Crkveno graditeljstvo

STARE CRKVE U NAJSTARIJIM GRADOVIMA JUNE ISTRE

Uvod OLD CHURCHES IN THE OLDEST TOWNS OF SOUTH ISTRIA

Dva su stara sredita Histra, pleme- Two towns, situated close to one another in the eastern part of Istria, and formed
na vjerojatnoga ilirskog podrijetla, on old Histrii tribe hillfort settlements, have had a completely different
formirana za tzv. katelijerske kul- development and destiny. The town of Nesactium or Vizae near Valtura suffered
ture kasnoga bronanog doba (11. i severe damage on two separate occasions, and it has never recovered from Slavic
10. st. pr. Kr.). To su sadanja Pula i and Avar devastations that took place in the early 7th century. Today, this town is
Vizae u opini Marana. Bila su to just an interesting archaeological site that has been explored for more than a
century now. Remains of ancient forums and numerous temples, including two
gradinska naselja, meusobno udalje-
big parallel hall churches with inscribed apses, have been discovered in the course
na desetak kilometara i smjetena of these explorations. Pula has been spared from such ravages and it still has
pokraj zatienih uvala jugoistono- numerous ancient monuments and churches dating back to early Christian times.
ga i jugozapadnog dijela Istre. Interestingly, some of these churches, including the town's cathedral, are still in
use. Although more than twenty early Christian churches were built, not many of
Kako i naselja poput ljudi imaju svoje
them have been preserved to the present day. Most of these churches were in fact
posebne sudbine, Nezakcij odnosno demolished in the mid 19th century when Pula became the main Austrian
dananje Vizae, koji je bio glavno military port, and when large-scale defence systems were built around this town.
sjedite starih Histra, samo je arheo- All of the churches that used to exist on small islands in the Pula bay were also
loko nalazite na breuljku Glavica demolished in that period. However, written data and drawings of most churches
pokraj Valture, a Pula je sa 58.342 have been preserved, and architectural remains of some of them can still be seen.
stanovnika najvei grad na cijelom The most interesting example is the Church of St. Mary of Formosa dating back
poluotoku i sjedite dijela upravnih to the 6th century, which can be described as one of the most luxurious churches
tijela Istarske upanije te vano gos- in our region. This church has now been reduced to no more than a small chapel
adjacent to the south apse.
podarsko, kulturno i prosvjetno sre-
dite.
ne sustavom utvrda, i nalazi se prib- ponim Vizae potjee od rimskog
Iako im je sudbina potpuno razliita, lino 2 km sjeveroistono od sela naziva, a nastao je od talijanskog
oba su stara naselja nakon prodora Valture i 12 km istono od Pule. To- oblika Isazze. Za naselje se Nezakcij
kranstva imala mnogo starih crka-
va, razumljivo Nezakcij znatno ma-
nje jer se nikada nije oporavio od
tekih razaranja za slavensko-avars-
kih nasrtaja poetkom 7. st. Unato
tome ipak smo odluili zajedno pred-
staviti starokranske crkve (jer pred-
romanikih ovdje i nema) graene u
ta dva velika gradinska naselja.
Nezakcij i njegova nesretna
sudbina
Povijesni prikaz
Nezakcij je jedno od najveih istar-
skih arheolokih nalazita i istrauje
se ve vie od stoljea, a smjeteno
je na blagoj povienoj zaravni iznad
plodne doline i zaljeva Budava. Ta
je zaravan zatiena strmim obronci-
ma i vododerinama, s kopnene stra- Poloaj Nezakcija na satelitskoj snimci (u dnu lijevo dio piste pulskog aerodroma)

GRAEVINAR 62 (2010) 4 331

Crkveno graditeljstvo
zna iz literature, ponajvie iz opisa
Tita Livija koji govori o rimskom
osvajanju. Smjetaj mu je dugo bio
nepoznanica za istarsku historiogra-
fiju, ali je krajem 19. st. prevladalo
stajalite da se radi o Vizau. Arheo-
loka su istraivanja zapoela 1900.,
a sve su sumnje rasprene kada je
otkrivena baza spomenika caru Gor-
dijanu III. (238.-244.) na kojoj je pi-
salo da ga podie Res publica Ne-
sactiensium (Zajednica Nezakana).
Tlocrt arheolokog nalazita Nezakcij
Gradinsko je naselje postojalo i prije
Histra, a njihovi su bedemi bili dio
obrambenog sustava kroz cijelo an-
tiko razdoblje. Nezakcij je bez ikak-
ve sumnje bio glavno plemensko,
politiko i vjersko sredite Histra, uz
gradine u Bermu, u Picugima kraj
Porea i Puli. Bio je i sjedite histar-
skog kralja (tako ga zove i Livije),
ali vjerojatno je to bio bio nasljedni
vojni zapovjednik budui da su his-
tarske zajednice imale veliku auto-
nomiju. S Nezakcijem su bila poseb-
no povezana jo dva oppida (Faveri-
ja i Mutila najvjerojatnije oko Me-
dulina i Rae) nad kojima je kralj
imao posebnu upravu.
Histri su sa susjednim Liburnima
bili poznati kao gusari, o emu pos-
332
redno svjedoi i injenica i to da na
njihovu podruju nije postojalo ni
jedno grko naselje (kao na dalma-
tinskim otocima i uu rijeke Po),
iako su Grci plovili tim podrujem,
o emu svjedoe i brojni arheoloki
nalazi uvezene daunske, etrurske i
antike keramike. Histri su izraiva-
li bronane posude, nakit, ezla le-
peze i sl., ali i monumentalne kame-
ne skulpture i ukraene ploe. Nije
poznat njihov jezik ni eventualno
pismo, a samo se nasluuje politiki
i drutveni ustroj, vinogradarsko i
pastirsko gospodarstvo, trgovaki,
pomorski i gusarski obiaji te vjers-
ki i duhovni ivot.
Sukob izmeu Histra i Rimljana za-
poeo je nakon to su Rimljani za-
vladali sjevernom Italijom i zemljom
Veneta. Neprijateljstva su se pojaa-
la kada su Rimljani na rubu histars-
kog teritorija utemeljili novo naselje
Akvileju. Histri su to htjeli sprijei-
ti, ali su bili poraeni. Tada je vladar
Histra postao Epulon koji je bio vrlo
ratoboran, ali je pred jaim neprija-
teljem bio prisiljen na povlaenje.
Epulon se sa svojim ratnicima povu-
kao u utvreni Nezakcij koji su ops-
jedale nadmonije rimske snage. Da
bi slomili branitelje Rimljani su na-
vodno skrenuli i tok rjeice to je
tekla podno gradskih zidina i tako
im oduzeli pitku vodu. No Histri su
ipak vie voljeli smrt nego poraz pa
su ubijali svoje ene i djecu i bacali
ih na neprijatelja. Borili su se dok
nisu svi izginuli, a sam se Epulon na
kraju probio maem. Bilo je to 177.
pr. Kr., dakle gotovo dva i pol sto-
ljea prije sline obrane slavne tvr-
ave Masade u Izraelu 73., gdje su
pred rimskom vojskom svi preivjeli
poinili samoubojstvo. Valja istak-
nuti da je Nezakcij prvi od dva zabi-
ljeena sluaja masovne pogibije bra-
nitelja koji se zbio na hrvatskom tlu
jer su 1578. izginuli svi branitelji
tvrave Gvozdansko. U svijetu je
zabiljeen jo samo jedan takav prim-
jer jer su te iste 1578. hrabro izginuli
svi branitelji portugalske tvrave
Alkazar pred nadmonijim islams-
kim snagama. O stradanjima se Ne-
zakcija vrlo malo zna, a pritom uop-
e nije najvanije to to Tit Livije,
koji je sve opisao, ne uiva slavu
pouzdanog svjedoka.
Nije poznato ni kada je nastao rims-
ki Nezakcij. Nakon potpunoga raza-
ranja ivot se na tom mjestu ili u
blizini svakako nastavio, ali tek ka-
da je naselje uzdignuto u rang muni-
cipija poela je njegova antika po-
vijest. Poznato je to iz arheolokih
ostataka, ali iz napisa ondanjih pi-
saca, poput Plinija Starijeg, Ptolo-
meja i anonimnog Ravenjanina. An-
tika se graditeljska struktura najvje-
rojatnije oblikovala za vladavine ca-
ra Klaudija (41.-54.) kada je Nezak-
cij kao samostalni municipij upisan
u tribus Claudia. Uostalom osim
prapovijesne nekropole i dijela ob-
rambenog zida, svi vidljivi ostatci
pripadaju rimskom, ponajprije anti-
kom i kasnoantikom razdoblju.
Razaranje je Nezakcija povezano s
dogaajima u Istri izmeu 599. i 611.,
kada su prema langobardskom piscu
Pavlu akonu zabiljeeni prodori
Slavena i Avara na poluotok. Tada
GRAEVINAR 62 (2010) 4
 Crkveno graditeljstvo

