"
"Da vas doen doma oiat!?"
"Ma, ne, nego ovo... Oprostite", ree mukarac i prekine.
Lidija zaueno pogleda telefon i ostavi ga na radnoj povrini
ispred sebe. Vrati se poslu razmiljajui o udnim pozivima tog
jutra. Ve je oiala neku djevojku i primila gospou koja nije znala
gdje bi s kiobranom, kada je, moda pola sata

kasnije, ponovno zazvonilo. Sada je na displeju pisalo osobni broj.

"Dobar dan, zbog oglasa zoven?"
"Kojeg oglasa?"
"Pa za ovi escort?"
Lidija zastane razmiljajui na trenutak o kakvom escortu govori
ovjek. Pa nema ona nikakav Ford Escort. Onda shvati.
"Daj molin te", ree Mari, "uzmi ti ovo, ja moran jedan sekund
vanka."
 Mare preuzme muteriju, a Lidija, ne skidajui pregau, po kii
otri do kioska iza ugla.
"Imate li Oglasnik moda?"
"Je, evo jutros novi doa?"
Ruke su joj se tresle dok je listala novine, iznenadni pljusak ju je
itavu zalio dok je na ploniku, preko nekretnina, auta i kamiona,
djeje opreme, namjetaja, televizora, akustinih ureaja i DVD
plajera, glazbala, knjiga i umjetnina, napokon dola do rubrike
Osobni oglasi, ene, i ispod teksta
Lidija, 35/167/55/3, vatrena brineta, izazovnog sexy tijela, vrstih
grudi, izraenih bradavica, trai kult. gospodina za druenje u svom
prostoru,
nala svoj broj mobitela. Trebalo joj je manje od sekunde da shvati
tko joj je priredio to veselje.
"Ej, ti si. A ta je re da se javlja?" rekao je on trudei se zvuati
normalno, ali Lidija je jasno ula zloesti podsmijeh u njegovu
glasu.

"Dinko, stvarno si gad. Stvarno si... pa ne znan ta bi ti rekla."

"ta je bilo?" zaudio se on toboe.
"Govno jedno! kovaco najobinija. Jesi li razmilja o mom
ditetu kad si mi ovo napravija?"
"Lidija, oe li mi obja..."
"Nemoj se preseravat. Nemoj mi, molin te, priat da nisi, kad ja
znan..."
"Lidija, ja neman poj..."
"Sluaj, Dinko", rekla je Lidija sada sasvim sabrano. "Nemoj nita
govorit, nego me dobro sluaj ta u ti sad re. Ja u znat do do
broja mobitela tvoje ene, a ti u drugi etvrtak dobro gledaj novine."
I tu je brzo prekinula vezu. Casak kasnije on je nju zvao.
 "Da se nisi usudilal Ubit u te, kurvo jedna!" prosiktao je. "Ubit u
te!"
Lidija je prekinula, a onda i iskljuila ureaj. Ako moda i nije
bila sto posto sigurna, ovo je otklonilo svaku sumnju da je posrijedi
bio nenadmani smisao za humor njezina biveg ljubavnika.

Kada je ponovno, kasnije tog popodneva, ukljuila mobitel, nala

je esnaest proputenih poziva, jedan od mame, tri od Dinka,
dvanaest s nepoznatih brojeva i dvije SMS poruke nekog gospodina
koji se ponizno nudio da ga se izbiuje

jer je bio zloest. Opet je ugasila telefon i vratila se ienju

kupaonice. Lidija se ne moe nazvati osobito urednom enom, ali
nekad joj tako doe da itav vikend provede u ienju i spremanju.
Osobito ako je zbog neega bijesna, ako je neto frustrira, nema joj
nita ljekovitije nego povezati kosu, navui ute gumene rukavice i
spuvicom ribati kadu, umivaonik, koljku, brisati ploice, oprati
zrcalo i porculansku policu ispod njega, ulatiti niklane slavine...
Minute neprimjetno prolaze, a znoj joj se cijedi s lica, i sav gnjev se
nekako udesno prazni iz nje. Ni o emu ne misli, u nitavilo svijesti
samo joj kratko ue pramen kose koji je ispao iz gumice na zatiljku i
udara je po licu.
Oprala je pod i stala na vratima, zadovoljno gledajui kupaonicu
koja kao da je bila na slici iz nekog talijanskog magazina o
interijerima, mislei kako je upravo teta to e jo veeras ta
perfektna istoa biti ukaljana njezinima dlakama na umivaoniku i
Josipovim sitnim utim kapljicama oko koljke. Pomislila je kako bi
se zapravo lako mogla navui na to i biti kao one poremeene ene
kojima je cijeli ivot proe u beznadnoj, op-sesivnoj potrebi za
istim stanom, Svetim Gralom svih reklama za deterdente.
I upravo tada, oko pet popodne, dok je raupana i znojna, u staroj
trenirci i promotivnoj majici nekog osiguravajueg drutva, stajala s
krpom za brisanje poda u hodniku, oglasilo se zvono na
vratima. Dva policajca, jedan malo vii s velikim madeom na
obrazu, drugi nii s tamburakim briima, a oba dobro nabijena, s
trbusima koji su nezaustavljivo nadirali u sivim kouljama ispod
kratkih modrih policijskih jaknica.
"Lidija Marjanovi?" proitao je nii s malenog Lipa bloka na
kvadratie.
"Je."
"Moremo li u?"
"A ta je bilo?" upitala je Lidija usplahireno, istog trena, prirodno,
pomislivi da je neto s Josipom.
"Bilo bi bolje da uemo, nije ba zgodno ovako...", rekao je vii
pokazujui rukom po stubitu.
Ona ih je pustila u stan, pokazala da sjednu u dnevnoj sobi i oni su
se spustili, vii u fotelju, nii na kau, dok se ona, prestraeno ih
gledajui, skupila na drugoj fotelji.
"Va je telefon...", poeo je ponovno onaj s briima i s blokia
proitao njezin broj mobitela.
"Aha, tu smo", rekla je Lidija u sebi i odmah joj je bilo malo lake.
"Je", kazala je klimnuvi.
"Gospoo", javio se onaj s madeom, malo se nagnuvi, ozbiljnim
glasom, "dobili smo dojavu da se ovdje vri nezakonita djelatnost
prostitucije."
"uj, nezakonita djelatnost prostitucije", pomislila je Lidija, a
naglas rekla... "A jeste li stvarno dobili dojavu ili ste samo kupili
novine?"

