365 dana s P.

1. Sijeanj
Nastojte da vae siromano srce iz dana u dan bude sve milije naem Uitelju. Kako
godine protiu, a vjenost se pribliava, potrebno je uveati hrabrost i uzdii duh Bogu te mu
sluiti s jo veim arom, u svemu onom to nas obvezuje nae zvanje i kransko
ispovjedanje. Kada se oslobaamo svega to nije Bog i svih naih neprijatelja, tada smo mili
Bogu. Dakle, samo nas je to kadro dovesti do luke vjenog spasenja.
Suoimo se i sa sadanjim kunjama, kojima nas Providnost izlae, ali ne klonimo
duhom i neobeshrabrujmo se. Borimo se kao jake due. Sjetite se to nam je rekao Boanski
Uitelj Neka se ne uznemiruje vae srce (Iv 14,27) keri neka se ne uznemiruje vae srce u
asu kunje, jer je Isus obeao onome tko ga slijedi udijeliti svoju istinsku pomo.
Neka Isus uini da vae srce postaje sve vie slinije njegovu srcu.
02.sijenja 1918. upueno Antonietti Vona

2. Sijeanj
Da bi bila postojana u pobonu ivotu, potrebno je da sebi u duhu postavikao cilj
nekolikoizvanrednih i velikodunih pravila!
1-PRVO pravilo, jest pravilo sv. Pavla: Onima koji Boga ljube sve se okree na
Dobro (Rim 8,28). I doista, jer Bog posjeduje mo i mudrost da zlo okrene na dobro, za
koga bi on to trebao uiniti ako ne za one koji mu se daruju bez zadrke? ak e i grijesi
Bojom Providnou postati spasenje onima koji mu slue. (primjer grijeh Davida i
Magdalene). On je veliki umjetnik Milosra! Nau bijedu pretvara u milost, a nae pakosti u
spasonosni lijek za nae due. Stoga ako ti se i dogodi da bude trpjela kakvu nevolju, budi
uvjerena da e se sve, ako od srca ljubi Boga, okrenuti na dobro. Ako Bog odredi da blato
sramote premae tvoje oi, tvoje e oko upravo po tome zadobiti istiji pogled. Pa ak i onda
kada te poput sv. Pavla baci s konja na zemlju.
Zato, kada padne ne gubi hrabrost, nego nanovo u sebi oivi pouzdanje i dublju poniznost.
Obeshrabriti se i izgubiti strpljivost poslije pada u grijeh jest zamka Zloga. To zapravo znai
predati mu oruje i priznati poraz. Nemoj, dakle to initi, jer je Gospodnja milost uvijek
spremna pritei u pomo.
3. Sijeanj
2-DRUGO pravilo, jest to da je Bog na Otac. ega se boji ako si dijete Oca bez ije
volje ne pada ak ni vlas s tvoje glave? Veliko je udo, uistinu, da mi koji smo djeca takva
Oca zadajemo sebi tolike brige. A jedno je samo potrebno ljubiti ga i sluiti mu. Sjeaj me
se, ree on svetoj Katarini Sijenskoj, i ja u se sjeati tebe. A Mudrac kae: Oe vjeni,
neka tvoja Providnost svime upravlja.
4. Sijeanj
3-TREE pravilo, je pravilo koje na Boanski Uitelj dao svojim uenicima: to vam je
nedostajalo? Zar nije Isus poslao svoje apostole u svijet bez novca, tapa, cipela, torbe i
odjea, te ih je upitao: Kada sam vas poslao u svijet, je li vam neto nedostajalo? A oni su
odgovorili: Nije. Kada si bila puna jada i nevolje, pa i onda kada, naalost, nisi osjeala
snano pozdanje u Boga, reci mi, jesi li bila pritijenjena pod teretom nevolje? Ti e mi
odgovoriti: nisam. A ja pridodajem: Zato onda nisi odvana pobijediti i svaku drugu
protivtinu?
Bog te do sada nije napustio. Hoe li te napustiti ubudue, kada jo vie nego do sada eli
biti njegovo vlasnitvo? Ne boj se zla koje ti svijet moe uiniti. Moda ti ga nikad nee
uiniti. A ako ti ga i uini, Bog e ti dati snagu da izdri. Boanski je uitelj sv. Petru
zapovijedio da hoda po vodi, a kada se on zanjihao na olujnom vjetru, spopao ga je strah zbog
kojega se gotovo utopio pa je zazvao Uitelja u pomo. A on mu prijekorno ree: Malovjerni,
zato si posumnjao? Zatim mu je pruio ruku i Petar je bio spaen. Ako ti Gospodin dopusti
da hoda po valovima protivtina, ne oajavaj i ne boj se, Bog tvoj je s tobom! Budi hrabra i
bit e slobodna.
5. Sijeanj
4- ETVRTO pravilo, neka bude pravilo o vjenosti. Djeci Bojoj nije vano koliko e
ovih prolaznih trenutaka ivota proivjeti na zemlji, nego im je vano jedino to da
vjeno ive u slavi sa svojim Bogom. Misli na to da si se ve zaputila prema vjenosti. Samo
neka ona bude za tebe sretna! Zar je onda vano to su prolazni trenuci tvoga ivota
ispunjeni patnjom?
5- PETO pravilo, za koje te zaklinjem da ga uvijek dri na pameti jest pravilo apostola
Pavla: A ja, Boe sauvaj da bih se iim ponosio osim kriem Gospodina naega Isusa
Krista (Gal 6,14).
Razmiljaj u svome srcu o Raspetome Isusu- pa e ti svi krievi koje ti svijet zadaje
postati rue. Oni koji su osjetili ubode trnove Spasiteljeve krune, nae Glave-naeg Uitelja,
ni na koji nain ne osjeaju druge rane.
15.studenog 1917. . upueno Antonietti Vona

6. Sijeanj
Jedan jedini put u najskrovitijem i najintimnijem dijelu svoje due doivio sam tako
tankoutnu pojavu da ne znam kako je opisati. Dua prvo osjeti, ali nije kadra vidjeti,
Njegovu prisutnost, a potom se On toliko priblii dui da ona osjeti Njegov dodir. Zapravo da
bih dao blijedu sliku tog dodira, mogu rei da se to dogaa kao kada jedno tijelo dodiruje
drugo tijelo vrlo, vrlo blisko. Priznajem vam da me u poetku obuzimao veliki strah, a potom
se pomalo strah pretvara u nebesku opojnost. Uinilo mi se tada da nisam vie putnik na
ovoj zemlji. A kada se to zbilo, ne mogu vam rei jesam li pri tom bio jo u ovom tijelu ili
nisam. Samo Bog to zna. Ne znam taj dogaaj drugaije opisati.
08.oujka 1916 . upueno ocu Benedettu

7. Sijeanj
Na te Gospodin ljubi i to njeno. A kada ti ne doputa osjetiti njenost svoje ljubavi, on
to ini zato da te uini poniznijom i neznatnijom u tvojim oima. Utjei se pouzdano njegovoj
svetoj dobroti, osobito sada u ovom vremenu kao malom djetetu u jaslicama, i to zbog toga da
ga vie ljubimo s mnogo povjerenja i da se sa mnogo ljubavi pouzdajemo u njega?
Budi puna ljubavi prema ovom Nebeskom Djetetu i pozorna u intimnom drugovanju
tijekom molitve. Budi obuzeta radou to u sebi uti sveta nadhnua i uvstva zato to si na
jedinstven nain njegova svojina.
Budi spokojna glede svojih malih srdbi i mana. One e proi. Ako ne prou, bit e za
tebe vjeba poniznosti i mrtvljenja. ivi spokojno i ne boj se, jer Isus je s tobom. Nastavi
putem kojim se zapoela i nikada ne odustaj od njega.
30.prosinca 1918 . Mariji Gargani

8. Sijeanj
Drite se uvijek snano vjere i budite uvijek pozorni, jer tako izmiemo svim
Neprijateljevim laskanjima. Sv. Petar nas upozorava: Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik va,
avao, kao riui lav obilazi, traei koga da prodre. Oprite mu se stameni u vjeri (1Pet,
5,8). I, da nas jo vie ohrabri, pridodaje: znajui da takve iste patnje podnose vaa braa po
svijetu.
 U trenucima posebne borbe, oivite svoju vjeru u istinu katolikog nauka, a na poseban
nain u obeanja vjenog ivota koji na preblagi Gospodin obeava onima koji se budu borili
snano i hrabro. Ohrabrite se i utjeite u saznanju da niste sami kada trpite i da u svijetu svi
sljedbenici Isusa Nazareanina trpe. Dakle, i oni su kuani istim nevoljama.
26.studenog 1914 . Raffaelini Cerase

9. Sijeanj
Spoznajom Bojih nauma o Vama, neka Vam poslui da raspirite zahvalnost u svojoj dui
prema tako predobrom Ocu, te da neprestano obasipate hvalama Nebeskog Dobroinitelja,
ujedinjujui svoje blagoslivljanje s blagoslivljanjima Presvete Marije Bezgrijene, anela i
svih blaenih stanovnika nebeskog Jeruzalema. S druge strane ta vam spoznaja treba posluiti
kao poticaj da se ne uplaite i ne zaustavite na pola puta zbog muka i boli koje je potrebno
podnositi kako bismo prispjeli na kraj toga dugoga puta.
Gospodin mi je dopustio da vam sve to priopim u prvom redu zato da se ne poljuljate u
svojoj duhovnoj borbi. Trite dakle, i ne sustajte. Gospodin neka vodi i upravlja vae korake
da ne padnete na tome putu. Trite, kaem vam, jer je put dug, a vrijeme vrlo kratko. Trite i
trimo svi tako da na kraju naeg puta moemo rei sa svetim Apostolom:Prispjelo je
vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku zavrio, vjeru sauvao (2Tim 4,6-7).
09.sijenja 1915 . Raffaelini Cerase

10. Sijeanj
Tama koja ovija nebo vae due jest svijetlo i dobro inite to govorite da nita ne vidite i
da se nalazite usred gorueg grma. Grm gori, cijeli se zrak ispunja tmastim oblakom, a duh
nita ne vidi ni ne shvaa. Ali Bog govori i nazoan je u dui koja slua, razumije, ljubi i drhti
od njegove Rijei.
Ohrabrite se! Ne ekajte Tabor da vidite Boga. Promatrajte ga ve na Sinaju. Mislim da
nutarnja utroba nije ta koja je uznemirana i koja je neraspoloena kuati dobro. Jer ona ne
moe vie udjeti ni za im, ni za njegovim darovima, osim za najveim Dobrom u sebi
samom. Odavde proizlazi to da ne drimo nagradama ono to nije Bog.
Spoznaja vae nedostojnosti i nutarnje izoblienosti jest najie svjetlo Boanstva, po
kojemu spoznajete da je vae bie kadro poiniti svaki prijestup, bez milosti.
To svjetlo jest veliko Boje milosre i bilo je dano najveim svecima. Ono duu zatiuje
od svake tatine i oholosti i uvruje u poniznosti, koja je temelj istinske kreposti i kranske
savrenosti. Sv. Terezija takoer imala je tu spoznaju pa kae kako je u nekim trenutcima
toliko muna i strana da bi umrla da joj Gospodin nije podupro srce.
11. Sijeanj
Svijest o moguoj nedostojnosti, koja se sastoji od spoznaje onoga to bismo bili ili to
jesmo kadri uiniti bez pomoi milosti o kojoj smo maloas govorili, ne smijemo pobrkati sa
stvarnom nedostojnou.
Svijest o moguoj nedostojnosti, koja se sastoji od spoznaje onoga to bismo bili ili to
jesmo kadri uiniti bez pomoi milosti, ini stvorenje prihvatljivim i milim pred Svevinjim.
Stvarna nedostojnost ga ini odvratnim jer je odraz stvarne zloe u dui i savjesti.
Vi u tami u kojoj se najee nalazite, brkate te dvije spoznaje i, zbog upoznavanja onoga
to biste mogle biti, bojite se mogunosti da to ve i jeste.
Ne znate jeste li pred Bogom dostojne ljubavi ili mrnje jest muka a ne kazna, jer nitko se
ne boji da je nedostojan sve dok eli biti dostojan ili jest dostojan. Tu nesigurnost Bog
priputa svim ljudskim biima da se ne procjenjuju viima negoli treba te da pomno rade oko
svoga vjenoga spasenja.
12. Sijeanj
 Sjetite se ovoga: ako avo privlai pozornost na sebe, to je znak da je jo vani, a ne u
dui. Ono to nas treba plaiti jest njegov mir i suglasnost s ljudskom duom. Vjerujte mi,
govorim vam kao brat i u duhu sveenikog autoriteta te kao va duhovni voa: Otjerajte te
isprazne strahove, rasprite te sjene, koje avao stvara u vaim duama da vas uznemiri i
udalji, ako je ikako mogue, od svakodnevne svete Priesti.
Znam da Gospodin doputa Neprijatelju te napade kako bi vas njegovo milosre uinilo
dragima njemu te da mu nalikujete u njegovim kunjama u pustinji, u tjeskobama u
Maslinskom vrtu i na kriu. Ali morate se braniti i udaljavati Sotonu od sebe te prezirati
njegova pakosna laskanja.
07.prosinca 1916 . sestre Ventrella

13. Sijeanj
uvajte se da ne izgubite iz vida Boju nazonost, ime god bili zaokupljeni. Ne
prihvaajte se nikada posla i ne zapoinjite nikakvo djelo a da prije niste uzdigli svoje
osjeaje Bogu i usmjerili mu s dobrom nakanom sva svoja djela koja ete zapoeti. Isto ete
uiniti i na kraju svih svojih djela sa zahvalom i upitati se je i sve bilo uinjeno u skladu s
dobrom nakanom koju ste donijeli na poetku. I, ako ste otkrili neto manjkavo, ponizno
zamolite Gospodina za oprotenje, s vrstom odlukom da ete iskorijeniti pogrjeke.
Ne smijete se obeshrabriti ni raalostiti ako vaa djela ne uspiju onako savreno kako ste
nakanili. to hoete!? Slabi smo, zemlja smo i ne daje svako tlo jednake plodove po nakani
svoga uzgajatelja. Ali ipak, poradi svojih bijeda, uvijek se ponizimo, priznajui da smo nita
bez Boje pomoi.
14. Sijeanj
Uznemiriti se zato to nam neko djelo nije uspjelo onako isto kako smo naumili, nije
poniznost. To je oit znak da dua nije stavila savrenost svojih djela u Boju pomo, nego se
odve pouzdala u svoje snage.
uvajte se te potajne sotonske filozofije i odbacite njegove sugestije im ih opazite.
Budna Gospodnja milost neka vas uvijek ouva od toga da ne budete plijen toga neistoga
duha, pa bilo to samo i u neznatim stvarima. Za duu koja pripada Sinu Bojemu nije nevano
ako je i u malim stvarima zavodi ta strana neman.
15. Sijeanj
Ne uranjajte nikada previe duom u svoje poslove ni u druge zadae, da ne biste izgubili
Boju nazonost. U tu svrhu, molim vas, obnovite esto dobru nakanu, koju ste uinili na
poetku. Katkada strelovitim molitvama; kojima upravo kao strelicama pogaate Srce Boje i
istodobno ga obvezujete oprostite mi na ovome izriaju, jer u naemu sluaju uope nije
pretjeran kaem, obvezujete Boga da nam podari milost i svoju pomo u svemu to inimo.
Ne sjedajte za stol dok se niste pomolili i zatraili Boju pomo, da hrana, koju moramo
uzimati za okrjepu tijela ne nateti vaemu duhu. Neka Bog bude nazoan kod stola kojom
pobonom milju, zamiljajui da u svojoj sredini imate Boanskog Uitelja sa svetim
apostolima na Posljednjoj veeri, koji je blagovao sa svojima, nadasve kada je ustanovio
Presveti Oltarski Sakrament.
Ukratko, trudimo se da tjelesna hrana bude priprema na onu posve Boansku hranu
Presvete Euharistije.
16. Sijeanj
Nemojte se nikada dignuti od stola a da niste dali dunu hvalu Gospodinu. Ako tako
budete inili, niega se ne treba bojati, pa ni mrske prodrljivosti. Kada jedete, uvajte se
prekomjerna biranja hrane i budite svjesni da je dovoljna sitnica ako se hoe zadovoljiti
prodrljivost. Ne uzimajte nikada vie jela negoli vam je potrebno. Trudite se u svemu biti
umjereni i svim srcem nastojte da radije oskudijevate negoli da prekomjerno jedete. Ne kanim
time rei da se morate gladni ustati od stola. Ne, to nije moja nakana. Neka sve bude ureeno
razborito. To je pravilo za sva ljudska djela.
Nemojte nikada lei u krevet a da prije toga niste ispitali svoju savjest o tome kako je
protekao dan, i to prije nego li ste sve misli usmjerili na Boga. Potom slijedi predanje i
posveenje vas same i svih krana, posebno moje jadne malenkosti, to i ja inim za vas.
Osim toga, poinak na koji ete poi prikaite na slavu Boanskome Velianstvu. I ne
zaboravite nikada anela uvara, koji je uvijek s vama. Nikada ga ne ostavljajte, pa ni onda
kada ga bilo ime raalostite.
17.prosinca 1914 . Raffaelini Cerase

17. Sijeanj
Shvaam da se dua u kojoj Bog prebiva uvijek, na svakom koraku, boji uvrijediti Boga. I
taj strah postaje gotovo nepodnoljiv ako se protegne na ispunjenje vlastitih dunosti. No neka
se takva dua tjei, jer upravo zbog toga straha nee pasti u grijeh dok kroi naprijed. Brate
moj, kad bi o nama ovisilo hoemo li pasti, sigurno bismo kod prvog vjetra pali u ruke
Neprijatelja naega spasenja. Pouzdajemo se uvijek u Boje milosre pa emo tako sve vie
spoznavati koliko je dobar Gospodin...
No, usrdno vas molim da ne gubite vrijeme u razmiljanju o prolosti. Ako smo to vrijeme
dobro uporabili, dajmo slavu Bogu. Ako li, pak, loe, osjetimo odbojnost prema tome i
pouzdajmo se u dobrobu Oca Nebeskoga. tovie, potiem vas da svoje srce umirite utjenom
milju o tome da je va ivot u onome razdoblju koje nije bilo dobro utroeno, ve zadobio
oprotenje od preblagoga Gospodina.
Svom se snagom klonite duevnih nemira i uznemiravanja srca. U protivnom, svaka e
vaa duhovna vjeba donijeti malo ploda. Drimo sigurnim ovu injenicu: ako je na duh
uznemiren, onda su napadi avla ei i izravniji, jer on obiava iskoristiti tu nau priroenu
slabost kako bi uspio u svojim naumima. Budimo vrlo oprezni kod ovoga, to nema malu
vanost za nas im opazimo da padamo u obeshrabrenost, oivimo svoju vjeru i predajmo se
u ruke Boanskoga Oca, koji je uvijek spreman primiti nas kada mu se iskreno obraamo.
09. veljae 1916., ocu Basiliu iz samostana u mjestu Mirabellu Sanniticu.

18. Sijeanj
Keri moja, ne boj se tvrdoe hladne zime, jer to je zima tvra, to e proljee biti arenije
od cvijea, a etva obilnija. to god napasnik kae i uini, Bog u tebi ostvaruje svoj divni
naum, to jest u sebi dovrava tvoju potpunu preobrazbu. Ne vjeruj, predraga moja keri
nagovaranjima i protivnikim sjenama Neprijatelja i vrsto se dri istine koja je sadrana u
rijeima koje izgovaram s potpunom ovlasti kao tvoj duhovni voa i u potpunoj sigurnosti
savjesti. Bojati se da se u rukama Boje dobrote ne izgubi, udnije je od straha djetete koje je
priljubljeno u krilu svoje majke. Odagnaj svaku sumnju ili tjeskobu, koje, uostalom, priputa
Beskrajn Ljubav zbog gore spomenutog nauma.
Stezanja i rastezanja koja osjea na srcu nastaju iz ljubavi koja potie i privlai. Dakle,
ivi spokojno, isprui svoju duu na Vjenome Suncu i ne boj se vruih i goruih zraka.
Isprui, kaem ti, predraga keri srca moga, svoju duu na tome Suncu vjene ljepote, ako
eli da se rastvori ahura i iz nje izae prelijep leptir.
19. Sijenja
Keri moja, budi strpljiva u podnoenju svojih nesavrenosti, ako ti je na srcu tvoja
savrenost.
Sjeti se da je to vrlo vano ako elimo napredovati na putu koji nas vodi k Njemu.
Kada ne moe tim putem hodati velikim koracima, onda se zadovolji malima i strpljivo
ekaj da ti porastu noge za tranje ili, bolje, krila da leti. Zadovolji se, dobra moja keri, da
za sada bude mala liinka, koja e brzo postati velika pela kadra proizvoditi med.
 S ljubavlju se ponizi pred Bogom i ljudima, jer Bog govori onome tko se pred Njim
prigiba. Zarunici u Psalmu 45(44) kae: Sluaj, keri, pogledaj, prisluhni, zaboravi narod
svoj i dom oca svoga. Na taj nain Ljubljeni Sin pada niice kada govori sa svojim Nebeskim
Ocem i iekuje odgovor po njegovoj Boanskoj rijei.
Bog e ispuniti tvoju posudu svojim melemom kada vidi da u njoj vie nema mirisa
svijeta. I to se vie ponizi, to e te on vie uzvisiti.
21.svibnja 1918. upueno Antonietti Vona

20. sijenja
Gotovo sam potpuno onemoguen izraziti djelovanje Ljubljenoga u sebi. Beskrajna je
Ljubav u neizmjernosti svoje snage napokon porazila tvrdou moje due i osjeam se
unitenim i obesnaenim.
On se ponovno sav izlijeva u ovu malu posudu stvorenja, koje trpi neizrecivo muenitvo i
osjea se nesposobno nositi teret te beskrajne ljubavi. Jao! Tko e me uzdii? Kako u tu
beskrajnost unijeti u svoje malo srce? Kako u je zatvoriti u malu eliju svoje due?
21. Sijeanj
Moja se dua rastapa istodobno od boli i ljubavi, gorine i blagosti. Kako da odolim tako
beskrajnom djelovanju Svevinjega? Posjedujem ga u sebi i to je povod klicanju koji me
neodoljivo nuka da kaem s Presvetom Djevicom (Klike duh moj u Bogu, mome Spasitelju)
Lk 1,47.
Posjedujem ga u sebi te sam osnaen rei sa zarunicom iz Pjesme nad Pjesmama (naoh
onoga koga ljubi dua moja. Uhvatila sam ga i neu ga pustiti.) Pj 3,4
No kada se vidim nesposobnim odoljeti teini te beskrajne ljubavi i sve zatvoriti u siunost
svog postojanja, tada se osjeam ispunjen strahom da u ga moda morati ostaviti poradi
svoje nesposobnosti da ga obuhvatim u kuicu svoga malenoga srca.
Ta me misao, koju obrazlaem, (odmjeravam, naime, svoje snage, koje su vrlo skuene,
nesposobne i nemone da sve tjenje uza se privinu svoga Boanskog Ljubljenoga) mui i
oalouje, te osjeam kako mi se srce slama u grudima.
22. Sijeanj
Oe moj, ne mogu dalje ivjeti u ovoj boli. U trenuktu kada se bol poveava, osjeam se
satrt. Osjeam da mi nedostaje snage za ivot i u tim trenucima ne bih Vam znao rei ivim li
ili ne. Osjeam se kao da sam izvan sebe. Pomijeana bol i blaenstvo istodobno se
suprotstavljaju i dovode duu do gorko-slatke opojnosti.
Zagrljaji Ljubljenoga koji potom slijede u velikom izobilju i, rekao bih, gotovo bez
poinka i neizmjerno, ne znae da je moja dua osloboena stranog muenitva, to jest,
nesposobnosti da nosi teret te beskrajne ljubavi.
12.sijenja 1919 . upueno ocu Benedettu iz Samostana San Marco, Lamis.

23. Sijeanj
Zato uope ivimo? Nakon to smo se posvetili po Krtenju, svi smo mi svojina Isusa
Krista. Dakle, svakoj kranskoj dui trebale bi biti bliske rijei ovog velikog Apostola: Meni
je ivjeti Krist, to jest, ja ivim za Isusa Krista, ivim za njegovu slavu, ivim zato da mu
sluim i da ga ljubim. I kada Bog eli ueti na ivot, tada bi nas trebali obuzeti osjeaj i
ganue osobe koja poslije truda i napora prima nagradu ili koja poslije borbe biva ovjenana
pobjedom.
O, moja draga Raffaelina, kuajmo, da, kuajmo tu vrlo uzvienu raspoloivost due
velikoga Apostola! Da, istina je da su sve due koja Boga ljube spremne za sve iz ljubavi
prema Bogu, u vrstoj nadi da e im se sve okrenuti na dobro. Budimo uvijek, u svim
dogaajima ivota, spremni prepoznati premudru zapovijed Boje providnosti. Klanjajmo joj
se i oraspoloimo njome svoju volju kako bismo je uvijek i u svemu suobliavali volji Bojoj
tako da njome proslavljamo Oca nebeskoga. I sve e nam biti na korist za vjeni ivot.
24. Sijeanj
Apostol se raduje pri pomisli da ni u emu nee biti postien niti e ikada posustati u
svojoj dunosti kao apostol Isusa Krista. Raduje se to e se Isus uzveliati u njegovu tijelu
unato lancima kojima je okovan. Ako bude ivio, proslavit e Isusa po svome ivotu i
propovijedanju, pa i kada bude u zatvoru, kao to je i do tada inio propovijedajui Isusa
Krista onima koji su ga osudili. Ako, pak bude muen, proslavit e Isusa Krista dajui mu
uzvieno svjedoanstvo svoje ljubavi.
Dakle, otvoreno izjavljuje da je njemu ivjeti Krist, koji je dua i sredite njegova ivota,
pokreta svih njegovih djelovanja i svretak svih njegovih tenja. I, nakon to je rekao da mu
je ivjeti Isus Krist, i dodaje i to da mu je umrijeti dobitak, jer e po svome muenitvu
sveano posvjedoiti Isusu svoju ljubav, uinit e nerazrijeivim svoje jedinstvo i Isusom i
poveat e slavu koju on od njega oekuje.
to kaete o tome? Svjetovne osobe, budui da nemaju nikakva saznanja o tim
nadnaravnim i nebeskim slastima, kada uju takve rijei, smiju se, i misle da imaju pravo! Jer,
Duh Sveti kae da puten ovjek ne zapaa ono to je Boje. Te siromane due koje ne uivaju
druge slasti doli zemaljsku, nisu kadre ni pojmiti blaenstvo za koje duhovne due kau da ga
kuaju u asu kada trpe i umiru za Isusa Krista.
Oh, koliko bi bolje bilo da se, umjesto to se ude i smiju, priznaju grjenima i da se, u
utljivu potovanju, barem dive srdanom zanosu tih dua, ije srce silno izgara za Bojom
ljubavlju!
25. Sijeanj
Obje ove spoznaje u svetome Pavlu proizale su iz savrene ljubavi. Prva da izie iz tijela
kako bi se ujedinio s Isusom Kristom u savrenom jedinstvu u slavi, jer bi to njemu bilo
kudikamo bolje, to jest poeljnije, da ne ivi na ovoj zemlji. Ta je elja dolazila izravno iz
savrene ljubavi koju je gajio prema svome Bogu. Druga njegova spoznaja ili elja takoer je
proizala iz savrene ljubavi, ali je bila usmjerena prema spasenju blinjega. Drugim rijeima,
ta je spoznaja imala svoj glavni zaetak u Bogu, a potom se oitovala eljom za spasenjem
dua.
Prvu elju, to jest da se iseli iz svoga tijela, vidi i dri korisnijom za sebe. I ona je onoliko
arka koliko je pravedna dua kadra eljeti da se ujedini sa svojim Bogom.
Drugu elju, da ostane na ivotu ili, bolje, da ivi u mukama i nevoljama kako bi pridonio
spasenju dua, on, pun Duha Isusa Krista, dri potrebnijom za due, odnosno, dok je imao
objavu da nee umrijeti, pomiruje se i trpi iz ljubavi za spasenje dua. On to odmah
objelodanjuje svojim neposrednim govorom, koji potvruje to moje tumaenje. Naime, da
nije bio muen, tovie, da je zadobio slobodu. Na taj se nain sin koji njeno ljubi svoga oca,
pokorava, iz odanosti koju gaji prema njemu, svim ponienjima i tonom ispunjenju svih,
koliko god niskih, slubi koje se njegovu ocu svidjelo udijeliti mu.
Taj blagi sin ini sve s nakanom da se ne samo ni u emu ne ogrijei o volju svoga oca,
nego i da mu se u svemu svidi.
23.veljae 1915 . Raffaelini Cerase

26. Sijeanj
Budite spokojni, predajte se Boanskome Srcu Isusovu i svu svoju brigu prepustite njemu.
Drite uvijek sebe posljednjom meu onima koji vole Gospodina i mislite da su svi bolji od
vas. Opaite se poniznou prema drugima, jer se Bog protivi oholima i daje milost
poniznima. to vie u vaoj dui budu rasle Isusove milosti, to se vie ponizujte, gledajui
uvijek na poniznost nae nebeske Majke, koja se, u asu kada je postala Majka Boja, priznaje
slukinjom tog Boga. U povoljnim i nepovoljnim prilikama koje vas snau uvijek se ponizite
pod monom Bojom rukom, te ponizno i strpljivo prihvaajte ne samo ono to je po vaemu
ukusu, nego i sve nevolje koje vam on alje kako bi vas uinio jo milijom sebi,
dostojnijom nebeske domovine.
Biti kuan, oit je znak da je dua vrlo mila Gospodinu. Zatim prihvatite sve sa
zahvalnou. Ne mislite da je to neko moje puko razmiljanje. Ne! Sam je Gospodin na to
obvezao svoju Boansku Rije: I jer si bio Bogu mio, kae aneo Tobiji (i u osobi Tobije svim
Bogu dragim duama), bilo je nuno da bude kuan napau.
Ojaajte se, dakle, predraga keri Isusova, i radujte se, pa i usred svekolikih napasti i
nevolja, znajui da je to vrlo jedinstvena gesta dobrote Oca Nebeskoga prema vaoj dui. I u
svemu vazda zahvaljujte tome tako dobrom Ocu, po njegovu ljubljenome Sinu Isusu Kristu.
29.sijenja 1915 . Anniti Rodote

27. Sijeanj
Ako je Providnost od nas udaljila uzrok zbog kojega smo zanemarili duu kako bismo se
mogli posvetiti tijelu, onda je to beskrajna Boja mudrost u nae ruke stavila sva sredstva
kako bismo uljepali svoju duu, pa i nakon to smo je iznakazili grijehom. Dovoljno je da
dua hoe suraivati s Bojom milou pa da njezina ljepota dosegne takav sjaj i bujnost,
takvu ljupkost, da u sebi samoj, zbog ljubavi i divljenja, privue ne samo oi anela nego i
same Boje oi, o emu svjedoi samo Sveto pismo: Kralj se, to jest Bog, zaljubio u tvoju
ljepotu.(usp. Ps 45).
16.prosinca 1914 . Raffaelini Cerase

28. Sijeanj
Keri moja, uvjerimo se u tu veliku i stranu istinu i pomirimo se s njome samoljublje
ne umire nikada prije nas. Boli nas zacijelo ta tako tuna istina, koju smo batinili kao kaznu
za Istoni grijeh, no trebamo se s time pomiriti i imati strpljenja prema sebi. A u strpljivosti
emo, kako kae Boja rije, posjedovati svoju duu. Nae e posredovanje biti toliko vre
koliko manje bude upleteno u brige i uznemiravanja, pa i u onome to se tie naih
nesavrenosti.
Osjetni napadi i potajno djelovanje samoljublja uvijek e se osjeati dok smo na ovoj
zemlji. Dovoljno je da ne uvrijedimo Boga, da ne uprljamo duu i da ne dajemo svoj pristanak
slobodnom voljom. Ta krepost ravnodunosti tako je izvanredna da ni star ovjek, ni osjetni
dio ni ljudska narav sa svojim naravnim sposobnostima, nikada nije bio za to kadar. Pa ni sam
Boanski Uitelj kao sin Adamov u svome osjetnom dijelu i u svojim naravnim
sposobnostima nije bio u tome ravnoduan. tovie, nije elio umrijeti na kriu, jer svetu
ravnodunost vjebamo upravo kada podnosimo sam kri. Naime, ona je pridrana duhu, to
jest viemu dijelu due, i moima zahvaenima milou.
Hajde, keri moja, smiri se. Ako ti se dogodi da prekri zakone svete ravnodunosti u
nevanim stvarima zbog iznenadnih navala samoljublja i strasti, baci se to prije moe
skruena srce pred Boga. U duhu pouzdanja i poniznosti reci: Gospodine, smiluj mi se, jer
sam siromana bijednica.
Zatim ustani u miru i vedrini duha te u svetoj ravnodunosti nastavi svoje djelo.
17.veljae 1917 . Mariji Gargani

29. Sijeanj
Dri ovo uvijek na pameti, naime, da su sinovi Izraelovi bili 40g. u pustinji prije nego li su
stigli u Obeanu zemlju, iako je est tjedana bilo vie nego dovoljno za taj put. I nije im bilo
doputeno ispitivati zato ih Bog vodi krivudavim i neravnim putovima. A svi oni koji su se
zbog toga jadali, umrli su prije noli su stigli na odredite. Sam Mojsije, kao veliki Boji
prijatelj, umro je na granici Obeane zemlje, koju je vidio izdaleka, ali je nije mogao uivati.
Ne osvri se mnogo na put kojim ide, upri pogled uvijek u Onoga koji te vodi i u nebesku
domovinu prema kojoj te On vodi. emu se brinuti, hoe li onamo stii pustinjom ili
poljima? Samo da je Bog uvijek s tobom i da stigne do posjedovanja blaene vjenosti.
Dobra moja keri, vjeruj mi, ono to si mi oitovala, moe eljeti, ali neka sve bude uinjeno
s mirom i budi strpljiva u iekivanju Gospodnjega milosra.
06. prosinca 1917. Antonietti Vona

30. Sijeanj
Sine moj, zato si tako tjeskoban zbog stanja svoga duha? Zato se osjea tako bijedno i
slabo? Pa dobro, eto ti drugog povoda da uini neto lijepo za svoju duu. Eto drugog izvora
zasluga za tebe. Ponizi se pred dobrim Bogom. Uvijek ga moli da izie iz tog stanja nemoi i
slabosti, i eli to arko te nita ne zanemari uiniti sa svoje strane to zna da je nuno za
ozdravljenje.
A onda, budi strpljiv u podnoenju svojih nesavrenosti ako eli biti savren. To je vrlo
vano za duu koja se zavjetuje na savrenstvo. U svojoj strpljivoti, kae Boanski Uitelj,
posjedovat ete svoje due. Dakle, budi strpljiv u podnoenju sebe samoga i svojih nemoi, a
u meuvremenu se trudi primijeniti za to ona sredstva koja poznaje i za koja si uo od mene i
drugih. Tvoje bijede i slabosti ne trebaju te straiti, jer je Isus u tebi vidio i gore stanje, ali te
nije poradi toga odbacio. A osobito te nee sada odbaciti kada se svim silama trudi ozdraviti.
Boje Milosre nije nikada odbacilo bijednike koje se trude biti njegovi. tovie, daje im
svoju milost, stavljajui svoje prijestolje slave ponad (iznad) njihovih astohleplja i
kukaviluka.
30. sijenja 1919. fra Marcellinu Diconsoleu
31. Sijeanj
Vie sam ti puta rekao da je u duhovnome ivotu potrebno hoditi u jakoj vjeri, bez
predrasuda i samovolje. ini to ovako. Trudi se, koliko to doputaju tvoja sposobnost i
slabost, initi uvijek dobro. Ako ti to uspije, hvali Boga i zahvali mu na tome. Ako uz svu
svoju dobru volju i pozornost u tome ne uspije ili ako samo djelomino uspije, poniziti se
duboko pred Bogom, ali se ne obeshrabruj zbog toga, nego imaj nakanu biti paljiviji
ubudue. Moli Boju pomo i idi dalje.
Znam dobro da ne eli namjerno initi zlo. A druga zla koja Gospodin priputa i koja ti se
dogode mimo tvoje elje, slue ti da se ponizi i da se zatiti od tatine. Ne boj se, dakle, i ne
uznemiruj se vie zbog sumnji svoje savjesti, jer sam zna da, nakon to si uinio sve to je u
tvojoj moi, nema vie povoda da se boji i uznemiruje.
30. prosinca 1919. fra Marcellinu Diconsoleu

V E LJ A A

1. Veljae
Ponizite se uvijek pred milosrem naega Boga i uvijek mu zahvaljujte na svim iskazanim
milostima. To e vas najbolje pripremiti za primanje novih milosti koje vam Otac Nebeski, u
bezdanu svoje ljubavi prema vama, namjerava udijeliti. Jer, poelo zdrave logike jest da onaj
tko za primljene milosti ne zahvaljuje i neprestano ne izrie hvalu, ne zasluuje nove milosti.
Da, pouzdajte se u Boga i zahvaljujte uvijek na svemu, jer ete se tako odrati i pobijediti
svaki pakleni bijes.
20.travnja 1915 . Raffaelini Cerase
2. Veljae
Slika ivota, ako je sazdana od predoenja poinjenih grijeha, lana je te stoga dolazi od
avla. Isus vas ljubi i ve vam je oprostio vae grijehe pa stoga vie nema razloga za
potitenost duha. Htjeti vas uvjeriti u suprotno, prava je danguba i uvreda koja se nanosi Srcu
naega preblagoga Ljubljenoga. Ako je, naprotiv, slika ivota predoenje onoga to moete i
to biste mogli biti, onda dolazi od Boga.
Oduevljenje time da budete u spokojnosti samostana, jest neto sveto. No potrebno ga je
ublaiti. Dakle, bolje je initi Boju volju i jo neko vrijeme priekati izvan tih svetih zidina
da se ne ogrijeite o ljubav, negoli uivati sjeinu lahora svetoga samostanskoga zdanja.
Trpjeti a ne umrijeti, bila je uzreica svete Terezije. A sv. Franje Salekoga: ivjeti da
uvijek trpimo. Ugodno je to istilite trpjeti iz ljubavi prema Bogu.
3. Veljae
Kunje za koje osjeate da vam probadaju duu, prihvatite kao znakove Boje ljubavi i
dragulje za duu. Sve ono to u vama postoji, djelo je Isusovo; i u to vjerujte! Ne spada na vas
nadzirati Gospodnje djelo, nego se ponizno podvrgnuti Bojem djelovanju. Neka Boja milost
djeluje u punoj slobodi u vama i nikada se ne uznemirujte zbog kakve protivtine koja vas
snae. Ne smetnite s uma da je upravo uznemirenost zapreka djelovanju Duha Bojega.
Stoga, im osjetite da se u vama javlja nekakav nemir, odmah se utecite Bogu te mu se
potpuno i djetinje predajte. Jer pisano je da tko se u nj uzda nikada nee ostati postien. Samo
hrabro i uvijek hodite naprijed! Proi e zima i doi e vjeno proljee, onoliko bogatije
ljepotom koliko su jae bile oluje.
Suhoa duha u koju ste uronjeni i u kojoj se osjeate izgubljeno jest vrlo bolna kunja, ali
vrlo ljupka zbog ploda koji iz toga dolazi duhu. Ona je od Boga odreena da u vama uniti
pretjeranosti u pobonosti koje ne posveuju duu, nego joj samo tete. Nadalje, pomae dui
stei pravu pobonost, koja se sastoji od spremne volje da ini ono to pripada Bojoj slubi,
bez ikakva vlastita zadovoljstva. Jednom rijeju, inite dobro zbog dobra u sebi samom i zato
da Boga time proslavljate i razveselite.
Kada je dua stavljena u stanje suhoe, ne smije klonuti duhom ni zanemariti ita od
onoga to obiava vjebati u vrijeme duhovnih utjeha. tovie, mora se truditi uveati vjebe
pobonosti i uvijek biti budnija nad samom sobom.
26.kolovoza 1916 . Mariji Gargani

4. Veljae
Zacijelo Vam je poznato koliko mi se srce razdire dok gledam tolike jadne slijepce to vie
nego vatru izbjegavaju vrlo slatki poziv Boanskoga Uitelja: Ako je tko edan, neku doe k
meni i neku pije tko vjeruje u mene!
Moj je duh krajnje razdn. kada se naem pred tim istinskim slijepcima koji ne osjeaju
milosra prema sebi zato to SLI im strasti pomraile um. Ni ne pomiljaju doi i napiti se te
istinske rajske vode.
Oe, molim Vas da to dobrohotno promotrite, i da mi potom mi kaete imam li pravo
provoditi ovako nesretno svoj ivot zbog ludosti tih slijepaca, Pogledajte kako neprijatelji
kria sve vie pobjeuju, i to svakoga dana. O, Boe! Oni neprestano ivo ude za zemaljskim
zadovoljstvima.
Isus ili poziva da se napoje ive vode. Isus jako dobro poznaje koliko im je potrebno da
pijti dok se ne napoje le nove vode koju on priprema onima koji doista edaju kako ne bi
izginuli u plamenu koji ih prodire.
Isus im upravlja svoj vrlo njean poziv: Ako je tko edan, neka doe k meni i neka pije!
Ali, Boe moj, kako e odgovoriti ovi nesretnici? Doimaju se kao da ne uju poziv i bjee
pred Njim, podaju se zemaljskim zadovoljenjima i uope ne opaaju u kakvoj se stranoj
opasnosti nalaze.
5. Veljae
 Kakav lijek postoji to bi ga se moglo primijeniti kod tih nesretnih Zidova da ih se
potakne na nutarnje obraenje? Kojemu se lijeku ovjek moe nadati da bi ti stvarni mrtvaci
uskrsnuli? Ah, Oe moj! Dua mi sc slama ocl boli. I njih je Isus pozdravio, zagrlio i poljubio.
Ali za re bijednike bio je to pozdrav koji ih nije posvetio, zagrljaj koji ib nije obratio,
poljubac: koji ih, naalost, nije spasio, i koji ib moda u najveem broju nee nikada spasiti]
Boje ib milosre vie ne dotie, njegova ih dobroinstva ne privlae, kazne ih ne krote.
Po blagoslima postaju bezoni, po strogostima bijesni, u srei napraiti, u protivi? iinama
oajni. Na svaki najmiliji Isusov poziv postaju gluhi, slijepi, bezosjeajni, a na svaku
najbolniju opomenu Bojega milosra, koja bi ih trebala prodrmati i obratiti, ne ine drugo
doli se utvruju u svojoj tvrdoi i zatvorenosti.
Ah, Oe moj, kako sam lud! Tko mi claje sigurnost da i ja ne pripadam tim nesretnicima?
Istina je, osjeam ed za tom pravom rajskom vodom, ali, tko zna, ezne li doista moja dua
arko za njom?
I kako ta voda ne utauje ed, nego je, tovie, jo vie poveava, tako se i muka
poveava.
Oe, zar to nije dostatno jak razlog da siromana dua sumnja u vodu na koju nas preblagi
Spasitelj poziva daje pijemo velikim srkovima?
6. Veljae
Neka se Gospodinu, izvoru svega ivota, svidi ne uskratiti mi tu tako slatku i dragocjenu
vodu, koju je obeao u preobilju svoje ljubavi duama koje eznu za njom. Moj Oe, edam
za tom vodom. Neprestano molim Isusa, jecajui i uzdiui, da mi je dadne. Molite i Vi tla mi
je ne sakrije. Oe, recite mu da On zacijelo zna kako imam veliku potrebu za tom vodom,
koja moe ozdraviti duu ljubavlju ranjenom.
Neka ovaj preblagi Zarunik' iz Pjesme nad pjesmama utjei duu kojaedaza njim
cjelivajui je Boanskim poljupcem za kojim je eznula zarunica u Pjesmi nad pjesmama.
Recite Mu: dokle god dua ne primi taj poljubac nee nikada moi sklopiti savez s njim ovim
rijeima: Dragi moj pripada meni, a ja njemu (Pj 2,1 6).
Neka se Gospodinu svidi ne napustiti onoga tko je u njega poloio svu svojti nadu! Ah!
Neka se ova moja nada nikada ne izjalovi i neka mu budem uvijek sve vjerniji...
(10. listopada 1915., ocu Agostinu iz samostana San Marco, Lamis

7. Veljae
Dakle, odlui velikoduno odgovoriti na ljubav Bojeg odabranja prema tebi, tako da
posfane dostojan, to jest slian njemu po savrenostima vrijednim tovanja., koje su ti
poznate iz Svetoga pisma i Evanelju i koje dobro razumije. Ali, brate moj, kako bi se
posvetio nasljedovanju, potrebno je da neprestano razmilja i razmatra Njegov ivot. Iz
razmiljanja i razmatranja rada se tovanje Njegovih djeda, a iz tovanja elja i utjeha
nasljedovanja. Sve nam to pruaju naa Pravila. Budimo postojani u tonom vrenju Pravila i
bit emo savreni.
U prvome redu treba ustrajati na temeljima - kranskoj pravednosti i dobroti. Potom na
kreposti, u kojoj su nam na Boanski Uitelj i na Serafski otac oevidni uzori. Mislim
zapravo na krepost poniznosti. I to na nutarnju i vanjsku poniznost. Vie nutarnju, nego
izvanjsku. Onu koja se vie osjea negoli se pokazuje. Onu koja je dublja i nije vidljiva
ljudskim oima.
(10. listopada 1918., fra Gerardu iz mjesta Deliceto, Ep. IV, str. 25)

8. Veljae
Procjenjujmo sebe onakvima kakvi uistinu jesmo - nitavilo, bijeda, slabost, izvor
bezgranine izopaenosti, kadri izokrenuti dobro u zlo, napustiti dobro radi zla, pripisati sebi
dobro koje nemamo ili pak dobro koje nam je posueno". Potom, kadri smo opravdavati sebe
u zlu te iz ljubavi prema zlu prezirati Najvee Dobro.
S tim uvjerenjem, upii ovo u svoju pamet:
Prvo, ne budi nikada samodopadan zbog bilo kojega dobra to ga u sebi opazi, jer sve
dolazi od Boga, i samo njemu zbog toga daj i ast i slavu.
Drugo, nikada se ne tui na uvrede, tko god ti ih uinio.
Tree, u kranskoj ljubavi oprosti svima, imajui na umu primjer Otkupitelja, koji je
oprostio pred svojim Ocem ak i onima koji su ga razapeli.
etvrto, uvijek poput siromaha jecaj pred Bogom.
Peto, ne udi se uope zbog svojih slabosti i nesavrenosti, nego priznaj sebe onakvim
kakav jesi, zastidi se svoje nepostojanosti i nevjernosti Bogu. A dok se u Njega pouzdaj e,
spokojno se preputa u ruke Oca Nebeskoga kao nejako djetece na rukama svoje majke.
(19 kolovoza 1918., fra Gerardu iz mjesta Deliceto, Ep. IV, str. 25)

9. Veljae
Ne vjeruj, keri moja, onim eljama koje, po opem sudu osoba koje imaju Duha Bojega,
nisu ostvarive. To je svaka ona elja za kranskom savrenou kojoj se moemo diviti i
zamiljati je, ali je ne i prakticirati, i o kojoj mnogi oduevljeno priaju, ali prema kojoj je
rijetko tko uskladio ivot.
Draga moja keri, znaj da je strpljivost krepost koja te najvie uzdie prema savrenosti.
Ne mislim na strpljivost s drugima, nego na strpljivost sa samom sobom. Jer tko u istoj
ljubavi tei k Bogu, tome nije toliko potrebno da ima strpljivosti s drugima koliko sa samim
sobom. Mora, moja draga keri, podnositi svoju nesavrenost ako eli postati savrena.
Kaem, mora je strpljivo podnositi, a ne se njome baviti niti joj laskati. Jer poniznost se jaa
po tome strpljivu podnoenju.
10. Veljae
Vrijeme je ve da priznamo da smo bijednici, zato to nismo kadri sami po sebi initi
dobro. Ali Bog u svojoj dobroti ima suuti prema nama i zadovoljava se onim neznatnim te
prihvaa spremnost naega srca. to podrazumijevam pod tom spremnou srca? Po Svetome
pismu, Bog je vei od naega srca, a nae je srce vee od cijeloga svijeta kada zaboravi na
sebe i postane spremno ivjeti za Boju slavu. Drugim rijeima, ako je nae srce odluilo
sluiti Bogu, ljubiti Boga i blinjega, krotiti svoje vanjske i nutarnje osjete te ima nakanu
initi druga dobra djela, tada nae srce zrai udotvornom snagom, a sveto brdo kranske
savrenosti i preobraenja naginje se prema njemu. Dobra moja keri, ta spremnost srca ne
nalazi se ni u kakvu odnosu prema Bojoj veliini, koja je beskrajno vea od naega srca, a
nae je srce po toj svetoj spremnosti vee od cijeloga svijeta, od svih naih snaga i vanjskih
djela. Dua koja istinito uroni u promatranje Boje veliine, njegove beskonane dobrote i
uzvienosti, osjea se sama od sebe voena k toj spremnosti srca.
Njezini su ciljevi mrtvljenje tijela koje ne poznaje protivljenja, revnost u molitvi koja ne
poznaje rastresenosti, blagost rijei koja ne poznaje gorinu, poniznost koja ne poznaje tatu
samodopadnost. Keri moja, doista su to ciljevi svete enje, zadae radosne spremnosti srca,
ali je cilj previsok, zadaa preteka i gdje je taj tko je dosegnuo taj cilj i tu zadau ispunio!
elimo li dopustiti svojoj enji da se ostvari, tada se naa volja unitava pri spoznaji da ta
najistija savrenost prebiva samo u nebeskim visinama.
Moe umrtviti svoje tijelo, ali nikada toliko da vie ne poznaje nikakvo protivljenje.
Moe biti sabrana u molitvi, ali nikada toliko da vie ne bude rastresena. Treba li to ispuniti
tvoju duu nemirom, zbunjenou ili boli? Ne!
11. Veljae
elimo li kroiti dobrim putom? Pa dobro, onda nastoj-mo poi putom koji nam je
najprimjereniji. Dobro upii u pamet ovo to u ti sada rei: mi katkada toliko snano
eznemo biti dobri aneli, da zbog toga zaboravljamo biti dobri ljudi. Nae e nas
nesavrenosti pratiti sve do groba i nikada neemo moi hodati a da ne dodirujemo zemlju.
Dakako, ne smijemo se priljubiti za zemlju, ali ni htjeti letjeti, jer smo pilii koji jo nemaju
krila. Mi u ivotu postupno umiremo, i to je zapravo prirodan zakon koji je Providnost
odredila. Tako bi i nae nesavrenosti trebale zajedno s nama umirati dan za danom. O, te
drage nesavrenosti koje nam doputaju spoznati svoju bijedu, koje nas vjebaju u poniznosti,
u samozatajnosti, u strpljivosti i u revnosti, i unato kojima Bog vidi spremnost naega srca, a
ona je savrena!
12. Veljae
Radije hodajmo po zemlji gdje imamo vrsto tlo pod nogama, jer plovidba po duboku
moru izaziva vrtoglavicu i prouzrouje muninu. Neka nae mjesto, zajedno s Magdalenom,
bude do Gospodinovih nogu. Dakle, hou rei, treba se vjebati u malim krepostima, kakve
su prikladne tvojoj malenosti, a to su strpljivost, podnoenje blinjega, poniznost, blagost,
ljubaznost, sveto razumijevanje naih nesavrenosti i mnoge druge kreposti.
Nadasve ti preporuujem svetu jednostavnost srca, koja je jako draga mome srcu. Gledaj
uvijek naprijed i ne razbijaj glavu u razmiljanju o opasnostima koje vidi kako ve dolaze.
ine ti se poput naoruane vojske, a nisu drugo doli okresane vrbe. Ne obaziri se na to, jer
ako se na to usredotoi, moe lako pogrijeiti. Jedino ti je potrebna vrsta i odluna volja da
slui Bogu svim srcem sve dane svoga ivota. Ne misli kako e sutra po eti initi dobro,
nego ve danas poni initi dobro. A kada doe sutra, onda e se ono zvati danas i onda emo
na nj misliti.
Potrebno je imati veliko pouzdanje u Boju providnost da bismo vjebali svetu
jednostavnost srca. Keri moja, nasljeduj Boji narod tijekom njegova boravka u pustinji.
Strogo mu je bilo zabranjeno sabirati manu vie negoli je potrebno za jedan dan. Dakle, i mi
proviajmo sebi manu samo za jedan dan. I, ne sumnjaj, keri moja, da ti Bog nee dati manu
sutra i prekosutra, i sve dane tvoga hodoasnikog puta.
(3. oujka 1917., Erminiji Gargani, Ep. III., str. 678)

13. Veljae
Predragi moji sinovi, odluite da ete svakoga dana sve velikodunije odgovarati na svoj
poziv te tako postajati dostojni Isusa i slini mu po savrenostima vrijednim tovanja, koje su
poznate iz Svetoga pisma i Evanelja, i o kojima ste ve poueni. Ali, sinci moji, da biste
nasljedovali Isusa, treba svakodnevno razmatrati njegov ivot. Iz razmatranja i razmiljanja
raa se tovanje njegovih djela, a iz tovanja elja i utjeha nasljedovanja.
Da, sinci moji, nasljedujte Isusa u spremnoj poslunosti i bez rasprave. Nasljedujte Isusa u
strpljivosti, jer ete u strpljivosti posjedovati svoju duu. Nasljedujte Isusa u poniznosti, kako
nutarnjoj tako i vanjskoj. No vie nutarnjoj negoli vanjskoj. Vie onoj koja je duboko u vama
ukorijenjena, negoli onoj koja se pokazuje izvana.
14. Veljae
Nasljedujte Isusa u ljubavi jer on svojima priznaje samo one koji ljubomorno uvaju taj
dragocjen cvijet (ljubav) i uvijek imajte na umu da se cjelokupni Boji sud, u trenutku kada se
pojavimo pred njim, usredotouje samo na ljubav. Usvojite izreku velikoga biskupa iz
Hipone: Pondus meum, amor meus. Moja je teina moja ljubav (Augustin, Ispovijesti: 13. 9.
10). Da, mjerite sva svoja djela utegom ljubavi pa ete sebi isplesti vijenac zasluga za Nebo.
Muke koje kuate u vjebanju kreposti i u molitvi ne smiju vas uznemiriti, ali ni odvratiti
od vjebanja u kreposti i molitvi. Dakle, unato tome, nastavite se vjebati u njima i neka vam
se nikada ne ini gubljenjem vremena kada uporabimo vrijeme kako bismo inili djela koja su
nam naloena u poslunosti.
Neka vas ne uplae napasti. Kroz njih se dokazuje dua, koju Bog eli iskuati kada je vidi
da izdrava borbu, kako bi vlastitim rukama sebi isplela" vijenac slave.
 Neka vas Boja milost prati i bude vam oslonac u svemu.
(7. sijenja 1919., novacima, Ep. IV, str. 380)

15. Veljae
Isus mi kae da on mene voli u ljubavi, a da ja njega volim u bolima. Zato, kada bih
eznuo za ivotom bez boli, traio bih na taj nain uitak radosti i ne bih ublaivao Isusovu
bol. Da, volim kri, i samo kri. Ljubim ga zato to ga uvijek vidim na Isusovim ramenima.
Isus vrlo jasno pronie da su cijeli moj ivot i cijelo moje srce potpuno posveeni njemu i
njegovim trpljenjima.
Ah, oe moj, oprostite mi to tako govorim. Samo Isus moe razumjeti koliko mi je teko
kada se preda mnom sprema bolni kalvarijski prizor. Jednako je nepojmljivo kolika se utjeha
prua Isusu ne samo kada se sudjeluje u njegovim bolima, nego kada on nae duu koja ga iz
ljubavi prema njemu ne moli za utjehu, i kojoj on ak doputa sudjelovati u njegovim bolima.
Kada mi Isus eli dati spoznati da me ljubi, daje mi okusiti svoju muku, rane, trnje i
tjeskobu... Kada me eli obradovati, tada mi srce ispunja duhovnim arom, govori mi o
svojim milinama. Ali kada eli da ja njega obraujem, govori mi o svojim bolima te me
glasom, koji je istodobno i moleiv i zapovjedniki, poziva da u to ukljuim i svoje tijelo
kako bih mu ublaio muke.
Tko bi mu odolio?! Opaam kako sam jako pridonio tome da on trpi zbog mojih bijeda i
da plae zbog mojih nezahvalnosti. Odve sam ga uvrijedio. Ne elim nikoga osim Isusa, niti
ita drugo (jer je to Isusova elja) osim njegove patnje.
(1. veljae 1913., upueno ocu Agostinu iz Samostana San Marco Lamis

16. Veljae
Ojaajte se, jer je Vae trpljenje po Bogu. Ako se narav osjea pogoena i trai svoje
pravo, stanje je to ovjeka putnika koji, kada potajno i skrovito osjeti boli trpljenja, hoe tome
izmaknuti. Zato to je ovjek stvoren za sreu, a krievi su posljedica grijeha. Dok smo na
ovome svijetu, uvijek emo osjeati priroenu odbojnost prema trpljenju. To je nekako utkano
u nas i posvuda e nas pratiti.
Budite sigurni da, iako u viem dijelu duha elimo kri i iako ga kada doe grlimo i iz
ljubavi prema Bogu prihvaamo, ipak emo u niemu dijelu duha osjeati prigovor naravi,
koja ne eli trpjeti. Doista, tko moe vie ljubiti kri od Boanskog Uitelja? Pa ipak je i
njegovo presveto ovjetvo u svojoj dragovoljnoj tjeskobi molilo da ga, ako je mogue, kale
mimoie.
(13. svibnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 417)

