You are on page 1of 13

Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor

Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

Dugotrajne organske zagadjujue supstance


(Persistent Organic Pollutants, POPs)

Sadraj

1. ALDRIN ....................................................................................................................................... 6

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Zabrana korienja
Analitike metode za odreivanje
Emisija

2. DIELDRIN .................................................................................................................................... 10

Uvod
Hemijske i fizikohemijske karakteristike
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Zabrana korienja
Analitike metode za odreivanje
Emisija

3. HLORDAN .................................................................................................................................. 14

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Zabrana korienja
Analitike metode za odreivanje
Emisija

4. TOKSAFEN ................................................................................................................................ 19

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Zabrana korienja
Analitike metode za odreivanje
Emisija

1
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

5. MIREKS ...................................................................................................................................... 22

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Analitike metode za odreivanje
Emisija

6. ENDRIN ...................................................................................................................................... 26

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Zabrana korienja
Analitike metode za odreivanje

7. HEPTAHLOR ............................................................................................................................. 29

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Zabrana korienja
Analitike metode za odreivanje
Emisija

8. HEKSAHLORO BENZEN (HCB) ........................................................................................... 33

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Zabrana korienja
Analitike metode za odreivanje
Emisija

9. POLIHLOROVANI BIFENILI (PCB) ..................................................................................... 39

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Analitike metode za odreivanje
Emisija

10. HLORODEKON ....................................................................................................................... 48

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Zabrana korienja

2
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

Analitike metode za odreivanje


Emisija

11. DIHLORO DIFENIL TRIHLORETAN (DDT) .................................................................... 51

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Zabrana korienja
Analitike metode za odreivanje
Emisija

12. HEKSABROMO BIFENIL (HBB) ......................................................................................... 56

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Zabrana korienja
Analitike metode za odreivanje
Emisija

13. HEKSAHLORO CIKLOHEKSAN (HCH) ........................................................................... 60

Uvod
Alfa-HEKSAHLORO CIKLOHEKSAN
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Beta-HEKSAHLORO CIKLOHEKSAN
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Gama-HEKSAHLORO CIKLOHEKSAN - LINDAN
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Zabrana korienja
Analitike metode za odreivanje
Emisija

14. POLIHLOROVANI DIBENZO-para-DIOKSINI (PCDDs) ................................................ 69

Uvod
Hemijske i fizikohemijske osobine
Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Analitike metode za odreivanje
Emisija

15. POLIHLOROVANI DIBENZO-para-FURANI (PCDF) ...................................................... 77

Uvod

3
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

Hemijske i fizikohemijske osobine


Proizvodnja
Nain ulaska i sudbina u prirodi
Postojanost
Analitike metode za odreivanje
Emisija

16. POLICIKLINI AROMATINI UGLJOVODONICI (PAH) ........................................... 80

Uvod
Hemijske i fizikohemijske karakteristike
Proizvodnja
Nain dolaska i sudbina u ivotnoj sredini
Postojanost
Analitike metode za odreivanje
Emisija
U atmosferu
Koksovanje uglja
Rafinisanje nafte
U geosferu

IZVOR ............................................................................................................................................. 90

"NETEHNIKI APSTRAKT" ..................................................................................................... 91

4
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

Dugotrajne organske zagadjujue supstance


(Persistent Organic Pollutants, POPs)

