Professional Documents
Culture Documents
Osnovi Konstruiranja
Osnovi Konstruiranja
Mainski fakultet
u Zenici
Samir Leme
Sato Olevi
Univerzitet u Sarajevu
Mainski fakultet u Zenici
OSNOVI KONSTRUIRANJA
KONSTRUIRANJE POMOU RAUNARA (CAD)
Sato Olevi
Samir Leme
OSNOVI KONSTRUIRANJA
1. TEORETSKE OSNOVE
KONSTRUIRANJA
1
Osnovi konstruiranja
1.1.3. FAZE OBLIKOVANJA PROIZVODA
ISTRAIVANJE PROIZVODA
Odreene slube preduzea su dune da istrauju trite, odnosno zahtjeve
trita za proizvodima. Kada sluba otkrije da e u skoroj budunosti postojati
potreba za odreenim proizvodima, daje se zahtjev za konstruiranjem tih
proizvoda.
PROJEKTOVANJE PROIZVODA
Po dobijanju odreenih podataka potrebnih za projektovanje, konstruktor
pristupa iznalaenju najpogodnijeg rjeenja. Konstruktor proraunava glavne
dimenzije i izrauje idejnu skicu, pridravajui se karakteristika ve isprobanih
konstrukcija. Nakon usvojene idejne skice pristupa izradi konstrukcije: izradi
generalnog projekta, pojedinih grupa i podgrupa te samih elemenata.
Konstrukcija se zasniva na naunim principima. Konstruiranje i prouavanje
se najee vre uporedo.
Prilikom izrade prorauna treba voditi rauna o loginosti rezultata. Naroito
treba obratiti panju na izbor tolerancija elemenata i sklopova. Takoe treba
voditi rauna o tome da li se tako oblikovani dijelovi mogu izraditi. Pri tome e
se javljati i nove ideje, a svaku novu ideju treba odmah zabiljeiti i skicirati.
KONSTRUIRANJE PROIZVODA - POZICIJA
Na bazi idejne skice konstruktor izrauje prethodni sklopni crte u odreenoj
razmjeri. Nakon toga se crtaju pojedini sklopovi i podsklopovi na bazi
prikljunih mjera, a zatim se crtaju pojedini detalji, odnosno radioniki crtei.
Svaki takav crte mora biti potpuno jednoznano odreen i da sadri sve
potrebne podatke (o materijalu, broju komada, termikoj obradi, teini, ...).
Poslije utvrivanja svih dimenzija na detaljima i podsklopovima, pristupa se
izradi sklopnog crtea u odreenoj razmjeri. Ovaj crte treba da sadri samo
glavne dimenzije, a svi detalji trebaju biti obiljeeni brojevima radi povezivanja
sa specifikacijom.
ZAVRNO ISPITIVANJE PROIZVODA U EKSPLOATACIJI
Eksploataciji maine prethodi ispitivanje. Zato se uvijek prvo konstruie
prototip, koji se ispituje, a tek onda se pristupa definitivnom konstruiranju.
Ispitivanjem gotove maine dobija se slika o njenom ponaanju u eksploataciji.
Osim ovog ispitivanja, preporuuje se i praenje ponaanja maine u
eksploataciji, prikupljaju se primjedbe potroaa, prate se srodne konstrukcije,
te se prikupljaju podaci u vezi sa radom itave konstrukcije.
2
Osnovi konstruiranja
1.1.4. FAKTORI KOJI UTIU NA KONSTRUKCIJU
NAMJENA KONSTRUKCIJE
Osnovni i polazni uslov za rjeenje zadatka koji je postavljen konstruktoru je
upravo taj faktor - namjena konstrukcije. Namjenom su odreeni opti i posebni
uslovi koji moraju biti zadovoljeni. Konstruktor treba da vodi rauna o ovim
faktorima:
* o gabaritu i osovinskom pritisku kod inskih vozila,
* o teini i o aksijalnom radijusu kod osovina,
* o dometu i tanosti gaanja kod artiljerijskih orua,
* o otpornosti prema koroziji kod maina za prehranu,
* o izdrljivosti,
* o cijeni kotanja,
* o estetskom izgledu (npr. kod automobila).
Pri konstruiranju alatnih, poljoprivrednih i drugih maina vano je takoe ko
e rukovati mainom: kvalifikovani ili priueni radnik. Kod konstruiranja vozila
za gradski saobraaj kao glavni faktor gleda se brz ulazak i izlazak putnika iz
vozila, jer se time dobija uteda na vremenu, te bri (ei) dolazak vozila na
stajalita.
FUNKCIJA KONSTRUKCIJE
Funkcionalna maina treba da je potpuno sigurna i da ne postoje izrazito
slaba mjesta koja bi mogla da ugroze njenu funkcionalnost i ispravnost. Svi
mehanizmi treba da su, po mogunosti, isprobani i to prostiji, mase
uravnoteene, vibracije otklonjene, odnosno priguene. Treba uvijek nastojati
da se postigne smanjenje teine, zatim obratiti panju na osigurae, kao i na
regulatore bezbjednosti konstrukcije.
IZBOR MATERIJALA
Dobro poznavanje materijala i njihovih osobina omoguuje konstruktoru
ispravan izbor. Glavni faktori o kojima se pri izboru materijala vodi rauna su:
oblik, namjena, vrste naprezanja, mogunost nabavke, nain izrade, cijena
kotanja, teina i sl.
Trgovaki materijali, npr. ugljenini elik, znatno su jeftiniji od specijalnih
materijala (legiranih elika, obojenih metala), pa prema tome ove materijale
treba upotrebljavati samo tamo gdje obezbjeuju naroitu prednost. Meutim,
skuplji materijal, naprimjer materijal poveane tvrdoe, je otporniji prema
habanju, a ba takva osobina je neizbjena za dijelove izloene jakim dodirnim
3
Osnovi konstruiranja
pritiscima. Konstruiranje livenih dijelova iziskuje jako dobro poznavanje
tehnologije livenja (skupljanje, upljine, dimenzionisanje izgubljenih glava,...).
OBLIK
Oblik zavisi od namjene, naina izrade, materijala i od optereenja. Pri
izboru oblika treba voditi rauna o eventualnoj serijskoj proizvodnji,
raspoloivim mainama i alatima i o cijeni kotanja. Oblik prilagoen serijskoj
proizvodnji moe znatno da se razlikuje od oblika predvienog za pojedinanu
proizvodnju.
ESTETSKI ZAHTJEVI I TEINA
Konstruktor pri konstruiranju mora voditi rauna o estetskom izgledu
maine. Maina mora biti tako konstruirana da je prihvatljiva i sa strane
funkcionalnosti i sa strane njenog spoljnjeg izgleda. Konstruktor takoe mora
da tei to manjoj teini konstrukcije. Da bi se ta tenja ostvarila, nuno je vriti
statiki proraun kako bi se pribliilo idealnom obliku pojedinih dijelova i
maine kao cjeline.
TRENJE I HABANJE
Habanje je neeljeno odvajanje estica materijala pod uticajem mehanikog
djelovanja sila trenja ili pod uticajem otpora kotrljanja, udaranja nekog mlaza,
kavitacije i sl. Proces habanja je vremenski proces, koji najee tee kao to je
prikazano na dijagramu na slici 1.
pohabanost
(dubina)
h [mm] 1
put habanja
0 vrijeme t [h]
4
Osnovi konstruiranja
Pohabanost je u poetku mala, a poslije raste progresivno. Taka 1 pokazuje
vrijeme nakon prvog habanja, koje je u poetku intenzivnije. Od 0 do 1 je
habanje najvee, a od 1 nadalje habanje je progresivno. Posljedice habanja su
tetne, tj. ispoljavaju se u gubitku materijala, gubitku energije na savladavanje
sila trenja, pojaanom zagrijavanju elemenata koje prouzrokuje dodatne
deformacije i napone, te neprijatnoj kripi i smanjenju tanosti rada maine
(znaajno kod maina alatki).
Spoljni znaci habanja su:
* brazde,
* plastine deformacije,
* ojeenost,
* naboranost,
* oksidacija od trenja,
* rupiavost,
* izboine,
Pohabanost se izraava kao duina, zapremina ili teina odvojenog
materijala po jedinici vremena ili preenog puta, a izraava se u [mm/m],
[mm/h], [mm3/km], [mg/m], [mg/kg], [mg/h] ili nekoj drugoj jedinici izvedenoj
prema konkretnim prilikama.
Na slici 2 je prikazan dijagram habanja materijala izraen poveanjem
zazora u odnosu na vrijeme.
zazor
f3
f2
f1
fmont.
0 vrijeme t [h]
t1 t2 t3
5
Osnovi konstruiranja
Na slici 2 je:
f1 - zazor za period razrade,
f2 - zazor za vrijeme rada,
f3 - daljnji zazor,
tg = f2 / t2
f2 = t2 tg
fuk. = fmont. + f1 + f2 + f3
Ima vie naina za ublaenje habanja:
* konstrukcione mogunosti,
* tehnoloke mogunosti,
* konstrukciono-tehnoloke mogunosti.
1) Ukoliko je dodirni pritisak dvaju tijela manji, utoliko je habanje slabije.
2) Vrste kretanja utiu na proces habanja. Povoljnije su manje brzine
klizanja. Manje e se habati glatke i tvrde povrine.
3) Habanje zavisi od mehanikog stanja dodirnih povrina.
4) Meusobni odnos osobina materijala igra znaajnu ulogu u procesu
habanja (vano kod punih prenosnika sa kombinacijom materijala - npr.
pu od elika za cementaciju a puni toak od Al-bronze). Za zupce
segmentnih zupanika je pogodnije kad nisu od materijala iste tvrdoe.
5) Smanjivanjem koeficijenta trenja kliznih povrina moe se habanje
osjetno ublaiti. Zato treba izbjegavati oblast trenja suhih ili
polunakvaenih povrina i uvijek nastojati da se u kliznim leitima
ostvari hidrodinamiko plivanje, jer je tada trenje neznatno, a leite
odvojeno od rukavca slojem maziva. Konstruktor mora predvidjeti
pravilnu izradu i obradu kliznih povrina, cirkulaciju i preiavanje
maziva, zatitne mjere protiv prodiranja sitnih tijela u leite i dr.
6) Zagrijanost elemenata moe takoe izazvati pojaano habanje, zbog
deformacije i zbog slabljenja materijala. Zagrijavanje elemenata u radu
moe se ublaiti hlaenjem (motori s unutranjim sagorijevanjem) i
smanjenjem otpora trenja .
6
Osnovi konstruiranja
KOROZIJA
Korozija je neeljeno odvajanje estica materijala pod uticajem hemijskog
razaranja materijala, bilo da je u pitanju isto hemijsko djelovanje, oksidacija,
nagrizanje materijala zbog dodira s vlagom, kiselinama, alkalijama ili elektro-
hemijsko djelovanje (rastvaranje metala djelovanjem elektrine struje u
elektrolitu).
Korozija se ispoljava u vidu hre, nepravilno rasporeenih ljuspica ili sitnih
rupica, ime smanjuje vrstou materijala i naroito dinamiku izdrljivost. Ona
je naroito tetna za aparate hemijske industrije, za brodove, poljoprivredne
maine i sve maine koje su izloene atmosferskim uticajima. Glavne
mogunosti za ublaavanje korozije su:
1) Izbor povoljne sprege materijala, kad je u pitanju korozija elektro-
hemijskog porijekla.
2) Zatita ili izolacija elemenata izloenih koroziji.
3) Primjena materijala otpornog na koroziju (liveno gvoe, mesing, hrom,
elik, Ni-elik,...)
4) Prevlaenje materijala zatitnim slojem, metalnom ili nemetalnom
prevlakom kao to su:
lakiranje,
emajliranje,
fosfatisanje, zamaivanje,
bromiranje,
patentiranje,
niklovanje,
hromiranje.
5) Izbjegavanje mrtvih uglova u oblicima elemenata i hrapavih povrina na
ugroenim mjestima, jer takva mjesta mogu biti legla talonika -
uzronika korozije (slika 3).
6) Izbor to finije obrade povrina Treba predvidjeti mogunost zamjene
istroenog elementa rezervnim dijelom i pri rjeavanju konstrukcije
ostvariti uslove za laku zamjenu. Postoji mjera za ublaavanje habanja i
korozije - to je navarivanje materijala na istroena mjesta. To se
primjenjuje kod istroenih kliznih leita.
7
Osnovi konstruiranja
BEZBJEDNOST U RADU
Specijalni propisi u vezi sa bezbjednou izraeni su za sve maine koje bi u
svom radu mogle ugroziti bezbjednost radnika.
Ureaji za bezbjednost poveavaju cijenu kotanja maine ali doprinose
produktivnosti, jer ne skreu panju radnika tako da mora misliti na svoju
bezbjednost. Ima sluajeva kad je posebno potrebno paziti na bezbjednost
(niklovanje, reaktori, fabrike municije i eksploziva i sl.).
IZRADA I OBRADA
Osnovni postupci za izradu oblika su deformisanje u toplom i hladnom
stanju (kovanje i presovanje, mehanika obrada skidanjem strugotine, struganje,
bruenje, glodanje, buenje, zavarivanje, lemljenje, lepovanje, itd.). Koji e se
postupak primjenjivati, zavisi od oblika komada i opremljenosti fabrike. Za
pojedinanu proizvodnju dolazi u obzir zavarivanje, kovanje i mehanika
obrada. Za serijsku, odnosno masovnu proizvodnju - livenje, valjanje,
presovanje, izvlaenje, mehanika obrada na automatima, zavarivanje pomou
automata. Zbog toga se razlikuju oblici elemenata predvieni za pojedinanu i
masovnu proizvodnju.
TRANSPORT
Oblik, veliina i teina maine mora biti u skladu sa mogunosti transporta iz
fabrike do mjesta upotrebe. Maina ne smije biti ni tea ni vea nego to
odgovara kapacitetu transportnog sredstva, eljeznice, broda, lepera, kamiona
ili drugog vozila.
8
Osnovi konstruiranja
Kada je predvien transport eljeznicom, moramo voditi rauna o
doputenom osovinskom pritisku, dimenzijama vagona i o gabaritu pruge. Kada
se transport obavlja brodom, mjerodavna je nosivost brodskih i pristaninih
dizalica. Zbog takvih ogranienja maina mora biti tako konstruirana da se
moe jednostavno rastaviti na dijelove i tako transportovati. Za dizanje i
sputanje moraju biti predviena mjesta za hvatanje, otvori u kuitima za
provlaenje uadi, uke za kaenje i dr. Ta mjesta se moraju nalaziti iznad
teita maine, i to simetrino oko teita ili tano iznad teita maine.
Zapremina amblae moe se smanjivati ako se dijelovima da pogodan oblik
za pakovanje. Sudovi nagnutih strana zauzimaju manje prostora prilikom
transporta.
SKLAPANJE
Sklapanje maine je zavrni dio procesa proizvodnje neke maine ili
mehanizma. Lako sklapanje i rasklapanje su dobre strane konstrukcije.
Trokovi sklapanja mogu biti znatni. Pri sklapanju automobila ovi trokovi
iznose 20% ukupnih proizvodnih trokova. Pri maloserijskoj ili pojedinanoj
proizvodnji, kada se dotjerivanje elemenata vri runo, udio trokova sklapanja
je znatno vei. Trokovi za rasklapanje i sklapanje pri remontu iznose i do 50%
ukupnih trokova remonta.
Greke pri sklapanju utiu na karakter maine, pa je dunost konstruktora da
predvidi takav nain sklapanja koji e onemoguiti pogreno sklapanje.
RUKOVANJE
Maina treba da bude to pogodnija za rukovanje, da je obezbijeena od
kvara za sluaj pogrenog rukovanja i da se lako posluuje i kontrolie u radu.
Elementi podloni kvaru (npr. zaptiva) trebaju biti lako zamjenljivi. Broj
rezervnih dijelova treba biti to manji, a trokovi odravanja i pogona to nii.
EKONOMSKI USLOVI
Zadatak je konstruktora da u okviru svoje nadlenosti uini sve da trokovi
proizvodnje i eksploatacije maine budu to manji. Konstruktor treba da
primijeni sve da se postigne uteda u trokovima. Pred konstruktora se postavlja
pet odgovarajuih faktora, i to:
1) Za konstruiranje, uteda se moe postii primjenom standardnih oblika i
iskoritavanjem standardnih polufabrikata, primjenom to manjeg broja
raznovrsnih elemenata.
2) Za materijal, uteda se postie izborom pogodnog materijala po koliini,
po cijeni i po osobinama, kao i po pogodnosti za obradu.
9
Osnovi konstruiranja
3) Za izradu, obradu i kontrolu mjera, uteda se postie izborom oblika koji
se to jednostavnije i u kraem vremenu mogu izvoditi i obraivati, uz to
veu primjenu maina, pribora i alata kojima fabrika ve raspolae.
4) Za sklapanje i pakovanje, izvriti najjednostavnije i najjeftinije sklapanje
i pakovanje uz dovoljne mjere sigurnosti da ne doe do oteenja maine.
5) Za eksploataciju, uteda se postie studijom specifinih procesa
projektovanja maine, npr. bolji su motori koji troe manje goriva ili
manje maziva na jedinicu proizvodne snage, iako su neto skuplji.
Ekonominost
Konstrukcija
mainskog
sistema
Izrada
(proizvodnja) Eksploatacija
maine
Recirklacija
Konstrukcija Proizvod Eksploatacija
Trite
10
Osnovi konstruiranja
1.2.2. METODIKO KONSTRUIRANJE
Praktina primjena nauke o konstruiranju nazvana je metodiko
konstruiranje. Metodikim konstruiranjem nastoji se razviti proces konstruiranja
kao metoda koja omoguuje da se metodika konstruiranja rjeava uopteno, a ne
kao problematika konstruiranja odreene maine ili ureaja. Metodiko
konstruiranje omoguuje da se proces konstruiranja razradi algoritmiki i
rjeava primjenom raunara. Proces konstruiranja poinje idejom (nekim
konstruktivnim problemom), a zavrava se gotovim proizvodom - ispitanim
prototipom. Sadraj procesa konstruiranja moe biti u jednostavnijem ili
sloenijem obliku. Na sljedeoj emi je prikazan skraen proces konstruiranja,
onakav kakav se koristi u mainskim elementima.
Konstruktivni
problem
Ideja - intuicija
Skiciranje
Raunanje
Konstruktivni dio
konstruktorovog Da li je konstrukcija Ne
posla funkcionalno ispravna
Da Napomena:
Ostali dijelovi
Davanje forme posla su
rutinski
Dijelovi koji se
ponavljaju
Ponovno raunanje
Crtanje
Da li je konstrukciju Ne
mogue izvesti
Da
Detaljisanje
Sastavnice
Crtei za montau
Podloga za
proizvodnju
11
Osnovi konstruiranja
1.2.3. OSVRT NA RAZVOJ NAUKE O KONSTRUIRANJU
(NOK) I TEORIJSKE OBLASTI (OKRUENJE)
DEFINICIJA
Nauka o konstruiranju (NOK) je kreativni misaoni proces kod kojeg se
polazi od apstraktne postavke zadatka (koncepta), preko procesa oblikovanja
(projekta), do proizvoda (konstrukcije).
Mnogi ljudi su se bavili ovim misaonim procesom, obraivali ga i ostavili
pisane tragove o tome. Naroito je ovaj proces intenziviran u posljednjih 30-50
godina, iako postoje tragovi i iz XIX vijeka (Redenbah i Relo).
Konstruiranje je proces koji se odvija u drutvenom, ekonomskom i
tehnikom okruenju, dakle odvija se pod uticajem niza okolnosti. Nauka o
konstruiranju prouava proces konstruiranja uzimajui u obzir sve okolnosti i
ogranienja.
EVOLUCIJA STVARANJA NOK (ORIGINALNI RADOVI)
12
Osnovi konstruiranja
Naravno, navedeni su oni autori koji su odigrali veliku ulogu u razvoju
NOK-u. Na osnovu radova navedenih naunika i na osnovu meunarodnih -
ICED (International Conference on Engineering Design) i nacionalnih naunih
skupova (U bivoj SFRJ - JUDEKO - JUgoslovensko Drutvo za Elemente i
Konstruiranje) formiran je koncept nauke o konstruiranju kao nauke koja ima
multinacionalni karakter. Teoretske oblasti koje se smatraju "okruenjem"
NOK-u date su na slici 6. Onaj ko misli sistematski prouiti nauku o
konstruiranju mora poznavati sve navedene naune oblasti (naravno, uz ve
poznate: mehanika, otpornost materijala, mainski materijali, termo-
dinamika,...).
13
Osnovi konstruiranja
1.2.4. CILJ I BUDUI PRAVCI RAZVOJA NOK
NAUKA O KONSTRUIRANJU znai, prostim rijeima, kako ovjeka
obuiti da konstruie mainske sisteme.
METODA KONSTRUIRANJA. Rije metod znai nain pristupanja
pojavama koje se prouavaju, odnosno planski postupak za postizanje nekog
cilja. Vremenom se razvilo vie metoda konstruiranja. Jo nije pronaena
optimalna metoda, tako da se danas vri sistematizacija postupka na osnovu
metoda raznih istraivaa.
Generalno, prof. Pahl smatra da postoje dvije metode:
* intuitivna metoda (rairena u Anglosaksonskim zemljama),
* metodiko konstruiranje (vie raireno u Zapadnoj Evropi).
U metodikom konstruiranju (to je i logino) trai se metod. Ima dosta
metoda konstruiranja koje su razvili razni istraivai. Sve metode su ipak
heuristike (manje matematike, a vie intuicije). Heuristika je vjetina
pronalaenja istine.
PROCES KONSTRUIRANJA sadri niz faza i operacija kojima se vri
prerada i koritenje informacija (znanja i podataka) da se od ideje doe do
projekta (crtea) koji je podloga za realizaciju. Sadraj procesa konstruiranja
moe biti razliit u zavisnosti od metoda konstruiranja. Jedan takav proces
konstruiranja dat je na slici 5.
MAINSKI SISTEM predstavlja skup elemenata i relacija izmeu njih i
njihovih karakteristika povezanih meusobno u cjelinu na nain pogodan za rad
mainskog sistema, a mogu biti:
* energetski (pretvaranje jednog oblika energije u drugi),
* izvrni (vri neki koristan rad),
* mainski sistemi posebne namjene (naoruanje).
VRSTE KONSTRUKCIJA
* Nove konstrukcije (opta funkcija konstrukcije ostvaruje se novim
principom rada)
* Varijantne konstrukcije (imaju isti princip rada, a varira se razmjetaj
elemenata konstrukcije unutar granica sistema)
* Prilagoene konstrukcije dobijaju se prilagoavanjem poznatih
principskih rjeenja novom zadatku. Koncipiranje konstrukcije ili se ne
vri ili se izvodi djelimino.
14
Osnovi konstruiranja
* Konstrukcije sa vrstim principom (koncepcija je uvijek ista, kao i
princip rada, a mijenjaju se samo mjere)
* Ponovljene konstrukcije (bez ikakvih izmjena, osim moda u tehnikoj
dokumentaciji - manje izmjene). Izrauje se samo nova serija.
Ve je reeno da se NOK razvila na osnovu naunih saznanja u nizu
teorijskih oblasti, pa nije teko zakljuiti da e pravci razvoja biti:
* Usavravanje teorije mainskih sistema (pouzdanost, tehnologinost,
ekonominost). Pojam tehnologinost podrazumijeva da su svi elementi
napravljeni tehnoloki lako (na postojeim mainama)
* Usavravanje teorije procesa konstruiranja - razvojem sistematizovanih ili
intuitivnih metoda.
* Primjena matematikog modeliranja objekta konstruiranja
* Usavravanje i primjena raunara u svim etapama stvaranja mainskih
sistema
* Automatizacija procesa projektovanja i konstruiranja
* Istraivanje strukture elemenata mainskih sistema sa aspekta vrstoe,
pouzdanosti, krutosti, dinamikog ponaanja i drugih kvalitativnih
parametara
* Stvaranje novih programa za obrazovanje projektanata i konstruktora u
mainstvu radi poveanja njihove kreativne sposobnosti.
15
Osnovi konstruiranja
6) Sklapanje, rasklapanje (montaa, demontaa)
7) Uslovi isporuke, transporta i montae. Mora se voditi rauna o gabaritu
konstrukcije
8) Estetski uslovi (vanjski izgled)
16
Osnovi konstruiranja
sistema nije a priori poznato. Opta funkcija se postavlja pomou ulaza i izlaza,
a rjeava se pomou takozvane "crne kutije" (slika 8).