17. Veljae
Neprestano razgovarajmo kao da smo ve u Nebu ili barem u Isusovim grudima. Zajedno
s Apostolom i ti glasno vapi: U svome duhu i tijelu pronosim biljege Gospodina naega Isusa
Krista, jer sada jecanje vie pristaje tvome duhu. Ili pak: S Kristom sam u duhu raspet na
kri, sve do trenutka kada e izrei: U ruke tvoje predajem duh svoj.
Naalost, znam da eli ubrzati trenutak kada e izgovoriti ove posljednje rijei. No,
keri moja, moe li rei: Consummatum est? Svreno je (Iv 19,30). Tebi se moda ini da to
moe uiniti, ali meni ne. Tvoje poslanje jo nije dovreno i, vie negoli osjea potrebu biti
sjedinjena s Bogom, osjeti e za spasenjem brae ljudi: Sitio. edan sam (Iv 19,28).
I odozgo moe, dakako, nastaviti djelo posrednitva. No, ljudski govorei, izgleda da se
sveci ipak vie zanimaju za tuu bijedu kada su na zemlji.
18. Veljae
Keri moja, ne boj se niega glede svoga duha. Sve je djelo Gospodnje, pa ega se onda
bojati? Dakle, pusti neka On ini, pa i onda kada ne osjea da puta, to jest, predaj se Bogu
upravo onda kada ti on ne doputa blago predanje duha. Keri moja, ti trpi i ima pravo to
jadikuje. Jadikuj i glasno, i niega se ne boj. rtva ljubavi zaposjednuta njome mora vikati da
nije kadra posjedovati ljubav i da joj nije mogue oduprijeti se djelovanju Ljubljenoga, koji je
hoe ali je naputa, a naputa je zato to je hoe.
Moli da mi Gospodin udijeli ono to ga dugo i toliko ustrajno molim. Moli ga da mi dade
shvatiti nutarnjim svjetlom i uvjerenjem ono to mi autoritet kae, a za nagradu primit e istu
milost kao i ja. Po toj svojoj muci, koju proivljava, shvati moju, koja je znatno vea, i
pomozi mi. Ti kae da mi je dostatno jamstvo autoriteta. A zato onda tebi to nije dostatno?
(26. travnja 1919., Margheriti Tresca, Ep. III., str. 219
19. Veljae
Utjeite se po Euharistijskom Sakramentu. U tolikoj pustoi neka Va duh nikada ne
prestane pjevati "Bogu himan zahvalnosti i hvale. Uvijek ivite daleko od pokvarenosti
tjelesnog Jeruzalema", od svjetovnih druenja, od pokvarenih prizora i zavodnika te od svih
bezbonih drutava.
Pruite, kao stoje uinio na Boanski Otkupitelj, svoje usne, pijte s njim crnu vodu
Cedrona i prihvatite s velikodunim predanjem nevolju i pokoru. Prijeite s Isusom taj potok i
podnosite prezire svijeta iz ljubavi prema njemu, ali postojano i hrabro. Neprestano budite
sabrani i cijeli Va ivot neka je skriven u Isusu i s Isusom u Getsemanskom vrtu, u utnji
meditacije i samoe. A rijeka ponienja neka Vas ne zastrai. Naprijed, naprijed, o Raf-
faelina! Gorina rijeke ponienja neka Vas ne zaustavi. Progon svjetovnih osoba i svih onih
koji ne ive po duhu Isusa Krista neka Vas ne odvrati od puta kojim su ili sveci. Trite uvijek
po mukotrpnoj padini brda svetosti i neka Vas ne zaprepasti trpka staza. Nastavite hodati uvi-
jek zajedno s Isusom, pa i onda kada Vas, dok ga slijedite, u svemu kua, jer je sigurno da ete
u svemu s njim, kao i uvijek, i pobijediti.
(4. kolovoza 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 470

20. Veljae
Isus, ovjek boli, hoe da ga svi krani nasljeduju. Sada mi Isus opet daje taj kale.
Prihvatio sam ga i eto zato me ne tedi. Moja bijedna patnja ne vrijedi nita, no ipak se ona
Isusu mili zato to ju je on na zemlji toliko ljubio. Dakle, u nekim posebnim danima u kojima
je on najvie trpio na ovoj zemlji, daje mi jo jae osjetiti patnju.
Ne bi li mi, da se ponizim i da pokuam biti skriven oima ljudi, trebalo biti dostatno
samo to to sam bio dostojan trpjeti s Isusom i kao Isus?
Ah, oe moj, osjeam u sebi odve veliku nezahvalnost prema Bojemu velianstvu.
(l.veljae 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco, Lamis

21. Veljae
'Razmatrajte Isusov Fiat u Maslinskom vrtu. Koliko ga je samo stajao da se ak znojio, i
to krvavim znojem! Recite i Vi taj fiat u povoljnim i u nepovoljnim prilikama ivota. I ne
trudite se niti razbijajte glavu o tome kako ete ga izgovoriti. Znamo da u tekim patnjama
narav bjei od kria, ali ne moemo zato rei da se dua, unato protivnoj snazi, ne
podvrgava. Bojoj volji, i da ne prihvaa kri kada se s njim suoi.
Hoete li zapravo dokaz o tome na koji nain, naime, volja izgovara svoj fiat? Krepost
moemo poznati po njezinoj suprotnosti. Naime, kada Vas Gospodin stavi bilo na teku bilo
na laku kunju, recite mi osjeate li da Vam se duh buni protiv Boga? Ili, bolje, navedimo je-
dan nemogu sluaj. Pokuajte se pobuniti. Recite mi, ne uasavate li se zbog samih tih
bogohulnih rijei? Pa ipak, izmeu naega Da i Ne nema niti moe biti nikakva umetnutog da
ili ne.
Ako volja bjei od pobuna, budite sigurni daje ona tajno ili. izriito podlona Bojoj volji,
i zbog toga ona ipak izgovara svoj fiat.
 (30. sijenja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., sir. 327

22. Veljae
Sveti Pavao zapaa da su pravi krani razapeli svoja tijela poudama i strastima. Iz
nauka toga svetoga apostola, onaj koji ivi po Duhu Isusa Krista ne treba mrtviti svoje tijelo
ni zbog ega drugog doli iz privrenosti prema Isusu, koji je sam htio iz ljubavi prema nama
na kriu umrtviti sve svoje udove. To rnrtvljenje mora biti vrsto i postojano. Moramo se
mrtviti dokle god ivimo. Savren se kranin ne moe zadovoljiti mrtvljenjem koje je
izvanjski strogo, nego ono mora zadavati bol i trpljenje.
Na taj se nain mrtvi tijelo, pa zato Apostol to, ne bez razloga, naziva razapinjanjem. No
netko bi se mogao usprotiviti i zapitati emu tolika strogost prema tijelu? Besmisleno, ali ako
pomno razmislite to kaete, opazit ete da sva zla koja Va duh trpi dolaze iz injenice da
niste umjeli ili niste htjeli umrtviti svoje tijelo onoliko koliko je bilo potrebno. Ako elite
ozdraviti, onda idite u korijen - potrebno je obuzdati i razapeti tijelo, jer je ono korijen svih
zala.
Apostol takoer dodaje da se u raspeu tijela ujedinjuje razapinjanje poroka i pouda.
Poroci su grjene navike, poude su strasti. I jedne i druge potrebno je stalno mrtviti i
razapinjati da ne navode tijelo na grijeh. Onaj tko se ograniuje samo na rnrtvljenje tijela,
slian je luaku koji gradi bez temelja.
(23. listopada 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 197)

23. Veljae
Tatina je neprijatelj koji najvie nasre na due koje su se posvetile Gospodinu i
duhovnom ivotu. Zato se s razlogom moe rei da je ona crv za duu koja tei. k savrenosti.
Sveci je nazivaju moljcem koji rastae svetost.
Na nam Gospodin, da dokae koliko je tatina protivna savrenosti, to pokazuje
prijekorom koji je uputio apostolima kada ih je vidio pune zadovoljstva i tatine dok su se
davli pokoravali svakoj njihovoj zapovijedi. Ve rumtamen in hoc nolite gaudere, quia spiritus
subiciuntur vobis Ali ne radujte se to vam se duhovi pokoravaju... (Lk 10,20).
I, kako bi im dobro usadio u pamet tune uinke toga stranog poroka, koji se ugnjeuje
u srce, zastrauje ih tako to im iznosi primjer Lucifera, koji je strmoglavljen s visine zbog
tate samodopadanosti, zbog sposobnosti, kojima ga je Bog obdario: videbam satanam, sicut
fulgur de coelo cadentem. Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pada (Lk 10,18).
Toga se poroka treba vie bojati zato to nema suprotne kreposti kojom bi ga se suzbilo.
Doista, svaki porok ima svoj lijek i suprotnu krepost - srdba se obara krotkou, zavist
ljubavlju, oholost poniznou i tako redom. Naprotiv, samo tatina nema suprotne kreposti
kojom bi ju se suzbilo. Ona se uvue u najsvetija djela. ak i u samoj poniznosti, ako nismo
oprezni, podie oholo svoj ator.
24. Veljae
Sveti Ivan Zlatousti, govorei o tatini, kae: Quantum-vis bona feceris, volens compescere
vanagloriam, tanto magis excitas earn. Iako bude inio dobro elei suzbiti tatinu, time
e je jo vie poticati.
A koji je tome uzrok? Pustimo da to kae opet isti sveti nauitelj: quia de bono procedit; et
ideo non extinguitur per bonum, sed magis nutritur. jer proizlazi iz dobra pa se stoga pomou
dobra ne unitava, nego se jo vie hrani.
Dragi oe. avao vrlo dobro zna da su pohotnici, gram-zljivci, krtci i drugi grjenici vie
smeteni i postieni te da se ba ne die sobom pa stoga dobro pazi da ih napastuje s te strane.
No ako njih poteuje borbe s tatinom, on te borbe ne poteuje dobre ljude, osobito one koji
se trude teiti savrenosti. Svi drugi poroci nadjaavaju samo one koji dopuste da ih ti poroci
nadvladavaju, no tatina die glavu upravo protiv onih osoba koje se s njome bore i koji je
pobjeuju. Ona se osmjeljuje nasrnuti na one koji su je porazili, i to po pobjedama koje su
izvo-jevali protiv nje. Ona je neprijatelj koji nikada ne posustaje, koji zamee borbu protiv
nas u svim naim djelima i, ako nismo pozorni, postajemo njezine rtve.
Doista, mi, da izbjegnemo tuu hvalu, vie volimo skriven i potajan post negoli javan,
vie volimo utnju negoli rjeit govor, vie volimo biti prezreni negoli da nas drugi tuju, vie
volimo da nas preziru negoli da nas aste. Ah! Boe moj, i tu se, kako se obiava rei, tatina
voli uuljati", i nasre na nas ispraznom samodopadnou.
25. Veljae
Sveti je Jeronim imao pravo kada je tatinu usporedio sa sjenom. Doista, sjena posvuda
prati ljudsko tijelo, ak odmjerava korake. uri li ovjek, uri i ona. Hoda li polagano, i ona
se tome prilagouje. Sjeda li ovjek, i ona zauzima taj poloaj.
Isto to ini i tatina. Ona posvuda prati krepost. Uzalud bi bilo tijelu pokuati izbjei svoju
sjenu. Ona ga uvijek i posvuda prati. Jednako se dogaa onome tko se posvetio kreposti i
savrenu ivotu - to vie bjei od tatine, to vie osjea da ga ona napada. Bojmo se svi, dragi
oe, toga naega velikog neprijatelja. Neka ga se jo vie boje ove dvije odabrane due (otac
Agostino i otac Pio - nap. prev), jer taj neprijatelj ima neto to nije mogue poraziti.
Neka budu uvijek pozorni i neka ne dopuste da taj tako straan neprijatelj prodre u njihov
razum i srce. Jer ako taj neprijatelj, onakav kakav jest, ue u njih, okrznut e svaku krepost,
izglodat e svaku svetost, pokvariti sve ono to je lijepo i dobro.
Neka stalno od Boga mole milost da ih ouva toga kunoga poroka, jer omne donum
perfectum desursutn est, des-cendens de Potre luminum. Svaki savren poklon odozgor je,
silazi od Oca svjetlila (Jak 1,17).
Neka raire srce u pouzdanju u Boga. Neka uvijek imaju na umu da sve ono to je dobro
u njima jest isti dar uzviene dobrote Nebeskoga Zarunika.
26. Veljae
Neka sebi dobro utisnu u pamet i snano ukleu u srce to da nitko nije dobar osim Boga i da
nismo drugo doli nitavilo. I neka budu sigurni u to. Neka postojano razmatraju ono to sveti
Pavao pie vjernicima u Korintu: Quid habes, quod non accepisti? Si autem accepisti, quid
gloria-ris, quasi non acceperis? to ima da nisi primio? Ako si primio, to se hvasta kao
da nisi primio?(1 Kor 4,7). I Non quod simus sufficientes cogitare aliquid a nobis, quasi ex
nobis; sed sufficientia nostra ex Deo est. Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni
to pomisliti, nego naa je sposobnost od Boga. (2 Kor 3,5).
Kada osjete da ih napastuje tatina, neka ponove sa svetim Bernardom: Nec propter te
coepi, nec propter te desinam. Niti sam zbog tebe zapoeo, niti u zbog tebe prestati. Zar
nisam zapoeo ii Gospodinovim putem? Dakle, zbog toga elim proslijediti tim putem. Ako
ih Neprijatelj napadne zbog svetosti njihova ivota, neka mu viknu u lice: "Moja svetost
uope nije od moga duha, nego je ona uinak Bojega Duha koji me posveuje. To je Boji
dar, to je talent koji mi je dao moj Zarunik da ga uloim, kako bi mu u svoje vrijeme poloio
raun o onome to sam od njega stekao."
27. Veljae
Kreposti su kao kada netko dri blago, koje e, ako ga ne dri skriveno od zavidnih oiju,
biti ugrabljeno. avao je uvijek budan. On je najgori od svih zavidnika. Odmah pokuava
oteti to blago, to jest kreposti. A to ini tako to nas napada s vrlo jakim neprijateljem -
tatinom.
Na Gospodin, koji je uvijek brian oko naega dobra, kako bi nas ouvao od toga velikog
neprijatelja, upozorava nas na to na raznim mjestima u Evanelju. Zar nam ne kae da se,
kada elimo moliti, povuemo u svoju sobu, zatvorimo vrata i da molimo sami sa svojim
Ocem, kako drugi ne bi vidjeli da molimo? Kada postimo, da operemo lice kako drugi ne bi
vidjeli neistou i turobnost naega posta? Kada dajemo milostinju, da ne zna desnica to ini
ljevica?
28. Veljae
Neka budu oprezni i nikada ne razgovaraju s drugim osobama o milostima kojima ih dobri
Isus obdaruje, osim s duhovnim vodom i ispovjednikom. Neka uvijek sva svoja djela usmjere
prema istoj Bojoj slavi, u skladu s onim to Apostol kae: Sive ergo manducatis, sive bibi-
tis, sive aliquid facitis, omnia in gloriam Dei facitc. Dakle, ili jeli ili pili, ili drugo to inili,
sve na slavu Boju inile (I Kor 10,31) . Neka tu svoju svetu nakanu obnavljaju s vremena na
vrijeme. Neka se ispitaju na kraju o svakom svome djelu i, ako uvide neke svoje
nesavrenosti, neka se ne uznemiruju zbog toga, nego neka se postide i ponize pred Bojom
dobrotom, neka mole oprotenjc od Gospodina i neka ga zaklinju da ih od toga ubudue
ouva.
Neka se uvaju svake tatine u odijevanju, jer Gospodin tim duama zbog tih ispraznosti
priputa da padnu.
ene koje su tate u odijevanju ne mogu se nikada zaodjenuti ivotom Isusa Krista i gube
svaki ukras" due im taj idol ude u njihovo srce. Njihovo odijelo, kako kae sveti Pavao,
neka bude pristojno i skromno ukraeno, ali bez uvojaka, zlata, biserja, dragocjenih haljina
koje bi ostavljale dojam raskoi ili gizdava hvastanja.
2.kolovoza 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco, Lamis

29. Veljae
Svjetovnjacima se ini nevjerojatnim da ima dua koje pate kada vide ela im je Providnost
produljila dane ivota. Pa ipak, povijest je to svetaca, a ona jest i bit e uiteljica
ovjeanstva.
Raffaelina, iz vrlo uasnih muka koje due pravednih podnose kada znaju da su daleko od
svoga sredita moemo sebi stvoriti tek blijedu sliku onoga to te due trpe ak i zato to
moraju zadovoljavati najosnovnije ivotne potrebe, kao to su jesti, piti i spavati. I ako im
milostivi Bog ne pritekne u pomo, osobito u nekim trenutcima i danima, i ako im posebnim
udom ne oduzme razmiljanje u trenutku dok ispunjavaju te ivotne potrebe, te sirote due
kuaju takvu muku dok ine samo jedno slino djelo kojemu ne mogu izbjei, da ne bih umio,
bez straha da u lagati, pronai nimalo slinosti ni s im osim s mukama koje su morali
pretrpjeti oni muenici koji su bili ivi spaljeni dajui svoj ivot Isusu kao svjedoanstvo
svoje vjere.
Moda bi se nekome ta slinost mogla doimati kao prava pretjeranost, ali, draga moja
Raffaelina, dobro znam to govorim. Na dan Posljednjega suda vidjet emo te due, koje nisu
prokle krv za vjeru, ali emo ih, ponavljam, vidjeti s palmom muenitva, okrunjene na istom
stupnju kao i muenike.
(23. veljae 1915., Raffaelini Cerase,E.p. i, str. 340)
 O U JAK

1. Oujka
Svaki i najmanji nedostatak koji poinim dui je kao kada sc ma boli zarine u srce. U
nekim trenutcima sklon sam uskliknuli s Apostolom, iako naalost ne istom savrenou: Ne
ivim vie ja, nego osjeam nazonost Nekoga drugoga u sebi.
Drugo djelovanje te milosti jest u lome da mi ivot postaje sve uasnije muenitvo. A
okrjepu doivljavam samo u tome da se pomirim s time jer ivim iz ljubavi prema Isusu, iako
je, oe moj, kod te utjehe, naalost muka koju osjeam ponekad neizdriva. Ta dua bi eljela
da joj je cijeli ivot pun krieva i progona!
Naravne djelatnosti, kao to su jedenje, pijenje i spavanje, za mene su vrlo teak teret.
Dua u takvom stanju jeca, jer joj asovi presporo prolaze. Kada dan mine, ona se osjeti
rastereena velikoga tereta i vrlo olakana, ali se ubrzo osjea gurnuta u jo veu alost pri
pomisli da su joj pridrani jo mnogi dani progonstva. Upravo u takvim trenutcima dua je
ponukana da krikne: O, ivote, kako si uasan za mene, kako dugo traje! O, ivote, za mene
vie nisi nikakav ivot, nego muka! O, smrti, ne znam tko te se moe bojati, dok sc po tebi
otvara ivot!"
Prije negoli mi Gospodin iskae tu milost, bol nad mojim grijesima, muka koju sam kuao
vidjevi toliko vrije-cl'anoga Boga, izljevi uvstava koje sam osjeao za Boga u srcu nisu bili
tako snani da mi omogue da iziem iz sebe samoga. [, budui da mi je ta bol bila
nepodnoljiva, prisilila me da je iskalim prodornim kricima, jer se nisam mogao suzdrati. Ali
poslije te milosti bol je bila jo uasnija, tako da mi se inijo da mi je srce probodeno s kraja
na kraj.
Sada mi izgleda moguim prodrijeti u muenitvo nae drage Majke, to mi prije nije bilo
mogue. Oh, kada bi ljudi samo mogli prodrijeti u to muenitvo! Kome e uspjeti sutrpjeti s
tom naom toliko voljenom Suotku-piteljicom? Tko da joj uskrati tako Lijep naziv Kraljica
muenika"?
(7. srpnja 1913., ocu Benedctlu iz Samostana San Marco,

2. Oujka
Predragi moj oe,
elio bib, a to bi bilo samo na trenutak, otkriti Vam svoje grudi kako biste mogli vidjeti
ranu to ju je predobri Isus s mnogo ljubavi otvorio u mome srcu.
Toga Ljubljenoga Vi ve poznajete. To je Ljubljeni koji se nikada ne srdi na onoga tko ga
vrijea. Beskrajno je ' njegovo milosre, koje moje srce kua u sebi. Ono spoznaje da nema
ba niega ime bi se pred njim moglo diiti. On me toliko ljubio. Volio me vie. od svih
stvorenja.
1 kada ga pitam to sam uinio da zasluim tolikel utjehe, on se smijei i ponovno mi
govori da se nita ne uskrauje takvom zagovorniku. On trai od mene za na- | gradu samo
ljubav. Ali zar mu je ja ne dugujem iz zahvalnosti?
O, kada bih mu, oe moj, mogao malo udovoljiti na isti] nain na koji on udovoljava
meni! On se tako zaljubio u moje srce da me posvema rasplamsava svojom Boanskom
vatrom, vatrom svoje ljubavi. Sto je ta vatra koja me svega zahvaa? Oe moj, ako nas Isus
tako usreuje i na zemlji, kako e tek biti na Nebu?!
3. Oujka
Ponekad se pitam ima li dua koje ne osjeaju ar vatre Boje ljubavi, posebno kada se
nalaze pred Njim nazonim u Sakramentu. To mi se ini nemoguim, osobito ako je rije o
sveeniku ili redovniku. Moda due koje kau da ne osjeaju tu vatru to ne opaaju zbog
svoga vrlo irokogrudna srca. Samo tom dobrohotnom isprikom suosjeam s njima kako ih ne
bih optuio sramotnom primjedbom da su laljivci.
Ima trenutaka kada mi se u razumu predouje Isusova strogost, i odmah se raalostim.
Razmiljam o njegovoj ljupkosti i tako bivam sav utjeen. Ne mogu se ne prepustiti toj
blagosti, toj srei... Stoje to, oe moj, to osjeam? Toliko se pouzdajem u Isusa da, kada bih
vidio i pakao otvoren pred sobom i kada bih se naao na rubu ponora, ne bih sumnjao, ne bih
oajavao, pouzdao bih se u njega.
Toliko mi pouzdanje nadahnjuje njegova blagost u trenutku kada poinjem razmiljati o
velikim bitkama, u kojima sam s Bojom pomoi nadvladao avla, a njih je toliko da ih ,ne
mogu nabrojiti.
Tko zna koliko bi se puta, da mi on nije ispruio svoju ruku, pokolebala moja vjera,
umanjila moja nada i ljubav prema blinjemu, a moj razum potamnio, kada ga Isus, Vjeno
Sunce, ne bi prosvijetlio!!!
Priznajem, naalost, da sam u cijelosti djelo njegove beskrajne ljubavi. On mi nije nita
uskratio, tovie, mislim da trebam ispovijediti da mi je dao vie negoli sam od njega traio.
(3. prosinca 1912., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

4. Oujka
Oe moj, ujte pravedne alopojke naega preblagoga Isusa: Kakvom mi nezahvalnou
ljudi plaaju za Ljubav! Manje bi me vrijeali da sam ih manje ljubio. Moj ih Otac vie ne
eli podnositi. A ja ih elim prestati ljubiti, ali... (i ovdje je Isus zanijemio i uzdahnuo, a onda
je nastavio) moje je Srce stvoreno za ljubav! Kukavice i mlaki ljudi uope se ne trude
pobijediti sebe u napastima, tovie, upravo uivaju u svojoj zloi. Kada su moje izabranice
stavljene na kunju, naputaju me. One koje su slabe zbune se i prepuste oaju, a jake me
malo pomalo naputaju."
Potom je Lsus nastavio: Ostavljaju me samoga u crkvama nou i danju. Vie se ne brinu
za Presveti Oltarski Sakrament. Vie se ne govori o tome Sakramentu ljubavi. A oni koji
govore o njemu, ah, s kakvom ravnodunou i hladnoom to ine!
Moje je Srce zaboravljeno. Nitko se vie ne brine za moju ljubav. U svako sam doba
oaloen. Moja je kua postala za mnoge nekakvo kazalite za razgovor. ak me
zaboravljaju i moji slubenici, na koje sam uvijek gledao kao na izabrane due i koje sam
ljubio kao zjenicu oka. Oni bi morali razveseliti moje Srce prepuno gorine. Tko bi u to
povjerovao?! Od njih moram primati nezahvalnost i nerazumijevanje. Vidim, sine moj,
mnoge... (ovdje je Isus zanijemio, od jecaja mu se stegnulo grlo, potajno je plakao) kako me
licemjerno i prijetvorno izdaju odnosei se prema svetoj Priesti poput razbojnika, tako da
nogama gaze rasvjetljenje i snagu koje im trajno dajem..."
Isus se jo jadao. Oe moj, kako me boli kada vidim Isusa kako plae! Jeste li i Vi to
kuali?
Jo je dodao: Sine moj, trebam rtvene janjce kako bih ublaio pravednu Boju srdbu
svoga Oca. Obnovi mi rtvenu posvetu cijeloga svoga bia, i uini to bez ikakva pridraja."
Oe moj, ja sam mu obnovio rtvu svoga ivota. I ako u sebi utim kakav osjeaj alosti,
onda se to dogaa dok razmatram Boga boli.
Ako Vam uspije, pokuajte nai due koje e se prinijeti Gospodinu kao rtve za grjenike.
Isus e vam pomoi.
(12. oujka 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

5. Oujka
elio bih vam rei toliko lijepoga, i sve o Isusu, no shvaam da to mora ostati samo
pobona elja jer mi ve nekoliko dana malaksale snage to ne doputaju. No neka je
blagoslovljen Isus! Iz ljubavi prema njemu drim se samo onoga nunoga.
 Dragi oe, ublaite, molim Vas, svoje strepnje glede Vaega duha, jer mislim da je to
pravo gubljenje vremena za na pothvat oko vjenosti. I, to je jo gore, zbog veine tih
strepnja, koje po sebi mogu biti svete, ali i zbog nae krhkosti kao i zbog silovita Sotonina
brektanja sva su naa dobra djela, dopustite mi se tako izraziti, malo uprljana zbog nedostatka
povjerenja u Boju dobrotu.
Istina, to je vrlo tanana nit, koja duh dri vezanim, ali mu ona ipak smeta da slobodno
uzleti na putu savrenosti i djeluje u svetoj slobodi. To je uvreda koju dua nanosi naemu
Nebeskom Zaruniku. I zato nam, za kaznu, na predobri Gospodin mora, naalost, nanovo
uskratiti mnoge milosti, samo zato to Mu vrata naega srca nisu otvorena u svetom
povjerenju. Ako se dua ne odlui izii iz toga stanja, navlai na sebe mnoge kazne.
Neka Vam se, dragi oe, ne ini pretjeranom ova moja tvrdnja. Prisjetimo se onoga
nebrojenoga Bojega naroda u pustinji! Posljedica njihova manjkava povjerenja bila je ta da
gotovo nitko nije uspio zakoraiti u Obeanu zemlju. Sam njihov voa, hou rei Mojsije,
zato stoje oklijevao udariti u stijenu iz koje je morala iknuti voda da utai pohlepni narod,
bio je teko kanjen i nije pristigao u Obeanu zemlju.
(17. kolovoza 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

6. Oujka
Osjeam vrlo arku elju i najvei dio vremena mislim samo na to da svaki trenutak ivota
provedem tako da ljubim Gospodina. elim vrsto stisnuti njegovu ruku i radosno kroiti tim
putom boli na koji me stavio. Ali nasmrt alosna srca i duboko postiene nutrine te sa stidom
na licu kaem da moje elje ne odgovaraju istinitoj stvarnosti.
Sitnica je dovoljna da me uzbudi. Dovoljno je da zaboravim na Vaa jamstva pa da
zapadnem u najdublju tamu due, u kojoj se onda trzam od boli dan i no. Moj Boe! Moj
oe, koliku li je kaznu izazvala moja prijanja nevjernost!
elio bih da moj razum ne razglaba ni o emu drugome doli o Isusu, da moje srce uvijek
kuca za njega. To sve postojano obeavam Isusu. Ali, jao, opaam vrlo dobro da se pamet
zbuni ili, bolje reeno, nae u najkruoj kunji kojoj je izvrgnut duh, a srce potom ne ini
drugo doli to da gnjili u toj boli.
7. Oujka
Istina je da sam sve posvetio Isusu i imam nakanu sve trpjeti za njega. Ali to ne mogu
shvatiti. Potpuno sam lien svjetla i to je dovoljno da me ispuni uasom i strahom te me
navodi na misao da se nalazim pod najotrijom Bojom pravednou. I, izgleda mi, utvrujem
se u toj istini kada vidim kako se Bog poveava pred oima moje due i kako se sve vie
udaljuje od mene te kada vidim kako je taj Bog sve vie obavijen gustim oblacima.
Moj je duh uvijek usredotoen na tu pojavu pa mi je pamet time zaokupljena. I, to vie
usredotoujem pogled na to, postajem sve svjesniji da se on skriva u tome oblaku, koji slii
isparavanju magle to se die s vlane zemlje pri izlasku sunca.
Nebeski Otac ne proputa mi omoguiti ak ni tjelesno sudjelovanje u trpljenjima svoga
jedinoroenoga Sina. Te su boli tako probadajue da ih ovjek uope ne moe opisati ni
predoiti. Zatim, ne znam je li to nedostatak snage i ima li tu krivnje kada zbog toga stanja
plaem kao dijete, iako to ne elim.
To je vrlo otra kunja za mene - ne znati ugaam li Bogu u onome to inim ili ga
vrijeam. S obzirom na to dana su mi mnoga jamstva, ali to ete kada ovjek nema oi da
vidi. I onda Neprijatelj hoe uvijek uvui svoj rep da sve pokvari. Neprestano mi na srce
stavlja da takva jamstva ne vrijede za sva moja djela, a jo manje zauvijek.
(6. oujka 1917., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,
 8. Oujka
Boe, Boe, ne elim, ne, ne elim oajavati! Ne elim uiniti naao tvome beskrajnom
milosru, ali u sebi utim ivo i jasno, unato svim naporima da se pouzdajem, turobnu sliku
tvoga naputanja i odbacivanja.
Moj Boe, pouzdajem se, no to je pouzdanje puno drhtanja i to je ono to ini gorom
moju bol.
Ah, Boe moj! Kada bih mogao barem malice shvatiti da to stanje nije tvoje odbacivanje
i da te u njemu ne vrijeam, tada bih bio spreman stostruko trpjeti ovo muenitvo.
Boe moj, Boe moj... smiluj mi se!
Oe moj, pomozite mi svojom molitvom i molitvama drugih osoba. Kako li bih htio da ne
osjeam tu pregorku muku! Sve sam napustio da se svidim Bogu i tisuu bih puta dao svoj
ivot da zapeatim svoju ljubav prema njemu, a sada, ah Boe, kako mi postaje gorko to
moram osjeati u nutrini srca da je on srdit na mene! Ne, ne mogu nikako nai mira u svojoj
nesrei. Neodoljivo, svim svojim zanosom, moje srce tei prema svome Gospodinu, ali me
uvijek zadrava neka eljezna ruka...
Moje sadanje stanje slii nekakvu siromanu brodolomcu koji se uhvatio za brodski
stol" jer mu zbog burnih valova i oluje prijeti opasnost da se potopi. Ili, bolje, zamislite daje
moje sadanje stanje slino stanju nesretna osuenika na smrt koji osjea kako mu srce
neprestano udara jer oekuje da svakoga trenutka bude odveden na stratite. I zbog toga stanja
trpim ak duboko u no, kada vie negoli ikada nastojim nai svoga Boga.
(20. veljae 1922., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

9. Oujka
Predragi moj sine, ohrabri se! Ako nema dovoljno ni zlata ni tamjana da prinese Isusu,
ima barem smirnu gorine. A tjei me saznanje da je On rado prihvaa, kao daje taj plod
ivota htio staviti u smirnu gorine, bilo po svome roenju bilo po svojoj smrti. Proslavljeni je
Isus lijep, ali meni izgleda da je Raspeti ipak mnogo ljepi.
Hajde, sine moj, vie ljubi biti na kriu negoli u podnoju kria, vie ljubi trpjeti s Isusom
smrtnu tjeskobu negoli suosjeati s Njim, jer si tada sliniji Boanskom prauzoru. U kojoj bi
prilici mogao uiniti djela nepromjenljiva jedinstva tvoga srca i duha sa svetom Bojom
voljom, djela mrtvljenja tvoga ja" i ljubavi prema tvome razapinjanju ako ne u oporim i
otrim napadima koji ti dolaze od naih neprijatelja?
Predragi moj sine, zar ti nisam esto preporuivao odricanje od svega to nije Bog kako bi
se zaodjenuo u naega raspetoga Gospodina? Hajde, Bog je taj koji doputa da tvoje srce bude
u suhoi i tami. Nije to, dakle, strogost, nego njegova blagost. Ne obeshrabruj se na putu
kojim hodi jer sve se to mili Bogu. Samo ako tvoje srce hoe uvijek ostati vjerno njemu, on
te sa svoje strane nikada nee opteretiti vie negoli si kadar nositi i rado e s tobom nositi
breme kada opazi da se tvoja lea savijaju pod tim teretom...
Uini posebnu vjebu blagosti i podlonosti Bojoj volji, ne samo u izvanrednim stvarima
nego i u svakodnevnim sitnicama. Uini ta djela blagosti i podlonosti ne samo ujutro nego i
preko dana i naveer, u mirnoi duha i radosno. Ako pogrijei, ponizi se i nastavi dalje. Budi
siguran da se u tome krije tvoja glavna strast.
10. Oujka
Dobro je teiti potpunoj kranskoj savrenosti, no nije nuno filozofirati u tanine, osim
o onome to se odnosi na na popravak i napredak u svakodnevnim ivotnim prilikama.
Potom predati Bojoj providnosti ostvarenje nae elje te se predati njegovim oinskim
rukama poput djeteta, koje radi rasta svakoga dana jede ono to mu njegov otac pripremi, u
pouzdanju da mu nee nedostajati hrane razmjerno njegovu teku i potrebi...
 uvaj se skrupula i nemira savjesti i smiri se potpuno glede onoga to sam ti usmeno
priopio, jer rekoh ti to u naemu Gospodinu. Ostani u Bojoj nazonosti onako kako sam ti
rekao i to zna.
uvaj se alosti i uznemirenosti, jer nema nita to bi te vie od toga sprjeavalo u
napredovanju prema putu savrenosti. Sine moj, blago poloi svoje srce u rane naega
Gospodina, ne na silu. Imaj veliko pouzdanje u njegovo milosre i dobrotu, da te on nikada
nee napustiti, ali ne prestani zbog toga nikada grliti jako njegov sveti kri.
(20. sijenja 1918., fra Emmanuelu iz Samostana San Marco,

11. Oujka
Hoe li mi Isus udijeliti milost da barem umrem ondje kamo me s toliko dobrote pozvao?
Ta me blaga nada jo ohrabruje i odrava na ivotu.
Ali budui da mi Isus nije dopustio da cijelu svoju osobu posvetim svojoj ljubljenoj majci
provinciji, prinio sam se Gospodinu kao rtva za sve njezine duhovne potrebe, i taj prinos
neprestano obnavljam pred Gospodinom. Radostan sam to djelomino vidim uslianje toga
svoga prinosa. Neka se dobri Isus udostoji potpuno ga usliiti.
to Vam rei o sadanjem stanju moga duha? Strana kriza koju sam Vam natuknuo u
prolom pismu sve vie uzima maha. Trenutano je dua postavljena u eljezni obru. S jedne
strane, boji se da gotovo u svemu ne uvrijedi Boga i to u njoj potie strah koji se moe
usporediti samo s mukama osuenika.
Oe, ne mislite da u ovoj svojoj tvrdnji pretjerujem. Sve je upravo tako. U jednoj od tih
noi inilo mi se, na-taj prizor, upravo da umirem. Gospodin mi je dao da iskusim sve muke
koje ondje dolje trpe osuenici.
Ali ono to me s druge strane mui jest to to u tim trenutcima osjeam da se u mojoj dui
poveava elja da ljubim Boga i da odgovorim na njegova dobroinstva.
(11. oujka 1915., ocu Benedetto iz Samostana san Marco,

12. Oujka
Kada nas Apostol opominje rijeima: Ako ivimo po Duhu, onda se po duhu i ravnajmo,
kao da nas hoe upitati o naoj openitoj izgradnji - elimo li ivjeti kao duhovni, to jest da
nas vodi i upravlja Duh Sveti? Budimo oprezni dok mrtvimo vlastiti duh jer zbog toga
moemo poslati oholi, svadljivi i oslabjeti. Ipak, svojski se trudimo suzbijati astohleplje,
svadljivost i zavist - tri pakosna duha koji u zarobljenitvu dre vrlo velik dio ljudi. Ta tri
pakosna duha krajnje se suprotstavljaju Gospodnjem Duhu.
(23. listopada 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 197)

13. Oujka
Pusti da te Boja providnost s ljubavlju vodi bilo kopnom bilo pustinjom, bilo pak po
vodi" osjetnih i duhovnih utjeha. Dri u ruci svoj buket, ali ako naie na kakav drugi
mirisniji, pomirii ga zahvalno, jer buket prima zato da ne ostane dugo bez duhovne utjehe i
zadovoljstva.
U kakvo god te stanje Isus eli staviti, budi odluna da tvoje srce bude cijelo za njega, jer
nema niega boljeg od toga. Skini potoni svu odjeu svoga suanjstva neprestanim
odricanjima od svojih zemaljskih uvstava i budi uvjerena da e ti Kralj Neba dati kraljevsku
odjeu da te privue svojoj svetoj ljubavi.
itam u tvome srcu duboku odluku da eli sluiti Bogu i to mi jami da e biti vjerna
vjebama svete po-bonosti i u postizanju kreposti. Ali te upozoravam na jednu injenicu koju
ti zacijelo ne zanemaruje - kada pogrijei iz slabosti, nije potrebno uope uditi se zbog
toga, nego se valja s jedne strane gnuati uvrede koja je Bogu time nanesena, a s druge strane
valja zbog toga kuati radosnu poniznost po kojoj upoznajemo i spoznajemo svoju bijedu.
 (12. sijenja 1917., Ermini Gargani, Ep. III., str. 669

14. Oujka
Pouzdanje i ljubav, keri moja, pouzdanje i ljubav u dobrotu naega Boga! Ti trpi, no
utjei se jer je tvoje trpljenje s Isusom i za Isusa. Ono nije kazna, nego spasonosna kunja.
Osvjedoi se takoer, u to te uvjeravam s Gospodnje strane - u tvojim je bolima Isus, i to
upravo u sreditu tvoga srca. Ti nisi odvojena niti si daleko od ljubavi toga toliko dobroga
Boga. Ti kua u sebi slatkou Boje misli, ali trpi to si jo daleko od potpunog
posjedovanja njega i to vidi kako ga vrijeaju nezahvalna stvorenja. Ali, keri moja,
drukije ne moe biti, jer onaj tko ljubi, taj trpi. Taj je zakon nuan za duu putnicu. Ljubav
koja jo nije ispunjena, muka je, ali vrlo blaga muka. Ti to kua.
Nastavi, keri moja, prodirati bez straha u taj misterij ljubavi i boli dokle god se to svidi
Isusu. Uvijek je to privremeno stanje. Jednoga e dana Boja utjeha biti potpuna i stamena.
Nastavi, moja dobra keri, u tome stanju nevolje moliti za sve, posebice za grjenike, kako bi
iskupljivala tolike uvrjede koje se nanose Bojemu Srcu.
Meni izgleda da e se ti jednoga dana prinijeti kao rtva za grjenike - Isus je usliio
tvoju molitvu, prihvatio je tvoj prinos. Isus ti je dao milost da podupre rtvu. Dakle, hrabro
jo malice, nagrada nije daleko.
(9. travnja 1918., Mariji Gargani, Ep. III., str. 669)

15. Oujka
Sjeti se da je sudbina izabranih dua patnja. Trpljenje koje je kranski podneseno jest
uvjet da nam Bog, zaetnik svake milosti i svakoga spasenjskog dara, podari slavu. Gore,
dakle, srca! Budimo puni pouzdanja samo u Boga. Ponizimo se pod njegovom snanom
rukom, prihvatimo radosno nevolje kojima nas je podvrgnulo milosre Oca Nebeskoga da nas
uzdigne u vrijeme pohoda. Svaka naa briga neka bude ljubiti Boga i njemu se svidjeti", i ne
brinuti ni za to drugo, znajui da Bog uvijek brine o nama, vie negoli umijemo rei ili
zamisliti.
16. Oujka
O, koliko je uzvien i blag slatki poziv Boanskog Uitelja: Tko eli ii za mnom, neka se
odree samoga sebe i uzme svoj kri i neka me slijedi! Bio je to poziv koji je omoguio svetoj
Tereziji da ue u onu molitvu intimnosti s Boanskim Zarunikom: Ili trpjeti ili umrijeti".
Bio je to i poziv koji je svetoj Mariji Magdaleni de' Pazzi dao uskli-knuti: Uvijek trpjeti a ne
umrijeti" . Upravo je zbog toga poziva bio upadao u ekstaze i na serafski otac sveti Franjo
kada je uskliknuo: Ono to oekujem toliko je dobro da mi je svaka muka uitak".
Daleko od nas neka je jadikovanje zbog svih nevolja i slabosti koje e se Isusu svidjeti
nama poslati. Pratimo Boanskog Uitelja prema Kalvariji dok nosi svoj kri. I kada mu se
svidi staviti nas na kri, to jest na krevet boli, zahvalimo mu zbog toga i drimo se sretnima
zbog tolike asti koja nam je ukazana, znajui da biti na kriu s Isusom jest in koji je
savreniji od ina kontemplacije samoga Isusa na kriu.
(26. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 245)

17. Oujka
S beskrajnim pouzdanjem u Isusa, zajedno sa zarunicom iz Pjesme nad pjesmama, molite
ga da Vas povue za sobom i da Vam dade osjetiti miris svojih pomasti da uzmognete tada sa
svim moima due i tijela potpuno trati za njim kamo god on ide.
Opet Vas potiem da drite pouzdanim ono to sam Vam do sada iznio, da je to tako -
odskona daska koja Vas mora dovesti do luke spasa. Boansko oruje da dospijemo do
pobjednike pjesme jest potpuna i slijepa podlonost naega suda poukama onoga koji je
zaduen voditi nas u tminama, kolebljivostima i ivotnim borbama. Samo Sveto pismo
potvruje nam to svojim nepogrjeivim autoritetom: Vir obediens loaueter victoriam
(Posluni e pjevati pobjedu).
Ako se Isus oituje, zahvalite mu na tome. A ako se skriva, opet mu na tome zahvalite -
sve je to njegova aljiva dosjetka" iz ljubavi. elim da zajedno s Isusom izdahnete na kriu, i
da s Isusom blago uzviknete: Con-summatum est. Svreno je (Iv 19,30).
(19. svibnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 87)

18. Oujka
Oe, neka mi bude doputeno barem pred Vama izliti svoje srce. Ljubav me raspela!
Doista ne mogu vie podnositi, jer je to vrlo ukusna hrana za onoga tko je naviknut na grubu
hranu. I upravo mi to trajno pripravlja vrlo jake duhovne probavne smetnje", jer je ta hrana
toliko obilna da jadna dua stenje istodobno u najivljoj i boli i ljubavi. Jadnica ne zna kako
se prilagoditi na ovaj novi Gospodinov odnos prema njoj. I tu joj predragi Otac Nebeski prua
poljubac i dodir. I to, rekao bih, bitan dodir, po kojemu se priopuje dui, to joj nanovo
zadaje krajnju muku.
Neka Vam dobri Isus dade da dokuite moje istinsko stanje! Zaklinjem Vas stoga da imate
malo ljubavi prema meni i da se o ovome izjasnite.
Predragi oe, zadovoljiti potrebe ivota, kao to su jesti, piti, spavati itd., toliki su mi teret
da ne bih umio nai usporedbe doli muka kakve moraju kuati nai muenici u inu najvee
kunje.
Oe, ne mislite da u ovoj usporedbi ima iega pretjeranog. Ne, sve je doista tako. Da mi
Gospodin u svojoj dobroti ne oduzme razmiljanje, kao i u prolosti, u inu kada moram
obaviti te ivotne potrebe, osjeam da ne bih dugo izdrao i da bih izgubio tlo pod nogama.
Neka mi Gospodin pomogne i oslobodi me od tolike tjeskobe! Neka se sa mnom ophodi i
neka prema meni postupa onako kako mi prilii. Neprestani sam pobunjenik protiv Bojega
djelovanja i uope ne zasluujem da sa mnom ovako postupa.
(18. oujka 1915., ocu Bcncdcttu iz Samostana San Marco

19. Oujka
Dragi oe, avao pokree rat i naalost ne daje znaka da priznaje svoj poraz. Prvih dana
kada sam bio stavljen na kunju, priznajem svoju slabost, bio sam gotovo potiten, ali je zatim
malo-pomalo potitenost prola i poeo sam osjeati malo olakanja. Dok sam molio do
Isusova kria, inilo mi se da uope ne osjeam teret muke dok nadvladavam sebe u trenutku
kunje, a ni gorinu neugodnosti.
Napasti koje se tiu moga ivota u svijetu jesu upravo one koje mi najvie pogaaju srce i
pomrauju pamet. Zbog njih se preznojavam od straha i, rekao bih, drhtim od glave do pete. U
tim mi trenutcima ostaju samo oi da se isplaem. Tjeim se i ohrabrujem samo milju na
Vae savjete koje mi upuujete u pismima.
Boe moj, i onda kada se uspinjem na oltar osjeam te napade. Ali Isus je sa mnom i koga
da se bojim?!
(19. oujka 1911., ocu Bcncdcttu iz Samostana San Marco,

20. Oujka
ivite spokojno i ne brinite se ni za to. Isus je s Vama i ljubi Vas, a Vi odgovarate na
njegova nadahnua i milost koju u Vama izvodi. Sluajte i dalje, unato nutarnjim
protivnostima, i bez utjehe koja se nalazi u poslunosti i u duhovnom ivotu. Jer, pisano je da
onaj tko slua ne smije gledati na svoja djela i mora od Boga oekivati samo nagradu, a ne
kaznu. Duh kae: Vir obocdiens, loque-tur victoriam (Posluna e dua pjevati pobjede).
Uvijek sebi uprisutnjujte Isusovu poslunost u Maslinskom vrtu i na kriu. Upravo je
ondje Isus napravio in poslunosti u beskrajnom otporu i bez utjehe, dotle da se poalio
apostolima i svome Ocu. I njegova je poslunost bila izvanredna, te jednako i lijepa i gorka.
Nikada, dakle, Vaa dua nije bila milija Bogu nego sada kada slua Boga i slui Bogu u
suhoi i u slijepoj poslunosti. Jesam li bio jasan? Budite mirni i veseli, i nemojte uope
sumnjati u jamstva onoga tko sada vodi Vau duu.
Zbog vodstva Boje milosti koja u Vama djeluje, imate svako pravo na utjehu, nadu i
pouzdanje u Boga, jer on takvim vodstvom obino obdaruje samo one due koje je izabrao da
budu njegovi dionici i batinici. Prototip i uzor u koji se treba ugledati i po kojemu valja
oblikovati na ivot jest Isus Krist. Isus je za svoju zastavu odabrao kri i zato on hoe da svi
njegovi sljedbenici idu putem Kalvarije, nosei kri, kako bi potom isprueni na njemu
izdahnuli. Samo se tim putem dolazi do spasenja.
(4. studenoga 1916., Mariji Gargani, Ep. III., str. 241

21. Oujka
Vrlo dobro znam: kri je zalog ljubavi, kri je zalog oprotenja. A ljubav koju se ne
podrava i ne krijepi kriem nije prava ljubav. Ta je ljubav kao vatra od slame. Unato takvoj
spoznaji, ovaj prijevarni uenik Nazarea-nina (otac Pio misli na sebe - nap. prev.) osjea na
srcu kako ga titi golem kri i mnogo puta (neka Vas ne okira i ne uasava ono to u Vam
sada rei) ide u potragu za samilosnim Cirencem koji e ga podii i ganuti.
Kakvu bi zaslugu mogla imati ta moja ljubav kod Boga? Jako se plaim da moja ljubav
prema Bogu nije prava. A to je jedan od mnogih maeva koji me, zajedno s drugim maevima,
u nekim trenutcima toliko pritie da se osjeam satrven.
Pa ipak, oe moj, imam vrlo veliku elju trpjeti iz ljubavi prema Isusu. A kako se onda
dogaa da u kunji, mimo svoje volje, traim neko olakanje? Koliku samo snagu i nasilje
trebam uporabiti u tim kunjama kako bih obuzdao narav, koja silno zahtijeva biti utjeena.
Ne bih htio osjeati tu borbu i mnogo puta poradi toga plaem kao dijete, jer mi se ini
daje to nedostatak ljubavi i sjedinjenja s Bogom. to Vi o tome kaete?
Piite mi kada Isus to hoe, i uvijek dugo. Vae odgovore u svezi s tolikim problemima,
sumnjama i tekoama ekam kao rajsko svjetlo, kao blagodatnu rosu na ednu biljku?
(21. travnja 1915., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

22. Oujka
Koje bi geslo trebao izabrati svaki kranin ? Pustimo da nam to kae Apostol naroda kada
pie Rimljanima: An ignoratis quia quicumque baptizati sumus in Cristo Jesu, in morte ipsius
baptizati sumus? (I ne znate li da smo svi mi, koji smo krteni u Isusu Kristu, u njegovu smrt
krteni?).
Dakle, kako kae sveti Pavao, Krtenje, po kojemu postajemo djeca Boja, batinicima
njegova Kraljevstva jest model, sudjelovanje i nasljedovanje smrti Isusa Krista. Krtenje je
model jer kako je Isus po kriu trpio, tako se i nama po znaku kria podjeljuje Krtenje; kako
je Isus bio pokopan u zemlju, tako i mi bivamo uronjeni u vodu svetoga Krtenja.
Krtenje znai i sudjelovanje u Isusovoj smrti, jer se Krtenje protee na misterije koje
ono predstavlja te stoga prouzrouje uinke smrti naega Otkupitelja. Kristova se smrt protee
na Krtenje pa je ona zato, zapravo, naa
smrt, te smo i mi s njim raspeti. I po snazi te smrti nama se briu svi grijesi, bilo to se tie
krivnje bilo to se tie kazne.
Na kraju, Krtenje je, rekli smo, nasljedovanje Isusove smrti. Mi smo krteni, kako kae
sveti Pavao, in morte ipsius(u njegovu smrt), to jest da nasljedujemo smrt naega Otkupitelja.
Dakle, ono stoje za Isusa Krista znaio kri, to je za nas Krtenje. Isus Krist bio je prikovan na
kri da umre u tijelu, a mi smo krteni da umremo grijehu i sebi samima. Isus Krist na kriu je
umrtvio sva svoja osjetila, tako i mi po Krtenju trebamo Isusovo mrtvljenje pronijeti u sva
naa osjetila. Upravo to pie sveti Pavao u Drugoj poslanici, koju je uputio vjernicima u
Korintu: Semper mortificationem lesu in corpore nostro circumferentes, ut et vitu lesu
manifestetur in corporibus nostris (Uvijek pronosei u svome tijelu Isusovo mrtvljenje kako bi
onda Isusov ivot bio olit u naim tijelima).
(19. rujna 1914., Raffaelini Cerase, Ep II., str. 174

23. Oujka
Dan nam je dvostruk ivot. Naravni, koji batinimo od Adama kao tjelesni potomci pa je
to, dakle, zemaljski, raspadljivi ivot, kojemu smo mi privreni i koji je pun niskih strasti.
Nadnaravan je onaj drugi ivot, koji posjedujemo od Isusa po Krtenju, pa je to, dakle,
duhovni, nebeski ivot, koji potie na kreposti. U nama se po Krtenju ostvaruje istinska
preobrazba. Mi umiremo grijehu i nakalemljujemo se na Isusa Krista te na taj nain ivimo
samim njegovim ivotom. Po Krtenju primamo posvetnu milost koja nam daje ivot, i to
potpuno nebeski ivot. Postajemo Boja djeca, Isusova braa i batinici Neba.
Ako po Krtenju svaki kranin umire prvome ivotu i uskrsava na drugi, dunost je,
dakle, svakoga kranina da ezne za nebeskim ivotom, a ne za zemaljskim. To isto apostol,
sveti Pavao, ponavlja Koloanima. Taj veliki svetac kae: Ako ste dakle usknli s Kristom,
traite to je gore, za onim gore eznitc, gdje Krist sjedi s desne Bogu.
Da, kranin po Krtenju uskrisava u Isusu, uzdie se na nadnaravni ivot i zadobiva
divnu nadu da e sjediti slavan na nebeskom prijestolju. Kojeg li dostojanstva! Njegov poziv
zahtijeva da neprestano tei prema domovini blaenika, da se dri hodoasnikom na ovoj
zemlji progonstva. Kranski poziv, kaem, zahtijeva da ne stavimo svoje srce u prolazna
dobra ovoga svijeta. Sva briga i sav mar dobra kranina, koji ivi u skladu sa svojim
zvanjem, trebaju smjerati k tome da mu pribave vjena dobra. Kranin treba oblikovati takav
sud o zemaljskim stvarima da potuje i cijeni samo ono to mu pomae u postizanju vjenih
dobara, a ne ono to mu toj svrsi ne slui.
24. Oujka
Potrebno je da se kranin uva od svih poroka ako hoe ivjeti po duhu Isusa Krista. Svi
poroci i grijesi pripadaju starom, zemaljskom i putenom ovjeku. Apostol eli da tipravo toga
staroga ovjeka kranin svue, pa zato kae: Svucite staroga ovjeka s njegovim djelima.
Dakle, kranin koji je po Krtenju umro i uskrsnuo s Isusom treba se truditi obnavljati i
usavravati po promatranju vjenih istina i Boje volje. Napokon, obvezan je neprestano u i
sebi preslikavali sliku Gospodina, koji gaje stvorio.
Jako nas obvezuje kranska savrenost, a na nju nas s vrlo mudrim izriajem poziva i
Apostol: Oblaimo novoga ovjeka koji se uvijek obnavlja za spoznaju istine po slici onoga
koji ga je stvorio. No kakav je taj novi ovjek na kojega ovdje misli Apostol? To je ovjek
koji je posveen po krtenju i koji ivi prema naelima toga posveenja u pravednosti i
istinskoj svetosti.
Mi smo krani, dakle, na dvostruk nain slika Boja: po naravi, to jest zato to smo
obdareni razumom, pamenjem i voljom, te po milosti, zato to, budui da smo posveeni po
Krtenju, milost u nau duu utiskuje prelijepu sliku Boju. Da, draga moja, posvetna milost
tako utiskuje Boju sliku u nas da i mi sami postajemo gotovo bogovi po naemu
sudjelovanju s milou. I, da se posluim prelijepim izriajem svetoga Petra, mi smo, dakle,
sudionici same Boanske naravi (Ut per haec eddiciami-ni divinae consortes naturae).
Vidite, sestro moja, kako je veliko nae dostojanstvo. No veliki smo pod uvjetom da
uvamo posvetnu milost. Ali, jao, kako smo odvratni kada izgubimo tu milost! Naa je
podlost tada nia, rekao bih, od podlosti poljske zvjeradi. Sve iezava, sve se brie pred
grijehom.
(16. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 226)
 25. Oujka
im ponem moliti, odmah osjeam kako mi je srce preplavljeno vatrom ive ljubavi. Ta
vatra nema nikakve veze s vatrom ovoga prolaznoga svijeta. To je njena, tovie, slatka
vatra, koja prodire i ne zadaje nikakvih muka. Tako je slatka i zanosna ta vatra da dua
pritom osjea golemu ugodu i njome se zasiuje, a opet ne gubi enju za njom. O, Boe,
meni je to neto toliko udesno i uzvieno, i moda to neu nikada dokuiti osim u nebeskoj
domovini!
Ta elja ne oduzima sitost due, nego je proiuje. Uitak koji dua kua u svome
sreditu ne umanjuje se eljom, nego se sve vie usavrava. To valja rei i o elji da se uvijek
uiva tu ivu vatru, jer uitak ne trne elju, nego se tim uitkom elja na najveem stupnju
proiuje.
Po tome moete vidjeti da mi je gotovo nemogue razumski djelovati po osjetilima i njima
se koristiti.
26. Oujka
Dua koju Gospodin stavlja u to blaeno stanje trebala bi biti gorljivija, jer je obogaena
tolikim nebeskim spoznajama. No, postala je gotovo nijema. Ne bih znao rei dogaa li se jo
kome taj fenomen! Vrlo openitim rijeima, a vie puta bez ikakva znaenja, dua uspijeva
izraziti barem neznatne djelie onoga to u njoj izvodi Zarunik due.
Vjerujte mi, oe moj, da to sve nije lako za duu. Dui se tada dogaa neto slino onome
to se dogaa siromanu pastiriu kada ga uvedu u pokrajnju kraljevsku sobu u kojoj je pravi
nered zbog mnotva dragocjenih predmeta koje nikada do tada nije vidio. Kada pastiri izie
iz pokrajnje kraljevske sobe, zadrat e dodue sve
te razne dragocjene i lijepe predmete pred oima svoga sjeanja, ali sigurno nee biti
kadar navesti njihov broj niti im dodijeliti stvarno ime. Ali on eli s drugima govoriti o svemu
to je vidio. Napree sve svoje snage razuma i znanja da bi im dobro predoio stoje vidio. A
kada uvidi da nisu dostatna sva njegova naprezanja da bi ga se razumjelo, tada daje prednost
utnji.
27. Oujka
Osjeam da su se ushienja pojaala i da nastupaju takvom silinom da su svi napori kako
bi ih se sprijeilo uzaludni. Gospodin je duu premjestio u najveu moguu odcijepljenost od
svega to pripada prolaznosti ovoga svijeta i osjeam da on moju duu sve vie jaa u svetoj
slobodi duha.
Izgleda mi da je Bog u najveu dubinu moje due izlio mnoge milosti suosjeanja s tuim
nevoljama, posebno s trpeim siromasima. Najdublja suut to je dua osjea pri pogledu na
jednog siromaha prouzrouje u njezinoj nutrini snanu elju da pomogne siromahu. A volja je
ponukana skinuti odjeu sa sebe da njega odjene.
Kada znam da je neka osoba satrvena, bilo na dui bilo na tijelu, to sve ne inim kod
Gospodina da je vidim osloboenu od njezinih zala? Rado bih uzeo na sebe sve njezine muke
samo da je vidim izbavljenu, i prepustio joj u njezinu korist plodove svojih patnji kada bi mi
to Gospodin dopustio.
Vrlo dobro vidim da je to jedinstvena Boja milost. Jer, iako ranije nikada nisam propustio
pomoi potrebitima, ipak sam po prirodi osjeao samo neznatnu suut prema njihovim
nevoljama.
Zahvaljujui iskazima milosti kojima me Bog neprestano obasipa, mnogo sam dublje
uvren u povjerenju u Boga. Prije sam osjeao potrebu za tuom pomoi. Sada vie ne.
Iskusio sam da se pravo sredstvo u borbi protiv padova sastoji u tome da se ovjek oslanja na
Isusov kri i da ima povjerenja samo u Njega, koji je sam htio na kriu visijeti radi naega
spasenja.
(26. oujka 1914., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,
 28. Oujka
U petak ujutro bio sam jo u krevetu kada mi se ukazao Isus. Bio je sav alostan i
izoblien. Pokazao mi je veliko mnotvo redovnikih i dijecezanskih sveenika, meu kojima
i razne crkvene dostojanstvenike. Neki su slavili Euharistiju, neki su se tek zaodijevali u
crkveno ruho, a neki su ga svlaili.
Isusov tjeskoban pogled zadavao mi je veliku muku pa sam ga upitao zato toliko trpi.
Nisam dobio nikakav odgovor. Tada je okrenuo pogled prema tim sveenicima. Odmah
potom, gotovo uasnut i kao daje umoran od gledanja, skrenuo je pogled. I kada ga je dignuo
prema meni, vidio sam s velikim uasom dvije suze kako mu silaze niz obraze. Udaljio se od
toga mnotva sveenika s izrazom velikoga gnuanja na licu i povikao: Mesari!" Zatim se
okrenuo prema meni i rekao: Sine moj, nemoj misliti da je moja agonija zavrila tijekom ona
tri sata dok sam visio na kriu. Ne, ja u, zbog dua koje sam najvie obda rio, biti u agoniji
sve do kraja svijeta. Sine moj, ne spavaj dok sam ja u tjeskobi. Moja dua ide u potragu za
kojom kapi ljudskog milovanja, ali me oni ravnoduno ostavljaju samoga. Nezahvalnost i
usnuiost mojih slubenika oteavaju mi moju agoniju.
Kako mi samo loe uzvraaju na moju ljubav! Ono to me najvie alosti jest to da neki na
svoju ravnodunost pridodaju jo i prezir i nevjeru. Toliko sam ih puta htio smjesta udariti
munjom, ali su me zadrali aneli i due koje me ljube... Pii svome duhovnom ocu i reci mu
ono to sam ti jutros dao vidjeti i uti. Reci mu da tvoje pismo pokae ocu provincijalu..."
Isus je jo govorio, ali ono to mi je tada rekao nikada neu moi oitovati nijednom
stvorenju na ovome svijetu. To mi je vienje prouzroilo toliku bol u tijelu, a jo vie u dui,
da sam cijeli dan leao, i mislim da bih zbog toga bio umro da mi preblagi Isus ve nije to
objavio ...
Isus ima pravo aliti se, naalost, zbog nae nezahvalnosti! Kolika naa nesretna braa ne
uzvraaju na Isusovu ljubav i javno prigrljuju sramotnu masonsku sektu! Molimo za njih kako
bi Gospodin rasvijetlio njihovu pamet i dotaknuo im srca. Ohrabrite naega oca provincijala
utjehom da e ga Gospodin obilato obdariti nebeskim milostima. Dobro nae majke"
provincije mora biti njegova neprestana tenja. Tome trebaju teiti svi njegovi napori. Na tu
nakanu trebaju biti upuene i nae molitve, a svima nama neka je do toga stalo.
(7. travnja 1913., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