U svetskoj naunoj i strunoj literaturi danas postoji dosta podataka o POPs supstancama.
Ve dui niz godina oni predstavljaju jedan od najznaajnijih predmeta istraivanja u oblasti hemije
ivotne sredine. Medjutim, na naem jeziku do sada nije sainjen tekst koji detaljnije opisuje hemiju
ovih jedinjenja, njihove osobine i ponaanje u ivotnoj sredini.
U ovoj studiji dat je detaljan pregled svih najvanijih POPs jedinjenja. Dati su njihovi
trivijalni i hemijski nazivi, hemijske formule, odnosno hemijske strukture i CAS (Chemical
Abstract Services) brojevi. Opisane su njihove hemijske i fiziko hemijske osobine i naini za
dobivanje. Dati su raspoloivi podaci o postojanosti, nainu ulaska i sudbini u ivotnoj sredini. Dat
je pregled analitikih metoda za njihovu analizu u razliitim uzorcima iz ivotne sredine i pregled
raspoloivih podataka o njihovoj emisiji i zabranama za upotrebu.
Na kraju ovog prikaza dat je izvor prezentovanih podataka. Imajui u vidu da je hemiju i
stereohemiju ovih jedinjenja nemoguno razumeti bez osnovinih teorijskih znanja o odgovarajuim
klasama organskih jedinjenja, takodje su preporueni najpoznatiji udbenici organske hemije na
srpskom jeziku.
U tekstu su navedeni brojni literaturni navodi. Njihovo celokupno navodjenje u posebnom
spisku zauzelo bi previse prostora. Zbog toga su u poglavlju "Izvor" dati oni najvaniji, a za sve
druge navedene refernce italac ovog teksta upuuje se na priloene internet adrese.

5
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

1. ALDRIN

Uvod

Aldrin je organohlorni insekticid, koji je ranije primenjivan za unitavanje insekata (na


primer termita i skakavaca), a u cilju zatite useva kao to su, recimo, krompir i kukuruz. To je
hemikalija sainjena u laboratoriji i ne pojavljuje se u prirodi kao nativna.
Prema IUPAC-u hemijsko ime za aldrin je (1R, 4S, 4aS, 5S, 8R, 8aR)-1,2,3,4,10,10-
heksahloro-1,4,4a,5,8,8a-heksahidro-1,4,5,8-dimetanonaftalen ili 1,2,3,4,10,10-heksahloro-
1,4,4a,5,8,8a-heksahidro-exo-1,4-endo-5,8-dimetanonaftalen.
Skraenica za nauno ime aldrina je HHDN. Bruto formula je C 12H8Cl6 a relativna
molekulska masa je 364,9. CAS registarski broj aldrina je 309-00-2.
Hemijska struktura aldrina je:

Tehniki aldrin sadri minimum 95% aldrina. Prodajni nazivi za aldrin su Aldrec, Aldrex,
Drinox, Octalene, Seedrin i Jedinjenje 118. Neistoe mogu da potiu od oktahlorociklopentena
(0,4%), heksahlorobutadiena (0,5%), toluena (0,6%), kompleksne smee sastojaka nastalih
polimerizacijom tokom reakcije aldrina (3,7%) i od karbonil jedinjenja (2%).

Hemijske i fizikohemijske osobine

isti aldrin je bezbojana kristalna supstanca. Taka topljenja mu je 104-104,5C. Tehniki


aldrin je vrst, utomrk do tamno sme sa takom topljenja od 49-60C. Isparava na 8,6 mPa na
20C (6,5 x 10-5 mmHg na 25C). Njegova gustina je 1,54 g/cm 3 na 20C. U vodi je praktino
nerastvorljiv (27 g/L na 25C), a u acetonu, benzenu i ksilenu rastvorljivost mu je vea od 600
g/L. Aldrin je postojan na temperaturama do 200C i pH vrednostima od 4 do 8. Oksidacioni agensi
i koncentrovane kiseline napadaju nehlorovani prsten. Aldrin je nekorozivan ili slabokorozivan na
metale (Shell, 1976, 1984; Worthing & Walker 1983).

Proizvodnja

Aldrin je proizveden Diels-Alderovom kondenzacijom heksahloro ciklopentadiena sa


biciklo[2.2.1]-2,5-heptadienom. Konana kondenzaciona reakcija se obino izvodi na priblino
120C i na atmosferskom pritisku. Prinos je preko 80% (Melnikov, 1971).