Nezakcij prestaje postojati kao grad- U sjeveroistonom dijelu, izmeu nama. Lezene uokviruju i ulazna vrata
sko naselje, ali se ivot u nekom ob- termi i foruma, na antikoj je ruevi- s pragom od preklesanoga antikog
liku ipak nastavio. Nezakcija nema ni u 5. st. izgraen sakralni kompleks arhitrava. Uz sjeverni se zid proteu
u poznatoj ispravi s Rianske skup-
tine iz 804. (gdje su s rjeavale pri-
tube istarskih gradova protiv frana-
ke vlasti) i to znai da nije imao sta-
tus grada. Ipak pojavljuje se u sred-
njovjekovnim ispravama (kao Isazzi,
Isacij ili Ixaci), pa je kontinuitet neo-
sporna injenica. Od 16. st., moda i
zbog velikih epidemija, ruevine su
sluile kao izvor graevinskog ma-
terijala za oblinja kolonizirana na-
selja (Munti, Valtura, Loborika, Kav-
ran...). Tada su vjerojatno potpuno
zbrisani svi ostatci srednjovjekov-
nog naselja, a ostali su samo temelji
antikih i starokranskih graevina
[1], [2].
Antiki ostatci i starokranske Ostatci dvojnih crkava u Nezakciju
crkve
Za dugotrajnih istraivanja Nezakci-
ja iskopani su ostatci kapitolija s tri
hrama zapadno od foruma koji je
vjerojatno bio s jedne strane omeen
portikom ispred trgovina i radionica
(taberne) te drugih javnih i privatnih
zgrada. Juno i sjeverno od foruma
bila su stambena podruja s kuama
na terasama. Ulice su bile poploene
ili usjeene u stijenu, a u gradu su
bile tri velike cisterne povezane s
termama. Sve je izgraeno tijekom
1. i 2. st., a zna se da su uz rimska
tovana i stara histarska boanstva.
S obje su strane ceste to iz Nezak-
cija vodi u Pulu bile velike nekropole. Konzervirani ostatci sjeverne crkve

dvojnih crkava s upisanim apsidama. tri prostorije koje su mogle sluiti za

Tlocrt dvojnih crkava u Nezakciju
Taj je dio nalazita bolje dokumenti-
ran i konzerviran, vjerojatno stoga
to je i posljednji izgraen. Uz pro-
elje se obiju bazilika prostire dugi
hodnik (narteks) iz kojeg se ulazilo i
u crkve i u pomone prostorije. Vje-
rojatno je glavni i reprezentativni
ulaz u narteks bio na jugu, s foruma.
Manja i starija sjeverna bazilika je
dvoranska crkva s polukrunom sve-
enikom klupom (supselij) uz apsi-
du. Vanjski su uglovi ojaani pilas-
trima, a uzduni zidovi plitkim leze-
pripremu krtenja (katekumenej), kao
krstionica i za sakrament potvrde
(konfirmatorij). Bazen je krstionice
etvrtastog tlocrta, a nalazi se u pros-
toru koji je povezan s obje prostori-
je, ali ne i s crkvom. Uz juni se zid
nalaze dvije grobne kapele te dijako-
nikon (prostorija za liturgijske knji-
ge, crkveno posue i ruho) i moda
protezis (prostorija za pripremu kru-
ha i vina). U svetitu su pronaeni
ostatci povienoga podija, prazna
kutija za relikvije i viebojni podni
mozaik raznovrsnih motiva.

