Professional Documents
Culture Documents
Procesi Prerade I Dorade Vode
Procesi Prerade I Dorade Vode
Hemijski fakultet
B e o g r a d, 2010
1
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
SADRAJ:
Univerzitet u Beogradu .................................................................................................................. 1
PROCESI OBRADE I PRERADE VODE .................................................................................... 1
1 OPTI DEO .......................................................................................................................... 4
2 PROCESI PREDHODNE OBRADE ................................................................................... 5
2.1 Flokulacija / koagulacija ....................................................................................... 5
2.2 Flotacija ................................................................................................................ 8
2.3 Taloenje .............................................................................................................. 9
2.3.1 Kosi ploasti separatori ............................................................................... 10
2.3.2 Centrifugalni separatori ............................................................................... 11
2.3.3 Hidrocikloni ................................................................................................ 12
2.4 Filtracija .............................................................................................................. 12
2.4.1 Jednoslojni ili vieslojni filteri, sa povremenim radom .............................. 13
2.4.2 Jednoslojni ili vieslojni filteri sa neprekidnim radom ............................... 15
2.4.3 Filteri sa kertridem i vreasti filteri .......................................................... 16
2.5 Aeracija ............................................................................................................... 17
3 OSNOVNI PROCESI OBRADE........................................................................................ 19
3.1 Izmena jona......................................................................................................... 19
3.2 Omekavanje ...................................................................................................... 23
3.3 Uklanjanje bikarbonata ....................................................................................... 24
3.4 Potpuna dejonizacija ........................................................................................... 25
3.5 Hemijske metode ................................................................................................ 26
3.5.1 Taloenje ..................................................................................................... 26
3.5.2 Neutralizacija .............................................................................................. 28
3.5.3 Oksidacija .................................................................................................... 28
3.6 Membranska filtracija ......................................................................................... 28
3.6.1 Mikrofiltracija ............................................................................................. 28
3.6.2 Ultrafiltracija ............................................................................................... 28
3.6.3 Nanofiltracija ............................................................................................... 28
3.6.4 Reversna osmoza ......................................................................................... 29
3.6.5 Tehniki detalji membranske filtracije ........................................................ 29
3.6.6 Elektrodijaliza ............................................................................................. 31
3.7 Isparavanje .......................................................................................................... 33
4 NAKNADNI POSTUPCI PREIAVANJA .................................................................. 35
4.1 Dezinfekcija fizike metode ............................................................................ 35
4.1.1 Dezinfekcija zagrevanjem ........................................................................... 35
4.1.2 Mikrofiltracija ............................................................................................. 36
2
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
4.1.3 Zraenje ....................................................................................................... 36
4.2 Dezinfekcija - hemijske metode ......................................................................... 36
4.2.1 Hlor.............................................................................................................. 37
4.2.2 Hlordioksid .................................................................................................. 37
4.2.3 Ozon ............................................................................................................ 38
4.2.4 Vodonik peroksid ........................................................................................ 39
4.2.5 Tretman aktivnim ugljem ............................................................................ 40
4.3 Deaeracija ........................................................................................................... 41
5 PRAKTINA PRIMENA OBRADE VODE ..................................................................... 43
5.1 Uopteno ............................................................................................................. 43
5.2 Obrada podzemne vode ...................................................................................... 43
5.2.1 Podzemna voda dobrog kvaliteta ................................................................ 43
5.2.2 Podzemna voda koja pored komponenata tvrdoe sadri gvoe i mangan 44
5.2.3 Vetake podzemne vode......................................................................... 44
5.3 Obrada povrinske vode ..................................................................................... 45
5.3.1 Povrinska voda dobrog kvaliteta ............................................................... 45
5.3.2 Povrinske vode sa organskim zagaenjem ................................................ 45
5.4 Posebna obrada ................................................................................................... 46
5.4.1 Voda za laboratorijske svrhe ....................................................................... 48
Tabela 5.3 Specufikacija za laboratorijsku vodu prema ASTM standardu ............. 48
5.4.2 istoa vode izraena preko provodljivosti i otpornost .............................. 48
5.4.3 Kako da preistiti vodu za laboratorijske svrhe .......................................... 49
3
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
1 OPTI DEO
Voda je neophodna sirovina u industrijskoj proizvodnji, energetici, prehrambenoj industeiji,
za komunalne potrebe i drugo. Najvie zahteve za istou vode postavljaju prehrambena
industriju (proizvodnja piva, sokova) kao i komunalni sistemi za snabdevanje graana
pijaom vodom. Zato su od velikog znaaja svi procesi obrade sirove vode kojim se uklanjaju,
vrste suspendovane, organske i neorganske hemijske komponente, bakterije i hemikalije koje
daju lo ukus i miris.
Zbog visoke cene obrade sirove vode, pogodne tehnologije se moraju kombinovati na najbolji
nain kako bi se uspostavila ravnotea izmeu cene i dobijenog kvaliteta vode. U nastavku e
biti opisane najbolje tehnologije (Best available techniques BAT) za obradu i rekuperaciju
sirove vode.
Neki od ovih procesa nisu u optoj upotrebi obrade vode ali ukazuju na neke mogunosti u
budunosti.
Slika 1.1 prikazuje prisustvo tipinih neistoa, od krupnih estica, kakav je pesak do
rastvorenih soli. Metode koje se koriste za uklanjanje su uslovljene fizikim veliinama
neistoa.
4
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
2 PROCESI PREDHODNE OBRADE
Sirova voda koja ulazi u postrojenje za preradu vode moe sadravati vrsti materijal u
koloidnom obliku.
Koloidi su stabilne suspenzije veoma finih estica u vodi, a njihova veliina je u opsegu 0,1
0,001 m. Zbog tako male veli ine poje dinanih estica koloidne suspenzije su praktino
stabilne i pojavljuju se kao "oblak" ili "maglica" u vodi. Koloidne suspendovane materije nije
mogue ukloniti upotrbom samo tehnika filtracije. Odvajanje se bazira na procesima
koagulacije i flokulacije estica odnosno taloenju.
