180

Izvorni znan~lveni lanak

930.2

Ideoloka funkcija povijesti

Problem objektivnosti u historiografiji"'

Tll-lOMTR CL PEK~

S.Uetak

Autor nastoji pokamti ideolosku funkciju po\'ijesti, koja proizl:ui u njezine

z.auuc :.amorcficksajc d rutva, preko :-an~hze paoSio:.ti i znaajki same
historiografije. U krntko je prik:~zo 11 I"UiVuj historiografije, koja posra/e svjesiH1
~vojih ogrllnienjn l novi h za htjeva: prostornog i vremenskog Ol muku ud
iiiJCII iCll kuje prupilujc. tc utjecaja po'1e.~n iarow1 srojtlliSt<~ na tonost njezinih
:.puznap. Ideoloka se funkdj:~ povllc~li priku.:ujc na primjeru ra1.lii10g
tcmati7iranja ~tih do&aaja u ulilllcnac:tma po\'ijcsti. koji ~u upotrebljJvnlli m
vrijeme r.uliitih puHttkih i dravnih poredaka, djel:llnih na prostoru dana!nje
h.JvJtskc drave. Autor marra dn dan~nj<~ bi:.tunografija stoji .r.red n3oko
pnjepomim zahtjevom treba du(, do istinitih islcaza o pro~losti. ali i
upo7nriri na n:lali\.uu-.1 :;wjib iskaza.

PO VJJESNA SVIJEST

Danas jl: povijesno vrijeme okruje svakog nvjl:ka. Tijekom kolovanja

mladi ljudi poinju shvaa ti da piu i govore jezikom koji je povijesno
nastao prolazei kroz razne promjene, da imaju navike i vrijl:dno-;ni sustav
koji vuku svoje korijene iz prolosti. da pripadaju na eiji koja ima '' drevnu ..
i uvijek " Javnu" povijest. Oni stoje pred rajanst\Om povijesti. potal-.11uli
znatieljom uranjaju u m:prcglcdno more informacija o povijesti SVOJe naci-
je. obitelji, drutva, prolih ctvilizacija. Potaknuti istim onim motivom koji
ljut.lc tjera da zadovoljavaju svoje interc<;e gledajui filmove, itajui roma-
ne, sluSajui avanturistike prie ;vojih djedova i baka. napajajui se dogo-
dovtinama Odi<>cja, Aleksandra Makedonskog, itd. Oni djeluju u potrebi da
obuhvatl: i spoznaju sve tri dimenzije vremena, da sami sebe iz sada~njusti
projiciraju u prolost i hudunost. Ljudi dakle posjeduju povijesnu svijest,

Tekst je raen u olo.'Viru projekta lnstiruta "Otvoreno drutvo", "M/adl i

povijest. Komp:u-ativm euro~k.i projekt n povijesnoj svijesti J.od tincjdcni'.
u Tihom tr Cipek. asistent Fakulteta pohullih znanosti u Zagrehu na predmetu
uvremena hiva tska po~ ije:.t.
C41ek T ~ fUnkqe poll!jn1l. Pok mosao. VOl XXXII. (1995). br. 3. sir 18G 199 18]
-------------------------------------------------------------
svijest o vremenu koje traje. No. veina njih nije o ;vijcstila ClDJCnicu da
postoji vrijeme bez vremena, dmrva u kojima ljudsl'U djelatno!>t ne
usmjerava spoznanja o stvarnosti koja se mijenja.
U vremenu bez povijesne svijesti, ljudsko je djelovanJe odredeno nepo-
kretnim nadvrcmenskim vrijednosnim susta\-ima. U arhajskim drutvima ljudi
ne djeluju zato da bi izmijenili realitet koji ih okruuje, nego da ouvaju
svoj drutveni sustav koji, po njihovom mBijenju postoji nepromijenjen i
ncpromjcnljiv "od k01d je svijeta i vijeka". U arhajski m dnttvima neSto
druki j e nije uope zamislivo, vrijeme s loji u jednom beskonano m pona-
vljallj u istoga. Ljudsktl je djelovanje usmjereno na ouvanje postojct:eg, H
svijest a rhajskih drutava zarobljena je religijom i mitom. 1
Svijest o kretanju dogaaja u vremenu, koje je uvjetovano ovjcknvim
djelovanjem, razmjerno je kasna pojava ljudskog uma. Descartes SVOJim
1skazom -mislim dakle jesam ovje ka postavlja u sredi!te S\"ijcta; kao
autonomni !>uhjekt svog djelovanja, ovjek postaje l\Orac svoje pu'ijc ti.
Smisao povijesti daje sam ovjek. odreujui ., rhu svoje djelamosti.
Budui da se ovjek raa u svijetu koji nije sam odabrao. mora postii !;tn
bolje obavijc<>ti o svojoj zbilji, kako bi je mogao mijenjati sukladnu vojim
materijalnim i duhovnim potrebama. Ljud.;ku djelovanje u ovom smislu ima
dakle za pretpostavku povijesnu svijest. fzmeu drutava bez povijesne
~vijesti i onih s povijesnom svijeu ne postoji vic~toljclna provalija. Ona
es to postoje jedno uz drugo. "Pri Lom valja istaknuti da je rij e o dvije
krajnosti. J u arhajskih drutava ima manje iti vie izraenih clcmcnatn
historijske svijesti, dok se u drutvima 's historijom' nije razvilo historijsko
miljenje koje bi sc preteno oslanja lo nc1 znanstvenu viziju prolosti. To je
samo ideal. H i.c;Lmijsko miljenje uvijek je u veoj ili manjoj mje r i fragmc-
ntcrno i iskrivljcno.2
Nasuprot ovom ~udu MiTjane Gross, esto se iznosi teza o egzaktnosti
historiografije. 7...agovornici ove teze. pozivaju se na pm-ijc~me izvore -
dokumente. koji su tvomi. egzaktni s datumnm, imcmma, wjctajtma,
brojkama. peatima, itd. Pri Lome zanemaruju injenicu da su izvori jedno.
a njihovo tumaenje sasvim nclto drugo te da ap olutnn neutralne inter-
pre tacije nema. da su one uvijek U\ je tovane datim druSrveoim kontekstom
sadanjosti. Ne moi.c sc naime pobJei od povezanosti sve LTi dimenzije
vremena. Povijesne injenice ive svoj ivot trajno, oblikujui sadanjost. a
preko svoje prisutnosti u drutvenoj :-vije ti, suoblilruju i budunost.
Kako isti e M. Gross, svaki e se povjesniar susrcsli sa zahtjevima
publike koja trai lijepe prie, mitove n slavnoj prolosti, a nema strpljenja
sluati injenice i prnnicali u povijesnu zbilju. Razvoj povijesti od
dogaajnice o kojoj sc priaju lijepe prie prema znanosti, koji se zbiva u

1
~1irjana Gross, Hirrtnrijska znanost. RazvoJ: oblik. .smjcrovz, Zagreh, JQ80.,
13--14.
2Jbidem. 14.
 182

19. stoljeu pod utjecajem pro vjeureljslVa, pokazuje uvjetovano l pudjc-

'iniara dmT\enim i politikun kontekstom u kojem djeluju.
Historiografija je naime uvijek intcrpretaCJja inJenica, a ne njihovo puko
nabrajanje pn kronolokom redu. Pad sjeiva giljotinje na vrat Luja XVL
koja se otkotrljala u koaru ovakva ili onakva oblika, ruje povijest.
Povijesna znanost zapoinje Lck tumaenjem ovog dogaaja, kao okrutnog
ubojstva nwjarcne mlje, kao to to tvrdi F. GenLL., ili sa suprotnom inter-
pretacijom veine francuskih povje!iniara, kuji piu o zasluenoj i pravednoj
kazni to ju je slobodarski francuski narod izvrio nad okrutnim Lujom
XVT. Dakle, bit je historiografije u tumaenju injenica jer jedino tako ona
moe ostvarili funkciju politike socijalizacije i mladim gc.:neradjama
prenijeti odreene vrijednosti. Njezina zadaa politike socijali7.acijc UVJeto-
vana je sadanjoSu, odnosno nainom na koju povjesniari, politika elita i
puk razumiju situaciju u kojoj sami ive. Iz tog samorazumijevanja ~che i
wuga vremena nastaju vrijednosti i ideje koje se prenu. e mladima.