GRAEVINAR 62 (2010) 4 333

Crkveno graditeljstvo
Ostatci apside i svetita june crkve
Juna je i vea bazilika imala najma-
nje dvije faze gradnje i uporabe. Naj-
prije je to bila crkva sa supselijem
uz apsidu, a ostatci su i danas uolji-
vi. Na junom su zidu bila dva jaka
pilastra, a na istonom lezene. Glav-
ni je ulaz, ralanjen lezenama i pi-
lastrima, bio u sredini zapadnoga
proelja, a ovdje je prag antika
spolija. Ne zna se je li bazilika bila
trobrodna, ali je poslije tako pregra-
ena da je pretpostavka sasvim mo-
gua. ini se da je sjeverni brod bio
zatvoren nizom pomonih prostora,
a apsida je pomaknuta prema jugu, u
sredinu smanjene irine. Glavni je
ulaz ostao isti i vie nije bio u osi
kultnoga prostora. No postoji i mo-
gunost da vie apsida zajedno tvo-
rilo jednu posebnu troslojnu supseliju.
Bazilike nose tragove nasilnog uni-
tenja i vidljivi su tragovi paljenja, ali
neke su prostorije u izmijenjenom i
prilagoenom obliku bile u uporabi
nakon toga. Asimetrini pilastri na
junoj bazilici upuuju na mogu-
nost da su je novi stanovnici rabili
kao stambeni prostor. Unitenje se
crkava sasvim sigurno zbilo poet-
kom 7. st. jer nema tragova pleterne
ornamentike koja je karakteristina
za starije razdoblje.
334
Pretpostavlja se da je vea crkva
sluila za svakodnevne obrede i da
je, kao to je uobiajeno, bila posve-
ena Sv. Mariji, a da je manja crkva
sluila za okupljanje klera i za pokr-
tavanje vjernika te da je najvjerojat-
nije bila posveena Sv. Tomi Apos-
tolu.
Upravo dvojne crkve, iako je mogu-
e da je u Nezakciju bilo i drugih,
svjedoe o veliini i snazi grada. Ne-
zakcij je jedini u Istri, uz biskupska
sredita Pulu i Pore, imao dovoljno
Pogled iz zraka na Pulu i pulski zaljev
snage za podizanje usporednih crka-
va. One su dodue mnogo skromni-
je, ali i dostojne slube pokrtavanja
na istonom rubu kasnoantikoga
agera.
Najvei je dio brojnih arheolokih
nalaza iz Nezakcija smjeten u Ar-
heolokom muzeju Istre u Puli, a
osnivanje je muzeja i potaknuto tom
potrebom. No jedan je dio i u poseb-
noj muzejskog zbirci na lokalitetu
koji je postao svojevrstan arheoloki
park. Bili smo u prostoru Nezakcija
u doba godine kada muzejska zbirka
nije otvorena, ali smo zamijetili, to
je u Istri, kako se ini, vie pravilo
nego iznimka, da nema nikakvih do-
datnih objanjenja za sluajne nam-
jernike. Ipak valja priznati da su na
konzerviranim ostatcima uklesani
natpisi to su pojedine ruevine. Ia-
ko nije dovoljno, barem se ne mogu
otetiti vlagom ili unititi vandals-
kim ponaanjem.
Grad Pula i njegove crkve
Nastanak i razvoj grada
Pula se razvila tisuljee prije Krista
kada se na malom breuljku s izvo-
rom pitke vode, na mjestu gdje je
danas Katel, razvilo gradinsko na-
selje starih Histra. Tako Pula biljei
vie od 3000 godina ivljenja na is-
GRAEVINAR 62 (2010) 4

tom prostoru, pa se s pravom moe
nazvati naim najstarijim gradom.
Pulom su od osnutka vladali razno-
vrsni vladari, ali je grad kroz povi-
jest doivljavao blistave vrhunce i
velike padove.
Stari crte Pule i zaljeva
Ostatci se najstarijega naselja mogu
danas uoiti u tragovima polukru-
noga obrambenog bedema na vrhu
breuljka i rasteru ulica oko Staroga
grada, ali nema tragova trgovine s
grkim kolonijama na italskoj obali,
to bi moglo znaiti da je naselje
imalo skromne gospodarske mogu-
nosti. Ipak Pula pripada sredozem-
nim gradovima iji je nastanak po-
vezan s grkom mitologijom, tovi-
GRAEVINAR 62 (2010) 4
e o tome postoje i pisani zapisi sta-
rih grkih pjesnika. Rije je zapravo
u ovim napisima ve spominjanom
mitu o Argonautima koji su se, na-
vodno, u bijegu pred Kolhianima
sklonili u duboku luku i osnovali
Polai grad izgnanika.
Ipak prava povijest zapoinje rims-
kim razdobljem koje je u Istri zapo-
elo padom Nezakcija. Pula je kao
kolonija cezarijana osnovana 46. i
45. pr. Kr. na mjestu histarske gradi-
ne, s poljoprivrednim podrujem to
obuhvaa cijelu junu Istru izmeu
Limskoga i Rakog zaljeva, i s nam-
jerom da bude jedno od uporita u
rimskom osvajanju Jadrana. Nakon
Crkveno graditeljstvo
graanskog rata 42. pr. Kr. Pula je
kao vjerni pristaa Cezarovih uboji-
ca Bruta i Kasija nakon Oktavija-
nove pobjede kod Akcija 31. pr. Kr.
bila razorena i opustoena.
Iako je krivo svrstavanje u rimskim
vremenima znalo biti pogubno za
sudbinu mnogih gradova, Pula je
kao geostrateko i politiko sredite
ipak obnovljena, tovie 27. pr. Kr.
kao simbol pobjede kod Akcija iz-
graen je u Puli i slavoluk Segijeva-
ca, remek-djelo rimskoga graditelj-
stva. Tada je grad ureen u skladu s
rimskim urbanistikim pravilima i
gradski je areal proiren na podno-
je gradskog breuljka. Izgraeni su
monumentalni primjerci rimskoga
graditeljskog nasljea: veliki amfi-
teatar, veliko kazalite i malo kaza-
lite, forum s hramovima i bazili-
kom te stubite do vrha gradskog
breuljka. Podignute su brojne javne
zgrade, velike vodospreme, akvedukti,
prometnice s kanalizacijom te proi-
rene i ureene gradske zidine s vie
monumentalnih gradskih vrata.
Valja rei da je slavna pulska Arena
(prema hareni pijesku kojim je
posipano borilite) bila esti amfite-
atar po veliini u Rimskom carstvu i
mogla je primiti ak 23.000 gledate-
lja, nekoliko puta vie od ukupnoga
stanovnitva jer su borbe pratili gle-
datelji iz okolice.
Pula je nakon propasti Zapadnorim-
skog Carstva neko vrijeme bila pod
vlau Zapadnih i Istonih Gota.
Potom je ula u sastav Bizantskog
Carstva i bila dio Ravennskog eg-
zarhata, da bi 788. ula u sastav Fra-
nakoga Carstva. Do 13. st. bila je
slobodna komuna, ali i vie puta u
sastavu Mletake Republike. Tije-
kom 13. i 14. st. nekoliko je puta
poharana epidemijama kuge, pa se
broj stanovnika znatno smanjio.
Pula je u 18. st. bila zaputena i u
ruevinama te je imala jedva 1000
stanovnika. Nakon nekoliko promje-
na vlasti poetkom 19. st. nastupilo
je stabilno austrijsko razdoblje koje
335
Crkveno graditeljstvo