Njezina samouvjerenost i otkrie kako su ingeniozne njihove

detektivske metode, na trenutak su ih; ini se, zatekli.
"Nije vano kako smo saznali", pribrao se tambura, "nego je
vano da je po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, lanak..."
 Nije se sada mogao sjetiti koji je tono lanak Kaznenog zakona
RH Lidija krila pa je upitno pogledao kolegu, a ni taj izgleda nije
bio potko-vaniji.
"Dobro, pusti zakone i paragrafe", kazao je policajac s madeom,
"moremo i bez toga. Gospoo", okrenuo se Lidiji, "doli smo da vas
upozorimo da inite kazneno djelo za koje vam moe biti izreena i
kazna zatvora."
"Je li?", zgranula se toboe Lidijia. "A koliko zatvora?"
Onaj s madeom netremice ju je gledao nekoliko sekundi.
"Puno", rekao je naposljetku. "Puno zatvora."
Lidija je zamiljeno klimnula. Tambura se malo izvio u stranu, da
se bolje namjesti ili kao da e prdnuti u kau.
"A jeste li vi sigurni da sam ja prostitutka, je li me neko vidio da
se kurvan", upitala je ona, "ili ste samo itali Oglasnik?"
"Nije to sad vano."
"Vano je. Jer, ta ako je neko bez mog znanja, samo da mi
napakosti, stavija moj broj i oglas u novine?"

Policajci su se zbunjeno pogledali, onaj nii je krenuo da e neto

rei, no vii ga je zaustavio laganim pokretom ruke.
"Neko van je, kaete, stavio oglas?"
Lidija je klimnula.
"A ko to?"
Ona je razmiljala sekundu, dvije, pogledala jednog pa drugog.
"Ne mogu van to re."
Policajac s briima posprdno se nasmijeio, onaj s madeom
liznuo usne.
"Neko van je bez vaeg znanja stavio oglas, a vi nan ne morete re
ko?" upitao je zadovoljno.
"Tako je."
"Zanimljivo, zanimljivo...", rekao je vii, otvoreno namignuvi
niemu, a onda pogledao Lidiju malo stisnutim okrutnim okicama i
ledeno, glasom u kojem vie nije bilo ljubaznosti, rekao: "Sluaj,
jasno ti je da nama ne more prodavat te fore?"
Lidiji nije promaklo kako je zagonetno nestalo uljudnoga vi,
uobiajenog u komunikaciji onih to se dobro ne poznaju.
"Nemoj nama kenjat, kurvo."
Lidija se momentalno sledila od strave.
"Ali, kad san van rekla..."
"Ma, ta si ti nama rekla", prekinuo ju je vii policajac s madeom.
"Ajde, uti da ti ne bi puka trisku."
"Jere, Jere, dobro je", umijeao se sada nii

s briima umirujui kolegu. Pogledao je Lidiju prepredeno. "Sve je

u redu, gospoo. Znate kako je u ovon poslu, ima svakakvog ljama,
ovik lako izgubi ivce. ega sve ima, jo smo mi i dobri. Mi smo
bog bogova, ta sve moramo gledat..."
Zastao je naas da razmisli, dok je Lidija skamenjeno zurila u
njega. Visokog se vie nije usudila pogledati.
"Evo, recimo, to to vi radite", nastavio je tambura, "ta
prostitucija, mi znamo da toga ima i putamo da se to radi.
Zatvorimo jedno oko. Pa i dva koji put. Ako se ba enska ne osili,
ta e od nje. Sirotinja, poseri je. Svit nema para, a triba priivit od
prvoga do prvoga, sve je to nama jasno. A i tih kurvi, jebi ga, uvik je
bilo i bit e. Samo, kako bi reka... red je da se malo surauje s
policijon... Razumite?"
Lidija je posluno klimnula, premda ba nije razumjela.
"Ne morete ni nas ba totalno ignorirat ka da ne postojimo, je li
tako?"
Zastao je oekujui nekakav odgovor, a Lidija je u tom asu
negdje u uglu vidnog polja vidjela visokog u fotelji kako rukom
namjeta hlae na preponama i sve joj je u tom trenutku bilo jasno.
To je, dakle, podrazumijevala suradnja s policijom. Sjetila se tada
one nesretnice iz ardina koju su, bilo je u novinama prije nekoliko
mjeseci, silovala dvojica specijalaca. Tako to, dakle, rade snage reda
i zakona. Mora se ivjeti od pr-

voga do prvoga, plaa ode za hranu i reije, a razonoda nita. Za

razonodu se moraju snalaziti preko veze ili kako ve stignu. U tom
trenutku strah je udesno ieznuo. Ostala je samo neka neugodna
tupost. Gledajui tamburaa kako joj se umiljato ceri, pala joj je na
pamet apsurdna misao - je li oni misle skupa ili e jedan po jedan
skoiti na nju? I bi li je pustili da se otuira prije nego bi je pojebali?
Tada je zazvonio telefon. Onaj kuni. Jednom, dvaput, triput je
zvonio.
"Morala bi se javit. Moda mije sin."
Nii je policajac klimnuo.
"Nemoj dugo", napomenuo joj je vii dok je odlazila put hodnika.
"Oprosti, to te ovako zoven, ali mobitel ti je iskljuen", rekao je
Marin.
"Je... zna", kazala je Lidija. Tek je tada vidjela da joj se ruke
tresu.
"ta je bilo?" upitao je on shvativi da neto nije u redu s njom.
"U novinama... u oglase... tamo di su kurve, izaa je moj broj
telefona."
"O, jeba mu ja materi" viknuo je Marin, otpr-ve pogaajui ija je
svinjarija posrijedi. "O, jeba mu ja milu mater!" ponovio je gnjevno.
"I sad mi je policija banila da me ispituje zbog toga."
"Policija ti je bila?"
"Jo su tu?"

"A koji su? Iz koje stanice?"