5
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 2.2 Pogon za koagulaciju i flokulaciju
6
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 2.3 Vezivanje koloidnih estica OH - vezama
Da bi se poveao broj koagulisanih koloida esto je potrebno dodati flokulante. Kao flokulanti
se koriste aktivisani silika - gel ili polielektroliti. Polielektroliti su dugaki lanasti
ugljovodonici sa nekoliko katjonskih i anjonskih grupa. Ove grupe destabiliu koloide, koje
su adsorbovani od dva ili vie polielektrolita. Njihova uloga je predstavljena slikom 2.4.
Adsorpcija polielektrolita koloidima zahteva znatnu energiju. Zato se flokulanti dodaju vodi
uz energino meanje, mada se formirane flokule i unitavaju prekomernom brzinom. Stoga
se za fazu rasta koristi tank u kome je sporije meanje a tome sledi odvajanje sedimentacijom.
7
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 2.4 Adsorpcija polielektrolita koloidima
2.2 Flotacija
Flotacija kao i sedimentacija se zasniva na razlici u specifinoj masi vrstih komponenti i
vode. Flotacija se moe podeliti na "spontanu" i "izazvanu". Kod "spontane" flotacije
specifina masa estica je manja od specifine mase vode pa se estice bez pomoi podiu
prema povrini odakle mogu biti uklonjene. Kod "izazvane" ili "podstaknute" flotacije,
vazduh koji se dodaje u vodu prijanja na estice i stvara gasne tvorevine, koje imaju manju
gustinu nego voda pa se podiu na povrinu, odakle ih je mogue ukloniti.
8
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Flotacija se najee primenjuje u kombinaciji sa flokulacijom. Flokule imaju veliku povrinu
to poboljava prijanjanje mehuria i njihovo kretanje prema gore.
2.3 Taloenje
Taloenje je razdvajanje dve faze zbog njihove razlike u gustini. Na brzinu taloenja utiu
sledei faktori:
razlika u gustini izmeu dve faze,
viskozitet okolne tenosti,
prenika estica koje se odvajaju.
d2 g (r1-r2)
v = ---------------------
18 h
9
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
r1 = gustina estice, kg/m3
r2 = gustina tenosti, kg/m3
h = viskozitet tenosti, Pas
Princip rada je prikazan na slici 2.7. Izdvojene flokule i estice se sakupljaju u odvojene
sudove. Odvajanje u ploastim separatorima je pomognuto meraima protoka tenosti u
pravcu odvajanja faza. Odvajanju estica pomae protok nagore kroz separator.
10
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 2.7 Princip rada ploastog separatora
11
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 2.8 Deo centrifuge za izbistravanje
2.3.3 Hidrocikloni
Hidrocikloni se mogu upoterbljavati za poboljanje odvajanja estica. Centrifugalna sila, kao i
kod centrifuga, se koristi za poboljanje gravitacionog polja ime se daje doprinos procesu
odvajanja. Mada u hidrociklonima nema pokretnih delova, rotirajui put fluida se stvara usled
protoka fluida kroz opremu. Kako fluid prati rotirajui put kroz ciklon, estice vee gustine
nego to je voda se kreu pod uticajem gravitacione sile prema spoljnim zidovima ciklona
odakle ih je mogue izdvojiti. Voda se zadrava u centranlom delu.
2.4 Filtracija
Filtracija se uglavnom koristi kao zavrni korak posle flotacije i sedimentacije (pogledati deo
2.2 i 2.3). Filteri se projektuju za jednostepene postupke u proizvodnji ili u kombinaciji sa
procesima koagulacije i flokulacije. U ovom delu se opisuju jedno i vieslojni filteri sa
ulocima (kertridima) kao i vreasti filteri.
U delu 3.3 o mikrofiltraciji, se opisuje tehnika odstranjivanja suspendovanih estica i
koloidnih tvari.
12
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
2.4.1 Jednoslojni ili vieslojni filteri, sa povremenim radom
Najei filteri su oni silaznog toka a imaju jedan, dva ili tri sloja, pogledati sliku 2.9. U
poreenju sa jednoslojnim, dvo ili troslojni filteri dozvoljavaju suspendovanim esticama
prolazak kroz filtracioni sloj. Iz tog razloga je kapacitet za suspendovane vrste tvari vei
kod vieslojnih filtera. U jednoslojnom filteru, filtracija se odvija uglavnom u sloju dubine
oko 20 mm.
Filter se isti protokom vode u suprotnom pravcu, "povratnim pranjem", brzinom koja je
uslovljena parcijalnom fluidizacijom slojeva. Tako potroeni filterski sloj otputa nahvatane
estice koje se spiraju sa filtera u sistem za efluent. Da bi se regeneracija izvodila metodom
uklanjanja vrstih estica povratnim pranjem, podrazumeva se da pojedinani slojevi viesloja
budu razliite gustine. Obino se koriste: pesak, antracit i plastika u granulama. Veliina zrna
peska treba da bude u opsegu izmeu 0.5 - 1.5 mm, za antracit 2 - 3 mm i 3 - 5 mm za
plastiku.
13
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 2.10 Gubitak povrinskog sloja u odnosu na odstranjene suspendovane
estice za razliite forme peska i antracita
Brzina vode prlikom filtracije obino je 10 15 m/h, ili 10 15 m3/m2 filtarskog sloja po
satu. Smanjenje pritiska na kraju filtracionog ciklusa je uobiajeno oko 1 bar.
Tokom povratnog pranja, brzina treba biti izmeu 20 i 70 m/h. Za povratno pranje se mora
koristiti filtrirana voda. Vazduh se ubacuje u vodu za povratno pranje kako bi se pospeilo
uklanjanje nakupljenih vrstih neistoa u filtracionom sloju, smanjila potronja vode za
povratno pranje i skratilo vreme procesa pranja. Kombinovanom upotrebom vode i vazduha
mogue je smanjiti potronju vode za 20 30%.
