VLATKA DUGAKI

Leksikografski zavod Miroslav Krlea

Zagreb

Pregledni lanak
UDK: 930(497.5):94(=162.3)

Historiografija o esima u Hrvatskoj

Na temelju dostupne literature autorica prikazuje pregled historiografije o esi-

ma u Hrvatskoj, od prvih dodira do sustavnog naseljavanja i organizacije ivota
u novoj domovini. Ukazala je na bogatstvo historiografske literature, knjiga, la-
naka i novinskih tekstova posveenih ekoj problematici.
Kljune rijei: historiografija, esi, Hrvatska, hrvatsko-eki odnosi, novin-
stvo

1. Uvod

Hrvatska historiografija u posljednje vrijeme posveuje sve vie pozornosti povijesti

nacionalnih manjina s obzirom na njihovu ulogu u hrvatskome politikom, dru-
tvenom i kulturnome ivotu, kao i povijesti hrvatske manjine na podruju susjednih
zemalja ili zemalja s kojima je u prolosti Hrvatska bila u politikim vezama. Kako
zbog brojnih hrvatskih znanstvenih i kulturnih djelatnika, koji su se kolovali u
ekoj, tako i zbog brojnih eha u Hrvatskoj, koji su pridonijeli razvoju hrvatske
kulture, stoljetne veze eha i Hrvata traju neprekidno do dananjih dana. Mada
su istaknutim pojedincima posveeni brojni redci leksikonskih i enciklopedijskih
izdanja,1 bavljenje njima prelo bi okvire ovoga rada, stoga je prvenstveno cilj rada
dati uvid u historiografske radove o ekoj manjini u Hrvatskoj, koji su se bavili
njihovim pojedinanim i sustavnim naseljavanjem i organizacijom ivota u novoj
domovini. S obzirom na to da su se problematikom eke manjine u Hrvatskoj bavili
brojni autori, od povjesniara do etnologa, geografa i jezikoslovaca, zbog pregledno-
sti i boljega uvida te sukladno temama, koje su obraivali ili samo dotaknuli drugi
1 V. Stanoje Stanojevi, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaka, 1-IV, Zagreb 1925-1929;
Hrvatska enciklopedija, I-V, Zagreb 1941-1945; Hrvatski leksikon, I-II, Zagreb 1996-1997; Mali
hrvatsko-eki biografski leksikon, Prag 2002; Hrvatska enciklopedija, sv. 1-9, Zagreb 1999-2006;
Zagrebaki leksikon, I-II, Zagreb 2006; upuujem i na Bibliografski katalog periodike Leksikograf-
skog zavoda Miroslav Krlea.

233
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXI (2009), br. 1, str. 235252

autori, rad je koncipiran u etiri cjeline: prvi hrvatsko-eki dodiri, pojedinano

doseljavanje, naseljavanje te drutveni i kulturni ivot u novoj domovini. Kako je
ovo jedan od rijetkih priloga historiografiji o esima u Hrvatskoj, elja je da bude
poticaj za daljnja i detaljnija istraivanja. Kao bibliografskim ishoditem za istra-
ivanje posluila sam se bibliografijom Josefa Matueka te njegovim djelom esi u
Hrvatskoj kao i djelom Damira Agiia Hrvatsko-eki odnosi na prijelazu iz XIX. u
XX. stoljee.2 Budui da su to u nas jedine cjelovite monografije o ekoj manjini,
odnosno o hrvatsko-ekim odnosima, neu ih citirati u daljnjem tekstu. Kao izni-
man doprinos prouavanju hrvatsko-ekih odnosa istaknula bih monografiju ei
i Jihoslovan v minulosti,3 koja osim iscrpnog pregleda veza od IX. stoljea do 1918,
donosi i bogatu literaturu i izvore za istraivanje.

2. Prvi hrvatsko-eki dodiri

Jedan od najstarijih spomena hrvatsko-ekih odnosa je legenda o brai ehu, Lehu

i Mehu. Ve se u tzv. Dalimilovoj kronici, u opisu doseljenja Slavena u Panoniju,
spominje eh sa estoro brae iz Bijele Hrvatske.4 U hrvatskoj knjievnoj tradiciji
poznata je tzv. Krapinska legenda, koju je popularnom uinio Ljudevit Gaj,5 a Vje-
koslav Klai prenio da su za rimske vladavine na tri brda u tri utvrde iznad Krapine
(Josipovcu ili Psaru, Starom gradu i apcu) ivjela braa eh, Leh i Meh te njihova
sestra Vilina. Braa su se eljela osloboditi rimske vlasti, ali ih je sestra, zaljubljena u
rimskoga namjesnika, izdala te su oni u strahu od odmazde pobjegli na sjever gdje
su utemeljili slavenske drave: eh eku, Leh Poljsku, a Meh Rusiju.6 Legendu su
takoer prenijeli Ferdo ii,7 Stjepan Ortner,8 Hrvoje Hrvati9 i Marijan Tenek.10
Konkretniji hrvatsko-eki odnosi vezani uz djelovanje sv. irila i Metoda u
Velikomoravskoj kneevini u IX. stoljeu navedeni su u itjima Konstantina iri-

2 Josef Matuek, Daruvar 2004; Josef Matuek, esi u Hrvatskoj, Daruvar 1996; Damir Agii, Hr-
vatsko-eki odnosi na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee, Zagreb 2000.
3 ei a Jihoslovan v minulosti. Od nejstarch dob do roku 1918., Praha 1975.
4 Dalimilova chronika esk. V nejdvnj ten navrcena s rznoslovm i pdavky deseti rukopisv
optena, od Vceslava Hanky, Praha 1951, 6-8; prva kronika na ekom jeziku (XIV. st.).
5 Ljudevit Gaj, Die Schloesser bei Krapina, Karlstadt 1826, 10, 14-23.
6 Vjekoslav Klai, Krapinski gradovi i predaje o njima, Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva,
190809, sv. 10, 1-32; Isti, Pria o ehu, Lehu i Mehu, Obzor, 4 (1889) 6, 1-2.
7 Ferdo ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, I, Zagreb 1925, 182-183.
8 Stjepan Ortner, Povjest gradine i trgovita Krapine, Zagreb 1899, 15-25.
9 eh, Leh i Meh: hrvatska poviest od najstarijih do najnovijih vremena, sastavio Hrvoje Hrvati,
Varadin s. a., 4.
10 Marijan Tenek, Krapina i prie o ehu, Lehu i Mehu, Krapina 2005. Donosi popis svih autora (s
djelima) koji su obraivali ili se bar osvrnuli na Krapinsku legendu, od Vinka Pribojevia, Fausta
Vrania, Mavra Orbinija, Pavla Rittera Vitezovia i Andrije Jambreia sve do Augusta enoe,
Marije Juri Zagorke i Gjure Szabe.

234
 Vlatka Dugaki: Historiografija o esima u Hrvatskoj

la i Metodija. Naime, nakon Metodove smrti 885. njegovi su uenici protjerani iz

Moravske te su dospjeli na dananji prostor Hrvatske, gdje su irili slavensko bogo-
sluje.11
Svjedoanstvima o ekim utjecajima sauvanim u hrvatskoj knjievnoj produk-
ciji, kao to su Kijevski listii12 i Beki listii,13 pozabavio se Vaclav Burian.14 Istom
tematikom bavio se i Julius Dolansk, koji je, osim kulturne suradnje i knjievnih
utjecaja, dao i kratki povijesni pregled hrvatsko-ekih odnosa.15 Jovan M. Popovi
u lanku u Narodnoj prosvjeti, u kojemu se bavio i svim vanijim esima do Tomaa
Garrigua Masaryka, istie da hrvatsko-eki odnosi upravo poinju s irilom i Me-
todom.16 Na utjecaj velikomoravske tradicije u Hrvatskoj osvrnuo se i Peter Rakto,
koji u radu spominje Tomu Arhiakona i njegov opis eha.17