"Ne znan, nisu nita rekli."
"Daj mi ih jedan as?"
"Policiju?"
"Reci da ih treba istrani sudac Mateljan."
 "Istrani sudac Mateljan oe neto razgovarat s vama", rekla je
Lidija, dodajui beini telefon policajcu s velikim madeom na
obrazu.
Ovaj je gotovo poskoio kad je uo za istranog suca Mateljana, a
mali s briima uhvatio je panino strijeljati oima.
"Izvolite, gospodine Mateljan... Ma, nita, doli smo ovde istrait
jednu dojavu... Znan, to nan je i gospoda rekla... Neko je stavija
njezin broj... Ma, znan... Nema problema... Je, gospodine Mateljan...
Ma, jasno, nita u papirima..."
Lidija je veselo namignula tamburau. Ovaj joj se se blijedo,
bolesniki nasmijeio.
"Kae da vas oe ut", rekao je visoki dodajui joj slualicu.
"Sve je sreeno, ne brini", kazao je Marin.
"Ajde, fakti."
"Nisu bili neljubazni prema tebi?"
"Neee", rekla je Lidija gledajui dvojicu po-sranaca preko puta.
"Momci su bili super. Doli su se ogrebat za besplatnu evu, ali,
sluaj, kad ne ide - ne ide."
Visoki je od nelagode stisnuo oi kao dijete kad ga uhvati u
nepodoptini.
"Samo malo", kazala je ona Marinu pa pokrila

slualicu dlanom i obratila se redarstvu. "A ta vi jo radite ovde?

Mr u piku materinu!"
Policajci su se tiho, gotovo na prstima, iskrali iz stana. Saekala je
da uje kljocaj brave i u asu su sav onaj uas i napetost nestali.
Podigla je dlan s telefona.
"Marine, srce si", rekla je.
"Ma, nisan", rekao je on toboe skromno.
"Da zna, kad god oe, ta god oe, di god ode... Samo kai."
"Pa kad si to rekla, ba san te tija zvat da po-de s menon na
godinjicu mature. Prikosutra, ako si slobodna, u hotelu Park u
osan."
"ta da obuen?"
"Najbolje nita."
"Ma, ba."
Mrak se ve lagano hvatao, na grad se sputala tuna jesenja no.
Lidija je upalila samo malu lampu na kuhinskoj napi i uhvatila rezati
lignje na kolutie. Onda se sjetila kako je Marin kazao Reci da ih
treba istrani sudac Mateljan i kako su se policajci momentalno
posrali u gae. Bio je to za dugo, dugo vremena najbolji trenutak u
njezinom ivotu. Dobro, ona je i sama moda mogla izai na kraj s
jebeljivom patrolom, zapravo dosta je sigurna da ih je bez iije
pomoi mogla srediti, ali lijepo je isto imati nekog istranog suca
Mateljana pokraj sebe.

Petnaest minuta prije otvaranja salona njih tri utei, s izrazima

zlovoljne zamiljenosti na licima, piju kavu. uje se samo srkanje
vrele tekuine. Neka ena pokuava otvoriti vrata, potee kvaku, a
onda dlanovima zaklanja lice i viri unutra nosa prislonjena na staklo.
Lidija bi voljela da joj ga moe razbiti. Pali svoju prvu toga dana.
"Nije moja stvar, ali isto si mogla neto stavit u usta prije nego si
zapalila", kae Branka.
"Dobro si rekla", odgovori joj Lidija promuklo, otpuhujui dim.
"Nije tvoja stvar."
Nezadovoljno gledaju na sat. Voljele bi da mogu ovako provesti
itav dan, obamrle na fri-zerskim stolcima ispred ogledala.
"Boe, kako san ostarila", kae Mare vie za sebe.
I gleda se jo nekoliko trenutaka, a onda joj suze, sasvim neujno
grunue niz obraze.
"A vidi nje, jeba te ledi" zaudi se Lidija. "Pa ta da si ostarila."
Mare zatrese glavom.
"Nije to", ree borei se za dah od ridaja.
Cijukne kao tene, a Branka i Lidija zapanjeno se pogledaju,
gestama jedna drugu pitajui to bi moglo biti razlog ovomu. Ni
jednoj ni drugoj nita nije jasno.
 "Boro je pro-ho-ho-ho...", objasni im napokon Mare ridajui, "pro-
ho-ho-hoda sve ploe".
"Boro je proda ploe?"
Mare potvrdno zatrese glavom.

"I gra-ha-ha-hamofon."
"I gramofon? A logino, ako nema ploe, koji e mu kurac i
gramofon."
"Ne... Ne razumi ti to."
"A ta ne razumin? Pa jesi li rekla da te ivcira da on samo slua
ploe, a ti ga rani?"
"Ma je..,", kae Mare polako se smirujui.
"Ali, zna, te ploe, to je bija itav njegov ivot.
Trideset godina ih je skuplja. Dvanaest iljada ko
mada je ima."
I ponovno da e zaplakat, lice joj se iskrivi. Lidija se sada
razbjesni.
"ta pria gluposti, kravo jedna!? Kakve ploe!? Kako ploe
mogu biti njegov ivot!? Ti si njegov ivot, kozo glupa! I fala bogu
da je idiotu to konano dolo iz guzice u glavu!"
Mare se umiri otirui suze.
"Pa je li bar dobij a neke pare za starudiju?" upita Lidija.
"Trideset pet iljada eura."
"Koliko?!"
"Trideset pet iljada eura", ponovi Mare.
"Sere?"
"Ne seren, majke mi. Te ploe, one velike, crne, ja to nian imala
pojma, sad kad ih vie niko ne slua, dole su puno skupe."
"Sluaj", ree Lidija, "ja u drvarnici iman neke stare singlice sa
Splitskih festivala. Ako e dat deset iljada kuna, nek sve nosi."
"Ma, nije ti to tako jednostavno. Tu se gleda jesu
li ploe ouvane, jesu li originali... Nije fora ono to svak ima, nego
samo neke ritke strane ploe. A Boro je ima dosta nekih stvari ta se
vie nigdi ne mogu na. I sad to vie nikad, nikad, nikad..."
I ponovno da e zaplakati, ali Lidija je preduhitri pitanjem...
"Dobro, a komu je to proda?"
"Nekon veaninu."
"Isusa ti! Pa di je veanina naa?"
"Priko Interneta."
"A kako, Boro e njemu poslat ploe, a ovi njemu...?"
"Ne, ovik je doa, uzeja ploe i keira."
"Doa je iz vedske zbog ploa?" upita Lidija otkljuavajui vrata
salona. "I jo keira?"
"E."
"Majko mila, kakvih bolesnika ima!"
"Boro sad misli kupit kamion... Prvi put u ivotu imat e svoj
kamion."
"A, sluaj, trideset pet iljada eura...", ree Lidija vrtei glavom.
"Oprosti, povlain ono kad san rekla da si ti njegov ivot... Boga ti
dragoga, sa trideset pet iljada eura moga bi na i kakvu mlau."
"E, ti ba svaku priu mora pokvarit", javi se sada Branka
vezujui pregau.
"O emu ti pria?"
"Pa o tome da se ovik zbog ljubavi odreka neega ta mu je
najvridnije i da je to neto prekrasno."