Davljenje prolou je ve dugu u''Tlova ljudskog miljenja. sjeanja \'C.lu-
ju pojedince na prole doivljaJe 1 osobna djela. Ova veta dokazuJe
7ivolllost daljnjeg djelovanja. neprestanu aktualnost tih prolih pria, koje
od reuj u djelovanje pojedinca u sad;~njosti. Neprekidna samoreflcbiju i
razumijt:vanjc vl<tslitc osobne povijesti, usko je povu~ana sa samorazumije-
vanjem sadanjosti. Budui da spoj proRlosli i sadanjosti moe biti opte-
reenje za sadanji polo7Jlj pojedinca. funkcija povijesne rcfkkliijc moe
sprjeavali ili ak iskljuiti racionalno. odnosno umno propitivanje i
poznavanJe prolosti. Ova povct.ano!>L izmedu prolosti i sadanjo~ti
obiljeava nadindividualne drutvene skupine (klasu, narod. nadju). jihova
je samospoznaja uvjetovana zajednikom pro~lo~:u. a budunost tm o isi o
njihovom rnzumijevanju re pro;lu,,Li. Ovu ivotno vanu zadau refld-.ijc
drutva preko njego' e proylo ti moraju preuzeti povjesniari. Dakle. po,'jc-
sniari su nu1>itclji ove co ipso politike funkcije.

Osnovna je tema ovog teksta upnl\~o raj neprijeporno politili karakter

historiografije. Bet sumnje, povjesniar se trudi objasniti adanjost rasvjetl-
javajui prolost racionalnom analizom iji bi rezullat trebao pred nas sUl-
viti zavisnost izmedu prolosti i s<~danjosti.
Preduvjet povijesnog istraivanja jest skepsa premt~ vim prcdznanstvcnim
spoznajama koje se nude povjcsni<tru. On se inom "kontroliranog
otudenja" ( Habermrnas) ln.:bH istrgnuti iz svoje povij~'Tlo ujetovane
interpretacijske veze. Uz to sam mora kritiki reflektirati svoje vlastito
stajalite, bez \'jere u iluziju "sluhodnolebdec inteligencije" knju Knrl
Mannheim smatra uvjetom objektivne spoznaje.l

3Vtcti. K. ManhnJrn, IdologJ]a i utopija, Beograd. 1978., n~t61.

 183
GRANICE SPOZNNE IDSTORIOGRAFIJE

Dana.' je mogue ukazati na granice spoznaje hi toriogntrijc a da se to

ne shvati kao provokacija, to nekad nije bilo mogu e. Historijska je
znanost na prijelazu stoljea u pjc la i temaliLi:rati S\ oje hermeneutike mc-
tode interpretiranja j osigurati se od napada prirodnih i poziti,;stikih
drutvenih znanosti. Njihov je prigovo r bio kako historiografija mje egzakt-
na Lnnnost jer joj nedostaje mogunost da svoje rezultate provjeri racional-
nim po~tupkom (eksperimentom). Hermeneutika metoda historiografije
temeljila se na naelu razumijevanja i uivljaYanja ~to je pruilo povoda
tezama o neznanstvenom karakteru historiografije. Tr.!dicionalni povj esniar
razumije predmet svog istraivanja primamo kao poviJeSt velikih ljudi na
duhovnom i politikom podruj u . Povjesniar je uvjeren da pomou vlasti-
tog bku tva i uivljavanja u motive velikih linosti moe istraiti i razumjeti
smisao njihova djelovanja. Diltey je zaklj uio da sc kulturni sustavi koji su
proizoli iz ivotne veze ljudskih dua mogu razumjeti kao psiillke
i njenice za l:ijc je razumijevanje potreban stanoviti smisao za psihologiju,
kao intuiciju i uivljavanje.
Opasnosti i ogranienje taJ..-vc h erm eneutike metode ja ne su. Modema
antrupolngijl'l dovodi u sumnju uvjerenje o jedinstvenoj i nepromjenljivoj
strukturi linosti, u koju e povjesniar lako ' uvlai". Naglasak stavlja na
razliitost drutvenih konteksta koji uvjetuju pon3SanJe pojcdincti. Dakle,
povjc niar hi trebao detaljno izuiti drutvenu i politiku sredinu u kojoj
djeluju tzv. veliki pojedinci. Zadaa hi torij ke .mano. ti po~tala je sloeni-
ja, a vrste znanja potrebne povjesniaru sve se vie ire.
Dananja historiografija toji pred dva meusobno suprotstavljena
zahtjeva: ona treba doti do IStinitih iskaza i priznati. 1j. uzeli o nhzir,
rclativnust tih i.-.kaza Nalazimo e dakle u pat pozicija. Svaka je povijesna
spoznaJa U\jetovana stajalitem povjesnia ra i sLoga je relativna. Ovaj nam
uvid omoguuje da historiografiju i historiografske injenice ~'Titiki pmpi
tamo i rclativiramo, a to vodi tonim iskazima o njoj samoj. Pristranost i
ObJektivnost meusobno se i kljuuju , ali i upuuju jedna na drugu u
obavljanju historiografskog rada. Pravilo da se ne smije lagati i da sc mora
rei puna istina, spada jo od Lukijanovog 5 vremena u mecodiko
samoosigu ranje svih historia ra; pristajanjem uz ovo pravilo o ni izbjegavaju
opasnost uvrtavanja u pisce "pria za malu djecu".

4
Najzn aajniji su hrvatski prcustavnici trauicionalne historiografije Ferdo ii i
Vjckoslov Klai. Prema M. Gross, fbidem, 28.
~SinJaC Lukijan (125-192) pisac je teorijskih tekstova o hi:.loriji. iako izvorno
nije bio historiar nego polemiar i satiriar. U spisu " Kako se pie historija'
raundao je TUkididova shvaanja o !>misiu historije kao pouke ~:a buduu politiku
akciju. Stvorio je sliku idealnog historiara. kao ovjeka koji smjerno iznos1 ono Sto
sc uogodilo. M.Gross, Historijska manost, Zagreb, 1980.. 43.
 18-'

Nepobitni dokaz "naivnog rclizma", koji vjeruje u apsolutnu is.tinilost

historiografskih iskaza, metafora je povijesti kao ogledala prolosti. "Slika
koju historiar vidi u ogll:dalu ne bi smjela ni u kom sluaju biti
iskrivljena''. Ova metafora ~to je vrijedila vd Lukijana do sredine 19.
stoljea, trchttla je O\']e.ku pruiti ncprimano ogJedalo njegove povezanosti
s prulou.6
Metodiko je naelo ovog pristupa hh.turije pustiti istinu neka o;arna go-
vori za sebe. Tree pravilo koje vrijedi od antike vodi do pitanja o
nezavisnosti povje~<miara. Pisac povijesti munw bi, prema Lukijanu, u
svome radu biti bez domovine, ncprislran. ne- podloan ni jednom vladaru.
Samo u prostoru slohotlnom od pritiska vi~L'iti moe se nepristrano
izvjeivati u prolosti. Znanstveni postulat nezavisnosti i neutralno ti prisu-
tan je sve do 18. stoljea. Mak ima JC nepristrana potraga za isunom. beL
obzira na S\e nedac .7
Tci.nja nepristranom prop1t1vanju povijesti potrebna je kako bi sc
prcdoile sve strane i akteri jednoga povijesnog pTncesa. to omoguuje da
se povijesni proces sagleda i pojmi u J>vnjoj cjelovitosti. No, wj s tari me-
todiki postulat u istraivakom procesu, nije se pokazao presudnim u his-
toriografiji. Znaajnija je spona povijesti s nje.cinim vlastitim pretpostavkama
djelovanja i ~p07naje, koja je zakljuila modernu povije t. Ka.-.lao je no' i
pojam povijesti. Novovjekovnu povijest od stare razJilujc slobodno posta' lj-
anje bez objekla, 'povijest po i za sche" od strane ftlm,ofije pro-
svjetiteljstva. Povijest kao tekua sadanjost ivi od :.vojih svjedoka, n
propitivanje tih svjedoka whlijcva distancu i objckLivnost.lj
Otkrivanje stt~jalita , roke gledanja, kao pretpostavke povijc'>nc spoznaje,
utjec-.llo je na odredivanje t..adae povjesniara. Zadatak je hiStoriara .
dakle, da preispita S\c wjedoke kako bj pronaao najboljeg. a o tale
rasporedio po njihovoj ' 'anosti za u tanovljivanje istine. 1aravno slijedi
pitanje: kako to da vlastiti ~tav povjesniara nema utjecaj na njegov pri-
kaz.? Upravo zato se ui u kojem sluaju, ne smijemo osloniti na itllcju da
se povijest dogutlila onako kako se ini jednom promatrau. Svmko nosi
svoje naoale, a iz toga nun<.l proizJaze brojna spurcnja o pov.ijesnim
dogadajima.9
Dananja pitanja. elje i plano' i prOJICLraJU se iz povijesti i u povijest.
0\ a je spoznaJa postupno u vrstila povjesnilrc u uvjerenju d a pndntje

6 Koselleck, Rcinnhnn, Swmlurlbindung und Zeitlichkcil. l ~in Beitrag tur

bis!oriographischen ErschJicssung der geschichUichcn Welt, u: R. Koselleck.
Wolfgang J. Mommsen, Joern Rucscn, Ohjektivitacl unci Pcrreilechkeit in clt:r
Gcschrchrswisscnschaft, Muenchen, 1917~ 20.
7
Ibidem, 21.
jjlh1dem, 22.