14
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 2.11 Princip rada jednoslojnog filtera sa protokom na gore uz dodatak
flokulacionog sredstva.
Kod konvencionalnih filtera protok je naizmenian jer se povremeno mora izvriti pranje.
esto je neophodno postojanje vie filtera da bi se obezbedio kontinuiran proces.
Nedostaci takvih filtera su:
povean sadraj vrstih suspendovanih neistoa u obraenoj vodi na kraju filtracije,
znatno smanjenje pritiska tokom procesa.
Usavravanje filtera sa neprekidnim protokom na gore reava ove probleme. Takav primer je
"Dynasand" filter (pogledati sliku 2.12).
Mada su skuplji filteri sa neprekidnim protokom postaju sve popularniji.
15
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 2.12 "Dynasald" filter sa neprekidnim radom
16
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 2.13 Princip rada filtera sa kertridem i vreastog filtera
Vieslojni filteri su uobiajeno pararelelno povezani, u sluaju prekida rada usled servisiranja
ili zamene filtera. Filteri, takoe, mogu biti povezani i serijski sa relativno krupnim porama u
prvom filteru iza koga slede filteri sa finijom veliinom pora. Najea veliina pora je
izmeu 50 i 150 m.
2.5 Aeracija
Aeracija se primenjuje u sirovoj vodi koja sadri gasove kao to je vodonik - sulfid koji moe
izazvati neprijatan ukus i miris, CO2 se formira kao posledica kiselog tretmana nekih baznih
voda i moe biti izaziva korozije a takoe se moe uklanjati putem aeracije. Slika 2.14
prikazuje sistem za aeraciju u kome voda struji nadole preko punjenja a vazduh se uduvava
nagore kroz punjenje i isputa u atmosferu.
17
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 2.14 Aeraciona kolona
Ako u vodi nedostaje kiseonika, Fe2+ e se procesom aeracije oksidovati do Fe3+ koga je
mogue uklanjati u obliku taloga, ak se i mangan moe uklanjati na ovaj nain, a pod
odreenim uslovima mogue je nitrifikovanje amonijaka. Ovaj proces je mogue poboljati uz
upotrebu ozona (pogledati sliku 4.2). Najee se koristi ubacivanje vazduha pod pritiskom u
vodeni tok preko difuzera koji rasipa vazduh u obliku finih mehuria. Meanje je mogue
poboljati uz upotrebom "Baffle" ili "Statik" mealica. Kod aeratora pod pritiskom voda se
od "Statik" mealice uvodi na dnu posude pod pritiskom, koja je ispunjenim poroznim
medijem, kako bi se poveala dodirna povrina izmeu vazduha i vode. Viak vazduha se
izdvaja iz vode na vrhu posude i isputa. Voda zatim prolazi kroz peani filter kako bi se
istaloile komponente poput gvoa (pogledati sliku 2.15). Peani filter se isti protokom
vode nagore to izaziva irenje ovog sloja, efekat je izraeniji uz upotrebu vazduha "istaa".
18
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 2.15 Odstranjivanje gvoa aeracijom pod pritiskom uz peani filter
19
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 3.1 Kapacitet izmene jona u odnosu na koncentraciju u rastvoru
Aktivni centri u koloni sadre elektrostatike aktivne grupe jona koji obrazuju veze sa jonima
iz vode. Elektrostatike grupe mogu se izabrati tako da pokazuju razliite kisele i bazne
karakteristike. Postoji razlika izmeu slabo i jako kiselih katjonskih izmenjivaa kao i izmeu
slabo i jako baznih anjonskih izmenjivaa. Sposobnost izmenjivaa jona da preuzmu jone
uvek zavisi od ravnotee koja je uslovljena koncentracijom jona u smoli kao i koncentracijom
u okolnoj tenosti (pogledati sliku 3.1). Ravnotea takoe zavisi od sposobnosti izmenjivaa
da lake oduzima i bolje vee neke jone na sebe.
Ovo se zove jonska selektivnost izmenjivaa. Najee se primenjuju izmenjivai za
omekavanje i demineralizaciju vode, imaju sposobnost apsorbovanja dvovalentnih jona pre
nego jednovalentnih. Na primer: katjonski izmenjivai e imati K+, Na+ i H+ dok e anjonski
imati Cl- ili OH-. Tokom katjonske izmene jednovalentni joni K+, Na+ i H+ e se u smoli
zameniti dvovalentnim jonima Ca2+ ili Mg2+ prisutnim u vodi. Tokom anjonske izmene,
jednovalentni Cl- ili OH- e se zameniti dvovalentnim jonima prisutnim u vodi kao to je
sulfat. Ako se vri zamena jona jonima istog elektronskog naboja, jonski izmenjiva je vie
selektivan za vee jone. Kod procesa desalinizacije kombinacija katjonske i anjonske izmene
izvodi se tako da se H+ i OH- zamenjuju katjonima i anjonima prisutnim u vodi a rezultat je
voda bez jona "dejonizovana voda".
Selektivna sposobnost izmenjivaa jona je uslovljena grupama kompleksa na matriksu.
Neki metalni joni mogu se vezati sa jonima matriksa u komplekse dok su ostali joni
zanemareni. Ovi jonski izmenjivai se nazivaju helatnim i selektivni su u uklanjanju
odreenih metalnih jona.
Smole se mogu opisati kao "makroporozne" ili "gel". Makroporozne smole jonske izmene
sadre vee pore sa smanjenim kapacitetom za aktivne grupe pa stoga imaju manji kapacitet
nego jonski izmenjivai sa gel smolom. S druge strane velike organske molekule se lake
20
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
transportuju kroz makroporozne jonske izmenjivae. Makroporozni jonski izmenjivai su
takoe vie otporni na mehaniki zamor i veoma su otporni prema oksidaciji.
Jon - izmenjivake smole se moraju regenerisati pre nego to sloj postane potpuno zasien
neeljenim jonima u vodi, u suprotnom moe doi do prolaska istih u obraenu vodu to
predstavlja proboj.