Nain ulaska i sudbina u ivotnoj sredini

6
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

Aldrin je visoko efektivan insekticid irokog spektra delovanja. Korien je za zatitu useva
krompira, kukuruza i pirina od tetnih zemnih insekata, kao i za zatitu drvenih sturktura od
napada termita. Unitava insekte kontaktom i unosom. Ima blago "nadimajue" dejstvo u zemljitu,
to omoguava raspodelu na vrhu, gde se tetoine nalaze. Nakon upotrebe aldrin se obino
inkorporira u zemljite u kome biljke rastu. uva se uglavnom u obliku emulgovanog koncentrata
ili u "vlaljivom" prahu.
Pod dejstvom suneve svetlosti i bakterija epoksidacijom aldrin se transformie u dieldrin,
tako da se u prirodi uglavnom nalazi dieldrin. Ovaj proces je vrlo zastupljen u prirodi (Lichtenstein
& Schulz, 1960), pojavljuje se u bioloki aktivnim zemljitima i oko 50-70% ostataka, koji ostaju u
zemljitu na kraju perioda primene, sadri dieldrin.
U atmosferi aldrin se razlae u oblik fotoaldrina, odnosno fotodieldrina. Fotooksidacija,
zahvaljujui UV-zraenju, razlae oko 75% date koliine (na 90-95C) u vodi na CO2, hlorovodonik
i vodu, posle vie od 100 sati (VERSCHUEREN, 1983).
Veliki broj naunika smatra da se najveim delom aldrin i dieldrin iz zemljita gube
isparavanjem. Aldrin, inkorporiran u zemljite, iz povrinskog sloja se vrlo brzo "gubi", to
nadoknauje iz donjih slojeva, gde je vea koncentracija aldrina. Situacija se neto komplikuje
njegovim postepenim transformacijama u manje isparljivi dieldrin, mada se on, takoe, ponaa na
kvalitativno slian nain. Postoje dva puta ka povrini: putem uzdiuih kapilarnih voda i irenje
isparavanjem kroz pore u zemljitu. Na oba ova procesa jako utie hidrofobna adsorbcija
(zgunjavanje gasova na povrini vrstih tela).
Danas postoji brojna nauna literatura koja se odnosi na zemljinu adsorpciju. Istraivanja
pokazuju skoro kvantitativnu adsorpciju aldrina na organskoj materiji i mineralima gline. Molekuli
vode "bore" se sa aldrinom za adsorpcijska mesta u mineralima gline i otkriveno je da se aldrin
bolje iri u suvom zemljitu (Baluja et al., 1975; Kushwaha et al., 1978b). Adsorbciju i desorbciju
aldrina prouavao je Tejedor et al., 1974. u celokupnom zemljitu, kao i u glinenim i organskim
frakcijama. Zakljueno je da su organske frakcije uglavnom ukljuene u adsorptivno primanje
aldrina i da su frakcije gline glavni faktori uticaja u zadravanju aldrina. ini se da ne postoji
jednostavan odnos izmeu rastvorljivosti u vodi i natapanja, prvenstveno zbog razlika u
adsorbtivnom kapacitetu minerala gline u razliitim tipovima zemljita (Yaron et al., 1967) Takodje
je predstavljen i hromatografski model kretanja pesticida kroz zemljite (King & McCarty, 1968;
Oddson et al., 1970).

Postojanost

Aldrin tei da se zadri u zemljitu od 1,5-5,2 godine, u zavisnosti od sastava zemljita.


Recimo, kada je aldrin primenjen na muljevitoj ilovai, koliina detektovana za 1,7 godina e opasti
za 25 % u odnosu na upotrebljenu koliinu. Vie od 56% poetne mase aldrina prelazi u dieldrin, a
oko 19% se gubi. Aldrin je klasifikovan kao umereno trajan, sa poluivotom od 20-100 dana.