~bidem, 24-25.
Cipek, 1.. t deolo~ka funkcija povijesti, Pollt. misao, Vol XXXII, (1995), br. 3, str. lBD-199 185

iskustva suvremenika ostaje spoznajno teorijski centar povijesti. Historio-

gnsfija je pol:cla rcJkktirali relativnost svih prosudba, pogleda i iskustava,
spoznajui da mogu postojati dva oprena izvjea a da pri tom uha sadre
istinu. Historijska je znanost stoga zakljuila kako postoji valjan razlog
zato neki dogattaj spoznajemo na stanovit nain , a LO je toka s koje ga
promatramo i prouavamo. 1 0 Proizlazi, dakle, da osobe koje neku stvar
sagledavaj u sa razlil:ite toke gledita imaju o toj stvad i razliite predo-
dbe. Ovu je spoznaju teorijski obrazloio Chladcnijus, ali je time re lativi-
zirao pitanje o istinitosti toke gledita historiara. Inzistirao je na plurnli-
tetu stajalita koji nuno pripadaju povijesnoj sp1nnaj i. Pritom nije napus Lio
ope dobro: povijesnu istinu. Naglasak je prenio sa istine same na istinu
koja je uvjetovana spoznajom, odnosno tokom gledita istraivaa. Od tada
su se povjesniari odvaili rcncklirati vla.o,;lilo glcuitc, Lni:ku gledanja. Ovaj
se prijelom razvijao do druge polovice 18. stolje.a. 11
Prostornoj relativnosti historiografskih istina pridruila se i vremenska
relativnost. Pokazalo se da je izbor dogaaja , a time i povijesnih izvora, taj
koji konstruira historiografski pristup povijesti. Izbor ne ovisi samo o
socijalnim i po l itikim okolnostim <~ o eljenom primalelj u poruke, ve i o
vremenskoj distanci. H istoriografija je utvrdila da se sa p oveanjem vre-
menske distance anse spoznaje ne smanjuju, .nego upravo suprotno -
poveavaju. Prolost se nee vie pamtiti kroz usmene ili pismene tradicije,
nego e se rekonstrui.rati u kritikom postupku. Svaki je veliki dogaaj za
suvremenike na koje neposredno djeluje obavijen "maglom", koja sc po-
stupno razilazi. Kad je jednom prolo dovoljno vremena, dogaaj se poja-
vljuje u novom svjetlu ili obliku, zahvaljujui historijskoj kritici koja umije
ukalkulirati polemike rasprave prijanjih suvremen ika.
Uz prostornu i vremensku relativnost pojavio se jo jedan neprijatelj
objektivnosti historiografije: politiko stranarstvo, partijska, ideoloki oboje-
na pristranost u prikazu povijesnih dogaaja . Pojam stranke i stranarstva
temeljio se do lK se stoljea na konfesionalnQm rascjepu i njime stvorenim
frontovi ma. Na razarajuoj je snazi dobio socijaL10 motiviranim sukobima
oko osnova politikog poretka, koji Sll izbili nakon sloma stalekog sustava
u francuskoj graanskoj revoluciji 1789. godine. Ubrzo nakon toga ovaj se
pojam proirio i uao u upotrebu u cijeloj E uropi. Oblikovanje politikih
stranaka postavilo je pred povjesniare novu zadau: nestrana renje u
istraivanju. No, nepartijnost i nepristranost kao neizbjean metodski
naputak u istraivanju povijesti, ne oslobaa ni jednog historiara
odgovornosti da imenuje svoje kriterije za ono vano. Ove kriterije od
francuske revolucije nije mogue imenovati bez teorije povijesnog vreme11a.
ini se da su sve tri dimenzije vremena isprcplclcne. Sada~11josl izgleda
provizornom; zato nam nedostaje vrsto stajali~te iz kojeg bi promatali i
prosudivali povijesna zbivanja.

lOusp., ibidem, 28.

11Kosell4:ck, Reinhart, ibillt~m, 29.
 186

estraoarstvo se pokazalo tekom .t.atlaom za povJesniare. Brojni

zagovornici liberalne politike plcdirali su za metodif..'U nunost nepristran-
osti, pa ipak su odluno zastupali liberalnu tezu da povjesniar mora biti
prirodni borac za napredak Neubjcno je zastupati stvar slobode, istiu
liberali. Pro tiv ovoga liiH.:ralnog zahtjeva nastupio je Ranke U.:zt>m o pot-
punom odbacivanju utjecaja vremena u povijesnom istranvanju. Zastupao je
stav o slobodnom objektivnom zmm tvcniJoJ, iji ivot ne smjje i ne mo7c
utjecati na znanu t, jer bi u tom sluaju ivot poduavao znanost a ne
rnanost zivot. Ne radi se o tomu da je Ranke elio odustati od djelovanja
historijske spoznaje. On ju je ebo samo prenijeti u znanost koja se
distancira od svakodnevice, tako da bi mogla spo/nati i vlastitu povijest. 12

POLIT!KO-SOCIJALIZACIJSK/1 ZADAA HTSTORIOGRAFIJE

PoUtikn funkcija historiografije najviSe dolazi do izraaja u udbenicima

povijcsli, koji imaju svrhu odgajanja uenika u duhu poeljnih politikih i
nacionalnih vrijednosti. Ove su vrijednosti odreene politikim i dru.~tvcnim
kontekstom u kojem su djelovaH autori udbenika. Kako je hrvatsko
drutvo kasnilo u modernizacijskim procesima, u odreivanju poeljnih na-
cionalnih vrijednosti veliku je ulogu imala politika elita, kojuj u pisci
udbenika uglavnom i sarru pripadal.i.
Uenici su poduavani o ulozi ''ojeg naroda u povijesti, o njcgo,;m
velikim ljudima i njihovim junakim djelima, o rtvama ~-voga naroda na
njegovom putll ka slobod1. "Autori nekih ud7)}cnika u svojim su posebnim
raspravama bili vjerni mjerilima ncpristrasnosti, to se i o!Xkivalo od
utenjaka, no u svojim su kolskim udbenicima slijcdili svoje nacionalne
bajke. TQ je bilo svojstveno svim nacija ma Europe, kao i Sjedinjenim
Amerikim Dravama, tijekom 19. stoljea, kada je svrha odgoja bila uliti
mladim naratajima naela dravljanstva, patrioLi.t:ma i odanosti."13
Dakle, da bi se uvidjela politilu-socijalizacijska uloga historij l..c znano-
Sti, valja analizirati udbenike povijesti. Osnovna je premi.'a dt~ se povijest
p~e iz samorazumijevanja poloaja svoga nanx.la u vrijeme pisanja
udbenika, a da politika elita, preku zakonodavstva i utjecaja na javno
mijenje, odreduje glavne poeljne vriJednosti koje povjesniari trebaju
prenijeti mladim nardtajima. Djelovanje na svije~:tl mJadih ljudi mogue je
tek us lanovljivanjem o rganiziranog i ureenog obrazovnog !.ustava, koji u
hrvarskim zemljama zapoinje o vrijeme Habsbwke monarhije, a poticaj za

110 Rankeovoj teoriji VIdjeli: M.Gross, ibidem. 94-98.

ll Jela\.ich, Charles, Juinoslal'ensla nacionalizmi: juno. lavend:o ujedinjenje i
utUhenici pn]e J9U., Zagrd.>, 1992.. 179.
Opeli T kfooloUm lunkcija pcMJGEib Pold. ITIIAO, V~ )()()()J. (199$}, br 3 Sir 1110-109 187
------------------------------
svoj razvoj t.lobiva .la bana Ivana Maurania. Udbenike iz ovog nv.rloblja
detaljno je analizirao Charles Jcl<wich. 1 1
ZalU smo u ovom radu pozornost usmjerili na udtbnikc poYijt:sti hrvat-
skih autora. namijenjene djeci na podruju dananje b.rvatske drave. u
rnLJoblju razliitih dravnih i politikih o;ustava: a) Kraljevine Srba. Hrvam
i Slovenaca (Kraljevine Jugoslavije); b) ezavisne Drave Hrvul ke: e)
Federativne Narodne R epublike Jugo!\Ja,ije (Socijalistike Federativne Re-
publike Jugoslavije. 1\TR Hr\'atska i SR llrvatska): i dana.\njt: samostalne d)
Republtke H.rvatskc. Obntt.ovni su sustavi u navedenim dravama bili
razliiti, n i u istim dravama su sc mijt:njali. Poto u nau svrhu nije
potrebno prikazivati sloene obrazovne sustave, napominjemo da smo analiz-
irali udbenike povijesti mtmijcnjcm; uenicima od 12 do 16 godina sta-
rosti.lS Pozornost smo usmjerili na analizu naina na knji sc tematiziraju i
vrednuju, eljaka buna 1573. i dogadaji iz hrvatske povijesti 19. i 20.
s toljea.