2. 1. Pojedinano doseljavanje
Neizostavna tema prouavanja brojnih istraivaa povijesti Zagreba, kao to su Fra-
njo Buntak,18 Lelja Dobroni19 i Nada Klai,20 bilo je osnivanje Zagrebake biskupije
1094. i njezina prvoga biskupa Duha, ekoga podrijetla.21 Iako se u literaturi esto
spominje,22 posveena mu je samo knjiica Marijana Lipovca u izdanju Hrvatsko-
ekoga drutva.23 Lipovac iznosi teorije o njegovu podrijetlu prema kojima je Duh
ili glagolja iz eke ili latina iz eke, ili pak domai eh glagolja, no u svakom
sluaju istie da upravo s njime poinju stoljetne veze Hrvata i eha. Nada Klai
11 itja Konstantina irila i Metodija, Zagreb 1992, 12.
12 Najstariji kanonski staroslavenski tekst i najstariji tekst pisan glagoljicom. Po znatnom broju e-
kih jezinih osobina njihov se nastanak smjeta u eku potkraj X. stoljea.
13 Najstariji spomenik hrvatske liturgijske knjievnosti na hrvatskostaroslavenskom jeziku i najstariji
svjedok hrvatsko-ekih kulturnih veza. Datiraju s kraja XI. ili poetka XII. stoljea.
14 Vaclav Burian, O kulturno-nacionalnim odnosima izmedju ehoslovaka i Jugoslovena, Sokolski
glasnik, 1 (1930) 14, 8-9.
15 Julius Dolansky, eskoslovensko-jihoslovansk vztahy v oblasti kultury, Pehled kulturnch, li-
terrnch a kolskch otzek, 3, 1964, 1-27.
16 Jovan M. Popovi, Kulturne veze ehoslovaka sa Srbima, Hrvatima i Slovencima, Narodna pro-
sveta, 11 (1929) 73, 3; br. 74, 3; br. 75, 3; br. 76, 3-4; br. 77, 4.
17 Peter Rakto, Zo slovensko-juhoslovanskej problematiky, eskoslovensko a Juhoslvia. Z dejn esko-
slovensko-juhoslovanskch vzthov, Bratislava 1968, 17-36. Toma Arhiakon (Kronika, Split 1977,
33) u opisu pokuaja zauzea Solina navodi ...veselili su se poput zvijeri oporostima oruja, pro-
valama, pljakama. Veoma ratoborni i smatrajui, da nije gotovo nita izloiti se smrti, ponajvie
se izlau goli neprijateljskom oruju...Pa iako su bili opaki i divlji, ipak su bili krani, ali vrlo
neotesani...Mnogi su ih nazvali Gotima, ali takoer Slavenima, prema osobini imena onih koji su
bili doli iz Poljske ili eke.
18 Franjo Buntak, Povijest Zagreba, Zagreb 1996, 36, 41, 45.
19 Lelja Dobroni, Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb 1991, 5, 10, 137.
20 Nada Klai, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982, 301, 306-307, 327, 398, 487-488, 491, 517.
21 V. i: Zagrebaki biskupi i nadbiskupi, Zagreb 1995, 1-2.
22 Josef Matuek,Vnykajc ei v ivot Chorvatska. Na koutek, 58 (1992) 2, 20.
23 Marijan Lipovac, Biskup Duh, Zagreb 2006; upravo je na prijedlog Hrvatsko-ekog drutva
Gradska skuptina Grada Zagreba 20. XII. 2005. imenovala Stube biskupa Duha.

235
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXI (2009), br. 1, str. 235252

smatra da su s Duhom doli francuski benediktinci koji su sa sobom donijeli naj-

starije kodekse koji se uvaju u Metropolitanskoj knjinici,24 dok Emilij Laszowski
spominje da je Duh sa sobom doveo ehe koji su se naselili tamo preko Save.
Laszowski navodi tri isprave: iz 1228. u kojoj se spominje zemlja eha,25 iz 1257,
u kojoj se spominju zemlje ljudi, koji se zovu ehi26 koje su sa zapada meaile
zemljama Luki, a blizu potoka Odre, te iz 1262, u kojoj se spominje zemlja ljudi
iz eha27 kraj Lomnice u Turopolju te na temelju toga pretpostavlja da se radi o
dananjim Gornjim i Donjim ehima kraj Zagreba.28 Na pokuaj Laszowskog da
dokae da su po esima dobili ime Donji i Gornji ehi na posjedu Zaprue kraj Za-
greba 29 takoer se osvrnuo i Josef Matuek u lanku ei v jihoslovanskch zemch.30
I Josip Horvat miljenja je da se u XIII. stoljeu u okolici Zagreba nalazilo eko
naselje, koje se u ispravama naziva Boyemorum terra te da je od njega nastao zaselak
ehi pokraj Zagreba.31
Vjekoslav Klai u Povijesti Hrvata navodi da su pristae ekog kralja Pemysla
Otokara II. sagradili tvravu Samobor oko 1270,32 o emu govori i Matuek,33 a zna-
ajniji razvoj odnosa uslijedio je nakon to je kralj Karlo IV. osnovao samostan Emaus
kraj Praga 1347. i pozvao tkonske benediktince da ire slavensko bogosluje u ekoj,
o emu izvjetava Ivan Esih.34 Navodno je dolo ak 80 benediktinaca, a prvi opat
bio je Hrvat Ivan (Ivan Charvat). Benediktinci su sa sobom donijeli glagoljicu, a u
prijevodima srednjovjekovnih spisa Pasionala, Lucidara i Raja due Alberta Velikoga sa
staroekoga na hrvatski jezik sauvani su brojni ehizmi.35
eke duhovnike koji su djelovali u Hrvatskoj za vladavine igmunda Luksem-
burkog navodi Matuek u lanku Jihoslovan i ei v minulosti. Tako se 1354. spo-
minje dalmatinski biskup Bla iz Knina, koji je svojim prokuratorom imenovao
Olena de Bohema, potom se 1361. spominje Petr Moravsk kao lektor crkve Svetoga
Petra u Poegi, zatim Ondej kao skradinski biskup i Luk kao hvarski biskup te

24 Nada Klai, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1989, 152.

25 Terra Boyemorum.
26 Terra popularum, qui dicuntur Chechy.
27 Terra populorum de Chehi.
28 Emilij Laszowski, eko naselje kraj Zagreba. ehi u srednjem vijeku, Jutarnji list, 28 (1939)
3874, 11.
29 Posjed Zaprue ili Sveta Klara (posseiso Zaprodye aliter Sancta Clara) nalazio se na podruju da-
nanjega junoga Zagreba, odnosno na podruju Novog Zagreba i prigradskih naselja juno od
njega. Svoje starije ime dobio je prema smjetaju u odnosu na savske prudove (iza spruda), a mlae
prema crkvi Svete Klare koju je u mjestu ehi sagradio 1366. plemeniti Petar, sin Martina iz Ra-
konoka, vlasnik eha. V. Lelja Dobroni, Stari vijenac sela oko Zagreba, Zagreb 2003, 149-151.
30 Josef Matuek, ei v jihoslovanskch zemch, Jednota, 38 (1983) 1, 19.
31 Josip Horvat, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, I, Zagreb 1980, 194.
32 Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, I, Zagreb 1975, 279.
33 Matuek, ei v, br. 2, 19.
34 Ivan Esih, Glagoljska sluba boja u eha i Slovaka, Obzor, 74 (1933) 196, 3.
35 Ivan Esih, Hrvatska glagolska knjievnost i eke kultura, Obzor, 77 (1937) 34, 1.

236
 Vlatka Dugaki: Historiografija o esima u Hrvatskoj

naposljetku eh Jan, koji je 1386. bio nominiran za zagrebakoga biskupa. Godine

1332-38. kao zagrebaki upnik spominje se Ivan ech, oko 1387. Jakub ech kao
zagrebaki kanonik, a 1391. u Zagrebakoj biskupiji vodio se proces protiv Jindicha
echa. Na zagrebakom Gradecu 1422. spominju se husitski propovjednici Domi-
nik i Jan Bohemus.36 Husitskoga propovjednika Dominicusa de Zagabria navodi
Josip Horvat, koji smatra da su u sukobima Gradeca i Kaptola istaknutu ulogu imali
graani za koje se izriito veli da su Bohemus.37
Osim crkvenih lica, za vladavine igmunda Luksemburkog i Matije Korvina
u Hrvatsku dolaze i brojni eki plaenici koji sudjeluju u protuturskim ratovima.
Vjekoslav Klai38 i Josef Matuek 39 osvrnuli su se na znaajnije. To su bili zapovjed-
nik Petr z Mylna, koji je obranio ibenik 1410-12, dalmatinsko-hrvatsko-slavonski
ban Bla Podmanick (1470-78)40 te eki vojskovoa i slavonski ban Jan Vitovec,
koji je bio u slubi Ulrika II. Celjskog 1439. te o kojemu govori i slovenska epska
pjesma Pegam in Lambergar.
Rudolf Strohal smatra da su esi pojedinano poeli dolaziti 1527, nakon izbora
Ferdinanda I. Habsburgovca za kralja, te da su prvi obrtnici doli oko 1579. i sudje-
lovali pri izgradnji Karlovca.41 Matuek navodi zanimljiv podatak da je u bitci kraj
Gorjana 1537. sudjelovalo 6.000 eha, a izginulo ak 5.00042 te da nakon poraza
Osmanlija kraj Siska 1593. i uvrivanja granica ponovno dolazi vei broj ekih
sveenika, posebice na zagrebaku isusovaku gimnaziju u razdoblju od 1607. do
1628. (Martin Slabinus, Mikul Kuera, Matj Bernatius).43