Zabrana korienja

Komercijalna proizvodnja aldrina poela je 1950. godine. iroko je primenjivan u prolosti,


ali je sada zabranjen u mnogim zemljama i uvrten u Stokholmsku konvenciju o dugotrajnim
organskim zagaivaima (POPs) (Stocholm conventionon persistent organic pollutants) i UNECE
(United Nation Economic Commision for Europe) konvenciju. Dieldrin je jo prisutan u ivotnoj
sredini i u ljudskom tkivu, ali u poslednjih 30 godina nivo mu znaajno opada. Aldrin je priblino sa
96% sauvan u ribama, sa 92% pronaen u puevima i oko 86% u algama u obliku dieldrina
(ATSDR, 1993a).
Posle zabrane korienja u EU i u veini drugih zemalja irom sveta, ljudska izloenost
ovim pesticidima znatno opada. Nivo u uzorcima nedavno uzetim je ispod 10% od nivoa u

7
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

uzorcima uzetim pre 20 godina. Dnevni unos preko hrane za decu i odrasle je oko 1-10 ng/kg
telesne teine. Tako je unoenje sutinski ispod propisanog dnevnog unosa od 100 ng/kg telesne
teine, ustanovljeno od JMPR (FAO/WHO Joint meeting on Pesticide Residues). Treba dodati da je
aldrin kancerogen i mutagen.

Analitike metode za odreivanje

Analitike metode za odreivanje aldrina u uzorcima iz ivotne sredine (sa pripremnim


metodama, granicom osetljivosti i odgovarajuim referencama) predstavljene su u tabeli 1.1.

Tabela 1.1. Analitike metode za odreivanje aldrina u uzorcima iz ivotne sredine

Instrumentalna Granica
Uzorak Pripremna metoda Reference
metoda osetljivosti
Adsorpcija na Tenax-GC,
Wallace and
Vazduh eluiranje sa smeom GC/ECD 0,003 ppb
Sherren, 1986.
aceton/petrol-etar
Sakupljanje na staklenim GC/ECD
Vazduh vlaknastim filterima, ekstrakcija NIOSH Metoda 2,2 ppm NIOSH 1984.
sa izooktanom 5502
GC/ECD
Ekstrakcija sa metilenhloridom,
Voda Metoda OSW 0,004 ppb EPA 1986j
rastvaranje u heksanu
8080A
Ekstrakcija sa metilenhloridom,
Alford- Stephens et
Voda suenje i koncentrovanje, GC/MS 1 ppb
al., 1986.
rastvaranje u heksanu
Gradske i
Ekstrakcija sa metilenhloridom, GC/ECD
industrijske Clesceri et al.,
zagrevanje, rastvaranje u APHA Metoda 0,004 ppb
otpadne 1998a
heksanu, koncentrovanje 6630C
vode
Gradske i
Ekstrakcija sa metilenhloridom GC/MS
industrijske Clesceri et al.,
na pH>11, a zatim na pH<2, APHA Metoda 1,9 ppb
otpadne 1998b
suenje, koncentrovanje 6410B
vode
Ekstrakcija sa acetonom,
dodavanje heksana, suenje Kobayashi et
Zemljite GC/MS 5 ng
pomou Na2SO4, dodavanje al., 1983.
acetona
Meanje sa acetonom, filtriranje, Kobayashi et
Zemljite GC/MS 5 ng
ekstrakcija sa heksanom al., 1983.
vrsti
otpad, GC/MS
zemljite i Ekstrakcija OSW Metoda 1,9 ppb OSW, 1986b
podzemne 8250A
vode
Ekstrakcija sa smeom heksan- ECD
Zemljite,
aceton (1:1) ili metilenhlorid- OSW Metoda 0,8 ppb OSW, 1986a
mulj
aceton (1:1) 8081B
APHA = American Public Health Assoication; EPA = Environmental Protection Agency; GC/ECD = gas
chromatography/electron capture detector; GC/MS = gas chromatography/mass spectrometry; ng = nanogram;
ppb = parts per billion; ppm = parts per million; NIOSH = National Institute for Occupational Safety and Health;
OSW = Office of Solid Waste

Emisija

8
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

Zvanini podaci ( EB.AIR/GE.12003/6,7 July 2003) za period 1990-2002. (za minimum


jednu godinu) priloeni su od trideset jedne zemlje (Austrija, Belorusija, Belgija, Bugarska,
Hrvatska, Kipar, eka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Nemaka, Maarska,
Island, Kirgistan, Litvanija, Luksenburg, Monako, Holandija, Norveka, Poljska, Moldavija, Rusija,
Slovaka, Slovenija, panija, vajcarska, Ukrajina, Velika Britanija i SAD). Prema priloenim
podacima, aldrin se u ovim zemljama ne upotrebljava.