"Branka, duo", kae Lidija saaljivo, "ti si gledala malo previe

debilnih filmova s Richardom Gereom. Nije se Boro odreka ploa
zbog ljubavi, nego zato to je jedanaest godina bez posla i ve mu je
malo, jebe ga, dogorilo do noktiju."
"Lidija, zna ta u ja tebi re", kae Mare, "ti toliko trubi da
nema ljubavi, da bi neko jo moga pomislit da ti to govori zato jer
te to boli, da tebi ljubav zapravo nedostaje."
"ta? Ljubav da mi nedostaje? Meni da ljubav nedostaje!?"
Mare klimne.
"Dobro, koji je bog sa vas dvi jutros najranije!?" zapanji se Lidija.
"U veliku ste mi se psihologiju dali. Mogle bi savjetovalite otvorit."
"A oe ut ta ja mislin?" napadne je sada opet Branka.
"Ajde, ocu", kae Lidija ironino. "Ba da u-jen, pametnice moja
esna, ta ti misli?"
"Ja mislin da ti ne viruje u ljubav, zato ta ne viruje u Boga!"
ree Branka sveano.
"Jebote, kako si glupa!... Glupa si ka tava!"
vikne Lidija nakon to je nekoliko sekundi potpuno skamenjeno
gledala u Branku. "Tako si glupa, da nisi ni zasluila nita bolje
nego da bude frizerka!"
Branka veselo namigne Mari.
"ta namiguje?! ta sad namiguje, tuko jedna?!" raspizdi se
Lidija pa se okrene Mari. "E, sluaj, ovo ti moran re. Branka nije
mogla popuit

tipu, zato jer je slika Gospe bila na zidu."

"Govno jedno", ree Branka ogoreno, "a obeala si da to nee
nikome re."
"E, ba si nala kome e se povjerit", kae Lidija jednostavno, a
onda dvaput pljesne dlanovima, jer je upravo neka ena s
djevojicom prelijepih plavih uvojaka ula u salon.
"Ajmo, ajmo, cure, nastavljamo u revijalnom tonu."
Ostrieni pramenovi, kako su sati odmicali, tiho su padali po
svijetloutim ploicama. Frizerke su se zamislile svaka o svome.
Stisnule bi oi i nasmijeile jedna drugoj kada bi se pogledale i u
tiini radile dalje. Tek je Mare u jednom trenutku zastala i rekla...
"Ma, da zna kakva me je tuga uvatila kad san juer dola s posla i
vidila skroz praznu policu s ploama."
"Ako to samo jo jednon spomene, probost u te noicama",
zaprijetila joj je Lidija.
 Posao je neprimjetno uao u koloteinu s dugim razdobljima utnje
u kojoj se ulo samo zveckanje kara. Osim kratkog dogovora s
muterijama kada bi sjele na stolac, frizerke su sasvim zamukle i
nisu vie sluale brbljanje iza sebe. Kada bi zavrile s nekom
muterijom, otraga bi je primile lagano za bradu i podigle joj glavu,
pogled

bi im se susreo na povrini stakla, a on ili ona bi rekli da je ba

dobro i da im se svia. Jutros iznimno nisu imali ba nikoga da je
bio nezadovoljan, nitko se nije tako uzrujao novom frizurom da je
trebalo u susjedni kafi trati po cukar i vodu.
Podne je prolo, moglo je biti i jedan, Branka je otila jer je taj dan
popodne bila slobodna, kada je ula neka ena i ve s vrata, ozarena
da moe objaviti novost nekima to su jo u mraku neznanja, rekla...
"Ajme, ta san ula prije dvi minute od suside
ta radi na sudu, jedan sudac se potuka sa jednin
advokatonl"
"Bogati]? A zna li se koji su?"
"Sudac Mateljan, ovi ta je stalno u novine, a
advokat da je neki Lozi, na d mu je ime."
"Dinko Lozi?"
"Ne znan, more bit."
Lidija je tek tada shvatila o kome govore. Pre-
kinula je posao i okrenula se.
"Ko se to potuka? ta je to bilo?" "Sudac Mateljan s nekin Lozien.
Puka mu trisku na hodniku. Isprid svita. Tako ga je udarija, pria mi
susida, da su ovome popadali neki papiri ta ih je dra u ruci. Da ih
nije rastavija pravosudni policajac ta se sluajno zateka na hodniku,
Mateljan bi ga, kau, atra."
"Ma, ekaj, to mi se ne ini da je moglo bit tako", umijeala se
sada jedna gospoa. "Matelja-na san vidila, nema u njemu metar i
lamica, a Lo-
zi je oni bivi vaterpolist. Covik je za glavu vei od ovoga, di je on
njemu moga puknit trisku?"
"A to van se, gospoo moja, nikad ne zna", zakljuila je Lidija
umno. "Previti su van ti mali mukarci. Nek je sitan, to se nikoga
ne boji."
I u tom je asu bila ba ponosna na Marina. Ba ju je ganulo to je
napravio.
"ta ti je?" pita je Mare.
"Ma, nita", kae Lidija, "neto mi je upalo u oko."
"Mama, Branka te triba", rekao je Josip bunovno, stojei na
osvijetljenom pravokutniku vrata njezine spavae sobe s telefonom u
ruci.
"efice, je li ti kasno?"
Upalila je svjetlo na nonom ormariu i pogledala sat. Jedan i
etrdeset.
"ta ti radi budna u ovu uru?"
"ele je poginija", kazala je Branka.
Lidija se na ovo uas rasanila.
"Kako poginija?"
"A, eto."
Oslukivala je njezino disanje s druge strane, pazila hoe li uti
nekakav jecaj, drhtaj, bilo to. Ali, nita se nije ulo. Iz Brankinih
jednostavnih, emocionalno praznih reenica nije se moglo otkriti je
li djevojka ravnoduna ili je pak u dubokom, paralizirajuem oku,
je li slomlje-