U ud7bcniku povije. t upot1ebljavanom u Kraljevini S rba, Hrvata i

Slovenaca. njegov autor, Stjepan Srkulj, znaajnu je pozornost posvetio
jednom od poznatih dogadaja hrvatske srednjO\jekovnc povijc,ti Seljakoj
buni r73.1" Ovaj je dogaaj u interpretaciji povjesniara p rerastao u mit,
koji JC za funkciju imao jaanJe lobodaTSkl)g duha u narodu i oblikovanju
vjere u specifinu vrijednost hrvatskog puka. Srk-ulj ovaj dogaaj ne pm-
matra u e uropskom kontchtu ~cljakih pobuna, nego bunu MatiJe Gubc.a
smntra jedinstvenom u Europ1. Gubec je po njemu iman nurudcn plan koji
je i kljuivau -paJcl i l.rvolorvo", da bi ve na poetku ustvrdio, upra,o
suprotno, kako Je Guncc "nami. lio pobiti gospodu i u Zagrebu osnovau
carsku vladu- (nedokuivo je kako e gospoda mogu pobiti bez
krvoprolia). "koju e oni - seljaci \Titi. Oni e se pokoravati cam
Maksimilijanu, ali oni e puhirati poreze i dae, oni e se brinuti za
obranu granice od osmanujsklh provala, oni e imati maltu i carine, da
trgovina mo~e procvasti. 'Stare pravice' dakle znae linu i imovinsku slo-
bodu kmeta i takvo dr7.avnu urcdcnjc, u kojem e narod sam odluivati.
To e rei da je hrvatski seljak tratio ukinue fcudali7ma, knji je seljaka
ui nio kmetom, da je traio potpunu samoupravu ili autonomiju, opu voj-

14Vidjeti, ihidem, osohilo str. 20R-239.

ISO obrazovnim sustavima, vidjeti: Dragu tin Frankovi ur., POI'ifest kolstv;J 1
pcd1gogijc n 1/rvatskoj. 7..:lgreh, W.SR.
lflsrl.-ulj, S.. Povijest Hrvam. Srb:1 i lovef111ca za nie rozrt:dt: ucdnjilJ kola,
7..agreh, 1924.
CtpG!I. l ldllok.a 1\m)(Qja pcMJe5li. POiiL miliiiO VOl XXXII (1!195}. br 3 Sir 180-199 188

nu dunost i personalnu unijuu .' 7 Nada lj!!, autor ciljeve to ih Je ispoStavio

hrvatski narodni preporod i hrvatsJO politiki initelji 1848. godine -
UJedinjenje Trojednice. njenu dru\nu !-.amoslalno t, koja bi s Monarhijom
bila povezana i kljuim preko osobe cara. dakle stupila bi u personalnu
uniju - projicira u prolost i pripisuje ih seljakim pohunjcni<:ima iz 1573.
Srk"Uij stoga pie da su se cljaci zalagali 7.a ro da " hrvatsk"U samo linost
kr.tljcnt vc7e ostalim zemljama njegovim. Taj je program nwlio Gubec
provesti otvorenom. potenom borbom na bojnom polju, hcz palea. bez
zvjerstva i krvolotva. I nije lako rei ni jednom plemiu pala, tono rije,
viao; '\ glave. U tom je hrvatski seljak daleko nau Ul\Lalom svojom
braom:fll Zanimljivo je da Srkulj ()tl -vojih teza o buni Matije Gupca
nije odustao ni o udbeniku koji se upotrebljavao u NDH, osim to u
bvali i diviniziranju bune ide jo dalje i tvrdi da su hrvat ki cJjaci u svo-
jim zahtjevima anlicipinli francusku revoluciju 1789. 19
Valja istaknuti da Srkulj iz dotad (da podsjetimo, udhcn ik je objavljen
1924.) poznatih izvora nije mogan pron<ti ni jedan jed ini podatak iz kojeg
bi mog<t(l i1.vcsti svoju tvrdnju, po kojoj su se ustanici od likova li izuzetnim
humanizmom, a kao cilj su imali stvaranjt: d rave kuja hi okupljala hrvat-
ske zemlje, ukljuene u Momtrhiju i kljuivo preko osobe vladara. Oito je,
dakle, da je <~utor elio obodriti hrvatski narod, tj. uenlke. idejom o im-
zetnim odlikama i misiji hrvatskog seljaka koji je sotnjao vjeni hrvatski
" tisuljetni san" o sarnu:.talnnj dravi.20

U \'rijeme socijaJizma historiografija ideolokiprerauje seljaku bunu

prikazujui je u kontinuitetu rcvulucionamog preobraja svijeta. Ve iz
naslova poglavlja udbenika povijesti objavljenog 1961. vidljivo je . hvaanjc
povije ti kao neprekidnog napretka, uvjetovanog klal\nim borbama, koji u
konanici rezultira socijalistikom revolucijom i uspostavljanjem najprije soci-
jalizma, a ?.atim komunizma. kao svojevrsnog kraja povije Li. Naslovi
poglavlja glase: "Na pragu novog doba", "ll tuinskim lancima", ''Sloboda.
jednakost, bratst\<o'! - odjekuje Francuskom", " .Kjdaju se lanci". " Indu trija
OS\aja i povezuje >vijet", ''Impcrjalizam predveerje sucijaJistike

17 1hidem, H6.
1lltbiucm, 87.
l'iSrkulj, S., Hrvatska povie:st Zli VIJ/ razred srednjih kola, sv.2., Zagreb, 1944.,
28.
20 U histo riografiji su brojni sporovi oko znaajki i osnovuih ciljeva seljake hune
1573.. Izvode sline Srkuljevim uuvc la je u pitanje Na:t Kl:ti. O tome vidje ti:
J.Sidnk, St.:ljuka buna g. 1573. u historiografiji, Radovi in:;Ututa za hrvat ku
povf;esr, 5, 1973., 7- 30; N. Klai, Neki novi pogledi na uzroke hrvatsko-slovenske
seljake bunc 1572-1573 god, Zgodoviilsld tJsopis_ XVII, 3-4, 1973., 219- 303.
Ista. Vru~rvem1 previranja i buuc u HrYlltskoj u XVI i XVJJ stoljeu. Beograd,
1976. Pregled svili tekstova i polemika tlajc Mario Strecha, Anno Domini 1573 -
Krilur:.ki ral ili antifeudalna huna'!. Gordogan. 9, 23- 24. 1987., 123-147.
Cipek, T., Ideoloka funkcija povijesti, PoliL misao, Vol XXXII, (1 995), br. 3, str. 1 8~1 99 189

revolucije". 21 Uklopljena u navedeno razumijevanje povijest kao stalne

revolucije, prikazana je i seljaka buna. Naglaava se da su "kmetovi
shvatili da se od gospode nemaju nadati nikakvc.>j ~ravdi i da im je jedini
izlaz u krvavom obraun u sa svim feudalcima". 2 Nije naveden, kod
Srkulja konstruirani, nacionalni cilj pobunjenika o ujedinjenj u svih hrvatskih
zemalja, nego se tvrdi da su seljaci "htjeli svrgnuti s vlasti svu gospodu,
ukinuti namete i dae, a u Zagrebu osnovati svoju vladu koja e ostati
vjerna caru".23

HRVATSK! NA RODNT PR EPOROD

Ovom je razdoblju lu-vatske povijesti, u svim udbenicima, kod svih au-

Lora, u svim drava ma i politi kim ureenjima , posveana znatna pozornost.
Kao period u kojem su zapoeli nacionalno integracijski procesi, u kojem
je prema modelu Miroslava Rracha zapoela B faza nacionalne i n Lc~:,rracijc
u kojoj organizirana skupina intelektualaca rodoljuba zagovara i propagira
nacionalnu ideju i time stvara pretpostavke za oblikovanje modeme
hrvatske nacije, hrvatski je narodni prepnroJ nesumnjivo izuzetno zn aajan
za nacionalnu povijest. 2 4
U to su se vrijeme poele javljati i pretee prvih politi.kih stranaka u
banskoj Hrv<Jtskoj, a ispostavljaju se i zahtjevi za ujedinje njem hrvatskih
zemalja. Dugo godina nakon svoga zavretka, hrvatski je narodni preporod
oblikovao pol i tiki i drutveni ivoL hrvat:;kog d rutva. Ova rcnc,s<tnsa hrval-
ske nacionalne i dravotvorne ideje opirno je prikazivana u udbenicima
povijesti kako bi se. predstavili osnOV11i nacionalni ciljevi i uvrstila nacio-
nalna svijest uenika.
U Srkuljevom udbeniku iz Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tumai
se da upotreba ilirskog imena za hrvatski narodni preporod proiz lazi iz
miljenja intelektualaca "da su H rvati i Srbi starosjedioci u svojoj zemlji, a
to e rei da su, stari Iliri praoci Hrvata i Srba".2s Naravno, autor u
duhu vremena i slubene politike doktrine naglasak stavlja na uje di11jenje
junih Slavena i " naroJno jcunislvo". U Kr<J ijcvini SHS slube na je politi-
ka, naime , proklamirala tezu o je.dinstveno jugoslavenskoj naciji sa tri ple-