29. Oujka
Moli me da procijenim tvoju ljubav prema Bogu. Predragi moj sine, pa zar ti sam u
svome duhu ne osjea tu ljubav? Sto je ta arka enja koju mi izraava u svome pismu?
Tko ti je stavio u srce tu tenju da ljubi Gospodina? Zar svete elje ne dolaze od njega? Kada
u jednoj dui nije drugo doli enja da ljubi svoga Boga, ve je tu sve, tu je ve sam Bog na
djelu, jer Bog nije ondje gdje se ne ezne za njegovom ljubavlju. Dakle, budi miran glede
postojanja Boje ljubavi u tvome srcu. I kada tvoja enja nije zasiena, pa i kada ti se ini da
eli a ne dopire do toga da posjeduje savrenu ljubav, sve to ne dokazuje nedostatak
postojanja Boje ljubavi u tebi, nego znai da ne smije nikada rei dosta niti se zaustaviti na
putu Boje ljubavi i svete savrenosti.
Ti dobro zna da e se savrena ljubav postii tek onda kada budemo posjedovali predmet
te ljubavi, koja je u naemu sluaju sam Bog. Dakle, emu tolike beskorisne zebnje i
obeshrabrenosti?
Uvijek ezni, ezni s jo veim pouzdanjem i ne boj se. Kako je mogue da dua koja se
sva posvetila Nebeskoj Ljubavi, koja mu se, s Bojom pomoi, pokuava svidjeti, koja eli i
sve vie ezne za istim vodama Boje ljubavi, kako je mogue, ponavljam, da jednoga dana
iz ovoga svijeta izie suha, hladna i bez enje za Bogom? Kako je mogue, kaem, da ta
dua izie iz ovoga svijeta sa igom vjene osude? Ne ini li ti se to proturjenim? I da se u tu
mogunost jo povjeruje, ne bi li to bila uvreda Bojoj dobroti, koja ne samo da ne odbacuje
raskajane due, nego ide u potragu i za onima koje su tvrdokorne?
30. Oujka
Sine moj, dri ovo sigurnim: Bog moe u jednom stvorenju, koje je zaeto u grijehu i
zbog toga nosi njegov neizbrisiv ig koji je batinio od Adama, sve odbaciti, ali nikada ne
moe odbaciti njegovu iskrenu enju da ga ljubi. Stoga, ako ne moe biti siguran u svoju
ljubav prema Bogu iz bilo kojih razloga, i ako te ne tjei i ne podie pouzdanje u osobu koja ti
govori u ime samoga Boga, onda se barem u to uvjeri zbog svoje iskrene elje da ga ljubi,
koju ima.
Molim te, dakle, u ime Boje, da se ne da pobijediti od toga straha koji se oituje u
tvojim pismima, to jest, od straha da ne ljubi Boga i da nema strahopotovanja prema
njemu, jer mi izgleda da te Neprijatelj hoe obmanuti. Sine moj, znam da nijedna dua ne
moe dostojno ljubiti svoga Boga. Ali kada dua sa svoje strane uini sve to joj je mogue, i
u ispravnoj nakani, i kada se pouzda-je u Boje milosre, zar e je Isus odbaciti? Nije li nam
on zapovjedio da ljubimo Oca u skladu s naim snagama? Dakle, ako si Bogu sve dao i
posvetio, ako nastoji u svoje srce privui Boga, ako se neumorno zalae da mu bolje slui i
da ga ljubi, emu onda strah? Moda zato to ne moe uiniti vie od toga? No Isus to ni ne
trai od tebe, pa te nee dakle poradi toga ni osuditi? Boji duh pue kada hoe, kamo hoe i
kako hoe. Uostalom, reci naemu dobrom Bogu da on sam uini ono to ti ne moe uiniti.
Pitaj Isusa: eli li da te vie ljubim? Za veu ljubav nisam kadar! Daj mi jo ljubavi i ja u
ti je prinijeti!" Ne sumnjaj u to da e Isus prihvatiti tvoj prinos, i budi miran.
(29. oujka 1918., fra Emmanuelu iz Samostana San Marco,

31. Oujka
Moj predragi oe,
zahvalan na skrbi koju ste mi iskazali i budui da se pribliava svetkovina Uskrsa,
osjeam svetu dunost, koju ne elim propustiti, da Vam zaelim obilje svih milosti koje bi
Vas mogle uiniti sretnim ovdje na zemlji i blaenim na Nebu.
Oe moj, eto to je elja koju Vam umijem izraziti i mislim da e Vam biti vrlo draga. Na
samu svetkovinu neu sa svoje strane u svojoj nedostojnosti propustiti moliti uskrsloga Isusa
za vau divnu duu, iako Vas ne zaboravljam ni jednoga dana u svojoj molitvi.
Ovih svetih dana, vie negoli ikada, silno sam oaloen zbog onoga Plavobradoga (otac
Pio tako naziva avla - nap. prev.). Usrdno Vas molim, preporuite me Gospodinu, da ne
postanem plijen toga naega zajednikog neprijatelja.
Bog je sa mnom i utjehe koje neprestano kuam toliko su slatke da ih ne umijem opisati.
(31. oujka 1912., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

T R A VA N J

1. TRAVNJA
Gospodin je s Vama, i on se bori za Vas i zajedno s Vama. A u drutvu jednoga tako
vrsnoga ratnika nije Vam doputeno sumnjati u potpunu pobjedu nad sramotnim i neistim
odmetnikom. Samo jecajte pred Isusom, kucajte uporno na njegovo Boansko Srce sve dok
mu ne dodijate, no znajte takoer da njegov odgovor, koji Vam obznanjuje mojim
posredstvom, nije drukiji od onoga koji je dao Apostolu naroda: Sufficit gratia mea (Dosta ti
je moja milost). Da, uvijek bdijte nad sobom, klonite se dangube i svakog iskvarenog
razgovora i drite se daleko, koliko je mogue, od svakog pribliavanja s osobama drugoga
spola, imajui uvijek na pameti ono to je rekao Apostol - da su nae kreposti zatvorene u vrlo
krhku posudu. Cesto se povucite u svoju nutrinu i budite postojani u molitvi i meditaciji o
nebeskim stvarima te nastojite zaokupiti razum korisnim tivom svetih knjiga. U ovome
posljednjemu, osobno Vas molim, budite postojani i ne proputajte se u tome vjebati.
I u svemu ivite u miru sa samim sobom, jer Neprijatelj, koji uvijek lovi u mutnom,
koristi nau naravnu obe-shrabrenost da bolje uspije u svojim naumima. Na kraju, u svemu se
nastojte ponaati tako da Gospodnja milost, koja je razlivena u vaemu duhu, ne bude
uzaludna.
(21. oujka 1916., ocu Paolinu iz Casacalenda, Ep. IV, str. 132)

2. TRAVNJA
elim da ponienja Sina Bojega i slava koju je po tome zadobio budu predmet Vae
svakodnevne meditacije.
Razmiljajmo o ponitenjima Boje Rijei, koja je, kako kae sveti Pavao, jednaka Bogu i
u kojoj je sva punina Boanstva, ali se nije straila ponititi kako bi nas uzdigla do spoznaje
Boga.
Ta se Boja Rije, u svojoj potpunoj i slobodnoj volji, htjela spustiti sve do nas, skrivajui
Boansku narav pod velom ljudskoga tijela. Na taj se nain, kae sveti Pavao, Boja Rije
ponizila, to jest ponitila: Oplijeni sam sebe uzevi lik sluge (Fil 2,7). Da, sestro moja, on je
tako htio skriti Boansku narav da u svemu ude pod ljudsku kou, pokoravajui se ak gladi,
edi i umoru. I, da uporabimo izraz Apostola naroda, bio je iskuavan u svemu poput nas,
osim u grijehu.
A vrhunac njegova ponienja oituje se u njegovoj muci i smrti, kada je, podlaui se
ljudskom voljom volji svoga Oca, podnosio tolika razdiranja, sve do podnoenja naj-
sramotnije smrti, smrti na kriu. Sveti Pavao zato kae: Ponizi sam sebe. posluan do smrti,
smrti na kriu (Fil 2,8). Ta se poslunost, ali i uzvienost te poslunosti i tekoe s kojima se
suoio zbog Oeve zapovijedi te spontanost kojom je tu poslunost prinio Ocu Nebeskome,
budui da na to nije bio ponukan ni iz straha pred mukom, jer je Oev Jedinorodenac, niti je
bio primamljen nagradom probitka, jer je Bog, u svemu jednak Ocu, toliko svidjela Vjenome
Ocu da ga je, kae Apostol, Bog zato preuzvisio i darovao mu ime, ime nad svakim imenom
(Fil 2,9)
3. TRAVNJA
Samo u snazi toga imena moemo se nadati spasenju, onako kako su to apostoli izjavili
pred idovima: Nije nam dano drugo ime pod nebom po kojemu se moemo spasiti.
Vjeni je Otac htio njemu podvrgnuti sva stvorenja: Na ime Isusovo neka se prigne
svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. Tako kae Apostol i tako jest. Isusu na
Nebu iskazuju tovanje. Zbog njegova Boanskoga imena blaeni nebeski stanovnici, dirnuti
zahvalnou i ljubavlju, ne prestaju ponavljali ono to je evanelista sveti Ivan motrio u
svome vienju: Pjevali su, kae on, pjesmu novu. govorei: "Dostojan si. Gospodine, primit i
knjigu i otvorit i peate njezine, jer si bio zaklan i krvlju svojom otkupio za Boga..."
To se presveto ime tuje i na zemlji, jer sve milosti koje molimo u Isusovo ime Vjeni
nam Otac zacijelo usliava. Boanski nam Uitelj kae: Sve ono to ete moliti od Oca u
moje ime, dat e vam se. To se Boansko ime tuje, ovjek ne bi vjerovao, ak i u paklu. Jer
to ime ulijeva strah avlima, oni su onda po njemu skrhani i poraeni: U moje e ime izgoniti
zloduhe.
4. TRAVNJA
Zbog Isusove poslunosti Bog Stvoritelj htio je da to presveto ime ispovijedaju i u njega
vjeruju sva stvorenja. Zato Apostol kae: Svaki e jezik priznali da je Isus Krist Gospodin,
na slavu Boga Oca. A to se danas naalost ne dogaa na svim podrujima gdje se tuje kri! 1
na Sudnji e dan osuenici i avli, na prizor beskrajne Isusove slave i dok budu kuali
njegovu beskrajnu mo, morati sudjelovati u toj asti.
I mi emo, ako budemo nasljedovatelji Isusa Krista, podnosei sve ivotne borbe,
sudjelovati li njegovim pobjedama. Da zavrim sa svetim Ivanom Zlatoustim, vje rujmo i
dalje vrsto da je Boanski Otkupitelj ureen tolikom slavom, ali i ivimo tako kao da smo s
njim u slavi, to jest oponaajui njegov primjer i nasljedujui njegovu volju. U protivnom,
nimalo nam nee koristiti nae vjerovanje ako nije u skladu s naim djelovanjem.
(4. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 217)
5. TRAVNJA
Potiem te na to vee pouzdanje u Boje milosre, na poniznost pred milosrem naega
Boga i na zahvalnost na svim milostima kojima te eli obasuti. inei tako, suoit e se sa
svim paklenim srdbama i pobijedit e ih. Ne boj se, moja predraga keri! Onaj koji ti je
pomagao do sada, nastavit e u tebi svoje djelo spasenja. Zar bi bez Boje milosti mogla
nadvladati tolike krize i borbe kojima je toliko puta bio podjarmljen tvoj duh? Dakle, sama
milost init e ostalo. Ona e te spasiti, a Neprijatelj e se zbog toga u svome gnjevu izgristi.
Stoga, moli i trpi prema Bojoj odredbi i volji, jer plaa ti zbog toga nije daleko.
Ti se alosti zbog svoje ljubavi prema Bogu i ini ti se da je ona gotovo nitica... No kako
to da ti sama, moja dobra keri, ne osjea tu ljubav u svome duhu? Sto je ona sumnja ili,
bolje, stoje ona arka elja koju mi sama izraava u svome pismu? Dakle, mora znati, draga
moja keri, da u Boanskom smislu elja da se ljubi jest ljubav. Tko ti je stavio u srce enju
da ljubi Gospodina? Ne dolaze li svete elje odozgor? Jesmo li sebi dovoljni da u sebi
samima raspirujemo samo jednu takvu elju bez Boje milosti, koja u nama blago djeluje?
Ako u jednoj dui nema niega doli enje da ljubi svoga Boga, tu je ve sve, tu je ve sam
Bog na djelu. Jer Bog nije, niti moe biti, ondje gdje nema enje za njegovom ljubavlju.
6. TRAVNJA
Budi mirna glede postojanja Boje ljubavi u tvome srcu. I ako ta tvoja udnja nije
zasiena, ako ti se ini da eli ali da ne uspijeva posjedovati savrenu ljubav, to samo znai
da ne smije nikada rei dosta i da se ne moemo niti smijemo zaustaviti na putu Boje
ljubavi i svete savrenosti.
Dobro zna da e se savrena ljubav postii kada budemo imali predmet te ljubavi. Dakle,
emu tolike tjeskobe i beskorisne obeshrabrenosti? Cezni i uvijek ezni u sve veem
pouzdanju, i ne boj se...
O, keri moja, ne inimo toliku nepravdu Bojemu milosru prema nama! Molim te, po
preblagome Isusu, da se ne da pobijediti od toga straha da ne ljubi Boga, jer bi te Neprijatelj
na taj nain teko zaveo. Znam da nijedna dua koja je hodoasnica na ovoj zemlji ne moe
dostojno ljubiti svoga Boga. Ali, kada dua sa svoje strane ini sve mogue i pouzdaje se u
Boje milosre, zato bi je onda Isus odbacio? Nije li nam on zapovijedio da ljubimo Boga
prema naim snagama? Ako si ti sve dala i posvetila Bogu, emu onda strah? Zato to ne
moe ljubiti jo vie? No Isus to ni ne trai od tebe. Uostalom, reci naemu dobrome Bogu da
on sam uini ono to ti ne moe uiniti. Reci Isusu: eli li vie ljubavi od mene?
Nemam vie! Daj mi je jo i ja u ti je prinijeti! Ne sumnjaj u to da Isus nee prihvatiti
tvoj prinos, i budi mirna."
(14. prosinca 1916., Ermini Gargani, Ep. III., str. 664)
7. travnja
Zar da sada pone plesti vijenac, stavljati dragulje i otvarati pupoljke? Proljee je ve
davno prolo, vie nije njegovo vrijeme. Duo moja, ogluila si se na glas Zarunika koji te s
ljubavlju pozivao da ga slijedi poslije minulog zla i zime. Ali dua je cijelo proljetno doba
prespavala. Bio je to san nezahvalnika. A zatim se probudila, i to vrlo kasno. A onda je
posvuda traila svoga Ljubljenoga i, zahvaljujui Bojoj milosti, nala ga je kako sjedi meu
mnogim ljubljenim duama, koje su mu rukama punim cvijea prinosile njegove mirise.
Tada je dua zapazila svoj propust i odluila pratiti ga. U toj pratnji zauzela je posljednje
mjesto i sve do sada ne zna to da mu prinese, jer nema niega svoga. Boe moj, kako dua
odgovara na tolike tankoutnosti njegove ljubavi? S nezahvalnou. Eto, to je sve. Ali ona ne
jadi-kuje, htjela bi okonati sa svojim nevjernostima, ali je uvijek okruena beskrajnim
opasnostima da ga nanovo ne iznevjeri.
(12. prosinca 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 261)

8. TR AVNJ A
Ne obeshrabrujte se zbog svojih malih nesavrenosti. Trudite se uvijek biti budni nad
samima sobom da ne upadnete u pogrjeke. Ali kada opazite da ste pogrijeile, ne gubile se u
beskorisnim jadikovanjima. Ponizite se pred Bogom, zastidite se zbog svoje slabe vjernosti,
duboko se ponizite, molite oprotenje od naega Gospodina i odluite da ete ubudue biti
budniji, a potom odmah ustanite i idite putem na koji sam vas stavio.
Uvjerite se, moje predrage keri, da su padovi i mali pokreti strasti neizbjeni dok smo u
ovome ivotu, jer u svezi s tim veliki sveti Pavao uzvikuje: Siromaan sam ja ovjek i kako
sam jadan! U meni su dva ovjeka, stari i novi, dva zakona - zakon osjeta i zakon duha; dva
djelovanja - naravi i milosti. Oh, tko e me osloboditi od ovoga smrtnoga tijela?! (usp. Rim
7,21-24.)
9. travnja
Keri moje, potrebno je pomiriti se s onim to smo batinili od naih praroditelja Adama i
Eve. Samoljublje nikada ne umire prije nas, nego e nas pratiti sve do groba. Moj Boe, keri
moje, koje li nevolje za nas siromane Evine sinove! Uvijek emo osjeati njegove osjetne
napade i njegova potajna djelovanja dok smo u ovome bijednom izgnanstvu. I? Trebamo li se
zato obeshrabriti i napustiti nebesku stazu kojom smo se zaputili? Ne, predrage keri,
ohrabrimo se. Nama je dovoljno da ne pristanemo slobodnom, vrstom i hotiminom voljom.
A ta je krepost ravnodunosti toliko izvanredna da je ni star ovjek, ni osjetni dio ni
ljudska narav, po svojim naravnim sposobnostima nisu kadri postii. Nije za to bio kadar ni
na Gospodin, koji, kao sin Adamov, (iako slobodan od svakoga grijeha i svake privrenosti
na grijeh), nipoto nije bio ravnoduan ni u svome osjetnom dijelu ni u svojim ljudskim
moima, tovie, nije elio umrijeti na kriu. Zato to je krepost svete ravnodunosti prema
kriu pridrana duhu, to jest onom viem dijelu due i moima zapaljenim milou, te
napokon samome Gospodinu, jer je on ovjek milosti, novi ovjek.
(25. rujna 1917., Rachelini Russo, Ep. III., str. 505)

10. TRAVNJA
Budite budni i nikada se nemojte jako pouzdavati u samu sebe. Nastojte sve vie
napredovati na putu savrenosti i sve vie obilujte ljubavlju, koja je vez kranske savrenosti.
Predajte se u ruke Boanskoga Oca u sinov-skom pouzdanju i otvorite srce darovima Duha
Svetoga, koji eka samo va malen pristanak kako bi Vas njima obdario.
Da, zduno radimo. Sada je vrijeme sjetve. A ako elimo obilno eti, nije toliko potrebno
mnogo sijati, nego sjeme zasijati u dobro tlo. Ve smo puno zasijali, ali za nas koji se elimo
radovati u vrijeme etve vrlo je oskudno. Sijmo, sijmo, moja draga keri, i drugo sjeme. I ni-
malo se poradi toga ne alostimo. Nastojmo da to sjeme padne u dobru zemlju. I kada pone
toplinom sunca izni-cati i oblikovati se u biljku, tada bdijmo i ne dopustimo Neprijatelju da
doe i ugui te dobre biljice.
(10. prosinca 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II, str. 257)
 11. TRAVNJA
Misli na onu veliku napucenost koju je na Gospodin trpio u Maslinskom vrtu i promatraj
toga ljubljenoga Sina, koji moli od Oca utjehu, ali, znajui da mu je Otac ne eli udijeliti, vie
ne misli na to niti se pouruje moliti, nego, kao da to nije nikada traio, on hrabro poduzima
djelo naega otkupljenja. U trenutcima krajnje neutjenosti moli i ti Oca Nebeskoga da te
ojaa i utjei. A ako mu se to ne mili, nemoj vie na to misliti, nego se nanovo osnai i zduno
posveti radu na svome spasenju po kriu kao da nikada ne bi smjela sii s njega i vidjeti
razvedravanje". to hoe, keri moja? Potrebno je Boga vidjeti i govoriti mu u
grmljavinama i olujama. Potrebno ga je vidjeti u grmu i vatri trnja. A da se to uini, keri
moja, treba skinuti sa sebe obuu i odrei se potpuno svoje volje i svojih privrenosti.
(6. prosinca 1917., Antonietti Vona, Ep. III., str. 828)

12. TR AVNJ A
avolska je to briga kojom je Va duh obuzet s obzirom na slubu koja Vam je po
poslunosti dodijeljena, i to ne briga zbog brojnih posljedica koje iz te slube razlono
proizlaze, nego zbog same te slube. Ali Vi sluajte i nadalje pa ete tako sebi osigurati
najbolju nagradu kojoj se moe nadati dua koja ljubi Isusa. Ne dopustite da ikakvo
uznemirivanje ue u Va duh, zbog bilo kojeg razloga, osobito ne zbog naloene Vam
dunosti. Shvaam da se dua u kojoj stanuje Bog uvijek i na svakome koraku boji da e ga
uvrijediti i taj strah postaje gotovo nepodno ljiv kada pone proimati i dunost koju
obavljamo. Ali dua koja je tako satkana neka se ojaa, jer upravo zbog toga straha nee
pogrijeiti dok kroi naprijed. Brate moj, kada bi o nama ovisilo da ne padnemo, onda bismo
ve na prvi daak vjetra pali u ruke Neprijatelja naega spasenja. Uvijek se pouzdajmo u
Boje smilovanje pa emo tako vazda kuati kako je dobar Gospodin.
to se tie onih vjebi koje su u sebi dobre, nastojte ih sve vie otkloniti od sebe, jer, iako
je u prolosti sve prolo dobro i po Bojemu Srcu, ne moemo se tome nadati i ubudue.
Sveenik bi trebao uvijek biti, a osobito danas, dostupniji svima. No, brate moj, da bi se to
uinilo, potrebno je imati lijep kapital" kreposti. Vrlo dobro znamo da je svijet uvijek zao i
ne smijemo mu dati nikakva povoda za zlokobna naklapanja.
13. TR AVNJ A
Usrdno Vas molim, ne gubite vrijeme u razmiljanju nad prolou. Ako ste je dobro
uporabili, dajmo poradi toga Bogu slavu. Ako li pak loe, gnuajmo se zbog toga i pouzdajmo
se u dobrotu Oca Nebeskoga. tovie, potiem Vas da upokojite svoje srce pri utjenoj
pomisli da je Va ivot, u onome dijelu vremena koji niste dobro upotrijebili, ve zadobio
oprotenje od naega preblagoga Boga.
Bjeite svom snagom od uznemirivanja i svakoga nemira srca. U protivnom e svaka Vaa
vjeba biti vrlo malo plodna ili gotovo uope nee biti plodna. Drimo pouzdanim ovo: ako je
na duh uznemiren, onda su ei i izravniji napadi avla, koji obiava iskoristiti tu nau
priroenu slabost kako bi uspio u svojim naumima. Budimo oprezni u ovome, to za nas nije
malo vano. Naime, im opazimo da padamo u obeshrabrenost, oivimo svoju vjeru i
predajmo se u ruke Boanskoga Oca, koji je uvijek spreman prihvatiti nas kada mu se iskreno
obratimo.
(9. veljae 1916., ocu Baziliju iz mjesta Mirabello Sannitico,
Ep. IV, str. 191)
14. TR AVNJ A
Vi ginete od enje da budete osloboeni od neprijatelja koji nas okruuju, jer svima
njima, kao poslanicima Sotone, namjera je navesti nas na prijestup. Izjavljujem Vam da alost
koju osjeate zato to ste neprestano okrueni prigodama da uvrijedite Boga jest uinak Boje
milosti, koju je premilostivi Gospodin obilno izlio u Vae srce.
 To je vrlo pouzdan znak da ljubav koju je Duh Sveti razlio u Va duh nije mrtva, nego
budna. Sline udnje, koje po poniznosti dolaze iz niskog miljenja o sebi, ne mogu sadravati
ni na koji nain avolsku prijevaru. Jer, htjeti biti slobodan od neprijatelja kojima je nakana
navesti nas na prijestup i uvredu Boga, htjeti biti slobodan od prigoda koje teko kusaju Vau
vjernost, potpuno iskljuuje taktinost Neprijatelja, koji ne moe niti umije prouzroiti takve
osjeaje.
15. TR AVNJ A
Zar nije Gospodin obeao svoju vjernost i da nikada nee dopustiti da budemo kuani mimo
svojih sila? Fide-lis est Deus ut non permittat vos tentari supra id quod potestis, quifacit
etiam cum tentatione proventum ut possitis sustinere. 1Ta vjeran je Bog: nee pustiti da
budete kuani preko svojih sila, nego e s kunjom dati i ishod da moete izdrati (1 Kor
10,13).
I, kako se drukije u to osvjedoiti, sestro moja? Zar na Bog nije dobar ponad svakog
naeg poimanja? Zar se on ne zauzima vie od nas za nae spasenje? Koliko nam je to puta
samo dokazao?! Kolike ste samo pobjede izvojevali nad svojim vrlo monim neprijateljima i
nad samom sobom zahvaljujui Bojoj pomoi, bez koje biste neizbjeno bili satrveni?
Mislimo na ljubav koju nam Isus donosi i na njegovu revnost za nae spasenje, i
upokojimo se te ne sumnjajmo da e nam on pomoi protiv svih naih neprijatelja, i to jo
brinije negoli na otac.
(28. srpnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. IL, str. 138

16. TR AVNJ A
Kako da Vam ispripovijedam o novim Isusovim pobjedama nad mojom duom koje su se
dogodile ovih dana? Suzdrat u se i ispriati Vam smo ono to se u meni zbilo prologa
utorka. Kakav sam zapaljen oganj toga dana osjetio u svome srcu! Ali sam osjetio daje taj
oganj zapalila prijateljska ruka, ruka Boanski ljubomorna...
Kada je zavrila sveta Misa, zadrao sam se s Isusom radi zahvale. Ah, kako sam toga
jutra vodio ugodan razgovor s Rajem! Toliko ugodan da, kada bih Vam pokuao sve ispriati,
ne bih to mogao. To su dogaaji koji se ne mogu pretoiti u ljudski jezik a da se ne izgubi
njihov duboki i nebeski smisao. Isusovo Srce i moje srce su se, dopustite mi ovaj izraz,
stopili. Nisu vie bila dva srca koja kucaju, nego samo jedno. Moje je srce iezlo kao kada se
kaplja vode izgubi u moru. Isus je bio u njemu Raj, Kralj. Radost u meni bila je tako snana i
tako duboka da vie od toga ne bih mogao primiti. Neizmjerno slatke suze oblile su mi lice.
Da, oe moj, ovjek ne moe shvatiti da alosno, prognano, krhko i smrtno srce ne moe
podnijeti a da ne plae kada se u njega izlijeva Raj. Da, ponavljam, sama radost koja je
proimala moje srce poticala me na pla, i to dugo.
Taj me pohod, vjerujte mi, ojaao.
(18. travnja 1912., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,
Lamis, Ep. I., str. 272)

17. TR AVNJ A
Sav na ivot neka bude utroen u predanje, u molitvu, u rad, u poniznost i zahvalu prema
dobrome Bogu. Ako se dogodi da osjetite kako se u Vama ponovno budi nestrpljivost, odmah
se utecite molitvi. Imajmo uvijek na umu da smo neprestano u nazonosti Boga, kojemu
moramo dati raun za svako nae djelo, i dobro i zlo. Nadasve usmjerujmo misli na ponitenja
koja je Sin Boji pretrpio iz ljubavi prema nama. elim da misli o Isusovim trpljenjima i
ponienjima budu uobiajen predmet Vae meditacije. Ako to budete vjebali, uvjeren sam,
ubrzo ete ubrati spasonosne plodove. Ta e Vam meditacija biti zatita u obrani od
nestrpljivosti kada Vam preblagi Isus poalje muke, kada Vas stavi u neku osamu, kada bude
htio da budete izloeni protivtinama.
 (6. veljae 1915., Anniti Rodote, Ep. III, str. 54)

18. travnja
Neka ovo troje bude daleko od Vas:
Prvo ega se trebate uvati jest to da se nikada ni s kim ne svaate i ne prepirete, tko god
to bio. Ako biste se drukije ponaali, onda se pozdravite s mirom i ljubavlju. Prekomjerno
ustrajavanje na vlastitome sudu izvor je i poetak nesloge. Protiv toga prokletoga poroka sveti
nas Pavao potie da budemo svi jednoduni i istomiljenici.
uvajte se i od sklonosti prema tatini. Taj je porok vlastit pobonim ljudima. Mi i ne
opaamo da nas tatina zavodi i navodi na misao da inimo vie nego drugi i da stjeemo
ugled kod drugih. I sveti Pavao opominje svoje drage Filipljane kada im govori: Ne inite
nita iz isprazne slave (Fil 2,3). Taj veliki svetac, pun Duha Gospodnjega, dobro je vidio zlo
u svoj njegovoj veliini koje bi taj prokleti porok donio sa sobom svetim kranima kada bi
mu polo za rukom prodrijeti u njihovu duu. I zato ih je htio upozoriti na to: Ne inite nita
iz isprazne slave! Tom se prokletom poroku, pravome crvu i moljcu pobonih dua, oprite
prezirom prema ispraznoj slavi. Ne elite da mnogo o Vama govore! Jedino ljekovito sredstvo
ouvanja toga poroka jest da ovjek nisko misli o sebi, a sve druge dri viima od sebe.
Potrebno se uvati jo neega to nije manje bezazleno od ovoga poroka, jer u sebi sadri
pokvarenu klicu podjele. Ovo posljednje ega se treba uvati jest to da nikada ne traite
vlastitu prednost pred drugima, jer to neizbjeno vodi kidanju lijepe veze ljubavi. A to je vez
koji treba uvijek ujedinjavati kranske due, budui da je ljubav, kako kae svetii Pavao, vez
savrenstva.
(4. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. Ih, str. 217)

19. travnja
Zaustavimo se malo na kreposti Boje ljubavi. Stoje ta ljubav? Kako bismo dali odgovor
na to pitanje, nadasve jc potrebno imati na umu da je ista Boja ljubav jedno, a sporedna
ljubav drugo. Ovu posljednju treba pak razlikovati kao sporednu ljubav u osjetilnom i u
duhovnom dijelu due. Kada smo ih tako razluili, dolazimo sada do odgovora na gore
spomenuto pitanje.
Ljubiti Boga istom ljubavlju znai prije svega to da jednostavnim i golim inom svoje
volje volimo Boga poradi njegove beskrajne dobrote vie od svega ostaloga. Dakle, onaj tko
tako ljubi Boga, ljubi ga istom Bojom ljubavlju. Ali kada Boga, osim to volimo istom
ljubavlju, volimo i s milinom srca te ako je tom milinom proeta potpuno i naa volja, tada
takvu ljubav prema Bogu nazivamo sporednom duhovnom ljubavlju. To jest, kada ta milina
obuzme srce arom i slau, tada Boga ljubimo sporednom osjetnom ljubavlju.
20. travnja
Bog nas hoe pridobiti za sebe tako da nam daje u volji i u srcu vrlo obilno kuati slatke
utjehe u svakoj naoj pobonosti.. Ali to ako tko ne spoznaje kakvim je opasnostima izloena
takva vrsta ljubavi prema Bogu? Lako se dogaa da se neka dua u svojoj pobonosti i ljubavi
prema Bogu vrsto dri onoga nebitnoga, a da se samo neznatno brine ili se uope ne brine za
istu pobonost i ljubav koje ju jedine pred Bogom ine ugodnom i dragom.
Kod te vrlo velike opasnosti na preblagi Gospodin hita pomoi nam na poseban nain.
Kada vidi da se dua dobro uvrstila u njegovoj ljubavi, da mu je privrenija i bliskija, i kada
vidi cla je ve daleko od svega zemaljskoga i od prigoda da sagrijei te da je ve stekla tolike
kreposti da bi se, bez toga mamca i slatkia za osjetila, mogla dovoljno odrati u njegovoj
svetoj slubi, i budui da je on eli uvesti u veu svetost ivota, oduzima joj slatkou uvstava
koje je do tada kuala u svim svojim razmatranjima, molitvama i ostalim pobonostima. I, to
je jo bolnije za duu, u tome slanju nestaje svaka lakoa moljenja i meditiranja. A k tome,
dua je ostavljena u tami te u potpunoj i munoj suhoi.
 Boe moj, kako li se dua lako prevarila! Ono to jadna dua naziva naputenosi nije
drugo doli sasvim jedinstvena i posebna skrb Nebeskoga Oca za nju. Taj njezin prijelaz nije
pak nita drugo nego zapoeta kontemplacija - u poetku, dodue, suhoparna", ali e se ta
kontemplacija s vremenom, ako ostane vjerna, preobraziti iz stanja meditacije u
kontemplaciju i sve e postati blago i ugodno.
(9. sijenja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 291

21. travnja
Oe, kako mi se dogodi da mi, u trenutku razgovora s Isusom, sve ono to sam ga odluno
nakanio i elio upitati ne doe tada na pamet? Zbog te svoje zaboravnosti osjeam vrlo ivu
bol. Kako to protumaiti? Nitko mi to do sada nije mogao potpuno objasniti.
Poujte sada neto vrlo iznenaujue. Kada sam s Isusom, dogaa mi se da Isusa zamolim
za neto to mi prije nikada ne bi palo na um. Primjerice, da mu govorim o osobama o kojima
nikada nisam razmiljao, ali, to me jo vie udi, i o ljudima koje uope ne poznajem i za
koje nikada nisam uo.
A kada mi se to dogodi, zapaam da mi nije poznato da mi je Isus u prilog tih osoba odbio
ita to sam ga zamolio.

(21. travnja 1915., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

22. travnja
Kakva je srea sluiti Isusu u pustinji bez mane, vode i drugih utjeha, osim utjehe da nas
on vodi i da trpimo za njega! Neka Presveta Djevica i u naim srcima raa da bi nam podarila
njegove blagoslove.
Tijekom toga stanja suhoe i osame duha ne uznemiruj se to ne moe sluiti Bogu po
svome zadovoljstvu, jer dok se prilagouje njegovim htijenjima, slui mu prema njegovoj
volji, koja je kudikamo bolja od tvoje. Nas koji smo Boja svojina ne treba brinuti ni
uznemirivati nijedan nain sluenja Bogu. Budui da ne traimo doli njega i da ga ne
nalazimo nimalo manje kada hodamo po suhoj zemlji i pustinji negoli kada hodamo po
vodama osjetnih utjeha, potrebno je zadovoljiti se i jednim i drugim hodom.
(11. sijenja 1917., Luciji Fiorentini, Ep. III., str. 480)

23. travnja
S ljubavlju pusti da te vodi Boja providnost, bilo da te hoe voditi po kopnu bilo po
pustinji bilo, pak, po vodama osjetnih i duhovnih utjeha. Dri u ruci svoj buket, ali ako ti se
predoi kakav drugi mirisniji, ne propusti ga zahvalno pomirisati, jer buket prima zato da ne
bude dugo bez utjehe i duhovne miline.
Budi odvana, u kakvo god se stanje Isusu svidi staviti te, .da cijelo tvoje srce bude za
njega, jer nema niega boljeg od toga. Skini takoer svu odjeu svoga suanjstva neprestanim
odricanjem od zemaljskih uvstava i budi sigurna da c te Nebeski Kralj obdariti kraljevskim
uvstvima kako bi tc privukao svojoj svetoj ljubavi.
itam u tvome srcu snanu odluku da eli sluiti Bogu i to mi jami da e biti vjerna u
vjebama svete pobonosti i neprestanog postizanja kreposti. No na jedno te potiem, to ni ti
zacijelo ne zanemaruje - kada ti se dogode pogrjeke iz slabosti, ne treba se uope tome
uditi, nego se s jedne strane gnuaj uvrede koju Bog zbog toga prima, a s druge pak strane
potrebno je da iz toga urodi plod radosne poniznosti, po kojoj e uvidjeti i spoznati svoju
bijedu.
(12. sijenja 1917., Ermini Gargani, Ep. III., str. 669)
 24. travnja
O, moja predraga keri, ne brini se zbog suhoe, ma-laksalosti i munih tama koje se
dogaaju u tvome duhu, jer ih Bog hoe za tvoje vee dobro. Jednoga je dana Magdalena
govorila Boanskom Uitelju. Mislila je da je odvojena od Njega pa je plakala, molila ga i
toliko udjela vidjeti ga. A kada ga je vidjela, mislila je da je to vrtlar.
Tako se dogaa i tebi. Hrabro, moja dobra keri, ne alosti se ni zbog ega! Ti u svome
drutvu ima svoga Boanskoga Uitelja i nisi od njega odvojena. To je istina, i jedina istina.
ega se boji? Nad ime jadikuje? Hrabro, dakle, i ne budi vie djevojica, a ni enica, nego
neka ti je srce muko! Dok je tvoja dua usidrena odlunou da ivi i umre sluei i ljubei
Boga, ne uznemiruj se ni zbog svojih nemoi ni zbog bilo kakve druge zapreke.
Magdalena je htjela zagrliti naega Gospodina, a taj blagi Uitelj, koji joj je to mnogo puta
dopustio, toga joj je puta to zaprijeio, govorei joj; Ne dodiruj me, jer jo ne uzioh Ocu
svome.
(18. kolovoza 1918., Antonietti Vona, Ep. III., str. 871)

25. travnja
Napasti i oluje koje krue oko Vas sigurni su znaci Bojeg odabranja. Strah koji imate da
ne uvrijedite Boga jest najsigurniji dokaz da ga ne vrijeate.
Pouzdajte se s beskonanim pouzdanjem u Boju dobrotu i, kako Neprijatelj bude
poveavao nasilje, tako se Vi pouzdanije privinite na grudi preblagoga Nebeskog Zarunika,
koji nikada nee dopustiti da budete nadjaa ni. Bog je sam sveano izjavio u Svetome pismu:
Fidelis est Deus ut non permittat vos tentari supra id quoed potestis, qui facit etiain cum
tentatione proventum ut possitis sustinere (Vjeran je Bog i nee dopustiti da budete kuani
ponad vaih sila, nego e s kunjom dati da i izdrite.).
Uvjeriti se u suprotno, znai nevjernost. A Bog neka nas ouva da ne padnemo u sline
izopaenosti. I sveti je Pavao osjeao uznemirenost pa je molio da bude osloboen teke
kunje tijela. I on se jako bojao da ga ne svlada njegova put, ali zar mu nije tada zajameno da
mu je Boja milost dostatna?
Na Neprijatelj, koji kuje urotu na nau tetu, eli nas uvjeriti u posve suprotno, ali ga
prezrite u Isusovo ime i jako ga ismijte. To je najbolji lijek da se povue. On je jak sa slabima,
ali s onima koji mu se vrsto opiru kukavica je. Bojte se. no u svetome strahu, hou rei, u
onome strahu koji se nikada ne odvaja od ljubavi. Kada su to dvoje, strah i ljubav, ujedinjeni,
tada kao dvije sestre prue jedno drugom ruku da se odre uvijek na nogama i da hode sigurne
na putovima Gospodnjim.
26. travnja
Ljubav nam omoguuje trati velikim koracima, a strah nas, naprotiv, ini opreznima da
gledamo kamo stavljamo nogu kako ne bismo posrnuli na putu koji nas vodi k Bogu. Znam da
je kri, predraga moja sestro, bolan, a za one koji ljube gotovo je nepodnoljiv kada nas
iskuava da uvrijedimo Boga kojega volimo i kojemu se klanjamo. Ali Isus, kada je bio kuan
u pustinji i kada je visio na kriu, jest najjasniji, najoevidniji i najutjeniji dokaz onoga to
Vam govorim u ime preblagoga Zarunika dua. Naime, za duu koja u svemu trai Boga,
koja nadasve ezne za njim i eli samo njega u svome srcu, koja udi da ga u sreditu svoga
duha ustolii kao vladara i koja arko eli da je on potpuno i svu posjeduje, i u tome je
ljubomornija od dvoje zarunika koji su silno zaljubljeni jedno u drugo, sadanja iskuenja
jesu kao vihori. Ponavljam, kri je posve oevidan znak posebne ljubavi i izvanrednog
milosra ljupke Boje providnosti, koji nije dodijeljen svima, pa ni posebno odabranim
duama.
27. travnja
 Dakle, hrabro naprijed! Bog je s Vama, a pakao, svijet i tijelo trebali bi jednoga dana
postieni odloiti svoje oruje i jo jednom priznati da ne mogu nita protiv due koja
posjeduje Boga i koju Bog posjeduje...
Draga moja, rat protiv Vas je otvoren. Potrebno je da budete budni svakoga asa i da mu
pruite snaan otpor, s oima vjere stalno uprtim u Boga nad vojskama, koji se bori s Vama i
za Vas. I da imate beskrajno pouzdanje u Boansku pomo, jer je pobjeda vrlo sigurna. I, kako
vjerovati u neto drugo? Zar naemu Bogu nije vie stalo do naega spasenja nego nama? Zar
on nije jai od samoga pakla? Tko bi se mogao ikada oduprijeti Kralju nebesa i nadvladati ga?
to su svijet, avao, tijelo, svi nai neprijatelji naspram Gospodina?...
28. travnja
Vi kaete da ne umijete razlikovati dolaze li zrake svjetla koje se ponekad naziru u dnu
Vaega duha od Boga ili od nekoga drugoga, bojei se da Vas u svemu ne nadmudri vae
prepredeno samoljublje.
Pa dobro, eto znakova da spoznate dolaze li te zrake svjeda od Oca svjetlila. Postoje tri
znaka. Prvi je da ta svjetlila stvaraju uvijek sve divniju spoznaju Boga, koji, u mjeri u kojoj
nam se oituje, daje sve uzvieniju predodbu o nedokuivosti svoje veliine. Napokon, to
nam svjetlo daje da sve vie ljubimo Boga, naega Oca, i da se sve vie posveujemo za
njegovu ast i slavu. Drugi znak jest sve vea spoznaja nas samih kao stvorenja, sve dublji
osjeaj poniznosti pri pomisli da se tako nevrijedno stvorenje usudilo uvrijediti ga i da se ak
osmjehuje gledati ga i diviti mu se. Trei je znak da te nebeske zrake u dui stvaraju sve vei
prezir prema svemu ovozemaljskom, osim prema onome to moe biti korisno za sluenje
njezinome Bogu.
Ako te zrake svjetla stvaraju ta tri uinka u dui, prihvatite da dolaze od Boga. Te uinke u
dui ne moe uope stvoriti Neprijatelj, a jo manje naa fantazija i naa mata.
(25. travnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 76)
29. travnja
Molim Vas da se ojaate i Vi ovom Boanskom milju: da su Vae duhovne i tjelesne
muke dokaz Boje volje, koja Vas tim putem hoe uiniti to slinijom Boanskom uzoru,
Isusu Kristu....
Mir savjesti za onoga tko se nada u Gospodinu ne dolazi osim od samoga Boga. To neka
je odgovor na Vae pitanje.
Ne osjetiti nikakvu privlanost prema bilo emu u ovome prolaznom svijetu, ne moe
imati drugog zaetnika osim Boga, koji hoe tako odvojiti duu od svega onoga to On nije.
(28. rujna 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 500)

30. travnja
Put koji je Apostol trasirao kraninu jest da se odreknemo poroka staroga ovjeka, to jest
zemaljskog ovjeka, i da se zaodjenemo krepostima kojima nas je pouio Isus Krist. to se
tie odricanja od poroka, on kae: UMRTVITE UDOVE VAE ZEMALJSKE. Kranin posveen
po Krtenju ne biva lien pobuna osjetila i strasti. Odatle i potreba koja nas potie da, dok god
ivimo, mrtvimo svoje strasti.
Sam sveti Apostol, vrlo je oporo u samome sebi iskusio pobunu osjetila i strasti, zbog ega
je izrekao ovu alo-pojku: DUHOM SLUIM BOGU, A TIJELOM SLUIM ZAKONU GRIJEHA (to
jest zakonu pouda). Kao da je htio rei: Duhom sluim zakonu Bojemu, a po tijelu sam
podloan zakonu grijeha". To je duhovna utjeha tolikim siromanim duama koje, kada ih
napadaju srditost i pohotnost, u sebi osjeaju trpku proturjenost. Naime, one ne bi htjele
osjeati ni imali te pokrete srdbe ni ivu matu ni senzualne osjete. U tim se jadnim duama
ti pokreti ipak pojavljuju i napadaju ih mimo njihove volje. U sebi osjeaju tako snanu
sklonost prema zlu upravo onda kada hoe initi dobro.
 Meu tim jadnicima ima nekih koji misle da vrijeaju Gospodina kada u sebi osjeaju
tu snanu sklonost zlu. Ojaajte se, odabrane due, u tome nema grijeha, jer i sam sveti
Apostol, izabrana posuda, iskusio u sebi tu stranu proturijenost, pa zato kae : Nalazim u
sebi da ne inim dobro koje hou, nego zlo koje neu. Osjetiti poticaje tijela, i to estoke, ne
moe biti grijeh ako se dua na to ne odluuje pristankom volje.
(16. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 500)

S V I B AN J

1. SV I BNJ A
Svakoj dui koja je odreena za vjenu slavu moemo vrlo dobro rei da je kamen odreen za
ugradnju u zdanje vjene zgrade. Zidar koji hoe sazidati kuu treba prije svega oistiti sav
kamen od kojega e graditi kuu. A to postie udarcima ekia i dlijeta. Jednako se ponaa i
Otac Nebeski s izabranim duama koje je, po svojoj uzvienoj mudrosii i providnosti, od
vjenosti odredio da tvore vjenu zgradu.
Dakle, dua odreena da kraljuje s Isusom Kristom u vjenoj slavi treba biti proiena
udarcima ekia i dlijeta. A koji su to udarci ekia i dlijeta kojima se slui Boanski umjetnik
da pripremi kamen, to jest izabranu duu? Sestro moja, ti udarci dlijeta jesu tame, strahovi,
napasti, alosti duha, duhovne uznemirenosti, a uz sve to ide pokoja aroma" bezutjenosti i
fizike slabosti.
Dakle, zahvalite beskrajnom smilovanju vjenoga Oca to se tako ophodi prema Vaoj dui,
jer je odreena za spasenje.
(19. svibnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 87)
2. SV I BNJ A
Izabrani apostol, sveti Ivan, vidio je u Otkrivenju Boje Janje okrueno velikim mnotvom
dua kako ga posvuda slijede kamo god On ide. A te due, kae, bile su djevice: virgines
enim sunt" i pratile su Boje Janje posvuda kamo On ide: ,,et sequwuur Agtutm quocumqiw
ierat". Dakle, samo djevice imaju ast posvuda biti uz Janje! Samo e ga one posvuda pratiti.
Ali one due koje ne ljube svoje djevianstvo, nisu prave djevice, nego samo prividne, zato
to im je srce "udano". One nisu djevice o kojima je reeno: ene neudane i djevice brinu se
za Gospodnje, da budu svete tijelom i duhom. No kako se mogu brinuti za Gospodnje ako ne
ljube svoga djevianstva?
O, keri moja, ovo ti nisam rekao zato da ti postavim zamku, nego za tvoje dobro. Rekao
sam ti to u iskrenosti i zato to nas djevianski ivot osposobljava da sluimo Gospodinu bez
zapreka. Neka je hvaljen Bog, koji ti je udijelio tu dragu i svetu ljubav! Uini da ta ljubav iz
dana u dan sve vie raste, a iz toga e ti proizii i utjeha. I zato to, dakle, cijelu zgradu tvoga
blaenstva podravaju ta dva stupa, pogledaj barem jednom tijekom dana jesu li oba stupa"
uvrena kojom pobonom meditacijom ili razmiljanjem.
Nee ti biti beskorisno ako ti se svidi i vie puta na dan uvrivati te stupove", bilo
meditacijom od toga dana bilo nekom drugom pobonom milju. Kaem, ako ti se svidi i vie
puta, zato to elim da u svemu i za sve ima svetu slobodu duha glede sredstava za postizanje
savrenosti. Dakle, samo neka ta dva "stupa" budu ouvana i uvrena, a nije vano na koji
nain.
(27. sijenja 1918., Ermini Gargani, Ep. III., str. 703)
 3. SV I BNJ A
Sjetite se dobrote s kojom se Gospodin s Vama ophodio sve do sada. On e nastaviti svoje
djelo usavravanja u Vau korist. Nastavit e nad Vas izlijevati pun krag ulja, ne samo svoga
milosra, koje e Vas razveseljavati, nego i ulja svoje kreposti, koje e Vas uiniti jakom za
uspjenu borbu. Jer, poznato je da hrvai mau svoje udove uljem kako bi bili gipkiji,
savitljiviji i jai.
ivite spokojno, jer Boje smilovanje nee uzmanjka-ti, a osobito Vama, ako se pokaete
posluni njegovim Boanskim djelovanjima. Dajte, o Raffaelina, ne budite-krti prema tome
Nebeskom Lijeniku. Ne dopustite mu, za ljubav Boju, da dugo eka. On i Vama ponavlja:
Praebe cor tuum (Daj mi svoje srce), keri moja, da u njega izli-jem svoje ulje. Za ime Boje,
ne ogluite se na poziv tako blagoga Oca! S pouzdanim predanjem otvorite mu vrata svoga
srca. Nemojte ponad sebe zaustaviti dragocjen dar njegova ulja da ne biste na asu smrti
traili to ulje njegova milosra, kao lude djevice iz Evanelja, jer tada neete nai onoga tko
e Vam ga dati
4. SV I BNJ A
Da, uvijek se u ivotu drite ujedinjeni s Isusom Kristom u masliniku, u kojemu proivljava
tjeskobu i muku. I ako budete tako sudjelovali u pomazanju njegove milosti i utjehi njegove
snage, nai ete se i poslije smrti u istom masliniku i sudjelovati u radosti njegova Uzaaa i
Slave...
Sve podnosite kranski i ne bojte se jer nijedno trpljenje, koliko god neznatno bilo, nee
ostati bez zasluga za vjeni ivot. Pouzdajte se u Isusove zasluge pa e tako ponizna glina"
postati isto zlato koje e sjati u Kraljevstvu Nebeskog Vladara.
(4. kolovoza 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 470)

5. SV I BNJ A
Bezgrjenoj se Djevici dopao Va cvijetak, koji sam joj prinio po svojim rukama. Naa je
dobra Majka vidjela da je uistinu malo uvenuo, i to zbog malo hladne rose koja je pala na
njega. No to je vrlo neznatan nedostatak, iju ete Vi punu svjeinu nadoknaditi toplinom
ljubavi.
Da, draga moja, ne smije nam se nikada uiniti da je trud oko kreposti ljubavi prevelik i,
iako vidim da ste u njoj znatno uznapredovali, ipak Vas ne prestajem poticati da sve vie
obilujete u ljubavi, jer je to krepost koju je i Boanski Uitelj najvie volio preporuivati. On
je od te kreposti htio uiniti zapovijed za sve one koji e ga nasljedovati, i to kao svoju posve
novu zapovijed, jer je najvei dio naih otaca Staroga Saveza nisu ni poznavali.
(12. prosinca 1914.. Raffaelini Cerase, Ep. U., str. 261)