3. Naseljavanje

Problematikom eha izvan domovine bavio se eki statistiar Jan Auerhan, koji
je kao predsjednik ehoslovakoga zavoda za inozemstvo (eskoslovensk stav
zahranin) studiozno prouavao problem eke i slovake manjine u inozemstvu, a
posebice na prostoru bive Jugoslavije. U svrhu prikupljanja to pouzdanijih poda-
taka poduzimao je terenska putovanja po mjestima naseljenim ekom i slovakom
manjinom te skupljao materijal o ivotu i radu, povijesti kolonizacije, uzrocima i vre-
menu njihova dolaska. Najvanije podatke o vremenu i prostoru naseljavanja eha u
Hrvatskoj iznio je na temelju statistikih godinjaka Kraljevina Hrvatske, Dalmacije
36 J.[osef ] M.[atuek], Jihoslovan a ei v minulosti, Jednota, 34 (1979) 9, 15; br. 10, 15; br. 11,
15; br. 12, 15; br. 14, 15; Isti, ei v, br. 4, 19; Isti, Vnykajc ei..., br. 3-4, 20-21.
37 Horvat, Kultura, 217.
38 Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1975, 3, 66-75, 169, 211; Isti, Krapinski gradovi, 13.
39 Matuek, Vnykajc ei.,br. 3-4, 20- 21; Isti, ei v, br. 1, 19; br. 2, 19; br. 3, 19.
40 U kronikama se spominje pod imenom Bla Madjar ili Bla Majer.
41 Rudolf Strohal, ei mezi Chorvaty, Jugoslvt echoslovci, 8 (1929) 52 ,1-2.
42 Matuek, ei vbr. 3, 19.
43 Matuek, ei v, br. 7, 19.

237
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXI (2009), br. 1, str. 235252

i Slavonije, popisa stanovnitva, ekih almanaha i publikacija tiskanih u Hrvat-

skoj i prethodnih istraivanja Adolfa Fickera44 te je dao povijesni pregled ekih i
slovakih naselja na podruju bive Jugoslavije. Drao je da su se esi u Hrvatsku
poeli doseljavati u drugoj etvrtini XIX. stoljea i to uglavnom iz okolice Tabora,
Praga i Moravske, odnosno istone i june eke, a najvie ih je dolo u razdoblju od
1876. do 1890. godine. Prema njemu je 1876. u Hrvatskoj bilo 2.088 eha, 1880.
godine 14.584, a 1890. godine 27.521. Istodobno se zanimao za pitanje vjeroispo-
vijesti, dravne pripadnosti, kolstva, drutvenoga i kulturnoga ivota, demografije,
gospodarstva, za postotak pismenih mukaraca i ena pa ak i za broj eha osuenih
zbog kriminalnih radnji. Kao najstarije eko naselje oznaio je Ivanovo Selo kraj
Bjelovara, osnovano 1825. godine.45
Statistikim podacima o doseljenju i migracijama na hrvatskom prostoru, do
ezdesetih godina XX. stoljea bavio se geograf Zlatko Pepeonik,46 koji se poziva na
Auerhana, ali i na Karla Czrniga,47 koji se smatra najstarijim izvorom za doseljenje
te prenosi da je 1851. u Slavoniji bilo 770 eha, a u Vojnoj krajini 8.822, od ega
u Krievakoj pukovniji 420, u urevakoj pukovniji 872 i u Ilirsko-rumunjsko-
banatskoj pukovniji 7. 530. Istie da je najvea koncentracija eha bila u savsko-
dravskom meurjeju izmeu Bilogore na sjeveru i Save na jugu, Kalnika na zapadu
i Dilj-gore na istoku te okosnica s obje strane rijeke Ilove, a najvea naseljenost u
okolici Daruvara.48
Istom tematikom bavio se i geograf Ivo Nejami, koji se poziva na Pepeonika i
statistike podatke iz popisa stanovnitva te kao uzrok smanjivanja broja i udjela pri-
padnika eke narodnosti u Hrvatskoj navodi depopulaciju seoskoga stanovnitva
Hrvatske. Napominje da popisi stanovnitva ne pokazuju pravi broj eha u Hrvat-
skoj (prema kojima je najvei broj bio 1921, a potom u stalnom opadanju) jer su se
esi u popisima izjanjavali i kao Jugoslaveni, a uzrok smanjenja broja eha vidi i
u asimilaciji i preseljenju u gradove te negativnom prirodnom prirataju.49
Demografske podatke o esima u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na daruvarsko
podruje, iznosi i Ana Vodvarka, koja u tablicama donosi kretanja broja eha u Hr-
vatskoj u razdoblju od 1880. do 1991. godine. Dri da ih je najvie bilo 1910, nakon
ega im se broj postupno smanjivao, te kao glavne uzroke opadanja broja stanovnika

44 Adolf Ficker, Volkerstramme der sterreichischen Monarchie, Be 1869.

45 Jan Auerhan, ehoslovaci v Jugoslavii, v Rumunsku, v Madarsku a v Bulharsku, Praha 1921; Isti:
eskoslovensk vtev v Jugoslavii, Praha 1930.
46 Zlatko Pepeonik, esi u Hrvatskoj. Prilog poznavanju djela Savsko-dravskog meurjeja, Zagreb
1968.
47 Karl Czring, Etnographie der sterreichischen Monarchie, Wien 1857, 63.
48 Pepeonik donosi i popise stanovnitva prema kojima je udio eha sljedei: 14.584 (1880.);
27.418 (1890.), 31.466 (1900.), 31.020 (1910.); 32.139 (1921.); ne zna se toan broj jer su bili
popisani sa Slovacima (1931); 28.991 (1948.); 25.951 (1953); 23.391 (1961).
49 Ivo Nejami, esi u Hrvatskoj: kratka analiza suvremenih demografskih procesa, Geografski ho-
rizont, 37 (1990) 2, 33-37.

238
 Vlatka Dugaki: Historiografija o esima u Hrvatskoj

eke narodnosti istie depopulaciju ruralnoga stanovnitva te njihov odlazak u gra-

dove gdje su se asimilirali.50
Uzrocima migracije bavio se Josef Folprecht. Navodi da su se nakon Veliko-
ga (Bekoga) rata za osloboenje (1683-99), koji je zavrio mirom u Srijemskim
Karlovcima, granice pomakle na Savu i Dunav te je dolo do reorganizacije Vojne
krajine. Austrijske vlasti, trudei se obnoviti razruenu i opustjelu zemlju, posebice
Slavoniju, poticale su naseljavanje eha i Nijemaca na novoosloboena podruja.
Prema njegovu miljenju, prvi su esi doli kao graniari oko 1770, a potom su se u
veem broju nakon razvojaenja Vojne krajine tijekom posljednje etvrtine XIX. st.
naseljavali oko Daruvara, Bjelovara, Poege i Virovitice. Iznosi podatak da je 1931.
u Jugoslaviji bilo 129.320 ehoslovaka, a od ega 54.209 eha te donosi usporedbe
i razlike izmeu naina i organizacije ivota ekih i slovakih doseljenika u novoj
domovini te njihov odnos s Hrvatima i Srbima.51
Ve spomenutim najstarijim ekim naseljem u Hrvatskoj, Ivanovim Selom, ba-
vio se i Vclav Herout, koji se osim arhivskom graom i dostupnom literaturom
sluio i usmenim predajama o osnivanju sela, kao i prvim godinama ivota u njemu,
iako za razliku od Auerhana, smatra da je ono osnovano 1826. godine.52
ehe u Daruvaru oko 1826. spominju Mijo Ettinger,53 kao i Dragutin J. Mirko-
vi, koji u monografiji Govori eha u Slavoniji popisuje izvore i literaturu o esima
u Hrvatskoj, iznosi statistike podatke i razvoj kolonizacije. Osvrnuo se na koloni-
zacijski patent (Colonisation Patent) Marije Terezije iz 1763, u kojemu se preporua
kolonizacija pustih i nenaseljenih krajeva, i patent o naseljavanju (Einwanderungs
Patent) Josipa II. iz 1782, koji je omoguio nova migracijska kretanja. Ustvrdio je
da je Ivanovo Selo osnovano 1826. pod imenom Preszad, 1827. vodilo se kao Joa-
nnesdorf i Gross Joannesdorf, a od 1829. kao Pagus Bohemorum. Spominje i da je
grof Jankovi u razdoblju od 1826. do 1827. naselio eke koloniste u Konanicu i
Brestovac.54
eka naselja na gospodarstvu obitelji Jankovi spominje i Julije Kempf. Navodi
da je grof Izidor Jankovi naselio naputena zemljita (Konanica, Brestovac, Dea-
novac, Obrije, Tornj, Poljana, Badljevina), a njegov sin Julije Jankovi proirio stara
sela i osnovao nova u daruvarskom i straemanakom kraju, gdje je osim Hrvata i
Srba iz Gorskog kotara i Like naselio ehe i Nijemce.55 Dolazak eha u Konani-