9
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

Izvor

1. K. Peter, C. Vollhardt, N. E.Schore (urednik prevoda, B. olaja)., Organska Hemija, Data


Status, Beograd, 2004.
2. S. M. Milosavljevi, Strukturne instrumentalne metode, Hemijski fakultet, Beograd, 2004.
3. C. Noller, Kemija organskih spojeva, Tehnika knjiga, Zagreb, 1967.
4. H. B. Kagan, Organska stereohemija, Hemijski fakultet, Beograd, 1995.
5. M. Lj. Mihailovi, Osnovi Teorijske hemije i stereohemije, Gradjevinska knjiga, Beograd,
1990.

6. http://www.pesticideinfo.org/Index.html
7. http://geiacenter.org/reviews/organochlorides.html
8. http://www.msceast.org/pops/emission.html
9. http://www.medterms.com/script/main/art.asp?articlekey=26165
10. http://www.fws.gov/pacific/ecoservices/envicon/pim/reports/contaminantinfo/contaminants.
html
11. http://www.msc.ec.gc.ca/data/gloperd/basic_knowledge_e.cfm
12. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc91.htm
13. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc45.htm
14. http://www.epa.gov/oppfead1/international/lrtap2pg.htm
15. http://www.epa.gov/toxteam/pcbid/down.htm
16. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc130.htm
17. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc34.htm
18. http://www.unido.org/doc/29428
19. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc44.htm
20. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc38.htm
21. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc009.htm
22. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc195.htm
23. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc140.htm
24. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc202.htm
25. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc124.htm
26. http://www.newint.org/issue323/facts.htm
27. www.pops.int/documents/meetings/poprc_2/meeting_docs/K0652240%20POPRC2-INF7.doc
28. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc88.htm
29. http://www.ec.gc.ca/international/unorgs/ece_e.htm
30. http://www.inchem.org/documents/ehc/ehc/ehc123.htm
31. http://www.the-piedpiper.co.uk/th13(l).htm
32. http://www.chemindustry.com/chemicals/996972.html
33. http://www.atsdr.cdc.gov/toxprofiles/tp1-c7.pdf
34. http://www.atsdr.cdc.gov/toxprofiles/tp66-c6.pdf
35. http://www.atsdr.cdc.gov/toxprofiles/tp94-c6.pdf
36. http://www.atsdr.cdc.gov/toxprofiles/tp102-c6.pdf
37. http://www.atsdr.cdc.gov/toxprofiles/tp17-c7.pdf
38. http://www.atsdr.cdc.gov/toxprofiles/tp89-c6.pdf
39. http://www.fsis.usda.gov/PDF/2003_Red_Book_Appendix3-4.pdf
40. http://www.ecifm.rdg.ac.uk/pesticides.htm
41. http://www.epa.gov/pesticides/
42. http://npic.orst.edu/wnv/
43. http://www.ehsfreeware.com/pestinfo.htm
44. http://www.pops.int/