Black
Input (ulaz) Output (izlaz)
box
Opta
funkcija
1 2 3 4 5 1 2 3 4 1 2 3 4 5 6 1 2 3 4
17
Osnovi konstruiranja
1.2.7. IZBOR OPTIMALNE VARIJANTE - OCJENA
OPTIMALNOSTI KONCEPCIJSKOG RJEENJA
Koncepcijsko rjeenje se formira tako to se odrede izvrioci parcijalnih
funkcija, i to za svaku parcijalnu funkciju po vie izvrilaca, te se isti upiu u
tabelu koja se naziva morfoloka matrica. Pojedini izvrioci se zatim kombinuju
i na taj nain se formiraju varijante rjeenja. Nakon toga se pristupa ocjeni
pojedinih varijanti.
Izbor optimalne varijante se vri po dva kriterija, tehnikom i ekonomskom,
i to se zove dvoparametarsko vrednovanje. Osnova za vrednovanje rjeenja je
lista zahtjeva.
p 1 p 2 p 3 ...p n
p
j 1
j
xi (1.1)
n p max n p max
18
Osnovi konstruiranja
Ako su izraunate vrijednosti:
xi < 0,6 - rjeenje ne zadovoljava
xi > 0,7 - dobro rjeenje
xi > 0,8 - vrlo dobro koncepcijsko rjeenje
Svako koncepcijsko rjeenje ocjenjuje se sa ocjenom p = 0...4 ili p = 1...5.
0,7 H dop
yi 1 (1.2)
H
19
Osnovi konstruiranja
Vidimo odmah da ovakav pristup ekonomskoj dobroti nije opravdan jer
mnogi parametri koncepcijskog rjeenja nisu poznati i definisani pa je ovakva
postavka komplikovanija i nepouzdanija. Zato se vri uprotavanje tako da se
ekonomsko vrednovanje vri na slian nain kao i tehniko vrednovanje.
Kriteriji za vrednovanje su u ovom sluaju:
* broj dijelova
* sloenost dijelova
* sloenost maine (mainskog sistema)
* broj standardnih dijelova, itd.
Ocjena se i ovdje daje na osnovi iskustva i subjektivna je.
OCJENA OPTIMALNOSTI KONCEPCIJSKOG RJEENJA
Ocjena se vri na osnovu tehnike i ekonomske dobrote (koordinate),
nacrtane dijagramski.
1 Idealno rjeenje
3
0.8
Ekonomska 5
dobrota - Y 4
0.6
1
0.4 2
0.2
20
Osnovi konstruiranja
21
Osnovi konstruiranja
ZADATAK
(PROBLEM)
kvalitetno
Utvrivanje koncepcije rjeenja izraditi -
unaprijediti
- poboljati optimi-
Razrada predprojekta (priblino u mjerilu) - variranje ranje
predprojekta - variranje konstrukcijskih znaajki - grubi obliko-
proraun - izbor materijala - tehniko i ek onomsko vrednovanje vanja
projek-
Utvrivanje k onanog rjeenja tiranje
Odobrenje za proizvodnju
Proiz vod
22
Osnovi konstruiranja
konstruktivno oblikovanje, ne moe biti smatrano trajno optimalnim. Nove
tehnologije, novi materijali, novi postupci, nova fizikalna i matematika
saznanja omoguuju nove kombinacije, bolja rjeenja. U konstrukcijskim
biroima, meutim, postoje iskusni strunjaci, ali naalost i preduvjerenja,
konvencije, elje za to manjim rizicima, to oteava traenje novih i
ekonominijih rjeenja.
Meutim, ne treba s apstrahiranjem ii dalje nego to je potrebno za
uoavanje biti problema. Potrebno je svakako neto vjebe da bi se neki
problem uspio na pravi nain i uz pravu mjeru apstrahirati. Pri novim
konstrukcijama, kao i pri konstrukcijama kojima se proiruju postojee,
potrebno je svjesno se udaljiti od konvencionalnog. Potreban i dostatan stupanj
apstrakcije ovisi iskljuivo o stupnju poopavanja konstruktivnog zadatka. im
se neki problem postavlja specijalnije, time e se i bit problema moi manje
apstraktivno formulirati..
Prvi korak u procesu traenja rjeenja sastoji se u analizi liste zahtjeva u
odnosu na traenu funkciju i bitne uvjete, kako bi se jasnije osvijetlila sutina.
Opevaee i bitno nekog zadatka moe se dobiti analizom funkcionalne
ovisnosti i bitnih uvjeta zadatka uz postepeno apstrahiranje, postupajui pri
tome ovako:
prvi korak: misaono napustiti sve elje iz liste zahtjeva,
drugi korak: napustiti i one zahtjeve koji bitno ne utjeu na funkciju i
bitne uvjete,
trei korak: kvantitativne podatke pretvoriti u kvalitativne,
etvrti korak: proiriti spoznaju,
peti korak: problem formulirati openito.
Primjena navedenih koraka apstrakcije posebno je prikladna kada treba nai
nova rjeenja:
* razvoj potpuno novih tehnikih sistema bez uzora (razvojne
konstrukcije),
* poboljanje poznatih tehnikih sistema (dalji razvoj ili poboljana
konstrukcija),
* pronalaenje mogunosti primjene postojeih tehnikih sistema.
23
Osnovi konstruiranja
1 Skladite
Silos za punih vrea
mijeanje
krme E
1 1 1 2 1 6
Skladite
praznih vrea
A B
3
Stroj za
2 zatvaranje
vrea 3
C
Transportna
kareta 2
4
Kamion
1 mjesto gdje se pripremaju prazne vree za punjenje,
3 operacija u kojoj radnik B predaje krmom napunjenu i izvaganu vreu na stroju za zavarivanje
2 operacija u kojoj radnik C savija kraj vree i zatvara vreu na stroju za zatvaranje (spajanje),
4 operacija u kojoj radnik D uzima vree sa stroja za spajanje i prebacuje na transportnu karetu,
7 operacija u kojoj radnici E i F uskladitene vree utovaraju u transportne karete i odvoze ih do kamiona potroaa i
utovaruju ih
24
Osnovi konstruiranja
2 Faza A Faza B
Silos za Sloene
mijeanje pune vree
krme u skladite
3 Faza B
6 Faza A Faza B
Silos za Krma
mijeanje smjetena u
krme spremite
kupca
8 Faza A Faza B
Proizvodnja Krma
krme smjetena u
spremite
kupca
25
Osnovi konstruiranja
Na slici 14. prikazana je situacija punilita mjeavine krme iz silosa. Na slici
je opisano postojee stanje, a zadatak je pokuati popraviti to postojee stanje.
Pogreno bi bilo, polazei od odreenog stanja, nastojati poboljati pojedine
probleme, prikazane kao funkcije. Takvim bi postupkom bila isputena korisnija
i moda ekonominija rjeenja. Zapravo, potrebno je pokuati formulirati glavni
problem, ispitivanjem i kontrolom je li mogue proirenje, ili promjena prvotne
formulacije zadatka.
U naelu postoje sljedee mogunosti formulacije zadatka s tim da se stupanj
apstrakcije postepeno poveava:
1. punjenje vrea potrebnom koliinom krme, vaganje, zatvaranje, slaganje
vrea napunjenih krmom,
2. predaja krme izravno iz silosa (A) u vreama na skladite,
3. predaja krme izravno iz silosa (A) u vreama na otpremni kamion,
4. predaja krme iz silosa izravno na otpremni kamion (bez vrea),
5. predaja krme iz silosa izravno na neko transportno sredstvo,
6. predaja krme iz silosa u spremnik potroaa,
7. predaja komponenti krme iz spremnika komponenti u spremnike
komponenti krme potroaa,
8. predaja krme s polja proizvoaa izravno potroau.
Dio formulacija od 1 do 8 prikazan je na slici 15.
Iz formulacija od 1 do 8 vidi se da ni priblino nije ostalo na ranije
predvienom. Ilo se sistematski na proirenje, udaljavanje od predvienog i
pokuala se stvoriti mogunost za nalaenje novih rjeenja. Pri tome je
formulacija 8 najopenitija, najmanje vezana za postojee stanje.
Osnovni problem zadatka je isporuka koliinski ispravne, kvalitetno i
ekonomino transportirane krme od proizvoaa kupcu. Problem, prema tome,
nije ni u vrsti vrea, slaganju i transportu, u skladitu. irina formulacije zavisi
o graninim uvjetima. Formulacija 8 u konkretnom sluaju nee biti uope
prihvatljiva zbog tehnikih, vremenskih i klimatskih uvjeta. Potronja krme
nije, naime, vezana ba za etvu, pa potroa nee htjeti, zbog razumljivih
razloga, preuzeti godinju koliinu - ak i ako se zanemari injenica da bi u tom
sluaju sam potroa morao mijeati krmu. Transport krme na poziv potroaa
izravno iz silosa moe biti i programiran. Takvo rjeenje problema bilo bi
svakako ekonominije od meuskladita i transporta manjih koliina krme u
vreama. Na slian nain vri se transport betona velikim potroaima, od
centralne betonske stanice specijalnim vozilima na gradilita.
26
Osnovi konstruiranja
Primjerom je pokuano pokazati kako se sve obuhvatnijom i prikladnijom
formulacijom, sistemskim proirivanjem ili promjenama otvaraju putevi za nova
i bolja rjeenja.
Energija Energija
Signali Signali
27
Osnovi konstruiranja
Do ukupne funkcije dolazi se openito postupnom apstrakcijom liste
zahtjeva, isputanjem elja i onih zahtjeva koji na funkciju neposredno ne utiu.
Nakon toga potrebno je kvantitativne podatke pretvoriti u kvalitativne i
reducirati ih samo na one bitne, a na kraju problem formulirati openito. U
konkretnom sluaju rije je o takozvanom toku materijala s potrebom dovoenja
energije i signala (slika 16).
Iz samog zadatka, a isto tako i iz ukupne funkcije mogu se u konkretnom
sluaju, uoiti vrlo lako potrebne parcijalne funkcije: samoljepljivu traku u
obliku svitka ili namotanu na bubanj treba u odgovarajuoj duini odmotati s
bubnja ili svitka, odrezati i lijepiti na kartonske kutije koje se kontinuirano
kreu. Budui da su kartonske kutije prizmatina oblika, nalijepljena traka imat
e oblik slova U.
Na slici 17 je prikazan opisani tok lijepljenja kartonskih kutija, a na slici 18
parcijalne funkcije povezane u funkcionalnu strukturu.
Kartonska kutija
Odrezivanje
Energija Energija
Kutije Samoljepljivom trakom Kutije
zatvarati kontinuirano zalijepljene
nezalijepljene kartonske kutije
Signali
Signali
Energija Energija
Odvijanje Odrezivanje Pritiskivanje
Materijal samoljepljive samoljepljive trake na Osiguranje Materijal
trake s bubnja ili trake na potrebnu kartonsku kutiju gibanja kutija
Signali svitka duinu (naljepljivanje) Signali
28
Osnovi konstruiranja
Dovoenje energije predvieno je za svaku parcijalnu funkciju: odmatanje
trake, gibanje noeva, pritiskivanje trake (naljepljivanje) i pomicanje kartonskih
kutija. Isto tako su i signali, koji treba da ogranie odmatanje trake, hod noeva
pri rezanju, pritisak i trajanje naljepljivanja, brzinu kontinuiranog gibanja trake,
predvieni za svaku parcijalnu funkciju.
etvrti korak: Traenje i izbor principa rjeenja
Za pronalaenje principa rjeenja moe se koristiti razliitim metodikim
mogunostima. U konkretnom sluaju pokuat e se, koristei se tzv. metodom
sistematskog traenja pomou sheme klasifikacije potraiti rjeenje u samoj
parcijalnoj funkciji. Odmatanje samoljepljive trake s bubnja moe se vriti
kontinuirano i/ili diskontinuirano. Hvatite sile koja treba da osigura odmatanje
trake s bubnja moe biti na raznim mjestima, i to: na poetku, u sredini, na
kraju, na poetku i sredini, na poetku i na kraju, te u sredini i na kraju. Budui
da samoljepljiva traka mora biti odrezana, funkcija smjetaja hvatita sile
odmotavanja potrebno je promatrati u odnosu na poloaj noa za rezanje trake.
Shema po sistemu klasifikacije mogla bi prema opisanom imati oblik:
Kontinuirano i Diskontinuirano
Kontinuirano Diskontinuirano
Poloaj hvatita sile diskontinuirano i kontinuirano
Na poetku itd.
U sredini
Znaajke
vezane uz Na kraju itd.
hvatite
Na poetku
i sredini
Na poetku
i na kraju
U sredini i
na kraju
29
Osnovi konstruiranja
Neke od mogunosti rjeenja dobivene po metodi sistematskog traenja
pomou sistema klasifikacije prikazane su na slici 20.
Noevi
Hvatite sile na poetku. Hvatite sile u sredini. Hvatite sile na kraju. Gibanje
Gibanje trake kontinuirano ili Gibanje trake kontinuirano ili trake kontinuirano ili
diskontinuirano diskontinuirano diskontinuirano
Podloga
No
30
Osnovi konstruiranja
noeva moe pri tome biti: translacijsko, rotacijsko, njihajno. No moe,
meutim, i stajati. U tom sluaju pokree se traka. Princip slobodnog reza, reza
noem i reza karama, prikazan je na sljedeoj slici.
Principi moguih gibanja noa: Translacijsko, rotacijsko, njihajno i gibanje
trake kad no stoji prikazano je na slici 22.
I ovdje su, kao i ranije, pokazana mogua principijelna rjeenja parcijalne
funkcije rezanja samoljepljive trake. Morfoloka kutija, u koju se za svaku
funkciju unose ona rjeenja za koja analiza pokae da ima izgleda za uspjeh,
omoguit e kombinaciju veeg broja varijanti koncepcijskih rjeenja.
Za parcijalnu funkciju "Pritiskivanje trake na kartonsku kutiju
(naljepljivanje)", treba na istom principu pokuati nai i proanalizirati
pronaena principijelna rjeenja koja omoguuju izvrenje navedene parcijalne
funkcije. Mogunosti, logino, kao obino, ima mnogo. To je i bit metodikog
konstruiranja, spoznaja da za svaki problem postoji teoretski gotovo
beskonano velik broj moguih rjeenja. Sva se ta rjeenja, meutim, ne mogu
upotrijebiti. Meu njima ima samo stanovit broj onih kojima se moe uspjeno
koristiti.
No No No
No
Translatorno gibanje noa Rotaciono gibanje noa Njihajno gibanje noa No stoji, gibanje dobiva
traka
31
Osnovi konstruiranja
Traka
Traka Traka
32
Osnovi konstruiranja
Jedan valjak s dodatnim Dva valjka ruice elastino Dva valjka bez dodatnog pogonskog valjka,
pogonom valjka povezana s dodatnim pogonom ruice su meusobno kruto vezane
valjaka
33
Osnovi konstruiranja
Peti korak: Izrada morfoloke kutije
U morfoloku kutiju na slici 26. unesena su samo neka od moguih rjeenja
pojedinih parcijalnih funkcija. Ve je ranije reeno da metodiki postupak
predvia da se pored pronalaenja moguih rjeenja za pojedine parcijalne
funkcije vri obavezno i analiza pronaenih rjeenja. U ui izbor rjeenja
pojedinih parcijalnih funkcija ulaze samo ona za koje je analiza pokazala da ih
treba uzimati u obzir. U morfolokoj kutiji prikazanoj na slici 26. vreno je
variranje moguih rjeenja samo jedne funkcije. Samo ta varijacija dala je est
razliitih mogunosti rjeenja.
esti korak: Analiza varijanti dobivenih morfolokom kutijom; izrada
grubih skica
Metodiki postupak predvia dalje da se varijante dobivene pomou
morfoloke kutije analiziraju prema odreenim kriterijima pomou kojih se
utvruje je li rjeenje prihvatljivo u odnosu na zadatak; ispunjava li zahtjeve iz
"liste zahtjeva"; postoje li mogunosti za realizaciju varijante; postoje li znanja
koja dozvoljavaju da se predloena varijanta realizira itd. To omoguava da se
odbace one varijante za koje ne postoji dovoljno sigurnosti da varijanta prua
izglede za uspjeh. Za varijante koje prema prethodnoj analizi pokazuju izglede
za uspjeh, izrauju se grube skice pojedinih rjeenja u grubom mjerilu. Nakon
toga vri se vrednovanje svake pojedine skicom prikazane varijante i odabire se
ona koja vrednovanjem pokazuje najveu "dobrotu". U konkretnom sluaju
varijanta 1.2 - 2.3 - 3.1 - 4.1 trebala bi da ima izgled priblian prikazanom na
slici 27.
Pri tome treba napomenuti da se metodiki mogu isto tako razvijati i
mogunosti principijelnog rjeenja za leitenje svitka, odnosno bubnja. Isto
tako potrebno je metodiki rijeiti i mogunost prilagoavanja stroja na razliite
duine kartonskih kutija.
Za parcijalnu funkciju "rezanje samoljapljive trake na potrebnu duinu",
rijeen je do sada samo nain rezanja i gibanja noeva. Ostaje da se metodiki
razradi nain pogona noeva i nain kako silu rezanja prenijeti na no.
O mogunosti koritenja raunara u fazi koncipiranja novog proizvoda
objavljen je lanak pod naslovom "Znanost o konstruiranju - nova znanstvena
oblast", u asopisu "Strojarstvo", br.6, 1980. godine.
34
Osnovi konstruiranja
Funkcija 1 2 3 4
1 Odvijanje Hvatite sile na Hvatite sile u Hvatite sile na Hvatite sile u
samoljepljive kraju svitka, sredini i na kraju kraju svitka, sredini i na kraju
trake sa svitka i gibanje trake svitka, gibanje gibanje trake svitka, gibanje
poloaj hvatita kontinuirano trake diskontinuirano trake
sile kontinuirano diskontinuirano
3 Pritiskivanje trake Dva valjka bez Dva valjka ruice Jedan valjak s Itd.
na kartonsku dodatnog pogona elastino vezane dodatnim
kutiju valjaka i bez s dodatnim pogonom valjka
(naljepljivanje) veze izmeu pogonom valjka
poluga pojedinih
valjaka
Mogue varijante rjeenja izmeu samo malog broja rjeenja pojedinih funkcija unesenih u morfoloku
kutiju:
Varijanta 1: 1.1 - 2.1 - 3.1 - 4.1
Varijanta 2: 1.1 - 2.2 - 3.1 - 4.1
Varijanta 3: 1.1 - 2.3 - 3.1 - 4.1
Varijanta 4: 1.2 - 2.1 - 3.1 - 4.1
Varijanta 5: 1.2 - 2.2 - 3.1 - 4.1
Varijanta 6: 1.2 - 2.3 - 3.1 - 4.1
35
Osnovi konstruiranja
Energija
Signali
36
Osnovi konstruiranja
Zatim se formira lista zahtjeva (lista graninih uslova), koja je prikazana na
slici 29:
37
Osnovi konstruiranja
IF Centrifugalna pumpa,
jednokrilna pumpa, vrtlona
pumpa, ...
3. Mjeriti nivo PF Posebni (mjerni) mainski
sistem
38
Osnovi konstruiranja
ne zadovoljava
jedva prihvatljivo
dovoljno
dobro
vrlo dobro
Varijante
Kriteriji 1 2 3 4 Idealno
Radni uinak 3 4 5 5 5
Kvalitet pogonske 4 3 4 4 5
grupe
Rukovanje 4 4 4 4 5
Tehniki Odravanje 4 4 5 3 5
Pouzdanost 4 4 4 4 5
Jednostavno 4 3 5 3 5
upravljanje
Zaptivanje 3 3 5 5 5
26 25 32 28 35
Tehnika koordinata 0.74 0.71 0.91 0.80 1
Broj i sloenost 5 4 5 3 5
dijelova
Ekonomski Sloenost montae 4 4 4 3 5
Utroak energije 4 4 5 4 5
13 12 14 10 15
Ekonomska 0.85 0.8 0.93 0.66 1
koordinata
Usvaja se varijanta koja ima veu vrijednost i koja je blia liniji od 45. Broj
i vrstu kriterija utvruje konstruktor subjektivno.
39
Osnovi konstruiranja
yi
3
1
Najbolje
2 rjeenje
xi
40
Osnovi konstruiranja
2. STANDARDIZACIJA U MAINSTVU
U eri brzog tehnikog napretka stalno se usavravaju maine, aparati i drugi
mehanizmi industrije. Razvija se masovna lanana proizvodnja, u kojoj
dominiraju mehanizacija i automatizacija do kompjuterskog konstruiranja
mainskih dijelova, sve u cilju podmirivanja potreba i kvalitetnog snabdijevanja
robama uz snienje cijena kotanja. Napredak u tehnici i nauci doprinosi
podizanju ivotnog standarda radnika i napretku te zemlje.
Standardizacija se zasniva na savremenim iskustvima industrije, na
rezultatima naunih istraivanja i na analizi statistikih podataka o proizvodnji i
eksploataciji gotovih proizvoda. Standardizacija je optepriznata kao
najefikasniji element progresa u mnogim oblastima ljudske djelatnosti i
aktivnosti.
CILJEVI STANDARDIZACIJE
Ciljevi mogu biti opti i specijalni. U opte ciljeve spada opta
racionalizacija, a u specijalne specifikacija uslova, tipizacija i unifikacija, kao i
specifikacija proizvodnih postupaka.
PREDNOSTI STANDARDIZACIJE
Standardizacija omoguuje:
a) zamjenjivost standardnih elemenata, to omoguava najbre popravke
dotrajalih maina zamjenom elemenata;
b) specijalizaciju preduzea, to vodi jeftinijoj i kvalitetnijoj proizvodnji;
zatitu potroaa, jer nije upuen samo na na jednog proizvoaa;
c) uklanja svaku dvosmislenost, jer daje iskljuivo jednoznana rjeenja za
odreene karakteristike;
d) podstie grupnu i serijsku proizvodnju zbog iroke primjenljivosti
standardnih dijelova;
e) omoguuje i garantuje optimalan kvalitet proizvoda (to je onaj kvalitet
koji u potpunosti zadovoljava potroaa, odnosno onaj najvii kvalitet
koji je jo dovoljno jeftin).
41
Osnovi konstruiranja
SPECIFIKACIJA
Specifikacija je saeta lista svih uslova koje mora da ispunjava neki
proizvod, materijal ili proces proizvodnje. Specifikacija moe biti standard, dio
standarda ili moe postojati nezavisno od standarda.
TIPIZACIJA
Tipizacija je oblik standardizacije, a sastoji se u redukciji broja razliitih
tipova proizvoda u okviru nekog odreenog niza, i to broja koji odgovara i
zadovoljava potrebe u odreeno vrijeme. Ona je u stvari ogranienje i
odreivanje tipskih modela smjetenih u standardne serije.
UNIFIKACIJA
Unifikacija je takoe oblik standardizacije, a sastoji se u kombiniranju jedne,
dvije ili vie specifikacija, tako da su dobiveni proizvodi zamjenjivi u upotrebi.
Unifikacija je u stvari odreivanje i izbor najpogodnijih elemenata i sklopova
SPECIJALIZACIJA
Krajnji cilj standardizacije i tipizacije je specijalizacija. Specijalizacija je
termin koji u uem smislu ne spada u termin standardizacije. Ako se upotrijebi,
to znai postupak po kojem se posebne proizvodne jedinice koriste za
proizvodnju samo jednog odreenog asortimana proizvoda.
Osnovni cilj standardizacije u industriji je da precizira i razjasni elemente
koji omoguuju proizvodnju u skladu sa eljama potroaa i mogunostima
proizvoaa na ekonomsko-racionalnoj osnovi. Ostali ciljevi standardizacije su:
a) Uteda u pogledu ljudskih napora, materijala, snage itd. u proizvodnji,
razmjeni robe, transportu, upotrebi itd.
b) Zatita interesa proizvoaa odgovarajuim kvalitetom proizvoda i usluga
c) Bezbjednost i zatita ljudi, zdravstveni uslovi rada
Standardizacija se prvo poela razvijati u okvirima pojedinih velikih fabrika
mainogradnje. Tako su nastali interni standardi. Potreba da se unutar jedne
drave vri razmjena proizvoda dovela je do nacionalnih standarda.
Nacionalni standardi su se pojavili prvo u jakim industrijskim zemljama i sa
daljim razvojem privrede i industrije u svijetu bilo ih je sve vie. Potreba da se u
cijelom svijetu osigura saradnja na podruju standardizacije, dovela je do
osnivanja meunarodne organizacije za standardizaciju koja se naziva ISO
(International Standardising Organisation), koja daje meunarodne preporuke
koje sve ulanjene zemlje potuju i uzimaju u obzir, iako te preporuke nisu
obavezujue.