je trajalo do 1918. i kraja I. svjets-

kog rata. Zapoela je modernizacija
koja se oitovala u izradi prvog ka-
tastra, modernizaciji cesta, ureenju
izvora vode, brizi o spomenicima i
sl. Pravi je razvitak zapoeo 1856.
gradnjom brodogradilita (Arsenala)
i time to je Pula postala glavna luka
habsburke, a id 1867. austrougars-
ke mornarice. Izgraene su velike
vojarne i brojne javne zgrade, a grad
je eljeznikom prugom povezan s
Divaom, Ljubljanom i Beom. Sta-
novnitvo je stalno raslo pa je do
1910. dostiglo broj koji ima i danas.
Nakon I. svjetskog rata Rapallskim
je ugovorom 1920. Pula pripala Ita-
liji, a dolaskom faista na vlast 1926.
bile su zatvorene sve hrvatske kul-
turne institucije i mnogi su intelek-
tualci bili prisiljeni emigrirati. Iako
je Pula bila sredite Istre, ipak je
stagnirala jer nije bilo ni gospodars-
kog ni demografskog razvoja. Nakon
pada faizma 1943. grad su zaposje- Poloaj starih pulskih crkava
le njemake postrojbe koje su savez-
nici u nekoliko navrata bombardira- ecclesiae Polensis), a mnogi su bis- rimskom kulturnom sloju pronaeni
li, pa je razoreno i nekoliko vrijed- kupi zabiljeeni u dokumentima iz ostatci sjeveroistonoga dijela vee-
nih spomenika. 6. st. (Antonius, Issacius, Hadrianus ga rimskog zdanja. Otkrivena su dva
i Iohanes). Inae se poeci kranst- uzduna zida neke zgrade poloena
Grad su partizanske postrojbe oslo- va u Puli povezuju s predajom o mu- gotovo u smjeru sjever-jug, a dio je
bodile 1945., a ondanje su jugosla- enitvu Sv. Germana za cara Nume-
venske vlasti 1947. grad preuzele od rijana 284. godine. Prema jednom
saveznike uprave. To je bio povod srednjovjekovnom martiriju to je bio
za masovan odlazak pulskih Talija- laik koji se suprotstavio vlastima zbog
na i Hrvata te se stanovnitvo pre- progona kranstva, a muen je u
polovilo. Ipak industrijalizacijom i amfiteatru te pogubljen na putu pre-
urbanizacijom te stvaranjem jakoga ma Nezakciju [4].
garnizona JNA broj se stanovnika
gotovo udvostruio pa je 1980. dos- Ne zna se tono gdje je bilo prvo
tigao 50.000 [1]. tajno okupljanje najstarijih krana,
ali je mogue da je to bilo na mjestu
dananjega Franjevakog samostana
Poeci kranstva u Puli
Sv. Franje, na zapadnoj padini puls-
Poeci su kranstva u Istri zabilje- koga breuljka izmeu Foruma i
eni prije Konstantinova edikta 313., Katela, na mjestu starokranskog
uglavnom u kolonijskim gradovima kompleksa Sv. Ivana Krstitelja. ini
Trstu (Tergeste), Poreu (Parenti- se da je kompleks, o izgledu kojega
um) i Puli (Pola). Premda je biskup- nema nikakvih naznaka, izgraen na
ska kronotaksa oskudna i nepotpu- nekoj antikoj graevini u kojoj je
bio ureen starokranski oratorij. Stare crkve u povijesnoj gradskoj jezgri
na, pretpostavlja se da je Pula vrlo
rano postala biskupsko sredite, po- To je otkriveno i iskapanjima 1963. prostorija te zgrade bio ispunjen mo-
sebno to se u 5. st. dvaput spominje u kapelici samostana pri polaganju zaikim podom, ukraenim morskim
neimenovani biskup (eppiscopus novoga kamenog poda kada su u konjiem, pletenicama, titom i kan-

336 GRAEVINAR 62 (2010) 4


Crkva Sv. Franje koja je graena na mjestu stare crkve Sv. Ivana Krstitelja
tarom te svastikom i kriem. Na
postojanje moguega oratorija nisu
upuivali samo svastika i kri, ve i
spoznaje o nizu sluajnih nalaza ka-
menoga crkvenoga namjetaja i arhi-
tektonske dekoracije oko kompleksa
Sv. Franje. Tome valja pridodati da
je tu prije pronaen kameni reljef s
prikazom ribe, a da je jo 1882. u
temeljima susjedne kue uoen frag-
Tlocrt starih dvojnih crkava u episkopalnom centru u Puli (A-katedrala, B-Sv. Toma, C-krstionica, D-sakristija)
GRAEVINAR 62 (2010) 4
ment s datacijom, to moe upui-
vati na proirenje religioznih sadra-
ja u tajnoj bogomolji (domus eccle-
siae) nakon 313. godine.
Franjevci su u Pulu doli 1210., od-
mah nakon utemeljenja reda, usme-