6. SV I BNJ A
Keri moja, kako je gorka pomisao da u morati dati Bogu raun i o grijesima koje su drugi
poinili zbog moga pogrjenog vodstva ili zato to zbog svoje neukosti nisam promicao vee
dobro u duama i, ne dao Bog, zbog svoga nemara, ili jo gore, zbog svoje zloe, iako i
nehotine. Ah, keri moja, moli, tovie, moli jako na tu nakanu zajedno s drugim duama s
nama ujedinjenima u jednom te istom duhu pred Gospodinom.
Ne moe vjerovati kakav mi trn priinja taj strah. Uvijek je negdje u vrku duha i zbog
njega svakoga trenutka proivljavam smrtnu tjeskobu. Kada bih samo mogao tisuu puta
umrijeti na najmuniji nain, to mi doista ne bi znailo nita u usporedbi s ovim novim kriem
koji mi je Bog poslao i koji e me, ne zavaravam se, pratiti sve do smrti.
Shvaam takoer da e me upravo taj trn malo-pomalo ubijati, jer opaam da on nije
nikakva kunja, nego izriita Boja volja...
Svi moji napori ne mogu istrgnuti ni ublaiti taj vrlo otar trn. On me ne puta ni jednoga
trenutka. S tim trnom u dui na svaku utjehu ostajem ravnoduan, svako dobro moja je muka,
svaka mi je zaposlenost dosadna, svaka mi razonoda postaje uasavajue muenitvo, a sam
ivot postaje mi gorak teret. Mimo svoje elje mislim na njega, zato to njegov ubod stalno
osjeam danju, a i nou me uvijek probada u snovima. On mi je prva muka i prva misao kada
se probudim, i posljednja s kojom usnem.
(15. travnja 1918., Girolami Longo, Ep. III., str. 1021)
7. SV IB NJ A
Kako je Gospodin dobar prema svima, ali je kudikamo bolji prema onome tko u srcu gaji
istinsku i iskrenu elju da mu se u svemu svidi i koji iekuje da se Boji naumi nad njim
ispune!
U svim ljudskim dogaajima nauite i Vi da u svemu to Vam dode koliko god moete
prepoznate Boju volju i da joj se klanjate. Cesto ponovite rijei naega Boanskog Uitelja:
fat voluntas tita sicut in coelo et in torra (Budi volja tvoja kuko na nebu tako i na zemlji.) Da,
taj lijepi uzvik neka Vam uvijek bude u srcu i na usnama u svim dogaajima Vaega ivota.
Ponovite ga u napastima i kunjama kojima Vas Isus bude litio podvrgnuti. Ponovite ga i onda
kada se osjeate uronjeni u more Isusove ljubavi. To neka bude Vae sidro i Vae spasenje. Ne
bojte se Neprijatelja, on nita ne moe protiv laice Vaega duha, jer je Isus kormilar, a Marija
zvijezda.
(6. veljae 1915., Anniti Rodote, Ep. III., str. 54)
8. SVIBNJA
Moje je srce prepuno radosti i stalno je sve snanije u suoavanju s patnjom, kakva god ona
bila, samo da time ugodim Isusu.
Istina je da avao nikada ne miruje samo ne bih li ja izgubio mir due i pouzdanje koje
imam u Boje milosre. A to se uglavnom trudi postii neprestanim napastima protiv svete
istoe koje potie u mojoj mati, a ponekad i jednostavnim pogledom na neto to nije sveto,
nego je u najmanju ruku beznaajno.
Sve to ismjehujem kao da za to ne hajem, kako ste mi Vi savjetovali. Samo me alosti, u
nekim trenutcima, to nisam siguran jesam li se bio spreman oduprijeti prvome napadu
Neprijatelja. Zacijelo, kada se sada ispitujem, radije bih htio smrt negoli odluiti uvrijediti
moga dragoga Isusa samo jednim grijehom, pa makar i lakim.
(17. kolovoza 1910., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,
9. SVIBNJA
Neka Vas Isus uini sve milijom sebi i da mu nalikujete na putu boli. Marija, Isusova i naa
Majka, neka Vam podari razumijevanje svega onoga to obuhvaa veliku tajnu boli koja je
kranski podnesena i svekoliku snagu kako biste se mogli uspeti sve do vrhunca Kalvarije,
nosei svoj kri.
Naalost, potrebno je mnogo snage da se proe tim putom. Ipak, hrabro, Gospodin Vam
nikada nee uskratiti svoju pomo. Zato se pourimo sjediniti sa svim pobonim i vjernim
duama koje idu za Boanskim Uiteljem. Pourimo se, kaem, da ne zaostanemo mnogo za
tom svetom povorkom. Ostanimo uvijek s njom sjedinjeni. Nikada je ne izgubimo iz vida. Ne
izgubimo je nikada iz svoga pogleda jer je, u protivnom, neemo sustii, pa emo ostati lieni
tih skrivenih blaga koja se samo u njoj nalaze, dakle, bit emo iskljueni iz vjene radosti,
koja se samo po njoj i s njom stjee do posjedovanja.
(4. kolovoza 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 470)
10. svibnja
Svetost znai znati nadii samoga sebe, znai savrenu pobjedu nad svim naim strastima.
Znai uistinu i toliko ustrajno prezirati same sebe i sve to je od ovoga svijeta, da vie volimo
siromatvo nego bogatstvo, ponienje nego slavu, bol nego ugodu. Svetost znai ljubiti
blinjega kao same sebe, i iz ljubavi prema Bogu. Svetost znai ak ljubiti onoga koji nas
proklinje, mrzi, progoni te mu, tovie, initi dobro. Svetost znai ivjeti ponizno, nesebino,
mudro, pravedno, strpljivo, s mnogo ljubavi, isto, blago i radino, tovie, ispunjati svoje
zadae ni iz jednog drugog razloga nego da bismo se svidjeli Bogu i da bismo samo od njega
dobili zasluenu plau. Ukratko, svetost, dobra Raffaelina, u sebi ima snagu, prema izriaju
svetih knjiga, preobraziti ovjeka u Boga.
(30. prosinca 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 541)
11. svibnja
Postoje tri velike istine za koje je potrebno posebno moliti Duha Tjeitelja da nas rasvijetli.
Prvo da nam dade sve vie spoznavati uzvienost naega kranskog poziva. Biti izabrani, i to
izmeu tolikih ljudi, te znati da su taj poziv i to izabranje od Boga ve od vjenosti, ante
mundi constituthnem1, .prije stvaranja svijeta... (Ef 1,4). i to bez ikakve nae zasluge, s
jedinim ciljem da budemo njegovi u vremenu i vjenosti, jest lako veliko i istodobno tako
blago otajstvo da dua, im u njega prodre, ne moe a da se sva ne rastopi u ljubavi.
Potom molimo da nas sve vie rasvijetli u svezi s beskrajnom vjenom batinom za koju nas
je odredila dobrota Oca Nebeskoga. Prodiranje naega duha u to otajstvo udaljttje duu od
zemaljskih dobara i ispunja nas enjom da stignemo u nebesku domovinu.
Na kraju, molimo Oca svjetlila da sve vie prodiremo u otajstvo naega opravdanja, koje
nas, bijedne grjenike, privodi spasenju. Nae je opravdanje toliko golemo udo da ga Sveto
pismo usporeuje s uskrsnuem Boanskog Uitelja.
12. SV I BN J A
Opravdanje nae bezbonosti toliko je golemo da moemo sigurno rei da je Bog pokazao
svoju veu mo nad naim obraenjem negoli kada je iz niega stvorio nebo i zemlju, jer je
vie opreke izmeu grjenika i milosti nego izmeu niega i bitka. Nita je manje daleko od
Boga negoli grjenik. Doista, nita, budui daje lieno postojanja, nema nikakve mogunosti
oduprijeti se Bojoj volji, dok se grjenik, budui da je slobodno bie, moe oduprijeti svim
Bojim htijenjima. Osim toga, kod stvaranja je rije, naime, o naravnom redu, a kod
opravdanja bezbonika, naprotiv, o nadnaravnom i Boanskom redu.
Ah, kada bismo svi razumjeli iz kakve nas je krajnje bijede i sramote izvukla svemona
Boja ruka! Ah, kada bismo prodrli samo na trenutak u ono to zadivljuje i same nebeske
duhove, to jest u stanje u koje nas je Boja milost uzdigla da budemo, tovie, njegovi sinovi,
odreeni da kraljuju zajedno s njegovim Sinom kroz svu vjenost!
Kada bi nam bilo doputeno prodrijeti u ljudsku duu, vidjeli bismo da ona ne moe ivjeti
doli potpuno nebeskim ivotom. Bijedno li je stanje ljudske naravi! Koliko bi nam puta Otac
Nebeski htio otkriti svoje tajne, a primoran je to ne uiniti jer nismo kadri za to zbog nae
zloe. Neka se svidi Gospodinu okonati toliku bijedu i jad. Neka napokon svri kraljevstvo
Sotone i neka kralju-je potpuna pravednost.
O istinama koje smo do sada izloili meditirajmo esto, tako da se ojaamo u kreposti i
oplemenimo u mislima.
(23. listopada 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 197)
13. SV I BNJ A
Prvo i glavno naelo koje treba utisnuti sebi u pamet jest ovo: poslunost i uvijek
poslunost, kojoj treba podloiti cijeloga sebe. Dakle, u svojim djelovanjima ne treba
mozgati. I kakva god da te sumnja salijee, nastavi dalje bez uznemirivanja i otjeraj je od sebe
inom svete poslunosti. Isus e biti uvijek zadovoljan kakva god se djela lati. Izbjegavaj
samo ono to, naravno, zna da je grijeh. Samo to ne pripada u poslunost. Dobro uoi da sam
rekao kako e Isus biti vrlo zadovoljan svakim tvojim djelom. Jer kada je tvoja volja
naviknuta svidjeti se Bogu, a ta e volja, uvjerit e se i opet te uvjeravam, sada kada je
posjeduje, omoguiti da e mu svako tvoje djelo biti ugodno. I neka ti ne bude vano ako to
nisi kadar dokuiti svojim razumom. Isus gleda tvoju volju, a ona mu se uvijek eli svidjeti.
Dakle, ne brini, sine moj, ni zbog jedne dvoumice i straha. Dovoljno ti je znati iz rijei au-
toriteta daje Isus zadovoljan zbog tvojih djela. Od dvojice jedan grijei, ili autoritet ili ti!
Dakle, zakljuak je...?
Ve je sada nedvojbeno da bi imao pravo kada bi se htio uvjeriti u suprotno. Istina nije na
tvojoj strani, nego na strani onoga tko ti govori u Boje ime. Sine moj, to jo eli od Boga,
koji se ak ali na djetinjasto svet nain? Dakle, nikakav strah u odnosu s Bogom, nego
predanje i strpljivost, a jednoga e dana vidjeti potpuno i besprijekorno svjetlo.
14. SV I BNJ A
Dri sumnjivim sve elje koje, prema mudrim i pobonim duama, ne mogu dati prave
uinke. To su elje za kranskom savrenou, o kojoj dodue moemo matati, ali je nikada
ne moemo prakticirati, i o kojoj mnogi umiju dobro priati, ali je nitko ne pretae u ivot. A
oslobodi se i sumnje koju si mi izloio u svezi s onim to si itao o knjigama. Ozbiljno
razmisli o ispraznosti ljudskoga duha - kako se taj duh sam olako prevari i smuti. Jer,
uvjeravam te da e po tome razmiljanju lako upoznati ono to si toliko puta rekao, to jest da
su nutarnje muke, koje si podnosio i ije ostatke i sada osjea, prouzroene u tebi zbog
golemog razmiljanja i mnotvom elja potaknutih velikom zebnjom da brzo prispije do
zamiljene savrenosti koja te je naopako" oblikovala. Tvoja je mata u tvome duhu
oblikovala zamisao o apsolutnoj savrenosti, do kakve je tvoja volja htjela stii. No, to se
dogodilo? To sam dobro zna. Volja, prestraena zbog velike tekoe i nemoi, zatrudnjela"
je, ali nije mogla roditi plodovima pa je umnaala mnoge beskorisne elje koje su joj, poput
trutova, prodrle med iz konice, a dobre i prave elje bile su eljne svake utjehe. Dobro je za
tebe to je dobri Bog imao suuti prema tvojoj dui i na vrijeme te oslobodio iz toga stanja
posredstvom moga vodstva.
15. SVIBNJA
Upravo nam krepost strpljivosti jami savrenost vie od svake druge kreposti. I ako je treba
vjebati u odnosu na druge, jednako je treba vjebati i prema samome sebi. Oni koji tee
istoj Bojoj ljubavi nemaju toliko potrebu za strpljivou s drugima koliko sa samima
sobom. Da bismo postigli savrenost, moramo podnositi vlastite nesavrenosti. Kaem
podnositi strpljivo, a ne ih ljubiti i milovati. Svakako nesavrenost prouzrouje bol dui, ali
poniznost crpi snagu iz te boli. Potrebno je, predragi moj sine, napokon, da dobro hoda i da
se sa svim marom prikloni onoj stazi koja ti je najblia, i koju je mogue prijei. Trudi se da
dobro provede prvi dan u tjednu i nemoj se ve zadravati na elji da ezne provesti dobro
posljednji dan kada jo nisi proveo ni prvi.
Vrlo se esto zaustavljamo na elji da budemo dobri rajski aneli, a zanemarujemo biti
dobri krani. Ne elim ovime rei kako nije potrebno da dua postavi uzvien ideal za cilj, ali
ne smije eljeti ni zahtijevati da to dostigne u jednome danu, jer ti ta enja ne bi donijela
nita drugo doli beskorisnu muku. Sine moj, nae e nas nesavrenosti pratiti do groba. Ne
moemo hodati a da pritom ne dodirujemo zemlju. Svakako, ne smijemo biti uvijek
priljubljeni za zemlju, ali jo manje smijemo htjeti letjeti, jer smo pilii koji jo nemaju krila.
16. SV I BNJ A
Na je ivot postupno umiranje. Tako bi i nae nesavrenosti trebale u nama umirati iz dana
u dan. Ove drage nesavrenosti pobonim duama koje ih podnose zacijelo mogu biti izvor
zasluga i snaan povod da zadobiju krepost, jer nam one doputaju sve vie upoznati bezdan
svoje bijede i potiu nas da se vjebamo u poniznosti, u samozataji, u strpljivosti i u revnosti.
Sine moj, ne znam kakve e dojmove u tvojoj dui ostaviti ovo moje skromno pismo, no sve
sam ti ovo napisao do nogu Raspetoga. U srcu sam osjetio snaan poticaj da ti sve to napiem,
zato to sam uvidio kako je velik dio tvoga zla u prolosti bio prouzroen tvojom veliko-
dunom spremnou u srcu, a uspjeh je bio ipak vrlo neznatan. Snage su ti bile preslabe u
usporedbi s tvojom enjom i visokim ciljevima pa je to zadavalo bol tvo-me srcu, inilo te
nestrpljivim, nemirnim i zbunjenim, a onda je prispjelo nepovjerenje u samoga sebe, potite-
nost i uznemirenosti uma i srca.
Ako je sve to istina, a naalost jest, poui se mudrosti za ubudue. Ostani ovdje na zemlji,
jer plovidba po puini izaziva vrtoglavice i greve.
17. SV I BNJ A
Sine moj, dri se do Isusovih nogu, tik do Magdalene, i nastavi vjebati male kreposti, koje
su prikladnije tvojoj dobi i duhu. Malom se trgovcu povjerava mala koara, ne velika.
Zato ti preporuujem upravo ono to je prikladno za tvoju dob, svetu jednostavnost, kojom
se grabi" Srce Isusovo. Ne boj se opasnosti koje vidi izdaleka, kako mi pie, i o kojima
sam ti vie puta opseno govorio. Izgledaju ti kao vojska, a nisu drugo doli okresane vrbe. I
dok ti je pogled uprt u njih, uvijek si izloen opasnosti u hodu.
Imaj, sine moj, vrstu i openitu odluku da eli sluiti Bogu i ljubiti Boga svim srcem, i
izvan toga ne razbijaj glavu oko budunosti. Nastoj samo initi dobro u ovome danu, a kada
prispije sutranji dan, onda e se on zvati danas i onda e misliti na njega.
Imaj uvijek veliko pouzdanje i predanje u Boju providnost, ne tei skupljati mane vie
nego to ti je potrebno za dannji dan i ne sumnjaj da e Bog uiniti da sutra padne druga
mana, te tako u sve dane tvoga ivota.
 (25. studenoga 1917., Luigiju Bozzutu, Ep. IV., str .403)

18. svibnja
Ono to svetome apostolu Pavlu najvie lei na srcu jest ljubav pa je zato vie od bilo koje
druge kreposti ivo preporuuje i eli da bude sauvana u svakom djelu, budui da je ona
jedina krepost koja ini kransku savrenost: Ponad svega, kae on, imajte ljubavi, koja je
vez savrenosti.
Vidite, on se ne zadovoljava time to nam preporuuje strpljivost, meusobno podnoenje,
iako su i to plemenite kreposti, nego eli ljubav, i to s pravom, zato to se moe dogoditi da
strpljivo podnosimo lude mane i da opratamo uvrede koje su nam nanesene, ali da sve to
bude bez zasluga ako to inimo bez ljubavi, koja je kraljica kreposti i koja u sebi sadri sve
druge kreposti.
Stoga, sestro moja, jako cijenimo tu krepost, ako elimo nai milosre kod Oca Nebeskoga.
Volimo ljubav i vjebajmo se u njoj. To je krepost koja nas ini sinovima jednoga Oca, koji je
na nebesima; ljubimo i vjebajmo ljubav, budui da je ona zakon Boanskog Uitelja. Po to-
me emo se razlikovati od svijeta, ako ljubimo i iskazujemo ljubav, ako ljubimo milosre te
bjeimo i od najmanje sjenke koja bi ga na bilo koji nain mogla potamniti, i nek' nam je
uvijek u mislima velika pouka toga apostola - da mi svi budemo udovi Isusa Krista, a da Isus
bude glava svih nas, svojih udova. Pokaimo se da smo puni ljubavi jedni prema drugima i
sjetimo se da smo svi pozvani tvoriti jedno tijelo. A ako sauvamo ljubav, Isusov e mir
uvijek radosno pobijediti u naim srcima.
19. svibnja
U svezi s prikladnim sredstvima za postizanje kranske savrenosti, Apostol nam predlae
dva vrlo mona sredstva - stalno prouavati Boji zakon i sve initi na Boju slavu.
to se tie prvoga sredstva, on pie Koloanima: Rije Kristova neka u svem bogatstvu
prebiva u vama! U svakoj se mudrosti pouavajte i urazumljujle! Psalmima, hvalospjevimu,
pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvale Bogu! (Kol 3.16-17)
Nauk toga velikog apostola jasan je. Uope ga nije po-trebno komentirati. Ako jc kranin
ispunjen Bojim zakonom, koji ga upozorava i pouava da prezire svijet i njegove
zavodljivosti, bogatstva, asti i sve ono to mu prijei da ljubi Boga, nee nikada malaksati ni
zbog kakve protivtine koja mu se dogodi. Sve e podnositi ustrajno i postojano i sve e
uvrede lako oprostiti. I za sve e dati hvalu Bogu.
Apostol jo vie eli da Boji zakon, Isusov nauk, bude u nama i da u nama obilno stanuje.
A sve to ne moemo zadobiti osim po postojanom itanju Svetoga pisma i onih knjiga koje
govore o Bojim stvarima ili pak sluajui Boju rije posredstvom svetili molitelja,
ispovjednika itd.
Naposljetku, Apostol hoe da se kranin ne zadovolji samo poznavanjem Bojega zakona,
nego eli da prodre u njegov smisao kako bi mogao dobro sebe upravljati. A to sve ne
moemo imati bez postojanog razmatranja Bojega zakona, posredstvom kojega kranin
klie od radosti i srcem prodire u slatke pjesme psalama i himne Bogu. Odatle slijedi da
kranin koji tei savrenou spoznaje kako je vrlo potrebno obavljati razmatranje.
S obzirom na drugo sredstvo, tj. da se sve radi na Boju slavu, sluajmo pouke Apostola: /
sve to god rijeju ili djelom inite, sve inite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujui Bogu
Ocu po njemu! (Kol 3, i 7 )
Tim jednostavnim sredstvom, ako ga vjerno prakticiramo, ne samo da se drimo daleko od
svakoga grijeha, nego se i osjeamo potaknuti svakoga asa teiti uvijek veoj savrenosti.
(16. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 226)

20. svibnja
Nemam rijei ni prikladnih osjeaja kojima bih zahvalio Gospodnjoj dobroti, koja se s toliko
ljubavi s tobom ophodi i titi te. Vidim jasno, dobra moja keri, da te on izabrao da bude
blizu njega, iako lo nije nikakva tvoja zasluga. Ve sada moe biti sigurna da on eli
savreno posjedovati tvoje srce. I k tome eli da ono bude probo-deno boli i ljubavlju kao i
njegovo. Slabost, stezanje" srca, njenosti, sveti zanosi, napasti, suhoe i neutje-nost, sve su
to geste njegove neizrecive ljubavi. I kada te Zli eli uvjeriti da si rtva njegovih napada ili
Boje na-putenosti od Boga, nemoj mu vjerovati, jer te nagovara na zlo, eli te prevariti.
Nije istina da grijei. Nije istina da te se Gospodin gnua pa stoga nije istina da ti Gospodin
nije oprostio tvoje pogrjeke kad god si u prolosti skrenula s pravoga puta.
Boja je milost s tobom i ti si vrlo draga Gospodinu. Tame, strahovi, suprotna uvjerenja jesu
avolske spletke koje treba prezreti u ime svete poslunosti.
21. svibnja
Daj oduka i suzama, jer je to Boje djelo, i ne alosti se zbog onoga to prisutni zbog toga
mogu umisliti. Ta stiskanja koja kua na srcu Bog eli, i on ih hoe kako bi te njegovo
milosre uinilo sebi draom te kako bi sliila njegovu ljubljenome Sinu u tjeskobama u
pustinji, Maslinskom vrtu i na kriu.
Jedini savjet koji ti mogu dati jest da se dri vrsto onoga to sam ti rekao u Gospodinu i da
ne dopusti initi drugo nego ono to Duh Sveti eli u tebi uiniti. Predaj se njegovu
djelovanju i ne boj se. On je toliko tankoutan, mudar i blag da ti nee prouzroiti doli dobro.
Posebno kada su nutarnje slasti praene blagim i dubokim osjeajem poniznosti, ne smiju
prouzroiti nikakvu sumnju i potrebno je rairiti srce i primiti ih.
(15. travnja 1918., Girolami Longo, Ep. III., str. 1021)

22. svibnja
Ujedinite svoje srce s Isusovim Srcem i budite jednostavna srca, kako On to hoe. Trudite se
utisnuti u sebe Isusovu jednostavnost i drati srce daleko od zemaljskih mudrosti i putenih
lukavstava. Neka je Vaa misao uvijek ista, uvijek ispravna u svojim idejama i uvijek sveta u
svojim nakanama. A volja neka ne trai drugo doli Boga, njegovu volju, slavu i ast.
Ogledajmo se, draga moja, u Isusa koji provodi skrovit ivot. Svekoliko njegovo beskrajno
velianstvo zakriljeno je utnjom one skromne nazaretske kue. Dakle, trudimo se i mi
provoditi posve nutarnji ivot, skriven u Bogu.
23. svibnja
Neka Vas ne uplai kri. Najsigurniji dokaz da ljubimo jest trpljenje za Ljubljenoga. A ako
je Bog zbog toliko ljubavi pretrpio toliku bol. bol koju se za njega podnosi postaje isto to i
ljubav. U patnjama koje Vam na Gospodin dariva budite strpljivi i suobliite se Boanskome
Srcu s radou, znajui da se Ljubljeni s Vama samo neprestano igra".
Nevolje i krievi uvijek su bili batina i kapital izabranih dua. Koliko Isus eli vie
uzdignuti duu do savrenstva, toliko joj vie poveava kri i muke. Radujte se, kaem Vam,
to ste toliko povlateni unato svakoj Vaoj nedostojnosti. Koliko ste vie u nevolji, toliko
vie smijete klicali, jer dua u vatri nevolja postaje isto zlato, dostojna da bude postavljena
da sjaji u Nebeskome dvoru.
(14. srpnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 126)

24. svibnja
U ovim danima avao mi pakosti na razliite naine koliko god moe. Taj e nesretnik
udvostruiti sve svoje napore da mi naudi. Ali se niega ne bojim, osim da ne bih uvrijedio
Boga. Izgleda mi da je taj nesretnik gori prema Vama negoli prema meni, jer me hoe
sprijeiti u Vaemu duhovnom vodstvu. Doista, tko zna koliko mi snage treba da Vam
priopim svoje stanje. Osjeam tako estoke bolove u glavi da gotovo ne vidim kamo
stavljam pero.
Sve rune utvare koje mi avao potie iezavaju kada se s pouzdanjem predam u Isusove
ruke. Dakle, kada sam s Raspetim Isusom, to jest kada razmiljam o njegovim alostima,
beskrajno trpim, ali mi ta bol ini mnogo dobra. Uivam u miru i spokoju, koji se ne mogu
objasniti.
25. svibnja
Dragi oe, ono to me najvie ranjava jest misao na Sa-kramentalnog Isusa. Srce se osjea
privueno kao nekom viom silom prije negoli se ujutro sjedini u Sakramentu. Osjeam takvu
glad i e prije negoli primim Sakramen-talnog Isusa, da mi ne nedostaje mnogo da umrem
od boli. A to je zato to vie ne mogu izdrati to jo nisam s Njim potpuno sjedinjen.
Ponekad sam i s velikom vruicom primoran nahraniti se njegovim Tijelom.
Ta glad i e, nakon to sam ga primio u sakramentu, postaju uvijek sve vee. A kada
primim to najvie Dobro, kuam takvu puninu slatkoe da mi samo malo nedostaje da Isusu
kaem: Dosta je, jer to ne mogu vie izdrati". Gotovo zaboravljam da sam na svijetu. Um i
srce vie nita ne ele, a u nekim trenutcima, i to dugo i dragovoljno, ne uspijevam eljeti
nita drugo.
 Ponekad se u blagu ljubav umijea i ljubav koja me obuzima zbog boli mojih grijeha pa mi
se ini da u zbog toga umrijeti od boli. I ovdje avao pokuava esto ogoriti moje srce
uobiajenim tunim mislima.
(29. oujka 1911., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

26. svibnja
U ovome tako tunom vremenu, u kojemu tolike due otpadaju od Boga, ne znam kako
ovjek moe istinski ivjeti bez Hrane jakih. U ovome vremenu, u kojemu nas neprestano
okruuju ljudi koji u srcu gaje mrnju prema Bogu a na usnama im je uvijek psovka, sigurno
sredstvo da se ne okuimo lom zarazom jest da se jaamo Euhari-stijskom hranom.
Slobodu od grijeha i napredovanje na putu savrenosti ne postie onaj tko ivi dugo a da se
ne nahrani neokaljanim Tijelom Boanskoga Janjeta. Ne znam to drugi misle o ovome. Meni
je uvijek iluzorno, uzevi u obzir aktualne prilike u kojima ivimo, htjeti se uvjeriti kako
napredujemo u savrenosti ako se ograniujemo na to da se priest i mo jednom ili dva puta
godinje.
(19. svibnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 87)

27. svibnja
Ve me dva dana mui vrlo jaka glavobolja i ne doputa mi da se bilo ega primim.
Uas od rata toliko me potresa. Moja je dua u potpunoj pustoi. Iako sam se na rat
pripravljao, ipak to nije sprijeilo da mi duu obuzrru uas i samoa.
Ovaj e rat za nau Italiju i za Boju Crkvu biti blagoslovljeno i spasonosno ienje. Po
njemu e se u talijanskom srcu razbuditi vjera, koja je skrivena, uspavana i uguena uslijed
najrunijih pohota. On e dati da iznikne najljepe cvijee u Bojoj Crkvi iz gotovo isuene
zemlje. Ali, Boe moj, prije negoli se to dogodi, kakva li nam je teka kunja odreena!
Moramo proi kroz svekoliku no najgue tame, kakvu naa domovina nikada nije
doivjela. Istina je da e mnogima la krajnja kunja biti kamen spoticanja, ali ponajvie
spasnosan lijek po kojemu e se zadobiti zdravlje.
Blago oima koje e vidjeti svanue toga novoga dana! U toj golemoj kunji, kroz koju smo
krenuli i koja e biti za nas posebno otra, bacimo pogled iznad te duboke noi i usmjerimo ga
na dan koji e svanuti. I to nam je dovoljno da se utjeimo u preblagom Gospodinu.
(27. svibnja 1915., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

28. svibnja
Draga moja keri, ti zna da lijek koji rado propisujem jest smirenost duha, a da uvijek
zabranjujem pretjeranu brigu. U taj poinak i tu mirnou trudi se nanovo poloiti svoj duh,
koji je uznemiren krivnjom zloga duha, u mislima na duhovni poinak koji nae srce treba
uvijek imati U Bojoj volji, kamo god nas ona vodi. ivi, keri moja, dok se Bogu mili u ovoj
bijednoj dolini, u potpunoj podlonosti njegovoj svetoj volji. Koliki smo dunici Bojoj
dobroti, koja nam je dala da s tolikim arom elimo ivjeti i umrijeti u njegovoj ljubavi!
Uzdajmo se, keri moja, u toga velikoga Spasitelja, koji nam daje elju da ivimo i umremo u
njegovoj ljubavi kako bi nam onda dao i milost da tu elju i ispunimo.
(28. svibnja 1917., Anniti Rodote, Ep. III., str. 108)

29. svibnja
Ne isputajte iz vida ovu vrlo rjeitu lekciju, koja je dostojna biti dobro shvaena - sadanji
nam ivot nije dan ni zbog ega drugoga doli da postignemo vjeni ivot. I upravo zato to o
tome ne razmiljamo dovoljno, pomijeamo svoja uvstva s onim to pripada ovome svijetu, u
kojemu smo u prolazu. A kada trebamo napustiti taj svijet, preplaimo se i uznemirimo. Ah,
uiteljice, vjerute mi, da bismo ivjeli zadovoljni na ovome hodoau, potrebno je pred
oima imati nadu dolaska u nau domovinu, u kojoj emo vjeno ostati, i istodobno vrstu
vjeru. Jer, istina je da Bog, koji nas zove k sebi, promatra kako k njemu dolazimo i nikada
nee dopustiti da nam se dogodi ita to ne bi bilo za nae vee dobro. On zna tko smo i pruit
e nam svoju oinsku ruku kada uinimo pogrjene korake, kako nas nita ne bi zadralo da
hitrim korakom kroimo k njemu. Ali da bismo uivali tu milost, potrebno je imati potpuno
pouzdanje u njega.
Ne pretjeite sa zebnjom dogaaje ovoga ivota, nego ivite u savrenoj nadi da e Vas Bog,
kojemu pripadate, po mjeri u kojoj bi Vas mogli nenadano sustii, od njih osloboditi. On Vas
je sve do sada titio. Samo se drite vrsto ruke njegove Providnosti i on e Vam pomoi u
svim prilikama. I kada ne budete mogli hodati, On e Vas voditi, ne bojte se. ega se imate
bojati, moja predraga keri, kada ste svojina Boga, koji nam je tako snano obeao da se
onima koji ga ljube sve okree na dobro? Ne mislite na ono to e se dogoditi sutra jer e se
Otac Nebeski, koji se danas brine za Vas, brinuti i sutra i uvijek. On Vam ne ini nita naao
ili, ako i pripusti kakvo zlo, onda e Vam dati i nepobjedivu hrabrost da to podnesete.
(23. travnja 1918., Ermini Gargani, Ep. III., str. 724)
30. svibnja
Recite mi, molim Vas, moe li sunce ili tama sve rasvijetliti? Vama ostavljam da izvuete iz
toga pravi zakljuak. Boja milost jest sam Bog. On je uzvieno sunce, a sve drugo ili je nita
ili ako jest neto, jest samo zbog njega. Bog sam, kaem, sa svojom miiou moe rasvijetliti
duu i pokazati jc kakva jest. I koliko dua vie spoznaje svoju bijedu i nedostojnost pred
Bogom, toliko je vea milost koja je rasvjetljuje u spoznaji nje same.
Shvaam da otkrivanje vlastite bijede posredstvom ovoga Boanskoga sunca u poetku
prouzrouje alosti i tuge, muke i strah za siromanu duu, koja na taj nain biva rasvijetljena.
Ali ojaajte se u preblagom Gospodinu, jer kada Boansko Srce svojim goruim zrakama
ogrije zemlju Vaega duha, dat e da iz nje izniknu nove biijke, koje e u svoje vrijeme
donijeti izvrsne i do sada neviene plodove.
(4. oujka 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 368)

31. svibnja
Isus neka je uvijek s Vama, i onda kada Vam se ini da ga ne osjeate. No nikada Vam nije
Loliko blizu kao u duhovnim borbama. On je uvijek nazoan, blizu Vas, kako bi Vas osokolio
da hrabro izdrite borbu. On je nazoan kako bi sprijeio Neprijateljeve udarce, da ne biste
bili ranjeni.
Za ljubav Boju, zaklinjem Vas svim onim to Vam je najvie sveto, ne inite mu naao ni
najmanjom milju da Vas je on i jednoga trenutka napustio! To je upravo jedna od
najuestalijih avolskih napasti. Otjerajte je od sebe im je opazite.
Neka Vas tjei, draga moja, da e vjene radosti biti onoliko vee koliko emo vie dana
ponienja i nesretnih godina izbrojiti u sadanjemu ivotu. Nije to moj nain gledanja i
razmiljanja, nego nam samo Sveto pismo daje o tome neizrecivo svjedoanstvo. Evo to
psalmista o tome kae: Laetati sumus per diebus, quibus nos Innniliast, annh qutbus vidimus
mala.'- Obraduj nas za dane kad si nas ibao, za ljeta kad smo stradali (Ps 90,15).
A apostol sveti Pavao ostavio nam je napisano u Poslanici Korinanima da nam jedan tre-
nutak nae asovite nevolje moe nam u Nebu postii slavu koju ne moemo ni zamisliti".
Evo doslovnih rijei: Momcnttincum et ieve tribulatianis nostrae, supra modum in sublimitate
aetermtm gloriae pondus operalur in nobis.{ Ta ova malenkost nae asovite nevolje donosi
nam obilato, sve obilatije, breme vjene slave (2 Kor 4,17).
(15. kolovoza 1914., Raffaelini Cerase, Ep. 11., str. 153)
 LI PAN J

K
1. lipnja
ako je slatko ivjeti uvijek u Gospodnjoj sjeni, u svetom samostanu! Moda sam
postao vrlo nedostojan boraviti u svetom obitavalitu u koje me s toliko ljubavi
pozvao i, evo, Gospodin me silom i zbog moje nezahvalnosti eli udaljiti. Neka
bude volja njegova, jer sve ono to on ini pravedno je! eli iskuati do krajnjo-sti vjernost
svoga sluge. Gospodin, na moju tetu, eli usliati molitve svega ovoga pobonog puka, koji
me apsolutno, kako to pokazuje, hoe na silu zadrati u njem, uzdiui molitve i gotovo inei
nasilje Srcu Bojemu da ostvari tu svoju veliku elju,..
Ganuli su me do suza! No zgraam se i drhtim od pomisli na to, draga moja, jer se bojim da
mi Gospodin ne plati u ovome ivotu ono to sam uinio iz ljubavi prema njemu. Molite
Isusa, molite kako bi mi sauvao nagradu U drugome ivotu.
(15. lipnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 111)

2. lipnja
Molimo Gospodina da nikada ne dopusti da svoje srce ogluimo na njegov glas, koji nam
upravlja danas na ovaj nain. Zaklinjimo takoer Oca Nebeskoga da nikada ne zauti zbog
nae drage Italije. Neka munjama naorua svoju desnicu. Neka uvijek vie i neka jako vie u
dubinu srca nas Talijana po svojim nadahnuima, a izvana neka nas udari svakom vrstom
nedaa. Neka nas zastrai, ogori, pritisne pod bremenom svoje Boanske desnice. Neka nas
ponizi i raalosti kako mu se svidi. Te, iako naoigled stroge kazne, bit e uvijek kazne vrlo
njenoga Oca, koji die svoj glas i dohvaa bi da popravi i spasi svoga sina.
Neka nas po svojoj beskrajnoj dobroti potedi strane kazne svoje stil nje, koja je
zastraujui znak. alostan preludij njegova naputanja. Neka nas potedi kobne kazne iz
ljubavi prema Onome koji non novit peceatum', ...koji je bio bez ikakva grijeha... (2 Kor
5,21). poradi naega se spasenja pm nobis peceatum fecit. x ...uini mjesto nas grijehom...
(2 Kor 5,21).
ivio Bog! 1 neka mu se svidi da nama Talijanima nikada ne uskrati naume svoje mudrosti.
Neka nas sve nade u takvom stanju da moe okrenuti na dobro naih dua i nae domovine
ovaj teki i ozbiljni trenutak kroz koji prolazimo i ovu kunju kojoj smo danas svi podvrgnuti!
(8. lipnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II, str. 111)

3. lipnja
Moja je dua ve dugo danonono uronjena u tamnu no duha. Duhovna tama traje satima i
danima, a esto i tjednima...
Kada stignem do vrhunca toga muenitva, tada mi se uini da e se dua napokon utjeiti
pri pomisli da e na kraju nuno podlei pod teretom tih boli, jer ih je vie nemogue dugo
podnositi.
No, neka ivi Bog! Jer misao o besmrtnosti koja se odupire samom paklu odmah se
predouje pred tom izgubljenom duom. Tada dua opaa da je jo u obliju ivoga tijela i da
krikom svoje boli doziva pomo... I ovdje moj jezik postaje nijem, i ne polazi mi za rukom
izraziti ono to se u meni tada dogaa.
To su zapravo nove pojave koje se u meni dogaaju i ne umijem ih opisati. Jedino to mogu
rei jest to da sam ovdje na vrhuncu boli i ne znam ugaam li time Gospodinu ili ne. Sa svoje
strane, nastojim ga ljubiti. To elim. No, u ovoj vrlo mranoj noi moj duh tapka nasumce,
moje je srce suho, snage oslabljene, a osjeti iscrpljeni.
Pokuavam to razjasniti - uzdiem, plaem, jadikujem, no sve je beskorisno, dok se
siromana dua, izmuena boli i liena snage, ne podvrgne Gospodinu, govorei: Non mea o
dulcissime lesu, sed tua voluntas fiat.( Ne moja nego tvoja volja neka bude.).
(pisano potkraj sijenja 1916., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

4. lipnja
Moj Boe, izgubljen sam i izgubio sam te, hou li te nai? Ili u zauvijek ostati izgubljen? Jesi
li me osudio da vjeno ivim daleko od tvoga lica?...
Oe moj, prodirem, kako mogu, u ovaj mrani zatvor, no muno je probijanje kroz mranu
umu ovih gustih tama, u vihoru i strahu od neprijateljskog tlaenja, koji koristi oluju da me
zlouporabi i pobijedi.
Traim Boga, no gdje ga nai? Da, iezla je svaka misao o Bogu Gospodinu, Gospodaru,
Stvoritelju, Ljubavi i ivotu. Sve je On rastjerao. A ja, Boe moj, izgubljen sam u gustoj
pomrini najgue tame i, budui da ne mogu vie ljubiti, uzalud dozivam u iezlim uspome-
nama izgubljenu ljubav. O, moje Dobro, gdje te traim ondje te gubim, izgubljen sam traei
te, jer si s milinom primio dar koji sam ti prikazao i sve si uzeo i dri u svojoj uzvienoj
vlasti. Povjeravam se tebi i nadam se da e se skrbiti oko moga potpunog predanja sve do
moga najbolnijeg oslobaanja" od ljubavi.
5. lipnja
Vie za mene nema ivota i, s ovom smru koja me gui u dui, niega se vie nisam kadar
latiti u ivotu. A ovaj moj smrtni san ne uspijeva vie rastjerati nikakva vijest. Pristajem ili,
bolje, ini mi se da pristajem, a ne bih znao kako, na providnosnu pomo koju ste mi
iskazivali sve do ovoga trenutka. Prigibam i trudim se drage volje prigibati glavu svim
udarcima Boje pravednosti, koja se pravedno rasrdila na mene. Ali nita vie ne koristi
probuditi me na vjeni ivot, nita vie uzdii moj nasmrt ranjeni duh ... hvata me drijeme i
onesvjeujem se... Ponekad je duh vrlo potresen i uznemiren zbog svoga stanja. Poslije te
uznemirenosti duh se osmjeli, a onda popusti i uzalud nastoji pronai svoje izgubljeno blago.
Oe moj, moja je molitva alac boli i smrtnih muka, ovjeku je to strano sebi i predoiti.
Ne razumijem vie nita, ne znam jesu li moje molitve uope jo molitve ili jake mrnje koje
srce na vrhuncu svoje boli upuuje svome Bogu. Osjeam naputenost i prazninu u sebi.
Strano je ovjeku to predoiti kada se nae u toj napute-nosti. Nema niega. Sve je savreno
nitavilo, osim vrlo rijetkih bljesaka nesigurna svjetla, u gustim tminama u koje sam uronjen,
koje govore duhu: Bog je dobar. Ali, Bog je uvijek tajnovit pozornu duhu koji se troi bdijui
u tjeskobnim, no uvijek neizbjenim traenjima. A siromani se duh troi u tolikim strahovima
da ga ne uvrijedi, zato to je sam u vrlo oajnoj samoi, sam u svome izgaranju. Sam, kada je
u nutrini i izvana tlaen. Sam u prirodnom truljenju, sam u kunjama od Neprijatelja.
6. lipnja
Moje Dobro, gdje si? Vie te ne poznajem niti te nalazim. Je li potrebno traiti te, tebe koji
si ivot due koja umire. Boe moj, Boe moj... Drugo ti ne umijem vie rei nego: Zato si
me ostavio? Osim ove naputenosti, ne znam, ne znam nita, ak ivim li ne znam.
Predragi moj oe, ne naputajte me u ovoj razdiruoj tjeskobi. Nalazim se u stanju da se
izgubim. Snana ruka Boga, koji je pravedno na mene rasrden, gotovo e me unititi. Sjetite
se da me Gospodin povjerio Vama da mi budete voa, utjeha i spas. Sjetite se da sam Vas, od
trenutka kada me Gospodin Vama povjerio, drao ocem svoje due i da sam svjedoio Bogu
za Vas svu svoju djetinju njenost, koju utim i gajim sve do sada, i uvijek sam teio svom
udnjom za vaim uvjerenjima i poukama.
Oe moj, pritecite mi upomo! Htio bih izliti sve na ovaj papir, kada bi bilo mogue, i cijelu
svoju duu koja se troi. No, Vi dobro znate da mi to nije mogue, nalazim se u bolnoj
nemoi... Samo viem, i po tome ete dokuiti koliki su moje siromatvo i moja niskost, moja
bijeda i nedostojnost. I preklinjite Nebo da mi pomogne, da mi podari savrenu suoblienost
istim i tajnovitim, Boanskim i svetim naumima, vrstu, postajnu i odlunu pouljivost
prema posluhu, koji je jedini pojas spasa kada se naem u tolikoj tutnjavi oluje i jedina luka
spasa koje se hvatam u tome brodolomu duha.
7. lipnja
Sveano izjavljujem, odriui se svake svoje volje i znanja, zadovoljstva i spoznaje, da u
biti vrlo posluan sin svoga duhovnog vode dok me Svevinji pritie svojim strogostima".
to je jo potrebno? Moj Boe, to je ve mnogo - lien svake tvoje utjehe, molim te za snagu
u svome trpljenju. Uini me postojanijim i vrim, a moje odluke toliko plodnijima da barem
budu dostatne razoruati tvoju rasrenost. Moje najvee dobro, ti ih sam prinesi svome
rasrdenom Velianstvu, ali ih prvo potkrijepi svojom Boanskom krepou, a ja u se truditi
traiti poinak u svome nemoguem muenju na ovoj postelji otra i tvrda trnja, te iz tvoje
ruke uzimati i uivati za hranu tvoju odbaenost i naputenost.
 Oe moj, ne mislite da nisam uloio sve svoje napore kako bih iziao iz ove strane tamnice.
Ali, uinio sam to beskorisno, tovie, na svoju tetu, jer sam se morao pomiriti s time da
gledam kako tama silazi u moju duu te otpoeti jo eu borbu, a uzalud mi bijae krik.
8. lipnja
Izgubljen sam, da, izgubljen sam u nepoznatom. Svega sam lien. No, odluan sam, iako ne
kuam nikakvu utjehu slijediti glas onoga koji je Boji zastupnik. Gladujem, oe moj, za
povratkom moga Boga u duu moju - dajte mi njega, nasitite me njime, koji je ivot moj i sve
moje. Stanje ovoga moga duha ne pokazuju drugo doli potpunu ruevinu, nita drugo doli
protivna svjetlila koja streme rasvijetliti gnjilou i zaplaiti rtvu, koja je plijen svoje
nesvjesne sudbine. Moj Boe! Oe moj, potreban je ovaj krik, samo mi on ostaje u tolikoj
muci. Nita vie ne razumijem, jako se bojim da u zauvijek biti priputen samome sebi i, zato
to se bojim, hvatam se ili usuujem se doepati" poslunosti, ali je, izgleda, nesvjesno
izbjegavam.
Zaustavljam se, jer mi vrhunac boli koja me pritie oduzima svaku jasnou uma.
Uvijek me blagoslivljajte, a ja se zauzvrat neu prestati uvijek rtvovati za Vas Bogu kojega
sam izgubio.
(4. srpnja 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

9. lipnja
Vidim se u krajnjoj osami. Sam moram nositi breme svih i misao da ne mogu donijeti
olakanje due onima kojima me Isus alje. alosti me, tovie, satire me, mui, biuje,
unitava mi mozak i razdire mi srce pomisao na tolike due koje se upinju opravdati u zloi
prezira najveega Dobra.
Ah, Boe, koliko trnje osjeam u srcu! Osjeam da obje sile koje prividno izgledaju krajnje
oprene, naime, htjeti ivjeti da bih mogao pomagati brai u progonstvu i htjeti umrijeti da bih
se sjedinio sa Zarunikom, neizmjerno rastu te su u ovim posljednjim vremenima na krajnjem
vrhu moje due. One mi razdiru duu i oduzimaju mir, dodue, ne u najveoj nutrini due, no
ipak mir koji te sile i samo izvana dodiruju, ali je meni nuno potreban da bih mogao djelovati
s vie blagosti i pomazanja.
Ah, oe moj, oe moj, ne ostavljajte me samoga, pohitite mi u pomo molitvom i poticaj
em. Kaem Vam da se doista osjeam usamljen, to mi oduzima mir i poinak, ak tek. Kada
to dulje potraje, onda se, kaem Vam, nalazimo u predveerju velike krize. Ta svjestan sam da
e trpjeti i fizika strana oitovanja due. I vie se bojim fizikoga trpljenja negoli duhovnoga,
ali ne zbog sebe, nego zbog drugih.
(8. listopada 1920., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

10. lipnja
Kako Vam ispripovjediti najmuniju nevolju koja biuje moju duu? Od etvrtka do danas
osjeam kako mi je dua ispunjena vie negoli ikada krajnjom zbunjenou. Osjeam da me
sve vie pritie Gospodnja ruka. Osjeam da se ruka Gospodnja okomila na mene. Osjeam
da Gospodin pokazuje svu svoju mo dok me kanjava. Odbacuje me i progoni kao kada
vjetar nosi list. Ah, ne mogu vie! Ne mogu vie podnositi snagu njegove pravednosti.
Osjeam se satrven pod njegovom silnom rukom. Suze su kruh moj svagdanji. Uznemiren
sam, traim ga, ali ga ne nalazim osim u gnjevu njegove pravednosti.
Oe moj, mogu s pravom rei kao prorok: U duboko blato zapadoh i vode mi dooe do
grla. Uzalud sam se naprezao i muio. Grlo mi je promuklo. Strah i drhtanje me obuze. Tame
su me sa svih strana pokrile. Leim na postelji svoje boli, pun tuge, traei svoga Boga. Ali
gdje ga nai? Sa svoje postelje boli i iz svoga okajnikog suanjstva uzalud pokuavam izii u
ivot.
(4. srpnja 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

11. lipnja
Voditi brigu o nekim fizikim slabostima preduvjet je za dobar nain ivljenja. Samoljublje,
cijenjenje samih sebe i lana sloboda duha jesu korijeni koje ne moemo lako iupati iz
ljudskoga srca. Moemo samo sprijeiti da oni ne daju plodova, a to su grijesi, jer njihove
prve klice, mladice, to jest njihove prve pokrete i kretnje uope nije mogue sprijeiti dok
smo u ovome smrtnom ivotu. Iako njihovu kvalitetu i snagu moemo umanjiti po vjebanju
suprotnih kreposti, a osobito ljubavi prema Bogu.
Potrebno je, dakle biti strpljiv u iskorjenjivanju loih navika, obuzdati protivtine te
nadvladati vlastite sklonosti i raspoloenja, ve prema potrebama. Jer, dobra moja keri, ovaj
je ivot neprestana borba i nema osobe koja moe rei: Ja nisam napadnut". Mir je pridran
za Nebo, u kojemu nas eka palma pobjede. Dok ivimo, trebamo se uvijek boriti, u nadi i
strahu, uz uvjet da nada uvijek bude jaa, te uvijek imati na umu svemo Onoga koji nam
pomae. Radi postojano, pouzdano i predano oko svoga popravka i usavravanja.
12. lipnja
Znaj, o keri, da ljubav ima tri dijela: ljubav prema Bogu, ljubav prema sebi i ljubav prema
blinjemu. Neka te moje skromne pouke privedu stazi na kojoj e sve ovo vjebati.
a) esto tijekom dana s velikim pouzdanjem usmjeri cijelo svoje srce, svoj duh i misao na
Boga i reci mu s kraljevskim prorokom: Gospodine, ja sam tvoja, spasi me. Ne zadravaj se
mnogo u razmiljanju o tome na koji se nain obraa Bogu u molitvi, nego slijedi
jednostavno i ponizno njegovu milost i nemoj se optuivati.
b) Predano se trudi iupati sve loe sklonosti, ali se nemoj pretjerano zamarati oko toga da
to uini odjednom. Nemoj se nikada straiti to vidi da si bijedna i puna loih raspoloenja,
misli na svoje srce s velikom eljom da ga usavri. Neumorno se trudi blago ga i s ljubavlju
ispravljati kada se spotakne. Ponad svega, trudi se koliko moe ojaati onaj vii dio due i
nemoj se zadravati na osjeajima i utjehama, nego na odlukama i tenjama kojima e biti
nadahnuta po vjeri, duhovnom voi i razumu.
13. lipnja
O, keri moja, ne budi njena prema samoj sebi. Njene majke kvare djecu. Nemoj olako
jadikovati i plakati. Ne udi se tome salijetanju i nasilju koje s toliko muke otkriva. Ne, keri
moja, ne udi se tome. Bog to doputa kako bi te uinio poniznom u istinskoj poniznosti, ma-
lenom i neznatnom u tvojim oima. Ali tome smijemo teiti samo onda kada nas Bog
nadahnjuje, kada je na duh udaljen od stvorenja i okrenut Stvoritelju te kada je u nama
neprestana ljubav prema presvetoj poniznosti i jednostavnosti srca.
c) Budi dobra prema blinjima i ne postupaj prema njima srdito. Po potrebi izgovori esto
ove Uiteljeve rijei: Volim svoje blinje, vjeni Oe, jer ih ti ljubi. Ti si mi ih dao za brau i
eli da ih ljubim kao to ih ti ljubi. Osobito voli te djevojice, svoje uenice s kojima te
sama ruka Boje Providnosti zdruila i povezala nebeskim vezom. Ne uznemiruj se zbog
ispada nestrpljivosti koji ti se dogaaju jer u tome nema krivnje osim ako su rezultat tvoje
volje, to jest ako ih ini smiljeno, a da pritom sebi ne nanosi silu da se obuzda. Prihvati te
siromane djevojice, pomiluj ih, dri ih u svome srcu, moja predraga keri, kao to ja tebe
drim u svome srcu budui da silno i na osobit nain elim tvoje duhovno usavravanje jer me
sam Bog na to toliko obvezuje.
11. lipnja 1918., Ermini Gargani, Ep. III, str. 735)

14. lipnja
Prva krepost potrebna dui koja tei k savrenosti jest ljubav. Prvi pokret, prva sklonost i
prvi poticaj svega to
je naravno jest da se tei ii u sredite. To je fiziki zakon. To se dogaa i u svemu to je
nadnaravno - prva elja naega srca jest da idemo Bogu, to samo znai da ljubimo svoje
istinsko i pravo dobro. S pravom se ljubav u Svetome pismu naziva vez savrenstva.
Ljubav, za roene sestre ima radost i mir. Radost se raa iz uivanja to posjedujemo ono to
volimo. A od trenutka kada dua upozna Boga, ona dobiva naravan poticaj da ga ljubi. Ako
dua slijedi taj svoj naravni poticaj, koji raspiruje Duh Sveti, ona ve ljubi najvee Dobro. I
tako ta sretna dua ve posjeduje lijepu krepost ljubavi. A kada ljubi Boga, ona je ve sigurna
da je u njegovu posjedu, jer u toj se ljubavi ne dogaa, kao to se, naalost, dogaa onome tko
ljubi novac, ast i zdravlje, da nema uvijek ono to ljubi. Tko Boga ljubi, on uvijek ima onoga
koga ljubi.
Nije to plod moga razmiljanja, nego nam to kae Sveto pismo: Tko ljubi, on je u Bogu i
Bog je u njemu. Sto znai svetopisamski odlomak: Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u
njemu. Zar on ne pokazuje da je dua koja je posveena Bogu po ljubavi sva Boja i da Bog
po tome priopenju sav pripada dui?
15. lipnja
 Radost je izdanak ljubavi. No da bi ta radost bila savrena i istinska, potrebno je da njezin
neodvojiv drug bude mir, koji se u nama pokazuje onda kada dobro koje posjedujemo jest
najvee i sigurno dobro. Nije li Bog najvee dobro koje dua ljubi i, ljubei ga, posjeduje?
Potrebno je da to dobro, osim to je najvee, bude i sigurno dobro. Boanski nas Uitelj
uvjerava da nam nitko nee ugrabiti nae radosti. Ima li pouzdanijeg svjedoanstva od
ovoga? Zar se dua, kada misli na sve to, ne osjea sva radosna? To je ono to nam omoguuje
da se vesela duha suoimo s najgorim protivtinama.
No, valja zapaziti da, kao to dua dok je na putu nikada nee moi dostii savrenu ljubav,
tako ni njezin mir nikada nee biti savren. Toliko je protivtina i nevolja, toliko suprotnosti
koje tlae siromanu duu, da u nekim trenutcima ivota biva na umoru, a na kraju joj i sam
ivot postane nepodnoljiv. A uzrok tome jest injenica da dua osjea opasnost da moe
propasti.
Da bi se oduprla tim oporim kunjama potrebna joj je strpljivost - krepost koja nam
omoguuje da svaku pro-tivtinu podnesemo bez uzmicanja. Neka dua koja se zavjetuje na
savren ivot bude brina oko te kreposti ako joj je stalo da se ne trudi uzaludno, jer e po toj
kreposti u nutrini ostati staloena.
16. lipnja
Promotrimo ono to dua treba vjebati kako bi Duh Sveti mogao sigurno u njoj ivjeti. Sve
se svodi na to da mrtvimo tijelo, njegove poroke i poude, i da se uvamo svojeglavosti.
S obzirom na mrtvljenje tijela, sveti nas Pavao opominje da su oni koji su pravi krani,
razapeli svoje tijelo s njegovim porocima i poudama. Iz pouke ovoga svetoga apostola
proizlazi da ovjek, ako eli biti istinski kranin,
koji ivi po duhu Isusa Krista, mora mrtviti svoje tijelo iz ljubavi prema Isusu, koji je iz
ljubavi prema nama htio na kriu razapeti sve svoje udove. Takvo mrtvljenje treba biti vrsto,
postojano, nepokolebljivo te trajati koliko i ivot. Savren se kranin ne treba zadovoljili
prividno strogim mitvljenjem, nego mrtvljenjem koje zadaje bol.
Na taj se nain mrtvi tijelo, pa zato Apostol takvo mrtvljenje ne bez razloga naziva -
razapinjanjem. No, netko bi mogao prigovoriti emu tolika strogost prema tijelu? To se ini
bezumnim, ali kada biste pomno razmislili o onome io govorite, opazili bisle da sva zla io ih
vaa dua podnosi dolaze od toga to niste umjeli ili niste htjeli mrtviti svoje tijelo onako kako
je trebalo. Ako elite ozdravili, u korijenu, potrebno je obuzdati i razapeti tijelo, jer je ono
korijen svih zala.
17. lipnja
Ljubav, radost i mir jesu kreposti koje duu ine savrenom u svezi s onim to posjeduje, a
strpljivost je ini savrenom u svezi s onim to podnosi.
To je ono to je nuno za nuiamju savrenost due. Za ono to je nuno za vanjsku
savrenost, potrebne su joj neke kreposti koje se odnose na to kako se dua, koja tei
savrenosti, treba ponaati s blinjima. A druge kreposti odnose se na upravljanje vlastitim
osjetilima.
to se tie kreposti koje su joj potrebne u odnosu na blinjega, prva je dobrohotnost, po
kojoj pobona dua, nesklona bilo kakvoj neuljudnosti, svojim milim, ljupkim i uljudnim
postupcima privlai one s kojima tu krepost nasljeduje u pobonome ivotu.
No, sve je to jo vrlo malo. Potrebno je zaci u injenice. I, evo, tu se odmah oituje
dobrohotnost, kao krepost koja duu tjera da bude drugima od koristi. I ovdje je dobro opaziti
dva vrlo vana imbenika za duu koja tei savrenosti. Jedna od njih jest injenica da se
blinji ne koristi dobrom koje mu se ini. Druga je da blinji ne samo to se ne koristi dobrom
koje mu se ini, nego, to je jo gore, ponekad reagira s uvredama i pogrdama. Dui koja nije
na oprezu esto se dogaa da upadne u prijevaru. Bog neka nas ouva da ne postanemo plijen
slinih zasjeda, koje nam postavlja Neprijatelj kako bi nas unitio i kako bismo ostali bez
nagrade.
Potrebno je stoga da se protiv prve zasjede oboruamo lijepom kreposti velikodunosti.
Velikodunost je krepost koja nikada ne uzmie u pribavljanju dobra blinjemu, ni onda kada
vidi da blinji iz toga ne izvlai nikakvu korist. Protiv druge zasjede potrebno je obraniti se
krot-kou, koja sprjeava srdbu, pa i onda kada vidi da joj se uzvraa nezahvalnou,
pogrdama i uvredama.
No sve ove lijepe kreposti nisu dovoljne ako nema kreposti vjernosti, po kojoj pobona dua
zadobiva vjerodostojnost. A potom neka se svatko pobrine da u njegovu djelovanju ne bude
dvolinosti.
18. lipnja
 Postoje tri kreposti koje usavravaju pobonu osobu u odnosu na voenje vlastitih osjeta, a
to su ednost, uz-drljivost i istoa. S krepou ednosti pobona dua upravlja svim svojim
vanjskim pokretima. Dakle, sveti
Pavao svima s pravom preporuuje tu krepost i proglaava je nunom. I, gotovo kao da sve
ovo nije dovoljno, eli jo da ta krepost bude oita svima. Uzdrljivou dua obuzdava sve
osjete - vid, opip, okus, miris, sluh od pretjeranih slasti, iako su doputene. Pomou kreposti
istoe, koja uzdie nau narav do aneoske, dua suzbija putenost i udaljava se od slasti koje
su zabranjene.
To je vrlo plemenit okvir kranske savrenosti. Blago dui koja posjeduje sve te lijepe
kreposti, sve plodove Duha Svetoga, koji su u njoj. Ne treba se niega bojati - svijetlit e u
svijetu poput sunca posred svoda nebeskoga.
(23. listopada 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 97)

19. lipnja
Gdje u nai svoga Boga? Kamo da poloim ovo siromano srce, za koje osjeam daje
iupano iz mojih grudi? Postojano ga traim, ali ga ne nalazim. Kucam na Srce Boanskog
zatoenika, ali mi on ne odgovara. to li je to? Je li zbog moje nevjernosti tako neshvatljiv?
Hou li se moi pouzdati u milosre i u to da e napokon uti moj krik ili se moram potpuno
odrei nade? O, Boe, neka se napokon slomi moja strana tvrdokornost! Moje Dobro! Daj da
te napokon ljubim ljubavlju kakvu trai, daj da se poslije ovoga tekog i razdirueg traenja
napokon vratim tebi.
Oe moj, moj je duh razgolien i ispijen. Uvenulo je ovo srce za svoga Boga. Vie se gotovo
ne pokreu za onoga koji ga je po svojoj dobroti stvorio. Gotovo vie nemam vjere. Ne mogu
se vie podignuti na duevnim krilima nade, kreposti tako nunoj za predanje Bogu, u
trenutku kada oluja bjesni najvie i satire punu mjeru moje bijede. Ja nemam ljubavi. Ah,
ljubiti svoga Boga jest posljedica potpune spoznaje u djelotvornoj vjeri, u ija obeanja dua
uranja, obnavlja se, predaje se I poiva u slatkoj nadi. Nemam nikakve ljubavi prema bli-
njemu, jer ona je posljedica ljubavi prema Bogu. I kada prve nema, a od nje silazi svaki
ivotni sok u grane, svaka grana sahne.
20. lipnja
Da, lien sam svega, oe, ak sjene kreposti, pa mi se ini da sam u stanju kobne mlakosti,
zbog koje me Bog na pravedan nain sve vie izbacuje iz svoga Srca. I ja vidim da je moja
propast nepopravljiva, jer ne vidim naina da iziem iz toga. Jao, izgubio sam svaku stazu,
sredstvo, oslonac, pravilo! I ako probam probuditi svoje ugaeno pamenje, dogaa se
misteriozna rasprenost i nalazim se izgubljeniji negoli prije, nemoniji da ustanem, a mi-
steriozna je tama sve gua.
Boe moj, zato udara i grize, nanovo udara i potresa takvom silinom ovu naoblaenu
duu, ve unitenu duu, ije si unitenje, kae, ti pokrenuo, prouzroio i htio svojom
zapovijedi i doputenjem?
21. lipnja
O, oe moj, Vi koji Ga poznajete, molim Vas, ne spoitavajte mi moju rasprenost, moju
tjeskobu, moje lutanje u traenju njega. Ne spoitavajte mi to nije predan moj duh koji udi
za svojim poniznim poinkom u Bojoj dobrohotnosti, i recite mi, poradi ljubavi Boje, gdje
je moj Bog? Gdje u ga pronai? Sto trebam initi da krenem u potragu za njim? Recite mi,
gdje ga nai? Recite mi kamo poloiti ovo moje srce, koje je nasmrt oboljelo pa koje
instinktivno osjeam daje uvijek u neprestanom tjeskob-nom i munom traenju?
O Boe, Boe, ne umijem drugo rei doli: zato si me napustio? Ovaj duh, pravedno udaren
tvojom Boanskom pravednou, lei u estokoj protivtini, bez ikakve pomoi i novosti,
osim prolaznih bljeskova, to jo zaotrava muku i muenitvo. Osjeam da umirem, izgaram
od vruine, ginem od gladi, oe moj, no ini mi se da se glad ve stiava u samoj udnji za
suoblienou s Bojim htijenjima, onako kako on to hoe.
(19. lipnja 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