50 Ana Vodvarka, Demografska situacija podruja opine Daruvar od prvog popisa do 1991. g. Krat-
ka demografija eha u Republici Hrvatskoj do 1991, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch
otzek, 14, 1993, 3-20.
51 Josef Folprecht, ehoslovci v Jugoslavii, Praha 1936.
52 Vclav Herout, Vznik Ivanova Sela, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch otzek, 18, 1998,
19-62; Isti: Ivanovo Selo. Prolost posuta trnjem i suzama. Ivanovo Selo 1996, 13, 25.
53 Mijo Ettinger, Stogodinjica daruvarske upe (1821 1921.), Zagreb 1922, 19-20.
54 Dragutin J. Mirkovi, Govori eha u Slavoniji (Daruvar i okolina), Beograd 1968, 39-68.
55 Julije Kempf, O grofovskoj porodici Jankovia-Daruvarskih. Po vrelima iz porodinog arhiva,
Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva u Zagrebu, 1929, sv. 4, 141-157.

239
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXI (2009), br. 1, str. 235252

cu, na posjede grofova Jankovi, spominje i Vclav Herout, no kao godinu njihova
dolaska navodi 1810.56
Slino kao i u daruvarski kraj, esi se doseljavaju u poeki kraj izmeu 1837. i
1841. godine. Josip Matei navodi da esi u drugom valu migracije krajem XIX.
stoljea naseljavaju Migalovce, Zdenkovac i Kneevac. Doseljenici u poekom kra-
ju uglavnom su bili iz zapadne eke, sjeverne i istone Moravske te jugoistone
Slovake, a Matei se ponajprije usredotoio na promjene u njihovu govoru pod
utjecajem hrvatskoga jezika.57 Josip Buturac, koji je pisao o doseljenju eha u Po-
egu, napominje da su esi i Slovaci govorili svojim jezikom sve do 1918, kada
veinom prihvaaju hrvatski.58 Isti autor osvrnuo se i na doseljenje eha u Rovie
te na temelju krajikoga popisa stanovnitva iz 1730. i upnih knjiga iznosi popis
doseljenika i utvruje vrijeme njihova dolaska. Usto navodi novitete koje su donijeli
u nain obrade tla, poput eljeznog pluga.59
Vidosava Nikoli, sluei se graom iz spisa Hrvatske generalne komande te na
temelju podataka koje donosi Auerhan, pokuala je rasvijetliti migracijska kretanja
i strukturu ekih doseljenika na podruju Varadinskoga generalata i Slavonije u
razdoblju od 1824. do 1830. te je opirno i detaljno obradila dobnu i imovinsku
strukturu doseljenika.60
U razdoblju od 1791. do 1830. vea skupina eha dolazi u Hrvatsku na podruje
Varadinskoga generalata. Prva eka naselja nastaju ve 1791-92, kada se 14 ekih
obitelji doseljava u selo Ivanovani kraj Bjelovara, to detaljno obrauje Miroslav
Krak,61 ponukan djelom Josipa Buturca Povijest rimokatolike upe Bjelovar, u ko-
jemu se spominju neka eka prezimena u Plavnicama 1825-35, no ne objanjava se
njihovo podrijetlo.62 Krak je proveo istraivanje na temelju spisa Ujedinjene karlo-
vako-varadinske generalne komande u Zagrebu i matinih knjiga bjelovarske upe
te osporio Auerhanov podatak da je Ivanovo Selo najstarije eko naselje u Hrvat-

56 Vclav Herout-Miroslav Kuzle-Josef Matuek-Adolf Orct, Brestovac i Konanica. Prilozi za povijest

sela., Daruvar 1988, 37-66.
57 Josip Matei, esi i Slovaci u Poekoj kotlini, Poeki zbornik, 4, 1974, 83-86; smatra da se
eki jezik najbolje ouvao u komunikaciji unutar obitelji, dok se hrvatski utjecaj najvie vidi u
podruju zajednikog jezinog openja (administracija, znanost, kultura) te su se hrvatske rijei
prevodile na eki ili su se stvarale nove eke rijei na hrvatskoj osnovi.
58 Josip Buturac, O naseljavanju Poeke okolice, Poeki zbornik, 4 (1974), 69-81.
59 Josip Buturac, Povijest Rovia, Rovie 1975, 75-89.
60 Vidosava Nikoli, Prilog prouavanju kolonizacije iz eke i Moravske na podruju Varadinskog
generalata i Slavonije 1824-1830, Zbornik za drutvene nauke Matice srpske, 46 (1967), 119-136.
61 Miroslav Krak, Nastanak i razvoj prvih ekih naselja na dananjem podruju grada Bjelovara s
posebnim osvrtom na Nove Plavnice, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch otzek, 16, 1977,
1-68; Isti, Bjelovarske pemije, Bjelovarski list, 31 (1976) 34, 3; br. 35, 2; br. 36, 2; br. 37, 2; br.
38, 2; br. 39, 2; br. 40, 2.
62 Josip Buturac, Povijest rimokatolike upe Bjelovar, Bjelovar 1970, 22-29. Navodi stanovnike
1825-1834. i doseljenike 1835-1877. u Bjelovaru, a u selima pored Bjelovara doseljenike do
1880, odnosno 1890. godine.

240
 Vlatka Dugaki: Historiografija o esima u Hrvatskoj

skoj. Naime, prema Krakovom istraivanju grae Generalne komande Karlovake,

Banske i Varadinke krajine pohranjene u Hrvatskom dravnom arhivu, doseljava-
nje eha prvi se put spominje 1786, kada je Ugarsko vijee uputilo okrunicu op-
inama da dozvole naseljavanje ekih obitelji, koje imaju dozvolu civilnih i vojnih
vlasti. S obzirom na to da se u izvjetaju Dvorskom ratnom vijeu u Beu spominje
14 ekih obitelji doseljenih 1792. na podruje Varadinskoga generalata, kao i na to
da su prema crkvenim matinim knjigama Ivanovani bili jedino naselje te godine u
kojemu se navode eka prezimena, zakljuuje da je to najstariji podatak o osnivanju
krajikoga ekoga sela u Hrvatskoj. Potom se 1826. osnivaju Nove Plavnice, Veliki
Zdenci i Ivanovo Selo kao eke kolonije, a 1828. spominje se Mlinovac kao eko
naselje, koje su osnovali obrtnici.63 Osim popisa prvih doseljenika u Varadinskom
generalatu, donosi i statistike podatke o kretanju stanovnika u Novim Plavnicama,
analizu imena i prezimena doseljenika, opisuje kulturno-politiki ivot te se osvre
na novija doseljavanja nakon razvojaenja Vojne krajine.
Krak smatra da su od svih migracija tijekom XVIII. i XVIII. stoljea jedino
esi tvorili kompaktnija naselja, koja su nazivana Pagus bohemorum, a prema emu
su oni prozvani Pemije. Navodi da se pod tim nazivom esi spominju i u urbaru
Marije Terezije iz 1755. godine. I Auerhan,64 Matuek65 i Antun Radi66 istiu da su
starosjedioci prve doseljenike pogrdno nazivali Pemci, Pemak, Pemija prema nazi-
vima iz crkvenih knjiga za eka naselja (Pagus Bohemicus, Pagus Bohemiae, Colonia
Bohemica, Colonia Bohemija). Etnologinja Marijeta Rajkovi, istraujui identitet
eha u Jazveniku, naila je na sauvan naziv Pemije, ali je na temelju razgovora sa
stanovnicima Jazvenika zakljuila da ga dananji esi vie ne doivljavaju pogrdno.67
ehe u Jazveniku istraivao je i Antun Bari, koji prati eka prezimena ondje
od 1869, ali donosi i povijest doseljenja. Miljenja je da su eki glazbenici, lijenici
i asnici pojedinano dolazili na podruje Vojne krajine ve nakon 1527, a da su se
esi u veem broju naseljavali nakon gradnje Karolinske (1726) i Jozefinske (1779)
i Lujzinske ceste (1804-09). Smatra da su u njihovoj gradnji sudjelovali i eki obrt-
nici, za koje pretpostavlja da su se naselili uz cestu te da su ve oko 1750. stvoreni
uvjeti za kolonizaciju.68