nim pristankom pape Inocenta III.
Samostan je izgraen krajem 13. st.
u skladu s pravilima donesenim u
Nardoni 1260., a pretpostavlja pra-
Crkveno graditeljstvo
vokutni tlocrt crkve s etvrtastim
svetitem, jednozidnim zvonikom,
klaustrom i samostanom za stanova-
nje, kapitularnom dvoranom, refek-
torijem i sakristijom koja povezuje
samostan s crkvenim korom.
Sada je u klaustru i pred ulazom u
crkvu izloena zbirka srednjovjeko-
vnih spomenika i kopije zidnih slika
iz Istre. Samostan je imao neobinu
sudbinu jer su ga francuske vlasti
ukinule 1805. i pretvorile u vojarnu,
a potom ga je austrijska vojska pre-
namijenila u skladite hrane i pekar-
nicu. Redovnicima je vraen 1922. i
obnavljan do 1927., a nakon 1947.
vei je dio samostana opet mijenjao
namjenu (djeji vrti i izloba arhe-
olokih spomenika), da bi konano
1992. bio vraen matinoj hrvatskoj
Provinciji Sv. Jeronima franjevaca
konventualaca te obnovljen krov
crkve i samostana [3], [4] i [5].
Episkopalni kompleks
Bez obzira na mogunost da su se
prvi pulski krani tajno sastajali na
prostoru dananje crkve Sv. Franje,
337
Crkveno graditeljstvo
mnogi su skloniji tvrditi da tragove
najstarije gradske crkve valja traiti
u gradskom sreditu i na prostoru
dananje katedrale. Tu je na ruevi-
nama neke starije zgrade (moda i
terma) u 4. st. izgraena prva manja
crkva pravokutnoga tlocrta, moda i
tajno sastajalite vjernika. Od te su
prve crkve sauvani ostatci dijela
zaelja s prozorskim tranzenama i
mramorni sarkofag s prikazima oranta
i genija. Bila je to pravilno orijenti-
rana crkva (s otklonom prema sjeve-
ru) etverokutnog tlocrta i iroka
kao dananji srednji brod, s duinom
koju je gotovo nemogue ustanoviti
bez arheolokih istraivanja.
Tijekom 4. st. sjeverno od crkve do-
graeno je jednobrodno zdanje s po-
lukrunom apsidom i supselijem.
Nakon 392. ta je crkva produena i
ukraena mozaikim podom. U nje-
zinu je svetitu 1860. pronaen grob
u kamenom i mramornom sarkofagu.
U njemu je bila srebrna kustodija s
dva relikvijara od kojih je zlatni, ka-
ko se vjeruje, uvao relikvije Sv.
Tome Apostola, zatitnika grada i bis-
kupije. Drugi je relikvijar bio od isku-
canog srebra s likovima akvilejskih
zatitnika Sv. Hermagore i Sv. Fortu-
Bazilika Uznesenja Blaene Djevice Marije s prednjim prostorom gdje je bila crkva Sv. Tome
338
nata. Oba su relikvijara danas u Beu.
U 5. st. narasla je kranska zajedni-
ca proirila prvotnu junu crkvu u
trobrodnu baziliku Uznesenja Blae-
ne Djevice Marije, s upisanom apsi-
dom i ravnim zaeljem. ini se da
Pogled s jugozapada na pulsku katedralu
se crkva proirila i na srueni Jupite-
rov hram. Tada je postavljen i podni
mozaik od kojega je sauvan samo
mali dio, a i zidovi su vjerojatno bili
ukraeni freskama. Istodobno je ispred
zapadnog proelja podignuta krstio-
nica krinog tlocrta sa esterokutnim
zdencem (sruena 1855.). Neto su
poslije u crkvi ugraeni ambon (go-
vornica) i pluteji.
Nastala je tako tipina dvojna crkva
kakvih je bilo mnogo u starokran-
skom svijetu. Juna je bila posvee-
na Sv. Mariji i namijenjena puku, a
sjeverna, posveena Sv. Tomi Apo-
stolu (ba kao moda u Nezakciju),
namijenjena sveenikim okuplja-
njima i pokrtavanju katekumena.
Katedrala je bila djelomino porue-
na i zapaljena 1242. u mletakom
napadu, a do 15. st. je popravljena i
rekonstruirana te joj je tada pridoda-
na sadanja sakristija. Crkva je kas-
norenesansno proelje dobila poet-
kom 16. st., a 1707. izgraen je sa-
mostojei zvonik.
Ispod glavnog oltara pulske katedra-
le nalazi se pet sarkofaga koji su pro-
naeni krajem 17. st. Prema nekim
pisanim tragovima sarkofazi uvaju
relikvije Sv. Jurja, Sv. Teodora, Sv.
Dimitrija, Sv. Bazilija, Sv. Flore i
Bl. Salomona, negdanjega ugars-
kog kralja (1063.-1074.) i sina kralja
Andrije I. Iako su neki skloni vjero-
vati da se ba radi o najpoznatijim
svecima istone i zapadne kranske
GRAEVINAR 62 (2010) 4