22.lipnja
Strpi se jo malo u podnoenju duhovne osame, strpi se u podnoenju tih dragih kunja
kojima te Isus po svojoj divnoj providnosti podlae kako bi te uinio slinijom sebi, i vidjet
e da e Gospodin jednoga dana potpuno usliiti tvoje zavjete, koji su i moji. Ne izgubi se
ako no u tebi postaje sve tamnija i mranija, ne prestrai se ako tjelesnim oima ne vidi
vedro nebo koje obavija tvoju duu, nego gledaj uvis, izdigni se nad samu sebe i vidjet e
svjetlo koje je nazono u svjetlu Vjenoga sunca.
iva vjera, slijepo vjerovanje i potpuno pristajanje uz autoritet utemeljen od Boga nad
tobom, to je svjetlo koje je rasvijetlilo korake Bojemu narodu u pustinji, to je svjetlo koje
uvijek obasjava najvii vrh svakoga duha draga Ocu. To je svjetlo koje je vodilo kraljeve da se
poklone roenom Mesiji. To je zvijezda o kojoj je prorokovao Ba-laam, loje lu koja upravlja
korake tih ucviljenih duhova. A to svjetlo, ta zvijezda i ta lu jesu i ono to rasvjetljuje tvoju
duu, upravlja tvoje korake da se ne pokoleba. Neka oni ojaaju tvoj duh u Bojoj ljubavi, a
dua, iako ih ne poznaje, uvijek napreduje prema vjenome cilju. Ti to ne vidi, ne razumije,
no to nije ni potrebno. Nee vidjeti doli tamu, ali tama ne ovija Vjeno sunce. Dri
pouzdanim i vjeruj da to Sunce svijetli u tvojoj dui. A to je ono Sunce o kojemu je pjevao
Boji mudrac: U tvome u svjetlu vidjeti svjetlost.
23. lipnja
Ne obeshrabruj se ako se stanje kunje poveava - vjeruj uvijek, uzdigni svoje srce uvis i bit
e sigurna da se nee izgubiti. Kunja je tvrdokorna, a tko to ne vidi? No, nita zato. Zar
Bogu, koji upravlja svime i svime raspolae, nije stalo do naega najveeg dobra? Stoga,
osnai se u dan kunje, priekaj malo i dobri e Bog usliiti nae zavjete. Zar nas nije do sada
uvijek u svemu usliio? Dakle, nee moi ne usliiti i posljednji zavjet, krunu svih zavjeta.
Jo malo! To malo ne znamo koliko je dugo? Nije vano, moja dobra keri! Ono e doi
kada se svidi Boan-skome Zaruniku i kada emo se svi preobraziti u njega. No, vrlo sigurno
e doi ono Videbilis me (Vidjet ete me)\...
Zadri se na uvjerenju autoriteta i to ti je dovoljno -nema drugog sidra, nema drugog vodia
koji bi upravljao ladicom due u olujnom moru ovoga svijeta. Isus eli tvoje sadanje stanje -
to ti jami onaj tko je pozvan od Boga da vodi tvoj duh. I ti se mora truditi u to vjerovati. Zar
je vano to u tome ne vidi svjetlo?
Ne treba ga vidjeti, jer to je bolje za tebe.
(22. listopada 1916., Assunti di Tommaso, Ep. III., str. 399)

24. lipnja
Stezanja i irenja" koja se dogaaju i koje osjea vrkom svoga duha nastaju iz ljubavi koja
potie i iz ljubavi koja privlai. Dakle, ivi u miru. A izmjenjivanje razliitih osjeaja u tvome
duhu zbog nepotpunog posjedovanja predmeta, koje prouzrouje toliko nutarnje mue-nitvo
da to gri duu, podnesi u miru, da moe i ti, zajedno s kraljevskim prorokom, rei: In pace
amaritudo mea amarissima.s DOSLOVAN PRIJEVOD OVIH RIJEI BIO BI: U MIRU MOJA
NAJGORA GORINA", NO U NAEMU PRIJEVODU BIBLIJE NA TOME MJESTU STOJI OVO: ...bolest e
mi se pretvoriti u zdravlje... (I Z 38,17).
I isprui svoju duu na Vjenome suncu i ne boj se njegovih goruih i uarenih zraka.
Isprui, kaem ti, predraga keri moga srca, svoju duu na tome Suncu beskrajne ljepote, ti
koja toliko udi otvoriti ahuru kako bi iz tako tvrdokorna i tamna zatvora pustila divnoga
leptira".
(25. svibnja 1918., sestrama Campanille, Ep. III., str. 956)

25. lipnja
Kranin na visoku poloaju toliko cijeni ast, bogatstvo, ispraznosti, ugodnosti i sve ono
to ovaj bijedni svijet nudi. O, luae, ui u sebe i sjeti se da si se po Krtenju odrekao svijeta
te da si mrtav za njega. Duh Sveti, koji govori po ustima sv. Pavla, kae ti to: umrli ste svijetu
i va je ivot skriven s Kristom u Bogu.
Sjeti se, luae, da ivot osobe koja ivi Isusovim duhom nee zauvijek ostati skriven i
nepoznat. Sjeti se onoga to e biti u budunosti u dan Gospodnji: Kada se Krist, ivot va,
pojavi, i vi ete se pojaviti s njim u slavi. Predragi, pisao je izabrani apostol sveti Ivan
vjernicima, sada smo djeca Boja, i jo se ne oitava to emo biti. Znamo, kada se pojavi, bit
emo njemu slini jer emo ga vidjeti kakav jest.
Sigurnost tako beskrajne slave, o luae, zar ti nije dovoljna da ue u sebe i da se osvijesti
za ostatak svojih dana u skladu sa svojim pozivom.
(16. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 266)

26.lipnja
 Due shrvane velikom alou jesu izabranice Bojega Srca. Zato i ti budi sigurna daje Isus
odabrao tvoju duu da bude miljenica njegova Srca dostojnog klanjanja.
U tome se Srcu skrij. U to Srce izlij svoje elje. U tome Srcu ivi sve dane koje e ti
Providnost udijeliti. U tome e Srcu umrijeti kada se to Gospodinu svidi. U to sam te Srce
postavio pa, dakle, u njemu ivi, budi i krei se.
(25. svibnja 1918., sestrama Campanille, Ep. III., str. 961

27. lipnja
Kako je sretno nutarnje kraljevstvo kada u njemu kra-ljuje sveta ljubav! Kako su blaene
moi nae due kada sluaju tako mudroga Kralja! Predragi moj oe, kada smo u njegovoj
poslunosti i vlasti, tada teki grijesi nemaju pristupa, ali ni oni najlaki.
Istina je da on doputa da nesavrenosti dou do krajnjih granica" kako bismo u ratu s
njima postojano vjebali nutarnje kreposti. Jednako je istina da on doputa da u naemu
nutarnjem kraljevstvu uhode", to jest smrtni grijesi i nesavrenosti, nasru na nas. Ali on to
doputa samo zato da upoznamo kako bismo bez njega postali plijen naih neprijatelja.
Dobri moj oe, ponizimo se jako i priznajmo da bismo, kada Bog ne bi bio na oklop i tit,
odmah bili probodeni svim vrstama grijeha. I zato se moramo uvijek postojano i vrsto drati
Boga u svojim vjebama i sluiti mu odgovorno.
(23. srpnja 1917., ocu Benedettu iz Samosana San Marco,

28. lipnja
Nikada ne treba aliti za vremenom koje smo utroili na slavu Boju i za spasenje dua. To
vrijeme nikada nije loe utroeno. Ne mislite da mi kradete vrijeme, zato to je vrijeme, kako
maloas rekoh, najbolje utroeno kada se razdaje za spasenje i posveenje dua. Ni ja ne znam
kako zahvaliti smilovanju Oca Nebeskoga kada mi predouje due kojima mogu pomoi bilo
kako.
O, da! Kada bi samo Nebo htjelo da sve vrijeme ivota utroim u toj svetoj slubi, ne bih
sebe doivljavao tako runo u oima Svevinjega!
(31. svibnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II, str. 100)

29. lipnja
Bijedna li mene!, uzviknula je velika posuda izabranja, Apostol naroda, tko e me
osloboditi ovoga smrtnoga tijela? Ne moemo sumnjati da je ovaj veliki apostol jedan od
najveih svetaca i gotovo najvea zvijezda na polju svete Crkve. Kolika progonstva, kakve
muke, kolike pretrpljene nevolje za Isusa Krista! Kakva gorljiva ljubav, kakve li vatre ljubavi,
kakve arke revnosti u njegovu ast! Kolike objave, kolika vienja, kolike ekstaze i ushiti sve
do treega neba! Pa ipak je sveti Apostol, obdaren tako velikim krepostima i uzvienim
darovima, jadikovao, kako sam to malo prije iznio. Svetac priznaje da je vie puta doivio
brodolom nasred mora, bacan valovima nou i danju: Ter virgis caesus 4sum, semel
lapidatus sum, ter nauj'ragium feci, nocte ac die in profondo mari fui. Triput sam
bio iban, jedanput kamenovan, triput brodolom doivio, jednu no ijedan dan proveo na
dubokom moru (2 Kor 11,25).
Ispovijeda mnoga svoja bdijenja, postove, glad, ed, golotinju i otrinu zime, koje je podnio
radi Isusove ljubavi: In vigiliis multis, in fame et in siti, in ieiuniis multis, in figore et
in nuditate. ...u estom nespavanju, u gladi i ei, u zimi i golotinji (2 Kor 11,27). Otkriva
da je bio uznesen u Raj, ivei u smrtnome tijelu: Raptus est in paradisum, et audivit
arcana verba, quae non licet homini loqui. 6 ...da bi uznesen u raj i da je uo neizrecive
rijei koje ovjeku nije doputeno izrei (2Kor 12,4). Dolazi dotle da kae kako vie ne ivi
sebi, nego samo u Isusu, preobraen u njega po ljubavi: Vivo ego iam non ego; vivit vero
in me Christus (ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist).
Sada mi reci, keri moja, to nedostaje ovome velikome apostolu i uitelju naroda pa da ga
proglasimo savrenim? Pa ipak, on je u sebi osjeao cijeli bataljun" sastavljen od njegovih
raspoloenja, protivtina, navika i priroenih sklonosti, koji su se urotili da ga unite i du-
hovno ubiju pa se zato svega toga plai. Oituje da ih mrzi. I zato to ih mrzi, neizbjeno zbog
toga trpi bol, zbog koje iz njega provaljuje usklik na koji sam odgovara - da e ga Boja
milost, po Isusu Kristu, ouvati ne od straha i borbe (sve to i ti, moja draga keri, osjea),
nego od poraza, i sprijeiti da bude pobijeen.
(18. srpnja 1917., Mariji Gargani, Ep. III, str. 276)

30. lipnja
Budi uvijek u nazonosti Bojoj, onako kako sam te pouio i kako u te i nadalje pouavati.
uvaj se tjeskobe i nemira, jer ne postoji nita vee od nemira to nas sprjeava da hodamo u
savrenosti. Stavi svoje srce blago, a ne na silu, u rane naega Gospodina. Imaj veliko
povjerenje u njegovo milosre i dobrotu, da te On nee nikada napustiti, ali ne proputaj zbog
toga vrsto prigrliti njegov sveti kri.
Poslije ljubavi prema naemu Gospodinu preporuujem ti ljubav prema Crkvi, njegovoj
zarunici i naoj njenoj Majci. Naime, prema toj dragoj i blagoj golubici koja je jedina kadra
snijeti jaja i izlei golubie za Zarunika. Zahvali Bogu sto puta na dan to si ki Crkve. Neka
tvoj pogled poiva na Zaruniku i zarunici. I, reci Zaruniku: Kako si lijep, Zarunice lijepe
zarunice", a zarunici: O, ti, koja si zarunica Boanskoga Zarunika!" Imaj veliku suut
prema svim duobrinicima dua i vidi, keri moja, kako su raspreni po cijelom licu zemlje
te da nema na svijetu mjesta u kojemu ih nema. Moli Boga za njih kako bi, spaavajui sebe
same, pribavljali na plodonosan nain i spasenje dua. A takoer te zaklinjem da nikada ne
zaboravi ni mene kada si pred Isusom, koji mi ulijeva toliku elju da nikada ne zaboravim
tvoju duu.
(16. sijenja 1918., Antonietti Vona, Ep. III. str. 836)

S R PAN J

1. srpnja
U borbi se ovjeavamo krunom. I to se dua vie bori, to se vie pobjede umnaaju. A znajui
da svakoj izvojevanoj pobjedi odgovara jedan stupanj vjene slave, kako se onda, predraga
moja keri, ne bismo radovali kada vidimo kako odnosimo pobjede tijekom svoga ivota?
Neka te utjei ova misao i neka te osnai primjer naega Boanskog Uitelja, koji je bio
iskuavan poput nas u svemu osim u grijehu, i to toliko iskuavan da je uzviknuo: Deus meus,
Deus meus, quare me dereliquisti?1 Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio (Mk 15,34).
1

Ne sluaj i ne vjeruj kada ti Neprijatelj eli rei da te Bog odbacio, ili, pak, da te Bog
zbog neke potajne nevjernosti kanjava i da te eli kanjavati sve dotle dok tu ne-vjernost ne
odstrani iz svoje due, jer to uope nije istina zato to, budui da dua jeca i boji se uvrijediti
Boga, ne vrijea Boga i daleko je od toga da to uini.
(17. svibnja 1918., Margareti Tresca, Ep. III., str. 181)

2. srpnja
Onaj tko Vas uznemiruje i strai jest Sotona. Onaj tko Vas rasvjetljuje i tjei jest Bog. Dua
koja osjea sve vei poticaj na to da se ponizi i snizi pred svojim Gospodinom, a istodobno
ima potrebu sve trpjeti i izdrati dok se ne svidi Nebeskome Zaruniku mora iz toga spoznati
da sve to potjee od Boga. arke ljubavne enje due prema svome Gospodinu nisu, niti
mogu biti, halucinacija ni prijevara. Dakle, uvjeravam Vas da je Isusova milost zaetnica
svega lijepoga to se u Vama zbiva. Zato pustite da Nebeski Zarunik u Vama djeluje i da Vas
vodi onim putovima kojima on hoe.
Sve to to osjeate u svojoj nutrini kada ste okrueni tolikim pobonim duama, koje su se
posvetile tome da ljube Gospodina i da mu slue, jest znak da Vaa dua sama po sebi arko
trai svoga Stvoritelja.
(14. srpnja 1914., Raffelini Cerase, Ep. II., str. 126)

3. srpnja
Ne preputajte se sotonskoj oluji. Vae je pouzdanje u Bogu. U njemu sve vie napredujte, a
to posebice morate oitovati u sadanjoj kunji, to e biti na veu slavu Boju i na veliku
pobjedu Vae due. Ne alostite se vie nepotrebno. Budite sretni, jer rat e brzo zavriti. Brzo
e se otvoriti duani i trokovi rata bit e natovareni" na neprijatelja Bojega, na neprijatelja
dua. Kako li e biti lijepo podne" koje e Bog uiniti kada se pojavi poslije ienja! Neka
Vas, dakle, osnai misao da bijete dobar boj.
A sada, ispunjen radou u Gospodinu, elim Vam lijep dan naega otkupljenja. Neka ivi
Isus uvijek u Vaemu duhu!
(25. oujka 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 373)

4. srpnja
Nastavi u tome stanju nevolje moliti za sve, najvie za uzdignue nae Majke Crkve. I za
siromane grjenike, da nadoknadi tolike uvrede koje se nanose Bojemu Srcu. Znam da si se
rtvovala i da se neprestano rtvuje za Gospodina - Isus je primio tvoju rtvu. Isus ti je dao
milost da izdri rtvu. Dakle, jo samo malo, nagrada nije daleko.
Ne boj se kada si stavljena u tamu i suhou duha, jer nema razloga za bojazan. Nikakav
razlog sadanje ni prole nevjernosti ne utjee na tvoje stanje duha. Vjeruj mi jer te ne
zavaravam. Samo te potiem da se ne uznemiruje zbog toga stanja, nego u miru izdri svoju
muku, jer sve je to Isusova ala" iz iste ljubavi.
Ne zanemaruj obavljati sve svoje uobiajene vjebe po-bonosti kada se nade u tome
stanju suhoe. I budi sigurna da je Isus zadovoljan, a da tvoja dua napreduje a da to ti niti
zna niti razumije.
(4. lipnja 1918., Antonietti Vona, Ep. III, str. 861)
5. srpnja
Varate se i doista sebe zavaravate ako hoete izmjeriti ljubav due prema njezinu Stvoritelju
po osjetnoj blagosti koju kuate u ljubavi prema Bogu. Ta osjetna ljubav jest ljubav dua koje
se jo nalaze u jednostavnosti duhovnoga djetinjstva, ljubav koja bi mogla biti sudbonosna za
duu koja joj se preve predaje. A ljubav dua koje su izile iz toga duhovnog djetinjstva jest
kada ljube a iz te ljubavi ne primaju zadovoljstvo ni slatkou u dijelu koji se naziva osjetilni
dio due.
Pouzdan znak koji pokazuje ljube li takve due Boga jest njihova spremnost u opsluivanju
svetoga Bojega zakona - njihova pozornost i budnost da ne upadnu u grijeh. Te due obino
ele slaviti Oca Nebeskoga i tome cilju nita ne pretpostavljaju koliko god je to u njihovoj
moi. Osim toga, te due promiu irenje Bojega Kraljevstva i u tu svrhu nita ne
zanemaruju, koliko god je to u njihovoj moi. Zatim, neprestano su postojane u molitvi koju
upravljaju Ocu Nebeskom rijeima Boanskog Uitelja: Oe na... neka doe tvoje
kraljevstvo.
(29. prosinca 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 288)

6. srpnja
Potrebno je uvijek uvrivati dvije kreposti, a to su blagost prema blinjemu i svetu
poniznost prema Bogu.
Gajim pouzdanje da e to uiniti, jer te taj veliki Bog, koji te uzeo za ruku da te privue k
sebi, nee napustiti dok te ne smjesti u svoje vjeno svetohranite. Predraga moja keri, treba
se jako truditi iskorijeniti oholost i prijanje umiljenosti, jer u asti, koja uznemiruje duu i
koja olako omoguuje da ovjek poini pogrjeke protiv blagosti i poniznosti, nikada ne
uspijevamo bolje nego onda kada ovjek prezre samoga sebe.
(18. listopada 1917., sestrama Campanile, Ep. III., str. 943)

7. srpnja
Jutros poslije svete Mise, dok sam jo bio sav alostan zbog onoga to mi je natuknuto,
dobio sam tako jaku glavobolju da mi se inilo nemoguim nastaviti zahvalu. To mi je stanje
povealo muku. K tome me obuzela velika suhoa duha i tko zna to bi se dogodilo da nije
nastupilo ono to Vam sada elim ispriati.
Ukazao mi se na Gospodin, koji mi je ovako govorio: Moj dragi siniu, ne propusti
zapisati ovo to danas uje iz mojih usta, jer to ne smije zaboraviti. Ja sam vjeran. Nijedno
stvorenje nee se izgubiti a da to ne zna. Svjetlo se jako razlikuje od tame. Duu kojoj
obiavam govoriti privlaim sve vie sebi. avao je svojim spletkama, naprotiv, nastoji
udaljiti od mene. Ja nikada dui ne nadahnjujem strahove koji je udaljuju od mene. avao
nikada ne stavlja u duu strahove koji je potiu da mi se priblii.
Strahovi koje dua osjea u nekim trenutcima ivota zbog svoga vjenoga spasenja, ako sam
im ja uzronik, razlikuju se po miru i vedrini koje oni ostavljaju u dui...
To vienje i te rijei naega Gospodina uronili su moju duu u takav mir i zadovoljstvo da sve
slasti svijeta, u usporedbi sa samo jednom jedinom kapi toga blaenstva, izgledaju bljutave.
8. srpnja
Izgleda da me Isus stalno promatra. Ponekad mi se dogodi da iz svijesti izgubim Boju
nazonost. Odmah osjeam da me Gospodin poziva na odgovornost. Glas kojim me poziva
nisam kadar opisati. Ipak, znam da je taj glas uvjerljiv, i dua koja ga uje gotovo mu ne moe
izbjei.
Ne pitajte me, oe moj, kako sam siguran da mi se u takvom vienju ukazuje upravo na
Gospodin, iako ne vidim nita ni oima tijela ni oima duha i, budui da to ne znam, onda o
tome ne mogu rei nita vie od ovoga to sam rekao. Samo mogu rei da ta osoba, koja mi je
s desne strane, jest na Gospodin i nitko drugi. Osim toga, jo prije negoli mi je to rekao bilo
mi je vrsto urezano u pamet da je to on.
Ta je milost prouzroila mnogo dobra u meni. Dua je obuzeta trajnim mirom. Osjeam da
me izjeda izvanredno velika elja, naime, da se svidim Bogu. Od kada me Gospodin obdario
tom milou, doputa mi da beskrajno prezirem sve ono to mi ne pomae pribliiti se Bogu.
Osjeam neizrecivu smetenost to ne uspijevam dokuiti odakle mi uope dolazi tako veliko
dobro.
Moja je dua najivljom zahvalnou ponukana posvjedoiti Gospodinu da joj on tu milost
daruje bez ikakve njezine zasluge. I daleko je od toga da sebe zato dri nadmonijom od
drugih dua. Naprotiv, misli da, meu mnotvom osoba koje su na svijetu, pripada onim dua-
ma koje najmanje slue Gospodinu. Ta Gospodin je po toj milosti dao dui takvu jasnou da
priznaje kako je duna, vie negoli ijedna druga dua, sluiti svome Stvoritelju i ljubiti ga.
(7. srpnja 1915., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

9. srpnja
Otvorite srce tome nebeskom Lijeniku dua i predajte se s potpunim pouzdanjem u njegove
presvete ruke. On s Vama postupa kao s osobom koju je izabrao da ga izbliza slijedi na putu
Kalvarije. S radou i ivim ganuem svoga bia gledam to vodstvo milosti prema Vama.
Budite sigurni da je sve ono to se pokree u Vaoj dui odreeno od Gospodina pa se stoga
ne bojte susresti sa zlom, jednom rijeju, s uvrjedom Boga.
Neka Vam bude dostatna spoznaja da u svemu tome ne vrijeate Gospodina, nego da,
naprotiv, time biva proslavljen.
(19. svibnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. 11., str. 87)

10. srpnja
Ako je Boja volja da on duhovnim mirisima eli pridodati i one tjelesne, zar Vam onda nije
dola da Vas, to je mogue vie, usrei u ovoj dolini progonstva?
 A to se drugo moe eljeti mimo Boje volje? Za im drugim da udi dua njemu
posveena? to drugo eljeti osim da se Boji naumi uvijek nad Vama ispunjaju? Hrabro,
dakle, i uvijek naprijed na putovima Boje ljubavi, drei sigurnom ovu injenicu: koliko se
vie vaa volja suoblii i ujedini s Bojom, toliko ete vie rasti u savrenosti.
Uvijek imajmo pred oima daje ovdje na zemlji mjesto borbe, a da se u Raju prima nagradu.
Da je ovdje mjesto kunje, a nagradu se prima gore. Da smo ovdje u zemlji progonstva, a da
je naa prava domovina Nebo te da njoj trebamo neprestano teiti. Stoga, boravimo ovdje na
zemlji, Raffaelina, sa ivom vjerom, vrstom nadom i arkom ljubavlju u Nebu, s velikom
eljom, dok smo putnici, da moemo jednoga dana, kada se Bogu svidi, stanovati ondje
tijelom i duom.
11. srpnja
Nae su misli bez prestanka usredotoene na Nebo, nau pravu domovinu, zbog koje zemlja
nije drugo doli slika", uvajui vedrinu i mir u svakom radosnom ili alosnom dogaaju, to
prilii ne samo svakom kraninu, nego, i na poseban nain, dui koja je izvjebana u koli
boli.
U svemu ovome neka Vas uvijek podravaju razlozi vjere i utjeha kranske nade. Ako se
tako budemo ponaali, gorinu kunje Otac e Nebeski zasladiti balzamom svoje dobrote i
milosra. A poboni aneo, blagotvoran vjerom, savjetuje nam i potie nas da se obraamo
snanom i poniznom molitvom toj dobroti i milosru Nebeskoga Oca, s vrstom nadom da
emo sigurno biti usliani, kako nam to obeava Boanski Uitelj: Traite i nai ete, kucajte
i otvorit e vam se. Sve ono to zamolite Oca u moje ime, dat e vam.
Da, u vedrini te nae vjere, u mirnoi due molimo i uvijek molimo, jer arka molitva
prodire kroz nebesa i u sebi ima Boanski zalog.
(24. lipnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 452)

12.srpnja
Znam da ste alosni to ne moete djelotvorno ispraviti svoje nesavrenosti. No, osnaite se,
moji predragi sinci, i sjetite se onoga to sam vam esto govorio, naime, da trebate jednako
biti privreni vjebi vjernosti prema Bogu kao i vjebi poniznosti, vjebi vjernosti da obnovite
svoju odluku da sluite Bogu jednako postojano kao to ste ih i prekrili, a nastojte, dakako,
da ih ne prekrite. K tome, nastojte biti privreni vjebi poniznosti. Kada Vam se dogodi daje
prekrite, tada priznajte svoju bijedu i niskost.
Jako se trsite oistiti srce koliko god puta budete na to nadahnuti. esto uzdignite duu k
Bogu. itajte dobre knjige to ee moete, no s velikom pobonou. Budite postojani u
meditaciji, molitvi i ispitu savjesti vie puta tijekom dana.
(bez datuma, novacima, Ep. IV., str. 383)

13. srpnja
Kolika god je kunja kojoj Vas Gospodin podvrgava, koliko god nepodnoljiva bila osama
duha u nekim trenutcima ivota, nikada se ne obeshrabrite. Utecite se sa sinovskim predanjem
Isusu, koji se nee moi oduprijeti a da Vam ne udijeli kap rashlade i utjehe. Uvijek se utecite,
i onda kada Vam avao, u namjeri da Vam ogori dane ivota, bude predoavao Vae grijehe.
Snano uzdignite svoj glas Isusu i neka to bude glas ponizna duha, raskaja-na srca i gorljive
molitve.
O, Raffaelina, nemogue je da Bog ne prihvati te iskaze Vae poniznosti, da ne popusti pred
njima i da im se ne preda". Boja mo, istina je, sve pobjeuje. No ponizna i usrdna molitva
pobjeuje samoga Boga. Zaustavlja njegovu desnicu, gasi njegovu munju, razoruava ga,
pobjeuje, umiruje ga i gotovo ga ini ovisnim" i prijateljskim prema nama.
Ah, kada bi svi ljudi iskusili u sebi veliku tajnu kranskoga ivota, kojoj nas je pouio Isus
rijeima i djelom, po uzoru na carinika u hramu, Zakeja, Magdalenu, svetoga Petra i tolikih
glasovitih pokornika i vrlo pobonih krana, koliki bismo zbog toga obilan plod svetosti u
sebi kuali! Upoznali bismo vrlo brzo tu tajnu. Po tome bi oruu ubrzo pobijedili Boju
pravednost, stiali je kada je najrasrenija na nas, pretvorili je u ljupko smilovanje, ishodili iz
nje sve ono to im je potrebno - oprotenje grijeha, milost, svetost, vjeno spasenje i mo da
se bore i pobjeuju same sebe i sve svoje neprijatelje.
(7. rujna 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 482)

14. srpnja
Ne sumnjajte u Boju providnost, pouzdajte se u Boga, njemu se predajte, njemu prepustite
brigu o sebi i budite mirni, jer se neete postidjeti. Razumijem i proniem da je Vaa kunja
tvrda, a borba otra. No razumijem i to da je plod koji ete u svoje vrijeme eti vrlo obilan.
Kruna koja se tka gore mnogo je vea negoli ju se ljudski moe zamisliti...
Sudite me kako mislite, no ono to elim od Vas jest da u Vama, kada kunje rastu, raste i
predanje i pouzdanje u Boga. Ulazite sve dublje u poniznost i blagoslivljajte Gospodina, koji
se udostojao po svojoj dobroti tako Vas pohoditi kako bi Vas pripremio za sudjelovanje u
gradnji nebeskoga Siona.
15.srpnja
Vraam se opet kako bih Vam utisnuo u srce da se niega ne treba bojati dua koja se
pouzdaje u Gospodina i u njega polae svoju nadu. Neprijatelj naega spasenja uvijek je oko
nas ne bi li nam iz srca ugrabio sidro koje nas treba voditi k spasenju, hou rei pouzdanje u
Boga, naega Oca. Drimo vrsto to sidro, nikada ne dopustimo da nas ni na trenutak ne
napusti, jer bi u protivnom sve bilo izgubljeno. Ponavljajte uvijek, a osobito u najtunijim
trenutcima, one prelijepe Jobove rijei: Gospodine, ako me i ubije, u te u se uzdati. Budite
uvijek budni i nikada se ne uzdiite ponad sebe, drite sebe nesposobnom za bilo to, i niom
od drugih, da ne bi mislili da ste bolji ili barem jednaki njima, nego sve drite boljima od
sebe. Neprijatelj, Raffaelina, pobjeuje umiljene, ali ne one koji su ponizna srca.
(10. travnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 393)

16.srpnja
Kako izraziti ono to osjeam? Vjerujte mi daje upravo to moje najvee nutarnje muenitvo.
ivim u neprestanoj noi - tama je vrlo gusta.
eznem za svjetlom, a svjetlo nikako ne pomalja. A ako ponekad i vidim koji traak svjetla,
koji dolazi vrlo rijetko, upravo to u dui pali najneutjeniju udnju za tim da opet vidim Sunce
koje sjaji, a ta je udnja tako jaka i snana da vrlo esto zbog nje ginem od enje za ljubavlju
prema Bogu, i gotovo gubim svijest.
Sve to osjeam iako to ne elim i iako ne ulaem nikakva napora da to postignem. Vie mi
se puta to dogodi i onda kada sam zaokupljen neim sporednim.
Ne bih to elio osjeati, zato to opaam da dua i tijelo, kada je udnja vrlo jaka, to snano
osjeaju pa se zato jako bojim da taj Boji zahvat nije za mene. Kao da u svakoga trenutka
umrijeti, a htio bih umrijeti da ne osjetim kako se teina Boje ruke obara na moj duh.
to je to zapravo? Kako se trebam ponaati da iziem iz ovoga stanja tako dostojnog
saaljenja? Djeluje li to Bog u meni ili to pak netko drugi djeluje u meni? Recite mi jasno, kao
i uvijek, i objasnite mi kako se to dogaa.
17. srpnja
Ima trenutaka u kojima me napadaju snane napasti protiv vjere. Voljom se, u to sam
siguran, na tome ne zaustavljam, ali mata je tako iva i tako jasnim bojama predouje napast
koja krui u pameti, a grijeh predouje kao neto to je ne samo nevano nego i ugodno.
To je uzrok svih onih misli obeshrabrenja, nepovjerenja, oaja pa ak, nemojte se uasnuti,
oe, za ljubav Boju, i psovke. Straim se tolike borbe, tresem se i uvijek se prisiljava da ne
padnem, a siguran sam da samo po Bojoj milosti ne padam.
Svemu tome, oe, dodajte i tamnu sliku iz moga prologa ivota, na kojoj se ne ocrtava drugo
doli moja bijeda i nezahvalnost prema Bogu. Osjeam da mi se dua slama od boli i krajnja
zbrka obuzima cijelo moje bie.
Osjeam se kao da sam stavljen pod vrlo okrutnu preu i kao da se sve kosti slamaju i
razdvajaju jedna od druge.
 A to tvrdo djelovanje osjeam ne samo u najskroviti-jem dijelu duha, nego i tijela. I zbog
toga me spopada veliki strah od toga da moda Bog nije zaetnik te udne pojave. Jer, ako je
on zaetnik, kako onda protumaiti uznemirenost tijela? Nijeem da je to mogue.
18. srpnja
Sumnja koja me uvijek obuzima i koja me posvuda progoni jest to da ne znam je li ono to
inim Bogu ugodno ili nije. Istina je da ste mi o tome vie puta govorili, no to trebam uiniti
ja ako, stavljen u ovu otru kunju, zaboravljam sve? Ili ako se sjeam, onda se ne sjeam
niega precizno i u meni je sve zbrkano?
Za ljubav Boju, udovoljite mi jo jednom i sve mi to napiite. Bog se sve vie poveava
oima moje pameti i sve ga vie vidim u nebu moje due, koju okruuje gusta maglutina.
Osjeam ga blizu, ali ga ipak vidim daleko, daleko. I, kako raste ta udnja, Bog postaje sve
dublji u meni i osjeam ga, ali zbog te udnje osjeam daje uvijek sve udaljeniji od mene.
Boe moj! udno je to!
(16. srpnja 1917., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

19. srpnja
Ono to u Vaemu duhu prouzrouje toliku osamu jest vrlo posebna milost, koju Bog
udjeljuje samo onim duama koje eli uzdii do mistinog sjedinjenja s Kristom. Upravo je
tako, draga moja Ral'faelina. A mislim da se ne varam jer je dua zbog te milosti proeta
strahom i uasom.
Ta je milost zapravo vrlo jednostavno, a opet izvanredno sjajno i jasno svjetlo, kojim se
siromana dua zaodi-jeva te u poetku misli da njoj ne prilii primiti to svjetlo, pa je to uzrok
upravo onoga to se sada zbiva u Vama samoj. Kako bih Vam to dokazao ili, bolje reeno,
navest u primjer koji nije povezan s ovim to govorimo i ukazati Vam na osobu koja trpi od
bolesti oiju. Kada takva osoba gleda u svjetlo, ona zbog toga trpi i kadra je optuiti sunce za
svoju patnju. Recite mi zar, po zdravu razumu, ne vole svi sunce vie od tame. Svi kau da je
sunce dobro, da je izvrsno. Pa ipak, osoba koja ima bolesne oi vie voli tamu nego svjetlo i
sunce, pa gotovo dolazi u kunju optuiti sunce kao svoga glavnog neprijatelja...
Zavravani, dakle, da se to isto dogaa dui koja biva zaogrnuta takvim svjetlom. Ona se
osjea kao paralizirana i nije spremna primiti takvo nadnaravno svjetlo pa stoga, jadnica,
proeta tim svjetlom, proivljava uas, strah u dui te u moima due - pamenju, razumu i
volji. A neizravno sline uase i strahove osjea i u nutarnjim osjetima tijela. No kako se dua
polako oporavlja od te nelagodnosti, odmah poinje osjeati spasonosne uinke te nove
milosti.
(28. veljae 1915., Raffaelini Cerase, Ep. IL, str. 360)
20. srpnja
Neka se preblagi Isus udostoji donijeti mir svim izmuenim srcima. Priznajem iskreno, bez
bojazni da izmiljam, predraga keri Kristova, da moja dua, s apostolom svetim Pavlom, iako
nemam ni tisuiti dio onoga duha ljubavi koji je gorio u srcu toga velikoga svetoga apostola,
moe rei: Optabam ego ipse anathema esse a Chri-sto pro fratribus meis. elio bih da
ja osobno budem odreen za unitenje, odijeljen od Krista, za svoju brau... (Rim 9,3).
Da, ako me preblagi Isus hoe iskljuiti i odvojiti od sebe, ako me hoe napustiti i dati mi da
iskusim sramotu i muke odreene mojoj brai u progonstvu i ako me hoe izbrisati iz knjige
ivota, samo da spasi tu moju brau i da me ne lii svoje ljubavi i milosti od koje me nita
nikada nee moi odvojiti.
Molite Gospodina neka ispuni te moje elje, koje mi izjedaju utrobu i od kojih neprestano
umirem.
21. srpnja
Vi se alostite zbog ljudske nezahvalnosti prema Bogu i inite dobro to plaete nad njihovom
nesreom. Prika-ite Bogu kao zadovoljtinu svoje blagoslove i sva svoja djela, i trudite se da
budu dobra. Ali, nakon to ste u skrovitosti oplakali tuu nesreu i otvrdnue u propasti, valja
potom nasljedovati naega Gospodina i apostole te, naime, od toga udaljiti svoj duh i usmjeriti
ga na predmete i djela koji su korisniji za Boju slavu i spasenje dua.
Apostoli, im obraajui se idovima, kau: Najprije je, priliilo navijestiti vama rije
Boju, no budui d a j e odbacujete te odbacujete kraljevstvo Isusa Krista, smatramo
vas nedostojnima, i eto zato se obraamo poganima. A Boanski Uitelj u svetome
Evanelju kae: Uzet e se od vas kraljevstvo i dat e se drugome narodu boljemu
od vas.
Dakle, zadravati se preve dugo na oplakivanju onih koji su otvrdnuli u grijehu, bilo bi
gubljenje vremena, koje bi se moglo prikladno i nuno iskoristiti za spasenje druge nae brae
i na Boju slavu.
(25. travnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 76)

22. srpnja
Neka Vam Isus dade da u svome srcu, kao i sve due koje ga iskreno, od srca i isto ljube, sve
vie ujete njegov beskrajno ljubak poziv: Moj je jaram sladak i moje je breme lako. Taj
preblagi poziv Boanskog Uitelja neka Vas utjei u Vaoj novoj kunji, odnosno u poveanju
Bojih milosti u Vama. Doista, moe se vrlo dobro rei da to Vae novo stanje duha jest vrlo
jedinstvena Gospodnja milost, milost koju Gospodin obiava udijeliti samo jakim duama,
koje su najdrae njegovu milosru.
Radujte se, dakle, i Vi sa mnom toj znakovitoj dobroti naega dobroga Boga. Oh, Raffaelina,
kako je blago i utjeno za duu kada je svjesna da ju je bez njezine zasluge na preblagi Otac
uzdignuo na takvo dostojanstvo, Otvorite srce tome Ocu, najmilijem meu svim oima, i
dopustite mu da slobodno djeluje u Vama. Ne budimo krti s onim koji nas odve obogauje i
koji svoju dareljivost nikada ne ograniava niti poznaje svretak svoje dareljivosti pa joj
stoga nikada ne postavlja granice.
23. srpnja
Jedina Vaa misao neka bude ljubiti Boga i sve vie rasti u kreposti i svetoj ljubavi, koja je
vez kranske savrenosti.
U svim dogaajima ivota priznajte Boju volju, klanjajte joj se, blagoslivljajte je. Posebice
kada Vas snae neto vrlo teko, ne pourujte se odmah toga osloboditi. Uzdignite vie negoli
ikada svoj um Boanskome Ocu i recite mu: Moj ivot i moja smrt u tvojim su rukama, uini
od mene kako ti se vie svia".
U duhovnim potlaenostima: Gospodine, Boe moga srca, ti poznaje i ita u dubini srca
tvojih stvorenja, ti poznaje moje muke, ti zna da mi sve moje nevolje dolaze od straha koji
me obuzima pri pomisli da te ne izgubim, uvrijedim i ne ljubim koliko zasluuje, a ja ti to
dugujem i elim. Tebi, koji sve vidi i koji jedini ita u budunost, ako spoznaje da je bolje
na tvoju slavu i za moje spasenje da ja budem u ovome stanju, ne elim onda biti toga
osloboen. Samo mi daj snage da se borim i steknem nagradu jakih dua".
(4. oujka 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 368)
24. srpnja
Neprestano u molitvama i svetoj Misi prosim mnoge milosti za Vau duu, no na poseban
nain svetu Boju ljubav, jer ona nam je sve. Dragi moj oe, ona je na med, u kojemu i po
kojemu se zaslauju sve raspoloivosti due i sva djela, kao i trpljenja.
Moj Boe! Moj dobri oe! Kako je sretno nutarnje kraljevstvo kada u njemu kraljuje sveta
ljubav! Kako su blaene moi nae due kada sluaju tako mudroga Kralja! Ne, moj predragi
oe, pod njegovom poslunou i ovla-u nemaju pristupa teki grijesi, pa ni sklonost najlak-
emu grijehu.
Istina je da on doputa da te nesavrenosti dou do krajnjih granica" kako bismo onda, u
tome ratu s njima, vjebali nutarnje kreposti da ih on uini postojanima. On isto tako doputa
da uhode, a to su smrtni grijesi i nesavrenosti, tumaraju naim nutarnjim kraljevstvom. Ali on
to doputa samo zato da upoznamo kako bismo bez njega bili plijen naih neprijatelja.
25. srpnja
Ponizimo se jako, moj dobri oe, i priznajmo da bismo, kada Bog ne bi bio na tit i oklop,
odmah bili probodeni svim vrstama grijeha. I zato se moramo uvijek drati u Bogu i
ustrajavati u svojim vjebama. I neka to bude naa postojana briga.
Imajmo uvijek u srcu upaljenu lu ljubavi i ne klonimo nikada. A ako nas pak spopadne
kakva klonulost ili slabost duha, trimo do podnoja kria, pripojimo se nebeskim mirisima pa
emo nedvojbeno biti osnaeni.
Tijekom svete Mise uvijek prikazujem Vae srce Boan-skome Ocu zajedno sa Srcem
njegova Boanskoga Sina.
On ne moe odbaciti Vae srce zbog njegova jedinstva sa Sinovljevim, po kojemu mu
prinosim Vae srce. Ne sumnjam, dragi moj oe, da i Vi sa svoje strane to inite.
 Kunje moga duha sve se vie poveavaju. ivio Bog, koji mi u kunjama ne doputa da se
dua izgubi! Trpim, ali imam sigurnost da i u najveem trpljenju i u mrkloj tami, u koju je moj
duh neprestano uronjen, ne malake nada.
(24. srpnja 1917., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

26. srpnja
Budimo budni kako ne bismo dali priliku Neprijatelju da sebi prokri put, ue u na duh i
okui svetite Duha Svetoga. Ah, za ljubav Boju, ne zanemarujmo nijednog asa ovu veliku
istinu! Imajmo uvijek na umu da smo po Krtenju postali ivi Boji hram i da oskvrnjujemo
taj Boji hram kad god okreemo svoj duh svijetu, avlu i tijelu, kojih smo se po Krtenju
odrekli.
Neka Vaa dua bjei od svake sjene nesavrenosti koja moe dati priliku ovim trima glavnim
neprijateljima da prodru u Vae srce - uvijek se oduprite njihovim napadima, imajui u sebi
ivu vjeru, zalijevani! ivom i velikodunom ljubavlju.
27. srpnja
Shvaam da su nai neprijatelji jaki, i to vrlo jaki. No, zar moe dua koja se bori zajedno s
Isusom sumnjati da e izvojevati pobjedu? Zar nije na Bog jai od svih? Tko e mu se
oduprijeti? Tko se moe usprotiviti njegovim zapovijedima i njegovoj volji? Nije li obeao
svakoj dui da nee dopustiti da bude kuana ponad svojih sila? Zar nije vjeran u odravanju
svoga obeanja? Ima li dua koje misle da nije? Da, ima jedna. A elite li znati koja je to
dua? To je dua luaka, dua bezumnika: Luak ree: nema Boga (Boga istinitoga).
Ah, Raffaelina, luak je ovjek koji grijei zbog nevjere, zbog nedostatka pouzdanja. A Vi
ste se mogli ne samo jednom, nego bezbroj puta, osvjedoiti u to Boje obeanje. Tih je
osvjedoenja onoliko koliko i pobjeda koje je Vaa dua izvojevala nad Vaim neprijateljima.
Zar biste mogli bez Boje milosti nadvladati tolike krize i ratove, kojima je bio izvrgnut Va
duh? Dakle, otvorite sve vie svoj duh Boanskim nadama, pouzdajte se jako u Boje
milosre, jedino utoite due izloene olujnu moru. Ponizite se pred milosrem naega Boga,
koji je uvijek spreman prihvatiti i podignuti duu koja pred njim iskrena srca priznaje svoju
nitavnost.
(13. svibnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II. str. 417)

28. srpnja
Da Vas Isusova milost nije rasvijetlila i privukla k sebi, sliili biste luaku koji, nakon to je
cijelu no hodao po obali rijeka a da to nije ni opazio zbog gustog mraka koji ga je obavijao, u
osvit dana koji mu je pokazao prebroenu opasnost, prezire svjetlo, nastavlja hodati i prkosi
opasnosti. Nesretnik! U jednom se trenutku pod njegovim nogama rastvorila zemlja i on pada
i utapa se.
I Vi ste hodili dobrim dijelom noi stazom provalije, ali je Isusova milost bila toliko golema
da se nije ograniavala samo na to da Vas prosvijetli i upozori na istinsku opasnost, kojoj ste
do sada bili izloeni, nego je htjela jo vie uiniti za Vas, naime, privui Vas sebi snagom
ljubavi, ne dirajui pritom ni najmanje u Vau slobodnu odluku.
Vi sce tu snagu ljubavi osjetili i niste se mogli suzdrati a da joj se ne predate. Isus se mogao
prema Vama ponijeti onako kako se svjetlo ponijelo prema onome nesretniku. Ali, ne, njegovo
Vas je smilovanje htjelo potpuno za sebe. Promotrite kako taj Otac pun ljubavi postupa s
Vama. On Vas od tada, iz ljubavi dostojne divljenja, nije ostavio ni jednoga trenutka. Uvijek
Vas okruuje, upravlja, gleda i podrava da neprijatelji, koji Vas okruuju, ne bi obesnaili
Vau volju.
(4. studenoga 1914., Raffaelina Cerase, Ep. II., str. 217)

29. srpnja
Odgovorite na najbolji mogui nain na glas koji Vam je Isus dao uti: Trpi". I ne klonite
duhom ako Vam se ini da esto idete u potragu za Cirencom i ako narav doziva utjehu te
Vam se ini da Vaa ljubav prema Bogu nije pouzdana i savrena. To je varka. I Isusovo je
ovjetvo, u svojoj dragovoljnoj agoniji, molilo da se kale od njega udalji. Pa zar iz toga
moete zakljuiti da Isusova ljubav prema Boanskome Ocu nije bila savrena i iskrena, te da
je, zato to je molio da se kale udalji od njega, bio nevjeran? Na to sami odgovorite.
Ponekad je duh spreman, ali je tijelo slabo. A Bog ponad svega eli duh. Dakle, uz njega se
sve vie privinite voljom, vrkom duha, i pustite neka narav samo negodu je i trai svoja
prava, ta za nju je to neto prirodno. I ako je danas tijelo podvrgnuto trpljenjima, ta mu
trpljenja nisu prouzroena sama po sebi i po naravi, ta i tijelo je stvoreno za sreu, nego zbog
kazne grijeha.
30.srpnja
Postoji li krivac koji, kada je stavljen na muke, priznaje da te muke zasluuje, ali ne osjea
patnju tih muka i njegova narav ne trai da bude toga osloboena? Imajte uvijek na umu, kao
ope i sigurno pravilo po kojemu Bog, dok nas kua svojim krievima i trpljenjima, uvijek u
naemu duhu ostavlja zraku svjetlosti koja nam ulijeva veliko pouzdanje u njega i po kojoj
vidimo njegovu beskrajnu dobrotu.
Potiem Vas, dakle, da ne klonete zbog kria koji Vam Nebo alje, nego da sauvate
beskrajno pouzdanje u Boje milosre. Raffaelina, Bog Vas ljubi, i to jako, a Vi odgovorite na
najbolji Vama mogu nain na njegovu ljubav. On ne udi ni za im drugim, a Vi se
pouzdajte, ponizite se pod Bojim djelovanjima i ljubite.
(8. lipnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II, str. 440)

31.srpnja
Budite postojani u svojim odlukama, ostanite u laici u koju Vas je Gospodin stavio pa
makar bila i oluja - ivio Isus, neete se utopiti! On e spavati, ali e se u pravi as probudit i
donijeti Vam mir. Na sveti Petar, kae Sveto pismo, kada je vidio estoku oluju, prestraio se
i drhtei uzviknuo: Gospodine, spasi me! A na ga je Gospodin uzeo za ruku i rekao mu:
Malovjerni, zato se boji? Promotrite, keri, toga svetoga apostola - on po vodama hoda kao
po suhu. Valovi i vjetrovi ne bi ga mogli preplaviti. Ali ga strah od vjetra i valovi
obeshrabruju. Strah je zlo gore od samoga zla.
O, malovjerna keri, ega se bojite? Ne, ne bojte se -Vi hodate po olujnu moru, no sjetite se
da ste s Isusom. ega da se bojite? A ako Vas strah spopadne, zavapite snano: Gospodine,
spasi nas! On e pruiti ruku, a Vi je vrsto stisnite i radosno hodajte s Njim.
Naposljetku, ne mozgajte mnogo o svojim nedostatci-ma, nemojte ih stalno navoditi, nego
nastavite svoj put u iskrenosti. Ne, Bog nee dati da se izgubite. A Vi, da ga ne izgubite,
ustrajte u svojim odlukama. Kada bi se i svijet okrenuo naglavce, kada bi sve bilo u mraku,
dimu i meteu, Bog je s Vama. ega da se bojimo? Ako Bog prebiva u tami i na brdu Sinaju,
u grmljavini i sijevanju, ne trebamo li se zadovoljiti injenicom da smo blizu njega?
(8. oujka 1918., sestrama Ventrella, Ep. III., str. 576)

K OLOVOZ
1. kolovoza
Keri, budite mirni, hodite putem na koji Vas je Bog postavio i svim se marom trudite na
svet nain udovoljiti Isusu i udobrovoljiti ga, jer on je iz ljubavi prema nama trpio naputenost
od svoga Oca, koja i Vas prati po njegovoj, to jest Oevoj, volji. A zatim, poput pela,
marljivo proizvodite med svete pobonosti i izradu j te vosak" satkan od kuanskih poslova
jer, dok jedna iri blagost onako kako se mili Isusu, koji se, kako nam kae Sveto pismo, dok
je ivio na zemlji hranio vrhnjem i medom, druga se posveuje irenju njegove velike slave,
jer nastoji praviti vosak zapaljen eljom da izgrauje blinje. Bog, koji Vas je na poseban
nain uzeo za ruku, neka Vas privodi luci svoga vjenoga spasa. Pouzdajmo se u njega i ne
bojmo se.
(2. sijenja 1918., Antonietti Vona, Ep. IH., str. 832)

2. kolovoza
Ima trenutaka kada mi se ini da umirem. I doista je pravo udo Bojega milosra da sam
uope iv. Umirem svakoga trenutka - osjeam se raspet iz ljubavi. Trebao bih, naalost, biti
kadar uivati u tim slastima", ali nije vano, moj je duh naviknut na vrlo tvrdu hranu. Provo-
dim posebno noi u krajnjoj tjeskobi zbog kunje koja me dovodi dotle da sve izgubim.
Raffaelina moja, ovo vrlo okrutno razdoblje razapinjanja i kunja, koje je pridodano mojim
svakidanjim patnjama, vjerujte mi, ponekad me toliko pritie da se osjeam satrven pod tim
golemim teretom. Ponekad mislim da je to sve Boja kazna zbog mojih bezbrojnih nevjernosti
Bojoj dobroti, njegovu Boanskom Velianstvu, pa mi se onda sve molitve koje mu
upuujem ine nekorisnima. Naalost, ja zasluujem biti kanjen, ali zar je mogue da
smilovanje Oca Nebeskoga bude pobijeeno mojom pakou? Ne, to se nikada nee dogoditi.
ivio Isus! On je s nama i niega se ne trebamo bojati.
(25. oujka 1915., Raffaelina Cerase, Ep. U., str. 373)

3. kolovoza
Potpuno gubim nadu u sve, no ne u Onoga koji je put, istina i ivot. Od njega sve molim i
njemu se predajem, jer on je bio i jest sve moje. Moje jedino Dobro! Zauvijek bih bio Tvoj
kada bih se bio kadar prilagoditi tvojim privlanostima, ali se na kraju trebam prignuti pred
onim pred im se ne bih htio prignuti. Potrebno je da se prignem pred tom kobnom istinom,
ali uvijek istinitom, koja mi jedina prilii, naime, da e mi Ti moda zauvijek nedostajati.
Oe moj, ne viite na mene, izvan sebe sam i doputam da me ponese ono to vidim i
osjeam. Napastovan sam da se priljubim uz vodstvo i poslunost pa sam zbog tih napasti
ispunjen istinskim strahom i obeshrabrenou, iako ih ja uguim i suzbijem na prvi njihov
pokret.
4. kolovoza
Nikada neu prestati dozivati pomo. O, Boe, zar tvoja oinska ruka nije uvijek bila
uzaludna ovome slijepcu, koji je osuen na vjenu smrt? Kaem ti, zadri svoju pomo za
onoga tko se njome umije okoristiti. Odve osjeam teret odgovornosti zbog te dragocjene
pomoi. Zar ta pomo nije doista uzaludna zato to je moj sluaj beznadan? Odve me
zbunjuje tvrdnja da moj duh usmjeravaju sve proturjenije svjetlo i moj blagi duhovni voa,
kako ga ti naziva.
Spoznajem u sebi istinu da vie nemam snage izdrati borbu - umirem od gladi pokraj bogata
stola. Gorim od ei uz izvor iz kojega tee ista voda... K tome me zasljepljuje svjetlo, a
zatim se raspri magla. Zato? Umoran sam i ne elim umarati i svoga vou. A njegova po-
drka i moj posluh njemu oslonac su mi da se ne predam potpuno. U snazi toga posluha
odluujem Vam oitovati ono to mi se dogaalo od onoga dana naveer, petoga kolovoza, i
cijeloga dana estoga kolovoza.
5.kolovoza
Nisam kadar izreci ono to se u meni dogodilo tijekom toga razdoblja najveega muenitva.
Dok sam ispovijedao nae djeake, uveer petoga kolovoza, zahvatio me krajnji uas kada
sam vidio nebesku pojavu koja se ukazala pred oima moga razuma. U ruci je drala orue,
slino dugom tankom limu, od metala, s dobro izotrenim vrhom koji je izgledalo kao da je
izvaen iz vatre. Ta je pojava bacila to orue svom silinom u moju duu. Jedva sam mogao
ispustiti jecaj, osjeao sam kao da umirem. Djeaku kojeg sam ispovijedao rekao sam neka
ode jer se osjeam loe i nisam imao vie snage da nastavim ispovijed. To muenje trajalo je
bez prekida sve do jutra 7. kolovoza. Ne mogu iskazati to sam sve pretrpio u tome razdoblju.
Bilo mi je kao da mi netko upa crijeva. Od toga sam se dana osjeao smrtno ranjenim. U
dubini due ranu osjeam stalno otvorenom, i neprestance mi prouzrouje greve.
Nije li to nova kazna kojom me udarila Boja pravednost? Prosudite je li to uistinu kazna
njegove pravednosti i potvrdite mi zar nemam povoda za strah zbog te smrtne tjeskobe u kojoj
se nalazim.
(21. kolovoza 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

6. kolovoza
O, Dobro due moje, gdje si? Gdje si se skrio? Gdje te nai? Gdje te traiti? Zar ne vidi,
Isuse, da te moja dua eli osjetiti po svaku cijenu? Trai te posvuda, ali ti ne doputa da te
nae, osim u estini tvoga gnjeva, to duu ispunja krajnjim nemirom i gorinom, i pokazuje
joj da on na to ima pravo i da je ona u njegovu posjedu. Tko moe opisati teinu moga
stanja?! Ono to razumijem u odbljesku tvoga svjetla nisam kadar izrei ljudskim jezikom. 1
kada nastojim neto tepajui rei, dua otkriva da je pogrijeila i da se vie negoli ikada
udaljila od istine.
Dobro moje! Jesi li me zauvijek napustio? Htio bih vikati i kukati iz svega glasa, ali sam vrlo
slab i snaga me izdaje. A to mi je initi doli vikati sve dok do tvoga prijestolja ne dopre ova
moja jadikovka: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?..
7. kolovoza
U cijeloj svojoj dui jasno vidim sliku svoje bijede! Boe moj! Da bih podnio taj alostan
prizor, molim te, ukloni ovu zraku svoga odbljeska, jer neu izdrati tu otvorenu opreku. Oe
moj, vidim svu svoju zlou i nezahvalnost u svem njihovu sjaju - vidim uurena iskvarena
stara ovjeka u sebi i kao da hoe Bogu vratiti milo za drago zbog njegove odsutnosti te mu
porie njegova prava koja su njegova nepovrediva dunost. 1 kakva je snaga potrebna da se
toga staroga ovjeka izvue iz ove nevolje! Boe moj! Priteci mi u pomo, jer se bojim
samoga sebe, kao stvorenja koje je podmuklo i nezahvalno prema svome Stvoritelju, koji me
zatitio od mojih monih neprijatelja.
Nisam se umio okoristiti tvojim uzvienim milostima pa sam osuen ivjeti u svojoj
nesposobnosti, usredotoen na sebe, kadar skrenuti s puta, a tvoja se ruka sve vie okomljuje
na mene. Jao! Tko e me osloboditi od mene samoga? Tko e me osloboditi ovoga smrtnoga
tijela? Tko e mi pruiti ruku da me ne odnese i ne proguta iroko i duboko more? Hou li se
morati pomiriti da u upasti u vrtlog koji neprestano raste? Hou li morati izgovoriti ftat toj
tajanstvenoj osobi, koja me posve izranila, koja me bez prestanka okrutno i otro napada. 1
nimalo ne doputa da vrijeme prvo zacijeli stare rane, nego na njima otvara nove rane koje
nepogrjeivo razdiru siromanu rtvu?
Ah, oe moj, pomozite mi poradi ljubavi! Sva moja nutrina krvari i vie sam puta morao
vlastitim oima gledati kako se i vani izlijeva. Ah, neka prestane to razdiranje, ta osuda, to
ponienje i ta smetenost! Duh se vie nije kadar tome oduprijeti.
(17. listopada 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

8. kolovoza
U Rimu sam vidio drvo za koje sam vam rekao da ga je zasadio patrijarh sveti Dominik i
kojega svatko tko onamo doe ide pogledati iz pobonosti i iz ljubavi prema onome tko ga je
posadio. Dragi novaci, u vama sam vidio drvo elje za svetou koje je sam Bog u vaim
duama zasadio. Zato ga njeno ljubim. Osjeam zadovoljstvo dok promatram to drvo, i to
vie nego kada ste bili ovdje. Dakle, potiem vas da i vi to inite te da zajedno sa mnom
kaete: Bog neka ti dade da raste, lijepo zasaeno drvo, Boansko sjeme. Neka Bog uini da
tvoj plod sazrije. I kada sazrije, neka se Bogu opet svidi ouvati ga od silovita vjetra, koji
omlauje cijele plodove, pa ih onda nametljive ivotinje dolaze poderati.
Moji predragi sinovi, ta elja neka je u vama poput naranaa koje rastu uz genoveku obalu i
koje su, prema rijeima onih koji su ih vidjeli, uvijek pune plodova i cvjetova i lia. Dragi
novaci, i vi trebate uvijek raati dobrim plodom, u svim ivotnim prilikama na koje naiete,
kako biste svakoga dana ostvarili neke svoje elje.
Unato tome nikada ne smijete prestati eljeti i to sve vie! Te elje jesu cvjetovi vaih dobrih
nakana, a esto priznanje vaih slabosti jest lie, koje uva i dobra djela i dobre elje.
(18. sijenja 1918., novacima, Ep. IV, str. 366)

9. kolovoza
Da, dua je moja ranjena iz ljubavi prema Isusu. Bolestan sam od ljubavi. Neprestano kuam
gorku muku ara koji gori a ne izgara. Savjetujte mi, ako moete, lijek za sadanje stanje moje
due.
Evo blijede slike onoga to Isus ini u meni. Kao to pijavica sa sobom povlai u dubinu
mora sve na to naie, tako i moja dua, koja je zaronila u beskrajno more Isusove ljubavi,
bez ikakve moje zasluge i bez mogunosti da to objasnim, privlai sebi sva njegova blaga.
No, oe moj, kamo leti moja misao dok ovo piem? Na lijepi dan moga reenja. Sutra je
blagdan Svetoga Lo-vre, ali i dan moje proslave. Ve poinjem iznova kuati radost koju sam
doivio onoga svetoga dana moga sveenikog reenja. Od jutra kuam rajsku slast... A to e
tek biti kada tu slast budemo vjeno uivali? Usporeujem mir srca koji sam osjetio onoga
dana kada sam bio zareen s mirom srca koji poinjem kuati jo uoi svoje godinjice
reenja i ne nalazim u tome nikakvu razliku. Blagdan Svetoga Lovre bio je dan kada sam u
srcu osjetio najvei plam ljubavi prema Isusu. Kako sam sretan bio toga dana, koliku sam
radost doivio!
(9. kolovoza 1912., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