10
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

45. http://www.pops.int/documents/followup/

46. Abbott D.C., Harrison R.B., Tatton J.O'G. and Thomson, J. (1965) Organochlorine
pesticides in the atmospheric environment. Nature (Lond.), 208, 1317-1318.
47. Albanis T.A., Pomonis P.J. and Sdoukos A.T. (1986) Seasonal fluctuations of organochlorine
and triazines pesticides in the aquatic system of Ioannina Basin (Greece). Sci Total Environ,
58, 243-253.
48. Alford-Stevens A.L., Eichelberger J.W. and Budde W.L. (1988) Multi-laboratory study of
automated determination of polychlorinated biphenyls and chlorinated pesticides in water,
soil and sediment by gas chromatography/mass spectrometry. Environ Sci Technol, 22, 304-
312.
49. Ang C., Meleady K. and Wallace L. (1989) Pesticide residues in drinking water in the north
coast region of New South Wales, Australia, 1986-87. Bull Environ Contam Toxicol, 42,
595-602.
50. FAO/WHO (1986) Recommendations for methods of analysis of pesticide residues. Rome,
Codex Alimentarius Commission, Food and Agriculture Organization of the United Nations
(CAC/PR8-1986).
51. Fendinger N.J., Radway J.C., Tuttle J.H. and Means J.C. (1989) Characterization of organic
material leached from coal by simulated rainfall. Environ Sci Technol, 23, 170-177.
52. Fingler S., Drevenkar V., Tkalcevic B. and Smit Z. (1992) Levels of polychlorinated
biphenyls, organochlorine pesticides, and chlorophenols in the Kupa River water and in
drinking waters from different areas in Croatia. Bull Environ Contam Toxicol, 49, 805-812.
53. Frank R., Braun H.E. and Holdrinet M.V.H. (1981) Residues from past uses of
organochlorine pesticides and PCB in waters draining eleven agricultural watersheds in
Southern Ontario, Canada, 1975-1977. Sci Total Environ, 20, 255-276.
54. Hooper N.K., Ames B.N., Balek M.A. and Casida J.E. (1979) Toxaphene, a complex
mixture of polychloroterpenes and a major insecticide, is mutagenic. Science, 205, 591-593.
55. Jacob J., Grimmer G. and Hildebrandt A. (1993) The use of passive samplers for monitoring
polycyclic aromatic hydrocarbons in ambient air. Sci Total Environ, 139/140, 307-321.
56. Junk G.A., Richard J.J., Avery M.J., Vick R.D. and Norton G.A. (1986) Organic compounds
from coal combustion. Am Chem Soc Symp Ser, 319, 109-123.
57. Kessabi M., Elhraiki A. and Nader B. (1988) Contamination of urban, industrial and
continental waters by chlorinated hydrocarbon pesticides along the Mediterranean coast of
Morocco. Sci Total Environ, 71, 209-214.
58. 13. Krauthacker B. (1993) Organochlorine pesticides and polychlorinated biphenyls (PCBs)
in human serum collected from the general population from Zagreb (1985-1990). Bull
Environ Contam Toxicol, 50, 8-11.
59. May W.E., Wasik S.P. and Freeman D.H. (1978) Determination of the aqueous solubility of
polynuclear aromatic hydrocarbons by a coupled column liquid chromatographic technique.
Anal Chem, 50, 175-179.
60. Means J.C., Wood S.G., Hassett J.J. and Banwart W.L. (1980) Sorption of polynuclear
aromatic hydrocarbons by sediments and soils. Environ Sci Technol, 14, 1524-1528.
61. Menichini E., Bonanni L. and Merli F. (1990) Determination of polycyclic aromatic
hydrocarbons in mineral oils and oil aerosols in glass manufacturing. Toxicol Environ Chem,
28, 37-51.
62. Motykiewicz G. (1995) Application of biomarkers in heavily polluted industrialized areas of
countries of central and eastern Europe. Toxicology, 101, 117-123.
63. Plimmer J. R. and Klingebiel U. I. (1973) PCB-formation. Science,181, 994-995.