63 1828. oznaen kao Bohemische Colonie, njemaki naziv Mhldorf dobio 1830, a danas je ulica
u Bjelovaru.
64 Auerhan, eskoslovensk vtev, 75.
65 Matuek, ei v, br. 19, 19.
66 Antun Radi, Naa braa, Dom, 1(1900) 7, 103-105.
67 Marijeta Rajkovi, Viestruki identitet eha u Jazveniku, Etnoloka tribina, 34-35 (2004-05),
237.
68 Antun Bari, Doseljenje eha u Jazvenik, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch otzek, 21,
2001, 50-56; Isti, Sela kod Siska nekad i danas, Sela 2002, 43-52.

241
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXI (2009), br. 1, str. 235252

3. 1. Doba manufakture
Doba manufakture u Hrvatskoj obiljeio je pojaan dolazak ekih obrtnika, a
meu njima ponajprije tiskara. Njih je u lanku Zagrebake tamparije do osnutka
Gajeve tiskare obradio Vjekoslav Klai, koji iz 1710. spominje upravitelja zemaljske
tiskare u Zagrebu eha Ivana Ignjatija Straku, potom oko 1711. Jakova (Jakob)
Vjenceslava Heiwla (Heivel, Heyul), a 1723-27. Ivana Bartolomeja Pallasa, kojega je
naslijedila udovica Eva Pallas, a nju Ivan Ktitel Weitz 1729-51. godine. Navodi da
je Weitz o svom troku poeo tiskati Calendarium Zagrabiense te da je istovremeno
radila isusovaka tiskara, koju je vodio eh Adalbert Wilhelm (Vojtch Vilm) Ve-
szeli (Wesely, Wesseli, Vesel) i u kojoj je 1742. dovren Jambreiev rjenik Lexicon
Latinum. Kaptolska tiskara bila je otvorena 1768. ili poetkom 1769. u Novoj Vesi,
a njome je upravljao eh Antonn Jandera.69
Za razliku od Klaia, Matuek je drao da su tiskari Jakob Vjenceslav Heyul,
Ivan Bartolomej Pallas i Ivana Ktitel Weitz radili u zagrebakoj tiskari, koju je
vodio Pavao Ritter-Vitezovi, no kao godinu njihova djelovanja navodi 1695, iako
spominje da je tiskaru nakon Vitezovia vodio Jan Ignc Straka 1710-11. godine.
Tiskaru, koju je vodio Vojtch Vilm Vesel, stavlja u 1740. godinu, a smatra da
je najveu zaslugu za razvoj zagrebakog tiskarstva imao Antonn Jandera, kojega
spominje 1772. u kontekstu izdavanja prvoga hrvatskoga kalendara Calendarium
zagrabiense i prvih hrvatskih novina na latinskom Ephemerides zagrebiense. No za-
nimljivo je da Weitza ne spominje kao jednog od izdavaa Calendariuma. Matuek
spominje i tiskaru u Rijeci, koju je 1779. osnovao eh Lorenc Karletzk, kao i pr-
voga tiskara u Karlovcu u XIX. stoljeu Kapara Weitza te njegove nasljednike Jana
Nepomuka Prettnera (1822) i Karla Hudetza (1870). Navodi da je u Koprivnici
izmeu dva rata djelovao izdava Vinko Voick,70 iju je biografiju objavila Mira
Kolar-Dimitrijevi.71
U historiografiji se esi spominju i u vezi razvoja staklarstva. Tako je Miroslava
Despot opisala osnivanje prve staklane u Hrvatskoj. Godine 1727. panjolski markiz
Perlas de Rialp odluio je u Gorskom kotaru osnovati staklanu te je idue godine
potpisao ugovor sa ekim staklarom Ivanom Podscheiderom. Po dolasku grupe e-
kih staklara u travnju 1729, osnovano je naselje Perlasdorf, a staklana je radila do
1737. godine.72 O ehu Frantieku Holubu i staklani koju je osnovao u Suicama

69 Vjekoslav Klai, Zagrebake tamparije do osnutka Gajeve tiskare, Grafike revija, 3 (1925) 6,
173-182.
70 Matuek, ei v..., br. 7, 19.
71 Mira Kolar-Dimitrijevi, eh Vinko Voicki (1885-1957) zlatni tiskar Koprivnice, Pehled kul-
turnch, literrnch a kolskch otzek, 18, 1998, 77-90. Ista autorica takoer se osvrnula na eko-
jugoslavenske odnose na polju gospodarstva i socijalne politike u meuratnom razdoblju u radu:
eko-jugoslavenske veze na privredno-racionalizatorskom i socijalnom podruju od prvoga
svjetskog rata do velike svjetske krize, asopis za suvremenu povijest, 18(1986)2, 1-23.
72 Miroslava Despot, Staklana Perlasdorf i njen vlasnik markiz Perlas de Rialp, Starine, knj. 49, 1959,
321-348; Ista, Pokuaji manufakture u graanskoj Hrvatskoj u 18. stoljeu, Zagreb 1962, 34-45.

242
 Vlatka Dugaki: Historiografija o esima u Hrvatskoj

1763-1812. pisali su Miroslava Despot73 i Josef Matuek.74 Matuek spominje i sta-

klanu u Ivanovu Polju kraj Daruvara osnovanu 1792.75 i financijskog inspektora
Smreka, koji je 1786. osnovao predionicu svile u Bjelovaru.76 Osnivanje staklana u
Gorskom kotaru, Suici, Ivanovu Polju opisuje i Rudolf Biani u knjizi Doba ma-
nufakture u Hrvatskoj i Slavoniji.77

3. 2. Znanstveni i kulturni doprinos

Doseljenje eha u hrvatske gradove teklo je pojedinano od sredine XVIII. sto-
ljea. Doseljavali su se slubenici, obrtnici, uitelji, vojnici, glazbenici, a mnogi od
njih odigrali su vanu ulogu u razvoju znanstvenoga i kulturnoga ivota Hrvatske.
Najvie ih je djelovalo u Zagrebu kao kulturnom sreditu. Suraivali su pri osnutku
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a zabiljeeni su i kao prvi profeso-
ri Sveuilita u Zagrebu. Najznaajnije ehe obradio je Matuek u lanku ei v
Zhebu, gdje se osvrnuo na kulturne djelatnike, gospodarstvenike, operne pjevae
i glumce, novinare, graditelje i arhitekte, donosei njihove kratke biografije. Iako
je lanak vrijedan izvor, posebice za pojedinana istraivanja, dajui cjelovitu sliku
o prinosu eha u hrvatskom javnom ivotu, biografije su pomalo manjkave jer ne
donosi precizne podatke o godinama njihova roenja i smrti.78
Na najzaslunije ehe upuuje i publicist Ivan Esih, koji je pokuao ukazati na
utjecaj koji su imali na hrvatsku kulturu poevi od irila i Metoda pa sve do prvih
profesora Sveuilita u Zagrebu. Donosi njihove kratke biografije te bibliografiju na
hrvatskom i ekom jeziku, koja bi trebala pomoi u istraivanju pojedinaca.79