21 Salzcr, Olga, Pros"Jost i sad,7.njrw. /Jdhenil< hi~tnrije 7..-7 Vfl mzrcd osnovne
kole, Zagreb, 1961., 4-5.
22Ibidcm, 35.
23Ibidem, 35.
111 Vidi, llroch, M., Ohlikov;mje modernih nacija i nacionalni polaeti 19. stoljea,
.1sopjs za su vrem~:nu puvJj'e:;t, l , 1979., 23-40.
25Srkulj, S., Povijest HJVata, Srba j Slovenaca za 11ic razrede srcd1~jih kola,
Zagreb, 1924., 99.
Clpek, T . ldeolooka funkcija povijesti, PoHI misao, Vol XXXII. (1995), br 3, str 180-199 190
mena (Srbima, Hrvatima i Slovencima). Najbrojnije je " pleme" doivljavalo
"jugoslavensku naciju" kao srpsku, a cijelu dravu kao ostvarenje sna o
ujedinjenju svih Srba u jednoj dravi. Srkulj nije pripadao velikosrpskim
krugovima, ali kao pristalica ujedinjenja, pie iz svojeg samorazumijevanja
situacije u kojoj ivi. Valja istai da on pri torne ne donosi neLone podaL-
kc, nego se radi o isticanju jednih i zanemarivanju drugih aspekata u
interpretaciji povijesnih podataka. Stoga kao bitnu odliku hrvatskog Ilarod-
nog preporoda istie ideju ujcuinje nja Hrvata i Srba, a Lczama koje su ile
za narodnim jednistvom daje vidno mjesto. Srkulj istie da je Gajevo
prihvaanje tokavskog narjeja za hrvatski knjievni jezik "od razliilih
pokrajnskih dijelova naeg stvorio jedan politiki narod hrvatski, on je
maknuo pregradu, koja je u prvom dijelila Hrvata od Hrvata, a u drugom
redu Hrvata od Srbina".26 Sa aljenjem je uslanovio kako sc Gajeva misao
''da od Hrvat, Srba i Slovenaca stvori jedan narod, narod ilirski, nije
osrvarila .. .''27 " Z animljivo .ie", naglaava Srkulj, " da se ve tada govorilo o
tom, kako bi se sjedinili Hrvali i Srhi, 'kajti sa Srbijom sjediniti se, elja
svakog potenog Horvata jest', pie mladi Ilirac Ljudevit Farka Yukotinovi
uredniku 'Ljetopisa Matice Srpske"'.2s
U ovom udbeniku autor nije tematizirao srpske i slovenske reakcije na
ilirizam; tako je izbjegao prikazati odbijanje na koje je ilirska ideja
"narodnog jedinstva" nailazila u drugim nacijama.
U udheniku izalom i koritenom u vrijeme NDH isti autor naglasak
stavlja na hrvatske znaajke ilirskog pokreta i na tekoe na koje je ve
onda nailazila ideja " narodnog jcdinstvtl". Ova promjena, vjerojatno, nije
uvjetovano iskljuivo totalitarnim karakterom reima NDH i pritiskom
slubene ideologije, nego i iskustvom ivola u vdiknsrpskom reimu Kralj-
evine SRc:;. Srkulj pie posebno poglavlje " Iluzija narodnog reima pod
tuim imenom" u kojem naglaava nerealnost ove ideje. "Gaj je bio zle
sree", tvrdi autor, "kad je pod tuim imenom 'Tlir' htio od Hrvata, Srba i
Slovenaca stvoriti jedan narod - ilirski. To nisu htjeli ni Srbi ni Slovenci.
'Vjekovi su proli', kae srbski povjestniar Stojan Novakovi, ' a da ne
moemo zabiljeiti ni jed11oga pokuaja, ni jednoga podhvata, ni jedne
politike manifestacije, koja hi pokazivala tenju za jedinstvom Hrvata i
Srha sve do god. 1848.' - ' Mi hoemo da ostanemo Srbi', pie Vojvoa
nin Svetozar Mileti, 'a ne emo da budemo Hrvati ni Ilici"'. - Srkulj
istie da su sc ilircima '"koji su odpaJj od prave svoje vire"', osim
Maara , protivili "i mnogi narodni ljudi, kao Ivao Kukuljevi". 2Y U
"prave" narodne ljude autor ubraja i Dragulina Rakovca zato to je nasto-

21'1hidem, 100.
27Ibiucm, 100.
~Ibidem, 100- 101.
29Srku1j, S., Hrvatska poviesl za Vm ra:ued srednjih ~kola, sv. 2, Zagreb, 1944.,
128.
Cipak, T . ldoalo4I< futdccij;> pov!josb PQiit " _, Vol XXXII, (1995), br 3, sl7 180-199 191

Jao "pohrvatiti Gajev potitikJ ilirizam, a ilirsko ime ograniiti samo na

kulturno podruje. JO
U 7.akJjui:nom razmatranju autor naglaava hrvatski znaaJ narodnog
preporoda, "koji je svoju snagu crpao iz politike tenje, da se sve hrvat-
ske zemlje sjedine s materom t.cmljom".3 1
Suprorno od stavova koje JC zastupao u udbcnil.."U iz \Temena Kraljevi-
ne SHS, u kojem naglaava narodno jedinstvo. g. 1944. u NDH Srkulj
tvrdi da e narodni prcpomu 7.a.o;ni\ au iskljuivo na hrvat kom dravnom
pra\'\1".32
Zanimljivo je da za razJjku ou nekih dana~njih tc7a, prisumih u publi-
cistici i politikom govoru , koje negativno opisuju povijesnu ulogu bisk"Upa
Josipa Jurja Strossmayera, Srkulj o njemu pie vrijednosno ncutn1lno i uz
osnovne.: informacije.: donosi veliku biskupovu fotografiju . 33
Jo je zanimljivije da sc suprotno objektivnom prikazu J.J.Strossmayera,
Ante Starevi prikazuje kao p retea ustatva. Poglavnik tot<llitnrnog reima
NDH dr. Ante P<tvcli prikHzan je kao neposredni sljedbenik ideja dr.
Ante Sta revia; odnosno Starevi se tematizira vie kao pretea Paveliu,
nego kao samosvojna linost hrvat! ke povijc.o.;Li. Paveli e u poglavlju
"Grauitclji Nc7.avisnc Drave Hrvatske prikazuje kao ovjek koji je
ostvario ideje A Starevia. a ustne kao sljedbenici i~vnrnng pmv~kog
naukn.l 4 Pri tomu su Stare' ieve ideje reducirane na nacionalnu i
driavotvumu misao, dok se zanemaruje njegovo zalaganJe za demokratske
tckovmc francuske revolucijc.JS Srkulj esto istie teLu o !>.ljcdheni~1VU: kad
govori o nm Lanku Stnmkc prava napominje da je ona prihvatila program
Ante Starevia. "Sto ga JC danas proveo na Poglavnik i usta.~l..i pokrcC.31
agJaava sc da je unato "slabljcna tranke prd'ra poo;lije Starevie,e
smrti. ipak ... Starc\'ia nauka ostala duboko ukorienJcna u srdcu hrvat-
kog naroda. A njegovo djelo nastavi doskora poslije njegove smrti Stjepan
Radi, a os~ari ga Poglavoik dr. AnLC Paveli, uslnbndivlii hrvar k.i narod 1
obnovivi l\ezavisnu Drlavu Hrvat ku'.:n

3.lfbidem, J28.
l 11bidcm. 130.
l:!fbidcm, 130. Takoder u djelu is10g autora, Poviest novogn viel<a zu VTI.
razred srednji/J kola, peto pn:rudcnu iztlanjc, Zagreb, 1943., 2.1X .
.UJbide m, 144-146.
3-%iuem. 245-263.
lilbidem, 256-258.
36fbidem. J.n.
37Ibiucm. 258.
Cipttk, T.. Ideoloka lunkclla povijesfi, Poli\. misao, Vol XXXII, (1995), br. 3, str. 180-199 192