10. kolovoza
Sada e shvatiti, draga moja keri, zato dua koja je izabrala Boju ljubav ne moe ostati
neaktivna" u Srcu Isusovu, nego osjea da gori od ljubavi prema brai, zbog ega se gri od
boli.
A kako je to mogue? Keri, nije to lako objasniti. Jer, budui da dua vie ne ivi vlastitim
ivotom, nego Isusovim, koji ivi u njoj, ona treba osjeati, htjeti i ivjeti iste osjeaje, volju i
ivot onoga koji ivi u njoj. A ti, predraga moja keri, zna, iako si to kasno shvatila, zna,
kaem, kakvim je osjeajima i voljom bilo proeto Srce Boanskog Uitelja prema Bogu i
ovjeanstvu.
Neka se i tvoja dua gri od boli, za Boga i za brau koja ne ele uti za njega, jer se to
Bogu najvie mili. Zivi spokojno i neka je u miru tvoja gorina.
(31. svibnja 1918., sestrama Campanille, Ep. III, str. 961)

11. kolovoza
Nadam se da nije daleko dan kada ete uivati u rajskoj radosti zbog odlaska u Asiz. Taj je
grad potpuno franjevaki. On je na neki nain spomenik koji govori o ljubavi i beskrajnom
milosru svetoga oca Franje. Da, nadam se da u ubrzo uti da ste se poklonili u malom
tovanom svetitu svete Porcijunkule, nagrizenom zubom vremena, u kojemu su neuglaene
zidove poslije sedam stoljea pobona tovanja pokornici tako uglaali" poljupcima da se
sjaje kao mramor i alabastar, kako pripovijeda dobra tovateljica franjevakoga reda gospoa
Henrion. O, kako lupa srce zahvalna hodoasnika kada se ondje zaustavi i arko moli!
Povijest tisua i tisua dua opet nam govori o tome kako su na svaku tamnu ciglu
hodoasnici naslanjali glavu, pritijenjeni tjeskobama ivota.
Hodoasnik se u tome svetitu nekako instinktivno pokloni i u Boanskoj utnji osjea kako
se nad njim iri neki vrlo njean blagoslov, a beskrajna i blaga molitva odzvanja i prolazi
stoljeima, i prolazit e jo mnogo stoljea, plamtei od ljubavi svetaca, od prinosa istih
rtava i suza otkupljenih dua. O, kako je u Isusovoj Crkvi velika i kako je slatka Boanska
dogma Opinstva svetih. To su uistinu vrata vjenoga ivota, kao to pie na proelju malog
tovanog svetita svete Porcijunkule.
12. kolovoza
Dok se prisjeam onih divnih vremena, vidim ljubljenu prvoroenu" ki Serafskoga oca, u
velikoj i sveanoj utnji skromne blagovaonice, svetu Klaru, s njezinim poniznim i skromnim
kerima kako u ritmu siromatva pjevue kratku i jasnu pjesmu o odricanju i rtvi. Svaka
sestra stane na svoje mjesto, uzdigne duh Gospodinu i u miru eka... Tada jasni glas majke,
svete Klare, otpone Benedicite (Blagoslovite). Djevianska se ruka velikom i udesnom
kretnjom, ali polagano i sveano, uzdie na blagoslov.
Jednom tako u samostanu nije bilo niega osim jednog kruha, a bilo je vrijeme ruka. Glad je
muila eludac siromanih sestara, koje, iako su sve pobijedile, nisu uvijek mogle ignorirati
nune ivotne potrebe. Sestra Cecilija, koja je dijelila hranu, utekla se u oskudici opatici, a
ona joj je zapovjedila da razdijeli kruh na dvije polovice i da se jedan dio poalje brai koji su
bdjeli u samostanu, a druga da se zadri i podijeli na pedeset obroka, koliko ima sestara, i da
se svakoj stavi njezin dio za siromaan objed. Budui je odana ki rekla da su potrebna
nekadanja udesa Isusova da bi maleni krui, razdijeljen tako na pedeset obroka, mogao
svima dotei. Majka joj je odgovorila: Keri moja, uini s pouzdanjem ono to ti kaem".
Posluna ki pouruje ispuniti majinu zapovijed, a majka Klara potom se utjee Isusu
molitvom i samilo-snim uzdasima za svoje keri. Tada se, po Bojoj milosti, umnaa ono
malo kruha u rukama one sestre koja ga ra-zlama pa svakoj dotie obilat obrok.
13. kolovoza
Jednoga je dana slubenica Gospodnja (sveta Klara) ostala bez ulja pa nije mogla pripremiti
hranu ni za svoje bolesne sestre. Tada je sveta Klara, uiteljica poniznosti, uzela posudu za
ulje te ju je sama oprala i ostavila na pogodan zidi da je uzme fratar koji je skupljao milosti-
nju, jer gaje pozvala da ide prositi ulja. Brat Bentivenga pourio se olakati bijedu siromanih
sestara. Ali kada je stigao, posuda je bila puna ulja, posredovanjem Bojega milosra, jer je
molitva svete Klare preduhitrila poslunost Svetoga oca u namjeri da olaka svojim
siromanim kerima. Dobri je fratar pomislio da su ga sestre uzalud zvale pa je progunao:
Moda su me ove sestre pozvale da zbijaju alu sa mnom, jer, evo, posuda je puna".
Pitali su uokolo tko bi donio ulje, no nikoga nisu nali. Tako je Gospodin udesno pritekao u
pomo onima koje su poradi njega sve napustile i posluno se prignuo volji svoje zarunice,
koja ga je zazivala u istoi i vjeri koja premjeta brda.
Molimo i mi da nam dragi Isus dade poniznost, pouzdanje i vjeru nae drage svetice.
Molimo Isusa arko, kao to je ona inila. Predajmo se njemu i udaljimo se od ovoga lanoga
svijeta, u kojemu je sve ludost i ispraznost. Sve prolazi, samo Bog ostaje, u dui koja ga zna
potpuno ljubiti.
30. prosinca 1921., Graziellli Pannulo, Ep. III., str. 10879)

14.kolovoza
Ne boj se ako osjea da si hladna u meditaciji, u molitvama i u svim drugim vjebama
pobonosti, ako osjea da si jo vezana uz stvorove, ako jo osjea oprenost izmeu
staroga ovjeka i novoga ovjeka, ako vidi da si slaba. Jer, ako ti se sve to dogaa mimo
tvoje volje, nema krivnje. 1 ne samo da nema krivnje, nego je to i izvor zasluga za tebe.
To su kunje due koju je Bog odabrao i koju hoe iskuati kada vidi da je dovoljno snana
izdrati borbu i vlastitim rukama isplesti sebi vijenac slave.
(sijeanj 1919., sestrama Campanile, Ep. III., str. 989)

15.kolovoza
Presveta Djevica, ije uznesenje na nebo danas cijela Crkva slavi, neka Vas utjei kao i
uvijek, i izbavi iz svake opasnosti! Tko e Vam ikada dostojno zahvaliti za postojane novosti,
koje su uvijek bile izvrsne i koje ste mi neprestano darivali? Meni nedostaju prikladne rijei
da to uinim, no srce sve nadoknauje.
Zajedno s izabranim duama pratimo Vas posvuda s goruom i postojanom molitvom pred
Isusom. Svi drhtimo zbog Vaeg vrlo neugodnog stanja. Svi smo se uivjeli u Va ivot i svi
se pourujemo s uzdasima preduhitriti presretan trenutak u kojemu e Vas preblagi Gospodin
vratiti u na zagrljaj.
Hrabro, oe. Taj e dan na vrijeme svanuti, unato svim naim ljudskim predvianjima. Taj
lijepi dan ve se pribliava i sretne li su one due koje e moi uzviknuti: A DOMINO FACTUM
EST ISTUD. Jahvino je to djelo... (Ps 118,23).Svi emo se ujediniti s Vama i pjevati vjenu hvalu
Bogu, jer e taj dan sigurno biti divan pred naim oima - M I R AB I LE I N OC U LI S N OS TR I S ,
zbog pobjeda Boanske pravednosti nad nepravednou.
Samo Bog moe uiniti da taj lijepi dan osvane, a on e to uiniti radi uskrsnua mnogih i
radi pobjede svoje slave. D E O G R ATI A S (B OG U H VAL A ).
Sve due koje vi dobro poznajete hode I N S A N C TI TATE E T I US TI TI A C ORA M I P S O . ...u
svetosti i pravednosti pred njim... (Lk 1,75). Neka bude za to slavljen Bog.
16. kolovoza
Sto Vam rei o sebi? Ja sam samome sebi misterij. I ako uspijevam izdrati, to je zato to je
dobri Bog sauvao posljednju i najpouzdaniju rije autoritetu na ovoj zemlji i to nema
vjernijeg pravila od volje i elje poglavara. Tome se autoritetu povjeravam kao dijete na ruka-
ma majke i nadam se i uzdam u Boga da neu pogrijeiti, iako me moj osjeaj uvjerava da je
sve mogue.
Oe moj, kada e zasvijetliti sunce na nebu moje due? Ah! Osjeam se izgubljen u dubokoj
i velikoj tami kroz koju prolazim. No neka ivi Bog, koji nikada ne naputa one to se u nj
uzdaju i koji se nadaju!
TO V AM R E I O S VOM E F I ZI K OM S TAN J U ? I IA DI J E O TOM E N E BI H GOVOR I O ,
JE R J E TO ZA M E N E N E VAN O I NE UDI M N I ZA I M DR UGI M DOLI ZA TI M DA B O G
ZA DA P OS LJE D N J I U D A R A C .
(15. kolovoza 1916., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

17. kolovoza
Blaga je gorina ljubavi i sladak njezin teret. Zato, dakle, govori da je, osjeajui njezin
beskrajni zanos, ne uspijeva podnositi? Tvoje je srce siuno, ali rastezljivo. I kada vie ne
bude moglo obuhvatiti veliinu Ljubljenoga i oduprijeti se njegovu beskrajnom pritisku, ne
boj se da on nije i unutra i vani - izlijeva se u nutrinu i obuhvaa i zidove". Poput otvorene
koljke u moru, pit e do sitosti i bit e u izobilju okruena i noena njegovom moi.
Domalo nee vie biti neiskusna u novim izljevima ljubavi pa ti njezina estina nee
izgledati nepodnoljiva. Kada se navikne na uobiajeni ar, pozvat e tada Ljubav da se s
tobom natjee i borit e se kao Jakov s anelom, ali nee biti svladana.
(29. srpnja 1920. Girolami Longo, Ep. III., str. 1023)

18. kolovoza
Neka je blagoslovljen Bog koji jedini umije initi takva udesa u dui koja mu se uvijek
opirala i koja je nastamba" beskrajnih neistoa. On je od mene htio uiniti primjer milosti.
eli me dati za uzor svim grjenicima, da nitko ne oajava. Neka, dakle, grjenici upru pogled
u mene, najveega meu grjenicima, i neka se pouzdaju u Boga.
Grjenici, obratite pozornost na mene nevaljala i ohrabrite se da ne oajavate u spasenje jer
Gospodin ne samo to mi je dao oprotenje od grijeha, nego se udostojao obasuti me
najdragocjenijim milostima.
Oprostite mi. Ovo vam govori ovjek lud od ljubavi prema svome Bogu. On zasluuje vae
suosjeanje.
(16. studeni 1914., Raffaelini Cerase , Ep. II., str. 226)

19.kolovoza
Neka brzo doe Boje kraljevstvo. Neka premilosrdni Otac posveti svoju Crkvu. Neka izlije
obilno svoje milosre na one due koje ga jo nisu upoznale. Neka uniti kraljevstvo Sotone,
unese pomutnju u tu paklenu ivotinju i u sva njezina zla umijea. Neka dade da sve due koje
su robovi te paklene ivotinje shvate koliki je on la-ac. Neka preblagi Otac prosvijetli pamet
svih ljudi i dodirne njihovo srce, da se oni revni ne ohlade i ne smalak-u na putu spasenja, da
se mlaki zagriju, a oni koji su se od njega udaljili da mu se vrate. Neka raspri sve mudre
ovoga svijeta da se ne opiru i ne sprjeavaju irenje njegova kraljevstva. Neka Presveti Otac
napokon udalji od svoje Crkve svaki razdor koji postoji i neka sprijei druge razdore, kako bi
bilo samo jedno stado i jedan pastir. Neka ustostrui broj izabranih dua, neka poalje tolike
svete i uene slubenike i posveti one koji jesu slubenici, i uini da se po njima vrati ar u
sve kranske due. Neka se povea broj katolikih misionara pa da, zajedno s Boanskim
Uiteljem, i mi kaemo: E T VA J E VE L IK A , A RA DNIK A M ALO .
(8. oujka 1915., Anniti Rodote, Ep. III., str. 61)
20. kolovoza
Zaklinjem vas, moji predragi sinovi, da se zduno brinete oko vaega srca. Pobrinite se da
sauvate mir i urav-noteujte vau ud. Pazite, ne kaem sauvajte mir, nego pobrinite se da
sauvate mir - neka to bude vaa glavna elja. I jako se uvajte da se ne uznemirujete to ne
moete upokoriti razliite osjeaje svoje udi.
Znajte dobro to znai samostan kako ne biste imali o njemu pogrjeno miljenje. On je
akademija vjernoga ispravljanja, u kojemu svaka dua treba nauiti pustiti se da se njome
rukuje, daju se ostrue i brusi kako bi, dobro izbruena i uglaena, mogla biti ujedinjena i
sjedinjena s Bojom voljom. Oevidan znak savrenosti jest htjeti da te drugi ispravljaju, jer
je to glavni plod poniznosti, po kojoj upoznajemo da nam je ispravljanje potrebno.
Samostan je bolnica duhovnih bolesnika koji ele ozdraviti. A da bi ozdravili, putaju da im
se britvom, kao kirurkim noiem, puta krv, da ih se kali eljezom, vatrom, i svim gorkim
lijekovima. U prvoj su se Crkvi prvi redovnici nazivali imenom koji zapravo znai lijenik.
Sinovi, budite i vi takvi i ne obazirite se ni na to to vam samoljublje moe protivno
doaptavati, nego blago, ljupko i ljubazno odluite da ete ili umrijeti ili ozdraviti. A budui
da ovjek ne eli duhovno umrijeti, onda treba ozdraviti. Da biste ozdravili, trebate trpjeti da
vas se ispravlja. I zaklinjite lijenike svoje due da vas ne potede niega, kako biste mogli
ozdraviti. Budite uvijek iskreni s onim koji treba iscijeliti vae duhovne slabosti.
21. kolovoza
Prije nekoliko dana razmiljao sam o tome to ljudi priaju o morskim lastama. Te malene
ptice polau jaja na morskoj obali. Grade gnijezda u obliku lopte i tako zbijeno da morska
voda ne moe u njih prodrijeti. Samo na vrhu ostave malen otvor za disanje. U to gnijezdo
smjetaju svoje malene. Ako ih iznenadi plima, ona podie gnijezdo i oni bez opasnosti
plivaju na valovima, a voda ih ni ne dotakne, a kamoli da ih potopi. Zrak koji ulazi kroz
maleni otvor slui istodobno i za odravanje ravnotee pa ta siuna plovila mirno plutaju i
nikada se ne prevrnu.
Predragi moji sinovi, neka vae srce bude kao to gnjez-dace, jednako dobro zbijeno i
zatvoreno. Tada ga mogu spopasti uasi i oluje svijeta, tijela i avla, ali nita od toga ne
prodire u vau nutrinu jer je ona otvorena prema gore, prema Nebu, kako bi disala i ivjela u
Gospodinu Isusu.
Dragi sinovi, za koga bi on nainio to gnjedace ako li ne za pilie onoga koji ih je stvorio
zbog Boje ljubavi te zbog Boanske i nebeske naklonosti prema njima?
Dok morske laste grade svoje gnijezdo, a njihovi su mladi jo nejaki pa ne mogu podnijeti
huku valova, Bog ih uzima u svoju zatitu. Ta ista dobrota koja vlada svijetom uva
gnjezdace naega srca od svakoga napada svijeta za njegovu svetu ljubav.
O, kako volim te ptice koje su okruene plimama i ive samo od zraka; koje se skrivaju na
moru, a gledaju samo u nebo! Plivaju kao ribe i pjevaju kao ptice; a da bi se za titile od
valova, imaju sidro koje nije baeno u dubinu, nego u visinu.
Dragi moji sinovi, neka vam dobrostivi Isus udijeli da i vi, dok prebivate u tijelu, ivite po
duhu i da, uz svu tatinu svijeta, uzdignete pogled prema Nebu. Da ga, ivei s ljudima,
hvalite i s anelima ljubite te da uvijek otkrivate temelj svoje nade u Bogu.
(18. sijenja 1918., novacima, Ep. IV., str. 366)

22. kolovoza
ivi ponizno, blago i u ljubavi prema naemu Gospodinu i ne rastuuj se to se ne moe
sjetiti svih svojih sasvim neznatnih nedostataka da ih ispovjedi. Ne, keri, ne prilii da se
zbog toga alosti, jer koliko god puta padne a da to ni ne opazi, jednako se toliko puta i po-
digne a da to ni ne opazi.
Nismo li rekli na onome mjestu o kojemu smo toliko puta raspravljali, ako se sjea, da
pravednik ne samo to osjea da pada sedam puta na dan, nego doista i pada sedam puta na
dan. A kada sedmi put i padne, opet se die. Dakle, ne mui se time, nego smjelo i ponizno
reci ono ega se sjea, i sve to prikae blagome Bojemu milosru, koje u svoju ruku
dobrostivo uzima one koji padaju kako se ne bi ozlijedili ili izranili. A onda ih tako brzo die i
okrjepljuje da ni ne opaaju da su pali, jer ih je Boja ruka podigla dok su padali. Ali ne
opaaju ni da su se digli, jer su podignuti tako brzo da nisu imali vremena na to misliti.
(18. listopada 1917., sestrama Campanille, Ep. III., str. 943)

23. kolovoza
Kada sam prologa petka u crkvi zahvaljivao za svetu Misu, osjetio sam da mi se u srce
zabila tako iva i uarena vatrena strijela da sam pomislio da u umrijeti. Ne nalazim pravih
rijei kojima bih Vam opisao prodornost i djelotvornost te vatre. Doista Vam to nisam
sposoban izraziti. Vjerujete li mi? Dua koja postaje rtva takvih utjeha, zanijemi. Kao da sam
nekom nevidljivom snagom posve uronjen u vatru... moj Boe, kakva vatra! Kakva milina!
Tih zanosa ljubavi doivio sam toliko mnogo, razliita trajanja, da sam se osjeao kao izvan
ovoga svijeta. Ranije je ta vatra bila manje snana, a ovoga puta, da je trajala samo trenutak
dulje, dua bi mi se odijelila od tijela... i pobjegla bi s Isusom. Ah, kako je lijepo postati
rtveno janje ljubavi!
(26. kolovoza 1912., ocuAgostinu iz Samostana San Marco,

24. kolovoza
Naalost, imate sve razloge plaiti se ako elite vlastitim snagama odmjeriti borbu. Ali Vam
iskustvo da Vas Isus nikada ni na trenutak ne ostavlja samu, mora dati najveu utjehu. Bog
nam pokazuje daje on s onima koji su oaloeni i izmueni - C UM IP SO SUM IN
TR IB U LATIO N E (S N J I M U B I T I U NE VOL J I ) (usp. Ps 91,15). I sputa se da obrie
suze. Neka Vas ojaa blaga pomisao da e poslije tako gustoga mraka zasjati sunce.
Promatrajte u tome svjetlu naega Nebeskoga Zarunika, ali jednostavnim i istim pogledom.
Ne vjerujte, predraga moja sestro, da Vas je Gospodin napustio i da za Vas nema spasenja.
Odbacite taj osjeaj, koji Vam dolazi od naega zajednikog neprijatelja.
(23. sijenja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 304)
25.kolovoza
Molite postojano pa ete tako izvojevati pobjedu nad naim neprijateljima. Ponizite se pod
snanom rukom Nebeskoga Lijenika pa e Vam Isus na svadbenoj gozbi dati da sjednete za
prvi stol, jer je Bog obeao da e se uzvisiti onaj tko se ponizi.
Sve vie zahvaljujte Bogu po Isusu Kristu pa ete tako biti pripravni primiti i druge nebeske
milosti. Suprotno od toga, onaj tko se nije dostojno ponio prema ve primljenim milostima,
nije dostojan primiti nove milosti.
28. rujna 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 500)

26.kolovoza
Mata i avao htjeli bi Vas prevariti da neprestano vrijeate Boga i da se uvijek ili gotovo
uvijek odupirete Bojim pozivima. Budna milost Oca Nebeskoga uva Vas da ne padnete u
takvu nevjemost. Budite sigurni u to. Takvi osjeaji, uvjeravam Vas, dolaze samo iz mate i od
avla. uvajte se da im ne biste pridavali kakvu vanost. Oni nemaju drugog cilja doli
ohladiti osjeaje ljubavi prema Nebeskom Zaruniku kako bi Vam dosadila kranska
savrenost, koju prikazuju kao neto teko i nemogue za Vas. A to je jo gore, njihova
najizravnija tenja jest da u Vaemu srcu presui i presahne svaki osjeaj pobonosti.
(15. kolovoza 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 153)

27.kolovoza
Predraga Isusova keri, kada bismo bili preputeni sebi, uvijek bismo padali i nikada ne
bismo bili na nogama. Zato se ponizite pred preblagom milju da ste u Isusovim Boanskim
rukama, poput djeteta koje spokojno lei u majinu krilu, sigurni da Vas vodi onamo gdje e
Vam biti najkorisnije. Zar se moemo bojati kada je cijelo nae bie, koje je posveeno Bogu,
osvjedoeno da poiva na tako blagim rukama?!
28.kolovoza
Strah za koji kaete da ga osjeate zbog poinjenih grijeha jest utvara i prava muka koju
Vam prouzrouje avao. Osim toga, zar ih Vi niste ve ispovjedili? Pa dobro, ega se bojite?
Pustite da ta B E ZV E ZA R I J A proe i otvorite svoje srce, koje je puno svetog i prosvijetljenog
pouzdanja u Isusa. I vjerujte da on nije onaj okrutni poreznik, kako Vam ga oslikava onaj
nepoteni radnik, nego Janje koje oduzima grijehe svijeta, i koje se neizrecivim uzdasima
zauzima za nae spasenje.
29. kolovoza
Bilo bi pogrjeno kada bih potvrdio Vae rijei da Vas je Isus otjerao. Pouzdajte se u njega i
ne bojte se, zato to se nemate razloga bojati. Nije to naputenost, nego Vam na preblagi
Spasitelj na taj nain pokazuje ljubav i ja nemam prikladnih osjeaja da zahvalim dobroti
Gospodnjoj koja tako ljubazno s Vama postupa i titi Vas. Pakosnik Vas hoe uvjeriti da ste
rtva njegovih nasrtaja i Bojeg naputanja. Ne vjerujte mu, jer Vas hoe zavarati. Prezrite ga
u Isusovo ime i u ime njegove presvete Majke.
I nikada se ne pouzdajte u samu sebe. Svako pouzdanje stavite samo u Boga. Od njega
oekujte svaku snagu i ne elite pretjerano biti osloboeni od sadanjega stanja. Pustite da
Duh Sveti djeluje u Vama. Predajte se svim njegovim zanosima i ne bojte se. On je toliko
mudar, blag i obziran da ne prouzrouje doli dobro. Koje li dobrote ovoga Duha Tjeitelja za
sve, no nadasve za Vas koji ga traite!
(29. oujka 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 60)

30. kolovoza
Po Bojemu odreenju jo se uvijek zdravstveno osjeam loe. No najvie me mue jaki i
otri bolovi u grudnom kou. U nekim su trenucima toliko neugodni da mi se ini da mi hoe
slomiti kraljenicu i prsa. No Isus ne prestaje s vremena na vrijeme ublaiti moja trpljenja na
drugi nain, to jest kada mi govori u srcu. Da, oe moj, Isus je tako dobar prema meni! Kakvi
li su to dragocjeni trenutci! To je srea koju ne mogu ni s ime usporediti, srea koju mi
Gospodin gotovo samo u alostima daje okusiti.
U tim trenucima vie negoli ikada, sve mi je u svijetu dosadno i mui me, nita ne elim
osim ljubiti i trpjeti. Da, oe moj, i u tolikom trpljenju sretan sam jer osjeam kako moje srce
kuca s Isusovim. Sada zamisliti koliku utjehu u srcu mora pobuditi ovjekova spoznaja da
gotovo sigurno posjeduje Isusa.
31. kolovoza
Istina je da ma mnogo napasti kojima sam podvrgnut, ali se pouzdajem u Boju providnost
da neu upasti u zamke obmanjivaa. Istina je da se Isus vrlo esto skriva, no nije vano ja u
nastojati, s vaom pomoi, nikada ga ne napustiti, jer ste me uvjerili da to nisu naputanja
nego njegove ale iz ljubavi.
Ah, kako u tim trenucima eznem za nekim tko bi mi pomogao ublaiti udnju i ar koji mi
ponese srce!
14. rujna 1910., ocu Benedettu iz Samostana San Marco

R U J AN

1. R UJ N A
Otklonite ono to Vam Neprijatelj snano priap-tava u duu kako bi Vas uvjerio da ete
propasti. Prezrite te pakosne podvale i ivite spokojno, jer je Gospodin najvie s Vama onda
kada ste u nevoljama. I Sveto pismo jami nam da je ojaena dua u jedinstvu sa svojim
Bogom. S njom sam u nevolji, kae Bog. Hrabro, dakle, i nc bojte se, jer je sigurno da dua
koja se pribojava svoje propasti nee propasti. I ona koja se bori gledajui na Boga, pjevat e
pobjedu, pjevat e pobjedniku pjesmu. Nema mjesta strahovanju, moja Raffaelina, jer nam je
Otac Nebeski obeao pomoi da nas napasti ne bi nadvladale.
(10. travnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 393)

2. R UJ N A
Kada, dakle. Neprijatelj hoe prodrijeti u Vae srce da ga osvoji strahom iz prolosti, mislite
na to kako se on ve utopio u moru nebeske dobrote, a onda se usredotoite na sadanjost, u
kojoj je Isus s Vama i ljubi Vas. Mislite na budunost, kada e Isus nagraditi Vau vjernost i
predanje, ili, bolje, na sve one milosti kojima Vas je obasuo i kojima Vas neprestano obasipa, i
koje zacijelo niste ziorabili. Dakle, molio bih Vas da odloite, koliko je mogue (jer na
nemogue nitko nije primoran), svaki strah i imajte uvijek pouzdanje, vjeru i ljubav.
Djevica sveta Terezija od Djeteta Isusa govorila je: Bit emo sueni po ljubavi". Dakle...,
ljubimo Isusa. Pustimo ga da djeluje u nama onako kako mu se vie mili, govu veu slavu i
radi naega veeg posveenja.
(8. listopada 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 509)

3. R UJ NA
Isus Vas eli uznemiriti, prodrmati, omlatiti i proree-tati kao penicu da bi Va duh postigao
istou kakvu on eli. Moe li se penica pospremiti u itnicu ako nije oiena od svakog
kukolja i pljeve? Moe li se lan sauvati u gospodarevoj krinji ako prije toga nije postao bijel
kao snijeg? Tako mora biti i s izabranom duom.
Shvaam da se ini kako napasti prljaju duh, a ne kako ga iste. Ali ne, nije tako.
Posluajmo ono to o tome kau sveci, a Vama neka bude dostatno znati ono to kae veliki
sveti Franjo Saleki - da su napasti kao sapun za koji se ini, kada ga se nanese na tkaninu,
daje prlja, a zapravo je isti.
(11. travnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 68)

4. R UJ N A
 Neka Vas ne uznemiruju brojne napasti koje Vas neprestano salijeu, jer Duh Sveti svakoj
pobonoj dui koja se odluuje napredovati na Bojemu putu unaprijed najavljuje da bude
spremna i da se pripravi na napasti. Zato se i Vi ohrabrite, jer siguran i nepogrjeiv znak da je
dua odabrana za spasenje jest napast, koja je za sirotu duu kao znak upozorenja na mnoge
oluje. Neka nas u podnoenju kunja ohrabri misao na ivot svetaca, jer ni oni nisu bili
osloboeni kunja.
Napast ne poteuje nijednog izabranika. Nije potedio ni Apostola naroda koji, nakon stoje
bio ugrabljen pa sve do raja, dok je jo bio u smrtnom tijelu, biva izvrgnut kunji kojom ga je
Sotona udarao. Moj Boe! Tko moe itati te stranice a ne osjetiti da mu se krv ledi u ila-
ma?! Kolike je suze, kolike uzdahe, kolike jecaje i kolike molitve uzdizao ovaj sveti apostol
da Gospodin udalji od njega tu vrlo bolnu kunju! Ali, kakav je bio Isusov odgovor? Samo
ovaj: Dosta ti je moja milost... Snaga se u slabosti usavrava.
5. R UJ N A
Osnaite se. I Vama Isus daje da ujete, posredstvom onoga kojega Vam je odabrao za vou,
isti onaj glas koji je uo sveti apostol Pavao. Borite se snano i postii ete nagradu jakih
dua. Nikada se ne pouzdajte u samu sebe. U trenutcima krajnje borbe i malaksalosti utecite
se molitvi. Pouzdajte se u Boga i napast Vas nikada neete nadjaati. Ako Vas Gospodin
stavlja na kunju, znajte da on nee dopustiti da ona nadie Vae snage. Ako Vas svijet
prezire, uivajte zbog toga, jer su prvo mrzili tvorca ivota, Boanskog Uitelja. Ako Vas
mue i oalouju svakovrsna odricanja, napasti i kunje, koje dolaze od avla i njegovih
nasljednika, podignite pogled prema Nebu i jo se vie osnaite. Gospodin je s Vama i nema
mjesta strahu.
Neka Neprijatelj samo ratuje s Vama, ali Vas nikada nee moi usmrtiti. Borite se kao jaka
dua. Borite se protiv putenosti, protiv svjetovne ispraznosti, protiv zamamnosti bogatstva i
asti, po kojima avao s nama neprestano ratuje. Otpor e jamano biti tvrd, bitka muna.
Ali, sursum corda!1,gore srca! uprite pogled u Nebo. Neka Vas u svemu ojaa zasluga
pobjede, neizreciva utjeha, besmrtna slava koja se time daje Bogu.
(4. rujna 1916., Mariji Gargani, Ep. III, str. 241)

6. R UJ NA
OE, MOJE sadanje stanje nije dobro. Osjeam da me uvelike naputa snaga. Vidim da se
trenutanom kriu dodaju drugi krievi, sadanjoj boli nove boli. I ne bih mogao izdrati kada
mi Otac Nebeski ne bi pomogao svojom svemoguom rukom.
Loe fiziko stanje popraeno je otrim borbama due. Na nebu moje siromane due tamni
oblaci postaju sve gui. Isus je uvijek sa mnom, to je istina, ali kako je bolna kunja, moj
oe, koja dovodi duu u opasnost da uvrijedi nebeskoga Zarunika! Ali, neka uvijek ivi Bog!
Vjera u pobjedu i u to da u izii kao pobjednik, i snaga za borbu, nikada mi se ne umanjuju.
7. R UJ NA
NEKA se beskrajno pjeva pjesma zahvalnica predobrom Isusu jer je obrisao suze svoje Crkve i
utjeio njezino udovitvo, poslao joj vrhovnoga poglavara pa je sve proteklo prema Bojemu
Srcu. Poelimo ovome novom papi da doista bude dostojan nasljednik velikoga vrhovnog
pastira. Jer, Pio X. bio je uistinu plemenita i sveta dua, kakvu Rim nije gotovo nikada imao.
Potekao je iz jednostavna puka i nikada nije zatajio svoje skromno podrijetlo. Doista je bio
neizmjerno dobar pastir, kraljevski mirotvorac najviega ranga, dobri i njeni Isus na zemlji.
A vie ga se trebamo sjeati kao dobroga vrhovnog pastira, kao jo jednog zagovornika kod
Svevinjega, negoli uzdizati vrue molitve Nebu za pokoj njegove velike due.
On je bio prva, najvea i najnevinija rtva bratoubilakog rata, koji zagluuje bukom oruja i
bukom naoruanih, a cijelu Europu ispunja uasom. Nije se vie mogao oduprijeti bijesnoj i
stranoj oluji, a njegovo se srce rasprsnulo na komadie od uasne boli, srce koje je bilo izvor
apostolata mira za cijeli svijet tijekom cijeloga njegova ivota.
Uistinu, zapaeno je da on nedostaje ovome svijetu, zbog velike ljubavi kojom je gorjelo
njegovo srce. Molimo, moj oe, za prestanak neprijateljstava. Razoruajmo ruku Boanskoga
Sudca, koja je s pravom rasrena zbog naroda koji ne eli nita znati o zakonu ljubavi.
(7. rujna 1914., ocu Agostinu, iz Samostana San Marco,

8. R UJ N A
Sino mi se dogodilo neto to ne mogu ni objasniti ni razumjeti. U sredini dlana pojavilo se
neto crveno, veliine i oblika jednog malog novia, s jakom probadajuorn boli u sredini
toga crvenog mjesta. Ta se bol pojaala u sredini lijeve ruke, i to tako jako da jo uvijek traje.
I na nogama osjeam malu bol. Ova se pojava ponavlja sada ve gotovo godinu dana. Ali
nemojte se uznemirivati to Vam to govorim prvi put. Uvijek sam doputao da me pobijedi
ova vraka stidljivost. A kada biste znali koliko se i sada moram prisiljavati da Vam to kaem!
Imao bih Vam mnogo toga rei, ali teko nalazim prave rijei za to. Jo Vam samo elim rei
da srce poinje vrlo jako udarati kada boravim kod Isusa u Sakaramentu. Ponekad mi se ini
da e mi iskoiti iz grudi.
Na oltaru osjeam ponekad tako jako rasplamsavanje cijeloga moga bia da Vam to ne mogu
opisati. Tada mi je kao da e mi lice potpuno izgorjeti. Kakvi su to znaci, ja ne znam.
(8. rujna 1911., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

9. R UJ N A
ivi sva u Bogu i iz ljubavi koja te nosi podnosi strpljivo samu sebe u svim svojim
bijedama. Sjeti se da biti dobar Boji sluga ne znai biti uvijek utjeen, biti uvijek u blagosti,
biti uvijek bez protivtina i odvratnosti prema dobru. Jer kada bi to bilo tako, onda ni sveta
Katarina Si-jenska ni sveta Terezija ni sveti Pavao ne bi sluili dobro Gospodinu.
Biti dobar sluga Boji znai, naprotiv, biti milosrdan prema blinjemu, imati u viemu dijelu
duha netaknutu odluku o ispunjavanju Boje volje, imati duboku poniznost i jednostavnost da
se pouzdamo u Boga i da se dignemo onoliko puta koliko puta padnemo, da podnosimo sebe u
vlastitim sramotama i padovima te da mirno podnosimo druge u njihovim nesavrenostima.
(4. kolovoza 1917., upueno nepoznatoj osobi, Ep. III., str. 922)

10. R UJ N A
Samoljublje ne umire prije nas. Uvijek je potrebno osjetiti njegove osjetne napade, njegovo
tajno djelovanje, sve dok smo u ovome bijednome svijetu. Neka nam dostaje Boja milost da
ne pristajemo svojom slobodnom voljom. Ta krepost svete ravnodunosti tako je izvanredna
da ni stari ovjek, to jest grjean ovjek, ni osjetni dio ni ljudska narav sa svojim naravnim
moima nikada za to nije kadra, a ni sam Sin Boji kao sin Adamov. Iako je izuzet od grijeha i
od svake prividnosti grijeha, u svome osjetnom dijelu i po svojim prirodnim moima nije bio
ravnoduan. 1 on je priznao apostolima da mu je dua puna alosti. I on je traio utjehu. Ni on
nije elio umrijeti. I on je htio iskusiti, jednom rijeju, sve ono to je bilo uinak iste naravi.
Naprotiv, sveta je ravnodunost ouvala njegovu duu da ne popusti naravi. I mi se moramo
truditi ugledati u Krista pa u vrijeme kunje i kria sauvati svetu ravnodunost u duhu, u
viemu djelu duha, u moima koje su ispunjene milostima.
Hajde, predraga moja keri, ivi sva u naemu Gospodinu i budi spokojna. Kada ti se
dogodi da oskvrne zakone svete ravnodunosti u nevanim stvarima ili iznenadnim navalama
samljublja ili strasti, ponizi, im moe, svoje srce pred Isusom i reci mu sa svim pouzdanjem
i poniznou: Gospodine, podari mi milosre, jer sam bijedna". Potom se digni u miru pa sa
svetom ravnodunou nastavi svoja djela.
Potrebno je ponaati se u takvim protivnostima onako kako se ponaa violinista. Kada
siromaak opazi da violina nije ugoena, ne lomi tada strunu niti ostavlja violinu, nego odmah
slua da vidi odakle dolazi nesklad, a onda strpljivo stee ili blago poputa strunu, prema
potrebi.
Dakle, tako se ponaaj. Ne gubi strpljenje zbog neprilika koje se dogode niti slamaj strunu
kada opazi nekakav nesklad, nego se strpi. Ponizi se pred Bogom. Stegni ili popusti strunu
svoga srca pred Nebeskim Glazbenikom kako bi je on uskladio.
(22. studenoga 1916., Mariji Gargani, Ep. III., str. 258)

11. R UJ NA
Kada sudjeluje na svetoj Misi i svetim obredima, s velikim se dostojanstvom digni, klekni
ili sjedni. I ispunjaj svaki vjerski in s najveom pobonou. Budi edna u pogledima, ne
okrei glavu amo tamo da vidi tko ulazi ili izlazi. Nemoj se smijati, iz potovanja prema
svetome mjestu i iz obzira prema osobama koje su pokraj tebe. Trudi se da ne razgovara, tko
god to bio, osim iz ljubavi ili nune potrebe.
Ako moli s drugima, izgovaraj jasno pobone rijei, naini dobre stanke i nikada se ne uri.
Naposljetku, ponaaj se tako da svi nazoni budu time izgraeni te da po tebi budu ponukani
slaviti i ljubiti Oca Nebeskoga.
 Kada izlazi iz crkve, budi sabrana i mirna. Pozdravi prvo sakramentalnoga Isusa, moli ga
za oprotenje zbog poinjenih propusta u njegovoj Boanskoj nazonosti i nemoj otii od
njega prije negoli ga zamoli i od njega primi oinski blagoslov.
(25. srpnja 1915., Anniti Rodote, Ep. III., str. 86)

12. R UJ N A
Svetosti,
koristim Va susret s kapitulamim oima da se ujedinim duhovno sa svojom subraom te
izrazim potovanje i svu svoju odanost Vaoj uzvienoj osobi u inu vjere, ljubavi i
poslunosti prema dostojanstvu onoga koji je predstavnik na zemlji. Red kapucina uvijek je
bio u prvome redu u ljubavi, vjernosti, poslunosti i odanosti prema Svetoj Stolici. Molim
Gospodina da tako i ostane te da nastavi svoju tradiciju vjerske ozbiljnosti i strogosti,
evaneoskog siromatva, vjernog opsluivanja Pravila i Konstitucija. I da se istodobno
obnavlja u vitalnosti i nutarnjem duhu prema smjernicama Drugoga vatikanskog koncila, da
bude uvijek spreman pripomoi potrebama Majke Crkve na prvi znak Vae Svetosti.
Znam da Vae srce jako trpi ovih dana zbog sudbine Crkve, zbog naruenog mira u svijetu,
zbog tolikih potreba naroda, no nadasve zbog nedostatka poslunosti nekih, ak katolika,
uzvienoj pouci koju nam Vi, potpomognuti Svetim Duhom, nauavate u ime Boje.
Prikazujem svoju molitvu i svakodnevno trpljenje kao neznatno ali iskreno sjeanje
posljednjega" meu Vaom djecom kako bi Vas Gospodin ojaao svojom milou da
nastavite pravi i muni hod, u obrani vjene istine koja se nikada ne mijenja iako se vremena
mijenjaju.
I u ime mojih duhovnih sinova i molitvenih skupina zahvaljujem Vam na jasnoj i odlunoj
rijei koju ste izrekli posebice u posljednjoj enciklici Humanae vitae, te nanovo potvrujem
svoju vjeru i bezuvjetnu poslunost Vaim prosvijetljenim uputama.
Neka Gospodin udijeli pobjedu istine, mir svojoj Crkvi, spokoj narodima zemlje, zdravlje i
sreu Vaoj Svetosti, kako bi rasprili ove prolazne oblake, kako bi Boje kraljevstvo
kraljevalo u svim srcima, zahvaljujui Vaemu apostolskom djelovanju kao vrhovnog pastira
cijeloga kranstva.
(12. rujna 1968., papi Pavlu VI., Ep. IV, str. 12)

13. R UJ N A
Bog nam zapovijeda da ga ljubimo ne koliko i kako on to zasluuje, jer zna dokle dopire
naa sposobnost pa nam ne zapovijeda niti od nas ne trai ono to ne moemo uiniti, nego
nam zapovijeda da ga ljubimo prema naim snagama, svom duom, svim umom, svim srcem.
Zar se ti ne trsi to sve initi? A ako nam to i ne uspijeva, emu se aliti? emu se
uznemirivati? Bog vrlo dobro poznaje nau nakanu, koliko je ispravna i sveta pred njim. Bog
vrlo dobro poznaje razlog zbog kojega doputa da se tolike dobre elje ostvare tek nakon to
smo se jako pomuili, a neke se uope ne ostvare. Ni u tome nema razloga uzaludno se
alostiti, jer u tome uvijek ima dobitka i koristi za duu. Jer kada iz ovoga ne bismo izvukli
nikakvu drugu korist osim koristi mrtvljenja due, i to bi bilo veliko.
(3. lipnja 1917., upueno nepoznatoj osobi, Ep. III., str. 918)
14. RUJ N A

Moli za mene toga Boanskog Ljubljenoga, dragoga Zarunika naih dua, da ispuni djelo
milosti koje je zapoeo u meni bijednome, u meni koji sam njegovo siromano i bijedno
stvorenje, jer mi je ve od roenja pokazao vrlo posebne znakove odabranja - pokazao mi je
da nee biti samo moj Spasitelj, moj najvei dobrotvor, nego i odan, iskren i vjeran prijatelj,
prijatelj srca, vjena i beskrajna ljubav, utjeha, radost, okrjepa, sve moje blago.
A moje srce, ah! Uvijek cijelo gori od ljubavi prema Jedinome i prema svima dok sam ga
izlijevao, iako prostoduno i nesvjesno, na stvorove meni drage i mile. Uvijek je budan nada
mnom, u nutrini me oinski opominjao i blago korio, ali je taj ukor dua ipak osjeala.
15. R UJ N A
Tuni, ali preblagi glas odjekivao je u mome siromanome srcu. Bila je to opomena moga
ljubljenoga Oca, koji je u pameti svoga sina oznaivao opasnosti na koje e nailaziti u
ivotnoj borbi. Bio je to glas blagoga Oca, koji je htio odvojiti sinovljevo srce od djetinjastih i
naivnih ljubavi. Bio je to glas ljubljenoga Oca koji je aptao u sinovljeve ui i srce da se
odvoji od svega stvorenoga, od blata, i da se ljubomorno u nutrini posveti samo njemu.
arko, ljupkim uzdasima, neiskazanim jecajima i blagim rijeima zvao ga je sebi, htio ga je
uiniti posve svojim.
Jo vie, gotovo ljubomoran na ovoga sina, esto je doputao da zemaljska i blatna stvorenja
udaraju nogom i nezahvalnou amaraju njegova sina kojeg on voli njeno i s ljubavlju. I
tada e sin shvatiti kako je varljiva i lana ljubav koju je on bezazleno i djetinjasti davao stvo-
renjima...
Ja, nezahvalni sin, tada sam sve shvatio i jasno vidio stranu i zastraujuu sliku koju mi je
prikazivao u svome beskrajnom milosru, sliku doista neugodnu, od koje bi se i
najsiromanije due mogle zastraiti i zadrhtati.
Dok sam gledao rune sramote i bijede, arkom sam udnjom zazivao dobroga Oca da mi
pomogne. I evo, pripravan na moj poziv, predoava mi se. 1 vidjevi da sam se trudio udaljiti
od sebe tu alosnu sliku, kao da se smijei, kao da me zove na drugi ivot - dao mi je shva titi
da sigurna luka, utoite mira, za mene jest povorka crkvene vojske.
16. rujna
Gdje mogu bolje sluiti tebi, Gospodine, ako ne u samostanu i pod zastavom Siromaka iz
Asiza? A on se, vidjevi moju smetenost, smijeio, dugo se smijeio. I taj je smijeak u mome
srcu ostavljao neizrecivu blagost. Ponekad sam ga doista osjeao tako blizu. inilo mi se da
vidim njegovu sjenu, a moje tijelo, cijelo moje bie, klicalo je u svome Spasitelju, u svome
Bogu.
A onda sam osjetio dvije snage u sebi, koje su se medu sobom opirale i razdirale mi srce.
Svijet koji me htio za sebe, i Boga, koji me zvao na nov ivot! Tko bi mogao opisati to
nutarnje muenitvo koje se u meni zbivalo?!
Samo sjeanje na tu nutarnju borbu koja se tada odvijala u meni ledilo mi je krv u venama, a
ve je prolo ili e proi dvadeset godina.
Osjetio sam glas obveze da sluam tebe. Boe istiniti i dobri! Ali su me moji i tvoji
neprijatelji zlostavljali, iaili su mi kosti, izrugivali me i savijali mi utrobu!
Htio sam te posluati, Boe moj, Zarunice moj. Taj je osjeaj uvijek prednjaio u vrhu
moga duha i srca, ali gdje prikupiti toliku snagu da mogu vrsto i odluno gaziti prvo lane
primamljivosti a potom zlostavljanje svijeta koji nije tvoj?!
17. rujna
Ti poznaje, Gospodine, vrue suze koje sam prolijevao pred tobom u onim vrlo alosnim
trenutcima. Ti poznaje, Boe due moje, jecaje srca moga, suze koje silaze iz ovih oiju. To
sam ti posvjedoio suzama koje su natapale moje obraze, zbog razloga kojeg sam ti ve
predoio. Htio sam, i to uvijek, sluati tebe, ali mi se ivot zaustavljao. Htio sam radije
umrijeti, nego iznevjeriti svoj poziv.
A ti, Gospodine, koji si ovome svome sinu dao iskusiti sve uinke istinskoga predanja,
naposljetku si se pojavio, pruio mi svoju monu ruku i vodio me onamo kamo si me prvi put
pozvao. Neka ti je beskrajna hvala i zahvala, Boe moj!
Ovdje si me sakrio od oiju svih, ali si svome sinu odonda povjerio veliko poslanje -
poslanje koje je samo tebi i meni poznato. Moj Boe! Oe moj! Kako sam odgovorio na to
poslanje?!
To ne znam. Samo znam da sam mogao initi vie, i to iitavam iz sadanje uznemirenosti
svoga srca.
Uznemirenosti za koju osjeam da se poveava ovih dana duhovnih vjeba.
18. rujna
Ustani jo jednom, Gospodine, oslobodi me od svega io jesam i ne dopusti da se izgubi
onaj kojega si s toliko brige i panje pozvao i istrgnuo iz svijeta koji nije tvoj. Ustani jo
jednom, Gospodine, utvrdi u svojoj milosti one koje si mi povjerio i ne dopusti da se netko
izgubi naputajui tvoje stado.
O, Boe! O, Boe!... Ne dopusti da se izgubi tvoja batina. O, Boe! Daj da te sve vie
osjeam u svome siromanom srcu i dovri u meni djelo koje si zapoeo.
Osjeam u nutrini glas koji mi neprestano govori: Posveti se i posveuj". Pa dobro,
predraga moja sestro, ja to hou, no ne znam odakle poeti.
I ti mi pomozi. Znam da te Isus jako voli, i to zasluuje. Dakle, govori mu o meni da mi
uini milost da budem sin manje dostojan od svetoga Franje, da mogu biti uzor svojoj subrai,
tako da u meni sve vie raste ar koji e od mene uiniti savrena kapucina.
 (studeni 1922., sestrama Campanille, Ep. III., str. 1005)

19. rujna
Ja mislim da to dua misli da je bogatija, to vie ima razloga poniziti se pred Gospodinom,
kako bi darovi Gospodnji rasli. Ali nikada nee moi dati potpunu zadovoljtinu darivatelju
svakoga dobra. A ime se Vi na poseban nain diite? to imate a da niste primili? A ako ste
sve primili, ime se onda diiti, kao da je neto Vae?
Ponovite samoj sebi kada napasnik hoe da se uzoholite: Sve ono to je u meni dobro
primila sam od Boga u zajam". Diiti se onim to nije Vae, bila bi ludost. inite tako i ne
bojte se.
(20. sijelnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 321)

20. rujna
Ujutro 20. prologa mjeseca, na koru, poslije svete Mise, iznenadila me smirenost slina
slatku snu. Svi osjeti, nutarnji i vanjski, i sve duevne moi utonuli su u nekakav neopisiv mir.
Oko mene i u meni bila je potpuna utnja. Odmah sam osjetio velik mir i predanje u potpu no
liavanje svega. To se dogodilo u trenu.
I dok se sve to zbivalo, naao sam se pred nekom tajnovitom osobom, slinom onoj koju
sam vidio naveer 5. kolovoza, ali se razlikovala po tome to joj je tekla krv iz ruku, nogu i
boka.
Njezin me izgled zapanjio. A to sam u sebi osjetio u tome trenutku, ne bih Vam umio izrei.
Osjeao sam da umirem i bio bih umro da mi Gospodin svojim zahvatom nije podrao srce,
koje kao da je htjelo iskoiti iz prsiju.
Zatim se to vienje povuklo i opazio sam da su ruke, noge i bok probodeni i da iz njih tee
krv. Zamislite raz-diranje koje sam osjetio tada i koje osjeam neprestano gotovo svakoga
dana.
Iz rane u srcu ustrajno tee krv, posebno od etvrtka uveer do subote. Moj oe, umirem od
boli uslijed te muke i od postienosti koju osjeam u dui. Pribojavam se da u umrijeti od
iskrvarenja, ako Gospodin ne uslia jecanje moga jadnog srca i ako to svoje djelovanje ne po-
vue od mene. Hoe li mi Isus, koji je tako dobar, iskazati milost?
Hoe li mi barem uzeti ovu postienost koju osjeam zbog ovih vanjskih znakova? Snano
u mu uputiti svoj glas i neu ga prestajati zaklinjati, ne da mi po svome milosru oduzme
muku i bol, jer vidim da je to nemogue i slutim da me hoe opiti bolima, nego vanjske
znakove, koji mi postaju neopisiv i nepodnoljiv uzrok stida i ponienja.
(22. listopada 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

21. rujna
To to si spoznala svoju nedostojnost i nutarnju ,,izo-blienost" jest vrlo isto Boansko
svjetlo kojim vidi svoje bie i sposobnost da poini grijeh ako si bez njegove milosti. To je
svjetlo veliko Boje milosre i bilo je doputeno najuzvienijim svecima, jer ono stavlja duu
u zaklon od svake tatine i oholosti i uvruje poniznost koja je temelj istinske kreposti i
kranske savrenosti. I sveta je Terezija imala tu spoznaju, za koju kae da je tako strana i
muna da prouzrouje smrt ako Gospodin ne podri srce.
Vijest o moguoj nedostojnosti ne smije se pobrkati sa stvarnom nedostojnou. Prva ini
stvorenje ugodnim i dragim pred licem Svevinjega. Druga ga ini mrskim, jer je odraz
postojanja uznemirenosti u savjesti. Ti, u tami u kojoj se nalazi, brka te dvije spoznaje. I
zbog upoznavanja onoga to bi mogla biti, boji se mogunosti da to ve i jesi.
(20. oujka 1918. Antonietta Vona, Ep. 111., str. 847)

22. rujna
Isus eli da se priopi jednostavnim duama. I potrudimo se da zadobijemo tu lijepu krepost
jednostavnosti, cijenimo je jako. Isus je rekao: Ako ne postanete kao djeca, neete ui u
kraljevstvo nebesko. No prije negoli je nas to pouio rijeima, on je to inio djelom. Postao je
dijete i dao nam je primjer jednostavnosti, to je poslije nauavao i rijeima. Otjerajmo iz srca
i drimo daleko od srca svaku zemaljsku mudrost. Trsimo se da nam na umu uvijek budu iste
misli i ispravne zamisli, uvijek svete nakane.
Sauvajmo uvijek volju koja ne trai nita drugo nego Boga i njegovu ast. Ako se
potrudimo napredovati na putu ove lijepe kreposti, onda e nas On, koji nas je pouio, uvijek
obogaivati novim prosvjetljenjima i jo veim nebeskim izljevima milosti.
Uvijek imajmo na umu svoje sveenitvo. I kada mo-gnemo pred svim ljudima rei, sa
svetim Pavlom: Imitatores mei estote, sicut et ego Christi2, Nasljedujte mene, kao to i ja
nasljedujem Krista (1 Kor 11,1)neemo se zaustavljati, nego uvijek napredovati u ovoj lijepoj
kreposti jednostavnosti.
Ali nikada neemo moi napredovati u ovoj lijepoj kreposti ako se ne potrudimo ivjeti u
svetom i nepromjenjivom miru. Sladak je Isusov jaram, lako je njegovo breme. Zato neemo
pruiti priliku Neprijatelju da se uvue u nae srce kako bi nam iupao taj mir.
23. rujna
Mir znai jednostavnost duha, vedrinu srca, mir due, vez ljubavi. Mir je red, sklad u svima
nama - trajna radost to proizlazi iz svjedoanstva dobre savjesti. On je sveto veselje srca, u
kojemu Bog vlada kao kralj. Mir je put savrenosti, tovie, u miru se pronalazi savrenost. A
avao, koji to sve dobro zna, ini sve da bismo izgubili mir.
Dakle, budimo vrlo oprezni pred svakom najmanjom naznakom uznemirenosti. im opazimo
da smo obeshrabreni, utjeimo se djetinjim pouzdanjem i beskrajnim predanjem Bogu. Svako
nae preputanje uznemirenosti ne dopada se nikako Isusu, budui da se takvo uznemirenje
nikada ne razdvaja od nesavrenosti, a podrijetlo mu je uvijek u egoizmu i samoljublju.
24. rujna
Dua se treba raalostiti samo zbog jednoga, to jest zbog uvrede Boga, a i u tome je potrebno
biti oprezan. Trebamo se alostiti zbog naih pogrjeaka, no ta bol mora biti proeta mirom.
Uvijek se trebamo pouzdavati u Boje milosre.
Osim toga, uvajmo se nekih prijekora i grizoduja zbog vlastitih djela, koji najee dolaze
od Neprijatelja koji hoe uznemiriti na mir u Bogu.
Ako nas ti prijekori i grizoduje ine poniznima i marljivima u injenju dobra, a ne oduzimaju
nam pouzdanje u Boga, budimo sigurni da dolaze od Boga. Ali ako nas smuuju i zastrauju,
ine nas nepouzdanima, lijenima, sporima u dobru, budimo sigurni da nam dolaze od avla
pa ih kao takve otjerajmo i s pouzdanjem se utecimo Bogu.
Kada bismo tako u svakoj neprilici drali duh spokojan i u miru, tada bismo jako napredovali
na Bojim putovima. Naprotiv, kada se izgubi taj mir, svaki na trud u postizanju vjenoga
ivota urodit e vrlo slabim ili gotovo nikakvim plodom.
(10. srpnja 1915., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

25. rujna
Tame koje okruuju Va duh samo su posljedica povlaenja svijetlog odbljeska iz due. Ali
Gospodin je tome svijetlom odbljesku pridodao drugo svjetlo, mnogo ivlje i jae, no to
svjetlo nije drukije. Ono je, naprotiv, isto ono svjetlo koje e jednoga dana na nebeskoj gozbi
ujediniti stvorenje s njihovim Stvoriteljem.
Ne treba se uditi ako ovo vrlo uzvieno svjetlo stvara razliite uinke i gotovo, rekao bih
tako, oprene, jer to ne ovisi o razliitom raspoloenju i stanju u kojemu se nae dua u kojoj
se to zbiva. Prije svega, gore spomenuto svjetlo ovija duu u osamu, jer otkriva mrlje koje
nikada ne bi vidjela.
Ima mnogo razloga zbog kojih se dua osjea tako ojaena, no jedan koji vie od svih
oalouje jest onaj koji mui Boju izabranicu. im dua biva proeta tim uzvienim
svjetlom, ona ne vidi Boga kao ljubljenoga Oca, nego kao vrlo strogog sudca. Ona ne
optuuje Boga, nego, puna uasa, okrivljuje samu sebe, jedini i jedinstveni razlog tolike
nesree.
(oujak 1916., Margharita Tresca, Ep. III., str. 167)

26. rujna
Ta dua tako zapaljena Bogom ne poznaje sebe onakvu kakva jest. Misli da ga ne ljubi, iako
se sirota trudi ljubiti ga. ini joj se da Gospodin ne samo to ne prihvaa njezinu ljubav, nego
je ak odbacuje.
Iz toga se u njezinu srcu rada potpuno uvjerenje da je zauvijek odbaena od Boga pa se vie
ne nada da e se on vratiti u duu. Pa ipak, dua s takvim uvjerenjem ne oajava. Njezini
vapaji koje uzdie k Nebu bivaju postojaniji. Neprestano kuca na vrata Boanskoga gosta,
iako je uvjerena da joj nikada nee biti otvoreno, da Nebo nikada nee nad njom prignuti
svoju kraljevsku vlast.
Sirota! Kako uope moe opstati! Tko je uistinu dri? Ona se treba osvjedoiti da je Bog za
kojega misli da je daleko od nje, u njoj i da djeluje u njoj te da njezino postupanje i djelovanje
potpuno odgovara njegovoj ljubavi prema stvorenjima.
Tako je u kratko vrijeme razgolieno Vae sadanje stanje due. Vama ne preostaje doli
pomiriti se, blagosloviti njegovu ruku koja Vas vodi rijetkim putem, da, ali vrlo sigurnim zbog
ploda koji iz toga dolazi Vaemu duhu. Budite sigurna da je Nebo, iako Vam se ini crno i
puno oblaka, ipak vedro u Vaemu duhu. Tu vedrinu Vi ne vidite, ne moete je vidjeti niti je
smijete vidjeti, zato to Bog tako hoe i zato to je tako bolje za Vau duu. Ali ta vedrina
svijetli i u to Vas uvjeravam u Gospodinu i s Gospodinom.
(oujak 1916., Margharhi Tresca, Ep. II!., str. 167)