73 Miroslava Despot, Postanak, razvoj i proizvodnja staklane u Suici, Zbornik muzeja primenjenih
umetnosti, 3-4, 1958, 151-155; Ista, Pokuaji, 34-48.
74 Matuek, ei v.., br. 8, 19.
75 Matuek, ei v..., br. 9, 19.
76 Josef Matuek, Dvjesta godina zajedno-200 let pospolu, Daruvar 1991, 14; u njoj je osnovana jedna
do prvih tvornikih kola u Hrvatskoj 1873-1911.
77 Rudolf Biani, Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji : (1750-1960), Zagreb 1951, 121-122,
321.
78 Josef Matuek, ei v Zhebu, Jednota, 49 (1994) 2, 19-20, br. 3, 19-20; br. 4, 19-20; br. 5,
19-20; br. 6, 19-20; br. 7, 19-20; br. 8, 19-20; br. 9, 19-20; br. 10, 19-20; br. 11, 19-20; br. 12,
19-20; br. 13-14, 19-20; br. 15, 19-20; br. 16, 19-20; br. 17, 19-20; br. 18, 17-18; br. 19, 19-20;
br. 20, 19-20; br. 21, 19-20; br. 22, 19-20; br. 23, 19-20; br. 24, 19-20; br. 25, 19-20; br. 26, 19-
20; br. 27, 19-20; br. 28, 19-20; br. 29, 19-20; br. 30-31, 19-20, br. 32, 19-20; br. 33, 19-20; br.
34, 19-20; br. 35, 19-20; br. 36, 19-20; br. 37, 19-20; br. 38, 19-20; br. 39, 19-20; br. 40, 19-20;
br. 41, 17-18; br. 42, 19-20; br. 43, 19-20; br. 44, 19-20; br. 45, 19-20; br. 46, 19-20.
79 Ivan Esih, to su esi i Slovaci dali Hrvatima? Uloga eha i Hrvata u izgradnji hrvatske kulture,
Zagreb, 1939; Isti, to su esi i Slovaci dali Hrvatima, Nova rije, 3 (1938) 102, 2-3; 103, 2-3;
104, 2-3; 105, 2-3; Isti, Co dali esi a Slovaci Charvatum, eskoslovensko-jihoslovansk revue, 9,
1939, 147-156.

243
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXI (2009), br. 1, str. 235252

Biografije prvih profesora objavljene su i u asopisu Alma mater Croatica,80 spo-

menuti su u monografiji ei a Jihoslovan v minulosti,81 a istaknutim esima poza-
bavili su se i Franjo Vondraek82 i Rudolf Strohal.83 Otto Sobotka bavio se ekim
glazbenicima i pjevaima,84 Jan Burian analizirao je sudjelovanje eha pri osnivanju
Veterinarskog fakulteta u Zagrebu,85 a izniman je doprinos Lavoslava Glesingera u
istraivanju eko-jugoslavenskih medicinskih veza poevi od XIV. stoljea pa sve
do suvremenoga doba.86 Ivan Bartoli bavio se ekim sveenicima, koji su slubo-
vali u Istri 1890-1930,87 a Ana Vodvarka osvrnula se na doprinos eha u razvoju
hrvatskoga turizma, posebice na Mariu Stejskalovu, koja je osnovala eke kolonije
u Crikvenici te je smatra zaetnicom ekoga turizma u sredinjoj Europi.88

4. Drutveni i kulturni ivot u novoj domovini

Zbog porasta broja doseljenika javila se potreba za okupljanjem eke manjine. Dok
je velik dio seljakoga stanovnitva bio zaokupljen borbom za egzistenciju, a radni-
ki su se slojevi asimilirali, intelektualni krugovi u gradovima pokuali su uspostaviti
vezu sa starom domovinom putem nacionalnih, kulturnih ili portskih drutava. O
osnivanju ekih drutava i narodnih domova u Hrvatskoj ponajvie je pisao Josef
Matuek.89 Prvo eko drutvo osnovano je u Zagrebu 1874. na inicijativu Josefa
Vclava Fria, pod nazivom esk beseda. Matuek navodi da je prema programu
jedan od zadataka drutva bio okupiti sve ehe koji se u Hrvatskoj osjeaju kao
u tuini te da se u pravilima istie da e Beseda nastojati sauvati tradicije svoga
naroda te pruati pomo kulturnim nastojanjima eha, ali i Hrvata.90 Osnivanjem

80 esi meu prvim nastavnicima na hrvatskom sveuilitu u Zagrebu, Alma Mater Croatica, 1
(1937-38) 7, 203-209.
81 ei a Jihoslovan v minulosti, Praha 1975, 527.
82 Franjo Vondraek, eke povjesnice-dodiri s Hrvatima, Sv. Ivan Zelina, 2004. Autor donosi i kratki
povijesni pregled hrvatsko-ekih odnosa te prilog o ekim prezimenima u Hrvatskoj i hrvatskim
u ekoj.
83 Rudolf Strohal, esi kod Hrvata, Obzor, 70 (1929) 330, 2; Isti, ei mezi Chorvaty...
84 Otto Sobotka, et hudebnici a zpvaci v jugoslvskch zemch. Pehled kulturnch, literrnch a
kolskch otzek, 11, 1981, 77-156.
85 Jan Burian, Pspvek ech k zaloen veterinsk fakulty v Zhebu, Jednota, 49 (1994) 47,
19-20; 48, 19-20.
86 Lavoslav Glesinger, ekoslovako-junoslavenske medicinske veze u prolosti, Beograd 1965.
87 Ivan Bartoli, eki i Moravski sveenici u Istri od 1890. do 1930, Pazinski memorijal, 19 (1995),
knj. 23-24, 107-120.
88 Anna Vodvarkov, Pnos ech pro rozvoj chorvatskho turismu, esk lidov kalend, 48,
1999, 128-130.
89 Josef Matuek, Z djin eskho meninovho tisku v Jugoslavii, Jednota, 9 (1954) 46, 3.
90 Josef Matuek, Josip Hanzl, Adolf Orct, Borbeni put I. ehoslovake brigade Jan ika z Trocnova
NOVJ, Daruvar 1968, 29-30.

244
 Vlatka Dugaki: Historiografija o esima u Hrvatskoj

eke besede u Zagrebu bavio se i Zdenk Prochazka,91 a razvoju i djelovanju Bese-

de, od osnutka do danas, posveena je monografjia 120 let esk besedy v Zahebe.92
Godine 1907. osnovana je ehoslovaka beseda u Donjem Daruvaru, koja je
poela voditi brigu o doseljenicima na selu te je uskoro Daruvar postao sredite
eke manjine u Hrvatskoj. U pravilima drutva navodi se da su zadaci pouavati
i odgajati naseljene ehe u gradu i okolici, odgajati ih u narodnom duhu, i to kako
kulturnim radom tako i itanjem knjiga.93 Iste godine osnovana je i esk beseda
u Prekoprakri kraj Pakraca.
Kao drugo eko drutvo u Zagrebu osnovan je esk vysthovalec 1913, da bi
1919. promijenio je ime u eskoslovensk obec. esk beseda i Obec djelovali su u
Zagrebu sve do 1937, kada je nakon izgradnje zajednikoga Narodnoga doma u u-
bievoj ulici dolo do spajanja obaju drutava pod nazivom Udruena drutva eka
beseda i ehoslovaka obec (Spojen spolky esk beseda a eskoslovensk obec).94
Zbog porasta broja lanova ekih drutava i potrebe za drutvenim prostorija-
ma dolazi do osnivanja narodnih domova. Prvi dom dobio je Hercegovac 1929, a
Prekopakra 1931. godine. Osnivanje Narodnoga doma u Zagrebu 1937. opisao je
Ivan Esih,95 a doma u Daruvaru 1938. Josef Matuek u lanku Bradv dm.96
Poveanjem broja ekih drutava nakon Prvoga svjetskoga rata javila se potreba za
osnivanjem sredinjega tijela eke manjine u Hrvatskoj pa je 1921. u Osijeku osno-
van ehoslovaki savez.97
Vano mjesto u kulturnom uzdizanju imale su i knjinice. O manjinskim knji-
nicama u Hrvatskoj odran je okrugli stol ije su rasprave objavljene u Pehledu
kulturnch, literrnch a kolskch otzek.98 Tako se Viktor Husk bavio knjinicom
eke besede u Zagrebu, osnovanom 1882, i knjinicom drutva esk vysthova-
lec te u radu navodi da se spajanjem drutava 1937. ujedinjuju i njihove knjinice.99
Osnivanjem zagrebake knjinice s itaonicom bavio se i Ivan Esih.100
91 Zdenk Prochazka, esk beseda psob v Zahebe ji 120 let, Daruvar 1995, 11-12.
92 120 let esk besedy v Zahebe, Zagreb 1995.
93 Josef Matuek, esk beseda v Daruvaru : 1907-1982, Daruvar 1982; Isti, Dosud nezname doku-
menty o eskem dome v Daruvaru, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch otzek, 20, 2000,
86-91; Isti, Beseda a mlade 1907-1941, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch otzek, 21,
2001, 3-22; Isti, esk beseda v Daruvaru po II. svetov vlce, Jednota, 12 (1958) 4, 3; o ekoj
besedi u Daruvaru v. i: Libue Strnkov, esk beseda Daruvar v letech 1987-1997, Pehled
kulturnch, literrnch a kolskch otzek, 19, 1999, 51-69.
94 Matuek: Z djin eskho, br. 49, 2; 1982. naziv drutva je promijenjen u eka beseda Zagreb
Drutvo eha i Slovaka (esk beseda Zheb Spolek ech a Slovk).
95 ie. (Ivan Esih): ehoslovaki Narodni dom u Zagrebu, Jutarnji list, 24 (1935) 8287, 6.
96 Josef Matuek: Bradv dm, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch otzek, 19, 1999, 3-50.
97 1924-37. sjedite Saveza je Beograd, 1937-41. Zagreb.
98 Kulat stl Problemy meninovch knihoveny Republice Chorvatsko, Pehled kulturnch, li-
terrnch a kolskch otzek, 20, 2000, 3-41.
99 Viktor Husk, Knihovna esk besede Zheb, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch otzek,
20, 2000, 8-10.
100 Ivan Esih, eka i slovaka knjinica u Zagrebu, Jutarnji list, 28 (1939) 9783, 11.