Regeneracija se postie prolaskom rastvora koji sadri zahtevane jone kroz smolu. Sadraj
jona rastvora za regeneraciju zavisie od aktivnog oblika smole pa se tako rastvor NaCl
koristi za regeneraciju Na+ - katjonskih smola ali moe biti korien i za regeneraciju Cl- -
anjonskih smola. Alternativno, kiseli rastvori se mogu koristiti za regeneraciju smola koje
imaju H+ a za regeneraciju anjonskih smola sa OH- koristi se rastvor NaOH. Koncentracija
rastvora za regeneraciju je izmeu 1 10 %. Visoke koncentracije ukazuju na promenu
ravnotee, kako su procesi zamene povratni, neeljeni joni se uklanjaju sa vodom koja se
odbacuje posle prolaska kroz smolu u efluent. Tokom regeneracije protok je mnogo slabiji
nego u procesu rada, mada je komplikovanije, postupak regeneracije uz merenje protoka
podrazumeva manju koliinu rastvora za regeneraciju. Posle regenerecije izmenjiva jona
retko zadrava poetni kapacitet. Stepen gubitka kapaciteta je teko ili ak nemogue
predvideti.
Uobiajeno za proces regeneracije potrebno je 3 8% od ukupno primljene vode. Ovo znai
da je efikasnost procesa 92 - 97 %, izraena preko WCF (Water Conversion f
Factor) - "faktor konverzije vode".
Kada zona apsorpcije proe kroz pakovanje dolazi do zasienja i ravnotee sa vodom koja
ulazi (pogledati sliku 3.2).
Ako se grafikonom predstavi koncentracija onih jona koji se apsorbuju odnosno uklanjaju iz
obraivane vode u ovisnosti od zapremine vode koja prolazi kroz pakovanja dobija se
grafikon "proboja" (pogledati sliku 3.3).
Grafikon predstavlja kapacitet pakovanja koji se odreuje povrinom iznad krive i moe se
izraunati.
21
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 3.2 Pomeranje zone apsorpcije kroz pakovanje izmenjivaa jona.
22
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Kao to je grafiki prikazano "proboj" je uslovljen sa tri parametra:
ravnotea, koja odreuje maksimalnu koliinu koja se moe apsorbovati,
brzina koja odreuje proces apsorpcije i otpor prenosa,
koncepcija postupka, koja odreuje maseni bilans u postupku.
3.2 Omekavanje
Za omekavanje vode se koriste katjonski izmenjivai u obliku Na - R a za njihovu
regeneraciju NaCl. Sve soli kalcijuma i magnezijuma prisutne u vodi prevode se u Na soli a
Ca - R i Mg - R se uklanjaju kao nosioci tvrdoe.
Ca(HCO3)2 NaHCO3
MgSO4 + Na - R Na2SO4 + Mg - R
CaCl2 NaCl Ca - R
23
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 3.4 Omekavanje vode postupkom jonske izmene
Preporuljivo je da se aeracijom uklanja rastvoreni CO2 nastao tokom ovog procesa, kako bi
se spreili problemi vezano za koroziju.
Slikom 3.5 je prikazana primena izmene jona kod uklanjanja bikarbonata sa aeracionim
tornjem za odstranjivanje CO2.
24
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 3.5 Primena jonske izmene za uklanjanje bikarbonata
Katjonska izmena:
Ca(HCO3)2 CO2 (rastvoren) + Ca-R
MgSO4 H2SO4 + Mg-R
CaCl2 + H-R HCl + Ca-R
NaHCO3 CO2 (rastvoren) + Na-R
Na2SO4 H2SO4 + Na-R
Anjonska izmena:
H2SO4 R-SO4
HCl + R-OH H2 O + R-Cl
SiO2 R-HSiO3
Kako bi se smanjio utroak NaOH za regeneraciju anjonskog izmenjivaa, pre jako baznog
anjonskog izmenjivaa moe se upotrebiti slabo bazni anjonski izmenjiva. Slabo bazni
anjonski izmenjiva ima vei kapacitet i lake se regenerie nego jako bazni anjonski
izmenjivai. Slika 3.6 ematski prikazuje sistem demineralizacije.
25
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 3.6 ematski prikaz pogona za demineralizaciju vode
3.5.1 Taloenje
Uklanjanje prolazne tvrdoe:
Ca(OH)2 + Ca(HCO3)2 2 CaCO3 (vrsti) + 2 H2O
Ca(OH)2 + Mg(HCO3)2 CaCO3 (vrsti) + MgCO3 + 2H2O
Kre u viku:
Ca(OH)2 + MgCO3 CaCO3(vrsti) + Mg(OH)2(vrsti)
Slika 3.7 prikazuje proces poznat kao "brza dekarbonizacija". Ovo je neprekidan proces
omekavanja vode kreom, gde voda u fluidiziranom sloju dolazi u kontakt sa kreom.
Neprekidnim ubacivanjem krea i obezbeivanjem inicijalnih estica (kristalnih klica)
pospeuje se formiranje granula nerasvornog kalcijumkarbonata veliine oko 2.5 mm.
26
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 3.7 Neprekidni proces omekavanja dodavanjem krea
Stalna tvrdoa u obliku jona kalcijuma i magnezijuma vezanih sa hloridima i sulfatima moe
se odstraniti uz dodatak natrijumkarbonata kao to sledi:
27
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
3.5.2 Neutralizacija
Mogu se koristiti sledee metode za neutraloizaciju srednje kiselih ili baznih voda do
neutralnog pH:
Karbonatna kiselost:
CO2 + NaOH NaHCO3
CO2 + Ca(OH)2 Ca(HCO3)2
CO2 + CaCO3 Ca(HCO3)2
CO2 + Na2CO3 NaHCO3
3.5.3 Oksidacija
Pri obradi vode za pie, uglavnom se oksidacija koristi za dezinfekciju, pogledajte deo 4.2.