na ili joj je moda laknulo, kako bi Lidiji na nje- zinom mjestu

vjerojatno laknulo, ba nita nije
bilo jasno.
"Sunce, jesi li ti dobro?" "Aha."
Ve je bilo dva i po kada je Lidija od Brankinih
krtih odgovora strpljivo sloila itavu slagalicu
dogaaja.
Ona i Bepo, neki Bepo, Branka je nekako sa-
morazumljivo izgovarala to ime da je Lidija za-
boravila pitati tko je to... Njih dvoje sjedili su,
dakle, u autu i razgovarali pred Brankinom zgra-
dom preko puta bolnice. Na parkiralitu je bio
mrak jer je Torcida Blatine opet valjda zaratila s
javnom rasvjetom. Svijetlio je jedino city light na
oblinjoj autobusnoj stanici.
U neko doba autu se prikrala neka crna prilika
i zaulo se nekakvo pljuskanje. Neto se prolilo
po oferajbi. Pa po krovu. Bepo je brzo izaao iz
auta i na svjetlu one lampice iznad retrovizora,
to se upali kad otvori vrata, prepoznali su elu.
Stajao je s naranastim karnisterom u rukama.
Smrdio je benzin.
"ta radi ti, idiote?" upitao je Bepo.
ele se oito jako iznenadio da ima nekoga u autu. Pogotovo nije
mogao oekivati da e neki mukarac biti unutra i djelovao je jako
uplaeno.

Bepo je krenuo oko auta prema njemu. ele je ustuknuo dva koraka.
"Jesi li ti normalan?" nastavio je Bepo prilazei mu polako.
"Stani, ne pribliavaj mi se!" viknuo je ele i u asu valjda
potpunog pomraenja pameti podigao onaj karnister iznad sebe i
stao se polijevati benzinom.
"A to ode, je li?" upitao ga je Bepo izazivaki i izvadio upalja.
"Triba li ti moda vatre?"
"Bepo, nemoj!" vrisnula je Branka izlazei iz auta.
"Pusti, pusti, ba da ga vidin ima li muda za ovo", rekao je Bepo
prilazei i dalje eli s plamenom upaljaa u ruci.
ele se lagano povlaio.
"Sta je, frajeru, malo si mi se usra?"
"Bepo, molin te!"
ele je tada bacio kanister ^i uhvatio bjeati preko parkia. Bepo
je potrao za njim. ele je bezglavo istrao na plonik, pa preko
Poljike ceste, da bi na drugom voznom traku naletio na neki
makedonski leper. Branka je upravo izala na cestu kada se to
desilo. Kriknula je, a Bepo je brzo pritrao, zagrlio je i gurnuo joj
glavu na svoje prsi da ne gleda. uurena na Bepovim prsima
jedino to je Branka vidjela bio je veliki crni natpis na ceradi
prikolice, koja se od koenja malo zanijela i ostala ukoso na cesti.
Pisalo je: T'ga za jug.

"O; jeben ti ivot", uzdahnula je Lidija. "Jesi li ti sad dobro?"

"Jesan."
"Stvarno si dobro?"
"Aha."
"Oe da doen?"
"Ne triba, Bepo je ovde s menon."
"Oprosti, a ko je Bepo?"
"Zna onoga inspektora? Onoga s Matejuke? ta se posli doa i
oiat u nas?"
A Lidija je mislila da joj u njezinom salonu ni- j ta ne moe
promai.
"Je li ti on sad momak?"
"Pa je... Ne znan... Mislin daje."
"On mi se ini pristojan deko", rekla je Lidija.
"Pa i ja bi rekla da je", sloila se Branka.
"Razmiljala san, ta u ja uope na tvojoj godinjici mature? Pa
nije ba obiaj da neko doe s nekin drugin. Godinjice su samo za
ekipu iz razreda."
"A je li?" zaudio se Marin. "Nian ima pojma, dosad nian bija ni
na jednoj."
"Pa da se ja onda ipak vratin?" upitala je ve skoro na vratima
hotela Park. "Poi ti sam."
"Daj, ta ti je, idemo unutra."
"Ma, glupo mi je. To je vaa feta, ta ja iman s tin. Ajde ti, a nas
dvoje emo se sutra vidit."
"Lidija, molin te. Ti ljudi, nian ih volija ni prije dvadeset godina,
a sad su mi jo odvratniji. Budi s menon bar da nekoga iman da mi
je drag."
"Pa ako ti nisu dragi, ta si uope dolazija? Moga si i doma ostat?"
"Ne znan ta bi ti reka na to", kazao je on otvarajui joj ulazna
vrata. "Ajde, neemo vie razgovarat o tome. Di smo, tu smo."
Ni Lidija nikad nije dolazila na godinjice. Zapravo, samo jednom,
prvi put, za petu je dola, u restoran Arkada u Podstrani, i svakih
pola sata otprilike sa anka telefonirala kui da pita je li Josip
veerao, je li spava, je li plae, je li kakio, je li die...? Bilo je to
muno razdoblje u njezinu ivotu, a ponovno okupljanje stare ekipe
iz Natka Nodila ba joj nimalo nije pomoglo. Lijepa je hrpa govana
bio taj njezin razred, shvatila je gledajui ih kako se razmeu
diplomama, plaama, veerama s utjecajnim ljudima i oksfordskim
teajevima engleskog. Tu je shvatila da ih vie nikad u ivotu ne eli
vidjeti. Pojedinano da ih sretne u gradu, to je jo u redu, ali gledati
ih na gomili, pa jo itavu veer ekati kad e joj neka gadura, kao
usputno, slatkim glasom rei^l ti ono nikad nisi zavrila fakultet? -
hvala lijepa, nije je zabavljalo.
Marin nije bio u Natku nego u Nazoru, ali