Crkve, jedino se moe potvrditi pod-
rijetlo Bl. Salomona i eventualno
Sv. Flore, djevice i muenice iz Cor-
dobe, stradale 857. godine.
Unutranjost pulske katedrale
Sjeverna je crkva Sv. Tome Aposto-
la sruena 1657., a vidljivi su se po-
vrinski tragovi mogli uoiti jo
1812. godine. Uz crkvu se pokapalo
i pokojnike iji su posmrtni ostatci
sredinom 19. st. prebaeni na novo
pulsko groblje Monte Ghiro. Na
mjestu se sruene crkve i dalje obav-
ljaju arheoloka iskapanja, a vidljivi
bi tragovi zidina i crkve trebali biti
prikazani u okviru parka. Inae je
katedrala bila teko oteena u bom-
bardiranju za II. svjetskog rata i ob-
novljena je do 1947. [3], [4].
Crkva Sv. Marije Formoze
Od bazilike Sv. Marije Formoze, naj-
znaajnijega spomenika bizantske
sakralne arhitekture u Puli i jedne od
Tlocrt bazilike Sv. Marije Formoze
GRAEVINAR 62 (2010) 4
najljepih i najraskonijih naih cr-
kava, danas su vidljivi samo ostatci
bone grobne kapele, tragovi nia na
jednoj zgradi i nekoliko fragmenata
stupova te drugoga kamenog namje-
taja. Bazilika je bila dio sakralnog
kompleksa benediktinske opatije iz
6. st., a ini se da je graena na rue-
vinama Minervina hrama jer je pro-
naen natpis koji spominje Minervu
Polaticu. Crkva i samostan su smje-
teni blizu mora, jugozapadno od Ka-
tela.
Graditelj odnosno naruitelj bazilike
bio je Maksimijan koji je od bizant-
skog cara Justinijana I. Velikog 546.
ustolien za nadbiskupa Ravenne
(inae prvoga nadbiskupa uope),
unato protivljenju lokalnog sveen-
stva. No otpor je bio brzo skren jer
je novi nadbiskup u Ravenni posve-
tio ili izgradio raskone crkve kao
Rekonstrukcija negdanjega izgleda crkve Sv. Mrije Formoze
to su Sv. Vitale, Sv. Apolinar u
Classe i Sv. Stjepan Prvomuenik,
ali je i dijelio crkvama brojna dobra,
posebno ona to su pripadala arijan-
skoj vjeri.
Maksimijan, koji je poslije progla-
en svecem, bio je rodom iz Istre, iz
Vetra pokraj Rovinja, a sveeniki
je poziv zapoeo kao akon pulske
crkve. Nije ipak zaboravio svoju
domovinu pa je u Puli osim Sv. Ma-
rije Formoze izgradio i biskupski
dvor, ali i crkvu posveenu Sv. An-
driji Apostolu na istoimenom otoi-
u u pulskom zaljevu.
Crkveno graditeljstvo
Ime je crkva dobila po tome to se
po ljepoti mogla takmiiti s bazili-
kom u Poreu ili s najljepim raven-
skim crkvama (formoza = krasna,
divna), a zvali su je jo i Madona di
canetto jer je izgraena meu trsti-
kama.
Crkvi su prva oteenja nanijeli Mle-
ani 1243., a krajem 16. st. bazilika
je bila ve u ruevnom stanju, pa je
1847. slavni istraiva istarskih
starina Pietro Kandler (1804.-1872.)
zatekao osim grobne kapele i apsi-
du, pobone apside i dijelove vanj-
skih zidova. Ali na temelju brojnih
izvora, posebno ravennskoga svee-
nika Agnellusa iz 9. st., i zahvalju-
jui arheolokim istraivanjima, ipak
se mnogo zna o izvornom izgledu
bazilike, a nedavno je u Arheolo-
kom muzeju Istre napravljena i tro-
dimenziijska rekonstrukcija.
Rije je o srednje velikoj crkvi (32 x
19 m) koja je pripadala trobrodnim
graevinama s istaknutim apsidama,
a srednja je bila iroka kao srednji
brod, poligonalna s vanjske strane, a
polukruna s unutranje. Mramorni
su stupovi, neki ukraeni i reljefima,
u 16. st. nadomjeteni stupovima od
vapnenca i drva, a izvorni preneseni
u Veneciju. Bazilika je i dalje izgle-
dala raskono, primjerice jedan je
anonimni Puljanin iz 16. st. zabilje-
io da se apsida isticala bogatstvom
mramornih ukrasa i bizantinskim
freskama. Kasnije su arheolozi An-
ton Gnirs i Antonio Morassi u sonda-
339
Crkveno graditeljstvo
nim istraivanjima pronali dijelove
dekorativnoga podnog mozaika s
raznovrsnim motivima.
Tlocrt jedine preostale june kapelice
Vanjske su povrine uzdunih zido-
va bazilike bile ralanjene lezena-
ma koje su zavravale slijepim luko-
vima, a istim su se ritmom u bazilici
ponavljali stupovi i lukovi izmeu
brodova.
Preostala kapelica crkve Sv. Marije Formoze
Kroz uska se zaeljna vrata bonih
brodova ulazilo u dvije simetrino
smjetene i kupolom nadsvoene
okrugle apside koje su imale etiri
ukrasne nie. Na junu se rotondu
nadovezuje kapela s tlocrtom grko-
ga kria koja je sauvana gotovo u
cijelosti, a slina je kapela nalazila i
na drugoj strani. Za razliku od sli-
nih ravennskih graevina, vanjski su
zidovi bili ralanjeni i razigrani, a
uzvieni kubus s krinom kupolom,
340
bavasto nadsvoeni boni krakovi i Pravoslavna crkva Sv. Nikole
izboena poligonalna polukruna
apsida, zajedno s polukrunim vitkim
slijepim lukovima na vanjskim zido-
vima predstavljali su konstruktivnu
cjelinu usklaenih proporcija i oblika.
Apsida je bila ukraena mozaikom u
kojem se prepoznaju mladenaki
Krist i Sv. Petar, s poznatim karakte-
ristinim pozama i u proskinezi (pada-
nje niice pred bogom ili vladarom),
vjerojatno u sceni predaje zakona
(traditio legis). Kapela je bila ukra-
ena i freskama, a mogli su se uoiti
i likovi apostola. Te je freske izradio
jedan talijanski majstor iz 14. st.
koji je vjerojatno obnavljao prijanje
freske. Anonimni je Puljanin u kapeli
vidio i sarkofag nekoga puljskog
biskupa, to znai da je kapela imala
pogrebnu funkciju.
Crkva i benediktinska opatija bili su
na rubu velike antike nekropole, a
opatija se nalazila zapadno od bazi-
like. Sve do kraja II. svjetskoga rata
na istonoj je strani Ulice benedik-
tinske opatije stajao jednostavan uk-
raeni portal, a 1953. manji je arheo-
loki zahvat dvjestotinjak metara da-
lje otkrio ostatke iroke polukrune
apside poloene izravno na rimski
mozaik [3], [6].
Jednobrodna se crkva Sv. Nikole,
nekad nazivana Mala Gospa, nalazi
se na sjevernim padinama katelskog
breuljka. To je pravilno orijentirana
Tlocrt pravoslavne crkve Sv. Nikole
(negdanje crkve Male Gospe)
graevina kojoj je dograeno predvor-
je, zvonik i sakristija. U arheolokim
je istraivanjima ustanovljeno da je
graena na ostatcima neke rimske
graevine (moda i hramu boice
Ike) koja je isto tako bila omeena
sa zapadne strane poploenim uspo-
nom, a s june ulicom to grad dijeli
u gornji i donji dio.
Jednobrodna je crkva trapezoidnog
oblika s izboenom i poligonalnom
apsidom, koja je u temeljima polu-
kruna, graena plitkim i dugim lom-
ljencima. Vanjske su povrine uzdu-
nih zidova ralanjene lezenama, me-
u kojima su iroki i visoki polukruni
prozori koji su naknadno smanjeni i
ispunjeni tranzenama. Iznad bonog
ulaza na junoj je strani rasteretni
luk. U sreditu je apside do 1962.
bila mramorna baza s udubinama za
nosae oltarne pregrade. Posebno je
zanimljiv sueni apsidalni otvor koji
ponavlja konstrukciju trijumfalnog
luka pulske katedrale. Kasnoantiki
kapiteli s naknadno uklesanim kri-
em preneseni su s neke druge gra-
evine, a ralanjene su konzole na
kapitelima graene istodobno s crk-
vom. Prema znaajkama, posebno
ravennskoj apsidi, strukturi zidova,
trijumfalnom luku i oltarnoj bazi,
vrijeme se gradnje procjenjuje oko
600. godine.
U 9. st. crkva je dobila nov kameni
namjetaj ukraen pleternim uzorci-
GRAEVINAR 62 (2010) 4