Treba napomenuti da je korist od primjene standarda nepobitna i lako
uoljiva, ali i zakonski obavezna. Ako neto nije obuhvaeno nacionalnim
42
Osnovi konstruiranja
standardom, treba primijeniti najpogodniji meunarodni stanard. Osnovne
oznake standarda nekih zemalja su:
NORM - Austrija
ABS - Belgija
DIN - Njemaka
NF - Francuska
UNI - Italija
JIS - Japan
ANSI - USA
BS - Velika Britanija
- Sovjetski Savez
43
Osnovi konstruiranja
2.1.1. STUPNJEVI STANDARDNIH BROJEVA
Kako tehnika praksa zahtijeva niz brojeva koji kod malih veliina imaju
finije stupnjevanje, a kod veih grublje, onda prirodni red cijelih pozitivnih
brojeva ne dolazi u obzir za primjenu u proizvodnji maina i njihovih dijelova.
Aritmetiki red brojeva takoe nije dobar poto je stupnjevanje ravnomjerno i
kod malih i kod velikih brojeva.
Na slikama 33 i 34 grafiki su prikazani aritmetiki i geometrijski red
brojeva, koji na oigledan nain daju predstavu o cjelishodnosti i prednostima
uotrebe geometrijskog reda nad aritmetikim redom u tehnikoj praksi, kao i
kod stvaranja redova sa vie vrijednosti.
100
91
82
73
64
55
46
37
28
19
10
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
redni broj
44
Osnovi konstruiranja
e) lanovi geometrijskog reda sa vie lanova trebaju biti sadrani u
geometrijskom redu sa vie lanova
Na osnovu nabrojanih zahtjeva postavljeni su redovi standardnih
(normalnih) brojeva. To su pogodno odabrani geometrijski redovi (progresije
brojeva koji slue da se po njima izaberu vrijednosti veliina) koji slue za
svjesno ograniavanje slobodnog izbora veliina.
100 100
90
80 80
70
60 63
50 50
40 40
30 31,5
25
20 20
16
10 10 12,5
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
redni broj
45
Osnovi konstruiranja
2.1.2. REDOVI STANDARDNIH BROJEVA
Pravilan red pogodan za proizvodnju, naroito u mainstvu, dobija se kad se
za niz brojeva usvoji geometrijska progresija brojeva, kod kojih je odnos
susjednih brojeva (faktor stupnjevanja) uvijek priblino jednak. U svakom
podruju decimalnih brojeva, brojevi se ponavljaju izmeu dekada 1...10,
10...100, 100...1000, to znai da je u svakoj dekadi postavljeno etiri reda
standardnih brojeva (prema standardu JUS, a usvojeno prema preporuci ISO R3
iz 1953. godine). Za faktore stupnjevanja (za porast i opadanje redova brojeva)
izabran je r 10 , a eksponent korijena (r) je jednak broju lanova reda. Tako su
prema tom standardu i preporuci usvojeni sljedei faktori stupnjevanja
standardnih brojeva:
q5 = 1,6 (red R5; r = 5)
q10 = 1,25 (red R10; r = 10)
q20 = 1,12 (red R20; r = 20)
q40 = 1,06 (red R40; r = 40)
q80 = 1,03 (red R80; r = 80)
Standardi brojevi se dobiju zaokruivanjem izraunatih vrijednosti. U
tabeli 1 dati su standardni brojevi osnovnih redova. Ova tabela obuhvata
standardne brojeve osnovnih redova za decimalni interval od 1 do 10.
Standardni brojevi za intervale izvan ovog se dobiju mnoenjem tablinih
vrijednosti pozitivnim odnosno negativnim cijelim stepenima broja 10.
Prilikom koritenja redova treba prvenstveno koristiti red R5, pa zatim ostale
redove. Red R80 je tzv. izuzetni red i treba ga izbjegavati, ako je to mogue.
Postoje i tzv. podeeni redovi, koji se oznaavaju sa slovom "a" u imenu reda, a
dobiju se tako to se standardni brojevi jo "jae zaokrue". Naprimjer, red R5
sadri brojeve: 1; 1,6; 2,5; 4; 6,3; 10, a podeeni red Ra5 brojeve: 1; 1,5; 2,5; 4;
6; 10.
Za este brojeve u tehnici mogu se uzeti njihove pribline vrijednost, a da
budu standardni brojevi:
1
2 1,4 0,8 01
, 2 10
4 g
3
2 1,25 g 10 g 315
, 3 31,5
1
315
, 0,71 1,6 1" 2,5
2 2
46
Osnovi konstruiranja
Ako se iz nekog od osnovnih redova standardnih brojeva uzme svaki drugi,
trei, ..., p-ti lan dobija se izvedeni red standardnih brojeva. On se oznaava
oznakom odgovarajueg osnovnog reda iz kojeg je izveden i, odvojeno kosom
razlomakom crtom, brojem 2, 3, ..., p, naprimjer:
Red R5/2 sadri svaki drugi lan reda R5,
Red R10/3 sadri svaki trei lan reda R10.
Ako u jednom redu standardnih brojeva brojevi rastu, red se naziva rastui
red, a ako opadaju, opadajui red.
Rastui redovi su naprimjer:
R20: 1,12 - 1,25 - 1,40 - 1,60
R20/3: 1,0 - 1,4 - 2,0
Opadajui redovi su naprimjer:
R20/-1: 1,60 - 1,40 - 1,25 - 1,12
R20/-3: 2,0 - 1,4 - 1,0
Opta oznaka osnovnih i izvedenih standardnih brojeva moe se prikazati
izrazom:
Rr/p (...10n/r...) (2.1)
gdje je:
R - oznaka za red standardnih brojeva
r = 5, 10, 20, 40 (80) eksponent faktora porasta i oznaka osnovnog reda
p - korak izvedenog reda, (koje lanove osn. reda treba uzeti u izvedeni red)
n - pozitivan ili negativan cijeli broj ili nula.
Dakle, ako je:
p = + 1 dobie se rastui osnovni red
p = - 1 dobie se opadajui osnovni red
p > + 1 dobie se rastui izvedeni red
p < - 1 dobie se opadajui izvedeni red
47
Osnovi konstruiranja
Tabela 1. Standardni brojevi osnovnih redova (prema JUS A.A0.001)
R5 R10 R20 R40 Nazivni brojevi
1,00 1,00 1,00 1,00 0
1,06 1
1,12 1,12 2
1,18 3
1,25 1,25 1,25 4
1,32 5
1,40 1,40 6
1,50 7
1,60 1,60 1,60 1,60 8
1,70 9
1,80 1,80 10
1,90 11
2,00 2,00 2,00 12
2,12 13
2,24 14
2,36 15
2,50 2,50 2,50 2,50 16
2,65 17
2,80 2,80 18
3,00 19
3,15 3,15 3,15 20
3,35 21
3,55 3,55 22
3,75 23
4,00 4,00 4,00 4,00 24
4,25 25
4,50 4,50 26
4,75 27
5,00 5,00 5,00 28
5,30 29
5,60 5,60 30
6,00 31
6,30 6,30 6,30 6,30 32
6,70 33
7,10 7,10 34
7,50 35
8,00 8,00 8,00 36
8,50 37
9,00 9,00 38
9,50 39
10,00 10,00 10,00 10,00 40
48
Osnovi konstruiranja
3. TOLERANCIJE
Zbog nesavrenosti ljudi, maina, alata i materijala, mora se pretpostaviti da
e u proizvodnji mjere izraenih predmeta vie ili manje odstupati od eljenih
mjera. Zbog toga je, ako namjena dijelova to zahtijeva, potrebno odrediti
granice unutar kojih ta odstupanja smiju biti. Na taj nain se odreuju
dozvoljena odstupanja stvarnih od eljenih mjera. Veliine dozvoljenih
odstupanja stvarnih mjera zavise od namjene dijelova, s jedne strane, i od visine
proizvodnih trokova s druge strane. Podruja u kojim se nalaze granice
dozvoljenih odstupanja mjera nazivaju se podruje tolerancije ili tolerancija.
Ako se kritiki posmatraju mainski elementi i njihove dimenzije, lako se
moe doi do zakljuka da sve dimenzije ne treba raditi sa istom tanou.
Naprimjer, na nekom vratilu je potrebno sa velikom tanou uraditi ona mjesta
koja e doi u leite, ili na koja e doi zupanici, kainici ili slini elementi.
Ostale dimenzije tog vratila mogu se raditi s manjom tanou, jer to nee
uticati na funkcionalnost vratila.
Koje mjere je potrebno tolerisati i kolika mogu biti dozvoljena odstupanja
pojedinih mjera, zavisi od namjene pojedinih dijelova, njihove funkcije, naina
izrade, broja komada koji se izrauju, te od tanosti strojeva, alata, pripremaka i
naprava za pritezanje. Toleriu se, u pravilu, samo:
a) Mjera ija bi netanost mogla ugroziti ispravnost funkcije ili upotre-
bljivost dijelova. To su uglavnom one mjere od kojih zavisi meusobni
odnos dva ili vie dijelova.
b) Mjere vane pri montai, od kojih zavisi izmjenljivost dijelova, tako da
dijelove ne treba meusobno prilagoavati.
c) Vane mjere za proizvodni postupak, ijim neodravanjem ne bi mogle
biti odrane i neke druge vane mjere.
d) Mjere ije neodravanje ima uticaj na kvalitetu proizvoda (npr. teina,
vrstoa, volumen, nosivost, i dr.).
Meunarodni savez nacionalnih drutava za standardizaciju ISO (Inter-
national Federation of the National Standardising Organisation) izradio je ISO
sistem tolerancija, koji sadri naela za odreivanje dozvoljenih odstupanja za
razne stupnjeve tanosti izrade i za razne vrste meusobnog nalijeganja dijelova
u sklopu. ISO sistem tolerancija sadri i brojane vrijednosti dozvoljenih
odstupanja, utvrene za odreeni broj stupnjeva tanosti izrade, za odreene
49
Osnovi konstruiranja
poloaje polja tolerancije (dozvoljenih odstupanja), u odnosu prema nazivnoj
mjeri.
JUS standardi za tolerancije duinskih mjera, koji se koriste u nedostatku
bosanskohercegovakih standarda, u potpunosti su u skladu sa ISO sistemom
tolerancija. Odreivanje dozvoljenih odstupanja po JUS standardima obavezno
se mora primjenjivati u mainogradnji, naravno, samo onda kada postoji potreba
za tolerisanjem mjera. Odreivanju tolerancija izvan standardima odreenog
podruja dozvoljenih odstupanja, moe se pristupiti samo izuzetno, kada neko
standardno odstupanje ne odgovara uslovima ili ako to trai upotreba strane
dokumentacije. Isto vai i za tolerancije nalijeganja.
rupa
Tr
As
T0
Ad
Ag
d=D
ag
ad
as
Ds
Dd
dd
dg
Dg
ds
osovina
50
Osnovi konstruiranja
Tr - visina tolerancijskog polja rupe, Tr = Dg - Dd,
ag - gornje nazivno odstupanje za osovinu, ag = dg - d,
ad - donje nazivno odstupanje za osovinu, ad = dd - d,
Ag - gornje nazivno odstupanje za rupu, Ag = Dg - D,
Ad - donje nazivno odstupanje za rupu, Ad = Dd - D,
as - stvarno odstupanje za osovinu, as = ds - d,
As - stvarno odstupanje zarupu, As = Ds - D
Nazivna mjera slui kao osnova za definisanje graninih mjera i odstupanja.
To je mjera koja se unosi na crte elementa i dobivena je proraunom ili
konstruktivnim izvoenjem elementa ili sklopa. Pri grafikom prikazivanju,
nazivna mjera je oznaena nultom linijom (linijom nultog odstupanja). Ako je
nulta linija povuena horizontalno, pozitivna odstupanja se nalaze iznad, a
negativna ispod nulte linije.
Stvarna mjera se dobije mjerenjem pomou mjernih instrumenata na ve
izraenom predmetu. Stvarna mjera osovine oznaava se sa ds, a stvarna mjera
rupe sa Ds.
Granine mjere su one dvije dozvoljene ekstremne mjere, izmeu kojih se
smije kretati stvarna mjera elementa, pri emu su ukljuene i same granine
mjere. Na slici 35. se vidi da su granine mjere: dg (gornja) i dd (donja) za
osovinu, a Dg (gornja) i Dd (donja) za rupu.
Pri mainskoj obradi skidanjem strugotine, i izradi osovine, prvo se doe do
gornje granine mjere dg i ta mjera se naziva dobrom mjerom. Ako se osovina i
dalje obrauje, dolazi se do donje granine mjere dd i ta mjera se zove loa
mjera. Ako se i ta mjera pri obradi pree, osovina (element) se mora odbaciti
(kart). Kod rupe dobra mjera je Dd (donja granina mjera), a loa mjera Dg
(gornja granina mjera).
Nazivno odstupanje je algebarska razlika izmeu granine mjere i nazivne
mjere (u podruju tolerancija, odstupanje je uvijek algebarska razlika izmeu
neke mjere i nazivne mjere). Odstupanja se oznaavaju slovom "A" (za
osovinu), odnosno slovom "a" za rupu, a mogu biti gornje, donje i stvarno.
Tolerancija je razlika izmeu gornje granine mjere i donje granine mjere,
odnosno apsolutna vrijednost algebarske razlike izmeu gornjeg i donjeg
odstupanja. Tolerancija spoljne mjere oznaava se sa To (osovina), a tolerancija
unutranje mjere sa Tr (rupa).
Tolerancijsko polje je podruje ogranieno gornjim i donjim odstupanjem.
Stvarna mjera osovine mora leati u tolerancijskom polju osovine, a stvarna
mjera rupe u tolerancijskom polju rupe.
51
Osnovi konstruiranja
a0 = ag a0 = ad
zb
Pozitivno
za
odstupanje
z
y
x
g
Nulta linija
j
jS
v
fg
u
h
Negativno Nazivna
s
t
f
r
ef
p
n
m
odstupanje mjera
e
k
d
cd
c
b
a
A0 = Ad A0 = Ag
B
Pozitivno
C
odstupanje
CD
D
K
E
Nulta linija
EF
N
P
R
F
T
S
Negativno Nazivna
G
U
FG
H
V
JS
J
odstupanje
X
mjera
Y
Z
ZA
ZB
52
Osnovi konstruiranja
* za rupe: A, B, C, CD, D, E, EF, F, FG, G, H, J, JS, K, M, N, P, R, S,
T, U, V, X, Y, Z, ZA, ZB, ZC
Tolerancijska polja osovina a...g lee uvijek ispod nulte linije, polje h lei na
nultoj liniji, polje j obuhvata nultu liniju, polje k lei na ili iznad nulte linije
(zavisno od kvaliteta),a polja m...z lee iznad nulte linije. Tolerancijska polja
rupa A...G lee uvijek iznad nulte linije, polje H lei na nultoj liniji, polje J
obuhvata nultu liniju, polja K, M i N obuhvataju, lee na ili ispod nulte linije
(zavisno od kvaliteta) i polja P...Z lee ispod nulte linije.
Za oblast od 500 do 3150 mm, koriste se poloaji:
* za osovine: d, e, f, g, h, js, k, m, n, p, r, s, t, u
* za rupe: D, E, F, G, H, Js, K, M, N, P, R, S, T, U
Brojane vrijednosti tolerancija su propisane po ISO propisima, u zavisnosti
od nazivne mjere. ISO sistem tolerancija predvia 18 razliitih stupnjeva
tanosti izrade proizvoda odreenih kvalitetom tolerancije. Tih 18 kvaliteta
tolerancija mora zadovoljiti sve potrebe svih podruja proizvodnje, od valjanja i
kovanja do fine mehanike i mjerila. Osnovne tolerancije odreene kvalitete
oznaene su sa IT: IT01, IT0, IT1, IT2, ..., IT16.
53
Osnovi konstruiranja
odstupanja za neka tolerancijska polja data su u tabeli 2 za osovine, odnosno u
tabeli 3 za rupe.
Tabela 3. Odstupanja tolerancijskih polja od nulte linije za rupe
Tol. polje Odstupanje Podruja nazivnih mjera [mm]
A* Znak 10-18 18-30 30-50 50-80 80-100
F Ad + 16 20 25 30 36
G Ad + 6 7 9 10 12
H Ad + 0 0 0 0 0
j6 Ag + 6 8 10 13 16
J7 Ag + 10 12 14 18 22
J8 Ag + 15 20 24 28 34
K7 Ag - 6 6 7 9 10
K8 Ag - 8 10 12 14 16
M7 Ag - 0 0 0 0 0
preko M8 Ag - 7 8 9 11 13
N7 Ag - -5 -7 -8 -9 -10
preko N8 Ag - 0 0 0 0 0
54
Osnovi konstruiranja
3.1.1. NALIJEGANJE
Nalijeganje (dosjed) je odnos dva dijela jednog sklopa (osovine i rupe), istih
nazivnih mjera, koji proizlazi iz razlike njihovih stvarnih mjera prije sklapanja.
Oznaka nalijeganja u ISO sistemu tolerancija, sastoji se od nazivne mjere i
oznake tolerancijskog polja unutranje i vanjske mjere (rupe i osovine), a
obiljeava se, naprimjer, 40 H7/s6 ili 120 H8/d10.
Najmanji zazor
Najvei zazor
55
Osnovi konstruiranja
Najvei preklop
Najvei zazor
Najvei preklop
Najmanji
preklop
56
Osnovi konstruiranja
osovine. U sistemu jedinstvene rupe za sve vrste nalijeganja, rupa ostaje ista, a
mijenja se mjera osovine. U sistemu jedinstvene osovine, za sve vrste
nalijeganja osovina ostaje ista, a prema vrsti nalijeganja mijenja se mjera rupe.
Na slici 41 prikazan je sistem jedinstvene rupe, a na slici 42 sistem jedinstvene
osovine. U praktinoj primjeni, vie se koristi sistem jedinstvene rupe, jer je
precizna izrada rupe uvijek komplikovanija od precizne izrade osovine.
57
Osnovi konstruiranja
Budui da je broj kombinacija tolerancijskih polja rupa i osovina veliki, nije
opravdano ni ekonomino koristiti sve mogue kombinacije, pa standardi ISO i
JUS daju preporuke za tolerancijska polja i nalijeganja. Standard JUS M.A1.140
daje preporuena tolerancijska polja. Standardi JUS M.A1.200 (za sistem
jedinstvene rupe) i JUS M.A1.201 (za sistem jedinstvene osovine) daju tri
stepena prioriteta za koritenje nalijeganja. Prema tom standardu nalijeganja
prvog stepena prioriteta u sistemu jedinstvene rupe su: H7/f7, H7/h6, H7/n6,
H7/r6, H8/f7, H8/h9, H8/u8 (iznad 24 mm), H8/x8 (do 24 mm), H9/h9 i
H11/h9.
Nalijeganja prvog stepena prioriteta u sistemu jedinstvene osovine su:
F8/h6, H7/h6, F8/h8, H8/h8, C11/h9, D10/h9, E9/h9, F8/h9, H8/h9, C11/h11,
D10/h11.
58
Osnovi konstruiranja
Podruje nazivnih mjera
59
Osnovi konstruiranja
proizvodnje, i to samo ako su vee ili manje od tolerancije prostora. Kad se ve
moraju primijeniti ove tolerancije, treba ih primjenjivati uz princip
MAKSIMUMA MATERIJALA, gdje god je to mogue, jer se time znatno
smanjuje kart proizvodnje. Ove tolerancije se moraju u svakom sluaju
oznaiti na crteu.
Zona tolerancije je zona u kojoj moraju leati sve take jednog geometrij-
skog elementa (taka, linija, povrina, sredinja ravan). U zavisnosti od tole-
rancije oblika i poloaja i njene oznake na crteu, zona tolerancije moe biti:
* povrina obuhvaena krugom,
* povrina izmeu dva koncentrina kruga,
* povrina izmeu dvije paralelne linije,
* prostor obuhvaen kuglom,
* prostor obuhvaen cilindrom,
* prostor izmeu dvije paralelne ravni i
* prostor obuhvaen kvadrom.
Tolerancija oblika ograniava odstupanja jednog elementa od njegovog
geometrijski idealnog oblika. One odreuju zonu tolerancije u kojoj posmatrani
element mora leati i u kojoj smije imati proizvoljan oblik.
Tolerancije poloaja obuhvataju tolerancije pravca, mjesta ili tanosti
obrtanja. One ograniavaju dozvoljena odstupanja od geometrijski idealnog
poloaja dvaju ili vie elemenata u odnosu jedan prema drugom, od kojih je
jedan utvren kao referentni element. Ako je potrebno, moe se odrediti i vie
referentnih elemenata (naprimjer leini rukavci osovine). Tolerancija poloaja
za jedan geometrijski element odreuje zonu tolerancije u kojoj taj element
mora leati i ako nije data tolerancija oblika, moe imati proizvoljan oblik.
Na slici 44 prikazani su geometrijski oblici jednog mainskog elementa koji
se toleriu.
Referentni elementi su polazna baza za funkciju i izradu dijela kod
primjene tolerancije poloaja. Referentni element treba biti najmanje tako
tanog oblika kao zahtijevana tolerancija poloaja tolerisanog elementa. Po
potrebi treba propisati toleranciju oblika. Odstupanje oblika referentnog
elementa treba odrediti prema "uslovu minimum".
60
Osnovi konstruiranja
Sredinja linija
8
18
28
40
61
Osnovi konstruiranja
Pri mjerenju odstupanja od oblika granine linije i povrine moraju biti tako
postavljene prema stvarnom obliku, da se dobije najmanje odstupanje. Ako se o
ovome ne vodi rauna, onda se dobiju vea odstupanja, to dovodi do pogrenih
rezultata mjerenja (h2 na slici 46).
Pri mjerenju odstupanja od poloaja vai uslov minimuma za referentni
element. Ako je referentni element osa, treba izraeni komad izravnati prema
cilidru koji referentnu osu obuhvata s najmanjim moguim prenikom tog
cilindra (r1 na slici 47). Ako je referentni element jedna ravna povrina, treba
izraeni komad izravnati prema paralelnim ravnima koje referentnu ravan
obuhvataju s najmanjim moguim rastojanjem izmeu tih ravni.
h1
h2
h2 > h1
r1
r2
62
Osnovi konstruiranja
* Odstupanje od oblika bilo kojeg profila
* Odstupanje od oblika bilo koje povrine
Odstupanje od pravca definisano je cilindrom unutar kojeg se moraju nalaziti
sve take tolerisane linije.
Dozvoljeno odstupanje od ravnosti definisano je prostorom izmeu dvije
paralelne ravni, izmeu kojih se moraju nalaziti sve take tolerisane povrine.
Dozvoljeno odstupanje od kruga definisano je povrinom izmeu dva
koncentrina kruga u istoj ravni. Linija profila elementa ne smije nijednom
takom izlaziti izvan tog krunog prstena.
Dozvoljeno odstupanje od cilindra definisano je prostorom izmeu dva
koaksijalna cilindra. Povrina omotaa elementa ne smije nijednom takom
izlaziti izvan prostora izmeu tih cilindara.
Dozvoljeno odstupanje od oblika bilo kojeg profila definisano je povrinom
izmeu dvije obvojnice krugova iji centri lee na liniji koja ima zahtijevani
geometrijski oblik. Dozvoljeno odstupanje od oblika bilo koje povrine
definisano je prostorom izmeu dvije obvojnice kugli iji centri lee na povrini
koja ima zahtijevani geometrijski oblik.
* Po mjestu:
63
Osnovi konstruiranja
* odstupanje lokacije pojedinih osa i povrina
* odstupanje centrinosti i aksijalnosti
* odstupanje simetrinosti
* Po poloaju obrtnih povrina:
* radijalno bacanje (radijalna izboenost obrtanja)
* aksijalno bacanje (aksijalna izboenost obrtanja)
Standardni simboli za oznaavanje odstupanja oblika i poloaja na crteima,
prema standardu JUS M.A1.243, su dati u tabeli 6.
Oznake tolerancija oblika i poloaja sastoje se od strelice koja pokazuje
povrinu odnosno liniju koja se tolerie i okvira u koji se unosi simbol vrste
odstupanja i veliina tolerancije. Referentna povrina (referentni element) u
odnosu na koji se odstupanje druge povrine tolerie oznaava se referentnim
trouglom (slika 49).
Ako se podatak vrijednosti tolerancije odnosi na osu i sredinju ravan, kao
na tolerisani element, tolerisana se strelica postavlja u pravcu kotne linije, na
jednu od strelica kotne linije. Meutim, ako je tolerisani element neka povrina
ili linija, ali ne i osa, referentna strelica mora biti pomaknuta od kotne strelice u
stranu.