ve s vrata je vidjela kako obrazovni sustav serijski proizvodi

svugdje jednaku ubrad u tamnim odijelima i veernjim haljinama.
Kako se oholost pakira u vitkim zelenim bocama od sedam deci.
Osjetila je laganu slabost u nogama ulazei, no on ju je vrsto drao
za ruku. Dlan mu je bio znojan. Namjestio je osmijeh i umijeao se u
drutvo oko vedskog stola. Rukovao se sa starim pajdaima i
srdano ih tapao, razmjenjivao sitne poalice, ljubio se sa enama
koje se nita nisu promijenile, sretan da ih sve ponovno vidi. I redom
ih je upoznavao s Lidijom, koja se nije trudila zapamtiti njihova
imena, ba kao to su i oni zacijelo trenutno zaboravljali njezino.
Nekoliko ju je mukaraca dodue odmjerilo, neki ak i dosta
napadno, no Lidija je tu veer odluila biti utljiva enica, koja
srameljivo stie torbicu u rukama i sa smjernim oboavanjem
gleda Marina. Na neki nastran nain uivala je u toj ulozi.
"Evo ga, doa je sudac Roy Bean, zakon zapadno od Pecosa",
rekao je netko razdragano ugledavi ga. "Nemojte ga puno izazivat
da van ne bi puka trisku."
Svi su, naravno, ve znali za incident juer na sudu i htjeli od
njega uti pojedinosti, ali Marin se samo zagonetno smjekao.
Napunili su tanjure, uzeli vino i sjeli za jedan stol, odmah do biveg
razrednika, jednog finog gospodina, danas u penziji, guste sijede
kose i sitnih nasmijanih oi-

ju. Razrednik je ve etiri godine imao neki spis na sudu. Marin je

obeao da e ve u ponedjeljak nazvati da mu kae to je s tim. Neki
se krupan, elav mukarac, kojega je Lidija takoer vidjela negdje u
novinama, trudio biti najglasniji za njihovim stolom...
"Te pedofile, sve bi to tribalo kastrirat. Redon. kopit ih ka
prasad..."
Govorio je Marinu, ali Marin nije puno obraao panju na njega.
"Bogati, Stipe", rekao je samo, "ta bi ti; uveja Hamurabijev
zakonik?"
"Pa, da zna", rekao je Stipe, "moda to uope ne bi bilo loe."
Marin je zastao, gricnuo zanokticu i onako mu, skoro vie za sebe,
uope ga ne gledajui, odgovorio...
"A sluaj, onda bi i tebi mogli otsi ne jednu, nego obe ruke za ono
ta si napravija ka financijski direktor brodogradilita."
Stipe se momentalno zajapurio, zinuo da neto kae, ali rijei mu
nisu dolazile. Marin se vragolasto nacerio i namignuo mu.
"Dobro je, Stipe, zajebajen se."
 "Pa nije ti ba neka zajebancija", protisnuo je Stipe napokon.
"Pogotovo za ovu veer nije red da mi takve stvari govori. Osim
toga, ako te ba zanima, ja sve iman u papirima. Do e mi jed-non
u kancelariju da ti pokaen."
"Neu ti ja dolazit u kancelariju", kazao je Ma-

rin prkajui po tanjuru. "Mo' jedino ti do u moju."

Noem je briljivo savio fetu pruta, nabo je na viljuku, stavio u
usta i vaui izazivaki gledao financijskog direktora
brodogradilita, a Lidiji je bilo malo neugodno pa se okrenula
razredniku. Stari se, veselim okicama gledajui sad jednog, sad
drugog biveg uenika, oito izvanredno za-bavljao u ovom bazenu
s morskim psima.
Najednom se neka ena kratke plave kose u Iju-biastoj haljini,
ako Lidiju pitate, malo prekratkoj i presmionoj za njezinu figuru i
godine, nagnula do Marina i prebacila mu ruku preko ramena.
"Di si, Marine, kuo stara", rekla je ona trude-ci se da to zvui
podrugljivo.
"Ej, Sandra", kazao je on nelagodno.
"To ti je cura?" pokazala je Sandra neuljudno glavom na Lidiju.
"Je, Sandra, to mi je cura."
"A nee nas upoznat."
"Neu."
"Ajde, to si takav?" upitala je Sandra drsko, izazivaki.
"Doi as...", rekao je Marin malo podignuvi glavu da joj neto
apne. Ona je spustila uho do njegovih usana. Lidija nije mogla uti
to joj go-vori, ali svakako je moralo biti neugodno, jer su ovoj
zaiskrile suze u oima kada se uspravila.
"Govno jedno!" kazala je ogoreno. "Uvik si bija govno."

Ona se vratila za svoj stol, a Marin je pogledao Lidiju,

ispriavajui se podigao obrve i rekao...
"Nije mi drago da si to morala vidit."
"Nije ni meni."
"To mi je bila biva ena."
"Rekla bi da nisi bio ba pristojan prema njoj."
"Nema naina da se bude pristojan sa San-dron. Viruj mi,
godinama san to pokuava."
"A otkad san ti ja to cura?"
"Skuaj, moga san i pitat."
"Paijamislin."
"Oe mi bit cura?"
"Vidit u."
On ju je poljubio u kosu.
Lidija se vratila iz toaleta i odluila malo proetati po prostoriji.
Uto joj je prila neka crvenokosa s aom vina u ruci.
"Bili ste u pravu. Svi kau da mi ova frizura puno bolje stoji."
Lidija je prepoznala enu to je prije neki dan bila kod nje u
salonu.
"Kako ide sa engleskin vizitkartama?"
"A za to ipak neman srca. Nian van ja taj tip osobe. Ima par njih
ovde ta su ostali bez posla, bilo bi grubo da se pravin vana."
"Je, istina", sloila se Lidija.

"A vi ste s M-m-marinom?"