3.6.1 Mikrofiltracija
Za mikrofiltraciju "granica propustljivosti" je izmeu 300000 i 1000000. Ovim procesom se
odvajaju jedinjenja sa veliinom estica manjom od 0.2 m. Pritisak koji se obino primenjuje
je u opsegu 0.1 0.5 MPa;
3.6.2 Ultrafiltracija
Za ovu metodu se koriste membrane sa granicom propustljivosti" izmeu 500 i 300 000.
Ovim procesom se odvajaju jedinjenja u opsegu 0.001 0.1 m. To zahteva radni pritisak od
0.2 do 1.5 MPa;
3.6.3 Nanofiltracija
Ova metoda predstavlja odvajanje pomou membrana koje su po karakeristikama izmeu
ultrafiltracije i reversne osmoze. Zahtevani radni pritisak za ove membrane je izmeu 2 i 4
MPa i daju vii protok nego membrane kod reversne osmoze, ali s druge strane
nanomembrane imaju manju sposobnost odvajanja nego membrane reversne osmoze;
28
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
3.6.4 Reversna osmoza
Reversna osmoza koristi membrane sa najmanjom propustljivosti. Membrane ovog tipa imaju
"granicu propustljivosti" manju od 500, to znai da zahtevaju vei pritisak, obino izmeu 2 i
8 MPa. Membrane kod reversne osmoze imaju sposobnost razdvajanja jona i molekula
manjih od 0.001 m. Koriste se za desalinizaciju morske vode i rekuperaciju metalnih jona.
Poslednjih godina su razvijene metode reversne osmoze pod visokim pritiskom od 20 do 25
MPa, koje se koriste kod izluivanja iz zemljista.
29
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Membrane se smetaju u module i mogu biti konstruisane na razliite naine, najee su
cevaste, spiralne, ploaste, ramske i uplje vlaknaste membrane. Poslednje se sastoje od
brojnih tankih cevi smetenih u modulu. Generalno, vea povrina koja se moe dobiti po
modulu smanjuje cenu membrana, u isto vreme podlonost oteenjima od strane estica se
poveava.
Odreeni tip membrana moe biti osetljiv na ekstremne uslove pH, a posebno u kombinaciji
sa visokom tempeaturom. U poslednje vreme se sve vie koriste keramike membrane zbog
njihove otpornosti prema visokoj temperaturi u kombinaciji sa visokim / niskim pH kod
mikrofiltracije i ultrafiltracije. Membrane sa visokom hemijskom otpornou su aktuelne kod
nanofiltracije i reversne osmoze.
Ulja i relativno krupnije estice moraju prethodno biti uklonjene da bi se smanjio rizik od
oteenja i unitavanja membrana. Slika 3.11 prikazuje princip rada koji se zahteva za pogon
obrade uz upotrebu membrana.
30
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 3.10 ematski prikaz modula sa spiralnim namotajima
3.6.6 Elektrodijaliza
Elektrodijaliza je primer voenja membranskog procesa uz elektrinu energiju u kome se
deava selektivni transport anjona i katjona kroz membranu. Membrane, koje dozvoljavaju
prolazak pozitivno nabijenih katjona su negativnog naboja. Membrane koje dozvoljavaju
31
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
prolazak negativno naelektrisanih anjona su pozitivnog naboja.
Osim jona, kroz membrane prolazi i voda. Transport vode se razlikuje od drugih fluida i
ponekad se mogu javiti problemi oko dostizanja koncentrisanosti. Kod koncetrisanja kiselina
anjon - selektivne membrane moraju biti prilagoene za to. Proputanje neto vodonikovih
jona se deava kroz anjon - selektivnu membranu dok se koncentracija kiseline poveava na
mestu koncentrisanja. Na tritu postoje membrane sa slabim transportom vodonikovih jona.
Kompletno instalisanje esto podrazumeva jednu ili par stotina elija sa efektivnim prostorom
od 0.2 do 0.5 m za svaku membranu. Membrane se odvajaju ramom kroz koji se fluid
transportuje u eliju. Razmak izmeu membrana obino je izmeu 0.5 i 1.5 mm. Da bi se
izbeglo zapuavanje, bitno je da voda pre ulaska u eliju za elelktrodijalizu ide na
predfiltraciju.
32
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
3.7 Isparavanje
Isparavanje se primenjuje za odvajanje isparljivih rastvaraa od rastvorenog materijala, koristi
se isparljiva faza kako bi se postiglo razdvajanje. Za obradu vode primenjuje se postupak
zagrevanja sirove vode do pare koja se potom kondenzuje. Rastvorene soli se zadravaju u
rastvoru, koji postaje jo koncentrovaniji i izbacuju se u struji efluenta.
Pogonska sila za proces je toplotna energija koja je potrebna za grejanje vode do take
kljuanja i za dostizanje promene iz tene faze u parnu. U veini sluajeva za dobijanje
energije je potrebna promena faze. Zahtevana energija moe biti raunata kao to sledi:
specifini toplotni kapacitet vode je 4.19 KJ/kg /C pa je potrebna energija od 335 MJ za
podizanje temperature 1 m vode sa 20 do 100C,
latentna toplota isparavanja vode je 2.26 MJ/kg, zato se za promenu 1m vode od tene do
gasovite faze zahteva 2260 MJ,
ukupna toplotna energija za isparavanje 1 m vode je 2595 MJ.
Upotrebom velikog broja tehnika regeneracije, aktuelni zahtevi za energijom su znatno manje
ovisni o dizajnu opreme, dok se stepen regeneracije toplote postie kada se vodena para
kondenzuje.
Slika 3.13 prikazuje metodu isparavanja uz upotrebu kompresora na elelktrini pogon kako bi
se postigla regeneracija toplote koristei se tehnikom koja se tie mehanike rekompresije
pare. Takvi sistemi mogu funkcionisati uz potronju energije od 54 MJ/m.