Suprotno Srkuljevim tezama za NDH, hrvatski se narodni preporod

gledan naoalama jugoslavenske komunistike ideologije, pretvorio u
kovanicu "bratstva i jedinstva naih naroda i narodnosti". U udbenik-u
povijesti Olge Salzer, objavljenom 1961. godine, istie se junoslavenska
ideja. " ilirci su matali, naglaava autorica, " i o tome kako e sc jednog
dana svi Juni Slaveni ujediniti u zajedniku dravu. Tu misao zovemo
junoslavcnska misao. Bila je to velika zamisao kojom su se do tada
zanosili samo pojedini sinovi naih naroda" .~8
Zanjmljivo je ua sc posredno i Ante Starevi, tvorac velikohrvatske
ideje, proglaava zagovornikom junoslavenskog ujedinjenja, jer "je smatrao
da Hrvat<>koj treba da se pridrue sve zemlje u kojima ive ju.nnslavenski
narodi, smatrajui ih pogreno sve Hrvatima" .39 Valja napomenuti, da au-
torica korektno istie, kako se dj elatnou iliraca kod Hrvata probudila
"svijest o pripaclnosli jednom, hrvatskom narodu". 40
U najnovijem udbeniku povijesti T .Macana i F. Miroevia, prekida se
s dotadanjim "bojenjem" hrvatskog narodnog preporoda i post.uliranjem
hrva~ke nacije k<IO vjene kategorije, nego se na preporod gleda u kontek-
stu nacionalno integracijskih pokreta i ideologija. Autori istiu da je
hrvatsko graanstvo hrvatskim narodnim preporodom poloi lo " temelje
razvoju modernog brvatskog naroda ".41 Odlino su obrazloeni raz lozi, zbog
kojih su preporoditelji upotrebljavali ilirsko ime. Upozore110 je kako se u
ono vrijeme pogreno vjerovalo <.la juni Slaveni po~eu od Ilira. No,
autori su istaknuli i politiku svrhu upotrebe ilirskog imena. Navedeno je
da se upotre.bom ilirskog imena htjelo "spojiti razliite hrvatske krajeve,
koji su stoljeima bili tH.lijcljcni jedni od drugih pa se u njima razvila
pokraj.inska svijest. U mnogih ljudi osjeaj pokrajinske pripadnosti bio je
jai od osjeaja pripadnosti hrvatskom narodu. Osim toga, hrvatsku imc
oznaavalo je puanstvo Zagrebake, Varadinske i Krievake upanije.
Oznaava lo je kajkavce, pa bi isticanjem hrvatskog imena prepmodltclji od
narodnog pokreta bili odbili mnoge ljude izvan pu<.lrul:ja kajkavskog
narjeja, koji se tada nazivao hrvatskim jezikom. Oni su uzeli ilirsko ime i
htJeli njim obuhvatiti sva pokrajinska imena. Pod njim su takoder htjeli
okupiti uz Hrvate ostale june Slavene u kul turnu cjelinu. Htjeli su ih
okupiti zajednikim knjievrum jezikom i zajednikom narodnom, tj. ilirskom
svijeu i tokavs kim narjejem kojim je govorio dobar dio Hrvata i Srba.
Nastojei okupiti june Slaveue, hrvatski su prcporoditclji htjeli nai jau
silu za uspjen u hurbu proti Maarima. JJirska i panslavenska iluzija irila

38
Salzer, Olga, Prolost i sadar~josl. Uclb,:aik .historiJe za VU razred osnovne
kole, Zagreb, 1901., 79.
39Ibideru, J33. Tekst ispot! fotografije A Starevia.
tiOJbidem, 131.
41Macan, Trpimir -Miroevi, Franko, HlVntsktJ i svijet u XVIII. XIX.
stoljeu, Zagreb, 1993., l. izd!lnje, 99.
Cpok, T . Ideoloka funkcija povijes~. Pollt misao, Vol XXXII, { 1905), br 3, sir 180 100 193

je hrvatsku obrambenu podlogu na prostor vei od maarskog i jaala

hrvat.sku kulturnu i politiku samosvijest, iako hrvatskoj politikoj akciji nije
pruala nikakvu realnu osnovu".42

STVARANJE KRALJEVINE SHS

U udbeniku obj:wljcnom z<~ vrijeme Krt~Jjevi nt.: SHS. Srkulj rcl(.ltivno

opirno tematizira proces ujedinjenja i njegove initelje, a prikazuje i
osnovne t:lcrnenLe Vidovda11Skog ustava. Vidljivo je da se autor trudi ostati
''neutralan", pa iskljuivo nabraja injenice bez dett~ljn e analize naina na
koji je provedeno ujedinjenje. Ujedinjenje se tretira kao pozitivan in
oivotvorenja narodne volje kuji su ozhiljili " mmJ<.lni ljudi". Zanem<lrena je
injenica da nikakvog propitivanja narodne volje u obliku re.ferenduma, to
je traio Stjepan Radi, nije bilo. Dakle, autorovo pozivanje na "narodnu
volju " ( koja se nije mogla ispoljiti legitimnim politikim putem - refer-
endumom), puka je ideoloka konstrukcija. U poglavlju "Jugoslavenski od-
bor i jugoslavenske legije" autor navodi da je ua poetku rata "nekim
naim narodnim ljudima" uspjelo pobjei preko granice i spasiti se "od
progona i tamnica austro-madarskih". 43 Navodi da su lanovi Jugoslavenskog
odhma, na t:lu s dr. Anlom Trumbiem, "h tjeli dokumentiraLi elju naroua
za oslobodenjem i ujedinjenjem u jednu jedinstvenu" .44 Dok je na poetku
rata "srpska narodna skuptina zakljuila, da Srbija ima rat voditi i 'za
osloboenje i ujedinjenje sve nae neslnbndnc brae Srb~ Hrvata i
Slovenaca'".45 Zanimljivo je da se Krfska deklaracija, osobito polemike i
suporotsLavljeue koncepcije ujedinjenja ue elaboriraju. Navedeno je da su
"jugoslavenski odhor i srpska vlad<l na otoku Krfu izradili glavne principe,
na kojima e se osnivati nova nezavisna zajednika 'Drava Srba, Hrvata i
Slovenaca'":16
Pitanje ujedinjenja Srkulj tematizira u jo dva poglavlja: "Proglaenje
suverene drave Slovenaca, Hrvata i Srba" i "Kraljevina Srba, Hrvata i
Slovenaca", u kojima dnno~i iskJjuivq osnovne injenice. Navodi da je
Hrvatski sabor "29. Listopada 1918. proglasio Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoni-
ju s Rijekom nezavisnom dravom i zakljuio. da pristupa na temelju
narodnoga jcdinslva Slovenaca, HTVala i Srba u zajedni ku narodnu s uve-
remt dravu Slovenaca, Hrvata i Srba bez obzira na teritorijalne i dravne

42fh idem, 101-102.

43Srku1j, S., Povfjcst Hrvaln, Srba i Slovenaca za nie razrede srcdnji'h .~kola.,
Z agreb, 1924., 187.
44Ibidcm, 187.
45 Ibidem, 187.
46Ibldem, 187.
Cipek. T ldeolo6ka lunlcdt& povt;esti. Polit. IMaO. Vol XXXll (199!>). br. 3 , str 180-199 194

granicc".J7Takoder ne prikazuje i ne analizira sjednicu Narodnog vijea 24.

studenoga 1918., na kojoj je nu;pravljano o ujedinjenju Drave Slovenaca,
Hrvata i Srba s KraJjevinom Srbijom i Kr.lljevinom Crnom Gorom.
poliuko ozraje u kojem je odrana i vaan govor Stjepana Radia, u
kojc.:m ~e un protivi ujedinjenju, nego navodi samo zakljuak sjednice o
ujedinjenju ''drave Slovenaca. Hrvata i Srba u jedinstvenu dr7.avu sa
Srbijom i Crnom Gorom". 410 '"Taj l>u 7akljuak odaslanici 'Narodnog
vijea", na tavlja daJje Srkulj, "dne l. prosinca 1918. saopili nasljedniku
prijestolja regenru Aleksandru u Beogradu, koji je na to u ime svoga oca
kralja Petra T. proglasio ujedinjenje Srbije sa dravom Slovenaca, Hrvata i
Srba u jedinstvenu kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenacn". 49
Zanimljivo je da autor ne spt?minjc Japutke koje su delegati arod-
nog vijea nosili u Deogra~ a ni Zenevsl'U deklaraciju od 9.11.1918. kujum
se ujedinjenje tretira kao sporazum dvaju ravrmpravnih subjekata: Drave
SHS i Kraljevim~ Srhijc i nH Zmtuje konfederativni oblik ureenja.
U udbeniku povijesti koritenom u vrijeme NDH, Isti aulor osobitu
pozornost poklanja nainu stvaranjH Kraljevine SHS. Ova je problematika
obuhva~c n a 11 ne koliko poglavlja, a u cijelosti se tematizira u dva poglavlja:
" Zakulisna borba izmedu Pribicvia i Hrvata u Narounorn vicu , izmedu
Trumbia i Paia u inozem. Lvu" i poglavlje "Nezakonito i nasilno stvaranje
kraljev. Srba, Hrvata i Slovenaca".so Ve sam naslov ovih poglavlja upuuje
na elju autora da ujedinjenje prikae J..ao veliku prcvaru. Pri rome rabi
nesumnjivo [One podatke, ali lui se i nekim ideolokim "cakama''. Tako,
na primjer, prikazuje protivljenje ujedinjenju vode HRSS Stjepana Radia
koji je odmah "prih\alio za<;La\ u Nc1.avisnc Hrvarske Drave i napustio
misao jugoJ>lavenskog narodnog jedinstva".5 1 Podnaslov odlomka u kojem
e izno 1 ova teza glas1 ' Radi za Nezavisnu D ri.a'u Hrval'iku", koji kao 1
prethodno navedeni tck.<iL J>ugcrira efa je Radi b1o upravo za tada
po tojcu P<tvclievu hrvatsku dravu, odnosno da je poglavnik o. lvario
Radievu ideju. Radi se tada zalagao za hrvalllku urat\U, ali S\' akako ne
za onu totalitarnog Pavelieva reima.
Rrupravljajui o lvardoju KralJevine SHS Srkulj, bodri i mobili7Jra "'uje
suvremenike, te navodi kako je hrvat:sJ,j namu .. prckaljen u tl-godinjem
ratu. izgradio je svoju volju, koja je traila sjedinjenje svih Htvata u jeunu
Nczavi~nu Dravu HrvatSku. Ono. to je narodna du~a od koljena do ko-

~7 I htdcm , IB9.