27. rujna
Koliki dvorani pristupaju stotinu puta svome kralju, ne zato da im on neto kae ili da oni
neto njemu kau, nego zato da ih on opazi i da tom ustrajnou posvjedoe da su oni njegovi
sluge. Taj nain boravljenja u Bojoj nazonosti, kojim voljno posvjedoujemo da se priznaje-
mo njegovim slugama, izvrstan je, svet i ist pa je stoga potpuno savren.
On e s tobom razgovarati, proetat e se u tvome drutvu sto puta stazama svoga vrta
molitve. Pa ako to nikada i ne uini, to je zapravo nemogue, jer bi tome njenome Ocu srce
puklo gledajui svoje stvorenje U STALNOM pokretu, zadovolji se lime da nam je dunost biti u
njegovoj pratnji i time to nam ukazuje tako veliku milost i ast prihvaajui nau nazonost.
Tako inei, nee biti nestrpljiva ako mu ne moe govoriti, jer nam je jednako korisno
naprosto biti u njegovoj blizini. Naprotiv, to nam jc jo korisnije, iako nam se to ba i ne
svia. Kada se, dakle, nade u Bojoj blizini tijekom molitve, promatraj njegovu istinu, govori
mu ako moe. A ako ne moe, budi ondje, neka te on vidi i ne mari ni za to drugo.
(23. kolovoza 1918., sestrama Campanille, Ep. III., str. 979
28. rujna
Koliko mi se stie srce gledajui kako Vas uvijek vitlaju nove oluje. A koliko jo vie kliem
u duhu pri spoznaji da je osobita providnost Oca Nebeskoga dopustila da se u Vama digne
bijes valovlja i uini Vas slinim njegovu ljubljenome Sinu, koji je bio progonjen i udaran sve
do smrti, i to smrti na kriu!
Sto su vee muke, to je vea ljubav koju Vam Bog donosi. Neka Vam te muke, draga moja,
budu kao kamen kunje Boje ljubavi prema Vama. Boju ete ljubav prepoznati po ovome
znaku - po nevolji koju Vam alje. Znak je u Vaim rukama i u dometu Vaega razuma. Klici
te, dakle, dok oluja bjesni. Kliite, kaem Vam, sa sinovima Bojim, jer to je jedinstvena
ljubav Boanskoga Zarunika prema Vama. Ponizite se pred Bojim velianstvom, gledajui
tolike druge due u svijetu dostojnije od Vas i bogatije od Vas intelektualnim darovima i
krepou, ali s kojima Bog ne postupa s tako jedinstvenom ljubavlju s kakvom postupa s
Vama.
29. rujna
Neka Sotona samo ratuje, bilo izravno sa svojim opakim sugestijama bilo neizravno
posredstvom svijeta i nae iskvarene naravi. Neka samo taj nesretni odmetnik privlai
pozornost na sebe. Neka samo prijeti da e Vas progutati. Nije to vano. On nita ne moe
protiv Vae due, koju je Isus ve uza se privinuo i u tajnosti je podupire svojom uvijek
pomnom milou. Radujte se, ljubljena keri Isusova, jer Vam govorim istinu. Nikada prije
niste bili u tako dobru duhovnom stanju kao sada.
Nemojte se zavaravati da su Vam Vaa trpljenja dosuena kao zadovoljtina za grijehe koje ste
poinili, nego Vas Gospodin pritie nevoljama samo zato da ukrasi di-jademu Vaih ve
uvrenih biserja".
 (19. rujna 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 174)

30. rujna
Ne sumnjajte u Boju pomo, ne preputajte se zbog mnogih nevolja kojima ste neprestano
izloeni jer to je sve na slavu Boju i spasenje dua. Recite mi, kako moete sumnjati u
sigurnost Boje pomoi? Zar biste bez nje mogli nadii tolike krize i ratove kojima je Va duh
tijekom prolosti bio izvrgnut? Dakle, uvijek se pouzdajte, jer e milost uiniti u Vama ostalo.
Spasit e Vas, a Neprijatelj e se zbog toga izjesti u svome bijesu.
Nastavite moliti, zahvaljivati i trpjeti prema Bojim naumima i prema Bojoj odredbi. Neka
Vas osnai misao da nagrada nije daleko. Shvaam da je kunja tvrda, da je bitka za duu do
krajnosti muna, ali je zato zasluga pobjede velika, neizreciva utjeha, besmrtna slava i vjena
nagrada.
(20. travnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 403)

LI S T O PAD

1. listopada
Draga moja keri, vidim da se u tvojoj dui izmjenjuju sva godinja doba. Sada u dui
osjea zimu s njezinom krutom neplodnou i krajnjom dosadom, s njezinom munom
prezasienou i bezvoljnou. A onda se sputa svibanjska rosa na miris svetoga cvijea. I
tvoja se enja opet die u svetom aru prema Bogu. Samo jesen nedostaje jer plodove uzalud
trai. Ipak znaj, kada se ito vre i groe prea, esto se pokazuje bogatiji urod nego to
sjetva obeava i vinova loza daje naslutiti. Vjerojatno eli da u tvojoj dui bude vjeno
proljee i ljeto. Ipak, izmjena u naemu nutarnjem ivotu nije manje nuna negoli u
vanjskome. Samo s one strane cvjeta ljepota vjenog proljea, samo je ondje vjeni urod u
svetom uivanju, samo ondje cvjeta sveta ljubav na vjenom ljetu. Ondje ne postoji zima.
Ovdje dolje na zemlji zima due je nunost, jer iz njezine neplodnosti niu poniznost i ljubav,
i tisuu lijepih pupoljaka kreposti navire iz nje.
2. listopada
Hodaj, dobra moja keri, uvijek tim korakom i ne brini se ako ti se ini sporim. Samo ako su
tvoja uvstva dobra i odluna, ne moe ne hodati dobro. Ne, ljubljena moja keri, nije nuno
za vjebu kreposti biti uvijek paljiva prema svemu. To bi doista odve zbunilo i smelo tvoje
misli i uvstva duha.
Napokon, mora i moe ostati spokojna jer je Gospodin s tobom i on djeluje u tebi. Ne boj
se ostati u ladici u kojoj se odmara i u kojoj sam te ostavio. Prepusti se potpuno rukama
Boje dobrote naega Oca Nebeskoga i ne boj se, jer bi tada tvoj strah bio smjeniji negoli
strah djeteta u majinu naruju.
(18. svibnja 1918., Mariji Gargani, Ep. III., str. 315)

3. listopada
Isus neka bude uvijek sav tvoj, a sveti otac Franjo neka te nagradi dobrima koja ini
duama iz naega zaviaja bodrei ih da se bore pod njegovom svetom zastavom. Koliko je
samo moje srce kualo zadovoljstva i utjehe kada je ulo za buenje vjere koja je uvrivana
posredstvom Treeg franjevakog reda, ostavljam tebi da to zamisli.
Plakao sam od ganua i utjehe i vie sam puta podi-gnuo ruku u tiini noi i samoe moje
male elije blagoslivljajui sve vas i prikazujui vas Isusu i naemu zajednikom ocu svetome
Franji da se prema vama odnose kao sa svojom izabranom djecom i da vaim posredstvom
pozovu mnoge druge due koje se, sirote, nakon to su izgubile put pravednosti i svetosti i
ugasile u sebi vjeru, povlae kao raspreni meteori na svodu nebeskom, tragom izgubljenoga
puta. Neka i tim duama zablista zvijezda Djeteta Isusa i neka ih dovede k njemu, Pastiru i
jedinom Ocu svih.
Ne zaustavljaj se u irenju Treega reda. Pokuaj da svi posredstvom Treega franjevakog
reda pronau istinski ivot. Uini da svi upoznaju svetoga Franju i njegov pravi duh. Velika je
zasluga koja e ti zbog toga biti sauvana gore. No sjeti se takoer da je i velika odgovornost
koju preuzima na sebe pred Bogom i u svojoj savjesti ako se ne bude trudila potpomagati taj
blagonakloni" vjetar milosti, koji snano pue u tebe i u na rodni kraj.
Budi, dakle, uvijek vjerna Bogu u opsluivanju obeanja danih njemu i ne brini se zbog
zadirkivanja nerazumnih. Znaj da su sveci uvijek bili izrugivani od svijeta i svjetovnjaka i da
su pod noge stavili svijet i njegova naela.
(31. prosinca 1921., Violanti Masone, Ep. III., str. 1079)

4. listopada
Moja predraga keri,
Isus neka je uvijek sav tvoj, neka te uvijek promatra dobrostivo, neka ti uvijek i u svemu
pomogne svojom brinom milou, neka ti je uvijek i u svemu tvoj sudrug na putu, podrka i
voda, i neka te uini svetom!
S ovim najiskrenijim eljama, koje neprestano izriem Isusu, odgovaram na tvoje pismo
poslano mi po gospoici Serritelli. Raduje me saznanje da si uvijek ispunjena dobrom voljom
i zbog toga dajem hvalu Bogu. Trudi se sve vie ulagati talente koje si primila od Boga.
Radi postojano za spasenje nae brae i posvjeuj svima duh svetoga Franje, koji je Duh
Isusa Krista. Drutvo ima potrebu za obnovom i ja ne poznajem uinkovitije sredstvo doli da
svi budu treoredci svetoga Franje i ive po njegovu duhu. Pod tim uvjetom, ubrajam te meu
svoje predrage keri.
Preporuujui sebe i sve one koji su moji u tvoje molitve, blagoslivljam te oinskom i
udvostruenom ljubavlju. Najodaniji u Isusu Kristu, otac Pio iz Pieterlcine.
(25. sijenja 1914., Eleni Bandini, Ep. III., str. 1050)

5. listopada
Budi vrsta u svojim odlukama. Ostani u laici u koju te stavio na Gospodin pa ako i oluja
doe, nee propasti. ini ti se da Isus spava, ali ako i spava, ne zna li daje njegovo Srce
stalno budno i da e se u pogodno vrijeme probuditi da ti donese mir. Predragi se sveti Petar,
kae Sveto pismo, prestraio, i drhtei je zavapio: Gospodine, spasi me! A na ga je Gospodin
uhvatio za ruku i rekao mu: Malovjerni, zato si posumnjao? Promotri, keri, toga svetoga
apostola - on po vodama hoda po suhu. Valovi i vjetar nisu ga mogli potopiti, ali se
obeshrabruje i utuen je zbog straha od vjetra i valovlja. Strah je vee zlo od samoga zla.
Keri malovjerna, ega se boji? Zar On ne bdije nad tobom? Ti hoda po moru i nailazi na
vjetar i valove, ali zar ti nije dostatno to to si s Isusom? ega se onda boji? No ako te ipak
spopadne strah, zavapi jako: Gospodine, spasi me"! On e ispruiti ruku. Stisni je vrsto i
poi s njim radosno po moru i kroz oluje ivota.
(27. prosinca 1917., upueno nepoznatoj osobi, Ep. III., str. 927)

6. listopada
ivite spokojno, predraga moja keri, uklonite iz mate ono to Vas moe uznemiriti i recite
esto naemu Gospodinu: Boe, ti si Bog moj i ja se pouzdajem u tebe; ti e mi pomoi i bit
e moje utoite i niega se neu bojati". Jer, ne samo da ste Vi s njim, nego je on u Vama, a
Vi u njemu. ega se ima bojati dijete na rukama takvoga oca? Budite kao dijete, moja
predraga Erminia. Djeca gotovo nikada ne misle na svoju budunost. Ima tko misli za njih.
Osjeaju se jaka samo onda kada su sa svojim ocem. Uinite i Vi tako, predraga moja keri, i
nai ete mir.
(23. travnja 1918., Ermini Gargani, Ep. III, str. 724)

7. listopada
 Dua koja ne ljubi Boga, uope ne mari za Boga, uope ne osjea zabrinutost to ne ljubi
Boga, nikada se ne trudi ni misliti na njega s iskrenom eljom da ga ljubi. I ako joj se koji put
u glavi pojavi misao na Boga, domalo ili gotovo odmah vidjet ete kako tu misao od sebe
udaljuje.
Tjeite se, ponavljam Vam, jer im se bojite da Boga ne ljubite i da ga vrijeate, ve ga
ljubite. Ah, kada bi se Nebu svidjelo da sve due osjete strah koji Vi osjeate, s lica zemlje
bila bi protjerana uvreda koju se nanosi naemu Gospodinu! Ne bismo vie vidjeli tolike due
koje su liene Boje ljubavi! Kada bi tako bilo za sve due, moete li vjerovati, ne bismo
mogli pojmiti to znai da je dua liena Boje ljubavi. ak bismo izgubili pojam o grijehu u
ljudskom stvorenju. Sve emo to vidjeti samo u nesretnim aneoskim duhovima koji su pali i
liili sebe svoga dostojanstva.
(4. oujka 1915., Raffaelini Cerasc, Ep. 11, str. 368)

8. listopada
Biti stavljen na kunju, ne ovisi nipoto o dui. Ona ne moe izravno na to nimalo utjecati.
To ovisi samo o Bojoj volji. Savjetujem Vam da budete spokojni i da se ne brinete oko onoga
to e biti. Sve e se rijeiti na Boju slavu i na posveenje due.
Koliko god moete, drite se uvijek u poniznosti pred beskrajnom dobrotom Gospodnjom,
otvorite to vie svoje srce, zahvaljujte uvijek bez prestanka dobrom Bogu na milostima
kojima Vas neprestano obdaruje, jer nije dostojno primiti nove milosti onome tko nije
zahvalan za ve primljene milosti. Napokon, pustite da Boja milost slobodno djeluje i sluite
se njome uvijek na Boju slavu, na spasenje svoje due i svih dua. I ne zaboravite nikada da
se nebeske milosti udjeljuju ne samo radi vlastitog posveenja, nego i radi posveenja drugih.
(23. veljae 1915., Raffaelini Cerase, Ep. U., str. 340)

9. listopada
Radujmo se to dolazi dan kada emo pjevati najradosnije himne naemu preblagom
Ljubljenome, preslatkom Poinku svih srdaca zaljubljenih u njegovu ljepotu. Radujmo se,
kaem Vam, to dolazi dan, i ja ga iekujem, dan kada nae srce vie nee razdirali okrutno
grizoduje to nismo dovoljno ljubili dragoga Gospodina.
A u meuvremenu se pripremimo na taj veliki dan i, ako volimo Isusa, trgnimo se ve
jednom. I neka je od nas daleko sve ono za to se svijet zanima. Promislimo dobro da su sve
muke ovoga svijeta, kako kae sveti Pavao, nita u usporedbi s velikom slavom koja nas eka.
Mislimo na to da Boanski Zarunik, nezadovoljan tom vrlo velikom nagradom koju uva iz
ljubavi prema nama u drugom ivotu, eli da je ve iskusimo i u ovome ivotu. Neka
Gospodin uini da shvatimo kolika je srea za duu prepustiti se u njegove ruke i s njim
sklopiti savez ovim rijeima: Dileclus meus mihi, et ego Uli (Ja sva pripadam dragome
svome, a moj dragi pripada sav meni; neka on misli na mene a ja u misliti na njega.)
(7. rujna 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II, str. 482)

10. listopada
Zato se ne umijete savreno suobliiti Bojoj volji? Zato se zavaravate da ste gotovo
liene pastira samo zato to je fiziki daleko, ali u duhu jako blizu? Moje predrage keri, ve
je vrijeme da iziete iz toga duhovnog djetinjstva i uzdignete duh prema uzvienijem kraju i
ondje udahnete ii zrak.
to se mene tie, ja sam u stanju u kojemu samo vidim da se dua polagano mie prema
vrstoj i istinskoj pobo-nosti te kranskome milosru da bih uistinu, samo da me taj
blagoslovljeni" trn ne bode, koji ni moji napori a ni glas ni jamstvo autoriteta nisu uspjeli
otkloniti, bio u takvu miru da bi mi se na njemu moglo jako zavidjeti. No ja se s time rado
pomirujem jer znam da ne trpim beskorisno.
Blagoslivljam od srca Boga, koji mi je ovdje dao upoznati uistinu dobre due, kojima sam
pokazao da su one Boji vinograd. Cisterna je vjera, toranj je nada, prea je sveta ljubav,
ograda je Boji zakon koji ih odvaja od ovoga narataja
11.listopada
Vama, moje predrage keri, kaem: vaa dobra volja jest va vinograd. Cisterna jesu sveta
nadahnua na savrenost, koje Bog izlijeva. Toranj znai svetu istou koja, kako je reeno za
onu Davidovu, treba biti bjelokosna. Prea je poslunost, koja donosi veliku zaslugu za ine
koje ona iscjeuje". Ograda su vai zavjeti i vae tenje.
Bog, dakle, keri, neka uva taj vinograd koji je svojom rukom zasadio. Bog neka uini da
sve vie obiluju ljekovite vode njegove milosti u njegovoj cisterni. Bog neka uvijek zatiuje
svoju kulu. Bog neka se udostoji uvijek okretati preu koliko je potrebno da iscijedi dobro
vino i neka dri zatvorenom tu lijepu ogradu kojom je okruio taj vinograd. Neka uini da
aneli budu njegovi besmrtni vinogradari.
(1. svibnja 1918., sestrama Ventrella, Ep. III., str. 585)

12.listopada
Hvata me jeza, sestro moja, zbog tete koju duama nanosi uskraivanje tiva svetih knjiga.
Eto kako se izraavaju sveti oci u poticanju dua na takvo tivo. Sveti Bernard, u svojoj
samostanskoj ljestvici, pretpostavlja da imaju etiri stepenice ili sredstva kojima se uzlazi k
Bogu i u savrenost, te kae da su to tivo i meditacija, molitva i kontemplacija. I, da dokae
to to kae, donosi rijei Boanskoga Uitelja: Traite i nai ete, kucajte i otvorit e vam se.
I primjenjujui ih na etiri sredstva ili stupnja savrenosti, kae da itajui Sveto pismo i
druge svete i pobone knjige, traimo Boga. U meditaciji ga nalazimo. U molitvi kucamo na
njegovo Srce, a u kontemplaciji ulazimo u kazalite Boanskih ljepota, koje se otvara
pogledima naega uma po itanju, meditaciji i molitvi.
To je itanje kao duhovna hrana to lijee na nepce due, meditacija je vae svojim
razmiljanjima, molitva kua njezin dobar okus, a kontemplacija je stvarna slatkoa te
duhovne hrane, koja oivljava i jaa cijelu duu. itanje se zadrava na kori onoga to se ita,
meditacija itanja prodire u sr. Molitva itanjem trai u svojim molbama. Kontemplacija u
tome nalazi slast kao da to ve posjeduje.
13. listopada
Nevjerojatno je potovanje koje je sveti Jeronim oitovao prema itanju svetih knjiga.
Primjerice, Salviniju preporua da uvijek u ruci ima pobone knjige, jer su one snaan tit koji
odbacuje zle misli s kojima se suoava mladenaka dob. To preporuuje i svetom Paolinu:
Uvijek neka u tvojim rukama bude sveta knjiga koja e napojiti tvoj duh pobonim tivom".
Udovicu Furiju potie da esto ita Sveto pismo i knjige onih nauitelja iji je nauk svet i
zdrav kako se ne bi zamarala da u glibu lanih spisa probire zlato svetih i zdravih pouka.
Demetriadi ovako pie: Ljubi itanje Svetoga pisma ako eli da te Boja mudrost ljubi,
ako eli da te ona uva i posjeduje. Prije si se ukraavala", dodaje odmah ovdje sveti
nauitelj, na razliite naine. Nosila si dragulje na prsima, ogrlice oko vrata, dragocjene
naunice na uima. Ubudue sveta tiva neka budu tvoje drago kamenje i tvoje radosti, kojima
e svoj duh ukrasiti svetim mislima i pobonim uvstvima".
14. listopada
Dat u Vam da vidite koliku snagu ima sveto tivo -ono dovodi do toga da ak svjetovne
osobe promijene stazu i zakorae na put savrenosti. Kod ovoga neka Vam je dovoljno
razmisliti o obraenju svetoga Augustina. Tko je za Boga pridobio toga velikoga ovjeka?
Posljednji osvaja" na kraju nije bila ni majka sa svojim suzama ni veliki sveti Ambrozije sa
svojom boanskom rjeitou, nego itanje jedne knjige.
Tko ita knjigu njegovih vjeroispovijesti ne moe suspregnuti suze. Kakve li je ljute borbe,
kakve smione oprenosti podnio u svome siromanom srcu zbog vrlo velikih odvratnosti koje
je kuao kada je ostavljao pohotne uitke osjeta. Kae o sebi daje bio primoran jecati vezan
uza svoju volju gotovo tvrdim lancem i da je pakleni neprijatelj tijesno drao njegovu volju u
kladama okrutne nude. Kae da je kuao smrtnu agoniju kada se odvajao od svojih
izopaenih navika...
No dok se taj svetac borio s tako buntovnim uvstvima, uo je glas koji mu je rekao: Uzmi
i itaj". Otimah je posluao taj glas i, dok je itao poglavlje svetoga l'avla. iz njegova su uma
izlazile guste maglutine, smekala se sva tvrdoa njegova srca, duh mu je poslao potpuno
vedar i spokojan. Od toga trenutka, raskinuvi sa svijetom, avlom i puti, posvetio se
posvema Bojoj slubi i postao velik svetac, kojega se danas asti na oltarima...
Ako itanje svetih knjiga ima toliku snagu da obrati svjetovne osobe u duhovne, koliku tek
mo takvo tivo ima da duhovne osobe uvede u jo veu savrenost?
(28. srpnja 1914., Raffaelini Ccrasc, Ep. I I , str. 138)
15. listopada
Govorite mi daje tovana sveta Terezija od Djeteta Isusa obiavala rei: Ne biram ni smrt
ni ivot, nego neka mi Isus podari ono to on hoe!" Naalost, vrlo dobro vidim da je to slika
svih dua koje su se odrekle sebe i koje su pune Boga. Ali, kako je moja dua daleko od toga
odricanja! Ne uspijevam obuzdati estine srca. Pa ipak se trudim, oe, suobliiti se onome to
je govorila sveta Terezija, dostojna tovanja, a to treba biti govor svake due zapaljene
Bojom ljubavlju.
No priznajem da ne uspijevam kada je rije o tome da i dalje ostanem suanj u ovome
smrtnome tijelu. Znak je to, kaem, da u meni nema ljubavi prema Bogu, jer, kada bi je bilo,
budui da jedan te isti duh sve oivljava, trebao bi onda biti i jedan uinak za sve.
Pod tim kanim rei: ako onaj koji u meni djeluje jest isti onaj koji je djelovao u svetoj
Tereziji, i u meni bi se obistinilo ono to je rekla ta sveta dua. Recite mi, zar nemam razloga
u to sumnjati? Tko e me osloboditi od tako okrutne boli moga srca?
16. listopada
Boe moj, sve muke ove zemlje, zajedno skupljene, prihvaam i eznem za njima kao
dijelom svojim. Ali se nikako ne bih mogao pomiriti s time da budem rastavljen od tebe zbog
nedostatka ljubavi. Radi svoje ljubavi ne dopusti da tumara ova bijedna dua. Ne dopusti
nikada da bude uzaludna moja nada. Uini da se nikada ne odvojim od tebe. I, ako bi to bilo
sada, a da ja to ne znam, izvuci me brzo. Okrijepi moj razum, Boe moj, kako bih dobro
upoznao sebe i veliku ljubav koju si mi iskazao, i kako bih mogao vjeno uivati u uzvienim
ljepotama tvoga Boanskoga lica.
Neka se nikada ne dogodi, moj dragi Isuse, da izgubim to dragocjeno blago, koje si mi ti.
Moj Gospodine i Boe moj, odve je snana ova neizreciva slatkoa u mojoj dui to kapa iz
tvojih oiju. I udostoj se, Boe moj, pogledati pogledom ljubavi ovu siromanu i bijednu
duu.
Kako ublaiti bol moga srca zbog saznanja da sam daleko od tebe? Moja je dua vrlo dobro
iskusila tu stranu bitku kada si se ti, Ljubljeni moj, od mene skrio! Kako je iva, ljubljeni
moj Isuse, ta strana i estoka slika utisnuta u ovu duu!
17. listopada
Tko e uspjeti odagnati ili ugasiti ovu vatru koja mi zbog tebe gori u grudima tako snanim
plamenovima? Gospodine, ne dopusti da ti se mili skrivanje od mene. Ti shvaa kakva
zbunjenost i uznemirenost zaposjedaju sve moi due i sve osjeaje! Ti vidi da sirota dua ne
odolijeva okrutnom razdiranju i naputenosti, jer se odve zaljubila u tebe, beskrajnu ljepotu.
Ti zna kako te ona puna strepnje trai. Ta se strepnja ne oituje nimalo manje od one koju
je kuala tvoja zarunica u Pjesmi nad pjesmama. I ova dua skita izvan sebe po javnim
ulicama i mjestima, poput svete zarunice, te moli i zaklinje keri Jeruzalemske da joj kau
gdje je njezin ljubljeni: Zaklinjem vas, keri jeruzalemske, ako naete dragoga moga, recite
mu da sam bolna od ljubavi? (usp. Pj 5,8)
18.listopada
Kako dobro moja dua u ovome stanju razumije ono to je pisano u psalmima: Deficit spiritus
meus! ...daha mi nestane (PS 77,4).Defecit in salutare tuum anima mea Dua moja gine za
tvojim spasenjem.. (P S 119,81).
Ti dobro vidi da je muka za duu traiti te, pa ipak, moj Gospodine, ova bi je muka uvela u
mir iz ljubavi prema tebi kada bi znala da je ti i u ovome stanju nisi napustio, izvore vjene
sree!...
Opet e razumjeti kako je okrutno muenitvo za ovu duu vidjeti velike uvrede koje u ovim
vrloalosnim vremenima poinjaju sinovi ljudski. I strahovitu nezahvalnost kojom ti plaaju
tvoje izraze ljubavi te zato to te istinske slijepce nije nimalo briga to su tebe izgubili.
Boe moj! Boe moj! Treba rei i to da se oni ne pouzdaju vie u tebe, jer tako grubo nijeu
danak tvoje ljubavi. Boe moj, kada e doi trenutak u kojemu e ova dua vidjeti nanovo
uvreno tvoje kraljevstvo ljubavi?... Kada e okonati ovu moju muku?...
19. listopada
O, svete due, bez ikakve tjeskobe, koje ve uivate u nebeskom blaenstvu u moru
uzvienih slasti, koliko vam zavidim na vaoj srei! Za ljubav Boju, ta vi ste kod
Boanskoga izvora i vidite me kako umirem od ei u ovome bijednom svijetu, budite mi
naklonjene i darujte mi malo te svjee vode.
 O, sretne due, odve sam loe, da, priznajem to, odve sam loe protratio svoj ulog, odve
sam loe uvao ovaj toliko vrijedan dragulj. Ali, ivio Bog! Osjeam da jo ima lijeka za tu
krivnju.
Pa dobro, blaene due, budite ljubazne i malo mi po-mozite. I ja, budui da ne mogoh ni u
poinku ni u noi nai ono to je potrebno dui mojoj, i ja u ustati kao zarunica u Pjesmi
nad pjesmama i trait u onoga koga ljubi dua moja: Surgam et quaeram quem diligit anima
mea! Ustat u i (...) trait u onoga koga ljubi dua moja... (Pj 3,2). I trait u ga uvijek,
trait u ga u svemu i nita me nee zaustaviti dok ga ne naem na pragu njegova
kraljevstva...
20. listopada
O, Boe, o, Boe, kamo mi leti moja misao, to e biti od one tvoje nesretne djece i moje
brae koji su moda ve zasluili da na njih ispali" svoje munje? Ti zna, moj slatki
Otkupitelju, kako mi se esto od uasa zbog sjeanja na tvoje Boansko lice, to je ogoreno
zbog ove moje nesretne brae, ledi krv u ilama vie negoli od pomisli na vjene muke i sve
paklene kazne...
Uvijek sam te drui zaklinjao i danas te zaklinjem da se poradi svoga milosra udostoji
odvratiti svoj munjeviti pogled od ove moje nesretne brae... Ti si rekao, blagi moj
Gospodine, daje ljubav jaka kao smrt, a ljubomora teka kao grob. Stoga gledaj okom
neizrecive blagosti na ovu smrtnu brau, i otmi ih za sebe snanim konopcem ljubavi.
Neka uskrsnu svi ovi pravi mrtvaci, Gospodine Isuse. Ni Lazar te nije molio da ga uskrisi.
Usliao si molitve ene grjenice da njega uskrisi. Evo ti, Boanski moj Gospodine, jo jedne
due i grjenice toliko opake da se usporediti ne moe, koja te moli za tolike smrtnike koji ne
haju moliti te da ih uskrisi.
17. listopada 1915., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

21. listopada
Moj uobiajeni nain molitve izgleda ovako. im krenem s molitvom, odmah osjetim kako
se dua poinje puniti mirom i tiinom, to se ne moe opisati rijeima. Osjetila ostaju
iskljuena, s izuzetkom sluha, koji ponekad nije iskljuen, jer mi to osjetilo obino ni nije
smetnja. Da, usudim se priznati, kada bi se oko mene priredila i najvea buka, ne bi me
uspjela ni najmanje omesti.
Zbog toga ete razumjeti da mi samo u rijetkim sluajevima uspijeva razgovarati sluei se
razumom.
esto mi se dogaa to da mi se na neko vrijeme moja stalna misao na Boga poneto udalji iz
uma. Tada najednom u dubini due osjetim, na vrlo prodoran a blag nain, kako me na
Gospodin dotaknuo, tako da sam najee prisiljen prolijevati bolne suze nad svojom ne-
vjernou i suze njenosti to imam tako dobroga i tako paljivoga Oca da me zove u svoju
prisutnost.
22. listopada
Drugi mi se put dogaa da sam u velikoj suhoi duha. Osjeam da mi je tijelo jako pritisnuto
zbog mnogih nemoi. Osjeam da mi je nemogue sabrati se da bih molio, unato dobroj volji
koju za to imam.
To se stanje sve vie pojaava. Gospodinovo je udo da tome ne podlegnem. Kada se potom
nebeskom Zaruniku dua svidi okonati to muenitvo, poalje mi u jednom trenutku takvu
pobonost duha da se ni na koji nain ne mogu tome oduprijeti. Zatim odmah osjetim da sam
potpuno promijenjen, obogaen natprirodnim milostima i tako ispunjen jakou da mogu
prkositi cijelome Sotoninu kraljevstvu.
O toj molitvi mogu rei to da mi se dua posve gubi u Bogu te kako u tim trenutcima iz toga
izvlai vie koristi negoto je mogla ostvariti u dugim godinama vjebanja uz sva svoja
naprezanja.
23. listopada
Ponekad se osjeam zahvaen vrlo snanim izljevima. Osjeam kako se rastapam pred
Bogom. Tada mi se ini da zbog toga umirem. To sve ne proizlazi iz nekog razmiljanja, nego
iz nutarnje vatre i tako neizmjerne ljubavi da bi me ta vatra, kada mi Bog ne bi pomogao,
ubrzo sagorjela.
 U prolosti bi mi ponekad uspijevalo vlastitim naporima ublaiti te izljeve, ali se sada vie
uope ne mogu od njih obraniti. O tome mogu rei, bez straha da u se prevariti, da ja ni na
koji nain tome ne pridonosim. Osjeam da dua u tim trenutcima gorljivo ezne izii iz
ivota i kada vidi da njezina elja nije zadovoljena, ona toliko trpi zbog te gorke i istodobno
dragocjene muke da nikada ne bi eljela prestati gledati tu muku.
Dui se ini da svi drugi nalaze utjehu, ak i olakanje, a svojim potrebama, a da ona sama
ostaje u svojim mukama. Muenitvo, koje stvarno prodire u njezinu nutrinu, tako je
nadmono njezinoj slaboj prirodi da joj nika ko ne bi polo za rukom izdrati ga kada sam
milosrdni Gospodin ne bi doao ublaiti estinu toga muenitva s nekoliko zanosa, poslije
kojih se jadni leptir umiruje i nalazi smiraj, bilo zato to joj je Gospodin dao predokus onoga
za ime ona ezne bilo zbog uzvienih divota to ih on ponekad otkriva.
24. listopada
No ponekad me spopadnu velike elje savreno sluiti Bogu. Onda za duu nema nikakve
muke koju ne bi eljela radosno istrpjeti. I to mi se dogaa bez moga razmiljanja i posve
iznenada. Dua ne razumije odakle joj dolazi velika hrabrost koju osjea. Takve elje izjedaju
duu, jer shvaa posve jasnom svjetlou, koju joj Bog daje, da nije kadra sluiti Bogu onako
kako eli. Zatim se sve zavrava milinom, kojom Bog preplavljuje duu.
25. listopada
Najee mi je velika muka susretati se s drugima, osim s ljudima s kojima mogu
razgovarati o Bogu i beskrajnoj vrijednosti due. Upravo zato volim samou.
ak mi je esto vrlo naporno ispunjati ivotne potrebe, kao to su jelo i noni poinak.
Tome se onda podlaem kao kakav osuenik, samo zato to to Bog eli.
Izgleda mi da vrijeme brzo odmie i da ga nikada nemam dovoljno za molitvu. Osjeam ak
da me vrlo privlai itanje dobrih knjiga, a ipak itam vrlo malo, budui da su me u tome
onemoguile moje slabosti. Ali i zato to se, kada uzmem neku knjigu, ve poslije kratkoga
itanja naem u dubokoj sabranosti. Tako se itanje pretvara u molitvu.
Od kada mi Gospodin to ini, osjeam se posve promijenjen, tako da se, u usporedbi s onim
to sam bio prije, vie ne prepoznajem.
26. listopada
Jasno prepoznajem da mi sve ono to je u meni dobro dolazi od nadnaravnih darova.
Spoznajem da mi je odatle dola vrlo vrsta odlunost da sve podnosim odano i vedro i da se
ne umaram od trpljenja, iako, naalost, s brojnim nesavrenostima. vrsto sam odluio ne
uvrijediti Boga, pa ni najmanje. Prije bih podnio tisuu puta smrt, negoli svjesno poinio
jedan grijeh.
Osjeam da sam se znatno popravio u poslunosti prema ispovjedniku i svome duhovnom
voi, tako da bih sebe drao prokletim kada bih bilo to uinio protivno njima. Kada se
razvuku razgovori iz razbibrige, a ne mogu ih izbjei, onda se moram snano prisiljavati da ne
odem, i to mi priinja veliku muku.
27. listopada
Od svega to je nadnaravno nije nikada bilo niega to mi ne bi donijelo znatnu korist. Ti
nebeski iskazi milosti, uz djelovanje svake od njih, poluili su u meni sljedea tri glavna
uspjeha: zauujue poznavanje Boga i njegove neshvatljive veliine, veliku samospoznaju i
dubok osjeaj poniznosti pri spoznavanju da se ne usuujem povrijediti tako svetoga Oca, te
velik prezir prema svemu zemaljskom i veliku ljubav prema Bogu i krepostima.
Ipak, spoznajem da mi je od tih nebeskih blaga dola velika elja susretati ljude koji imaju
vie iskustva na putovima savrenstva. Jako ih volim, jer su mi velika pomo da ljubim Boga,
uzronika svih udesnih djela. Osjeam silnu elju posve se prepustiti Providnosti. I vie me
ne optereuju ne samo povoljni dogaaji, nego ni oni protivni. A to se sve dogaa bez
tjeskobe i brige.
28. listopada
U prolosti sam se stidio kada bi drugi saznali za ono to Gospodin u meni ini. Ali ve neko
vrijeme ne osjeam vie taj stid, jer shvaam da zbog tih milosti nisam bolji. Ta vidim da sam
zacijelo jo gori i da malo koristi primam iz svih tih milosti. O sebi imam takvo uvjerenje da
ne znam ima li gorih od mene. I kada na drugima vidim neto to mi izgleda da je grijeh, onda
ne mogu biti uvjeren da su uvrijedili Boga, iako to vrlo jasno vidim. Samo me brine openiti
grijeh, to me mnogo puta dublje boli.
 To je, dakle, ono to moja dua obino kua. Ponekad mi se, ali ipak rjee, dogaa da su mi
te milosti oduzete na neko vrijeme, i to ak na vie dana, pa mi iezavaju iz sjeanja, tako da
se ne mogu sjetiti ni onoga najneznatni-jega to se zbilo u meni. ini mi se da mi je dua u
tami i ne uspijevam se niega sjetiti.
29. listopada
Sve su se tjelesne i duhovne patnje sporazumjele" u tome da me mue. Osjeam se zbunjen u
dui. Htio bih, ne kaem moliti, to bi bilo mnogo, nego samo jednu jedinu misao iznijeti
Bogu, ali mi je sve nemogue u ovome stanju. Zatim vidim da sam pun nesavrenosti. Sva
hrabrost, koju sam prethodno osjeao, posve me naputa. Osjeam da sam krajnje slab
vjebati se u krepostima i oduprijeti se napadima Neprijatelja. Zatim se uvjerim vie negoli
ikada da nisam ni za to dobar. Obuzme me duboka tuga i neka mi grozna pomisao prolazi
kroz glavu - mogao bih, naime, biti prevaren a da to ni ne znam. Sam Bog zna kolika mi je to
muka? Mislim: pa zar e on moda, kao kaznu za moje nevjernosti, dopustiti da zavaravam
sebe i svoje duhovne voe a da to ne znam? I to initi da pobijedim ove sumnje, kada po
rasvjetljenju u dui jako dobro znam za svoje mnoge pogrjeke u koje mimo svoje volje
uvijek upadam unato tolikim Gospodnjim blagima koje u sebi nosim?!
U istini potpuno jasno shvaam da moje srce i tada ljubi velikoduno, mnogo vie negoli
moj razum shvaa. O tome me ne obuzima nikakva sumnja i toliko sam siguran da ljubim da,
poslije vjerske istine, nisam ni u to tako siguran kao u to. U tome stanju mogu sa sigurnou
rei da Boga ne vrijeam vie kao obino, jer, Bogu hvala, ne gubim nikada povjerenje u
Njega. im me Gospodin pohodi, sve prestane. Razum mi se ispunja svjetlou. Osjeam
kako u meni opet oivljuju jakost i sve druge elje, a ak se i u tjelesnim slabostima osjeam
vrlo olakan.
(1. studenoga 1914., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

30. listopada
Ne dajte da tuga zauzme mjesto u Vaoj dui, jer ona sprjeava slobodno djelovanje Duha
Svetoga. I ako se hoemo alostiti, alostimo se, ali to uinimo tako da naa tuga bude sveta, a
posebno onda kada vidimo zlo koje se iri u dananjemu drutvu. Ah, kolike se siromane
due odmeu od Boga, naega najveeg dobra!
Ne htjeti podloiti vlastiti sud drugima, posebice onome tko je u tome vrlo iskusan, znak je
nepopustljivosti i oevidne potajne oholosti. I Vama je to poznato i slaete se sa mnom u
tome. Pa dobro, ohrabrite se, izbjegavajte to vie moete da u to opet ne upadnete. Budite
vrlo pozorni na taj prokleti porok, znajui kako se to ne mili Isusu, jer pisano je da se Bog
odupire oholima, a poniznima daruje milost".
(26. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 245)

31. listopada
Kada ne bi bilo, oe moj, rata koji Davao neprestano vodi sa mnom, bio bih gotovo u raju.
Nalazim se u rukama Sotone, koji se trudi iupati me iz ruku Isusovih. Koliki mi rat, Boe
moj, on namee! U nekim tremuci-ma malo nedostaje da mi ne ode glava zbog neprestanog
nasilja koji trebam sebi nanijeti. Kolike suze, uzdisaje, oe moj, upuujem Nebu za to! Ali,
nije vano, neu se umoriti moliti Isusa. Istina je da su moje molitve prije dostojne kazne
negoli nagrade jer sam previe uvrijedio Isusa svojim bezbrojnim grijesima. No na kraju e mi
se smilovati bilo da me uzme iz svijeta i pozove sebi bilo da me oslobodi svijeta. Ako se ne
dogodi nijedna od ovih dviju milosti, nadam se barem da e mi i dalje udjeljivati milost da ne
popustim napasti. Isus nije mjerio svoju krv za spasenje ovjeka. Hoe li onda mjerili moje
grijehe da me pogubi? Mislim da nee. On e se svojom ljubavlju brzo i sveto osvetiti"
najnezahvalnijem od svojih stvorova.
A to Vi kaete na to? Recite i Vi Isusu da u odrati to obeanje, naime, da ga vie neu
vrijeati i da u se, tovie, truditi da ga uvijek ljubim.
(20. prosinca 1910., ocu Benedcttu iz Samostana San Murco,
 STUDENI

1. ST UDE N O G A
Kako bismo se ohrabrili i rado podnosili nevolje koje nam Boja milost dariva, uprimo
pogled prema nebeskoj domovini, koja nam je sauvana, kontenvplirajmo je, neprestano je
vrlo pomno promatrajmo. Osim toga, otklonimo pogled od onih dobara koja se vide, hou
rei, od zemaljskih dobara, budui da pogled na njih otima i rastresa duu i izopauje naa
srca. Ona nam skreu pogled od nebeske domovine.
Sluajmo ono to nam Gospodin kae o tome po ustima svoga svetoga apostola Pavla: Non
contemplantibus nobis, quae vien tur, sed quae non videntur (eznimo ne za zemaljskim,
nego za nebeskim). Sasvim je ispravno motriti nebeska dobra i ne brinuti za ona zemaljska,
jer su nebeska dobra vjena, a zemaljska prolazna.
Sto emo rei ako se zaustavimo nasuprot siromanom seljaku koji gotovo zapanjeno
promatra rijeku brzicu? Moda bismo se zbog toga smijali, i imali bismo na to pravo. Nije li
onda ludost zaustavljati pogled na onome to brzo prolazi? U takvu je, dakle, stanju osoba
koja zaustavlja pogled na vidljivim dobrima. Doista, to su ona u stvarnosti? Zar su drukija
od rijeke brzice, ije vode ne uspijevamo ni vidjeti jer izmiu naemu pogledu?
Pustimo onome, draga moja, tko je zbog nemilosti lien vjere, pustimo onome tko zbog
svoje nesree vie ne umije razlikovati dragocjeno od nevrijednoga elju i ljubav prema
zemaljskim i osjetnim dobrima. A mi koji smo po dobroti Svevinjega Boga pozvani da
kraljujemo s Boanskim Zarunikom, mi kojima pravo Boje svjetlo sjaji jasno pred naim
umom, uprimo neprestano pogled prema svjetlu Nebeskoga Jeruzalema.
Neka razmatranje tih velikih dobara koja se ondje posjeduje bude slatka hrana naim
mislima. A iz razuma zaljubljena u vjene slasti zapalit e se i u srcu najsnanija uvstva
prema tim dobrima.
(10. listopada 1914., Raffaelmi Orae, Ep. II., str. 85)

2. ST UDE N O G A
Uspinjimo se, moje predrage keri, uspinjimo se i nikada se ne umorimo, prema nebeskom
gledanju Spasitelja. Udaljimo se polako od zemaljskih uvstava, svucimo staroga ovjeka i
obuimo se u novoga, te teimo prema srei koja nam je pripravljena.
Molim Vas, nadasve, da se ograniite na sadanji trenutak, da molite jako Isusa za mene,
kako bih se pokorio njegovoj volji, koja mi je oitovana po mome poglavaru, i da mu sluim
vjerno i iskreno.
elim, a Vi to znate, umrijeti i ljubiti Boga - ili smrt ili ljubav, budui da je ivot bez ove
ljubavi gori od smrti. Keri moje, pomozite mi! Ja umirem i u tjeskobi sam svakoga asa. Sve
mi izgleda kao san i ne znam kamo se okreem. Boe moj! Kada e doi as u kojemu u i ja
moi pjevati: Evo moga poinka, Boe, zauvijek!"?
(31. listopada 1916., Assunti di Totnaso i drugima, Ep. III., str. 404)

3. ST UDE N O G A
O, kako je teak za Boje sinove ovaj smrtni ivot, moje predrage keri! Ali ivot na
drugome svijetu, koji e nam Gospodin po svome milosru udijeliti, koliko je samo
poeljniji! Ne smijemo sumnjati u to da emo ga jednoga dana posjedovati, iako smo vrlo
bijedni. A i ako nismo toliko bijedni, onda je lo zato to je Bog milosrdan prema onima koji u
njega polau nadu. Kada je sveti kardinal Karlo Boromejski zavravao trku svoga ivota,
zatraio je da mu donesu kri kako bi mu rastanak dok gleda Gospodina bio blai.
Najbolji lijek, dakle, kada se naete izloene kunji, bilo fizikoj bilo moralnoj, bilo
tjelesnoj bilo duhovnoj, jest misliti na onoga koji je na ivot. 1 nikada ne mislili na zemaljski
ivot, nego misliti na vjeni. Moj Boe, moje predrage keri, ne ispitujte je li ono to ste
uinile ili to inite ili to elite uiniti bilo ili e biti malo ili mnogo, dobro ili loe uinjeno.
Uzdrite se samo od grijeha i od injcnjenja onih djela u kojima zasigurno vidite grijeh. I sva
vaa djela inite s nakanom i eljom da se svidite Bogu.
4. ST UDE N O G A
Trudite se, keri, initi najbolje, ali bez pretjerane stre-pnje da morate ispunjati savreno ono
to morate ili elite. A ako ste ve neto uinile, ne osvrite se na to, nego gledajte naprijed i
mislite na ono to jo elite uiniti. Zato muiti svoju duu? Idite u jednostavnosti srca putem
Gospodnjim i sve e biti dobro. Jamano, morate mrziti svoje pogrjeke, ali s jasnim
uvjerenjem u njihovu odvratnost, ne sa strasnom mrnjom, koja duu zbunjuje. Treba imati
strpljivosti s manama i njima se okoristiti po svetoj poniznosti.
Ako Vam nedostaje strpljivosti, dobre moje keri, vae se nesavrenosti nee umanjiti, nego
e vie rasti, jer nita toliko ne hrani nae mane koliko uznemirenost i pourivanje u elji da
ih uklonite.
Sjetite se, keri, da sam zakleti neprijatelj takvih elja, koje su beskorisne i opasne. Jer, iako
je bit tih elja dobra, sama elja ipak nije dobra za nas, osobito kada je u njoj pretjerana skrb,
budui da Bog ne trai od nas da inimo ovo dobro, nego neko drugo, u kojemu eli da se
vjebamo.
Bog nam eli govoriti iz goruega grma kao neko Mojsiju, a mi hoemo da nam govori u
blagom lahoru kao neko Iliji. ega se bojite, keri moje? Sluajte naega Gospodina, koji
kae Abrahamu, a i Vama: Ne bojte se, ja sam va zatitnik. A to traite na zemlji ako ne
Boga?
(8. oujka 1918., sestrama Ventrella, llp. Uh, sir. 576)

5. ST UDE N O G A
O, kako je gorka misao da emo morati Bogu poloiti raun i za grijehe koje su drugi
poinili zato to ih nismo dobro vodili. Ili, pak, raune zbog dobra koje svojim neznanjem
nisam u duama potaknuo, a, ne dao Bog da se to dogodi, i zbog moga nehaja! Istina je da
sam se uvijek preporuivao Bogu u tome vrlo vanom pothvatu, no tko e mi zajamiti da
sam uinio koliko je bilo u mojoj moi? Ah, keri moja, taj je trn uvijek zaboden u dnu due i
osjeam kako me neprestano razdire! Ah, keri, moli jako za plodno rjeenje moga misterija i
reci mi neto to e me smiriti ako ti Bog to dopusti.
9. travnja 1918., Mariji Gargani, Ep. IIL, str. 312)

6. ST UDE N O G A
Stavi se esto u Boju nazonost i njemu prinesi sva svoja djela i trpljenja. Nisam protiv
toga da se u trpljenjima uzdrava od aljenja, ali elim da to uini s Gospodinom i u
sinovskom duhu, naime, onako kako bi to uinilo nejako dijete sa svojom majkom. Samo ako
se to u ljubavi ini, onda nije zlo aliti se kako bismo bili olakani. ini to s ljubavlju i
predanjem na rukama Boje volje. Ne uznemiruj se ako ne uspije u inima kreposti onako
kako bi htjela jer, kako ti rekoh, oni ne mogu ne biti dobri i dragi njegovu Boanskom
velianstvu, iako su ne tvojom krivnjom uinjeni mlohavo, s mukom i gotovo na silu.
Ti ne bi mogla dati Bogu nita bolje od toga to trpi u vrijeme nevolje i u sadanjem asu,
draga moja keri, tvoj je dragi za tebe struak smirne. Ne propusti, dakle, jako ga stisnuti na
svoje grudi. Moj je Dragi moj, a ja sam njegova. On e zauvijek biti u mome srcu".
3.lipnja 1917., upueno nepoznatoj osobi, Ep. III., str. 918)

7. ST UDE N O G A
Moj Boe, to je bio moj ivot ovih dana pred tobom, kada me posve obuzela najgua
tama! I kakva e jo biti moja budunost? Nita ne znam ni o emu, ba nita. Ali neu
prestajati uzdizati svoje ruke usred noi u tvome svetitu i uvijek u te slaviti dokle god u
meni bude daha ivota.
Vapijem tebi, dobri moj Boe, da bude moj ivot, moja laa i moja sigurna luka. Dao si mi
da se uspinjem na kri tvoga Sina, a ja se trudim prilagoditi tvome kriu na najbolji nain.
Uvjeren sam da vie nikada neu sii s njega i da vie nikada neu smjeti vidjeti vedro nebo.
Uvjeren sam da tebi moram govoriti usred gromova i oluja, da te trebam gledati u trnju,
kroz vatru trnja. Ali da bih sve to ispunio, vidim da moram izuti sandale i potpuno se odrei
svoje volje i privrenosti sebi.
Na sve sam spreman, ali hoe li se jednoga dana pokazati na Taboru, na svetom zalazu"?
Hou li imati snage i ne umoriti se dok se budem uspinjao nebeskom gledanju moga
Spasitelja?
8. ST UDE N O G A
Osjeam da tlo po kojemu kroim poputa. Tko e osnaiti moje korake? Tko ako ne Ti, koji
si oslonac moje slabosti? Smiluj mi se, Boe, smiluj mi se! Ne daj da jo vie kuam svoju
slabost!
Tvoja vjera neka jo jednom prosvijetli moj razum, tvoja ljubav neka ogrije ovo srce
slomljeno od boli, da te ne uvrijedim u asu kunje!
Moj Boe, kako me bolno proima ova strana misao, koja se vie nikako ne udaljuje od
mene! Boe moj, Boe moj, ne daj da skapavam za tobom, ne mogu vie uspravno stajati!..
Oe moj, oprostite mi! Vie ne znam kamo bih s mislima. Kada ne bih prestao razmiljati,
tko zna gdje bih zavrio. Stavio bih Vau strpljivost na kunju a da to ne bih ni opazio.
Budite ljubazni i ujte moje sadanje stanje, koje u Vam ukratko opisati. Borba i dalje traje s
jo veom estinom. Moj je duh ve nekoliko dana uronjen u najgui mrak. Svjestan sam da
nisam sposoban initi dobro. Nalazim se u krajnjoj naputenosti. Osjeam jaku smetnju u
duhovnom elucu", kuam veliku gorinu u nutarnjim ustima pa mi je najslae vino ovoga
svijeta zbog toga gorko.
(8. rujna 1916., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

9. ST UD E N O G A
Proivljavam stranu krizu i ne znam to mi je pridrano. Kriza kroz koju prolazim vie je
duhovna negoli tjelesna, ali je tijelo nimalo manje ne osjea te na izvanredan nain sudjeluje u
svim trpljenjima ove krize. I duh i tijelo natjeu se da me unite u boli.
Jao, tko e me spasiti iz ovoga mranog zatvora! Tko e me osloboditi ovoga smrtnoga
tijela! Ali, neka ivi Bog na nebesima! On je moja snaga, on je spasenje moje due, on je dio
moj u zemlji ivih. U njega se uzdam, u njega svoju nadu polaem i nikada se neu postidjeti.
10. ST UD E N O G A
Ne recite da ste sami u uspinjanju na Kalvariju i da ste sami u borbi i plau, jer je s Vama
Isus, koji Vas nikada ne naputa. Vi biste ga htjeli vidjeti, uti. No vjerujte mi da bi to bilo
gore za Vas i da bi Vas previe stajalo kada bi Vam se Isus objavio.
Radi ljubavi Boje, molim Vas da stiate svoje enje i svoju zebnju za tim. ivite spokojno i
uvijek naprijed, i neka Vas na tome putu ne zaustavi moje jamstvo, koje Vam iznosim u
preblagom Isusu, to jest da ste na pola puta od vrhunca Kalvarije. U najveoj ste noi, istina
je, no pomisao na jasnu zoru i vrlo sjajan dan neka Vas dri, ohrabri i potakne da idete
naprijed. Ne sumnjajte da e Vas Onaj koji Vas je do sada podravao s velikom strpljivou i
Boanskim zadovoljstvom podravati i na ostatku Vaega oporog i tvrdog puta.
(14. srpnja 1915., Raffaclini Cerasc, Ep. II., str. 462)

11. ST U DE N O G A
Pouzdajte se u Boga i u njegovu oinsku dobrotu, koja osvjetljava. Uzdignite um proet
vjerom prema nebeskoj domovini i prema njoj neka budu okrenuti svi nai otkucaji i sve nae
tenje. Divite se nebeskim stanovnicima, koji onamo nisu stigli drugim putem doli putem
boli. Nebeska domovina naa je prava domovina. Zar je vano da se u nju prispijeva samo
tvrdim stazama nevolje i rtve?
Ono to Bog hoe od Vas uvijek je pravedno i dobro. Neka je vjeno blagoslovljen.
Zaponimo djelovati. Na Nebu neemo imati druge slube doli ispunjati Boju volju. Trudimo
se blagoslivljati Gospodina u ponienjima i prezirima, ime smo obiljeeni. Blagoslivljajmo
ga u nevoljama naega duha i u boli srca, jer je Bog sve odredio svojom uzvienom odlukom.
I ona se u Vama ispunja na vrlo jedinstven nain i zbog posebnog odabranja Oca Nebeskoga.
Neka je uvijek blagoslovljen u svim naim bijedama i u svim naim bolima.
Blagoslivljajte ga u svemu to Vam nanosi trpljenje ovdje na zemlji i radujte se tome, jer se u
svakoj izvojevanoj pobjedi stjee novi vijenac za Raj. Neka Vas ne zaustavljaju ni ne prestrae
sile koje trebamo nanijeti sebi jer je Gospodin vjeran i ne doputa da nas napast nadie.
12. ST UDE N O G A
Da bismo postigli svoj posljednji cilj potrebno je slijediti Boansku Glavu, koja izabranu duu
vodi samo onim putom kojim je i ona ila, putem odricanja i kria: Qui vult post me venire
abneget semetipsum et tollat erucem suam, et sequatur me .1 Ako, dakle, tko hoe ii za
mnom, neka sc odree samog sebe, neka uzme svoj kri i neka me slijedi (Mt 16,24). I zar ne
 kaete sebi da ste sretni to vidite da Isus s Vama tako postupa? Luak je tko ne zna prodrijeti
u tajnu kria.
Da bi izabrane due stigle u luku spasa, kae nam Duh Sveti, trebaju se oistiti i proi u vatri
bolnih ponienja, kao zlato i srebro u talioniku, i na taj nain sebe poteu-ju iskajavanja u
drugome ivotu: In dolore sutine, et in hu-militate tua patientiam habe: quoniam in igne
probatur aurum et argentum, hominis vero receptibiles in camino humilitatis. Primi sve to
te stigne, i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede. Jer kao io se u vatri kua zlato, lako i
odabranici u pei ponienja (Sir 2,4-5).
Isus nas eli uiniti svetima po svaku cijenu, pa i Vas vie od svega eli posvetiti.
Neprestano Vam daje dokaz za to. Izgleda da nema drugih briga doli da posveti Vau duu. O,
kako je dobar Isus! Neprestani krievi kojima Vas podlae, a istodobno Vam daje ne samo
potrebnu nego i preobilnu snagu da ih valjano podnosite, vrlo su pouzdan i jedinstven znak
njegove duboke ljubavi prema Vama. Snaga koju Vam daje, vjerujte mi, ne ostaje besplodna u
Vama. Uvjeravam Vas u to od Boje strane, i morate me ponizno posluati i udaljavati od sebe
svaki protivan osjeaj.
(15. kolovoza 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 153)

13. ST UDE N O G A
Imaj uvijek za uzor pred oima uma skromnost Boanskog Uitelja. Ta je skromnost, prema
izriaju svetoga Apostola Korinanima koji izjednauje Isusovu skromnost s blagou, bila i
njegova krepost, i gotovo njegovo obiljeje: Ja, Pavao, opominjem vas blagou Kristovom.
Po tako savrenom uzoru obnovi svako svoje vanjsko djelovanje, koja su vjerno ogledalo koje
otkriva privrenosti tvoje nutrine.
Ne zaboravi nikada taj Boanski uzor, Antonita, - zamisli da osjeti nazonost njegova
ljupkog velianstva, njegov ugodan autoritet u govoru, ugodno vladanje u hodu, u gledanju, u
govoru, u razgovoru, blagu vedrinu na licu. Zamisli taj izgled lica tako staloen i tako blag, za
kojim je hrlilo mnotvo. Zamisli kako ih je izvodio iz gradova i dvoraca, i vodio ih na brda, u
ume, u samou, na puste morske obale, a oni su zaboravljali na hranu, pie i svoje
svakidanje obveze.
Da, trudimo se preslikati u sebi, koliko nam je to mogue, tako skromna i tako divna djela i
trudimo se postati, koliko je to mogue, slini njemu u vremenu, da bismo potom bili
savreniji i sliniji kroz cijelu vjenost u Nebeskom Jeruzalemu.
(25. strpnja 1915., Anniti Rodote, Ep. III., str. 86)
14. ST UD E N O G A
Ono to morate initi, kada Isus po svojoj dobroti stavi na kunju Vau vjernost, jest uvijek
pokazati urnost u ispunjanju svojih dunosti i ne zanemariti nita od onoga to inite u
vrijeme utjehe i duhovnog blagostanja, a ne brinuti se to ne osjeate osjetno zadovoljstvo,
budui da je to neto sporedno, ali bi mnogo puta moglo biti vrlo tetno za duu. Sluiti Bogu
i ne kuati ni u jednom osjetnom dijelu neku vrstu utjehe, jest srna i prava po-bonost. To
znai sluiti Bogu i ljubiti ga iz ljubavi prema njemu samome.
Da bi dua prispjela do te bitne pobonosti, njezino je stanje u velikoj opasnosti i potrebno
je ii naprijed vrlo obzirno i razborito.
15. ST UD E N O G A
Mnogo ete sebi pomoi u tome vremenu itanjem svetih knjiga. elim ivo da u svakom
vremenu itate te knjige jer su one velika hrana za duu i velik napredak na putu savrenosti,
nimalo manji od puta molitve i svete meditacije. Jer u molitvi i meditaciji mi govorimo Gos-
podinu, a u svetom itanju Bog govori nama. Nastojte, to najvie moete, da Vam ta sveta
tiva budu riznica pa ete vrlo brzo osjetiti obnovu svoga duha.
Nadasve, prije negoli ponete itati te knjige, uzdignite um Gospodinu i zaklinjite ga da on
bude voa Vaega razuma, da se udostoji govoriti Vam u srcu i da on pokree Vau volju. Ali
to nije dovoljno. Trebate se poniziti pred Gospodinom prije negoli ponete itati, i tu
poniznost s vremena na vrijeme tijekom itanja obnoviti. Jer ne itate zato da prouavate ili
da napasate svoju znatielju, nego samo zato da se Bogu svidite i da mu ugodite.
(14. srpnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 1269)