245
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXI (2009), br. 1, str. 235252

Josef Matuek opisuje osnivanje Knjinice Frante Buriana, koja djeluje u Donjem
Daruvaru od 1907. godine. Navodi da je Burian od 1926. pri daruvarskoj Besedi
poeo osnivati putujue knjinice, koje su od 1928. bile u sastavu Sredinje knjinice
ehoslovakoga saveza sa sjeditem u Daruvaru.101 Mira Barberi spominje osniva-
nje knjinice Osnovne kole Jan mos Komensk u Daruvaru.102
Romana Juri bavila se osnivanjem knjinice u Konanici,103 Karel Kuera knji-
nicom u Hercegovcu,104 Anton Hork knjinicama u Deanovcu,105 dok je Fanynka
Stehnov opisala osnivanje Sredinje knjinice za eku narodnost 1991. u Bjelova-
ru.106
eki nastavni kadar u Hrvatskoj pojavio se stoljeima prije otvaranja ekih
kola pa ve Baltazar Adam Kreli spominje eke pijariste, koji su osnovali kolu
u Karlovcu 1765. godine.107 Matuek,108 Buturac109 i Antun Cuvaj110 takoer spo-
minju eke pijariste u Karlovcu, kao i brau Ignjata i Huberta Divia koji su 1761.
osnovali prvu kolu u Bjelovaru. Hubert Divi bio je prvi uitelj i kolski inspektor
u Varadinskom generalatu u razdoblju od 1755. do 1787. godine. No do zavretka
Prvoga svjetskoga rata u Hrvatskoj nije bilo kola sa ekim jezikom kao nastav-
nim jezikom. Pregledom osnivanja prvih ekih kola u Hrvatskoj bavili su se Josef
Folprecht111 i Josef Matuek,112 koji navode da je 1922. otvorena prva privatna eka
kola u Daruvaru, 1923. u Hercegovcu, 1924. u Kaptolu, a 1925. u Bjelovaru. Vclav
Herout pozabavio se prvim ekim kolama u Malim i Velikim Zdencima.113

101 Josef Matuek, Knihovna Franty Buriana esk besede Daruvar, Pehled kulturnch, literrnch a
kolskch otzek, 20, 2000, 10-13.
102 Mira Barberiov, Knihovna esk zkladn koly Jana Amose Komenskho v Daruvaru, Pehled
kulturnch, literrnch a kolskch otzek, 20, 2000, 13-15.
103 Romana Juriov, Knihovna Z Josefa Riky v Konenicch, Pehled kulturnch, literrnch a
kolskch otzek, 20, 2000, 19-20.
104 Karel Kuera, Chorvatsk knihovna obce Hercegovac, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch
otzek, 20, 2000, 22-23.
105 Anton Hork, Lidova knihovna Deanovec, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch otzek, 20,
2000, 20-21; Isti, Knihovna Mil dt zakladn koly Deanovec, Pehled kulturnch, literrnch
a kolskch otzek, 20, 2000, 21-22.
106 Fanynka Stehnov, Ustedn knihovna pro eskou nrodnost, Pehled kulturnch, literrnch a
kolskch otzek, 20, 2000, 8-10.
107 Baltazar Adam Kreli, Annuae ili historija 1748-1767. Zagreb 1952, 169-171, 489; u 17. st.
djeluju eki jezuiti, u 18. st. pijaristi, a u 19. st. eki uitelji i profesori djeluju u svim veim
mjestima.
108 Josef Matuek, Po stopch ech a Slovk na Balkan, Jednota, 12 (1958) 4, 18-19; Isti, ei
v, br. 5, 19; br. 6, 19; Isti, Vnykajcibr. 7-8, 20-21.
109 Buturac, Povijest rimokatolike, 14-15.
110 Antun Cuvaj, Graa za povijest kolstva kraljevina Hrvatske i Slavonije, II, Zagreb 1910, 94, 118-
119, 121.
111 Folprecht, echoslovci
112 Josef Matuek: esk koly v Chorvatsku (1922-1941), Pehled kulturnch, literrnch a kolskch
otzek, 14, 1993, 65-84; Isti, Borbeni put, 41-43.
113 Vclav Herout, esk koly ve Velkch a Malch Zdencch, Daruvar 2001.

246
 Vlatka Dugaki: Historiografija o esima u Hrvatskoj

Matuek opisuje i osnivanje niza tzv. dopunskih kola s dodatnim satovima na

ekom jeziku koje je financiralo ehoslovako Ministarstvo prosvjete, a 1926. u
Daruvaru je osnovana Matica kolska114 kao tijelo ehoslovakoga saveza s ciljem
osnivanja ekih kola i kolovanja ekih uitelja. Od 1926. djeluju dravne kole
s usporednom nastavom na ekom jeziku, a u naseljima s manjom ekom ue-
nikom populacijom djelovao je putujui uitelj. Osvrnuo se i na razvoj ekoga
strunoga obrazovanja te opisao osnivanje dvogodinje privatne poljoprivredne kola
(Prokpkov odborn hospodsk kola)115 1927. u Velikim Zdencima.116
Pregled drutvene, kulturne i gospodarske djelatnosti eke manjine u Hrvatskoj
dao je i Otto Sobotka, koji posebice opisuje razvoj kolstva i knjinica.117
Josef Matuek bavio se i organizacijom ekih portskih klubova u Hrvatskoj te
kao jednog od organizatora Hrvatskoga sokola istie eha Josipa Hanua. Usto spo-
minje da je 1919. u Daruvaru bio osnovan nogometni klub Marks, 1930. Sokolsk
jednota, 1935. portski klub Slavija te da je 1911. u Zagrebu osnovan esk sportov-
n klub, a 1920. nogometni klub esk jedentcka koji je do 1922, kada mu se gubi
trag, imao uspjeha u gradskoj nogometnoj ligi.118

4. 1. Novinstvo
Matuek je dao i povijesni pregled razvoja ekih novina i asopisa u Hrvatskoj te
se osvrnuo na sva izdanja do 1947. godine.119 Osim Matueka, kratki pregled ekih
novina i asopisa donosi Franjo Vondraek.120
Sukobom ehoslovakoga saveza i ekoga izdavakoga drutva oko izdavanja
novina u Zagrebu 1945-48. pozabavio se je Matuek u lanku Znovuvydvn e-
skch novin v Chorvatsku po r. 1945.,121 a izdavanje ekih novina nakon 1946. obra-
eno je u lanku 50 let vydavatelsk innosti.122 Alois Dank detaljno je opisao razvoj

114 Od 1930. sjedite je u Zagrebu.

115 1930-41. djeluje u Daruvaru.
116 Josef Matuek, Razvoj strunog obrazovanja u Daruvaru 1887-1987, Daruvar 1996, 66.
117 Otto Sobotka, Pro lep ztek. Rok osvtov a hospodsk prce v eskch osadch v Jugoslavii, Zagreb
1935.
118 Josef Matuek, Beseda a sportovn ivot, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch otzek, 21,
2001, 23-39; Isti, Dv st let jeme v tto zem, Na koutek, 58 (1992) 1, 20-21.
119 Matuek, Z djin, br. 46, 3; br. 47, 3; br. 48, 3; br. 49, 2; br. 50, 2; 10 (1955) 19, 2; br. 20, 2; br.
21, 2; br. 22, 2; br. 23, 3; br. 24, 3; br. 25, 3; br. 30, 3; br. 31, 3; br. 32, 3, br. 35, 3; Isti, 60. vro
eskho tisku, Jednota, 26 (1971) 9, 7; Isti, 25. vro Jednoty, Jednota, 26 (1971) 11, 14; Isti,
Borbeni put, 44-46; Isti, esk tisk na zem Jugoslvie, Jednota, 20 (1966)) 23, 8-9; Isti, Prvn
spolupraconici Jednoty, Jednota, 20 (1966) 22, 10; Isti, Dvcet let vydavatelsk prce Jednoty,
Jednota, 20 (1966) 22, 17.
120 Vondraek, eke povjesnice, 165-168.
121 Josef Matuek, Znovuvydvn eskch novin v Chorvatsku po r. 1945., Pehled kulturnch, li-
terrnch a kolnch otzek, 17, 1997, 5-14.
122 50 let vydavatelsk innosti. Pehled vydn 1946-1996, Pehled kulturnch, literrnch a kolnch
otzek, 17, 1997, 49-60.