0,1 0,1
64
Osnovi konstruiranja
Tabela 6. Oznaavanje tolerancija oblika i poloaja
Vrsta tolerancije Osobina koja se tolerie Simbol
Tolerancije oblika Pravost
Ravnost
Krunost
Cilindrinost
Oblik linije
Oblik povrine
Upravnost
Ugao nagiba
Koncentrinost i
koaksijalnost
Simetrinost
Ravnost obrtaja
40 + 0,1
20 + 0,01 10 0,05
45 - 0,1
40 + 0,1 (-)
45 - 0,1 (+)
66
Osnovi konstruiranja
T = 0,1 + 0,1 + 0,1 + 0,01 = 0,31
Sabiranje tolerancija moe zavisnoj mjeri dati priblino velike vrijednosti
sumarne tolerancije i konstruktor ih mora uzeti u obzir.
* U zatvorenom lancu mjera bar jedna mjera mora biti netolerirana.
* Mjera s malom tolerancijom koja je funkcionalno uvjetovana, ne smije se
odreivati s veim brojem toleriranih mjera (slika 52)
67
Osnovi konstruiranja
koji se montira posljednji, tako da bi se postigla sumarna vrijednost ukupne
vrijednosti u uskim granicama tolerancije.
1,2 - 0,06
- 0,1
20
21,2 + 0,1
Aksijalni zazor
0,1 M
68
Osnovi konstruiranja
poloaja na crteu prekorai i to za iznos razlike izmeu mjere sprezanja i mjere
maksimum materijala. Na crteu se ovaj uslov oznaava velikim slovom M
unutar kruga, iza brojane vrijednosti tolerancije.
Na slici 54 dat je primjer tolerancije sa uslovom maksimuma materijala.
Mjera sprezanja je ona mjera geometrijski idealnog suprotnog dijela koji
ima duinu jednaku najmanje duini povrine nalijeganja posmatranog dijela i
sa kojom se posmatrani dio bez prisile jo uvijek moe spregnuti.
Slobodno uklapanje elemenata u sklop zavisi od kombinacije odstupanja
stvarnih dimenzija i odstupanja oblika ili poloaja elemenata predmeta koji
ulaze u sklop. Minimalni zazor pri sklapanju dobija se u sluaju kada se mjere
elemenata nalaze na granici koja odgovara mjerama minimuma materijala, a pri
tome su dozvoljene greke oblika i/ili poloaja maksimuma.
Sklapanje moe biti ostvareno ak i najnepovoljnijim dozvoljenim uslovima
u pogledu dimenzionisanih tolerancija i tolerancija oblika i poloaja - ako je
dimenzionalna razlika obaju elemenata, od kojih se svaki nalazi iznad granice
koja odgovara vrijednosti za maksimum materijala, jednaka najmanje ukupnoj
toleranciji poloaja.
Meutim, raspoloivi zazor za sklapanje je utoliko vei ukoliko su stvarne
dimenzije elemenata koji se sklapaju vie udaljene od granice maksimuma
materijala i ukoliko su greke oblika i poloaja vie ispod maksimalne greke.
Otuda proizlazi da, ukoliko su stvarne dimenzije elemenata koji se spajaju
vie udaljene od granice maksimuma materijala, moe za odgovarajui iznos
biti prekoraena tolerancija oblika i poloaja, bez opasnosti po mogunosti
sklapanja. Ovo poveanje tolerancije oblika i poloaja na osnovu principa
maksimuma materijala, koje se primjenjuje na osnovu ostvarene dimenzione
tolerancije, kao i na osnovu ostvarene tolerancije poloaja u izvjesnom sluaju
ima svojih koristi za proizvodnju, ali to poveanje ne bi smjelo uvijek biti
doputeno sa gledita funkcionalne ispravnosti.
Naprimjer, kod tolerancija poloaja poveanje te tolerancije moe biti
dozvoljeno uopte uzev za centralna rastojanja elemenata koji se sklapaju, kao
to su rupe za svornjake ili ivije. U svim takvim sluajevima konstruktor treba
da odlui da li e ili nee primjenjivati princip maksimuma materijala.
Ako se ovaj princip primijeni, onda uz odnosnu toleranciju oblika ili
poloaja treba upisati znak M (JUS M.A1.243).
Ovaj znak oznaava da je tolerancija upisana pored njega izabrana vodei
rauna o granicama maksimuma materijala elementa ili elemenata koji se
sklapaju. Ako je jedan element izraen sa dimenzijom koja se nalazi izmeu
dimenzije koja odgovara maksimumu materijala, razumljivo je da ovo
poveanje nikad ne prelazi vrijednosti dimenzionalne tolerancije elementa.
69
Osnovi konstruiranja
Vano je istai da ovo poveanje tolerancije oblika i poloaja moe biti
primijenjeno na jedan element sklopa ne obazirui se na suprotan element sa
kojim se taj element sparuje.
NAPOMENA: Ako princip maksimuma materijala nije primijenjen (ili ne
moe biti primijenjen) na tolerancije oblika i poloaja, onda se te tolerancije
moraju uvaavati bez obzira na ostvarene mjere posmatranog elementa koji se
sklapa. To znai da greke oblika ili poloaja moraju biti konstruirane
nezavisno. Ako je princip maksimuma materijala primijenjen, onda se greke
poloaja ili oblika mogu kontrolisati odgovarajuim kontrolnim mjerilima za tu
namjenu.
0,1 M
dM-dS
d
70
Osnovi konstruiranja
elementa i mjere maksimuma materijala istog referentnog elementa, tad se
primjenjuje princip maksimuma materijala.
A M A
d'M-d'S
d'
Slika 56. Princip maksimuma materijala za referentni element
0,1 M A M A
(dM-dS)+(d'M-d'S)
d'
71
Osnovi konstruiranja
16 -0,08 16 -0,02
0,04 M A 0,04 A
16,04 16,04
- 0,01 M
10 -0,02
svornjak
73
Osnovi konstruiranja
kontrolnik
10
10,01
0,01
kontrolnik
0,03
16 -0,02
0M A
74
Osnovi konstruiranja
Rastojanje centara
Na slici 63 je prikazan prosti sluaj linearnog tolerisanja rastojanja centara i
pokazuje dva sastavna dijela koja se uvijek mogu sklopiti, ak i pod
najnepovoljnijim uslovima tolerancijskih mjera, u sluaju kad je:
* za gornji dio: rastojanje centra i prenici epova na maksimumu
materijala
* za donji dio: rastojanje centra i prenici epova na minimumu materijala
ili
* za gornji dio: rastojanje centra i prenici epova na minimumu materijala
* za donji dio: rastojanje centra i prenici epova na maksimumu materijala
Na slici 64. dato je objanjenje za ekstremne sluajeve maksimuma i
minimuma rastojanja centara. Sklapanje dijelova mogue je izvesti u ovom
sluaju, ako je ispunjeno:
1) Maksimalna rastojanja izmeu spoljnih strana epova u gornjem
sastavnom dijelu ne smije prekoraiti 59,9 (tj. rastojanje epova uveano
za pola prenika svakog epa 50,1 + 9,8 = 59,9 ne smije prekoraiti
minimalno rastojanje izmeu spoljnih strana rupa u donjem dijelu
49,9 + 10 = 59,9)
2) rastojanje izmeu unutranjih strana epovane smije biti manje od 40,1
(tj. rastojanje centra epova umanjeno za pola prenika svakog epa
49,9 - 9,8 = 40,1 ne smije biti manje od minimalnog rastojanja izmeu
unutranjih strana rupa u donjem sastavnom dijelu 50,1 - 10 = 40,1)
75
Osnovi konstruiranja
50,1
49,9
40,1
59,9
50 0,01 M
Prema slici 66, koja pokazuje isti dio, oznaka M slijedi toleranciju poloaja
rupa, oznaavajui da su tolerancijske zone za centre rupa cilindrine (u sluaju
da su obje rupe minimalnog prenika, tj. da postoji maksimum materijala,
tolerancija rastojanja centara rupa je 0,1, dok ako su obje rupe maksimalnog
prenika, tolerancija rastojanja centara rupa je 0,2.
76
Osnovi konstruiranja
Jedina razlika izmeu zahtjeva postavljenog na slikama 65 i 66 je u tome to
se na slici 66 utvruje cilindrina tolerancijska zona za centre rupa.
50
0,01 M
Koaksijalnost
Primjena principa maksimuma materijala u odnosu na koaksijalnost je data
na slikama 67, 68 i 69. Na slici 67 osa glave ivije treba da se nalazi u zoni
tolerancije cilindra, ija se osa poklapa sa osom vrata ivije, iji prenik varira
od 0,05 (=0,025. 2) do 0,165 (=0,0825. 2). Prema tome, kako variraju ostvareni
prenici glave i rukavca od njihovih mjera maksimuma do minimuma materijala
prikazano je na slikama 68 i 69.
40 -0,1
0,05 M A M
A
-0,05
20
77
Osnovi konstruiranja
40,05
40 0,05
ekscentrinost 0,025
osa glave
kontrolnik
osa kontrolnika
20
40,05
39,9 0,15
ekscentrinost 0,075
ekscentrinost 0,0815
osa glave
kontrolnik
osa vrata
0,015 19,985
20 osa kontrolnika
78
Osnovi konstruiranja
0,5 A A
0,1
300 A A
0,1 A A
79
Osnovi konstruiranja
0,02 A
A
0,01 A
B A
0,06 A
80
Osnovi konstruiranja
0,01 A
B
A A
0,1 A B
Slika 77. Odstupanje povrine "B" od upravnosti prema osnovici (povrina "A"),
ne vee od 0,1mm
0,01 A
0,04 A
36H6
0,01 A
81
Osnovi konstruiranja
0,01
0,03
30H7
A A
b
d
A
c
82
Osnovi konstruiranja
8 rupa 10H11
0,1 M
30
15
30 30 30
15 15
0,05 0,01
0,05
0,002 B
-0,014
80
0,008 A
-0,15
39
83
Osnovi konstruiranja
4. PRESOVANI SKLOPOVI
Presovani (stezni) spojevi su vrste veze dobijene presovanjem, otporne na
troenje tako da omoguuju prenos udarnih i promjenljivih optereenja. Stezna
veza ostvaruje se spajanjem dijelova izmeu kojih postoji preklop. Na slici 83
prikazana je veza vanjskog i unutranjeg prstena, te djelovanje sila pritiska sa
vanjskog na unutranji prsten i obratno
vanjski prsten
p
Dur
Dvr
unutranji prsten
Ova stezna veza je data i na sljedeoj slici, gdje se vidi valjanje epa sa
otvorom. Na epu se daje primjer vratila, gdje sa svake strane postoji 1/2
preklopa.
dotvora
1/2 p 1/2 p
dvratila
84
Osnovi konstruiranja
Stezno spajanje primjenjuje se najee kod dijelova koji rotiraju. To su
razni rotori, turbinski i ventilatorski dijelovi, koji se presuju na vratila.
Stezno spajanje moe se vriti vruim navlaenjem vanjskog dijela,
pothlaivanjem unutranjeg ili presovanjem unutranjeg dijela u vanjski ili
obrnuto. U prvom sluaju vanjski se dio zagrijava najee u uljnoj kupki, da se
proiri toliko da se moe lako navui na unutranji dio. Temperature se kreu
oko 350C, ali ne idu preko te temperature. U drugom sluaju se unutranji dio
hladi (u suhom ledu, gdje se postie temperatura do -72C, a u tekuem zraku
do -195C) i time se toliko suava da se moe uvui u vanjski dio.
Zagrijavanjem na normalnim temperaturama (+20C) dolazi do steznog spoja.
Ovako dobijene stezne spojeve nazivamo poprenim steznim spojevima.
Ako se samo jednim nainom ne moe postii dovoljno proirenje, moe se
kombinovati zagrijavanje i pothlaenje.
U treem sluaju dijelovi se u hladnom stanju (najee upotrebom prese)
presuju jedan u drugi. Takve spojeve nazivamo uzdunim presovanim
spojevima. Ovaj primjer je prikazan na slici 85, a takvo spajanje moe se
ostvariti i centrifugiranjem vanjskog dijela.
uzduno
presovanje 2-3
mm
F F
85
Osnovi konstruiranja
Steznim spajanjem bez obzira na to na kakav je nain ostvareno treba na
nalegnutim povrinama stvoriti dovoljno veliki otpor protiv aksijalnog
pomjeranja ili zakretanja spojenih dijelova jedan prema drugom. Otpor trenja
izazvan prianjanjem, vei je od otpora trenja klizanja. Pri proraunu steznih
spojeva raunamo, radi sigurnosti, samo sa otvorom trenja klizanja, kao to je
prikazano na slici 83. Na istoj slici se vidi da usljed preklopa potrebnog za
stezanje i izazivanje elastinih deformacija, stvara se na nalijeuim povrinama
pritisak p. Ako taj pritisak pomnoimo sa povrinom A i koeficijentom trenja
dobiemo potreban otpor trenja, koji se suprotstavlja djelovanju vanjskih sila.
Steznim sklopovima moe se izvriti uteda u materijalu, uteda u izradi
utora za klin i sam klin, buenje rupe za navoj, narezivanje navoja, izrada vijaka
i drugo. Na sljedeim slikama vide se te utede i rjeenja sklopova.
86
Osnovi konstruiranja
+Fko
+Fko
Fkl Frk
Fkl
D/2 -Fko
Fl Fl
Fl D
uzduna sila
87
Osnovi konstruiranja
radi o stanju mirovanja (trenje mirovanja) ili o stanju klizanja (trenje klizanja).
Na slici 89 prikazani su dati odnosi.
FA
F 300 100
600
sila presovanja suho presovanje
podmazano uljem
80
podmazano uljem i
mau
60
l 520
podmazano mau
40
20
l
500 400 300 200 100 1
Ds
Qv
D vu ( vratilo unutra )
(mu 1) ( mu 1) Q 2v
ku
mu Eu (1 Q u2 )
88
Osnovi konstruiranja
D vu
Qu
D
Ps max i Ps min su maksimalni i minimalni stezni preklopi u mikrometrima
Pmax i Pmin su maksimalni i minimalni mjerni preklopi u mikrometrima
kv i ku su pomone veliine [mm2/N]
E je modul elastinosti, koji se uzima iz tabele [MPa]
mv i mu su Poasonovi brojevi, koji su za elik 10/3, za liveno gvoe 4.
Pri izradi steznog spoja proraunati preklop se smije kretati u granicama
tolerancije izmeu maksimalnog i minimalnog preklopa, pri emu je razlika
Pmax - Pmin jednaka tolerancijskom polju dosjeda (nalijeganja).
Minimalni preklop mora biti toliki da osigurava dovoljno velik pritisak Pmin
na nalijeuim povrinama, koji daje dovoljno veliku silu klizanja.
Ta sila trenja klizanja mora biti vea od vanjske sile Fl, odnosno obodne sile
Fo. Preklop ne smije biti samo toliki da u prstenovima ne izazove naprezanje
iznad doputene granice (tj. 90 % od granice razvlaenja).
ps N
p (4.1)
D ( k v k u ) 10 mm2
3
Fl Fk 0 N
p min (4.2)
A kl A k 0 E mm 2
0,96 R N
p max (4.3)
k u ' mm2
1 Q 2v 1 2
kv ' ku '
1 Q v mv
2
1 Qu2 , pomone veliine (4.4)
89
Osnovi konstruiranja
p
Dv
Du
p
p
90
Osnovi konstruiranja
4.1.3. JEDNAINE NAPREZANJA I DEFORMACIJE NA
VANJSKOM I UNUTRANJEM PRSTENU
91
Osnovi konstruiranja
prsten
naprezanje
vanjskog
prstena
uplje vratilo
prsten
naprezanje
vanjskog
prstena
puno vratilo
PRORAUN:
1) Naprezanje na unutranjem obodu vanjskog prstena
radijalno naprezanje: r max = - pg
1 Q 2v
tangencijalna naprezanja: t.max p g
1 Q 2v
1 Q 2v 1
reducirano naprezanje: red .max p
1 Q 2v mv
92
Osnovi konstruiranja
1 Q 2u
tangencijalno naprezanje: t.max p
1 Q 2u
1 Q 2u 1
reducirano naprezanje: red .max p
1 Q 2u mu
Q 2v
reducirano naprezanje: red . tv 2 p 2
1 Qv
1
reducirano naprezanje: red . t max 2 p 2
1 Qu
93
Osnovi konstruiranja
8) Deformacija na unutranjem obodu unutranjeg prstena
Du
2 2 ' 2p 10 3 [m ]
Eu (1 Q u2 )
94
Osnovi konstruiranja
obrtni moment - Mo
obodna sila - Fo
Fl - uzduna sila
Dv
n
Dp
= 1 = 5 ... 15
n = 2 ... 3 mm
m = 0.01D+2 mm
Slika 95. Oblikovanje ivica vratila i provrta
95
Osnovi konstruiranja
Ako se stezni spoj hladnim presovanjem navlai, treba otre ivice vanjskog i
unutranjeg mainskog dijela tako oblikovati da se to vie smanji potreban
pritisak za presovanje i da se povea sigurnost samog steznog spoja.
Otre ivice djeluju pri struganju kao strugalo, uglaavaju dodirne povrine i
smanjuju preklop. Zato je vano otre ivice skinuti na unutrajem mainskom
dijelu, koji se izrauje od tvrdog materijala ( = 5 ... 15, m = 0.01D+2 mm).
Ivice vanjskog dijela vie se obaraju i imaju vei radijus. Dubina na
unutranjem dijelu se kree od n = 2 ... 3 mm, i 1 = 5 ... 15, sa dozvoljenom
tolerancijom od nekoliko (5 do 10) minuta, to znai da se ivice vanjskog dijela
vie obaraju i imaju vei radijus.
g( glavina )
Q
v( vratilo )
96
Osnovi konstruiranja
Fp Fp
optereenje steznih optereenje
obrua glavine
Fp
'
proireno sueno
F
optereenje steznih
obrua
Fp
'
97
Osnovi konstruiranja
2
1
Fd Fr
1 2
1
1/2 F
a
1/2 F
b
45
+
-
Slika 97. Tok linija sila i raspored naprezanja glave stezne trake
98
Osnovi konstruiranja
Prema zakonima nauke o vrstoi imamo da je:
F
E
A
F E A
EA A A A
Fp 10 3 [N]
l
EB AB B
Fp 10 3 [N]
l
Stezni preklop je:
A AB EB 10 3
B A A EA 10 3
A [m] B [m ]
k k
1 B 1 A
kA kB
kB
kA
Fo Fr [N]
k
1 B
kA
99
Osnovi konstruiranja
0,5 F0
p 0,7 R MPa
ab
Potrebna temperatura za navlaenje trake:
p max z
tA t0 K
A l 10 3
gdje je:
b - irina trake
a - povrina nalijeganja na elu
z [m] - potrebna zranost za nesmetano navlaenje trake (z 30 m)
u, v, - koeficijent toplotnog irenja materijala
100
Osnovi konstruiranja
Ova vrsta steznih spojeva se koristi za meusobno povezivanje, najee
lanastih ili prstenastih dijelova ili za ojaavanje rubova limova. Oblikovanje
dijelova pri prirubljivanju mora biti tako da omogui njihovo meusobno
centriranje i povezivanje. Tehnologija priljubljivanja provodi se tako da poto
su dijelovi meusobno navueni jedan u drugi, krajevi pomou valjaka zavrnu i
na taj nain se stvara takozvana veza oblikom. Rubovi koji se pomou valjaka
zavru mogu biti ili rubovi unutranjeg ili rubovi vanjskog dijela.
101
Osnovi konstruiranja
5. ZAVARENE KONSTRUKCIJE
102
Osnovi konstruiranja
zavar
osnovni materijal
av
zavareni spoj
sueoni spoj
ugaoni spoj
preklopni spoj
103
Osnovi konstruiranja
F F
z = F / Az z doz
Az = . Lz
L
F F
Lz = L - 2
1 2
1-1 2-2
1 2
104
Osnovi konstruiranja
Mx F F Mx
F F
L
My
My
a
t
F
d
d
M
ds = d +2a = d / ds
105
Osnovi konstruiranja
y1
F
y2
M
Zatezanje: Savijanje:
F F M M
z s ymax
A aLi zi W Ix
Ix (Isi A i yi2 )
F
h L
M
Smicanje: Uvijanje:
F M
( 2L h)a a L z ( h a) h2 / 6
Lz L a
106
Osnovi konstruiranja
sr
107
Osnovi konstruiranja
Granica teenja mjera je ne samo za proraun konstrukcija izloenih mirnim
optereenjima, ve i konstrukcijama izloenim promjenljivim optereenjima sa
malim brojem promjena napona (n = 103 ... 104) ili ako je amplituda promjene
mala u odnosu na srednji napon. Uticaj ovih promjena obuhvata se veim
stepenom sigurnosti u odnosu na date granice.
Na dinamiku vrstou (izdrljivost) utie niz faktora:
1 - uticaj koncentracije napona ostvaren samim spojem (uticaj oblika spoja)
2 - uticaj kvaliteta ava
3 - uticaj poveanja koncentracije napona
4 - uticaj veliine zavarenog objekta (obino je 4 = 1)
5 - uticaj na dinamiku vrstou zavarenog spoja od ostalih pojava
R - faktor radne vrstoe
0.5
0.7
0.92
0.7
0.8
108
Osnovi konstruiranja
2 = 0.95 ... 1 za avove I stepena kvaliteta
2 = 0.8 ... 0.9 za avove II stepena kvaliteta
2 = 0.6 ... 0.75 za avove III stepena kvaliteta
2 = 0.5 ... 0.6 za avove IV stepena kvaliteta
3 = 1 / k
k je stvarni faktor koncentracije napona: k = (k - 1) k + 1
Tabela 8. Faktor oblika 1 za dinamiko naprezanje za ugaone spojeve
Oblik spoja: Zatezanje-pritisak Savijanje Smicanje-uvijanje
109
Osnovi konstruiranja
Tabela 9. Faktor oblika 1 za dinamiko naprezanje za preklopne spojeve
Oblik spoja: Zatezanje-pritisak Savijanje Smicanje-uvijanje
110
Osnovi konstruiranja
D( 1)M
DM TM
1 ctgtgM
D( 1)M
DM TM
1 ctgtgM
2 D ( 1) N
tg M 1 1 1 2 3 4 5 R n D za n < ND
D ( 0) n
linija dinamikih
D optereenja
linija radnih
napona
sr
M
D(-1)
D(-1)M
45 sr
111
Osnovi konstruiranja
6. KONCENTRACIJA NAPONA
112
Osnovi konstruiranja
F F
B
b
n
max
2.4
2.3 B/b=1.5
2 B/b=1.2
1.6 B/b=1.1
1.4 B/b=1.05
1.3 B/b=1.02
/b
0
0.05 0.1 0.15 0.2 0.25 0.3
113
Osnovi konstruiranja
F
n
(B d ) h
3n
k z max
n n 1
B
n n broj rupa
d
F F
B
d
n
max
3.2
3.05
2.9
2.75
2.6
2.45
2.3
2.15
d/B
2.0
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6
114
Osnovi konstruiranja
Na slici 115 se vidi da vea skretanja linija toka uslovljavaju i vee dejstvo
koncentracije napona.
Na slici 116 se vidi tap izloen naizmjeninom savijanju sa 2 do 3 kruna
lijeba, koji su izraeni u vidu rastereenja od vrnih napona. Tada e se linije
unutranjih napona rasporediti na veu povrinu, pa e i vrni naponi biti manji
nego u sluaju samo jednog lijeba (kao na slici 115).
Ovako pridodati novi izvori koncentracije napona ublaavaju prvobitini
stepen koncentracije i na taj nain vre ulogu zareza rastereenja. Kao takvi
imaju veliku primjenu na mjestima gdje se ne moe izbjei jako zarezno
dejstvo. Kod otrih krunih lijebova povrinski naponi imaju znatno veu
vrijednost nego kod zaobljenog lijeba. Najei primjer gdje se otri zarezi ne
mogu izbjei, a postoji rastereenje viestrukim lijebovima su navoji, koji
djeluju kao lijebovi rastereenja i smanjenja koncentracije napona.
d
D
M M
115
Osnovi konstruiranja
Ako je tap pravougaonog poprenog presjeka sa provrtom prenika d
optereen momentima savijanja kao na slici 102, stvarna vrijednost napona se
dobije mnoenjem efektivnog faktora koncentracije napona k i nominalnog
napona n.