Razliiti tipovi metoda isparavanja su:
isparavanje u tankom sloju, toplota se prenosi na tanak sloj tenosti nanesene preko
zagrevane povrine,
komora za isparavanje, toplota se prenosi na ukupnu zapreminu tenosti koja isparava,
trenutno isparavanje, toplota se prenosi na vodu pod pritiskom koja trenutno kljua a to
se deava kad se pritisak smanji.
33
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 3.13 Metoda preiavanja vode isparavanjem uz primenu mehanike regeneracije
pare
U isparivau se stvara pena, naroito ako voda potie od regeneracije ili ako sadri
povrinski aktivne materije. Pena moe ispuniti ispariva i prouzrokovati kontaminaciju
pare kapljicama sirove vode a konano i kondenzata. Upotreba antipenuavca ovaj rizik
svodi na najmanju moguu meru.
34
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
4 NAKNADNI POSTUPCI PREIAVANJA
35
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
4.1.2 Mikrofiltracija
Mikrofiltracija se koristi za odvajanje mikroorganizama od ulazne vode. Voda prolazi kroz
membranu dok se na njoj mikroorganizmi zadrava. Slika 4.1 Spore mogu proi kroz
membrane veliine pora 0.45 m, ali e i one biti zadrane na membrani sa porama od 0.2
m.
4.1.3 Zraenje
Zraenje se moe primeniti za dezinfekciju vode. Pored radioaktivnog zraenja, UV svetlo
sadri dovoljno energije za dezinfekciju. Pokazalo se da UV zraenje na 254 nm daje najbolji
efekat protiv mikroorganizama. U principu unitava DNA molekule i tako daje odline
rezultate protiv bakterija i gljivica.
Oprema se sastoji od cevi za pranjenje ivinih para, uz napajanje strujom visokog napona,
postavljene u plat od nerajueg elika u kome se vri obrada vode dok struji. UV senzor je
lociran na zidu plata detektujui UV zraenje i u najudaljenijem mestu u cevi, ime se
omoguava registrovanje bilo kakvog naruavanja radnih karakteristika. Primer za to bi bila
razgradnja neistoa sa cevi.
Pojedinani ureaji vre obradu vode protoka do 450 /hm u zavisnosti od zagaenja. Vei
kapacitet zahteva ugradnju viecevnog sisitema.
Metode fizike dezinfekcije nemaju trajni uticaj, zato je vano da oprema koja dolazi u
kontakt sa preienom vodom ne bude kontaminirana.
36
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
priukus vodi i pivu, pre upotrebe bi ih trebalo uklanjati a za tu svrhu se moe koristiti filter sa
aktivnim ugljem (pogledati sliku 4.4).
4.2.1 Hlor
Hlor se obino koristi za dezinfekciju vode za pie. U vodi reaguje formirajui hipohloritne
jone. Negativan uticaj hlora je formiranje zagaujuih hlorovanih organskih jedinjenja u vodi,
primer su huminske kiseline. Zakonsko ogranienje se zasniva na postavljanju maksimalne
granice za jedinjenja kakva su trihlormetani i hlorfenoli. Za otkrivanje ovakvih nepoeljnih
produkata hlorisanja koristi se aktivni ugalj. Da bi se izbegla ponovna kontaminacija u
aktivnom uglju ne sme biti mikroorganizama, to zahteva periodino pranje na oko 24h
proputanjem pare ili tople vode.
4.2.2 Hlordioksid
Odmah na poetku trea naglasiti da je hlordioksid eksplozivan gas kad se nalazi pod pritiskom
zato se uglavnom nikad ne transportuje, ve se proizvodi na licu mesta. Kao proizvod moe
da se dobije u vodenom rastvoru ili kao gas. Proizvodi se iz kiselog rastvora natrijum hlorita
(NaClO2) ili natrijum hlorata (NaClO3). Za proizvodnju ClO2 postoji nekoliko reakcija:
37
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 4.2 Hlordioksid
Slika 4.3 prikazuje postupak proizvodnje ClO2 kao i sistem njegovog ubacivanja pri obradi
vode. Treba napomenuti da bi optimalno vreme zadravanja vode u tanku posle ubacivanja
sredstva bilo oko 15 minuta.
4.2.3 Ozon
Ozon je troatomna molekula kiseonika koji se uobiajeno proizvodi prolaskom suvog vazduha
ili istog kiseonika kroz elektrino polje visokog napona opsega od 6 do 18 kV.
38
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
jedinica za razgradnju ozona kako bi se spreilo njegovo isputanje u atmosferu.
Energija potrebna za proizvodnju ozona e zavisiti od toga da li se koristi vazduh ili kiseonik
za napajanje na odreenoj frekvanciji elektrinog polja. Rad pogona na visokim
frekvancijama primera radi 600 Hz, pokazuje porast u proizvodnji ozona i smanjenju
potronje snage poredei to sa radom pri standardnoj frekvenciji od 50 Hz.
Slede podaci za uobiajenu utroke u pogonu proizvodnje ozona:
18 kWh /kg za proizvodnu jedinicu na 50 Hz koristei vazduh kao sirovina za
napajanje,
13 kWh/kg za proizvodnu jedinicu na 600 Hz koristei vazduh kao sirovina za
napajanje,
6 kWh/kg za proizvodnu jedinicu na 600 Hz koristei kiseonik kao sirovina za
napajanje.
Dodatna snaga e biti zahtevana za dodatne delove opreme na primer kao to su ureaji za
suenje vazduha i kompresori.
39
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
4.2.5 Tretman aktivnim ugljem
Aktivni ugalj je nepolarno apsorpciono sredstvo koje ima sposobnost da hvata nepolarne
molekule. Specifina povrina aktivnog uglja varira izmeu 200 i 3000/g
m u ovisnosti od
sirovine i metode proizvodnje. Najee korieni aktivni ugalj ima specifinu povrinu
izmeu 1000 m/g i veliinu pora izmeu 30 i 150 .