Lidija ju je upitno pogledala.
"Tako smo ga zvali u srednjoj koli. Zato ta je malo m-m-muca."
"To nian znala."
"Niste ni mogli znat. Puno se prominija od onoga doba", rekla je
zamjenica predsjednika uprave austrijske banke. "Prije dvadeset
godina je bija smueni momi s Korule. Luzer iz akog doma.
Nije bio ba neko na koga bi se okla-dija da e uspit."
"Nije evio na maturalcu?" upitala je Lidija.
"Nije... Dala bi ruku u vatru da nije... Ali, kad smo kod toga, nian
ni ja."
ene su se pogledale i prisno nasmijeile jedna drugoj.
"Oprostite, ja san Kate."
"Lidija."
"E, stari M-m-marin...", uzdahnula je Kate sjetno. "Ko bi reka da
e on jednog dana ispast ovakva faca."
Lidija se sjetila reenice iz Forresta Gumpa, kako ono ide... ivot
je kao bombonjera, dok ne otvori, ne zna to si dobio.
"A jeste mu upoznali enu?" upitala je Kate.
Lidija je klimnula.
"Marin je sto godina bija zaljubljen u nju, a ona, Sandra se zove,
nije ga ljivila po posto. Zavlaila ga je, iskoritavala, glumila je
famfatal. enska je, onako... Meu nama reeno, nije je ba velika

pamet ubila. Tek na fakultetu su, mislin, zapravo prohodali, koju

godinu kasnije se vinali, a onda i malo nakon toga razveli. Sria,
nisu imali die... Njega je to, rekla bi, dosta sjebalo."
ene su zautjele nekoliko trenutaka gledajui svaka u svoju au
plavca malog.
"A vi", upitala je Lidija, "di je vaa fatalna srednjokolska ljubav?"
"Nije doa."
"I bolje."
"Znan", rekla je Kate tuno se nasmijeivi. "Sve ja to znan, ali
opet nema pomoi... Nesretne ljubavi su ka dijabetes. Mora se
nauit itav ivot ivit s tin."
"uvajte se", kazala joj je Lidija.
"I vi isto."
Uzela je jedan areni kanape sendvi sa vedskog stola i okrenula
se po prostoriji. Za jednini stolom neki je entuzijast, kako u svakom
razredu obino bude neki sentimentalni entuzijast koji vrijedno
organizira ova okupljanja, odnekud izvukao gitaru i sklopljenih
oiju unjkao Dvlano-vu Saru. Davno, davno, negdje sa esnaest,
Lidija i jedna njezina prijateljica, jedna urica, Duke, jako su
voljele tu pjesmu i bjesomuno je vrtjele na kazetofonu. Do u
beskraj je premotavajui i premotavajui, provodile su itava
popodneva sjedei podvijenih nogu na podu ukine sobe, njihale se
s kosom to im je padala po licima i ridale, .ridale, ridale. Tek to bi
se jedna malo

umirila, dosta bi joj bilo da pogleda prijateljicu i suze bi nezadrivo

ponovno krenule. Cvilile su neutjeno, zajapurene, tresui se od
plaa, kako to mogu samo neke labilne esnaestogodinjaki-nje. Bob
Dvlan valjda ni upola nije plakao za tom Sarom kao njih dvije, more
su prolile za njom. Toliko im je znaila da joj je Duke ak na
roendanskoj estitki, ruiastom kemijskom, nekim groznim
gimnazijskim rukopisom s viticama na krajevima slova i malim
srcima umjesto toaka na i, napisala zadnje stihove, sam kraj
pjesme, i to je Lidija dugo drala zalijepljeno na zidu iznad postelje.
Negdje u kartonskim kutijama u drvarnici kod mame i tate jo bi se
valjda nala ta blesava estitka. Evo, ba je ovaj as to pjevao onaj s
gitarom...
Sara, oh Sara,
Glamorous nymph with an arrow and bow,
Sara, oh Sara,
Don't ever leave me, don't ever go.
Marinov kolski kolega dobro je pjevao i njoj se u asu sve vratilo,
kako je prije dvadeset godina ona samu sebe zamiljala kao raskonu
nimfu sa strijelama i lukom. Sviala joj se ta slika. To je bila ona,
drugaija od svih, tajanstvena umska vila koja zazire od ljudi. Bude
joj nekada i bolno kad se sjeti kakva je jadna glupaa bila.
Tada je primijetila da Marin ustaje od stola i odlazi na drugi kraj
hotelske sale pregraene harmonika vratima. Pratei ga pogledom,
Lidiji se

uinilo kao da je kroz uski prolaz izmeu vrata tamo u dubini

prostorije zamakao rub neke ljubiaste haljine. asak joj je trebalo
da shvati, a onda ju je preplavila mjeavina bijesa i malodunosti.
Ostavila je na rubu stola polupojedeni sendvi i malo se premiljala
to da uini, hoe li poi za njim ili uzeti torbicu objeenu na
naslonu stolice i jednostavno otii? Odluila je ovo drugo. Nije bila
egzibicionistica to treba publiku za ljubomorni ispad. Osim toga,
nije ni bila ljubomorna, samo joj je bilo... pa, malo muno.
Uzimajui torbicu pomislila je kako nikada zapravo nije ni prestala
biti jadna glupaa. Ode s mukarcem na njegovu godinjicu mature,
a on se izgubi s bivom enom - to se uistinu dogaalo samo nekim
velikim kravama, kravama rekorderkama, viekratno odlikovanim
na sajmovima stoke. Izlazei iz prostorije, osvrnula se niz hodnik. U
dnu, kod ulaza u kuhinju bila su vrata u dio sale u koji je zamaklo
ono dvoje to oito nikad nisu preboljeli razvod. Nekako kao protiv
svoje volje, ne elei to zapravo i ne umijei sama sebi objasniti taj
postupak, Lidija se oduljala tamo, do dvokrilnih vrata, sluajno
sasvim malo, moda centimetar odkrinutih. Kroz prorez je vidjela
njega s lea i njezinu ruku na njegovom ramenu.
"Znala san da e mi do", govorila je Marino-va biva ena tiho.
"Mo' ti glumit ta god oe, ali na kraju opet doe meni."
"Ima visoko miljenje o sebi, Sandra", rekao