M
n
0 .1 d 3
k 1 ( k 1) k
b max k n MPa
gdje je k stepen osjetljivosti materijala prema zarezu, a koji se kree od 0
do 1. Stepen osjetljivosti k = 1 za elike sa visokom granicom razvlaenja (u
tom sluajuje k = k).
3.0
2.8
2.6
2.4
2.2
2.0
1.8
1.6
d/D
1.4
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6
116
Osnovi konstruiranja
D vk Ok
A MPa
k
gdje je Ok zavisnost dinamike vrstoe od vrste povrinske obrade, a vk
faktor opadanja dinamike vrstoe sa poveanjem poprenog presjeka.
Dinamiki stepen sigurnosti iznosi:
A
SD
n
SD = 1,2 ... 2
Ako je a raunska vrijednost radnog amplitudnog napona, stepen sigurnosti
protiv dinamikog sloma iznosi:
117
Osnovi konstruiranja
A
S
a
Granica zamora
2
N/mm
Dinamika izdrljivost predmeta
50
v Dinamika vrstoa materijala
30 A
A doz.
20
D A doz.
10 A
10 20 30 40 50 60 M N/mm2
10
D
20
30
118
Osnovi konstruiranja
119
Osnovi konstruiranja
120
Osnovi konstruiranja
eni materijal se razlikuje zavisno od toga da li je optereenje mirno (I), jedno-
smjerno promjenljivo (II) ili naizmjenino promjenljivo (III).
Zavisno od vrste optereenja vrijednost stepena sigurnosti prema krutom
slomu iznosi:
M M
S ili S
i kree se u granicama:
1) S = 3 4 za mirno optereenje
2) S = 5 6 za jednosmjerno promjenljivo optereenje
3) S = 10 12 za naizmjenino promjenljivo optereenje
Vrijednost stepena sigurnosti prema granici razvlaenja iznosi:
v v
S ili S
i kree se u granicama:
1) S = 3 4 za mirno optereenje
2) S = 4 5 za jednosmjerno promjenljivo optereenje
3) S = 5 6 za naizmjenino promjenljivo optereenje
121
Osnovi konstruiranja
Izvijanje k 38
M [N/mm2
I II III
Mirno optereenje Jednosmjerno Naizmjenino
promjenljivo optereenje promjenljivo optereenje
1 ciklus
m dj
m A
vrijeme
A
122
Osnovi konstruiranja
[N/mm2]
40
30
20
Dsr
10 D
broj ciklusa optereenja
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 107
123
Osnovi konstruiranja
7. OBLIKOVANJE I DIMENZIONISANJE
DIJELOVA MAINSKIH KONSTRUKCIJA
Nakon to se usvoji optimalno koncepcijsko rjeenje neke konstrukcije,
potrebno je definisati tane oblike, dimenzije, materijale, kvalitet, meusobno
uklapanje i sl. Oblikovanje dijelova je u sprezi sa tehnolokim ogranienjima,
karakteristikama materijala, naponskim i drugim stanjima, racionalnou
konstrukcije, itd. Oblik u velikoj mjeri zavisi i od kvaliteta, tanosti, tolerancija,
hrapavosti, i sl., a te osobine se definiu na bazi iskustva, prorauna, ispitivanja
ili procjena.
Osim iskustva, preporuka i ogranienja, znaajnu ulogu u definisanju
dijelova, oblika i dimenzija imaju standardi. Standardima su obuhvaena
ogranienja mnogih veliina, kao to su dimenzije, tolerancije, parametri
materijala, dijelova i sklopova. Neki mainski elementi su u potpunosti
standardizirani, a za neke su ogranieni osnovni parametri. Standardni dijelovi
svrstani su u familije, te konstruktoru ostaje da odabere odgovarajue iz
proizvodnog programa specijalizovanih proizvoaa. Primjeri takvih elemenata
su leajevi, vijci, navrtke, opruge, spojnice, i sl.
124
Osnovi konstruiranja
4. Dimenzionisanje uz zadovoljenje zakonskih propisa (uzimaju se u obzir i
ekonomska ogranienja)
5. Dimenzionisanje i racionalnost iskoritenja mainskih dijelova
6. Oblikovanje mainskih dijelova obzirom na nain izrade - tehnologinost
7. Oblikovanje mainskih dijelova obzirom na uslove montae
8. Modeliranje oblika dijelova pomou raunara (CAD)
Obzirom da su navedeni kriteriji obino meusobno protivrijeni, meu-
sobno usaglaavanje kriterija vodi ka optimalnim veliinama prihvatljivim sa
vie aspekata.
Ne ispoljavaju se svi kriteriji i ogranienja u istoj mjeri kod svih dijelova. Za
neke dijelove i za neke dimenzije vana je vrstoa, za druge krutost, za neke
mala masa ili niska cijena. Ima sluajeva kad neki uslovi dominiraju, tako da se
panja posveuje samo njima.
Kriteriji, odnosno ogranienja koja se matematiki, primjenom odgova-
rajuih algoritama, izraunavaju, najee se zasnivaju na teorijski razraenim i
razjanjenim procesima i stanjima u dijelovima. To su naponska stanja, stanja
deformacija, teorija kretanja i ravnotee, dinamika stanja, toplotna stanja i dr.
Ova saznanja u visokom stepenu nalaze primjenu u proraunima konstrukcija,
ali se mora biti oprezno prilikom njihove primjene. Mnogi modeli i zavisnosti
dobijeni su uz itav niz pretpostavki koje u stvarnosti nisu mogue. Tako
naprimjer, esto se pretpostavlja idealan materijal, bez rasipanja karakteristika
krutosti, tvrdoe i sl., sa linearnim aproksimacijama nelinearnih odnosa itd.
Zbog toga se u praksi esto koriste koeficijenti kojima se otklanjaju negativni
uticaji odstupanja stanja od pretpostavljenog idealnog. Ti koeficijenti se po
pravilu odreuju na bazi velikog broja eksperimenata.
Bez obzira to je veina fizikih stanja teorijski razjanjena, neka stanja i
procesi nisu do kraja razraeni. Osim toga, neki procesi su u tolikoj mjeri
sloeni da se zbog niza aproksimacija i nepoznatih uticaja matematike relacije
ne mogu koristiti za praktine proraune. U takvim sluajevima prorauni
dimenzija i druge analize oslanjaju se na rezultate eksperimenata. Koriste se
empirijske zavisnosti, neposredno mjere izabrane veliine u laboratoriji ili u
eksploataciji.
Pri dimenzionisanju i oblikovanju dijelova mainske konstrukcije,
konstruktor je pred zadatkom koji mora do kraja da rijei, i odgovorno stane iza
rjeenja bez obzira u kolikoj su mjeri razraena teoretska rjeenja. Prvenstveno
se koriste teorijski modeli uz potrebne korekcije, zatim empirijske zavisnosti i
drugi rezultati eksperimenata, a za one detalje gdje nijedan od ovih pristupa nije
mogu, konstruktor daje rjeenje na osnovu iskustva ili osjeaja.
125
Osnovi konstruiranja
7.1.1. DIMENZIONISANJE NA OSNOVU FUNKCIJE
DIJELOVA SKLOPOVA
Na crteu detalja ili sklopa treba razlikovati:
a) funkcionalne mjere
b) montane mjere
c) tehnoloke mjere
d) slobodne mjere
FUNKCIONALNE MJERE
Neke funkcionalne mjere su definisane projektnim zadatkom (lista zahtjeva).
Prema nainu odreivanja funkcionalne mjere se mogu svrstati u tri manje
grupe.
1) Prva grupa funkcionalnih mjera se odreuje proraunom.
Primjer 1.1:
Povrinski pritisak se provjerava na zagrijavanje:
F l
p ;
ld d
Posteljica
F
d
Rukavac
Primjer 1.2:
126
Osnovi konstruiranja
hd hc hd
dance cilindar
Slika 126. Proraun posude pod pritiskom koja mora obezbijediti zapreminu
h2
r1 h1
d = 2r
h2
d = 2r
Vd k d d 3
2 pr r2
3 r max 1
max p 2 h 12 kd
4 24
r r
h2
d = 2r
Vd k d d 3
pr pr
max max
2 kd
2
d 3
V k c 2k D d 3
4
V
d
3
k c 2k D
4
Dakle, do funkcionalne mjere d se dolo preko funkcije rezervoara. Zadatak
je znai da se odredi koja je to funkcionalna mjera.
2) Druga grupa funkcionalnih mjera obuhvata one mjere koje su odreene
veliinom radnih organa maina ili potrebnom mjerom za izvrenje neke
operacije.
Primjer 2.1:
F Nosa
tereta
Funkc. Ruica
H
mjera lR
l
Proraun dizalice:
128
Osnovi konstruiranja
H - visina dizanja (funkcionalna mjera koja diktira proraun)
lR - duina ruice (veliina koja se odreuje prema ergonomskim
zahtjevima).
Duina ruice lR se odreuje na osnovu potrebne sile dizanja, kao i na
osnovu veliine sile ruke. Dakle, ona zavisi od ergonomskih parametara, tj. od
sile koja se moe rukom ostvariti u duem periodu, a da se pri tome ovjek ne
umara preko normalnih granica. Kao takva, duina ruice spada u funkcionalnu
mjeru iz prve grupe funkcionalnih mjera.
Primjer 2.2:
Na slici 129 prikazan je postupak odreivanja duine L klizaa za obradu
metala struganjem.
Mjera diktirana posebnim prostorom za ostvarivanje radne operacije bila bi u
ovom primjeru funkcionalna mjera (L > 2l).
l1
l
Obradak
Radni sto
Kliza
l
L
129
Osnovi konstruiranja
S1 S2
EM Prenosnik
fm fm
T T 16T
2. za smicanje: 3 doz. d3
W0 d doz.
16
Otpornost materijala daje formule pod pretpostavkom da su materijali
homogeni i izotropni. Meutim, ima materijala koji se tako ne ponaaju. Zbog
toga se tako dobijeni naponi moraju korigovati.
Otpornost takoe pretpostavlja da je raspodjela napona ravnomjerna, a u
stvarnosti to nije sluaj. Da bi se dobili to taniji rezultati prorauna, koriste se
numerike metode prorauna, kao na primjer metod konanih elemenata.
130
Osnovi konstruiranja
131
Osnovi konstruiranja
7.1.4. DIMENZIONISANJE UZ ZADOVOLJENJE
ZAKONSKIH PROPISA
Standardi su tehniki propisi koji imaju snagu zakona, to obavezuje sve
subjekte da ih primjenjuju. Sve zemlje imaju nacionalne standarde, a na
meunarodnom nivou vai ISO - standard koji predstavlja meunarodno
usaglaenu preporuku.
Standardom je odreeno rjeenje nekog proizvoda u okviru veeg broja
moguih varijanti. Od posebne vanosti za konstruiranje je standardizacija
duinskih mjera i drugih numerikih karakteristika mainskih dijelova.
Numerike vrijednosti definisane su standardnim redovima brojeva R5, R10,
R20 i R40. To su geometrisjki redovi realnih brojeva sa kolinicima 101/5 1.6,
101/10 1.25, 101/20 1.12 i 101/40 1.06.
Brojevi reda R5 se dobiju kako slijedi:
q = 101/5 1.6
an = a1. qn-1
a1 = 1
a2 = 1. 1.62-1 = 1.6
a3 = 1. 1.63-1 = 2.5
a4 = 1. 1.64-1 = 4
a5 = 1. 1.65-1 = 6.3
a6 = 1. 1.66-1 = 10
Obino se glavne mjere usklauju sa nekim od nizova standardnih brojeva.
Naprimjer, ako konstruktori eljeznikih vozova uzimaju nosivost vagona po
redu R5: 25 t, 40 t, 63 t, 100 t, kao i nosivost pretovarnih dizalica: 250 kg,
400 kg, 630 kg, 1000 kg, time su stvoreni najbolji uslovi za eksploataciju.
Red R40 ima 40 razliitih brojeva koji se koriste tako to se mnoe
potencijama broja 10:
1.00 1.06 1.12 1.18 1.25 1.32 1.40 1.50 1.60 1.70 1.80 1.90
2.00 2.12 2.24 2.36 2.50 2.63 2.80 3.00 3.15 3.35 3.55 3.75
4.00 4.25 4.50 4.75 5.00 5.30 5.60 6.00 6.30 6.70 7.10 7.50
8.00 8.50 9.00 9.50 10.0
Slika 132. Standardni brojevi reda R40
132
Osnovi konstruiranja
Iz reda R40 lako se mogu izvesti ostali redovi. Red R5 se dobije tako da se
uzme svaki osmi lan reda R40, red R10 tako da se uzme svaki etvrti lan reda
R40, red R20 tako da se uzme svaki drugi lan reda R40.
Karakteristini oblici i tolerancije duinskih mjera i oblika takoe su
propisane standardima. Oblici navoja, lijebova, sredinjih gnijezda, zubaca,
itd. zbog alata, sprezanja, opreme za izradu, sigurnosti u radu, kvaliteta izrade
itd. su propisani standardima. Ovi se elementi mogu ukomponovati u bilo koje
mainske dijelove, ali se propisani oblici, dimenzije i drugi parametri moraju
usklaivati sa standardom. Za standardne, kao i za nestandardne oblike
propisane su i tolerancije oblika i duinskih mjera.
U praksi je sve vie standardnih mainskih dijelova i sklopova. Postoji veliki
broj standardnih vijaka, navrtki, podmetaa i osiguraa zavrtanjskih veza.
Standardni su i kotrljajni leajevi, dijelovi armatura (ventili, nastavci, zatvarai,
navojni prikljuci, koljena i drugo) i drugi dijelovi. Broj standardnih dijelova se
poveava internim standardima, kojima su propisane dimenzije, tolerancije,
snaga i druge mjere spojnica, reduktora, elektromotora, opruga, zupanika, i sl.
Korisnici ove proizvode nabavljaju na tritu i ugrauju ih kao elemente
sklopova i konstrukcija. Konstruktor vri izbor iz standardnog niza i uklapa u
konstrukciju, te njemu prilagoava druge dijelove koji nisu standardni. Tako se
u konstruiranju sloene konstrukcije preskae faza konstruiranja pojedinih
elemenata i ista se zamjenjuje fazom izbora standardnog elementa. Izboru mora
da prethodi proraun neke od karakteristika standardnog elementa koji se
ugrauje. Na osnovu izraunate potrebne karakteristike bira se standardni lan
najblii proraunatom.
Standardi pokrivaju i postupke prorauna, ispitivanja, oznaavanja, tehnike
dokumentacije, grafikog prikazivanja i sl. Pravila tehnikog crtanja mainskih
dijelova, postupci prorauna zupanika, leaja i drugih elemenata, postupci
ispitivanja osobina materijala, ispitivanje buke, vibracija definisani su
opteprihvaenim propisima, nacionalnim i meunarodnim standardima.
Standardizirane su i oznake materijala, fizikih veliina, radi lake
komunikacije meu konstruktorima, tehnolozima i proizvoaima.
7.1.5. TIPIZACIJA
U bliskoj vezi sa standardizacijom je tipizacija, koja ide korak dalje od
standardizacije. Tipizacija je odabiranje afirmisanih kvaliteta i oblika sa
osnovnom svrhom da ogranii proizvoaa na to manji broj razliitih izvedbi
nekog artikla. Cilj tipizacije je da se ispune izbori onih karakteristika koje su
izraunate na najosnovnije zahtjeve trita. To vodi masovnosti proizvodnje.
Primjer tipizacije su familije asinhronih motora. Masovno se proizvode
133
Osnovi konstruiranja
asinhroni motori snage 4, 6, 10, 16, 25 kW, koji formiraju familiju motora koja
daje mogunost izbora za razliite primjene. lanovi familije su geometrijski
slini, a formiraju se na osnovu zakona slinosti standardnih brojeva i Koijevih
zakona.
Krajnji cilj tipizacije i standardizacije je specijalizacija, tj. usmjerenje na
jedan jedini proizvod (sklop, podsklop ili element). Idealna podjela rada je i
zamiljena tako da svaki element ima specijalnog proizvoaa koji daje
najstabilniji kvalitet i najniu cijenu.
Primjenom standardnih brojeva mogu se bez posebnog raunanja izvesti
serije razliitih veliina maina i konstrukcija, kao geometrijski sline izvedbe u
praksi isprobanog osnovnog modela. Ako su mjere modela standardni brojevi,
bie i mjere izraunatih komada standardni brojevi. Modelni zakoni mogu se
primijeniti pod sljedeim uslovima:
a) da naponi istih elemenata svih lanova niza budu jednaki ( = const.,
= const.)
b) da naponi elemenata budu u oblasti elastinih deformacija (tj. Hukovog
zakona)
c) da po mogunosti sve mjere budu u skladu sa standardnim brojevima
d) da faktor porasta (kolinik) u pravcu sve tri dimenzije bude isti
e) da su model i izvedeni komadi napravljeni od istog materijala.
Postoji sistem potpune geometrijske slinosti elemenata i djelimine
geometrijske slinosti elemenata niza. U sistemu potpune geometrijske slinosti
sve mjere lanova niza se mijenjaju u jednakoj razmjeri u sve tri dimenzije, a u
sistemu djelimine geometrijske slinosti ta razmjera nije jednaka. Na nekim
mainama se mora primjenjivati sistem djelimine geometrijska slinosti, jer je
to uslovljeno namjenom maine.
Za primjenu Riijevog modelnog zakona prvo se usvaja faktor porasta za
duinu:
L
r rL
Li
gdje je:
L - duina ma koje mjere matinog lana,
Li - duina mjere ma kog lana niza.
Ako na model djeluje sila F, a na izvedeni komad sila Fi, onda je mjera za
silu:
134
Osnovi konstruiranja
F
rf
Fi
za brzinu v = at rv = ra . rt = 1
(brzine u modelu i izvedenom komadu su jednake)
za ugaonu brzinu = v/r r = rv / rL = r-1
za broj okretaja n = 30/ rn = r / 1 = r-1
za rad W = Fs rW = rF. rs = r3
za snagu P = W/t rP = rW / rt = r2
za moment inercije I rI = r4
za otporni moment W rW = r3
za moment inercije masa rIm = r5
U tabeli je za svaku fizikalnu veliinu navedena oznaka svakog reda sa
faktorom porasta "n" koji se odreuje iz broja stepenovanja odgovarajueg reda:
135
Osnovi konstruiranja
N 1
nR
n v 1
gdje je:
N - broj lanova u odabranom redu izeu krajnjih lanova odreenih
stepenovanim veliinama, ukljuujui i te lanove,
nv - broj stepenovanja osnovne zadate veliine.
Tabela 12.
red. Naziv fizikalne veliine Oznaka Jed. duinska Broj stepenovanja
br. dimenzije mjera reda
1 Napon , N/m2 1 -
2 Specifina teina N/m3 1 -
3
3 Gustoa kg/m 1 -
4 Duina L m r R/n
5 Povrina A m2 r2 R/2n
6 Zapremina V m3 r3 R/3n
7 Teina (sila) G N r2 R/2n
8 Masa m kg r3 R/3n
9 Sila F N r2 R/2n
10 Moment M Nm r3 R/3n
11 Rad W J = Nm r3 R/3n
12 Snaga P W = Js r2 R/2n
13 Vrijeme t s r R/n
14 Put s m r R/n
15 Brzina v m/s 1 -
16 Ubrzanje a m/s2 r-1 R/-n
17 Br. okretaja n 1/s r-1 R/-n
18 Ugaona brzina 1/s r-1 R/-n
19 Ugaono ubrzanje 1/s2 r-2 R/-2n
4 4
20 Moment inercije I m r R/4n
povrine
21 Otporni moment W m3 r3 R/3n
22 Moment inercije Im kgm2 r5 R/5n
mase
Primjer 1:
136
Osnovi konstruiranja
Prema postojeoj maini (modelu) nominalne snage P = 63 kW i nonimalnog
broja okretaja n = 200 min-1 treba izvesti seriju.
Za svaku veliinu treba odrediti indeks veliine, nominalnu snagu,
nominalni broj obrtaja. Iz tabele se dobiju duinske mjere i oznake redova:
* za duine mjera r i red R/n
* za snagu mjera r2 i red R/2n
* za broj obrtaja mjera r-1 i red R/-n
U zadatku je osnovna zadata veliina snaga sa brojem stepeni nv = 8 i reda
R/2n, pa je nR = 2n, odnosno n = nR/2.
Snaga najmanje maine mora biti 63/12 = 5.25 kW. Za ovu snagu najblii
standardni broj je 5.3 u redu R40. U redu R40 ima od lana 63 do lana 5.3,
ukljuujui i te lanove, ukupno N = 44 lana, pa je:
N 1 44 1
nR 6.14 6
n v 1 8 1
137
Osnovi konstruiranja
Treba izraditi standarde za 6 veliina leajnih rukavaca za optereenja od
1400 do 8000 N po mjerama izvedenog rukavca prema slici.
16
F = 4000 N
25f7
32
Iz tabele se dobije:
* za duine mjera r i red R/n
* za silu mjera r2 i red R/2n
Za stepenovanje veliina dobija se red R40. U njemu je za krajnje lanove
1400 N i 8000 N broj lanova N = 31. kako je broj stepenovanja veliine
rukavca nv = 6, dobija se:
N 1 31 1
nR 6
n v 1 6 1
Tabela 14.
138
Osnovi konstruiranja
l/2
F
D h10
d
l
7.1.6. UNIFIKACIJA
Pojam unifikacije se upotrebljava sa sljedeim znaenjima:
kao istovjetan standardizaciji,
kao tipizacija,
svoenje na jedinstveni konstruktivni oblik,
smanjenje broja razliitih tipova.
U stranim jezicima ovaj pojam se javlja kao:
Standardisation (Engleski), Normalisierung (Njemaki), Unification (Fran-
cuski), Unificazione (Talijanski).
Meutim, pojam unifikacije se kod nas razlikuje od pojmova standardizacije
i tipizacije. Naprimjer, ugradnja leajeva istih ili razliitih tipova istih ili
razliitih veliina na naekoj maini svodi se pod pojam unifikacije u smislu da
na raznim mjestima ugradimo iste leajeve, samo da bi se smanjio broj razliitih
139
Osnovi konstruiranja
tipova leajeva, iako bi se na nekim mjestima mogli ugraditi ak i leajevi
manje nosivosti. Na taj nain se komponente u nekoj konstrukciji ujednauju
(unificiraju), to olakava nabavku leajeva te olakava odravanje.
140
Osnovi konstruiranja
Uporeivanje maina obzirom na masu moe se vriti samo kod maina iste
namjene. Obino se pokazatelj za ovu svrhu naziva specifina masa i ima izraz:
G masa ma sin e
g
N osnovni parametar ma sin e
141
Osnovi konstruiranja
- gustina materijala [kg/m3]
A - popreni presjek [m2]
L - duina [m]
Proirenjem ovog izraza, tj. njegovim transformisanjem mogu se uoiti i
razdvojiti pojedini uticaji. Transformirani izraz prua mogunost da se pojedini
uticaji na masu zasebno analiziraju radi iznalaenja puteva ka smanjenju mase
dijelova. Transformisani obrazac za masu izgleda:
m = k1. k2. k3
gdje je:
k1 - faktor optih uslova koji zavisi od sistema oslanjanja optereenja i
raspona i od predvienih deformacija,
k2 - faktor profila koji zavisi od geometrijskih i statikih osobina poprenih
presjeka,
k3 - faktor materijala kojim su obuhvaene odreene fizike i mehanike
osobine materijala.
Prilikom prorauna elemenata u zavisnosti od namjene mogu biti postavljena
tri osnovna kriterija:
* kriterij A - kada su za proraun mjerodavni naponi (naponsko stanje,
vrstoa, nosivost)
* kriterij B - kada je za proraun mjerodavna deformacija (krutost)
* kriterij C - kada je za proraun mase mjerodavan deformacioni rad
(radna sposobnost).
Uvoenjem tih kriterija obrazac za masu moe imati ova tri vida:
m = kA1. kA2. kA3
m = kB1. kB2. kB3
m = kC1. kC2. kC3
Faktori "k" razlikuju se meusobno i zavise od usvojenog kriterijuma i vrste
naprezanja (savijanje, zatezanje, pritisak, uvijanje, izvijanje).
Tabela 15. Uticaji na masu mainskih dijelova za razne vrste naprezanja
Naprezanje zatezanje - pritisak
Za proraun mjerodavna nosivost
m FL 1 S
142
Osnovi konstruiranja
Za proraun mjerodavna krutost
1
m FL2 1
E f doz
Za proraun mjerodavna radna E
sposobnost m Ff 1
2
S2
Naprezanje savijanje
Za proraun mjerodavna nosivost A
m k 12 / 3 F 2 / 3 L5/ 3 2 / 3
W
2/ 3
S2/ 3
143
Osnovi konstruiranja
poprenog presjeka (A), gustina materijala (), modul klizanja (G) i modul
elastinosti (E), te stepen sigurnosti (S).