Teorijski, cela povrina aktivnog uglja bi trebala biti nepolarna, ali usled autooksidacije na
povrini se formira sloj oksida. Kiseonik koji se vezuje na povrini u obliku razliitih
kompleksa ugljenikovih oksida, ini povrinu blago polarnom. Ovo nije nedostatak jer su
mnoga organska jedinjenja slabo polarna.
Druge promene polarnosti povrine mogu se desiti u proizvodnom procesu ili posle tretmana
sa ugljem, kiselog pranja ili impregnacije. Ovim metodama apsorpciona sposobnost moe biti
usmerena prema specifinom opsegu, gde e ugalj vie ili manje apsorbovati odreeni tip
jedinjenja.
Kod tehnologije preiavanja vode, aktivni ugalj se uglavnom koristi za preiavanje vode
sa niskim sadrajem supstanci koje e se apsorbovati, primer za to su organska jedinjenja.
Ova tehnika se moe koristiti u kombinaciji sa drugim tehnologijama, kao to je otklanjanje
neistoa poput jedinjenja hlora koja su rezultat hemijske dezinfekcije. Tabela 4.1 daje prikaz
jedinjenja koja aktivni ugalj bolje ili slabije apsorbuje.
40
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Vremenom, ugalj e se zasititi apsorbovanim materijalom. Apsorpciona mo moe se
povratiti regeneracijom uglja pogodnim medijumom kao to je para pod niskim pritiskom.
Takoe upotrebom pare ubijaju se bakterije koje imaju sklonost nagomilavanja na ulazu u
filter. Nakon dueg vremena, neophodno je odstraniti ugalj zbog reaktivacije i sortiranja od
strane ovlaenog dobavljaa ili kompanije specijalizovane za taj posao. Slika 4.4 daje prikaz
tipinog filtera sa aktivnim ugljem.
4.3 Deaeracija
Deaeracija se koristi za otklanjanje neeljenih gasova iz vode, na primer, u procesu
proizvodnje piva. U procesima proizvodnje piva najee se primenjuje otklanjanje kiseonika
iz vode pri fermentaciji donjeg vrenja. Deaeracija se obino izvodi prolaskom inertnog gasa
ili pare kroz vodu. Uobiajenim metodama deaeracije je mogue smanjiti sadraj kiseonika
ispod 0.05 mg/l.
Ureaj za izdvajanje gasa, obino sadri pakovanu kolonu kroz koju se voda cedi nadole i
sree sa inertnim gasom koji struji nagore. Da bi se postigla ravnotea, kiseonik prelazi iz
vodene faze u gasnu (pogledati sliku 4.5) Posredstvom pakovanja kolone prenoenje gasa se
poboljava zbog velike kontaktne povrine tenosti i gasa.
Osim inertnog gasa, para se moe iskoristiti za podizanja temperature a tada je rastvorljivost
kiseonika u vodi veoma niska i proces uklanjanja kiseonika veoma brz. Potronja energije je
takoe velika, primena visoke temperature znai da je voda toplotno obraena kao i
deaerisana.
41
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 4.5 Ureaj na principu prolaska gasa za deaeraciju vode
Druga mogunost je upotreba deaeracionih grejaa, koji rade pri vioj temperaturi i pritisku
zasiene pare to dozvoljava prenos neeljenih gasova u parnu fazu. Alternativno, moe se
koristiti smanjen pritisak tamo gde se pritisak vode na odreenoj temperaturi smanjuje blizu
pritisku zasiene pare. Pod ovim uslovima, neeljeni gasovi zajedno sa malom koliinom
vode isparavaju i mogu se odstraniti vakum pumpom.
Druga tehnoloka metoda koja dobija na znaaju je odvajanje membranom. Membrane sa
velikom propustljivou za neeljene gasove dovode se u kontakt sa vodom. Gas se proputa
iz tenosti direktno kroz poroznu membranu u gasnu fazu (pogledati sliku 4.6) Odvajanje je
veoma selektivno zbog visoke propustljivosti membrane za ove gasove.
5.1 Uopteno
Neke industrije koriste sopstvene podzemne izvore, vode iz bunara, povrinske vode reka ili
jezera, kao i obraenu vodu obino iz gradskih pogona za obradu vode. Podzemne vode
obino nisu zagaene i mogu se koristiti uz jednostavnu obradu. Slede primeri posebnih
metoda obrade koji se koriste u proizvodnji vode iz razliitih izvora.
Voda za pie iz gradskih pogona za obradu vode esto se direktno koristi u prehrambenoj
industriji. Obrada vode vri se prema standardima za proizvodnju vode za pie koji su obino
prilagoeni odreenim proizvodnim procesima. Izvori pitke vode mogu biti povrinski ili
podzemni. Problemi nastaju ako je sirova voda loeg kvaliteta. Voda iz gradskih pogona za
obradu vode obino je dezinfikovana hlorisanjem, to moe proizvesti miris i ukus koji se
prenosi i u gotov prehrambeni proizvod, pa se stoga moraju odstranjivati iz vode. Ovo je
naroito vano u proizvodnji piva i bezalkoholnih pia. Problemi se javljaju kao rezultat
delovanja hlora na huminske kiseline kojih ima u tragovima u obraenoj vodi, a koje su inae
uvek prisutne u kiselim povrinskim vodama.
43
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
5.2.2 Podzemna voda koja pored komponenata tvrdoe sadri gvoe i
mangan
Ako podzemna voda sadri gvoe i mangan u visokoj koncentraciji i/ili prolaznu tvrdou
potrebno je i vie procesa obrade.
Voda se prvo aerie u kaskadama ili u aeracionom tornju. Da bi se odstranio mangan u vodu
se uvode kalijum - permanganat, ozon i hlor. Kre se obino koristi za otklanjanje prolazne
tvrdoe. Hladni kre - soda postupak moe se primeniti za uklanjanje stalne tvrdoe. Iako su
razvijene i membranske metode ea je upotreba izmenjivaa jona uz katjonsku smolu
regenerisanu u Na oblik. Izvodi se flokulacija vode, a talog se odstranjuje bistrenjem ili
putem peanih filtara, kontrolie se pH a za dezinfekciju dodaje ozon. Slika 5.2 prikazuje
metodu obrade podzemne vode koja sadri gvoe, mangan i komponente tvrdoe.