"8!bidem, 189.
491hHiem, 189.
50Stkulj, S., Hrvatska pnvie.~t z.1 vm razred srednjih kola, :;v.2., Zagreb, 1944.,
223-227.
.51lbidem. 224.
C'lj)llk, T , ldeoloil<a lunkoja poonJesll. Poli! ml$ao. Vol XXXII ( 1995} bf. 3 sit l 80-199 195

ljena gajila i prieljk:ivala, to je sada prihvatila kao_ .~oju neslomljivu volju

iz koje e ui~tinu izai Nezavisna Drava Hrvatska".32
Srkulj precizno ukazuje na p ro lurjct:ja do kojih je dolazilo izmedu
pristalic<t ccntralistikog i fcderalistikog naina ujedinjenja. na Pa~ie\o
sp rjeavanje da Anranta prizna Jugoslavenski odbor za svoga savezmka na
t.akljuke Zencvske deklaracije. U posebnom poglavlju " Pm ieve makinacije'
s podna~lovom " Pribjevi proti Genevskom sporazumu", ukazuje da je
Pribievi "bio upuen u ~e. ytn e u Gcnevi dogadalo uputio ga je
pred~tavniJ... beogradske vlade. aJi je sve to zarajio arodnom vieu. amo
da ga prevarom dohije za . to bre sjedinjenje sa Srbijom".n Istie nepo-
bitnu injenicu da je Vidovdanski ustav don~ en obinom veinom, to je
znailo krenje odredbe Krf.ske deklaracije da se Ustav huduc dri.avc Lreba
donijeti .kvalificiranom veinom. 5 1
Zanimljivo je da Srku1j ne koristi argumentaciju koja dovodi u pitanje
p o litikilegitimitet hrvalskc politike elite to je predvodila proces ujedi-
njenja, a nije bila izabrana l1fl tcmulju opega i jednakog prava glasa.
D ak le, nijl: imala demoktaLski legitimitet. Naravno, s ohzirom na prirodu
ustake ideologije i reima prigovori koji bi se pozivali na demokratska
nae la, nisu bili poeljni ni mog11 i.

Suprotno uJ>lakoj, komunistika ideologija inzistira na vrjjednostima

jugoslavenstva, ogrnutog u ''<Irolmu" rormuJu "bratstva i jedinstva". Ovo je
nru tojaHje katkad poprimalo upravo karikaturalne uhlikc, pa je na
spomeniku halju Tomi lavu (ponovno postavljenom kao kompenzaciju za
srueni spomenik banu Josipu JclaC:iu) pi...alo i da je "djelovao u savezu
!.a Srbima simbolino nasluujui Jedinstvo jugoslaven kih narodu"~ 5 . Dakle.
ncka""'Va tutnja jciliru.Lva julnoslavens.kib naroda projicira se u doba u ko-
jem jo~ uope ne postoje modeme nacije.
o kako je i . ama komunistika ideologija osuivala nain stvaranja
Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, b:rval.hlci su povjesniari mog.li kritiki
propitati ovo razdoblje hrvatSke povije ti. Ova je mugunost osobito porasla
svojcvn.nom liberalizacijom socijalistikog sustava potkraj 70-ih i u 80-im
godinama. Zanimljivo je da !.C, uz lritile naina ujedinjenja. pozitivan
pogled na junoslavensl"U dravnu zajednicu zadt7ao i u sa mim poecima
dana~njc samostalne hrvatske drnve. naime tadanja slubena hrvatska
politika iz tal1ik:ih razloga zastupa ll:LU o konfederaciji jugoslavenskih
drava. Autori estog (prvog izmijenjenog) izdanjli ud~hcnika pnvije. li,
objavljenog 1991., nakon detaljnog prikaza svih ideja o ujedinjenju,

52 Tbidcm, 224.
53 lbidcm, 225.
~ Vid1: ihidcm, 230.

'iS 1nvedeno prema: Ivo Golci\tcin. Upotreba povijesti. Hrvntska hlStoriograllja 1

politika, Eruzm~, l, 1993., 56.
Copelc, 1., lclooloka runkcv,a polllj96t., Polot miSiiO V~ XlOCII. (1!195) br 3. str 180-199 196
kritikog i izu?.ctnu informa tivnog propitivanja procesa bezuvjetnog ujedin-
jenje Drave Slovenaca. Hrvata i S rba s Kraljevinom Srbijom (!.pro inca
1918.), dolaze da zakljuka <.la je "dugo eljena i oekivana dravna za-
jednica jugo la\renskih naroda postaJa na nain koji nije obeavao njeLin
skladan razvoj zasnovan na nacionalnoj ravnopra' no... ti. Tpak je ujedinJenJe
znailo veliku promjenu kojom je stvoren najpogodniji politiki oi..'Vir za sve
jugo lavenske narode. U njemu e se s vremenom razvitj borba za
pretvaranje njihove drave u napre<.lnu, ravnupravnu i nezavisnu politiku
i.ajednicu''. 5 f
U najnovijem udbeniku povijesti Ive Peria, detaljno je p rikazan proces
raskida dr7..avoopr avnih odno a A ustro-Ugarskom i junoslavenskog ujedi-
njenja. A mor prati osnivanje Narodnog vijea Slovenaca, H rvata i Srba,
odluke H rvatskog sabora o ujetlinjcnju hrvatskih zemalja i raskidu
dri.avnnpravnih odnosa s Austro-Ugar sko m od 29. lU. 1918., stvaranje
D rave Sovcnaca Hrvata i Srbn, odredbe Krfske i .Cnc;vskc deklar acije i.
naposljetku, "Nap utke" i sam i n ujed injenja l. prosinca 1 91~. 57 Autor
donosi sve znaajne injenice o navede.nim p rocesima. Z a nimljivo je
uspore d iti njegov prikaz sjednice Narodnog vjjea, odr~nc 23. i 24. stude-
noga 1918., sa SrkuJjevim tezama. D o k Srkt1lj u udbenik-u iz vremena
K raljevine SHS donosi iskljuivo zaklj uak ove sjednice, bez prikaza njezina
tijeka. a u udbeniku iz NDH rvrdi da je S.Radi "odmah p rihvatio zasta-
vu Nezavisne D rave H rval.."kc...", Peri ne izvodi svoje teze iz "narodne
tlu~c. nego p recizno ukazuje na sve sravove prisutne na sjednici. " a
SJednici Narodnog vijea S HS u Zagrebu 23. i 24. tudcnog 1918.", pie
Peri. "raspravljalo sc o ujedinjenju Drave SHS s kraljevinama Srbijom i
Crnom Gorom. Rasprava je bila duga i s mnogo nwlit:;Lih tavova. Jedni
su upozoravali na oprcJ"., jer Srbija ne eli ujeclinjenje na temelju rav'llo-
pravnnMi. Drugi su (npr. StJepan Radi) traili da ujedinjenje mora hiri
mjctno, tj. da Hrvatska u novoj. zajednikoj dr7.avi mora biti ra\'IlOpravna.
a ne izloena prevlru.ti Srhijc. Trei su zagovaraiJ to bre, zapravo bez-
U\.jetnu ujedinjenje, uvjereru da e se svi mogui medusobni nc.spor.tzumi u
novoj dravi moi lako rijeiti dogovorom.ss
/\utor navod4 kako je na lnj o;ijcdnici odlueno da izaslanstvo Narodnog
vijea pode u Beograd na pregovore o ujedinjenju. Upo.wrava da u
lnnovi izaslansrva odustali od 'Naputaka''. otl.nusnu uputa za UJedinjenje
izradcnih od strane po),ehnog odbora Narodnog vijea SH S u kojima ),C
intislira na ravnopravnosti eti ri initel.ia ujedinjenja: Na rodnom vijeu SIIS.
Jugoslavenskom odboru, Kraljevini S rbiji i Kraljevin i Crnoj Gori, a oblik