7.2.3. OPTEREENJE
Na optereenje koje djeluje na neki mainski dio je veoma teko uticati, tj.
promijeniti njegovu veliinu. Treba imati u vidu da je moment direktno
proporcionalan snazi, a obrnuto proporcionalan ugaonoj brzini, tako da se
poveanjem broja obrtaja smanjuje optereenje.
m/m0
3,0
F/F0
(zatezanje i pritisak)
2,5
(F/F0)2/3 (savijanje)
2,0
(F/F0)1/2 (izvijanje)
1,5
1,0
0,5
F/F0
0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0
144
Osnovi konstruiranja
presjeka, promjena mase tj. veliine mainskog dijela ostvaruje se srazmjerno
promjeni sile.
145
Osnovi konstruiranja
F F F F
146
Osnovi konstruiranja
.. 4 2 . 4 3
A = const = 0,2 10 mm b) Wp = 5,7 10 mm (228 %)
. 4 3
a) Wp = 2,5 10 mm (100 %)
10
50 mm 75 mm
. 4 3 . 4 3
c) Wp = 9,5 10 mm (380 %) d) Wp = 21,2 10 mm (850 %)
7 3,5
100 mm
200 mm
Slika 137. Uticaj rasporeivanja mase dalje od neutralne ose (za uvijanje)
W / W0 d / du
5
(Wp / Wp0)
4
A = const.
2 A / W2/3
1 A / Wp2/3
147
Osnovi konstruiranja
W = 0,3. 104
(38 %)
148
Osnovi konstruiranja
Pojam lake konstrukcije vezan je za mjesto i vrijeme. Cijena elika u raznim
zemljama i njihov odnos prema cijeni lakih metala i legura daju indeks cijena.
Laka konstrukcija automatski znai veu cijenu kotanja izrade same
konstrukcije. injenica je da pri projektovanju i konstruiranju proizvoda oko 70
% trokova pripada trokovima materijala. zato je potrebno da konstruktor
raspolae dobrim znanjem o tehnikim materijalima, i to ne samo o
mehanikim, fizikim, hemijskim karakteristikama, nego i o cijenama trokova
obrade i mogunostima nabavke. Za optu mainogradnju potrebno je ostati u
podruju optimalnih trokova, tzv. normalne lake gradnje. Podruje ekstremno
lakih konstrukcija ostaje i dalje rezervisano samo za gradnju aviona i drugih
letjelica.
Lake konstrukcije se ostvaruju upotrebom lakih legura umjesto elika, te
izborom odgovarajueg oblika mainskog dijela.
149
Osnovi konstruiranja
* velika vrstoa, pri svim vrstama naprezanja (statika i dinamika),
* promjenom hemijskog sastava bolja su svojstva elika (legirani elici),
* termikom obradom postiemo bolja mehanika i druga svojstva,
* mehanikim postupkom valjanja i hladnim izvlaenjem dobija se glatka
povrina i bolja mehanika svojstva (tehnologija proizvodnje ice),
* moe se smatrati da je elik homogen i izotropan materijal, to je osnovna
pretpostavka prilikom prorauna konstrukcija.
OBOJENI METALI obuhvataju bakar, aluminijum, cink, olovo, a vie od
istih metala upotrebljavaju se njihove legure (mesing, bronza). Modul
elastinoti im je dvostruko manji od elika i dobro se daju obraivati livenjem,
kovanjem, valjanjem, ... Otporni su na koroziju, tako da im esto ne treba
dodatna zatita povrine.
LAKE LEGURE su uglavnom legure titana, mangana i drugih metala.
Imaju veliku vrstou. Koriste se legure silumin (AL, Si), duraluminijum (Al,
Mg). Osnovna mana im je visoka cijena u odnosu na elik. Otporne su na
koroziju, mogu se zavarivati i lijepiti.
SINTEROVANI MATERIJALI se izrauju tako to se metal u prakastom
stanju zagrijava i presuje. Na taj nain se dobije porozan materijal.
NEMETALNI MATERIJALI obuhvataju kou, gumu, plastine mase,
keramiku i sl.
KOMPOZITNI MATERIJALI se koriste u vazduhoplovstvu, jer imaju
veoma malu teinu, a veliku vrstou. Dobijaju se lijepljenjem i impregniranjem
vlaknastih sintetikih materijala.
150
Osnovi konstruiranja
Ako se eli apsolutna sigurnost, tj. da se eliminie i najmanja mogunost
pojave kritinog stanja odnosno loma, dozvoljeni napon se izraunava
koritenjem velikih stepena sigurnosti. To smanjuje dozvoljeni napon, poveava
dimenzije i masu. Faktor porasta mase je:
m
rm
m'
a faktor porasta stepena sigurnosti:
S
rS
S'
Meusobna zavisnost ova dva faktora je:
r m rS2/ 3
To znai da, ako se stepen sigurnosti povea dva puta, dimenzija presjeka e
se poveati r L 3 2 126
. puta, dok e se masa pri tome poveati 1.58 puta. Ta
poveanja vae za savijanje i uvijanje, dok za pritisak i zatezanje vrijedi:
r m rS r L2
151
Osnovi konstruiranja
1/ 2
m c
2 141
.
m' c'
Rjeenje:
Za proraun je mjerodavna krutost, jer je zadatkom definisan ogranien ugib
konzole (f). Polazi se od opteg izraza:
A 1
m k 1/ 2 F 1/ 2 L5/ 2 1/ 2
I
E 1/ 2
1/ 2
f doz
1
m I k B 1 I k B 2 I k B 3 I 1/ 2
f doz I
1
m II k B 1 II k B 2 II k B 3 II 1/ 2
f doz II
Obzirom da je:
k B1 I k B1 II
k B2 I k B2 II
k B3 I k B3 II
Ostaje da je:
152
Osnovi konstruiranja
1
mI
1/ 2
f doz I
1/ 2
f doz
II
( 2 f ) 1/ 2
2 1.41
m II 1
1/ 2
1/ 2
f doz
I
f 1/ 2
f doz II
153
Osnovi konstruiranja
a) b)
c)
141. Varijante izrade poluge: livenjem (a), kovanjem (b) i zavarivanjem (c)
154
Osnovi konstruiranja
Primjena nekog od navedenih postupaka za izradu konkretnog mainskog
elementa zavisi od mnogo faktora, a osnovni kriterij je izraditi potrebni oblik
to jeftinije.
Pri tome se mora voditi rauna o mogunostima vlastite fabrike, odnosno o
mogunostima fabrike kooperanta. Termin "to jeftinija proizvodnja" zavisi u
velikom dijelu i od koliine proizvedenih prmjeraka, odnosno od masovnosti
proizvodnje. Na slici 141. su prikazane tri varijante izrade iste poluge, livenjem,
kovanjem i zavarivanjem.
Ako je potrebno izraditi npr. nekoliko hiljada komada, pokazalo bi se da su
optimalni naini izrade livenje ili kovanje. U svakom sluaju, prilikom
odluivanja o postupku izrade trebalo bi pronai nekoliko mogunosti, izvriti
vrednovanje i od svih izabrati optimalan postupak obzirom na cijenu i
tehnoloke mogunosti. Ako treba izraditi manji broj komada, reda veliine
nekoliko desetina ili jo manje, onda je najjeftiniji postupak zavarivanje.
Za izradu dvokrake poluge (slika 141) u principu je poznato da se mogu
koristiti sljedei metodi izrade:
* veliki broj komada - livenje ili ukovno kovanje
* mali broj komada - zavarivanje ili slobodno kovanje
Meutim, postavlja se pitanje gdje su granice za izbor postupaka. Na slici
142 dat je dijagram koji daje cijenu izrade u funkciji broja komada i naina
izrade.
cijena izrade
kovanje u kalupe
15 20 122 slobodno kovanje
10 75 322 zavarivanje
5 livenje
0
100 200 300 400 500 600 700
zavarivanje kovanje
155
Osnovi konstruiranja
Iz slike 142 se vidi da dvokrake poluge izraene slobodnim kovanjem ne
mogu nikada biti najjeftinije. Zavarivanje je najjeftinije za broj poluga do 75.
Ve iznad 75 komada livenje je jeftinije od slobodnog kovanja, a preko 122
komada isplati se kovanje u kalupu (jeftinije je od slobodnog kovanja). Iznad 75
komada najjeftinije je livenje, a preko 700 komada najjeftinije je kovanje u
kalupe.
Navedeni primjer treba da poslui kao ilustracija kako bi trebalo prostudirati
izradu bilo kojeg mainskog elementa u cilju izbora optimalnog naina izrade,
uzimajui u obzir sve relevantne faktore. Vrlo esto je cilj uteda materijala i
energije, pa se moe provesti analiza kao u sljedeem primjeru.
Primjer:
Potrebno je izraditi 10 000 komada vijaka M 10 x 130 (JUS M.B1.031).
Njihova ukupna masa je 900 kg.
a) Ako bi se vijci radili od estougaone ipke OK 17 rezanjem stabla i
navoja, potrebna masa materijala za izradu bi iznosila 2632 kg (100 %).
b) Ako bi se izvuene ipke 10 mm raskivale u hladnom kalupu, i izrada
navoja vrila rezanjem, potrebno bi bilo 965 kg materijala (36.7 %).
Uteda materijala po varijanti (b) je:
2632 - 965 = 1667 kg (63.3 %)
Pri izradi vijka od vuene estougaone ipke dobilo bi se 2632-
900 = 1732 kg strugotine (65.7 %), a pri izradi od otkovka 965-900 = 65 kg
strugotine (6.7 %).
Na to da li e se neki mainski element raditi kao otkovak ili ne, utiu
uglavnom ekonomski i konstrukcioni faktori. Naprimjer, ekonomska analiza
provedena u prethodom primjeru za vijak M10, daje prednost otkovku. Bolje
rezultate bi dala analiza u pravcu utroka vremena proizvodnje. naime, pri
kovanju u kalupe postoje dvije odojene operacije, izrada otkovka i izrada
navoja, dok kod mehanike obrade rezanjem izvuene ipke se obrauju samo
jednom operacijom na revolver strugu, ime bi utroeno vrijeme bilo vjerovatno
maje, nego kod otkovka. U sluaju kovanja, potrebno je izraditi i alat za
kovanje estougaone glave kojim se moe otkovati do 18 000 komada, zavisno
od mase otkivka i snage ekia na kojem se kovanje vri.
Ako e se vijak upotrijebiti na mjestu velikih i promjenljivih naprezanja,
upravo konstrukcioni razlozi trae izradu kovanjem uz naknadu izradu navoja
valjanjem, kao povoljniju varijantu izrade vijka. Naime, navoj izraen
valjanjem ima daleko veu vrstou od navoja izraenog rezanjem (slika 143).
156
Osnovi konstruiranja
a) b)
157
Osnovi konstruiranja
a) b)
= 30 ... 50
158
Osnovi konstruiranja
c) Pri konstruiranju odlivaka treba voditi rauna o principu prostog i
jednovremenog stvrdnjavanja (hlaenja) metala.
Poto rastopljeni metal popunjava kalup odozdo nagore, treba protoni
presjek tako konstruirati da se ne desi da se metal stvrdne u toku livenja i
onemogui dalje ispunjavanje upljine kalupa modela. Na odlivku kod kojeg se
vodilo rauna o jednovremenom hlaenju nee doi do pojave upljina i
pukotina.
Ponekad se koristi stvaranje upljina na najdebljim mjestima i namjerno, tzv.
izgubljenim (lanim) glavama. Namjerno se ostavljaju mjesta na modelu u
kojima e se sigurno javiti upljina, a ta se mjesta nakon hlaenja odreu
Na slici 146. svaki od presjeka D do Dn predstavljaju lane glave.
upljina
lana glava
D3
D2
D1
D0
D
159
Osnovi konstruiranja
Tabela 17. Orijentacione vrijednosti minimalnih debljina zidova odlivaka
Veliina odlivka Sivi liv elini liv Laki i obojeni
metali
do 500 6 8 4
500 ... 1000 6 ... 8 8 ... 10 4 ... 6
1000 ... 1500 8 ... 10 10 ... 12 6 ... 8
1500 ... 2000 10 ... 14 12 ... 16 8 ... 10
2000 ... 2500 14 ... 16 16 ... 20
2500 ... 3000 16 ... 19 20 ... 24
3000 ... 4000 19 ... 22 24 ... 28
4000 ... 5000 22 ... 24 28 ... 35
5000 ... 9000 24 ... 30 35 ... 40
: ' = 4 : 1
'
160
Osnovi konstruiranja
f) Pravilan izbor radijusa zaobljenja na mjestima prelaza vrlo je znaajan u
pogledu kvaliteta livenih elemenata.
ispravno neispravno
(rebro optereeno na pritisak) (javlja se istezanje - nepovoljno za odlivke)
161
Osnovi konstruiranja
a) b)
c)
162
Osnovi konstruiranja
elementi koji su izloeni velikom broju dinamikih optereenja su jedan od
razloga za primjenu otkovaka.
Kovanju se pristupa i iz ekonomskih razloga, jer je kovanje jeftinije bez
obzira to su naprezanja takva da ne zahtijevaju izvedbu kovanjem.
Kod runog kovanja i malog broja komada koji se izrauju kovanjem,
uzimajui u obzir ekonomske kriterije, kovanje kao postupak izrade nije
isplativo, jer se isti broj komada identinog proizvoda jeftinije moe proizvesti
livenjem.
Snienje trokova kovanja postie se jednostavnijom konstrukcijom sa
radijusom bez gomilanja materijala (zavarivanjem se dva kovana elementa spoje
u jedan sloeniji element).
Neki metali se mogu kovati u hladnom stanju (olovo, bakar, aluminijum), ali
se veina metala obrauje u toplom stanju. Temperatura kovanja se kree
izmeu 900 i 1200C, a zavisi od stepena saimanja materijala. Osnovne
sirovine za kovanje su elini polufabrikati ili valjani elici.
Razlikuju se dva postupka kovanja, i to:
* slobodno kovanje i
* kovanje u kalupima (ukovno kovanje).
Ukovno kovanje se izvodi pomou ekia i prese. Slobodnim kovanjem se
mogu izraditi otkivci prostijeg geometrijskog oblika, dok se komplikovaniji
oblici izrauju iskljuivo u kalupima. Slobodnim kovanjem se dobije lo
kvalitet povrine i javljaju se velika odstupanja od predvienih mjera, dok se
kovanjem u kalupima dobije kvalitetnija povrina i manje odstupanje od
utvrenih mjera.
Slobodno kovanje se primjenjuje kod pojedinane i maloserijske
proizvodnje, dok se za velike serije koristi kovanje u kalupima.
163
Osnovi konstruiranja
8.2.1. OSNOVNA UPUTSTVA ZA KONSTRUIRANJE
DIJELOVA ZA IZRADU SLOBODNIM KOVANJEM
a) Izbjegavati konine i kose forme, jer nisu podesne za slobodno kovanje.
b a
a>b
164
Osnovi konstruiranja
a) b)
Slika 154. Poloaj vlakana materijala kod rezanja (a) i kod kovanja (b)
165
Osnovi konstruiranja
strogo u obzir kod otkovaka koji nisu optereeni, dakle kod onih koji se kuju iz
isto ekonomskih razloga (jer je to ekonominiji postupak izrade).
Takoe kod konstruiranja otkivaka treba izbjegavati:
* nagle promjene presjeka, jer u tom luaju postoji opasnost od pojave
pukotina i na otkivku i na alatu. Ako je nemogue izbjei promjene presjeka,
treba na tom dijelu dati vee radijuse zaobljenja.
* uska i visoka rebra i izboine koje se teko mogu postii kovanjem.
* savijanje otkovaka u vie ravni; ako je to savijanje neophodno, onda ga
treba izvesti u kalupu.
b) Konturne povrine otkovka moraju imati nagibe iz dva razloga:
* radi lakeg kretanja materijala pri popunjavanju kalupa,
* radi lakeg vaenja otkovka iz kalupa.
Veliina ugla nagiba zavisi od vrste materijala, kao i samog otkivka i odnosa
visina na otkivku. Ugao nagiba se uzima u rasponu od 6 do 15.
Kao opte pravilo moe se uzeti:
* kod niskih i okruglih otkivaka nagib spoljanje povrine moe se uzeti
3, a kod ostalih 7,
* nagibe unutranjih povrina birati izmeu 7 i 10.
166
Osnovi konstruiranja
ravan dijeli otkovak na gornji donji dio, odnosno na dijelove od kojih e jedan
biti ugraen u donji, a drugi u gornji kalup.
pravilno nepravilno
Ravan sastava kalupa moe biti horizontalna obzirom na pravac udara prese,
to je i najei sluaj u praksi, a udubljenja mogu i moraju biti u pravcu udara
prese.
upljine u kalupu moraju imati veu irinu i malu dubinu. Nije povoljno ako
se ravan sastava kalupa poklapa sa ravninom promjene. Ovo zbog toga, jer je
laka kontrola sastava kalupa, kao i jednostavnosti alata za krzanje (ivienje)
gotovog otkovka.
Viak materijala skida se krzanjem nakon zavrenog kovanja. Liniju sastava
kalupa po mogunosti treba izvesti u ravni, a ne po izlomljenij (sloenoj)
povrini, jer je tada tee izraditi donji i gornji dio kalupa.
otkivak
donji dio
kalupa
viak materijala
167
Osnovi konstruiranja
9. PLANETARNI PRENOSNICI
Prenosnici se openito mogu podijeliti na standardne i planetarne. Kod
standardnih prenosnika rotiraju svi zupanici samo oko vlastitih osa, koje su
nepomino uloene u kuitu ili postolju. Kod planetarnih neki lanovi
prenosnika - sateliti vre dva istovremena kretanja, rotiraju uloeni u drau
koji takoer rotira oko svoje ose uloene u kuitu.
Zupanici ije se ose poklapaju sa centralnom osom nazivaju se sunani ili
centralni zupanici. Oni mogu imati vanjsko ili unutranje ozubljenje, a mogu
biti elnici (cilindrini) ili stonici (konusni zupanici).
Snaga koja se dovodi sunanom zupaniku dijeli se na onoliko zupanika
koliko ima satelita. To omoguava nie optereenje pojedinih zupanika, a time
manje module i potrebno izravnavanje masa. Sateliti omoguuju prenos
razliitih pogonskih brzina okretanja na jedno gonjeno vratilo, odnosno
ravanje dovedene snage na vie gonjenih vratila. Sile koje se pri tome javljaju
stvaraju parove sila.
Sunani ili centralni zupanik ne treba biti posebno uleiten jer moe biti
voen satelitima. To omoguuje da brzina vrtnje sunanog zupanika bude vrlo
visoka (i do 500 s-1) i da se reducira na manju brzniu vrtnje.
Planetarnim prenosnicima se mogu postii vrlo visoki prenosni omjeri, do
i = 10000. U tom sluaju je nizak stepen iskoritenja.
+n2
2 z2
-n1
S +nS S
z1
1
putanja
satelita
168
Osnovi konstruiranja
Planetarni prenosnici mogu biti izvedeni u obliku diferencijala, odnosno
mehanizma sa dva stepena slobode kretanja, koji se upotrebljavaju kod alatnih
maina da bi se ubrzala povratna (neradna) kretanja, a kod dizalica da bi se
omoguio vei broj dizanja.
-n 2
z2
2
z1
-n 1 S +n S S
putanja
satelita
Na slikama 158 i 159 znak (+) se odnosi na vanjsko, a znak (-) na unutranje
ozubljenje.
Brzina vrtnje satelita se moe izraunati po sljedeim obrascima:
z1 z z z
n 2 nS nS n1 1 n S 1 1 n1 1
z2 z2 z2 z2
169
Osnovi konstruiranja
z2 z4
z1 z3
(n3-nS)
n3
n2 r2
z2
nS
rS
r3
S r1 n1
z1
z3
(n1-nS)
170
Osnovi konstruiranja
n1 n S z
3
n3 nS z1
gdje je:
n1 [s-1] - broj obrtaja sunanog zupanika 1
n3 [s-1] - broj obrtaja sunanog zupanika 3
nS [s-1] - broj obrtaja draa S
z1 - broj zuba sunanog zupanika 1
z3 - broj zuba sunanog zupanika 3
Za diferencijal:
z1 n1 z 3 n 3 (z1 z 3 )n S
z3 z
n1 n 3 (1 3 ) n S
z1 z1
n1
Budui da je z3 > z1 prenosni omjer i 2.
nS
171
Osnovi konstruiranja
Tabela 19. Osnovni tipovi planetarnih prenosnika
Prenosni omjeri za nS=0 Jednaina brzine vrtnje
2II
r2 z 2 z2 z3
i 1,2 n1 n3
z1 z3 r1 z1 z1 z 4
z4 z z
z2 r z 1 2 3 n S
i 4 ,3 3 3 z1 z 4
r4 z 4
S
z2 z
r r z z n1 n 2 1 2 n S
i 1,3 2 3 2 3 z3 z1
r1 r4 z1 z 4
r3 = r1 - r2 z3 z
n2 n 3 1 3 n S
= r3 - r4 z4 z4
1A
z2
S
r2 z z2 z
i 1,2 2 n1 n 2 1 2 n S
r1 z1 z1 z1
z1
rS = r1 + r2
2AA
r2 z z2 z3
z2 z4 i 1,2 2 n1 n3
r1 z1 z1 z 4
z z
z1 r z 1 2 3 n S
z3 i 4 ,3 3 3 z1 z 4
r4 z4
z2 z
r r z z n1 n 2 1 2 n S
i 1,3 2 3 2 3 z1 z1
r1 r4 z1 z 4
r3 = r1 + r2
= r3 + r4 z3 z
n2 n 3 1 3 n S
z4 z4
172
Osnovi konstruiranja
Tabela 19. Osnovni tipovi planetarnih prenosnika
Prenosni omjeri za nS=0 Jednaina brzine vrtnje
1AI
z2 r2 z z3 z
i 1,2 2 n1 n 3 1 3 n S
z3 r1 z1 z1 z1
z1
r3 z 3 z
i 2 ,3 z2
S r2 z 2 n1 n 2 1 2 n S
z1 z1
r3 z
i 1,3 3 z3 z
r1 z1 n2 n 3 1 3 n S
z2 z 2
rS = r1 + r2 = r3 - r2 =
= (r1 + r3) / 2
r2 = (r3 - r1) / 2
2AI
r2 z z2 z3
z2 i 1,2 2 n1 n3
r1 z1 z1 z 4
z4
z3 z z
z1
r z 1 2 3 n S
S i 4 ,3 3 3 z1 z 4
r4 z 4
z2 z
r r z z n1 n 2 1 2 n S
i 1,3 2 3 2 3 z1 z1
r1 r4 z1 z 4
rS = r1 + r2 = r3 - r4 z3 z
n2 n 3 1 3 n S
z4 z4
1I
z2
z1
S
r2 z 2 z2 z
i 1,2 n1 n 2 1 2 n S
r1 z 1 z1 z1
rS = r1 - r2
173
Osnovi konstruiranja
n3 B B v3
r2 vS
2
z2
n2S r2 v1 AS
nS r3 3
A rS
r1 1
S
S n1
z1
z1 2'
1'
z3 z3 3' S'
H
n2S nS
n3
n2 n1
n3 B B v3
r2 vS
2
n2S r2 A
nS r3 3
A rS
r1
S
z1 2'
z3 3'
S'
n2S nS
n3
n2
174
Osnovi konstruiranja
Iz slinosti trokuta r3 v3 3 i trokuta h n3 3' za taku B dodira satelita 2 i
centralnog zupanika 3 dobija se odnos:
n3 v3 r n
, odnosno h 3 3
h r3 v3
175
Osnovi konstruiranja
10. LITERATURA
176
Osnovi konstruiranja
14. Ognjanovi M.: ................ Metodika konstruisanja maina, Mainski
fakultet, Beograd, 1990.
15. Olevi S.:.......................... Tehniko crtanje, Univerzitet u Sarajevu,
1995.
16. Olevi S.:.......................... Nacrtna geometrija, Mainski fakultet u
Zenici, 1997.
17. Orlov, P.I.:........................ Osnovi konstruiranja, Moskva, 1973.
18. Padovan L. i dr.: ............... Inenjerska grafika i dokumentiranje, Fakultet
elektrotehnike i raunarstva Zagreb, 1996.
19. Repi, N.:........................ Zbirka zadataka iz mainskih konstrukcija,
sarajevo, 1996.
20. Savi Z. i dr.:.................... Inenjersko mainski prirunik II, Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1987.