ma (pronaen je dio oltarne pregra-
de i luka). Proelje je bilo u cijelosti
obnovljeno poetkom 13. st. U gor-
njem je dijelu ravnoga zida do danas
sauvana skladna trifora, a u donjem
je u 17. st. polukruni romaniki por-
tal zamijenjen dananjim pravokut-
nim portalom i prozorima. Ispred
Apsida i juno proelje crkve Sv. Nikole
proelja je u 15. st. izgraen portik s
gotikim kapitelima, a jedan onda-
nji napis spominje i stubite koje se
sputalo prema Dekumanskoj ulici
(dananjoj Ulici Sergijevaca).
Crkva je 1583. preputena pravoslav-
nom stanovnitvu koje se u Pulu u
bijegu pred Turcima doselilo s Cipra
i Peloponeza (Malvazije i Nauplije).
Poetkom 18. st. u crkvu je ugraen
drveni ikonostas s uobiajenom iko-
nografijom, dakle s redom prijestol-
nih i redom praznikih ikona. Izra-
dio ih je 1705. grki majstor Tomios
Batas koji se i potpisao na ikoni Kris-
ta, a na nekim su ikonama i oznake
ktitora. Naslikane su u duhu tradici-
onalne bizantinske kole, ali s otrim
linijama pa se likovi doimlju poma-
lo ablonski i kruto.
Grka je zajednica, uz povremena
nerazumijevanja i nesporazume s
GRAEVINAR 62 (2010) 4
lokalnom sredinom, opstala do 1785. i
smrti posljednjega sveenika Zuan-
na Mosconasa. Tada je brigu o pra-
voslavnim vjernicima preuzela tek
utemeljena Crnogorska pravoslavna
crkvena opina iz Peroja koja se pri-
kljuila Srpskoj pravoslavnoj crkvi
[6], [7].
Ostale crkve
Sve su dosad prikazane pulske crkve
sauvane u cijelosti ili djelomino,
osim moguega tajnoga oratorija
ispod crkve Sv. Franje, ali je i tu
ouvana gotovo neprekinuta sakral-
na namjena. O crkvama to slijede
nema meutim gotovo nikakvih tra-
gova, a o njima znamo samo prema
tlocrtima prijanjih istraivaa, arhe-
olokim nalazima ili samo prema
ovlanim crteima u austrijskom
katastru iz 1820. [8]. Najvei je dio
tih crkava bio uniten ili sruen sre-
dinom 19. st. u nagloj industrijaliza-
cije i gradnji glavne austrijske po-
morske luke. Ruenja je uzrokovao i
nedostatak prostora, a mnogi su po-
loaji, posebno na breuljcima, bili
ukljueni u obrambeni sustav. No
neke su crkve i prije naputene zbog
smanjivanja stanovnitva i preselje-
nja sjedita biskupije u Pore 1828.
Crkveno graditeljstvo
Tlocrt crkve Sv. Ivana kod Nimfeja
Najstarije se crkve u Puli grade u 5.
st. i veu uz lokalnu tradiciju kao
dio istono-jadranskih i noriko-pa-
nonskih sakralnih graevina tog raz-
doblja. To se ponajprije odnosi na
crkvu Sv. Ivana kod Nimfeja koja je
djelomino istraena 1906. i bila
smjetena usred najstarijega starokr-
anskog groblja izmeu amfiteatra i
gradskih zidina. Jedan je zid crkve
bio dijelom ukljuen u neku stariju
antiku graevinu kojoj su pripadali
i ostatci zida ispod podnog mozaika
u svetitu i zidovi na sjevernoj strani
pravokutnoga tlocrta. Pronaeni su
dijelovi upisane apside i supselija, a
ispred zida su bili ostatci oltara s op-
ljakanim oltarnim grobom [6].
Tlocrt crkve Sv. Feliite
Vea je grobljanska crkva Sv. Feli-
ite (svetice koja je bila slukinja
Sv. Perpetue i s njom je mueniki
stradala 203. u Kartagi) iskopana
1909. na rubu istone pulske nekro-
pole. U pravokutnom produenom
svetitu trobrodne bazilike, dograe-
nom u 9. st., uoeni su ostatci odvo-
jenoga polukrunog zida sveenike
klupe, a u raznim su dijelovima crk-
ve pronaeni kameni kapiteli s akan-
tovim liem, dio mramorne ploe s
341
Crkveno graditeljstvo
kriem i jaganjcem bojim, rala-
njeno postolje oltara s okruglim uto-
rima i vee povrine viebojnoga
mozainog poda, bliskog ondanjim
mozaicima Salone i Akvileje [6],
[7], [8].
U 6. st. grade se brojne bizantske
crkve, najee po uzoru, a nerijetko
i po narudbi ravennske nadbiskupi-
je. Neke su od tih crkava sauvane u
cijelosti, poput ve spominjane pra-
voslavne crkve Sv. Nikole, za neke
se zna prema sauvanoj dokumenta-
ciji, a neke su naknadno pronaene.
Tako je jo 1953. otkriveno da je
ondanja pekarnica juno od sada-
nje Ulice Sergijevaca profanirana
kapelica Sv. Nikole. Ta pravilno
usmjerena jednobrodna graevina
pokraj istonog zavretka Foruma
izgraena je na ruevinama rimske
kue iz vremena Republike i na mjes-
tu gdje je nekad bila antika kula.
Vanjski su zidovi bili ukraeni plit-
kim lezenama, a apsida je peterokut-
na izvana i polukruna s unutranje
strane. U poetnoj je fazi gradnje ap-
sida bila odvojena od broda zidanom
pregradom. U sljedeoj je fazi, koja
je uslijedila za nekoliko desetljea, u
apsidi postavljen raskoan mozaini
pod koji je podignut iznad starijeg i
proiren preko negdanjega pregrad-
nog zida. Nova je pregrada od ka-
menih ploa, iji su ulomci pronae-
ni, pomaknuta prema sreditu crkve
[6], [8].
Tlocrt negdanje crkve Sv. Nikole pokraj
Foruma
342
va, a troapsidni je zavretak na isto-
Sve su apside izvana poligonalne, a
skih plemia. U njoj je bio sahranjen
Tlocrt povezanih crkava Sv. Klementa i
Sv. Mihovila
Na brdu Sv. Mihovila, petstotinjak
metara jugoistono od gradskih zidi-
na, na uzvienju iznad ceste koja vo-
di u Medulin, danas je istoimena
polukruna tvrava izgraena 1851.
obodnih zidova postojali su parapet-
Rekonstrukcija negdanjeg izgleda crkve
Sv. Klementa
Graditelji su potpuno unitili ostatke
benediktinskog samostana koji se
prvi put spominje 990., iako je vje-
rojatno znatno stariji, moda iz doba
cara Justinijana ili neto poslije. Tro-
brodna bazilika Sv. Mihovila bila je
graevina srednje veliine (18 x 10
m), podijeljena na brodove dvojnim
nizom stupova. Usporednu kapelu
Sv. Klementa (etvrtog pape i mu-
enika s kraja 1. st.) s bazilikom je
spajao nadsvoeni hodnik. U izvor-
nom je obliku imala izgled grkoga
kria, s kupolom iznad spoja krako-
noj strani sliio zavretku bazilike.
iznutra polukrune.
Benediktinska je opatija propala
1458., a kapela je Sv. Klementa slu-
ila kao mauzolej za pokapanje pul-
i ve spominjani ugarski kralj Sala-
mon [6], [7], [8].
Na jugoistonom dijelu uz gradske
zidine, i u blizini malog kazalita,
nalazila se crkva Sv. Stjepana koja
Tlocrt negdanje crkve Sv. Stjepana
je odavno sruena. Imala je tri broda
i tri izboene apside, ali polukrune
i izvana i iznutra. te lezene samo na
junoj strani vanjskog zida. I za tu
se crkvu pretpostavlja da je graena
u 6. st. ili 7. st. i da pripada ranobi-
zantskom graditeljstvu. Arkade to
su dijelile njezine brodove imale su
samo pet lukova. Izmeu stupova i
ni zidovi koji su oznaavali poloaj
oltarnih pregrada, a od oltarne preg-
rade srednjega broda nisu pronaeni
nikakvi tragovi. Vjerojatno su bone
apside bile pretvorene u pastoforije
[7], [8].
Na podruju brodogradilita (Arse-
nala) postojale su dvije crkve koje
su, razumljivo, potpuno unitene.
Radi se o crkvi Sv. Ivana koja je
bila blizu velikog kazalita, od koje-
ga su takoer preostali samo tragovi.
O crkvi se vrlo malo zna i jedino se
prema katastru zakljuuje da je ima-
la istaknutu etvrtastu (moda i poli-
gonalnu) apsidu te da joj je glavno
proelje bilo nakoeno, zapravo sje-
verna je strana crkve bila dua od
GRAEVINAR 62 (2010) 4