je on. "Uvik si ga imala. to i ne mora bit tako loe, da si samo malo

pametnija."
"Ajde ne seri. Poljubi me."
"Neu."
"Nemoj izvodit, poljubi me."
Lidija je zadovoljno primijetila kako se njemu glava trznula malo
unatrag.
"O, vidi ti frajera", kazala je Sandra. "Nee se ljubit s menon. A
oe me jebat?"
Ruka joj je sada kliznula s njegovih lea i otila negdje naprijed,
Lidija je nasluivala gdje.
"Smije se. Nemoj meni lagat, vidila san kad si se nasmija",
apnula je ona vragolasto. "Ajmo se pojebat." Glas joj je lagano
drhtao. "Ovde, ba nas briga. Bit emo tiho, niko nita nee znat...
Ajde, znan da ti je to uvik bila elja."
"Naguzi se", apnuo je Marin promuklo.
Sandra se zadovoljno kratko zakikotala i odmakla od njega, a onda
brzo podigla haljinu, smakla gaice i naslonila na jedan stol, nudei
mu se. Kroz uski prorez izmeu dvokrilnih vrata hotelske sale Lidija
je dobro vidjela njezino golo bijelo dupe. Marina nije. On se sada
negdje izmakao. Vjerojatno se ne bi dalo zamisliti nita oajnije,
mizernije od toga da gleda svog momka kako guzi bivu enu, ali
Lidija u tom trenutku sebi nije mogla pomoi. Ostala je pred vratima
stiui torbicu.
Marin je tada doao iza ene. Samo je stajao nekoliko asaka. Pa
se sagnuo i pogledao joj guzicu izbliega. Lidija je progutala slinu.

"Ajme, Sandra, koliko celulita ima!" rekao napokon Marin

zaprepateno.
Onda se uspravio i koraknuo ustranu. Nestao je Lidiji iz vidnog
polja. Sekundu potom ula je um otvaranja harmonika vrata.
Mukarac je izaao ostavljajui bivu enu podignute haljine, na-
guenu preko stola, posranu.
Lidija se brzo vratila za stol gdje je sada vladao potpuni muk.
Razgovori su za njezina izbivanja tu oito bili i otriji, srdanosti s
poetka veeri sada nije bilo ni u tragovima. ak je i stari razrednik
izgledao razoaran.
"Di si ti?" upitao ju je Marin. "Rekli su mi da si otila."
"Ma, ne", kazala je Lidija, "samo san uzela boru da popravin
minku."
On ju je ispitivaki pogledao, a ona se potrudila niim ne odati da
je vidjela prizor u drugom dijelu prostorije.
"ta je bilo?" upitao je.
"Nita. Zato?"
"Kako se zabavlja?"
"Ne zabavljan se."
"Ni ja. Oemo po?"
"Samo da ujen ovu pismu", kazala je Lidija.
Onaj s gitarom sada je pjevao Brucea Spring-steena, neto to
takoer odavno nije ula...

Everybody's got a hungry heart,

Everybody's got a hungry heart,
Lay down your money and you play your part,
Everybody's got a hungry heart.
Zgodne su zapravo te godinjice mature, pomislila je Lidija. Sjeti
se nekih stvari.
"Ajde, ostani veeras spavat kod mene", rekao je Marin kad su
izali, prebacujui joj ruku preko ramena.
Lidija se lagano stresla. Sto godina... sad ve skoro i sto pedeset
nije provela no s nekim mukarcem.
"Ne mogu", rekla je, "neman m piamu, ni etkicu, ni dijafragmu
sa sobon."
"Prvo i drugo ti ja mogu dat, a tree ti nee tribat", rekao je Marin
otkljuavajui auto.
"Koga u vraga onda i dolazit?" upitala je Lidija ulazei. "Ako
nema seksa, odo ja lipo svojoj kui."
Sjeli su i nasmijeili se jedno drugome. Nagnula se i njeno ga
poljubila u usta.
"M-m-marin", rekla je podrugljivo.
"Ko ti je to reka?" upitao je on nacerivi se.
"Nije vano", kazala je Lidija mazei ga po obrazu.
Mali zbunjeni deko s Korule to je izrastao u velikog i opasnog
mukarca kojega se boje financijski direktori brodogradilita, a
policajci ga ljube u guzicu. Ulazio je meu ljude kao kobac

meu pilie, sijao paniku oko sebe, no ona je znala, vidjela je u onoj
plahosti kojom je vodio ljubav, kako je ispod hladne okrutnosti,
negdje u sebi izranjavan i sjeban. Nesiguran. Kako joj je ono rekao...
"Na e se i bez tebe neko da te podcijeni." Bila je to i njegova
pria, itav ivot netko ga je podcjenjivao. Bili su isti njih dvoje.
Nju su podcjenjivali ljubavnici, njega biva ena, a oboje su se
bojali nekadanjih kolskih kolega. Cinizmom su se branili od
svijeta koji ih je povrijedio i prikazivali bezosjeajnijima nego su
stvarno bili, uvajui od pogleda maleni biser dobrote na dnu svojih
uplaenih dua. Lidija je za sebe mislila da je dobra osoba, a inilo
joj se i da je on takav. Barem tada, vozei se te subote naveer put
njegova stana, tako joj se inilo.
Upravo je krenuo ugasiti mobitel, kada je vidio da ima poruku na
njemu.
"Od Dinka je. Reci Lidiji da mi je ao i da je molim da mi ne
stavlja enin mobitel u oglase", proitao joj je dok se ona u njegovoj
neis-peglanoj bijeloj majici kratkih rukava uvlaila u postelju.
"Nisi mu valjda stvarno mislila stavit enin mobitel u oglase?"
upitao je skidajui arape i li-jeui do nje.

"Ma, naravno da nisan. To san ga samo malo tila uplait."

"Je li ti ita u krevetu?"
"Ja san frizerka", kazala je Lidija. "Ja nita ne itan."
"Pametno", rekao je Marin i ugasio svjetlo na kantunalu.
Legao je na bok okrenuvi joj lea, a ona se privila uz njega i
dirala ga vrscima prstiju lagano po nadlaktici.
"Je li bi se ti moda ipak evila?"
"Ne bi."
"Ne bi ni ja... O emu emo onda priat?"
"Neemo ni o emu."
Leali su u tiini u mraku, a ona je tono mogla pod jagodicama
osjetiti kako mu se miii oputaju, ivot kako polako istjee iz
njega. Teko i toplo tijelo napokon se sasvim umirilo, a Lidija je
kroz prozor preko njegova ramena neko vrijeme gledala zvijezde, da
bi i ona u jednom neuhvatljivom trenu potonula u modri bezdan sna.