21. Vitas, D.: .......................... Osnovi mainskih konstrukcija I i II dio,
Nauna knjiga Beograd, 1985.
22. Vitas, D., Trbojevi, M.: .. Mainski elementi I, II, III, Nauna knjiga
Beograd, 1986.
23. Vukojevi, D.: .................. Kinematika sa teorijom sloenih mehanizama,
Mainski fakultet u Zenici, 1997.
24. Vukojevi, D.: .................. Dinamika, Mainski fakultet u Zenici, 1990.
177
KONSTRUIRANJE
POMOU
RAUNARA
(CAD)
Samir Leme
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
1. OSNOVNE DEFINICIJE
179
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
aplikacije koje slue za analizu konstrukcija kreiranih pomou razliitih CAD
sistema. CAE aplikacije simuliraju ponaanje konstrukcije pod uticajem raznih
vanjskih optereenja, mehanikih, termikih i sl.
CAM je raunarski sistem koji slui za automatizaciju industrijske
proizvodnje. CAM sistemi se koriste za upravljanje proizvodnjom u realnom
vremenu (jedino raunar moe dati dovoljno brz odziv na vanjske uticaje), za
upravljanje robotima, te za izbor i snabdijevanje materijalima. Sve navedeno
podrazumijeva da se koliina materijala, poluproizvoda i proizvoda od kojih se
konstrukcija izrauje, prati pomou raunarske baze podataka, tako da se isti
mogu blagovremeno nabavljati u skladite.
CAM se najee realizuje preko CNC maina. Za razliku od NC maina,
koje instrukcije za pokretanje alata i obratka primaju preko posebno
pripremljenog numerikog koda, kod za upravljanje CNC maina se generie
direktno pomou raunara. Sastavni dio CNC maine je i raunar.
180
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
RAUNARSKI SISTEMI
Raunar je programabilna maina (ureaj koji je u stanju da izvrava
programe). Dvije su osnovne karakteristike raunara:
* Raunar reaguje na odreeni skup instrukcija na tano odreeni nain.
* Raunar je u stanju izvriti program (ureeni niz instrukcija snimljen
na odgovarajui memorijski medij).
Savremeni raunari su digitalni elektronski ureaji. Sastoje se od dviju
komponenti:
Hardware je skup fizikih komponenti raunara - kablovi, tranzistori,
integrirana kola, tampane ploe, monitori, tastature, tampai i dr.
Software je skup instrukcija i podataka koje raunar obrauje ili pohranjuje
u memoriju.
Razlika izmeu hardware-a i software-a se moe objasniti na analogiji sa
knjigama: Papir i mastilo su hardware, a rijei, reenice i ukupna ideja knjige
ine software. Raunar bez software-a je kao knjiga sa praznim stranicama. Da
bi se raunar mogao koristiti potreban je software, ba kao to su potrebne rijei
da bi knjizi dale odreeno znaenje.
Raunari mogu biti specijalizirani (naprimjer oni ugraeni u CNC maine, ili
bilo koje druge ureaje; savremeni automobili imaju ugraene specijalne
raunare koji se koriste za regulaciju potronje goriva, temperature motora i sl.).
Raunari opte namjene se mogu koristiti za veliki broj razliitih operacija, od
obrade teksta i komuniciranja, preko prorauna, do obrade i pohranjivanja slike
i zvuka (multimedija). Svi raunari opte namjene sastoje se od sljedeih
komponenti:
* Radna memorija omoguuje raunaru da pamti podatke i programe,
privremeno, za vrijeme rada raunara.
* Trajna memorija slui za trajno pohranjivanje podataka i programa i
kada je raunar iskljuen. Danas se najvie koriste magnetni i optiki diskovi.
* Ulazni ureaji slue za unos podataka i instrukcija. Najei ulazni
ureaji su tastatura i mi.
* Izlazni ureaji slue za prikazivanje rezultata rada raunara - monitor,
tampa ili ploter.
181
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
* Mikroprocesor je srce raunara, elektronska komponenta koja u stvari
izvrava instrukcije.
Osim navedenih komponenti, postoje jo mnoge druge koje omoguuju
navedenim osnovnim komponentama da ine jedinstven sistem koji radi
efikasno. Naprimjer, svaki raunar mora imati i sabirnicu (bus) koja slui za
transfer podataka i instrukcija iz jedne komponente raunara u drugu.
Raunari se mogu podijeliti po veliini i snazi kako slijedi:
PC (Personal computer): Mali, jednokorisniki raunar. PC ima
mikroprocesor, 4 do 32 MB radne memorije, tastaturu i mia za unos podataka,
monitor kao izlazni ureaj i disk za trajno pohranjivanje podataka. Jedan PC
koristi samo jedan korinik istovremeno.
Radna stanica (Workstation): Snaniji jednokorisniki raunar. Za
razliku od PC-ja ima moniji mikroprocesor i grafike komponente boljih
performansi (monitor i skup komponenti za prikazivanje slike).
Mini raunar (Minicomputer): Viekorisniki raunar koji istovremeno
moe koristiti od 10 do par stotina korisnika, putem terminala. Koristi se
zajedniki mikroprocesor i mediji trajne memorije.
Mainframe: Snaniji viekorisniki raunar koji omoguuje istovremeni
rad vie stotina korisnika.
Supercomputer: Ekstremno brzi raunar koji je u stanju izvriti milijarde
instrukcija u sekundi.
PC raunari su danas u najiroj upotrebi, a dizajnirani su za indivudalnog
korisnika. Cijena PC raunara se kree od dvije do desetak hiljada DM. U
praksi se koriste za obradu teksta, stono izdavatvo (DTP), proraune razliitih
vrsta, manje baze podataka, jednostavniju grafiku, te komunikacije (razmjena
podataka i telefaks poruka).
PC raunari su se pojavili krajem sedamdesetih godina. Jedan od prvih i
najpopularnijih personalnih raunara je bio APPLE II, kojeg je 1977. proizvela
firma Apple Computer. Poetkom osamdesetih poela je nagla ekspanzija novih
modela i konkurentskih operativnih sistema. 1981. IBM je izbacio na trite
svoj prvi personalni raunar, poznat kao IBM PC. IBM PC je brzo postao neka
vrsta standarda, tako da se veina proizvoaa prlagodila tom standardu. Jedna
od nekoliko kompanija koje su ostale na tritu kao konkurencija IBM-u je
Apple Computer, koja je do danas ostala glavni konkurent IBM-u.
Ostale kompanije, mahom sa Dalekog istoka, su se prilagodile dominaciji
IBM-a tako to su poele sa proizvodnjom jeftinih "klonova", odnosno raunara
koji su u osnovi bili identini IBM PC-ju, i bili su u mogunosti koristiti isti
software, jer su koristili iste mikroprocesore. Danas IBM nema vie dominaciju
182
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
na trtu PC-ja, a mnoge inovacije IBM-a trite nije prihvatilo (MCA
arhitektura sabirnice, OS/2 operativni sistem itd.). Danas je svijet PC-ja
podijeljen na Apple Macintosh i PC raunare. Apple Macintosh raunari su
zasnovani na Motorola mikroprocesorima, a PC (IBM i klonovi) su zasnovani
na nekom od Intel mikroprocesora.
Iako je osnovna karakteristika PC-ja da je on jednokorisnniki sistem, sve
ee se PC raunari povezuju u raunarske mree (Computer Network), koje
omoguuju da se resursi raunara dijele na vie korisnika u mrei (naprimjer
zajedniki diskovi, tampai, modemi i sl.).
Granica izmeu radnih stanica i PC raunara se sve vie gubi, jer
"High-end" modeli Macintosh i PC raunara (naprimjer PowerPC ili
PowerMac) nude iste grafike i procesorske mogunosti kao i "Low-end" radne
stanice kompanija Sun Microsystems, Hewlett-Packard, SGI i DEC.
Radne stanice su prvenstveno razvijene za inenjerske (CAD/CAM)
aplikacije, razvoj software-a, te za ulogu servera (posluitelja) u raunarskim
mreama, odnosno za sve ono to pred mikroprocesor i grafike komponente
postavlja visoke zahtjeve.
Radne stanice su obino opremljene velikim monitorom visoke rezolucije
slike, velikom koliinom radne memorije (64 do 256 MB), komponente za
pristupanje raunarskoj mrei, te grafiki operativni sistem. Najei operativni
sistem radnih stanica je UNIX sa OpenWindows ili X Windows grafikim
sueljem.
Vodei proizvoai radnih stanica su Sun Microsystems, Hewlett-Packard
Corporation, Silicon Graphics Incorporated, i Digital Electronics Corporation.
183
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
HARDWARE
Bez obzira da li se radi o PC ili radnoj stanici, raunari koji se koriste za
CAD sastoje se uglavnom od istih komponenti. Te komponente su sljedee:
Mikroprocesor
Osnovna ploa sa BIOS-om
RAM memorija
Grafika kartica
Disk
Monitor
Tastatura i mi
Mrena kartica, faks-modem, zvuna kartica, TV kartica i sl.
Mikroprocesor je silikonski ip koji je u stanju izvravati instrukcije.
Mikroprocesori se mogu podijeliti po dva kriterija.
Prvi kriterij je "Bandwidth", odnosno broj bita koje se obrauju u jednoj
instrukciji ("Bit", odnosno binarna cifra - 0 ili 1, je najmanja jedinica
informacije). Tako mikroprocesori mogu biti 16-bitni, 32-bitni, 64-bitni.
Drugi kriterij je brzina mikroprocesora. Mjeri se megahercima (MHz) i
odreuje broj instrukcija koje mikroprocesor moe izvriti u jedinici vremena.
U oba sluaja, vei broj predstavlja snaniji mikroprocesor. Naprimjer, 32-
bitni mikroprocesor na 50 MHz je snaniji od 16-bitnog na 25 MHz.
Osim ovih kriterija, po unutranjoj izvedbi elektronskih komponenti
mikroprocesora, mikroprocesori mogu biti RISC (Reduced Instruction Set
Computer) ili CISC (Complex Instruction Set Computer).
Najvaniji proizvoai mikroprocesora za PC raunare su: Intel, AMD i
Cyrix.
Intel mikroprocesori koji se danas koriste su Pentium, Pentium Pro, MMX i
Pentium II (Klamath). Ovi mikroprocesori se proizvode sa razliitim brzinama,
od 100 do 300 MHz. Osim njih, koristili su se i 8086, 80286, 80386 i 80486, ali
se ti mikroprocesori vie ne proizvode. Svi ovi mikroprocesori su kompatibilni
184
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
unazad, tj. snaniji modeli mogu izvravati programe dizajnirane za slabije
mikroprocesore.
Cyrix je amerika kompanija osnovana 1988. godine. Njihovi
mikroprocesori su neto jeftiniji od Intelovih. Postoje 5x86 i 6x86 modeli, koji
su paralela Intel Pentium i Pentium Pro mikroprocesorima. Zanimljivo je to se
uz stvarnu brzinu rada mikroprocesora, uz oznaku modela daje i uporedna
brzina sa Intel procesorom; naprimjer 6x86 166+ radi na 120 MHz, ali daje
performanse vee od Intel Pentiuma na 166 MHz.
AMD (Advanced Micro Devices) takoe proizvodi mikroprocesore sa
arhitekturom slinom Intelovim modelima, a najpoznatiji su modeli K5 (u rangu
Intel Pentiuma) i K6 (u rangu Intel Pentium MMX procesora).
Motorola Inc. je jedan od vodeih proizvoaa mikroprocesora za Apple
Macintosh raunare i Silicon Graphics radne stanice. 1993. godine, Motorola je
u saradnji sa Apple Computer i IBM dizajnirala novu RISC arhitekturu
mikroprocesora - PowerPC.
Digital Equipment Corporation proizvodi seriju snanih i skupih Alpha
mikroprocesora koji se koriste u DEC radnim stanicama.
Sun Microsystems u svojim radnim stanicama koristi SPARC
mikroprocesore.
Osnovna ploa slui za smjetaj ostalih komponenti. Izbor osnovne ploe je
ogranien mikroprocesorom, tj. za svaki mikroprocesor se proizvodi poseban tip
osnovne ploe. Neke osnovne ploe podravaju istovremeno koritenje vie
mikroprocesora (naprimjer Dual Pentium Pro).
RAM (Random Access Memory) Radna memorija, odnosno fizika
memorija u unutranjosti raunara. Termin "radna" se koristi da bi se napravila
razlika od vanjske memorije, odnosno diskova.
Raunar moe manipulirati samo sa podacima koji se nalaze u radnoj
memoriji. Svaki program koji se pokrene mora se prvo kopirati sa diska u radnu
memoriju. Koliina radne memorije je veoma vana, jer odreuje koliko
programa se moe pokrenuti istovremeno i koliko podataka moe biti trenutno
na raspolaganju datom prograu.
Budui da je cijena RAM memorije visoka u odnosu na diskove, raunari
obino nemaju dovoljno radne memorije za pohranjivanje svih potrebnih
podataka, koristi se tehnika zvana "Swapping", pomou koje se dio podataka
kopira iz radne memorije na disk po potrebi, kad se popuni radna memorija.
Kad se dio podataka kopira sa diska u RAM, ista koliina podataka se iz RAM-
a snima na disk. Taj dio podataka se naziva "virtualna memorija". to raunar
ima vie radne memorije, to e bre izvravati programe koji koriste velike
185
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
koliine podataka (bie manje potrebe za swapping-om, koji je spor proces jer
koristi diskove koji su znatno sporiji od RAM memorije).
Kapacitet RAM-a se izraava u megabajtima (MB). Osnovna jedinica za
kapacitet memorije je Byte (bajt). To je ona koliina memorije koja moe da
sadri jedno slovo, znak ili cifru. Izvedene jedinice su kilobajt (1 kB = 1024 B),
megabajt (1 MB = 1024 kB), gigabajt (1 GB = 1024 MB), terabajt (1 TB = 1024
GB).
Grafiki adapter je komponenta raunara koja omoguuje kreiranje slike na
monitoru. Svaki adapter omoguuje nekoliko naina rada. Dva osnovna naina
rada su tekstualni (prikazuje samo znakove iz ASCII seta) i grafiki reim rada
(moe prikazati bilo koju bit-mapiranu sliku). U grafikom reimu rada, mogu
je prikaz slike u razliitim rezolucijama (broju taaka od kojih se sastoji slika po
jedinici povrine) i sa razliitim brojem boja.
Veina modernih grafikih adaptera sadri vlastitu memoriju, tako da se
RAM rastereti od memorisanja slike. Osim toga, neki adapteri imaju i vlastiti
koprocesor, koji preuzima dio posla od mikroprocesora za grafike kalkulacije,
ime se mikroprocesor rastereuje, rad ubrzava, pa se ovi adapteri zovu
"Graphics accelerators". Grafiki adapteri se nazivaju "Graphic Adapters",
"Video Adapters", "Video Cards", "Video Boards".
Disk slui za trajno pohranjivanje podataka, i za razliku od RAM memorije,
za to mu nije potrebno stalno napajanje energijom. Koriste se magnetni i optiki
diskovi.
Magnetni diskovi rade na istom principu kao i audio i video trake, samo to
je medij za pohranjivanje podataka u obliku okruglog diska, a ne u obliku trake.
Na magnetni disk se podaci mogu snimiti, brisati i itati. Koriste se dvije vrste
magnetnih diskova:
Disketa (Floppy Disk): Prenosivi medij kapaciteta 1.44 MB,
Tvrdi disk (Hard Disk): Hermetiki zatvoren disk koji se nalazi u kuitu
raunara. 2 do 20 puta bri od diskete, a kapaciteti se kreu od 20 MB do
nekoliko GB. Po nainu komunikacije sa mikroprocesorom i memorijom
mogu biti IDE (sporiji i jeftiniji) i SCSI (bri i skuplji)
Optiki diskovi memoriu podatke tako to se bue mikroskopska udubljenja
na plastinom mediju pomou lasera. Za itanje podataka koristi se laserski zrak
koji detektuje udubljenja prema refleksiji. Optiki diskovi imaju vei kapacitet
od magnetnih, ali su sporiji. Najei su:
CD ROM: Dimenzija istih kao i audio Compact Disc; Podaci koji su
fabriki snimljeni na CD ROM se ne mogu mijenjati ili brisati, tj. slue
samo za itanje (Read Only Memory).
186
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
WORM: (Write Once, Read Many times) Diskovi na koje se podaci
mogu zapisati jedanput, a zatim se koriste kao ROM.
Kombinacija optikih i magnetnih diskova koristi laserski zrak za
precizniji rad magnetne glave, a podatke memorie na principu
magnetnog diska.
Monitor je vana komponenta CAD raunarskog sistema, jer su CAD crtei
esto sloeni, sa velikim brojem sitnih detalja, a CAD aplikacije imaju veliki
broj informacija i alatki za crtanje, koje takoe zauzimaju dio slike. Zbog toga
je vana karakteristika monitora njegova veliina. Ona se izraava kao i kod TV
aparata, u veliini dijagonale ekrana. Najea veliina PC monitora je 14 ina
(35 cm). Za CAD se koriste vei monitori, od 17 ili 21 ina.
Rezolucija monitora je broj taaka od kojih je sastavljena slika po jedinici
povrine. Koriste se sljedee rezolucije; 640x480, 800x600, 1024x768,
1280x1024 i 1600x1200. Mogua rezolucija sa datim brojem boja, osim od
monitora, zavisi i od grafikog adaptera.
Tastatura i mi su standardni ulazni ureaji, a za CAD programe se koristi i
grafiki tablet. Ureaji slini miu su trackball i touchpad.
Mrena kartica, faks-modem, zvuna kartica, TV kartica i sl. su
komponente koje proiruju mogunosti raunara, ali bez kojih raunar moe
ispuniti svoju osnovnu namjenu. Neophodni su za multimediju.
187
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
SOFTWARE
Software ine podaci i programi za upravljanje podacima. Podaci koje
raunar moe obraivati su tekst, brojevi, slika i zvuk, a svi moraju biti
digitalizovani, tj. prevedeni u kod napisan pomou binarnih brojeva.
Program je niz instrukcija, napisanih odreenim redoslijedom, i snimljenih
na disk pod odreenim imenom, tako da kao cjelina izvravaju neki zadatak.
Programi za raunare se mogu podijeliti na sistemski software i na aplikacije.
Sistemski software (ili operativni sistem) ini skup programa koji slue za
upravljanje hardware-om, te za komunikaciju ovjeka i raunara.
Aplikacije su specijalizovani programi koji slue za obradu teksta, crtanje,
komuniciranje, obradu baza podataka, proraune itd.
Operativni sistemi se mogu podijeliti po nekoliko kriterija.
Prema broju korisnika mogu biti
Jednokorisniki (tipino za PC, namijenjeni za koritenje samo jednog
samostalnog raunara; primjeri su MS DOS, MS Windows 3.1)
Viekorisniki (omoguuju koritenje raunarske mree; primjeri su MS
Windows 3.11, MS Windows 95, MS Windows NT, UNIX, Novell Netware,
OS/2, Macintosh System 7.5)
C:\>
188
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Prema nainu komunikacije na relaciji korisnik-raunar, operativni sistemi
mogu biti:
a) Sistemi sa komandnom linijom (primjeri su MS DOS i UNIX).
Instrukcije se zadaju tako to se naredbe u komandnoj liniji kucaju
direktno pomou tastature. Kako rade u tekstualnom reimu rada,
izvravaju se bre, ne zahtijevaju posebno jak hardware, ali se zato teko
ue (naredbe je potrebno znati napamet). Simbol koji se koristi da oznai
kada je raunar spreman za unoenje nove naredbe se naziva PROMPT.
b) Grafiki operativni sistemi (sve vrste Windows operativnih sistema).
189
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Icon (ikona) je mala sliica na ekranu koja predstavlja naredbu, datoteku ili
prozor. Naredba predstavljena ikonom se izvrava obino tako to se pomou
mia pointer dovede na ikonu, a zatim se pritisne, jednom ili vie puta, tipka na
miu. Ikone se mogu pomjerati po ekranu kao to se pomjeraju stvarni objekti
po radnom stolu.
190
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Prvo grafiko suelje (GUI) je razvio Xerox Corporation's Palo Alto
Research Center sedamdesetih godina, ali nije uao u iru upotrebu do pojave
Apple Macintosh raunara. Razlog sporom usvajanju GUI-ja su bili visoki
zahtjevi u pogledu hardware-a.
Najraireniji grafiki operativni sistem na svijetu je svakako Microsoft
Windows, koji je po nekim procjenama instaliran na 90% personalnih raunara.
Preostalih 10% su uglavnom Macintosh raunari i grafike radne stanice sa
OpenWindows ili X Windows grafikim sueljem pod UNIX-om.
Postoje razliite verzije operativnih sistema, pa tako MS Windows koji se
danas koriste nose oznaku MS Windows 3.1, Windows for Workgroups 3.11,
Windows 95, Windows NT Workstation i Windows NT Server. Svaka od
verzija ima svoje zahtjeve za hardware-om, odnosno odreenu koliinu RAM
memorije, snagu mikroprocesora itd.
Savremene CAD aplikacije se izrauju obino u vie verzija, za primjenu na
razliitim operativnim sistemima, ali najee je to UNIX ili Windows NT.
191
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Xpress, Adobe PageMaker i Corel Ventura. Prva dva programa su prvenstveno
namijenjena za pripremu novina i asopisa za tampu, a Ventura je
najprimjerenija za pripremu knjiga i slinih tampanih materijala veeg obima.
192
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Alignment je poloaj teksta u Alignment je poloaj teksta u
odnosu na margine, odnosno odnosu na margine, odnosno
granice teksta sa lijeve i desne granice teksta sa lijeve i desne
strane. strane.
Center (centrirano) Justify (rasporeeno do krajeva)
Alignment je poloaj teksta u Alignment je poloaj teksta u
odnosu na margine, odnosno odnosu na margine, odnosno
granice teksta sa lijeve i desne granice teksta sa lijeve i desne
strane. strane.
Slika 170. Razliiti poloaji teksta (alignment)
193
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Jednostavan primjer programa za tabelarni proraun je tabela specifikacije
materijala sa cijenama. Nakon to se definiu polja i kako polja utiu jedno na
drugo, mogu se unositi brojevi i posmatrati kako se mijenjaju rezultati.
Naprimjer, ako se mijenja jedinina cijena jednog materijala ili procenat karta,
koliko to utie na ukupnu cijenu svih materijala.
194
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
BAZE PODATAKA
Database (baza podataka) je skup informacija organiziranih na takav nain
da raunarski program moe brzo izabrati tano odreeni podskup iz tog skupa.
Tradicionalne baze podataka su organizirane pomou polja (Fields), slogova
(Records) i tabela (Tables). Polje je jedinina informacija, slog je jedan
komplet polja a tabela je skup slogova. Naprimjer, telefonski imenik je tabela,
koja sadri slogove, a svaki slog sadri tri polja: Ime, Adresa i Telefonski broj.
Tabela
Slog
Navrtka M8 150
Polja
195
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Baza podataka je osnova svakog informacionog sistema. U procesu CAD-a
mogu se koristiti baze podataka o materijalima, standardnim dijelovima i
mainama, kako bi se to bre dobile prave informacije o raspoloivim
resursima. CAD sistem bi morao biti integrisan u informacioni sistem
preduzea, kako bi korisnik CAD sistema uvijek imao na raspolaganju prave
informacije o stanju na skladitu, stanju na tritu i sl.
Da bi se ubrzao protok informacija, i da bi informacije bile dostupnije to
veem broju korisnika, raunari se povezuju u raunarske mree. Svaki mreni
operativni sistem u sebi ima mogunost zatite podataka od neovlatenog
pristupa, ako se radi o informacijama koje predstavljaju poslovnu tajnu ili
informacijama ije koritenje treba platiti.
Server ili
CAD sistem
mainframe
Baze podataka:
Knjigovodstvo,
Raunovodstvo,
Skladite,
Prodaja,
Nabava ...
Mrea
196
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
PROGRAMI ZA ANALIZU KONSTRUKCIJA
Osim za izradu tehnike dokumentacije, CAD sistemi se najee koriste za
analizu naprezanja i deformacija optereenih konstrukcija. Ta se analiza moe
provesti numerikim metodama, koje su za sloene konstrukcije i oblike bile
nezamislive bez raunara.
Sutina numerike analize se svodi na to da se realna konstrukcija
simplificira modelom koji se zatim diskretizira i pretvara u matematiki model.
Matematiki model je najee sistem obinih ili diferencijalnih jednaina koji
se zatim rjeava pomou raunara. Rezultati se mogu prikazati tabelarno ili
grafiki (naprimjer raunar moe dati matricu koordinata pojedinih taaka
konstrukcije ili nacrtati izgled optereene konstrukcije).