june. Jugoistono se nalazila crkva
Sv. Mateja za koju se vjeruje da je
imala tri polukrune apside i tlocrt
poput crkve Sv. Klementa, ali bez
ikakvoga ralanjivanja unutranjih
ili vanjskih zidova. Prema rekonstruk-
cijama ini se da je ta crkva pomalo
podsjeala na crkve Sv. Kria u Ni-
nu ili Sv. Vida u Zadru, posebno
stoga to je imala povienu rotondu
nad srednjim brodom, ali je bila mno-
go nia i imala dui srednji brod. Uz
tu su crkvu boravili i s njom se slu-
ili franjevci od dolaska do gradnje
vlastite crkve [7], [8].
Tlocrt i rekonstrukcija apsidalnog dijela
crkve Sv. Mateja
Bizantskih je starih crkava bilo i na
etiri otoka u pulskom zaljevu, a
danas je preostao jedan jer su ostali
spojeni s kopnom. Rije je o Uljani-
ku na kojemu su pogoni istoimenog
brodogradilita, Sv. Katarini gdje su
bile kasarne i vojna postrojenja te
Sv. Petru gdje su pogoni Istra ce-
GRAEVINAR 62 (2010) 4
Crkveno graditeljstvo
menta. Svi su ti otoci sada povezani Na otoku Sv. Petra nalazila se jed-
s kopnom, osim Sv. Andrije koji nobrodna kapela s izboenom poli-
brodogradilitu slui kao priruno gonalnom apsidom i s etiri prozors-
skladite. ke tranzene na junom zidu. Imala
je s lezenama ralanjene bone zi-
dove [8].
Shematski tlocrt crkve Sv. Andrije (crte
iz katastra)
Upravo je za crkvu Sv. Andrije, koja
je nesumnjivo bila raskona jer ju je
gradio Maksimijan, Branko Marui
[6] tvrdio da se vjerojatno nikada
nee doznati njezin izgled. No zah-
valjujui crteu iz katastra [8], koji
je dodue sasvim shematian, moe
Rekonstrukcija i tlocrt negdanje crkve
se zakljuiti da je to bila crkva s upi- Sv. Petra
sanom apsidom i pomalo zakoenim
proeljem. Sv. Katarina na istoimenom otoku
imala je specifian izgled centralne
graevine s tri istaknute polukrune
odvojene apside. Pretpostavljalo se
da su u njoj pokapani vojni i civilni
zapovjednici Pule, a to se tumailo
time to je, iako naputena, dugo
vremena bila ouvana u cijelosti.
Krovovi su bili pokriveni antikim
crijepom, a osim skladnih proporcija
graevina je imala mozaike na vanj-
skim i unutranjim povrinama te
tambur nad sredinjim prostorom.
Tlocrt crkava na otoiu Uljaniku gdje se
nalazi istoimeno brodogradilite Sv.
Florijan (gore) i Sv. Saba (dolje)
Na dananjem su Uljaniku bile ak
dvije crkve, obje jednobrodne s vje-
rojatnim poligonalnim istaknutim
apsidama. Vea je bila posveena
Sv. Florijanu (zatitniku vatrogasa-
ca) i nalazila se u sredini otoka, a
manja Sv. Sabi Opatu (zagovorniku
redovnitva iz 5. st. kojega tuju i
istona i zapadna Crkva) bila je bli-
e moru. Navodno su prema nekim
starijim izvorima obje bile ukraene
mozaicima [6], [8]. Tlocrt crkve Sv. Katarine
343
Crkveno graditeljstvo
Ipak nakon stotinjak godina trebao
je pravi arheoloki zahvat kako bi se
otkrilo zidove kapele na najvioj
toki otoka. U junom je kraku crk-
ve bila presvoena kripta. Prema
nekim sauvanim tlocrtima ini se
da je crkva najprije imala produeni
srednji brod koji je poslije kraen.
Bili smo na Sv. Katarini i nismo nali
nikakvih tragova crkve, posebno i
stoga to je zbog vojnih graevina
sve poravnano. Bili smo ipak zbunjeni
to veliki vojni kapaciteti zjape prazni
i uniteni [6], [8].
Rimski hram na Forumu u kojem je svojedobno bila srednjovjekovna crkva
Valja rei da je na vrhu katela bila
crkva Sv. Vida koja je uklonjena
kada je austrijska vlast obnavljala
stariju mletaku utvrdu. O toj se crkvi
vrlo malo zna, jedino se prema crte-
ima stare gradske jezgre zakljuuje
da je to bila trobrodna crkva s tri
istaknute apside. Nita se pouzdano
ne zna ni o crkvi Sv. Martina, smjete-
noj istono od gradskih zidina ili ne-
poznatoj crkvi u gradskom predjelu
Pragrande, ali ni o crkvi Sv. Ivane
od trske koja se nalazi jugoistono i
344
mnogo dalje od gradske jezgre. Ta-
koer se ne moe nita rei ni za crk- vie tih crkava potpuno uniteno, to
vu Sv. Apolinara, za ije se postoja-
nje zna iz literature. Pretpostavlja se
da bi mogla biti u nekoj od ulica ko-
je se uspinje prema Katelu [6], [8].
Valja dodati da je rimski hram na
Forumu, inae posveen boici Ro-
mi i caru Augustu, u srednjem vije-
ku neko vrijeme sluio kao crkva,
ali i kao skladite ita. Bio je 1944.
gotovo do temelja sruen, a obnovili
su ga talijanski konzervatori tijekom
saveznike uprave.
Zakljuak
Prikazane su crkve dvaju velikih
gradinskih i rimskih naselja razliite
sudbine. Jedan je grad ve stotinama
godina potpuno uniten, a drugi u
posljednjim stoljeima doivljava
velike uspone. Unato tome dvije su
usporedne crkve u Nezakciju dokaz
veliine i snage toga grada jer su
takve crkve mogle graditi samo naj-
bogatije i najvanije cjeline. S druge
strane Pula obiluje velikim, bogatim
i brojnim crkvama. teta je to je naj-
je ponajprije uvjetovano prijanjom
velikom stagnacijom, a poslije veli-
kim, naglim i pretjeranim razvojem.
Stjee se dojam da taj razvitak nije
iao samo nautrb crkvene graditelj-
ske batine, ve da je ipak dosta na-
kodio i ostalome graditeljskom nas-
ljeu, ali i prirodnom okoliu.
Spomenuto je ve da u ovom napisu
nema ni jedne predromanike crkve,
to je donekle i razumljivo jer Pula
nije stradala tijekom seobe naroda
pa nije bilo ni potrebe za gradnjom
novih crkava kada su jo stare bile u
uporabi, dok je Nezakcij toliko uni-
ten da se vie nikada nije uspio opo-
raviti, pa nije ni mogao graditi nove
crkve.
U ovom je napisu veina crkava,
osim onih najstarijih, pomalo neti-
pina za istarsko podruje gdje do-
miniraju crkve s upisanim apsidama.
Posebno se to odnosi na Pulu gdje je
najvei broj crkava izgraen u bizant-
skom razdoblju koje je najvie gra-
dilo crkve s istaknutim i izvana po-
ligonalnim apsidama.
Pripremili:
Kreimir Regan, Branko Nadilo
IZVORI
[1] Ivetic, E. (ured.): Istra kroz vrijeme
Pregled povijesti Istre sa osvrtom na
grad Rijeku, Centar za povijesna istra-
ivanja, Rovinj, 2009.
[2] Mihovli, M.; Matijai, R.: Nesactium,
Arheoloki muzej Istre, Pula. 1998.
[3] Durman, A. (ur.): Stotinu hrvatskih
arheolokih nalazita, Leksikografski
zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2006.
[4] Marui, B.: Kranstvo i poganstvo na
tlu Istre u IV i V stoljeu, Arheoloki
vestnik 29 (1978.), str. 549-572
[5] Marui, B.: Varia archaeologica secunda,
Histria Arhaeologica (1982.-1983.), 13.-
14., str. 33-70
[6] Marui, B.: Kasnoantika i bizantska
Pula, Arheoloki muzej Istre, Pula, 1967.
[7] onje, A.. Bizant i crkveno graditeljstvo
u Istri, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka, 1981.
[8] Uji, .: Pola paleocristiana alla luce
del catasto austriatico dell'anno 1820,
Radovi XIII. meunarodnog kongresa za
starokransku arheologiju, Split-Pore
(25. 9. - 1. 10. 1994.), dio III., Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku
(1998.), 87.-89., str. 743-758
GRAEVINAR 62 (2010) 4