11
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

64. Sharom M.S., Miles J.R.W., Harris C.R. and McEwen F.L. (1980) Persistence of 12
insecticides in water. Water Res, 14, 1089-1093.
65. Starr R.I. and Johnson R.E. (1968) Laboratory method for determining the rate of
volatilization of insecticides from plants. J Agric Food Chem, 16, 411-414.
66. US EPA (1972) Effects of pesticides in water - a report to the United States, Washington
DC, US Environmental Protection Agency, 145 pp (US EPA Report No. 16).
67. van Luin A.B. and van Starkenburg W. (1984) Hazardous substances in waste water. Water
Sci Technol, 17, 843-853.
68. Wheatley G.A. and Hardman J.A. (1968) Organochlorine insecticide residues in earthworms
from arable soils. J. Sci. Food Agric., 19, 219-225.
69. Wiersma G.B., Tai H. and Sand P.F. (1972c) Pesticide residue levels in soils, FY 1969 -
National Soils Monitoring Program. Pestic. Monit. J., 6, 194-201.
70. Yule W.N., Chiba M. and Morley H.V. (1967) Fate of insecticide residues. Decomposition of
lindane in soil. J Agric Food Chem, 15, 1000-1004.
71. Zoro J. A., Hunter J. M., Eglinton G. and Ware G. C. (1974) Degradation of p,p'-DDT in
reducing environments. Nature (Lond.), 247, 235-236.

12
Radna verzija Dr Branimir Jovanievi, profesor
Hemijski fakultet
UNIVERZITET U BEOGRADU

Dugotrajne organske zagadjujue supstance


(Persistent Organic Pollutants, POPs)

"Netehniki apstrakt"

Dugotrajne organske zagadjujue supstance (Persistent Organic Pollutants, POPs) su


toksina hemijska jedinjenja prisutna u ivotnoj sredini. POPs-ovi su postojana jedinjenja, otporna
na degradaciju pod prirodnim uslovima i ostaju nepromenjena u ivotnoj sredini dugo vremena.
iroko su rasprostranjeni u svetu, i na taj nain mogu se okarakterisati kao sveprisutni zagaivai.
Svaka grupa ovih jedinjenja je proizvedena u razliite svrhe, upotrebljavana na raznim lokacijama, i
poseduje specifine fiziko-hemijske osobine. Mogu se podeliti u dve grupe. Jedinjenja koja je
stvorio ovek i prirodne policikline aromatine ugljovodonike. Ova jedinjenja se relativno lako
prenose na velike razdaljine, daleko od svog izvora, ak i u oblasti gde nikada nisu bili proizvedeni
ili korieni.
Bioakumuliraju se u hrani i mogu tetno da utiu na ljudsko zdravlje. Oni prodiru u masno
tkivo ivih organizama u koncentraciji mnogo puta vioj od dozvoljene. Vii nivoi lanca ishrane
(ribe, ptice grabljivice, sisari i ljudi) mogu da akumuliraju visoke koncentracije POPs jedinjenja.
Zato su ona pronaena i daleko od mesta svog porekla (na primer u arktikim ekosistemima). POPs-
ovi su obino poluisparljivi, sposobni da prelaze duge distance i kondenzuju se iznad hladnijih
oblasti na Zemlji. Sve ove injenice danas poveavaju zabrinutost i nameu pitanje smisla njihove
daljne upotrebe.
Vrlo esto zamene za dugotrajne organske zagadjujue supstnace su dostupne. Medjutim,
visoke cene, niska svest, nedostatak odgovarajue infrastrukture i tehnologije su razlozi zato se ove
zamene ire ne primenjuju. Potencijalna reenja ovih problema trebalo bi da budu prilagoena
osobinama i moguem korienju svake supstance, kao i klimatskim i socijalno-ekonomskim
okolnostima u odreenim zemljama.
Dugotrajne organske zagadjujue supstnace se mogu podeliti u tri grupe:

- pesticide (aldrin, dieldrin, hlordan, toksafen, mireks, endrin, heptahlor, heksahloro benzen-
HCB, hlorodekon, dihloro difenil trihloroetan-DDT, heksabromo bifenil i heksahloro cikloheksan-
HCH),
- industrijske hemikalije (polihlorovani bifenili-PCBs i heksahloro benzen-HCB) i
- nus-proizvode industrijskih procesa i procesa sagorevanja (heksahloro benzen-HCB,
polihlorovani dibenzo-p-dioksini /dioksini/-PCDDs, polihlorovani dibenzo-p-furani /furani/-PCDFs,
i policiklini aromatini ugljovodonici-PAHs).

13

You might also like