Sli l'av l i evic,

Dragutin Potrebico, F ilip -Lovreni, Rene, 6w}ek u svom
''f'Ctut~Jiu 3, VI. (l. izmjjcnjcno) !Zdanje, Zagreb, 1991, 228.
\'Peri, Ivo. Povijest za Vl/J. l1JZTC'd osno1111c .fknle, Ill . izdanje, Zagreb, 1994.,
8-13.
S8fbidcm , 12.
CiPQk, T., ldooloka funkcija povijesti, Pobi. 1111sao, Vol XXXII. (1 99!>), br. 3, str. 16Q-199 197
drave odredila bi konstituantn.5 9 Peri istie da su lanovi izaslanstva,
posustali pred pritiskom prcch;Lavnika Kraljevine Srbije i Svetozara
Pribievia , odustali od "Naputaka" i pristali na buzuvjetno ujedinjenje, pa
je regent Aleksandar l. prosinca 1918. "proglasio ujedinjenje Drave
Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom 'u jedinstveno Kraljevstvo
Srha, Hrvata i Slovetlaca"'.60
in ujedinje~ja koji, za razliku od srhijanske Nawunc skuptine, zbog
nesazivanja nije rnogao odobriti Hrvatski sabor, autor negativno odreuj e.
"Utapanjem u Kr(lijevslvn Srha, Hrvata i Slovenaca l. prosinca 191~.
Hrvatska je izgubila svoju dravnost koju je dotad stalno imah:t tijekom vie
od tisuu godina".61

ZAKLJU/lK

Upravo zato to se kroz historiografiju ne gleda samo na prolost, nego

ona prua razumijevanje sadanjosti i projekciju budunost i , sve su se vlasti
trud ile da je kontroliraju. Instrumenlalizaeija historijske zna nosli od strane
vlasti svakako je jedan od glavnih razloga, razliitih interpretacija jednih te
istih povijesnih dogaaja, ali ne jedini, a moda ni najvaniji.
Razliite interpretacije istih povijesnih zbivanja i dogactaja ne smjju sc
pripisati iskljuivo politikom pritisku na historiografiju, nego ih treba po-
traiti i u promjenama proslorm: i vremenske perspektive samih
povjesniara. Vrijeme iz kojeg povjesni..u gleda na neki fenomen uvjetuje
selekciju injenica i njihovu interperctaciju. Ne r-adi se dakle, barem ne
uvijek, o svjesnim laima uvjetovanim pritiskom vlao:;ti, nego razliite in ter-
pretacije istih injenica u razliitim vremenima ovise o samorazumijevenju
povjesniara: kako samih sebe tako i vremena u kojem djeluju j iz kojeg
propituju stanoviti proli dogaaj . Povijesna su wijest i prcspektiva, Jakle,
bitno odredeni znaajkom vremena u kojem se oblikuju.
Hrvatska je historiografija, zahvaljujui genetiko-pozitivistikirn metodo-
lokim obrasdma, uglavnom korektno istraivala i analizirala prole
dogaaje. Naravno, u totalitarnim je sustavima bila je prisiljena u
udhcnikc povijesti unijeli slubene Jogmc i lai. (U NDH, vel ian je po-
glavnik, Hitler je prikazivan kao ovjek rada i r.eda, a krivica za drugi
svjetski rat pripisivana je Francuskoj i Engleskoj. U socijalistikoj Jugoslavij i
njegovao sc kult nepogreivosti Josipa Broza Tila i vc l iala komuni :'llike
ideologija).

5lJ Ih idem, 13.

w Ibiul;:m, 13.
61 Ibiuem, 13.
 198

S vremenom se hrvatska historiografija. osobito od osamdesetih godina

kada slabi komunistika dik1:atura, sve \'ie ugledala na metode i remltale
;~.apadnih istraivaa. U promicanju rezultata i metodologije zapadntb histo-
r iografija izuzetno je znaajan doprinol> Mirjane Gross.
Hrvatska je historiografija i prije vi~e glumila marksistiki priJ>tup povije-
sti, nego to ga je primjenjivala. U historijskoj je :tnanosti dominirala kola
Jaroslava idaka ( 1903.-1986.), zasnovana na genctiko-pozitivistikoj me-
touologiji. Koja je dala vrijedne priloge spoznaji hrvatske povijesti.
Danas su stvorene pretpostavke za slooudan razvoj historiografije. No, u
drutvuzasienom povijeu, ka1"VO je hrvatsko, ovo nee bili htgan proces.

IZVORI

Barada. dr. Miho - Kati. dr. Lovro - 1dak, dr. Jaroslav, H.I1'8L\I.a
pov(.csL za VIIl razred srednjih skola, l. svezak, Zagreb, 1943.
Cubeli, Tomo, Povijest za VIIl razred o..mwgodinjih ~kol.? j IV.
razred gimnazija. II. tliu, 7..agrcb. 1955.
Pavlievi, dr. Dragutin - Potrebica, dr. Filip - Lovreni, dr. Rene
ovjek u Sl'Om vremenu 3., VI.(i. izmjcnjcno izdanje, Zagreb, 1991.
Pavlievi, dr. Dra~:,rutin - Potrebica, dr. Filip, Povijest za VTT. mzred
osnovne kole, lli. izdanje, Zagreb, 1994.
Peri, dr. Ivo, Povijest za VT!f. mzrad osnovne kole, III. izdanje, Za-
greb, 1994.
Srkulj. Stjepan, Povijest Hrvata, Srba i Slovenaca za nite razn:de
srednjih kola, Zagreb, 1924.
Srkulj. Stjepan, T!rvatska poviesr za VID. razred srednjih vkola, sv.2..
Zagreb, 1944.
Srkulj. Stjepan, PoviesL novog vicka za VIJ. r3Zred srednjih !Kola, peto
preradeno udanjc, Zagreb, 19
Snlzer, Olga. Prolost j sadanjost. UdL/x:nik hi forije za Vii razred
osnovne kole, Zagreb, 1961.

UTERATURA

Baumgartne r, Ilans Michael, Die subjektiven Voraussetzungen der Hi-

storic un der Sinn vou P arLeilil:hkcit, n: Reinhart Koselleck, W otrgang J.
Mommsen, Joern Rucscn, Objektivitaer und PortcJ'/ichkcit in der
Gescbicht.w.r,:,:,cnsch.7ft, Muenchen, 1977.
Brandt, Miroslav, O pristupu povijesnim sadrajima u kobkim
udbenicima, Nastava povijesti; l, 1992, 13- 19.
Goldstein. Ivo. Upotreba povijesti. Hrvatska hi toriografija i politika.
Er<1Zlllus, 1, 1993., 52-61.
Qpek, T kloolat'J<a lunkajll povljesli, Polll. mcsao. Vol lOOOI (1995), br 3, str 180-100 199
Gros , Mirjana. HJ:uorijska znanosL. Razvoj, oblik. smjeroVI: TI. izmije-
njeno i dopunjeno izdanje, Zagrch, 19RO.
G ro Mirjana, Wie denkt man k.Toarische Gc-.chichiC? Ge.-.chichrs-
schreibung als Jdentiraersstiflung, Oesterreichische Osrhefte. 35. L 1993.
73-QR.
llroch, , Miroslav, OhlikO\ anje modernih nacija i nactonalni pokreti 19.
Moljea . Casopis za suvremenu po1ijcst. l. 1979. 23-40.
Ko cllcck, Rcinhart. Standortbmdung und Zeitlichkcit. Ein Bcitrag zur
hisroriographischen Erschlic~:o.uTtg der geschichtlichen Welt, u: R.Koselleck,
Wolfgang Mommsen. Joem (Ilrsg.), OhjcktivilHet und Peneilichkeit in
der ~c:hic:hJswiessenschaft, Muenchen, 1977.

Tihomir Cipek

IDEOLOG/CAL FUNCTJON OF IIISTOR Y

PROBLEM OF OBJECTfVJTY IN HISTORJOGRAPH Y

Summa.ry

The awhor ouilines Lhc idcological J unction of history \\hich stems

from its task as a society' ~IC-refle:.ctioo. hy anal} ing lhc p~l and
c numcraling the features Of bistOriOg:r:Iphy. The ICA1 mcludes a <;hOrt
re\iC\\ of histOriography (\\bJeh lli tx:comiug a''are of its limitations
and the new demands for a distance in rime and spacc from Ute
facts it invcslig-ales) and historians' influence on the accuracy of its
findings. The ideologtcal function af history i:. illustrated by various
thematizatioos of the same events in history textbook.'l, which were in
use during different politicul systems on the territory of the
presentday Croatian state. Tile .author thinks that today's
historiography is faced with ll seeming,ly contradictory c.lcmuml: it
should reach the truth in it:. depiction of Lhe past, but ot the same
time cau tion against the re lal'ivity of its fmdings.