Najee numerike metode za analizu konstrukcija su metod konanih
elemenata (Finite Element Method), metod konanih volumena (Finite
Volumes Method) i metod rubnih elemenata (Boundary Element Method). Za
rjeavanje problema tim metodama moe se napraviti vlastiti software, pomou
nekog od programskih jezika, kao to su Fortran, C ili Basic, a postoji i veliki
broj gotovih programa, sa razliitim mogunostima i nainima unosa i
prikazivanja podataka.
Metod konanih elemenata podrazumijeva odreeni proces modeliranja
nosee strukture. Taj proces sadri niz aktivnosti koje se provode po sljedeem
redoslijedu:
Realna konstrukcija
Simplificirani model
konstrukcije
Diskretizirani model
konstrukcije
Matematiki model
Rezultati prorauna
197
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Slika 175. Proces modeliranja konstrukcije za proraun MKE
I II III IV V
7 8 9 10 11 12
13 VI 14
1,2,3,... - vorovi
15 VII 16
I,II,III,... - Konani
elementi
VIII
17 18
198
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
199
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
200
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
PROGRAMI ZA TEHNIKO CRTANJE
CAD podrazumijeva izradu tehnikih crtea pomou raunara, bilo da se
radi samo o izradi tehnike dokumentacije, ili o pripremi ulaznih podataka za
numeriku analizu naprezanja i deformacija.
Pri izradi crtea se znatno razlikuju grafika u ravni, odnosno u dvije
dimenzije (2D) i trodimenzionalna (3D) grafika. Kojim e se nainom doi do
crtea, 2D ili 3D grafikom, zavisi od namjene crtea. Iz 3D crtea se lako mogu
dobiti dvodimenzionalne projekcije i presjeci.
U nekim sluajevima, bre je izraditi crte klasinim putem, bez upotrebe
raunara, ali raunarska grafika ima sljedee prednosti:
* Crtei se mogu pohraniti na disk i kao takvi koristiti kao polazni materijal
za izradu novih crtea.
* Lako se unose izmjene u crtee.
* Nacrtani elementi se mogu poveavati, smanjivati, rotirati, pomjerati po
crteu, duplicirati, brisati, itd.
* Mogu se automatski izraunati geometrijske karakteristike nacrtanih
elemenata (teite, povrina, obim, momenti inercije).
* Crtei mogu posluiti kao podloga za numeriku analizu.
* Mogu se koristiti gotove biblioteke standardnih elemenata (vijci, navrtke,
leajevi, i sl.). Da bi se nacrtao takav element, treba samo izabrati
oznaku, veliinu elementa i poloaj na crteu.
* Monotoni poslovi, kao to je rafiranje crtea, se izvode daleko bre i
jednostavnije. Za rafiranje neke povrine treba samo izabrati oblik
rafure i oznaiti povrinu koja se rafira.
Najpoznatiji program za tehniko crtanje je svakako AutoCad amerike
firme AutoDesk. To je program namijenjen prvenstveno za 2D grafiku, i moe
se koristiti u mainstvu, graevinarstvu, geodeziji, arhitekturi i elektrotehnici.
Postoje razliite verzije ovog programa, koje se oznaavaju brojevima. Verzija
12 ima poseban dodatak (AME - Advanced Modelling Extension) za 3D
grafiku, dok verzije 13 i 14 imaju integrirane 3D naredbe u samom programu.
Postoje izvedbe AutoCad-a za MS DOS, MS Windows, Macintosh i UNIX
operativne sisteme, ali se AutoCad najvie koristi na PC raunarima sa MS
DOS ili MS Windows operativnim sistemom. Za potrebe edukacije razvijena je
jeftinija verzija AutoCad-a, AutoCad LT, koja se koristi na isti nain kao i pravi
AutoCad, samo to mu nedostaju neke od naprednih funkcija (3D grafika,
komuniciranje sa bazama podataka i sl.).
201
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
2D GRAFIKA
Raunar je digitalna maina, i kao takva moe da obrauje i memorie
iskljuivo brojeve, odnosno podatke koji se mogu predstaviti brojevima. Za
digitalizaciju teksta koriste se standardne tabele kodova, pri emu se svaki znak
ili slovo kodira odgovarajuim brojem. U upotrebi su danas dva standarda,
ASCII (Amercan Standard Code for Information Interchange) i ANSI
(American National Standards Institute).
202
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Za dijakritike znakove (, , , , , , , , , ), po ISO standardu
koriste se znakovi iz ANSI seta, a nije rijedak sluaj da se koriste i ASCII
znakovi ([, \, ^, ], @, {, |, ~, }, `), po JUS standardu.
Datoteke koje u sebi sadre iskljuivo ASCII znakove od 0 do 127 (7-bitni
znakovi) nazivaju se ASCII ili tekst datoteke. Sve ostale datoteke su binarne.
Tekst datoteke ne mogu sadrati nita osim teksta, odnosno ne mogu sadrati
informacije o veliini, obliku slova, i sl. Datoteke koje sadre slike su obavezno
binarne (osim Post Script datoteka, koje su ASCII tipa).
Za rad sa grafikom, odnosno digitalizaciju crtea, nije mogue koristiti iste
kodove kao za tekst, iako postoje ANSI znakovi od kojih se moe formirati
jednostavna slika, tzv. blok-grafika (ANSI simboli omoguuju kreiranje tabela
uokvirenih jednom ili dvjema linijama). Da bi se crte digitalizirao, mora se
prikazati u obliku skupa brojeva. Postoje dvije vrste digitalnih crtea: bit-
mapirane slike (Bitmap Pictures) i vektorski crtei (Vector Drawings).
Bit-mapirana ili raster slika crte u memoriji prikazuje matricom brojeva, pri
emu svaki broj predstavlja odreenu boju. Kod crno-bijele slike, matrica sadri
nule i jedinice, koje predstavljaju bijele i crne take na crteu. Broj taaka od
kojih se crte sastoji se naziva rezolucija slike. to je rezolucija vea, slika je
vjernija, odnosno bolje prikazuje original. Naravno da vea rezolucija i vie
boja zahtijevaju srazmjerno veu koliinu memorije. Naprimjer, ako je crte
veliine 10x10 cm, sa rezolucijom od 100 taaka po cm2, a svaka taka moe
biti u jednoj od 256 razliitih boja (za svaku boju treba po 8 bita; 28 = 256), to
zahtijeva 10 x 10 x 100 x 8 = 80 000 bita, 10 000 bajta, odnosno 10 kB
memorije. Za istu sliku veliine A4, odnosno 21 x 29,7 cm, potrebno je oko
500 kB memorije.
204
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
elipsa se prikazuje mnogouglom, ili se sitni tekst prikazuje sivim linijama
(Greek Text). Postupak rasterizacije slike za to vjerniji prikaz se naziva
regeneracija slike, i vrlo je est pojam u svim CAD aplikacijama.
Najpoznatiji programi za vektorsko crtanje su CorelDraw, Adobe Illustrator,
Macromedia Freehand, Micrografx Designer za izradu ilustracija i grafiki
design, zatim programi za izradu 3D animacija: AutoDesk 3D Studio, Caligari
TrueSpace, Softimage 3D, te CAD programi, od kojih su najpoznatiji AutoDesk
AutoCad, I-Deas, Bentley Microstation, Intergraph Imagineer, itd.
Formati koji se koriste za pohranjivanje vektorskih slika su sljedei:
CGM (Computer Graphics Metafile) Obino se koristi za razmjenu slika
izmeu razliitih programa za izradu ilusracija, DTP i tekst
procesora.
DXF (Data Exchange File) Format koji je razvio AutoDesk, a koji se
koristi za razmjenu crtea meu razliitim CAD programima.
EPS (Encapsulated PostScript) Format koji koristi PostScript,
programski jezik posebno razvijen za definiranje vektorskih sika.
GEM Format koji koriste GEM aplikacije (GEM je GUI suelje koje je
razvila firma Digital Research).
HPGL (Hewlett-Packard Graphics Language) Jedan od najstarijih
vektorskih formata.
IGES (Initial Graphics Exchange Specification) ANSI standard za
trodimenzonalne iane modele. Koristi se za razmjenu crtea
meu razliitim CAD programima i operativnim sistemima.
PICT Standardni vektorski format za Apple Macintosh raunare.
WMF (Windows Metafile Format) Format koji se koristi u MS Windows
aplikacijama. Moe pohraniri i vektorske i bit-mapirane slike.
DWG Format AutoDesk AutoCad crtea.
CDR Format CorelDraw ilustracija
3DS Format AutoDesk 3D Studio animacija
VRML (Virtual Reality Modeling Language) Format za prikazivanje 3D
modela u komprimiranoj formi, prikladan za koritenje na
Internetu.
Jedan vektorski crte se sastoji od geometrijskih likova, kao to su taka,
linija, polilinija, luk, krunica, elipsa, pravougaonik, itd, a da bi se ti likovi
nacrtali, potrebno je zadati odreene naredbe raunaru. Danas se koriste tri
naina zadavanja tih naredbi: putem komandne linije, pomou menija i pomou
205
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
alatki (tools). CAD programi obino daju mogunost izbora sva tri naina
zadavanja naredbi, a najee se oni meusobno kombinuju.
206
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
jednom sloju crtaju glavne linije, na drugom sloju kote, na treem rafura, na
etvrtom tekst, na petom pomone linije ili simetrale, itd. Prednost upotrebe
slojeva je u tome to se pojedine osobine,kao naprimjer debljina linije ili
veliina slova, mogu jednom naredbom promijeniti za cijeli sloj, odnosno za sve
elemente ncrtane na tom sloju, dok elementi na drugim slojevima ostaju
nepromijenjeni. Svaki sloj se moe posebno ukljuiti ili iskljuiti, ili se moe
blokirati (Lock), tako da je vidljiv, a elementi sa tog sloja se ne mogu mijenjati.
Na poetku kreiranja novog CAD crtea treba izvriti izvjesna podeavanja,
kao to su izbor veliine papira, izbor mjerila, definiranje slojeva, definiranje
vrsta i boja linija, i sl. Te pripremne radnje se mogu ubrzati tako to se one
izvre na praznom crteu, koji se zatim snimi na disk kao crte-prototip,
odnosno predloak (Prototype), a poslije se koristi kao predloak za kreiranje
novih crtea. Za te crtee u tom sluaju ne treba ponavljati sve radnje oko
podeavanja. I tekst procesori imaju predloke, koji se nazivaju Template.
207
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
nacrtanu taku). Takoe, koordinate mogu biti Dekartove i polarne (za 2D
grafiku), odnosno cilindrine ili sferne (za 3D grafiku).
Sljedei primjer ilustruje kako se od skice prikazane na slici 185 dolazi do
crtea sa slike 186, pomou programa AutoCad.
208
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
209
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
210
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Za brisanje dijelova linija koje nisu potrebne na crteu koristi se naredba
TRIM. Prvo se obiljee granine linije (Cutting Edges), a zatim se biraju one
strane linija koje treba ukloniti sa crtea. U ovom sluaju je krunica granina
linija, a treba obrisati dio pravougaonika iz unutranjosti krunice.
Otri prelazi se kod konstrukcija u principu izbjegavaju, i esto se izvode sa
zaobljenjem. Da bi se spojile dvije linije ili prava linija sa krunicom ili dvije
krunice lukom odreenog radijusa, u klasinom crtanju su se koristile posebne
metode iz nacrtne geometrije. Da bi se ostvario prelaz sa radijusom u CAD
programu, treba samo definisati veliinu radijusa, a zatim izabrati linije izmeu
kojih treba izvesti prelaz, vodei rauna o mjestu izbora linija ako se linije
mogu spojiti sa vie lukova istog radijusa.
AutoCad naredba FILLET slui za spajanje linija krunim lukom, a naredba
CHAMFER za srubljivanje ivica, odnosno spajanje linija pravom linijom. Prvo
se zada naredba FILLET da bi se odredio radijus zaobljenja, a drugi puta se
biraju take na linijama koje treba spojiti.
211
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
212
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Naredba ARRAY se koristi za crtanje pravilno rasporeenih kopija dijela
crtea. Kopije mogu biti rasporeene u obliku pravougle matrice (Rectangular
Array) ili po obimu kruga (Polar Array). Na slici 194 prikazano je kako je
navrtka kopirana u pravouglu matricu sa dva reda i dvije kolone, a na slici 195
kako je kuglica leaja kopirana u 24 pravilno rasporeena poloaja po obimu
kruga odreenog centrom (Center point).
213
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
214
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Primjer:
Command: LINE
From point: 0,0
To point: 0,2
To point: 4,2
To point: 4,1.8
To point: 7,1.8
To point: 7,1
To point: 20,1
To point: 20,3
To point:20.5,3
To point:20.5,0
To point:
Command: LINE
From point: 0.2,0
To point: 0.2,2
To point:
Command:LINE
From point: 3.8,0
To point: 3.8,2
To point:
Command:LINE
From point: 4,1.8
To point: 4,0
To point:
Command:LINE
From point: 7,0
To point: 7,1.8
To point:
Command:LINE
From point: 20,0
To point: 20,3
To point:
Command:ARC
Center/<Start point>: C
Center: 15,0
Start point: 20.5,-3
Angle/Length of chord/<End point>: 20.5,3
Command: MIRROR
Select objects: ALL
18 found
215
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Select objects:
First point of mirror line: 0,0
Second point: 20,0
Delete old objects? <N>
Command: CHAMFER
(TRIM mode) Current chamfer Dist1 = 0.0000, Dist2 = 0.0000
Polyline/Distance/Angle/Trim/Method/<Select first line>: D
Enter first chamfer distance <0.0000>: 0.2
Enter second chamfer distance <0.2000>:
Command:CHAMFER
(TRIM mode) Current chamfer Dist1 = 0.2000, Dist2 = 0.2000
Polyline/Distance/Angle/Trim/Method/<Select first line>:
Select second line:
Command:CHAMFER
(TRIM mode) Current chamfer Dist1 = 0.2000, Dist2 = 0.2000
Polyline/Distance/Angle/Trim/Method/<Select first line>:
Select second line:
Command: FILLET
(TRIM mode) Current fillet radius = 0.0000
Polyline/Radius/Trim/<Select first object>: R
Enter fillet radius <0.0000>: 0.5
Command:FILLET
(TRIM mode) Current fillet radius = 0.5000
Polyline/Radius/Trim/<Select first object>:
Select second object:
Command:FILLET
(TRIM mode) Current fillet radius = 0.5000
Polyline/Radius/Trim/<Select first object>: R
Enter fillet radius <0.5000>: 2
Command:FILLET
(TRIM mode) Current fillet radius = 2.0000
Polyline/Radius/Trim/<Select first object>:
Select second object:
Command:
216
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
3D MODELIRANJE
Osnovni problem kod trodimenzionalnih modela je taj to standardni izlazni
ureaji (monitor i tampa) daju dvodimenzionalni prikaz, tako da je potrebno
pronai nain da se trodimenzionalni model prikae u dvije dimenzije. U
nacrtnoj geometriji se koriste perspektivni i aksonometrijski prikaz, koji se u
raunarskoj grafici nekad nazivaju 2,5D grafika (izmeu 2D i 3D grafike,
odnosno ako je trea dimenzija samo prividno prikazana, kae se da crte ima
2,5 dimenzije).
Trodimenzionalni oblici se mogu predstaviti na tri naina:
* Wireframe - iana mrea koja konture objekta prikazuje 3D linijama
* 3D Polygon Mesh - prostorna mrea sastavljena od povrina
* Solid - ispunjeni objekti koji imaju masu
217
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Torus
218
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
sastavljena od 12 dui, povrinska mrea je sastavljena od 8 kvadratnih
povrina, a solid je jedan objekat - prostorna kocka.
Trodimenzionalni modeli se kreiraju tako to se na jednostavne 3D oblike
(primitive) primjenjuju operacije unije, presjeka i razlike. Mogu se koristiti
gotovi osnovni primitivi, a za kreiranje primitiva od dvodimenzionalnih profila
koriste se operacije translacije i rotacije u prostoru.
Na slici 199 su prikazani osnovni primitivi.
Operacija translacije u prostoru (Extrude) se koristi da se od 2D profila
dobije trodimenzionalni objekat, tako to se po odreenoj putanji, koja ne mora
biti pravolinijska, polazni profil pomjera u prostoru. Istovremeno sa tom
operacijom se moe i smanjivati veliina profila.
219
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
220
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
A B
AB
AB
221
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Operacijom presjeka (INTERSECT) se od dva ili vie objekata kreira jedan
objekat od njihovog presjeka. Na slici 206 je prikazan rezultat operacije
presjeka nad objektima sa slike 204.
B\A A\B
222
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 4,2
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 4,1.8
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 7,1.8
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 7,1
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 20,1
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 20,3
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 20.5,3
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 20.5,0
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: CL
Command:
Nakon zadavanja navedenih naredbi, dobije se crte kao na slici 208.
223
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Select second object:
Command:FILLET
(TRIM mode) Current fillet radius = 0.8000
Polyline/Radius/Trim/<Select first object>: R
Enter fillet radius <0.8000>: 2
Command:FILLET
(TRIM mode) Current fillet radius = 2.0000
Polyline/Radius/Trim/<Select first object>:
Select second object:
Command:
224
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
se zbog toga crta 3D primitiv kugla, iji e se odsjeak dodati na rotacioni
model dobijen rotacijom.
Command:SPHERE
Center of sphere <0,0,0>: 15,0,0
Diameter/<Radius> of sphere: 20.5,3
Command: SLICE
Select objects: 1 found
Select objects:
Slicing plane by Object/Zaxis/View/XY/YZ/ZX/<3points>: YZ
Point on YZ plane <0,0,0>: 20.5,0,0
Both sides/<Point on desired side of the plane>: 22,0,0
Command:
Naredbom SPHERE se dobije kugla, koju treba presjei ravninom
paralelnom ravni YZ, kako bi se dobio odsjeak kugle. Taka s koordinatama
15,0,0 je centar kugle, a radijus kugle je odreen takom s koordinatama
20.5,0,0. Kako se naredbom SLICE mogu dobiti dva odsjeka, treba izborom
proizvoljne take sa jedne od strana odrediti koji se odsjeak eli dobiti.
225
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
226
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
227
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Renderiranje je postavljanje boja, rasvjete i sjena na crte. AutoCad
naredba RENDER kreira realistinu sliku 3D modela, sa sjenama i bojama
povrina kao u prirodi.
228
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
nego u procesu konstruiranja. Dobijene animacije se mogu prikazivati na videu,
ili se odtampati na papir.
229
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Postoje postupci izrade stvarnog prostornog modela direktno iz CAD crtea,
kao to je stereolitografija. Tim postupkom se rezanjem pomou lasera ili
taloenjem lako obradivog materijala (naprimjer voska ili plastine mase) sloj
po sloj dobije model stvarnog objekta.
230
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Parametarsko modeliranje
Dizajniranje i crtanje mainskog elementa predstavljaju osnovu za
proizvodnju tog elementa. Tradicionalni CAD sistemi uspjeno unapreuju
proces crtanja, ali ne mogu zadovoljiti potrebu za istovremenim izvoenjem
procesa dizajniranja i crtanja. To tjera inenjera da simultano razmilja o svim
konstruktivnim zahtjevima i inenjerskim vezama za svaki pristup
konstruiranju. To usporava proces konstruiranja i taj nivo razvoja CAD sistema
ne daje posebne efekte u poveanju produktivnosti procesa konstruiranja.
Razvoj novih CAD sistema se kree u pravcu poveanja produktivnosti
inenjera koji uestvuju u poetnom stadiju procesa kreiranja ili modifikovanja
konstrukcije nekog elementa, sklopa ili sistema. Dva pristupa koji su sve
popularniji u postizanju fleksibilnijeg procesa konstruiranja su parametarsko
modeliranje i varijaciono modeliranje.
U parametarskom modeliranju, inenjer bira skup geometrijskih ogranienja
koja se mogu upotrijebiti za kreiranje geometrije elementa. Geometrijski
elementi obuhvataju linije, lukove, krugove i krivulje (splines). Za definisanje
dimenzija mainskog elementa se moe koristiti i sistem jednaina. Ovaj
jednostavni koncept parametarskog sistema se moe objasniti pomou sljedeeg
primjera.
L3
P4 P3 P4 P3
L4 L2
P5
L1
P1 P2 P1 P2
Na slici 220 je prikazan blok iz kojeg je uklonjen jedan ugao. Crte se moe
nacrtati definiranjem geometrije koja formira blok kako slijedi:
231
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
1. Definisati P1 (polazna taka)
2. Definisati L1 (horizontalna linija od polazne take)
3. Definisati P2 (poznata duina linije mjerena od P1)
4. Definisati L2 (vertikalna linija pod uglom od 90 od take P2)
5. Definisati P3 (poznata duina linije mjerena od P2)
6. Definisati L3 (horizontalna linija pod uglom od -90 od take P3)
7. Definisati P4 (poznata duina linije mjerena od P3)
8. Definisati L4 (vertikalna linija pod uglom od -90 od take P3)
9. Definisati P5 (taka na udaljenosti od take P1 pod uglom od 45)
10. Nacrtati luk (poznatog radijusa, polazne i krajnje take)
Tako se na bazi datog skupa geometrijskih veliina mogu definirati osnovne
dimenzije bloka. Skup geometrijskih veliina e se posmatrati kao skup
instrukcija koje, kad se izvre, kreiraju eljenu geometriju.
Klasinim nainom crtanja u AutoCad-u blok sa slike 220 se dobije:
Command: LINE
From point: 1,1 <koordinate P1>
To point: @2,0 <duina L1>
To point: @2<90 <duina L2>
To point: @2<90 <duina L3>
To point: @2<90 <duina L4>
To point:
Command: ARC
Center/<Start point>: 1,1.3 <koordinate polazne take>
Center/End/<Second point>: E
End point: 1.3,1 <krajnja taka>
Angle/Direction/Radius/<Center point>: R
Radius: 0.3 <radijus>
Command:
Razlika izmeu parametarskog modeliranja i prikazanog klasinog naina
crtanja je u tome to se duine ne zadaju brojevima, nego varijablama. Varijable
uzimaju vrijednosti iz nekog odreenog skupa (naprimjer iz tabele), a crte se
automatski modifikuje kako se izmijene vrijednosti varijabli.
Da bi AutoCad imao mogunosti parametarskog modeliranja, treba se
posluiti mogunostima nekih drugih programa. Naprijer, postupak poznat pod
imenom DDE (Dynamic Data Exchange) omoguuje da se uspostavi takva veza
232
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
izmeu dva razliita programa da se podaci izmeu tih programa razmjenjuju
simultano.
Primjer upotrebe DDE za parametarsko modeliranje je veza izmeu
programa AutoCad i Microsoft Excel. Podaci o varijablama koje definiu
geometriju u AutoCad-u se unose u obliku Excel spreadsheet tabele. Svaka
izmjena odreene vrijednosti u tabeli se reflektuje izmjenom crtea u AutoCad-
u, a to opet povratnom vezom mijenja neki drugi podatak u tabeli.
Uz AutoCad se isporuuju Excel datoteka "SHAFT.XLS" i program
"SHAFT.EXE" sa primjerom parametarskog modeliranja viestepenog vratila
uz pomo DDE tehnike.
234
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Za kreiranje nekog drugog primjera parametarskog modeliranja u AutoCad-u
je potrebno poznavati pravila programiranja u programskim jezicima C i
AutoLisp.
AutoDesk nudi posebno razvijenu aplikaciju - "Mechanical Desktop", koja
se u osnovi naslanja na AutoCad (za njenu instalaciju je potrebno imati ve
instaliranu odreenu verziju AutoCad-a), koja omoguuje parametarsko
modeliranje i lake dizajniranje i crtanje prilagoeno potrebama mainskih
inenjera.
Sastavni dio Mechanical Desktop-a je "Autodesk Designer" za solid
modeliranje, te "AutoSurf" za povrinsko modeliranje.
Programi za parametarsko modeliranje daju neke dodatne mogunosti koje
nemaju klasini CAD programi kao to je AutoCad. To su naprimjer relacije
izmeu pojedinih entiteta od kojih se sastoji model (naprimjer, moe se
uspostaviti relacija paralelnosti izmeu dvije linije, tako da nakon izmjene jedne
linije automatski dolazi do izmjene i druge linije da bi se zadralo svojstvo
paralelnosti). zatim, parametarsko kotiranje omoguuje da se veliine mijenjaju
direktno unoenjem brojeva na kotnu liniju (slika 223).
235
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
236
Konstruiranje pomou raunara (CAD)
Literatura
237
ISBN 9958-617-03-X