247
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXI (2009), br. 1, str. 235252

djejega lista Dtsk koutek te je popisao suradnike svih godita, no prilog bi moda
bio jo vredniji da je priloio i bibliografiju asopisa.123
Jaroslav Pnek opisao je razvoj asopisa Pehled kulturnch, literrnch a kolnch
otzek od 1962, kada ga je ureivao J. Matuek kojemu je bio cilj zavriti kulturno
buenje eha u Hrvatskoj, do danas. Pnek je asopis okarakterizirao kao slavistiki
zbornik, specijaliziran za hrvatsko-eke odnose, s naglaskom na knjievnost, jezi-
koslovlje, gospodarstvo i etnologiju.124
S obzirom na to da su eke novine i asopisi u Hrvatskoj ujedno i vrijedan
izvor za istraivanje eke manjine, shodno tome potrebno je dati kratki pregled
onih najznaajnijih. Prve eke novine u Hrvatskoj, esk list. Jedin organ ech na
Balkne, zvlt v Chorvatsku, Slavonii, Bosn a Hercegovine a v Dalmacii,125 poele
su izlaziti u Zagrebu 15. srpnja 1911. godine. Izdava i urednik bio je Dragutin
Pavl. U uvodniku se istie da se esi ne ele boriti protiv Hrvata i Srba, nego da se
Slaveni trebaju ujediniti protiv zajednikoga slavenskoga neprijatelja te da je zadatak
asopisa buenje zdravoga gospodarskoga ivota i informiranje o stvarima koje su
vane za unapreivanje slavenskih interesa.126 asopis je ve u prvom goditu imao
knjievno-zabavni prilog Ndeln listy, a izlazio je do lipnja 1914. godine. Godine
1913. nakladnitvo lista izdalo je prvi eki kalendar u Hrvatskoj Jihoslovan i Adre-
s ech na Balkan. Balkanski Lloyd pojavljuje se 1913. kao prilog lista posveen
trgovini, industriji, novarskim zavodima i privredi. Nakon Prvoga svjetskoga rata,
od 10. srpnja 1919. do 13. kolovoza 1921. izlazio je asopis eskoslovensk listy, u ko-
jem je kljuna osoba bio Vojta Ren127. Od 1922. do 1923. izlazio je asopis Hlas,
1939-41. asopis za mlade Vlk, a istovremeno je ilegalno izlazio antifaistiki list
ehoslovaki vjesnik. Svi su ti listovi tiskani u Zagrebu.
No pokazalo se da niti jedne novine koje su izlazile daleko od sredita eke
manjine nisu bile duga vijeka. Stoga je 1. oujka 1922. u Daruvaru pokrenut tjednik
Jugoslavt echoslovc, koji su ureivali Jaroslav Dittrich i Otto Sobotka. List je
1940. promijenio ime u Nae noviny, da bi 1941. prestao izlaziti. Kao njegov prilog
1928. poinje izlaziti Dtsk koutek, jedini eki djeji asopis u Hrvatskoj, koji je
1932-33. prerastao u samostalni asopis. Kulturno-gospodarski prilog Daruvaran
1926. takoer postaje samostalni mjesenik. Godine 1945-46. u Zagrebu izlazi list
Zpravodaj, a 1945-47. Hlasatel. Godine 1946. poinje izlaziti Jednota, a 1962. Pe-
hled kulturnch, literrnch a kolnch otzek, koji izlaze i danas.

123 Alois Dank: 60 let Drskho koutku, Pehled kulturnch, literrnch a kolnch otzek, 16, 1996,
51-86.
124 Jaroslav Pnek: Pehled kulturnch, literrnch a kolnch otzek-svdectv o vkladu esk men-
iny v Chorvatsku do esk a chorvatsk vdy, Pehled kulturnch, literrnch a kolnch otzek, 17,
1997, 15-26.
125 1912. mijenja ime u Nov esk list.
126 Matuek, Z djin, br. 46, 3.
127 Matuek: 25. vroi

248
 Vlatka Dugaki: Historiografija o esima u Hrvatskoj

eke jedinice u Narodnooslobodilakoj vojsci i partizanskim odredima Jugo-

slavije takoer su izdavale svoje listove, kao to su Na brigade, Ruda hvzda, esko-
slovensk bojovnik te humoristini list Fofr.128

5. Zakljuak

Neosporni su zajedniki duhovni i kulturni temelji eha i Hrvata, o emu svjedoe

stoljetne veze, poevi od djelatnosti svete brae. Iako je slavenski prostor tijekom
povijesti bio geografski, kulturoloki, vjerski i politiki podijeljen, esi i Hrvati bili
su povezani zajednikim pismom (glagoljicom) i slavenskim bogoslujem. Konti-
nuirano doseljavanje eha u Hrvatsku trajalo je gotovo stoljee i pol, a migraciju je
olakavala pripadnost obaju zemalja Habsburkoj Monarhiji. Od sredine XVIII. pa
do kraja XIX. stoljea u hrvatske su se gradove pojedinano doseljavali slubenici,
obrtnici, uitelji, vojnici, glazbenici, umari, a u manufakture u unutranjosti itave
radnike kolonije (npr. staklari). No pripadnici dananje razgranate eke nacional-
ne manjine u Hrvatskoj veinom su potomci sitnih zemljoradnika naseljenih u opu-
stjeloj Slavoniji nakon austro-turskih ratova potkraj XVII. i poetkom XVIII. stolje-
a.Iznimnu skupinu ine esi koji su svojim znanstvenim, umjetnikim i strunim
radom znaajno obogatili hrvatsku kulturu u najirem smislu te su ostali sastavni i
visoko cijenjeni dio hrvatskoga kulturnoga i znanstvenoga naslijea.
Iako esi u Hrvatskoj nisu najbrojnija manjina, zacijelo su jedna od najorgani-
ziranijih te nije naodmet napomenuti da, prema posljednjem popisu stanovnitva iz
2001, u Hrvatskoj ima 10.510 pripadnika eke manjine.
Svi autori navedeni u ovome radu dali su izniman doprinos istraivanju eke
manjine, no pomalo iznenauje injenica da u suvremenoj hrvatskoj historiografiji
nema vie objavljenih monografija ili historiografskih prikaza o esima u Hrvatskoj.
Stoga je elja da ovaj rad bude poticaj daljnjim istraivanjima ove manjinske zajedni-
ce, koja je ostavila tako dubok trag u hrvatskoj povijesnoj i kulturnoj batini.

Summary
The historiography on the Czech minority in Croatia

Croatian historiography has recently paid more attention to the history of national minori-
ties in Croatia with special attention to their role in the Croatian political, social and cul-
tural life. Numerous books and articles have been published in historical serial publications

128 Matuek: 25. vroi

249
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXI (2009), br. 1, str. 235252

as well as in various regional journals dealing with these problems. The history of the Czech
minority in Croatia is examined as well. The main aim of this article is to present recent
Croatian historiography dealing with the Czech minority in Croatia starting from the pe-
riod of their individual and group colonization and organization of life in a new homeland.
Although the Czechs are not the largest minority in Croatia, they are well organized. The
article is divided in four main parts: first Croatian-Czech contacts, the individual and group
(systematic) settlement, and finally social and cultural life of Czech minority in the new
homeland with special regard to the foundation of schools, cultural organizations as well
as Czech newspapers in Croatia. Although all listed publications in this article significantly
contribute in better understanding of various aspects of the life of Czech minority in Croa-
tia its main goal is to serve as stimulus for some further researches.

250