Slika 5.2 Obrada podzemne vode koja sadri komponente tvrdoe, gvoe i mangan
44
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
5.3 Obrada povrinske vode
45
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Slika 5.4 Obrada povrinske vode koja sadri organsko zagaenje
Sirova voda sadri hloride, nitrate, fluoride a ta jedinjenja nije lako odstraniti, kao i druga
jedinjenja koja nije mogue odstraniti uobiajenim procesima obrade pa se primenjuju jonski
izmenjivai, elektrodijaliza, reversna osmoza, ultrafiltracija i isparavanje.
Huminske kiseline se mogu odstraniti preko aktivnog uglja posle tretmana ozonom. Fenoli se
mogu odstraniti pomou filtera sa aktivnim ugljem.
Teki metali kao to su kadmijum i hrom mogu se odstraniti taloenjem pomou krea, kao i
uz pomo filtera sa ugljem a u krajnjem sluaju jonskim izmenjivaima. Olovo se takoe
moe odstraniti taloenjem pomou krea i upotrebom jonskih izmenjivaa. Tabela 5.2 daje
sumiran prikaz obrade vode koji se zahteva za odstranjivanje glavnih kontaminirajuih
materija prisutnih u vodi.
46
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Tabela 5.2 Tabela prikazuje metode odstranjivanja najee prisutnih
kontaminirajuih materija u vodi
47
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
5.4.1 Voda za laboratorijske svrhe
Voda za laboratorijske svrhe moe da se dobije na nekoliko naina, a li se obino poinje od
esmenske vode. Kvalitet esmenske vode je vrlo promenjliv i kada treba da se upotrebljava
za laboratorijske svrhe mora prethodno da se preisti.
esmenska voda obino sadri suspendovane estice (organske i/ili neorganske prirode) i
rastvorne soli i jedinjenja organskog i/ili neorganskog porekla koje mogu znaajno da utiu na
hemiski eksperiment, analitiki postupak ili sintetiki poduhvat. Na primer, samo neorganske
soli, kojih u vodi ima od 300 ppm pa navie, u vodi generiu provodljivost od oko 600 S/cm
(mikroSimensa po santimetru). Propisani i opte prihvaen standard o kvalitetu laboratorijske
vode je dalo Ameriko drutvo za testiranje i materijale (American Society for Testing and
Materials - ASTM) koje laboratorijsku vodu deli u tri tipa:
Tip III: voda koja je dobra za pranje laboratorijskog posua, s tim to poslednje
ispiranje sudova mora biti sa vodom s kojom e se raditi odreeni eksperiment ili
postupak.
Tip I: voda koja se koristi za analitike svrhe, kliniku hemiju, elektzroforezu i slino.
Pored ovih tipova vode koristi se i istija voda za specijalne svrhe, pre svega za nauno-
istraivaki rad i za nju nema standardnih propisa.
Otpornost vode je mera elektrine otpornosti vode izraena u Omima ili mikroOmima na
santimetar (M*cm). to je manje rastvoerenih neorganskih soli u void to je otpornost vode
48
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
vea, pa samim tim je vea i njena istoa. Najistija voda prema ASTM standard je voda tipa
I koja ima otpornost 18,2 M*cm.
49
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda
Primarni tretman ili pred tretman najee se primenjuje kod jako tvrdih voda ili
tehnike vode primenom jonoizmenjivakih kolona i korienjem aktivnog uglja radi
uklanjanja hlora, neorganskih soli i neistoa organskog porekla.
Destilacija najstariji poznat metod za pripremu laboratorijske vode, ali i vrlo skup. Troi
mnogo toplotne energije i troi mnogo vode za kondenzaciju vodene pare. Ovakva voda se
koristi u laboratorijama manjih kapaciteta i za uobiajene analitike postupke, ali ako su
zahtevi analitike visoki i koriste se hemikalije visoke istoe (chromatografic grade) obina
destilovana voda nije pogodna jer je prljava.
Redestilacija - poznat metod za pripremu laboratorijske vode visoke istoe, ali i najskuplji.
Kao i destilacija troi mnogo toplotne energije i troi mnogo vode za kondenzaciju vodene
pare. Ovakva voda se koristi u laboratoriskim postupcima gde su zahtevi za istou vode i
hemikalija vrlo visoki kao u analitikim laboratorijama, molekularnoj biologiji ili
mikrobiologiji.
Dejonizacija je vrlo efikasan metod za uklanjanje svih vrsta soli iz vode. U sluaju
pripreme ultraiste vode koristi se upravo ova metoda, a kao ulazna voda koristi se prethodno
pripremljena voda metodom RO i UV ili destilovana voda. Primenom jonoizmenjivakih
smola koje su pripremljene ba u svrhu pripreme ultraiste vode postie se
elektroprovodljivost od svega 0.055 S/cm. Ultraista voda se nakon toga preiava sa
aktivnim ugljem da bi se odstranile organske suspstance ija koncentracina ne sme da pree
10 ppb organskog ugljenika mereno TOC-em (TOC ureaj za merenje ukupnog organskog
ugljenika Total Organic Carbon). Ovako pripremljena voda koristi se za finalno ispiranje
staklarije i za analitike potrebe, na primer, za AA, HPLC, ICP, GC, TOC i slino.
Sterilizaciona filtracija poseban vid ultrafiltracije koji otklanja sve estice, viruse i
bakterije koje su vei od 0.2
m. Za ovaj postupak se koristi dejonizovana voda tip I (18.2
Mcm).
Kod donoenja odluke koji tip vode vam treba uvek vodite rauna, na prvom mestu, za ta
vam laboratoriska voda treba, na drugom mestu, koliko vam takve dode treba, a tek na treem
mestu koliko sve to kota.
50
Ivan Greti, beleke za predavanja - Predmet: Hemija voda i otpadnih voda