0
4
16. studenoga
Budi sigurna da tvoje sadanje stanje Bog nije pripustio kao kaznu, nego radi ienja tvoga
duha, kako bi ga uinio dostojnim najviih priopenja. Vjeruj mi da svoje sadanje stanje ne
treba oplakivati, nego mu se diviti. Pusti da Boanski Lijenik slobodno djeluje i budi sigur-
na da e sve biti na Boju slavu i na tvoje posveenje. Sto se tie strahova da vrijea Boga i
da ne zna to initi da mu ugodi, srdano te molim da umiri svoje strepnje. Vjeruj
jamstvima autoriteta, koji ti od Boje strane kae da je Isus uvijek zadovoljan tobom kako god
da djeluje samo ako jasno vidi da tvoje djelovanje nije protivno Bojemu zakonu i
zakonima zasnovanim od autoriteta, te ako su uinjena na slavu Boju.
S tim pravilom treba djelovati bez raspravljanja. I idi naprijed u djelovanju i ne sluaj glas
svojih strahova. Uoi, dobra moja keri, da kaem ne sluaj, to jest da se ne osvre na te
strahove i da ne mari za njih. Ne kaem da ih ne osjea, jer je nemogue ne osjeati ih, ali
im ne smije pridavati vanosti. Idi naprijed na putu svoga djelovanja kao ovjek koji se ne
brine zbog isprazna lajanja psia kojeg susree na putu. Te male varljive i nametljive lavee
zacijelo se uje, no ne treba se na to obazirati, ak ih valja ismijavati, i tc je dovoljno.
17. studenoga
Znam da nisi u to uvjerena dok traje stanje kunje, da ne vidi tome razloga, da ne kua
utjehu te velike istine. No sluaj glas onoga koji pred Bogom ljubi tvoju duu kao svoju i
dosta ti je. Ovo su rijei koje je jednoga dana Bog rekao svetoj djevici Gertrudi: Htio bih da
se moji izabranici uvjere u istinu da mi se njihovo djelovanje i dobra djela jako mile kada mi
slue o vlastitom 'troku'. Sluiti mi o vlastitom troku znai da, iako ne osjeaju nikakvu
ugodu pobonosti, ipak vjerno ine svoja djela i pobone vjebe najbolje to mogu, i
pouzdavaju se u mene da u sve rado prihvatiti poradi svoje dobrote." A Gospodin je dodao i
ove znamenite rijei: Znaj, Ger-trudo, da velikom broju pobonih osoba ugode i utjehe, kada
bih im ih dao, ne bi koristile na njihovo spasenje, i ne bi poveale njihovu zaslugu, nego bi je
znatno umanjile.
A daje to, naalost, istina, mogu pokazati po dugotrajnom iskustvu jedne due koja je
intimno sa mnom ujedinjena. Zato, keri moja, ivi u miru i doi e dan kada e Gospodin i
tebi dati da upozna istinu koju ti se govori. Ili, bolje, dat e ti da se u to uvjeri kako bi
spoznala da ti govorim istinu. Jer, nitko te ne eli obmanuti, i zato e se morati u to uvjeriti.
(30. oujka 1917., Mariji Gargani, Ep. III., str. 269)

18. studenoga
Recite mi, je li mogue da Isus bude daleko od Vas dok ga zovete, dok mu se molite, dok ga
traite i, recimo to, dok ga posjedujete? Je li mogue da u dui koja je s njim na kriu nema
Boga kada je on zaloio" svoju neizrecivu rije da e biti s tom duom u nevolji: Cum ipso sutn
in tribulatione?3 s njim u biti u nevolji... (Ps 91,15 Kako je mogue da izvor ive vode, koji
iklja iz Bojega Srca, bude daleko od due koja onamo hita kao edan jelen? Istina je da nam
ta dua moe i ne povjerovati, zato to uvijek osjea neutaivu i neutianu e. I onda? Je li to
dokaz da dua ne posjeduje Boga? Nipoto.
To se dogaa zato to jo nije prispjela na kraj svoga puta, jo nije posve uronjena u vjeni
izvor svoje Boanske ljubavi, to e se dogoditi u Kraljevstvu slave. Stoga, ljubimo napojiti se
na tome izvoru ive vode i idimo uvijek naprijed putovima Boanske ljubavi. No, keri moja,
budimo sigurni i u to da naa dua nikada nee biti zasiena ovdje na zemlji. Naprotiv, jao
nama ako mislimo da emo biti utaeni dok smo u hodu, jer to je znak da mislimo kako smo
stigli na odredite, a tako bismo samo sebe obmanjivali.
19. studenoga
Opominjem Vas da u Kristovu milosru utiate svoje strepnje, pijui na izvoru Boje ljubavi, i
da ih utiate s vjerom, pouzdanjem, poniznou i u podlonosti Bojim htijenjima. Sestra
Terezija od Djeteta Isusa, koja je vrijedna tovanja, kae: Ja sam jedna mala dua. Ne elim
birati hou li ivjeti ili umrijeti. Neka Isus uini od mene to hoe". Eto, keri, due koja se
potpuno odrekla sebe i koja je puna Boga! To je ono to se i Vi morate truditi da, s Bojom
pomoi, postanete.
Ne sumnjajte u to da je Isus u Vaoj dui i, ako se pokaete poslunom njegovu djelovanju, i
Vi ete biti osoba koja se potpuno odrekla sebe. Shvaam da strepnje due potpuno zapaljene
Bojom ljubavlju mnogo puta postaju silovite za sirotu duu, ali neka je to ne strai. Neka
slobodno hodi prema ovoj udnji za Isusom i pusti da je vodi njegova ljubav.
(21. listopada 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 522)
20. studenoga
Prije svega, priznajem da je za mene velika nesrea to ovaj cijeli stalno zapaljeni vulkan,
koji me saie i koji je Isus poloio u ovo tako maleno srce, ne mogu opisati ni omoguiti da
doe na vidjelo.
Sve se moe saeti u ovu reenicu: progutala me Boja ljubav i ljubav prema blinjemu.
Meni je Bog uvijek usaen u svijesti i utisnut kao peat u srcu. Nikada ga ne gubim iz vida.
Nuka me da se divim njegovoj ljepoti, njegovu smijeku, njegovim uznemirivanjima,
njegovim iskazima milosra, njegovu kanjavanju ili, bolje, strogoi njegove pravednosti.
Zamislite kakvi osjeaji izjedaju jadnu duu kada je tako liena vlastite slobode, kada su joj
tako povezane duevne i tjelesne moi.
Vjerujte mi, oe, izljevi bijesa kojima ponekad podleg-nem prouzroeni su zapravo tim otrim
suanjstvom, a nazovimo ga i donositeljem sree.
21.studenoga
Kako ovjek moe gledati kako zlo Boga oalouje i ne alostiti se? Kako je mogue
gledati kako se Bog sprema istresti svoje munje, a da bi se to zaustavilo nema drugoga lijeka
osim podignuti jednu ruku i njome zadrati Boju ruku, a drugu strogo okrenuti prema
vlastitoj brai - da odbace zlo i da se brzo udalje od mjesta u kojemu su, jer se ruka Sudca
okomljuje na njih?
Ali, vjerujte mi da u tome trenutku moja nutrina nije nimalo potresena ni uzbuena!
Osjeam samo da elim imati i htjeti ono to Bog hoe. I u njemu se uvijek osjeam odmoren,
barem u nutrini, a u vanjtini je to ponekad malo neugodno.
A prema brai? Ah, kako mi esto, da ne kaem uvijek, doe da s Mojsijem kaem Bogu,
Sudcu: Ili e oprostiti ovome puku ili me izbrii iz knjige ivota (usp. Izl 32,32).
Kako je alosno ivjeti sa srcem! Da bismo ivjeli umirui, moramo umirati u mnogim
trenutcima smru koja ne da umrijeti. Ah, tko e me osloboditi te izjedajue vatre? Molite za
mene, oe moj, neka doe slap vode da me malo osvjei od vatra koje izjedaju, koje me bez
prestanka u srcu spaljuju?
(21. listopada 1921., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

22. studenoga
Ah, Raffaelina, kako li je utjeno znati da uvijek stojimo pod zatitom jednoga nebeskog
Duha, koji nas nikada ne ostavlja, ni onda, to je udno, kada Boga raalostimo! Kako slatka
biva ova velika istina za vjernu duu! ega se moe bojati pobona dua koja se trudi ljubiti
Isusa, pri emu uvijek ima uza se tako silnoga ratnika? Zar on nije bio jedan od onih koji su,
zajedno s arkanelom Mihovilom, gore u Kraljevstvu obranili Boju ast od Sotone i svih
drugih pobunjenih duhova, koje je naposljetku porazio i svezao u paklu?
Dakle, znajte da je on jo moniji protiv Sotone i njegovih nasrtaja. Njegova ljubav nije
smalaksala niti e ikada smalaksati u naoj obrani. Usvojite lijepu naviku - uvijek misliti na
njega, budui daje u naoj blizini nebeski Duh koji nas nikada ni na trenutak ne naputa, od
kolijevke do odra, vodi nas kao prijatelj, titi nas kao zarunik, posebno nas tjei u
najalosnijim trenutcima.
23. studenoga
Trebate znati, Raffaelina, da taj dobri aneo moli za Vas - prinosi Bogu sva Vaa dobra djela,
Vae svete i iste elje. U trenutcima u kojima Vam se ini da ste sami i naputeni, ne alite se
da nemate nijednu prijateljsku duu kojoj se moete otvoriti i povjeriti joj sve svoje boli.
Poradi ljubavi, ne zaboravljajte toga nevidljivoga suputnika, koji je uvijek s Vama da Vas
saslua, uvijek spreman utjeiti Vas. O, dragocjena prisnosti, o blae no drutvo! Kada bi svi
ljudi umjeli shvatiti i cijeniti taj golemi dar koji nam je Bog, u svojoj neizmjernoj ljubavi
prema ovjeku, udijelio, toga nebeskoga Duha! Sjetite se esto njegove nazonosti. Potrebno
ga je promatrati okom due, zahvaljivati mu i moliti ga. On je tako njean i osjeajan. Potujte
ga. Bojte se stalno da ne povrijedite istou njegova pogleda.
24. studenoga
Zazovite esto anela uvara, toga dobrostivog anela, i esto molite onu lijepu molitvu:
Anele Boji, uvaru moj, povjerila me tebi dobrota Oca Nebeskoga; prosvijetli me, uvaj
me, vodi me sada i uvijeke". Kakva li e utjeha biti, draga moja Raffaelina, kada u trenutku
smrti Vaa dua vidi toga tako dobroga anela koji Vas je pratio na putu i koji je bio
neizmjerno dareljiv i pun majinske skrbi? S tom blagom milju, budite sve odaniji kriu
Isusovu, jer dobri aneo upravo to hoe! Zelja da vidite toga nerazdvojivoga ivotnog druga
potie u Vama i onu ljubav koja Vam usauje elju da brzo iziite iz ovoga tijela.
Neka nam sveta i spasonosna misao bude da vidimo toga naega dobroga anela! To bi nam
takoer omoguilo da to prije iziemo iz ovoga mranog" zatvora za koji smo vezani. Ah,
koliko je puta zbog mene plakao moj dobri aneo! Koliko sam puta ivio bez ikakva straha da
vrijeam istou njegova pogleda! Tako je njean, i osjeajan! Moj Boe, koliko sam puta na
brinost toga anela, koja je velikodunija od majinske, odgovorio bez ikakva znaka
potovanja, ljubavi i zahvalnosti.
(20. travnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II. str. 403)

25. studenoga
Bog se eli vjenati s duom koja je u vjeri, a takva dua, koja treba slaviti to nebesko
vjenanje, neka hodi u istoj vjeri. Jer, vjera je jedino priklano sredstvo za takvo sjedinjenje
ljubavi. Kaem, da bi dua gledala Boga, ona mora biti ne samo oiena od osjetila, nego i
od svih uobiajenih nesavrenosti, kao to su razna nagnua i zle navike koje nije bilo mogue
iskorijeniti ienjem osjetila i koje su jo ukorijenjene u dui. A to se postie ienjem due,
po emu Bog proima duu uzvienim svjetlom koje duu u nutrini preplavljuje i posve
obnavlja.
To vrlo snano svjetlo, kojim Bog rasvjetljuje spomenute due, zaodijeva" njihov duh
mukom i osamom tako to u njima izaziva krajnju alost i nutarnje smrtne muke. One tada
nisu kadre razumjeti to Boansko djelovanje, to uzvieno svjetlo. A to im se dogaa iz dva
razloga. Prvi je samo svjetlo, koje je tako uzvieno da nadilazi sposobnost shvaanja njihove
due, to je za njih vie kao tama i muka, nego svjetlo. Drugi razlog jest malenost i neistoa
same due, zbog ega to uzvieno svjetlo ne postaje samo tamno, nego muno i alosno, pa im
stoga, umjesto da ih utjei, nanosi bol i ispunja ih velikim mukama u osjetilnoj udnji, velikim
tjeskobama i uasavajuim mukama u duhovnim moima.
To se sve dogaa na poetku, jer Boansko svjetlo nalazi due koje jo nisu spremne za
Boansko sjedinjenje. 1 zato ono stavlja duu u proces ienja. A kada ih to Boansko svjetlo
oisti, tada ih na prosvijetljen nain stavlja u savreno gledanje Boga i sjedinjene s Bogom.
Neka se te due, dakle, raduju u Gospodinu zbog tako visokoga dostojanstva na koje ih on eli
uzdignuti i neka se potpuno pouzdaju u Gospodina, kao stoje uinio Job, kojega je Bog prenio
u isto takvo stanje i koji se vrsto nadao da e poslije tame ugledati svjetlo.
(19. prosinca 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

26.studenoga
Nismo svi pozvani od Boga spaavati due i iriti njegovu slavu po uzvienom apostolatu
propovijedanja. I znajte da to nije jedino sredstvo dostizanja dvaju velikih ideala. Dua moe
iriti Boju slavu i raditi za spasenje dua po istinski kranskom ivotu, moliti neprestano
Gospodina da doe njegovo kraljevstvo", da se sveti" njegovo presveto ime, da nas ne
uvede u napast" i izbavi nas od zla".
I Vi trebate to initi, prikazivati cijelu sebe Gospodinu, i to neprestano, poradi toga cilja.
Molite za zlobnike, za mlake, molite za revne, no posebno molite za Svetoga Oca papu, za sve
duhovne i materijalne potrebe svete Crkve, nae preblage Majke. A posebnu molitvu uputite
za one koji rade za spasenje dua i na slavu Boju u misijama medu nevjernicima na cijelome
svijetu.
(11. travnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 68)

27.studenoga
Kaete mi da zbog svoga pospanog, rastresenog, lakoumnog i vrlo bijednog duha, a uz to
jo i s tjelesnim smetnjama, ne moete izdrati u crkvi vie od pola sata. Ne brinite se zbog
toga, ne pridajite tome veliku vanost, trudite se sa svoje strane i ne umarajte pretjerano svoj
duh vrlo dugim molitvama. A nastavite i onda kada duh i um vie nisu za to raspoloeni.
Izmeu ostaloga, nastojte se tijekom dana osamiti, budui da Vam je to mogue, i u utnji
srca i samoi prine-site svoje hvale, svoje blagoslove, svoje raskajano i ponizno srce i svu
sebe Ocu Nebeskome. I tako, dok dobrotu Boanskog Zarunika zaboravlja velik dio njegovih
 stvorova, koji su njegova slika, mi smo mu po tim naim povlaenjima" u nutrinu i
pobonim vjebama uvijek blizu.
(19. rujna 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 174)

28. studenoga
U napadima Neprijatelja, u kunji ivota, ustanimo i molimo Gospodina da otkloni od nas
kraljevstvo Neprijatelja i da ga dri daleko od nas te da nam dade milost da budemo primljeni
u njegovo Kraljevstvo kada mu se svidi, i neka mu se svidi da to bude to prije.
Nemojmo se izgubiti, Raffaelina moja, u asovima kunje. Zbog postojanosti u injenju
dobra, zbog strpljivosti u voenju dobre bitke mi emo pobijediti bestidnost svih naih
Neprijatelja i, kako kae Boanski Uitelj, zadobit emo strpljivost naih dua, jer nevolja
raa strpljivost, strpljivost raa kunju, a kunja nadu". Slijedimo Isusa na putu boli - drimo
pogled uvijek vrsto uprt u Nebeski Jeruzalem pa e svaka tekoa koja nas sprjeava na putu
dostignua naega posjedovanja te domovine biti sretno nadvladana.
(14. travnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 514)

29. studenoga
Oivimo jako svoju vjeru i uprizorimo sebi silnu pobjedu, koju je u Svetome pismu zabiljeio
izraelski narod nad Midjancima. U pono, itamo, dok je beskrajna neprijateljska vojska
nakon to je izila iz rovova, zasigurno ekala u dolini, potiho ju je okruilo samo tristo
Gideon-skih ratnika. Svaki je u jednoj ruci imao rog, u drugoj vr, a u vru zapaljenu lu. Na
znale vode snano su razbili vreve, zatrubili u rog te na znak roga stali vikati: Za Gospodina
i Gideon!"
Od strane vike i buke rogova, od golemog bljeska lui, neprijateljski je tabor zahvatio takav
uas da su se svi vojnici jo sneni dali u bijeg. Rogovi su trubili svoje a-lopojke, a
neprijatelji, u neopisivu i bjesomunu meteu, okrenuli su ma jedan na drugoga i ostavljali
mnoga trupla po taboru.
TU pobjedu izraelski narod, kako smo ve vidjeli, nije dobio orujem, nego osobitim ratnim
lukavstvom.
Dakle, i mi se trebamo boriti dok ivimo, i to vrlo oporom borbom. Pobijedimo u tome ratu
posebnim ratnim lukavstvom kakvim se koristio Gideon. Neka toj borbi prethodi lu dobrih
djela, krepost Boje mudrosti, arka elja za Bojom rijei. Borimo se i mi himnima, psalmi-
ma i duhovnim pjesmama, snano pjevajui i uzdiui glas Gospodinu pa emo tako zasluiti
da po njemu postignemo pobjedu u Isusu Gospodinu naemu, kojemu neka je slava i vlast u
4
vjekove.
4 (14. listopada 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 514)
30. studenoga
Sjetite se da se mir duha moe odrati i u oluji sadanjega ivota. Taj se mir, znajte to dobro,
prvenstveno sastoji od sloge s blinjim, kojemu elimo svako dobro. Sastoji se potom od
prijateljstva s Bogom, posredstvom po-svetne milosti. A dokaz da smo ujedinjeni s Bogom
jest moralna sigurnost koju imamo da nismo poinili smrtni grijeh, koji pritie nau savjest.
Mir se. naposljetku sastoji od pobjede nad svijetom, avlom i vlastitim strastima.
Recite mi, zar nije istina da se taj mir, koji nam je donio Isus, moe sauvati jako dobro ne
samo kada je na duh u obilju utjeha, nego i kada je srce uronjeno u gorinu zbog buke i
rezanja Neprijatelja?
(10. listopada 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II.,
 PR O S I NAC

1. prosinca
Ne boj se, Isus je s tobom, a ti si s njim! Tko ti to jami? Autoritet kojega je Bog odredio da
bude tvoj duhovni voa, autoritet koji te voli i koji te ne eli niti te moe obmanuti, autoritet
koji ti govori u ime Boje.
Ima pravo aliti se, predraga moja keri, jer se mnogo puta vidi u tminama - trai svoga
Boga, uzdie za njim, i ne moe pronai njegove tragove. ini se da se Bog skriva, da te
naputa! No, ponavljam, ne boj se! Isus je s tobom, a ti si u njemu i s njim. Skriva se da
povea ljubav. U tminama, u nevoljama, u tamama, u tjeskobama duha Isus je s tobom. Ti
vidi, dobra moja keri, samo tamu u svome duhu, a ja ti jamim od Boje strane da
Gospodnje svjetlo preplavljuje i okruuje tvoj duh. Ti se vidi u nevoljama, a Bog ti ponavlja
po ustima autoriteta: ja sam s tobom u nevolji! (Cum ipso sum in tribulatione!)
(28. sijenja 1918., Antonietti Vona, Ep. HL, str. 865)
2. prosinca
Ti se vidi u naputenosti, a ja ti jamim da te Isus vie negoli ikada privinuo uza svoje
Boansko Srce.
I na se Gospodin na kriu alio zbog Oeve naputenosti. A je li Otac ikada mogao
napustiti svoga Sina? To su velike kunje duha. Isus ih hoe: fiat! Izgovori predano taj fiat
kada se nae u takvim kunjama i ne boj se.
ali se Isusu kako god hoe, moli kako god eli, ali vrsto vjeruj onome koji ti govori u
njegovo ime.
Pii mi esto o stanju svoga duha i ne boj se niega. Iskazat u ti svekoliku ljubav za kakvu
je kadro oevo srce. Znam, iako sam nedostojan, da Isus postupa s tobom po svojoj volji. On
je uvijek otac, i to jako dobar otac!
(28. sijenja 1918., Antonictti Vona, Ep. III. str. 865)

3. prosinca
Sveti se Augustin vrlo dobro izrazio rekavi da je nae srce nemirno dok se ne smiri u Bogu.
Znajte jako dobro da e se savrena ljubav zadobiti kada se posjeduje predmet te ljubavi, a
predmet te ljubavi po-sjedovat e se samo onda kada ga dua ne bude gledala kroz veo, nego
licem u lice, kako kae sveti Pavao, onakvog kakav jest, kada e ga upoznati onako kako mi
znamo same sebe, a to e se sve postii kada se otvore vrata naega suanjstva.
Po tome zamislite kakva je muka za duu kojoj je Bog otkrio neka nebeska blaga kada vidi
da je jo putnica na zemlji progonstva.
(20. travnja 1915., Raffaclini Ccrase, Ep. II., str. 403)

4. prosinca
Boanski e umjetnik obnovljenim udarcima spasonosnog dlijeta i marljivim ienjem
pripremiti kamenje koje treba ugraditi u vjenu zgradu. Tako pjeva sveta Crkva u himnu za
slubu itanja za posvetu Crkve i tako to doista jest. Osim dugotrajnih i raznolikih kunja,
koje doivljavamo od svojih roaka zbog tvoga izbora stalea, Gospodin ti u svome
beskrajnom smilovanju dodaje i kunju duhovnih strahova, ali ti to ipak zaini" kojom
utjehom.
Neka je hvaljen to postupa s tobom kao s izabranicom koja slijedi izbliza Isusa na putu
Kalvarije. I ja s nutarnjom radou i ganuem gledam to djelovanje milosti u tebi, predraga
keri srca moga. Kada te ne bih vidio u tekoi, ne bih bio toliko zadovoljan, jer bih vidio da
ti Gospodin tada daruje manje bisera. Ja, koji u svetoj ljubavi silno elim da ti napreduje,
uivam zbog toga i sve vie uivam vidjeti te da tako napreduje.
5. prosinca
Preblagi Gospodin Isus nije te time napustio, nego ti iskazuje ljubav. Nije uope istina da u
tome stanju duhovne suhoe i osame, u koje te predragi Isus stavio, vrijea Boga, jer te od
toga vrlo dobro titi njegova budna milost.
I ako, dakle, uope ne vrijea Boga, nego ga, naprotiv, ljubi onako kako on hoe, emu se
onda aliti? Na to se onda tuiti? Lati se, dakle, svoga uspinjanja na kri. Isprui se na nj i
 budi strpljiva sa sobom, jer u strpljivosti ete, kae Boanski Uitelj - posjedovati svoju duu.
A taj e posjed biti onoliko vri koliko je manje u njega upleteno brige i nemira.
6. prosinca
Ohrabri se i budi sigurna da je Bog zadovoljan tobom i da u tebi nalazi svoje miroljubivo
prebivalite. Ne ekaj Tabor da vidi Boga. Ti ga ve promatra na Sinaju iako to i ne opaa.
Mislim da nutarnja utroba" nije uznemirena ni oneraspoloena u kuanju dobra - ona ne
moe udjeti osim za uzvienim Dobrom u njemu samome, a ne u njegovim darovima.
Nesvojevoljne rastresenosti duha i napasti uinak sli koji nudi Neprijatelj. Ali kada ih
odbacimo, nema u tome nikakva grijeha. Kada avao privlai pozornost, to je izvrstan znak,
znak da on hoe tvoju volju, ali je ipak jo uvijek nije okrznuo. Ono to treba privui moju
ljubljenu ker i sestru jest to da bude u miru i skladu sa sobom.
Tijekom razdoblja suhoe duha budi ponizna, strpljiva i predana Bojem htijenju, i ne
zanemari nita od onoga to obino ini u vrijeme duhovne radosti. Jer istinska ljubav nije u
tome da se u Bojoj slubi okuse mnoge utjehe, nego u tome da smo uvijek spremni initi ono
to se Bogu svia te da to prikaemo za svoj duhovni napredak i na njegovu slavu.
Vjeruj uvijek u sve to. I nije vano to to vjeruje na silu i vrkom duha te to ne vidi za to
razloga. I muenici su vjerovali trpei. Najljepe vjerovanje jest ono kada se izgovara sa
rtvom i velikim trudom.
7. prosinca
Sjeti se, moja dobra keri, da Bog moe sve odbaciti u stvorenju koja je zaeta u grijehu i koje nosi neizbrisiv peat
toga grijeha batinjenog od Adama, no ne moe potpuno odbaciti iskrenu elju stvorenja da
ljubi Boga. Stoga, ako iz nekih drugih razloga ne moe biti sigurna i ne eli vjerovati meni,
koji ti o nebeskom milosru prema tebi govorim u ime Boje, onda barem vjeruj u to zbog
svoje iskrene elje da ljubi Boga.
Da zavrim, moe i treba biti mirna i radosna. Vjeruj mi da ti govorim od strane Boga.
Potjeraj te strahove, raspri sjene koje avao zgunjava na tvojoj dui da bi te uznemirio i
udaljio, kada bi bilo mogue, od stalne svete Priesti i puta savrenosti.
Znam da Gospodin doputa te napade Neprijatelja zato to te njegovo milosre ini njemu
dragom i eli da mu slii u tjeskobama pustinje, u Maslinskom vrtu i na kriu. No treba se
braniti, udaljavati se i prezirati njegova zlobna nagovaranja. Jesam li jasan? Hrabro, dakle, i
uvijek naprijed! Bori se poput jake due i primit e nagradu jakih.
(6. prosinca 1916., Ermini Gargani, Ep. IIL, str. 659)

8. prosinca
Bjeite, bjeite, koliko god bila neznatna sjenka koja Vam predouje Vau savrenost.
Razmislite i imajte uvijek pred oima uma veliku poniznost Majke Boje i nae Majke, koja
je, to su vie u njoj rasli nebeski darovi, to vie prodirala u poniznost, toliko daje, od trenutka
kada je bila osjenjena Duhom Svetim, koji ju je uinio Majkom Bojom, mogla pjevati: Evo
slubenice Gospodnje. To je ta naa draga Majka pjevala u kui svete Elizabete, iako je u
svome istom krilu nosila Rije koja je postala tijelom.
to vie rastu darovi, to vie neka raste i Vaa poniznost, imajui na umu da nam je sve dano
na posudbu". to vie rastu darovi, neka se to vie pridrui ponizna zahvalnost prema tako
glasovitu dobroinitelju, i neka Va duh bude neprestano proet pjesmom zahvalnicom. inei
tako, suoit ete se i sa svim paklenim bjesovima i pobijedit ete ih - protivnike sile bit e
skrene, Vi ete se time spasiti, a Neprijatelj e se izgristi u svome bijesu. Imajte vjeru u
Boju pomo i budite sigurni da e onaj koji Vas je do sada branio, nastaviti u Vama djelo
svoga spasenja.
(13. svibnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. U., str. 417)

9. prosinca

Vaa redovita meditacija neka po mogunosti bude usredotoena na ivot, muku i smrt te
uskrsnue i uzaae naega Gospodina Isusa Krista. Moete, dakle, razmatrati njegovo
roenje, bijeg i boravak u Egiptu, njegov povratak i skriven ivot u Nazaretu sve do tridesete
godine ivota. Njegovu poniznost to je dopustio da ga krsti njegov pretea sveti Ivan. Moete
razmatrati njegov javni ivot, njegovu vrlo bolnu muku i smrt, ustanovljenje Presvetoga

1
Sakramenta, upravo one veere kada su mu ljudi pripremali najljue i najokrutnije muke.
Moete razmatrati i Isusa koji moli u Maslinskom vrtu i koji se znojio krvavim znojem na
prizor muke koju su mu ljudi pripravljali i zbog njihove nezahvalnosti to se nisu okoristili
njegovim zaslugama. Razmatrajte i Isusa kojega su vukli i vodili na sud, bievah i krunili
trnovom krunom, njegov hod prema Kalvariji, pod kriem, njegovo raspee, i naposljetku
njegovu smrt na kriu u moru tjeskobe kada je vidio svoju Presvetu Majku.
(8. oujka 1915., Anniti Rodote, Ep. 11!., str. 61)

10. prosinca
Nastavite, moje dobre sestre i keri, posebice u ovome vremenu velike kunje za mene,
sjeati me se u svojim molitvama i shvatit ete da mi jest i da mi mora na srcu biti vie
duhovno spasenje ovjeka negoli tjelesno. To je zapravo milost za koju vi znate.
U mojim siromanim ali postojanim molitvama nikada vas neu zaboraviti, kao ni one koje
mi, poput vas, iskazuju ljubav. Isus i Presveta Djevica neka uine da budemo dostojni vjene
slave. Po ovoj vjeri i enji elim vam danas svako dobro s Neba.
A sada prelazimo na vaa duhovna dobra. Neodlunosti duha koje kuate jesu pakosna
umijea Napasnika, a Bog ih ne priputa zato to vas mrzi, nego zato to vas ljubi. Ne
zasluuje prijekor neiji osjeaj, nego pristanak. I stoga vas potiem u preblagom Gospodinu
da budete mirne, jer u tome niti vrijeate Gospodin a niti se Gospodin skriva da vas kazni
zbog vaih nevjernosti. Pa vam izjavljujem, u ime i snagom svete poslunosti, da u vama
nema nevjernosti uinjenih potpunom pozornou i odlunom voljom.
11. prosinca
Zanos da budete u vjenom miru jest neto dobro, sveto, no potrebno ga je ublaiti
potpunim predanjem Bojim htijenjima - bolje je initi Boju volju na zemlji, negoli uivati u
raju. Trpjeti a ne umrijeti - bilo je geslo svete Terezije. Blago je istilite kada se trpi iz ljubavi
prema Bogu.
Kunje kojima vas Gospodin podvrgava i kojima e vas podvrgavati jesu dokazi Boje miline
i biseri za duu. Proi e, drage moje, zima i doi e beskonano proljee, toliko bogatije
ljepotama koliko su bile jae oluje. Maglutina koju kuate jest poetak Boje blizine u vaoj
dui.
(11. prosinca 1916., sestrama Ventretle, Ep. III., str. 548)

12. prosinca
Mojsije, veliki predvodnik Bojega naroda, naao je Gospodina u sinajskoj maglutini.
idovski ga je narod vidio u obliku oblaka, kada se oblak pojavio u Svetitu. Isus Krist prvi je
put bio vidljiv u preobraenju na Taboru, zatim je postao nevidljiv za svoje apostole, jer je bio
uronjen u svijetao oblak. Boje skrivanje u maglutini" znai da on raste pred vaim oima i
da se iz vidljiva i opipljiva preobrauje u isto Boansko.
Borba s Neprijateljem neka vas ne prestrai - to je Bog prisniji duhu, to protivnik postaje
nutarnjiji. Samo hrabro!
Govorei o maglutini, ve sam odgovorio na injenicu o sjenama koje se doimaju kao da se
zgunjavaju u vama. Nisu to sjene, ljubljene moje keri, nego svjetlo, i to tako uzvieno da
zapanjuje duu, privikava duu da misli na Boga na uobiajen nain i gotovo ljudski.
Zahvaljujte Gospodinu ako vam ve u ovome ivotu daje okusiti vienje u kojemu se, iako se
nita ne vidi, ipak sve vidi.
(11. prosinca 1916., sestrama Ventrelle, Ep. III., str. 548)

13. prosinca
Budite sigurne da nutarnje borbe nisu opasne za vjernost Bogu, nego prilika za
dragocjene zasluge, koje se zovu vijenac i pobjeda. Ne sumnjajte u dobrotu svojih djela, jer
sve to inite proeto je poslunou, koju sam vam ve izloio i koju vam nanovo izlaem. I
to openito
O poslunosti u mislima, djelima i u poinku koji inite na slavu njegova Boanskog
velianstva.
 Ta poslunost ne obuhvaa niti moe obuhvaati ona djela za koja jasno spoznajete da su
uvreda Bogu. Jesam li jasan? Jeste li me shvatile? Radite onako kako sam vam rekao i sve
prebacite na moju savjest.
Pristupajte svakodnevno svetoj Priesti, prezirui uvijek sumnje koje su nerazborite, i
pouzdajte se u slijepu
1 vedru poslunost. Ne bojte se suoiti sa zlom - stol koji vas treba dovesti do luke spasenja i
Boansko oruje da dospijete pjevati pobjede jest potpuna podlonost vaega suda miljenju
onoga koji je ovlaten voditi vas u sumnjama, uznemirenostima i borbama ivota. Dakle,
ponavljam, jer vam je to na korist, odbacite sumnje u ime i snagom poslunosti i pouzdano
vjerujte da u tim borbama ne grijeite. Tako vam izjavljujem i tako jest.
Ako se Isus oituje, zahvaljujte mu na tome; ako se skriva, takoer mu zahvaljujte. Sve je to
iz ljubavi. Blaga I M I LA D J E V IC A N E KA VAM I ZM O LI OD NE I ZR E C IV E G OSP ODNJ E
DOB R OT E S N A G U D A I ZD R I T E D O KR AJ A TOLIKE KU NJE LJ U BAVI KOJE VAM
DAR UJ E S V E LIK I M M RTV LJ E N J IM A . E LI M DA PR ISP I - J ET E UMR IJ E T I S I SUS OM
NA KR I U I D A ZA J E D N O S NJ IM U ZV I KNE T E : Consummatum est (Sve je dovreno).
(1 l. prosinca 1916., sestrama Ventrelle, Ep. III., str. 548)

14. prosinca
J AK O U D I ZA T I M D A U D O V O LJ I I S USU , A ON , KOJ I JE TAK O DOB AR I N E
G LE D A ODVE SIT N I AVO , NAGR ADI T E TE SV ET E E LJ E T V OJ I M
NAP R E DOVAN J E M N A P UT U SV E TOST I .
IV I SVA ZA N J E G A , D R E I ZAUV IJE K DA LE KO OD SE BE TOLIKE BE S KOR IS N E
MI S LI KOJ E ISP U N J AJ U SR C E ISP R A ZNO U T E SMU - UJ U I P OMR A UJ U UM .
U SV IM D J E LI M A , I O N I M N E ZN ATNI M , BU DI LJ U BO MOR N A DA IH U IN I S
ISP R AVNOM N A K A N O M , D A SE SV ID I B OG U , I OD BA C I SVAKU PA I NAJ MANJ U
BR IG U O V LA ST ITOM PR O B IT K U . A I MA LI V E E ZAR ADE ZA DU U OD ONE D A
UDOV O LJ I G O SP O D IN U ?
U V IJ E K P O N I ZN O M IS LI O SE BI , J ER ZA C IJ E LO SVA DJ E LA TO I H DU A MO E
U I NI T I ZA B O G A , K O LI K O G O D B I LA B R OJ NA , IPAK S U UV IJ E K NE ZN ATN A . A
AKO I ZAD O B IVAJ U SJ A J I V R IJ E D N OST , TO J E P OR AD I G O SP O DNJE M I LOST I .
(12. prosinca 1915., Anniti Rodte, Ep. III., str. 98)

15. prosinca
VIDIM SE URONJENIM U VATRENO MORE. RANA, KOJA MI SE OPET OTVORILA, KRVARI, I TO
SVE VIE. MOGLA BI MI TISUU PUTA ZADATI SMRT. AH, BOE MOJ, ZATO NE UMREM? ILI NE
vidi da i ivot za duu koju si ranio postaje muka? Jesi li toliko okrutan da ostaje gluh na
krike onoga tko trpi i ne tjei ga? Ali, to ja govorim..?! Oprostite mi, oe izvan sebe sam. Ne
znam to govorim. Prekomjerna bol OD R ANE KOJ A J E UV IJ E K OT V OR E NA I Z LU U J E
ME MI MO M O J E V O LJ E I D O V O D I ME DO LUD I LA . P OT P UNO SAM NE MO A N OD U -
PR IJE T I SE .
R EC IT E M I J A SN O , O E , V R IJ E AM LI G OSP OD IN A U T IM P RE KOR A E NJ IM A U
KOJ A UPAD A M ? TO M O R A M IN IT I DA NE OD B IJ E M G OSP OD IN A , KA DA JE UDA R
SI LA N I KA D A N E M A M S N A G E O D O LJ E T I ? M OJ B O E !... B R ZO ... DAJ DA U BR ZO
NAP UST IM FI ZI K I I V O T , J ER J E U B IT I U ZA LUD NO SVAK O NAP R E ZA NJE I
USTAJ ANJ E I Z D U H O V N E SM RTI . N E BO SE , R A ZM I LJ A M U SE B I , ZATV OR I LO ZA
ME NE . S VAK I ZA N O S I SVAK O JE C ANJE OD AP I NJ E S MRTNU ST R IJ E LU KO J A
R ANJ AVA M O J E SI R O M A N O SR C E . M OJ A MO LIT VA I ZG LE D A M I PR A ZNA I MO J
P OT IT E NI D U H V E K O D P R V O G P OKU AJ A DA UE U MO LIT V U NA LA ZI ONO G A
KOJ I GA LI AVA SVAK E SM J E LOST I I SNA GE , KOJ I GA OBE SHR A BR UJE U
NJ E GOV OJ P O TP U N OJ N E M O I I N ITAVI LU PA N IJ E KA DAR I TA V IE R I SK I R ATI ,
IA KO UB R ZO O P ET R IS K I R A I O P ET SE NA LA ZI U J E DNAKOJ NE MO I .
16. prosinca
BOE MOJ, TI TO DOBRO ZNA, POALJI SVJETLO BAREM DUHOVNOM VOI, DA PRONAE ONO
TO JA NE PRONALAZIM - ISTINSKI IZVOR TOLIKIH ZALA U TVOME STVORENJU. NIKADA MOJE
MOI NISU BILE TAKO NEPOKRETNE I TROME. KAKVA LI JE TO GORINA ZA VOLJU, PAMENJE I
RAZUM! MISLIM DA JE ZA VOLJU, KOJA barem hoe i eli dobro, teka i nepojmljiva ta muka
zbog koje trpi. Dui koja u sebi obiluje svekolikim sjeanjem na Boje bogatstvo u svim
njegovim nijansama, a koja nije kadra prodrijeti u tajanstvenost kojom je obavijena, to
predstavlja pravu smrt. Dua osjea da je zapljuskuje" njezina bijeda, kao da je samo njome
zaogrnuta i za-sunjena te zaslijepljena i razdirana.
Razum je satiran pod preom. A kada biva prosvijetljen, postaje slijep. I to je tako bolna
sljepoa da samo onaj tko ju je doivio ima siguran dokaz o njezinu postojanju. Osobito za
razum koji su kunje prodrmale" i koji se onda protivi sjajnim i blistavim zrakama pravoga
ivota, koji, kada se pojavi, postaje nepodnoljiva muka...
Moj Boe, privedi me pokajanju, prisili me na iskrenu skruenost i vrsto obraenje srca k
tebi.
(5. rujna 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

17. prosinca
Kada zapoinjemo svetu devetnicu u ast Djeteta Isusa, moj se duh osjea kao roen na nov
ivot - srce se osjea dosta maleno da primi nebeska dobra, dua se osjea sva rastopljena u
nazonosti toga naega Boga koji je radi nas postao ovjek. Kako odoljeti i ne ljubiti ga
uvijek novim arom!? Pristupimo Djetetu Isusu neokaljana srca, jer emo zato kuati kako je
ljupko i blago ljubiti ga.
Nikada, a osobito u ovim svetim danima, neu prestati moliti Boansko Dijete za sve ljude, a
posebno za Vas i sve osobe koje su Vam toliko na srcu. Molit u ga da Vas uini sudionicom
svih karizma koje je tako obilno izlio i sve vie izlijeva u moj duh.
(17. prosinca 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 271)

18. prosinca
Veliko dobro tvoje due jest to je ona Boja svojina. Tko je Boja svojina, on poznaje samo
jednu bol, naime, da ne uvrijedi Boga. A ta mu bol slui za duboku, mirnu i predanu poniznost
i podlonost od kojih se u slatkom i savrenom povjerenju uzdie prema Bojoj dobroti, bez
nagrizajue boli i mune srdbe.
Onaj tko je samo Boja svojina, trai samo Boga. I zato to nam se on neopazice pribliuje u
patnji, kao i u radosti, takva osoba i u najveim protivtinama ostaje u spokoju.
Onaj tko je samo Boja svojina, neprestano misli na Boga u svim prilikama ovoga ivota i
trudi se postati sve bolji u Bojim oima. Nalazi Boga i divi mu se u svim stvorovima te klie
sa svetim Augustinom: Sva stvorenja, o Gospodine, kazuju mi da te ljubim".
Onaj tko je Boja svojina eli da svatko zna da on hoe sluiti Bogu, da eli ljubiti Boga i
sve uiniti kako bi ostao sjedinjen s Bogom.
Zato, moja predraga keri, budi Boja svojina, samo njegova svojina. Trai da se samo
njemu svidi, a stvorovima samo u njemu i poradi njega.
(17. kolovoza 1918., Rachelina Russo, Ep. III., str. 521)

19. prosinca
Za skoranje Boine blagdane aljem od srca i u si-novskoj ljubavi svoje najiskrenije
estitke, elei Vam od Djeteta Isusa duhovnu i vremenitu sreu.
Neka Djetece, koje se eli roditi, primi moje skromne i slabane molitve, koje mu uzdiem u
ovim svetim danima sa ivom vjerom, za Vas, za sve poglavare i za cijeli svijet.
Neka se ovome Nebeskom Djetecu svidi primiti moje elje, to jest da ga ljubim onoliko
koliko gaje samo kadro ljubiti jedno stvorenje na zemlji te da vidim kako ga svi ljudi ljube!
Naposljetku, neka spusti malo nebeske rose u srce nevoljnih dua! Sada nemam za njih
rijei kojima bih im uputio savjet. elim im samo rei da im se moe sveto zavidjeti na
njihovoj sudbini. Budui da ih vidim tako utuene, radujem se tome u duhu i osjeam zbog
njih neku svetu zavist, onu, naime, natjecateljsku". Dragi oe, njihovo je stanje takvo, a
posebno jedne due, da nisu kadre osjetiti nikakvu utjehu ni od kakve dobre rijei koju bi im
se moglo uputiti.
Bog je njihov razum zapeatio tamom, njihova je volja stavljena u suhou, sjeanje u
prazninu, srce u gorinu, potitenost u krajnju osamu. A sve je to vrlo vrijedno svete zavisti,
jer pridonosi tome da oraspoloi i pripravi njihovo srce na primanje istinskoga oblija duha,
to zapravo nije drugo doli sjedinjenje u ljubavi.
 Bog je s tim ljudima. Neka im dostaje volja koja je uvijek spremna posve se posvetiti Bogu
i initi djela njemu na ast i slavu.
(19. prosinac 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,
Lamis, Ep. I.,str. 439)

20.prosinca
Moj predragi oe,
dok se pribliava sveti Boi, savjest mi jednostavno nalae da ne dopustim da blagdani
prou a da Vam ne zaelim puninu svih nebeskih utjeha koje Vae srce eli. Jako sam svagda
molio za Vas, koji ste mi bili i bit ete mi osoba vrlo draga. Ovih u dana udvostruiti svoje
molitve Nebeskom Djetetu kako bi se udostojalo sauvati Vas u ovome svijetu od svake
nemilosti, ponajvie od nemilosti da izgubite Dijete Isusa.
Moje je zdravlje as bolje as gore. Trpim, istina je, vrlo mnogo, ali sam vrlo radostan jer mi
ni u trpljenju Gospodin ne prestaje davati da kuam neizrecivu radost.
21. prosinca
Za skoranje blagdane svetoga Boia i Nove godine, srca puna zahvalnosti i u sinovskoj
ljubavi, aljem Vam svoje najiskrenije estiike, molei Nebesko Djetece za Vau duhovnu i
vremenitu sreu.
Ne dvojite, oe, da Va sin ne zna u svojoj malenkosti ispuniti svoju dunost prema naemu
zajednikom Ocu s vrstim pouzdanjem dae vidjeti kako se ispunjaju njegove elje. Neka
novoroeno Djetece primi moje slabe i mlake molitve, koje mu upuujem s najsvetijom
upornou u ovim danima, s nakanom za Red, poglavare, Provinciju i cijelu Crkvu.
ujte kakva mi se neobina pojava dogaa ve neko vrijeme, koja mi ne zadaje ba malu
brigu. Kod molitve mi se dogaa da zaboravim moliti za one koje su mi se preporuili
(dodue, ne sve) ili za koje bih elio moliti. Napreem se prije nego to ponem moliti,
primjerice, preporuiti ovu ili onu osobu. Ali im zaponem moliti, moj Boe, pamenje
postaje prazno i ne moe se nai vie nikakva traga onome to mi tako lei na srcu.
A, drugi put osjeam se ponukan, dok sam u molitvi, moliti za one za koje nikada nisam
namjeravao moliti i, to je jo udnije, ponekad za one za koje nikada nisam uo, koje nikada
nisam vidio i koji mi se nikada nisu preporuili, ni preko drugih ljudi.
I takve molitve Gospodin usliava uvijek prije ili kasnije. Neka se Gospodinu svidi da
spoznate pravo znaenje ove neobine i nove pojave i, ako Bog hoe, moete mi to obznaniti,
a ja Vas molim da mi to ne uskratite.
(20. prosinca 1910., ocu Bencdettu iz Samostana San Marco,
22. prosinca
Opet Vam dolazim estitati svetkovinu Roenja Svetoga Djeteta, kao i Vaoj vrlo cijenjenoj
obitelji. Gospodin i Presveta Djevica neka Vas sve vie uine dostojnima vjene slave. U toj
vjeri i po nadahnuu Bojemu arko elim da Vam svi divni Boini blagdani Roenja Djeteta
Isusa budu ispunjeni velikim zadovoljstvom te da uzmo-gnem upuivati Vam ovu estitku
dugi niz godina, i to sa eljom da u Vama sve vie raste ljubav, koja je kraljica i majka svih
kreposti.
O, lijepa kreposti ljubavi, koju nam je donio Boji Sin, koliko si uzviena! Ona treba biti
svima na srcu, a posebno onime koji su se zavjetovali na svetost. Na tu Vas je svetost
Gospodin pozvao bez ikakve Vae zasluge. I, iako Vas vidim kako dobro napredujete na puru
ljubavi, ipak ne prestajem ustrajavati na tome kako biste sve vie u njoj napredovali.
(20. prosinca 1914., Raffaelini Cerase, Ep. IL, str. 280)
23. prosinca
Duhovne hunjavice koje ponekad kua ne trebaju te uditi a niti dotui ni obeshrabriti samo
ako posjeduje istinsku elju za revnou. Dakle, ako zbog tih duhovnih hunjavica dua ne
ostavi svoje svete vjebe, ona ide naprijed te slui Bogu i ljubi Boga o vlastitom troku", u
nesebinoj ljubavi. Reci mi, moja dobra keri, zar se blagi Isus nije rodio u najveoj studeni?
Pa zato onda ne bi ostao u hladnu srcu? Pod tom studeni ne podrazumijevam, dakako,
zanemarivanje naih dobrih odluka, nego jednostavno umor i teinu duha, zbog kojih muno
hodamo stazom na koju smo postavljeni i od koje se ne elimo nikada udaljiti dok ne
stignemo do luke.
( 1. kolovoza 1917., upuenoj nepoznatoj osobi, Ep. IH., str. 922)
24. prosinca
Dijete Isus neka uvijek kraljuje u tvome srcu i uvrsti i utvrdi svoje kraljevstvo u tebi!
Upravo sam te, a i druge elje, prikazao za tebe Bedehemskom Djetetu u ovim elanima.
Na te Gospodin ljubi, keri moja, i ljubi te njeno. I ako ti ne daje uvijek okusiti blagost te
svoje ljubavi, to ini zato da te vie ponizi i poniti u tvojim oima. Ne proputaj stoga
utjecati se njegovoj svetoj dobrohotnosti s pouzdanjem, posebno u vremenu u kojemu ga
predo ujemo kao majuno betlehemsko dijete. Jer, keri moja, radi ega on preuzima na sebe
ovo blago i ljupko oblije djeteta ako ne da nas potakne da ga s pouzdanjem ljubimo i da se s
ljubavlju pouzdajemo u njega?
(25. prosinca 1918., Antonietti Vona, Ep. III., str. 881)
25. prosinca
Dijete Isus neka ti nadahnjuje sve veu ljubav prema trpljenju i preziru svijeta, neka njegova
zvijezda sve vie rasvjetljuje tvoj um, a njegova ljubav preobrazi tvoje srce i uini ga
dostojnim njegovih Boanskih milina.
Tim iskrenim eljama, koje u ovim danima stalno izraavam za tebe pred Djetetom Isusom,
odgovaram na tvoje posljednje pismo, koje mi je nedavno stiglo. Neka se Isusu svidi usliiti
sve te moje elje.
Radostan sam zbog onoga to milost ini u tebi i, dok se s tobom radujem, ujedinjujem se s
tobom u velianju Bojega milosra zbog tolike naklonjenosti koju ti iskazuje. Dakle, rairi
svoje srce i pusti da Gospodin slobodno djeluje. Rasprostri svoju duu pred Boanskim Sun-
cem i pusti da njegove spasonosne zrake odagnaju od nje tamu koje Neprijatelj esto stvara.
Preporuujem ti poslunost bez pogovora onome koji zastupa Boga na zemlji. Posluna
dua, kae Duh Sveti, pjevat e pobjedu pred Bogom. Dri sebe uvijek niticom pred
Gospodinom i jako potuj sve ljude, no posebno onoga tko ljubi Boga vie od tebe. I raduj se
zbog toga to mu tu ljubav, koju ti nisi uspjela dati Bogu, daju druge due, koje su Bogu drae
i vjernije.
(bez datuma, Mariji Gargani, Ep. III., str. 388)
26. prosinca
Rastite sve vie i nikada se ne umorite napredovati u kraljici svih kreposti - kranskoj
ljubavi. Razmislite o tome da nikada nije previe rasti u toj prelijepoj kreposti. Neka Vam
bude draa negoli zjenica oka, jer je upravo ona najdraa naemu Boanskom Uitelju, koji je
u Svetome pismu naziva svojom zapovijedi". Ah, cijenimo jako tu zapovijed Boanskog
Uitelja i sve e tekoe biti nadvladane.
Toliko je lijepa krepost ljubavi, Rafaelina, da je Boji Sin, da bi je zapalio u naim grudima,
htio sam sii iz krila Vjenoga Oca i postati slian nama da nas poui i da nam olaka, po
sredstvima koja nam je ostavio, stjecanju te predivne kreposti.
Molimo ustrajno od Isusa tu krepost i zalazimo se uvijek novim snagama da rastemo u njoj.
Molimo je, ponavljam, uvijek i vie negoli ikada na svetkovinu Kristova uskrsnua. Molite je
i za mene, koji toliko potrebujem tu krepost da ne iznevjerim dobrotu Oca Nebeskoga.
(30. oujka 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 382)
27. prosinca
Potiem i Vas i sebe da se ujedinimo i pribliimo Isusu kako bismo od njega primili zagrljaj i
poljubac, koji nas posveuje i spaava. Sluajmo kako nas sveti kralj David poziva da
pobono cjelivamo Sina: Osculamini filhim 1 Poljubite sina, vidi Ps 2,11. jer taj sin o kojemu
ovdje govori kraljevski prorok nije nitko drugi doli onaj o kojemu je govorio prorok Izaija:
D IJ E T E NA M J E R O E N O , S I N N A M J E DA R O VAN (P UE R N ATUS ES T N OB I S , FI LI U S
DATUS ES T N O B I S ).
O, Raffaelina, lo je dijete dragi Brat, Zarunik koji voli nae due, ije drutvo sveta
zarunica u liku vjerne due u Pjesmi nad pjesmama trai i za ijim Boanskim poljupcima
ezne: Q UI S M I H I D E T TE FR ATR E M ME UM , E T I NV E N I A M TE E T DE OS C ULE R TE !
O S C U LE TU R ME O S C U L O O R I S I 2 O, da si mi brat (...) nala bih te (...) poljubila bih te (Pj
2

8,1). Poljubi me poljupcem usta svojih (Pj 1,2). U latinskom doslovno stoji.- neka me
poljubi itd. Taj Sin jest Isus. A poljubiti ga i ne zatajiti ga, privinuti ga uza se a ne zarobiti ga
za sebe, pruiti mu poljubac i zagrljaj miline i ljubavi, koji on od nas oekuje i koji nam
doputa da uinimo, znai, kae sveti Bernard, sluiti mu istinskom ljubavlju, ispunjati po
svetim djelima njegove nebeske pouke, koje ispovijedamo rijeima.
Ne prestajmo stoga ljubiti na taj nain Bojega Sina. Jer ako mu budemo pruali takve
poljupce, on e sam doi, kako je obeao, pun milosra i ljubavi. Doi e uzeti nas na svoje
ruke da nas izljubi poljupcem mira po sakramentu svete popudbine u smrtnome asu. I tako
emo, u svetom Gospodnjem poljupcu, zavriti svoj ivot. Divan poljubac Boje
blagonaklonosti, zbog ega se ne primie, kako kae sveti Bernard, lice licu, usne usnama,
nego se meusobno Stvoritelj i stvorenje, ovjek i Bog, ujedinjuju kroz cijelu vjenost.
28. prosinca
Da, Boanski Ljubitelju, Gospodaru naega ivota, T V OJ E J E MIL O VAN J E SL A E OD
VI NA . M IR I S T VO J I H P O M A ST I P UN J E MIL I NE .
O, keri moja, tko moe priopiti divne tajne koje se kriju ispod vela ovih rijei zarunice iz
Pjesme nad pjesmama? Uzaludno bih pokuavao objasniti sve te divne tajne. Ono to mogu
rei jest da upravo onda kada preblagi Gospodin uini duu dostojnom da moe izgovoriti te
rijei onako kako ih je izgovorila zarunica iz Pjesme nad pjesmama, ona osjeti takvu milinu
da odmah zapazi da joj je Isus jako blizu. Sve njezine moi bivaju stavljene u tako savren
spokoj da joj se ini da posjeduje Boga onoliko koliko samo moe poeljeti. Gotovo dodiruje
rukom nitavilo, to su zapravo sve stvari ovoga bijednoga svijeta.
Boanski joj Zarunik oituje vrlo vane istine na posve nov nain. Ali dua ne vidi
Boanskog Dragoga, koji joj se na ovaj nain priopuje, samo zna da je on s njom i ne moe u
to ni najmanje sumnjati. Ona se nalazi u ozraju slinom ozraju svjetla, kua u sebi divne
uinke toga jedinstva sa Zarunikom, i osjea se toliko uvrena u kreposti da joj se ini da
gotovo vie nije ona ista osoba. ivi tako nastanjena u beskrajnosti potpuno nebeske utjehe da
u opojnosti svoje radosti vie ne zna to eljeti ili traiti od Boga.
Ukratko, u tome moru svjetla i blaenstva dua ne zna to je postala. Osjea da je sva izvan
sebe, osjea da je Boanski Zarunik grli i privija je k sebi te se sirota od preobilne radosti
osjea onesvijetena. Tada joj se ini da je s mnogo ljubavi noena na Bojim rukama i da je
on stie uza svoje grudi, na svoja Boanska prsa, a njezina je opojnost takva da zbog toga
ostaje kao zapanjena i gotovo izvan pameti pa u zanosu svete ludosti moe rei onome koji ju
je blago osvojio: TVOJE JE MILOVANJE SLAE OD VINA. MIRIS TVOJIH POMASTI JE PUN
MILINE.
(7. rujna 1915., Raffaclini Cerase, Ep. II., str. 482)
29. prosinca
Jo jedna godina odlazi u vjenost s teinom mojih grijeha koje sam u njoj poinio! Kolike
su due sretnije od mene pozdravile zoru a ne svretak! Kolike su due ule u Isusovu kuu i
ondje e zauvijek ostati! Kolike su due, mnogo sretnije od mene i kojima sveto zavidim,
prele u vjenost kao pravednici! S Isusovim cjelovom, ojaane sakramentima i
potpomognute Bojim slubenikom, umrle su s nebeskim osmjehom na usnama, unato tjele-
snim bolima kojima su bile pritisnute!
Oe moj, dosadno mi je ivjeti ovdje dolje. Tako mi je gorka muka ivjeti ivot progonstva
da vie gotovo ne mogu. Pomisao da svakoga trenutka mogu izgubiti moga Isusa toliko me
brine da to nije mogue opisati. Samo dua koja iskreno ljubi Isusa moe to razumjeti. Samo
ona dua koja iskreno ljubi Isusa moe to znati.
U ovim tako sveanim danima za mene, jer su blagdani Nebeskog Djeteta, esto sam bio
obuzet tim prekomjernim izljevima Boje ljubavi, koje toliko oslabljuju moje siromano srce.
Sav proet Isusovim blagonaklonostima prema meni, uputio sam mu uobiajenu molitvu s
najveim pouzdanjem: O, Isuse, kada bih te mogao ljubiti, kada bih mogao trpjeti koliko bih
htio i zadovoljiti i nadoknaditi na neki nain nezahvalnosti ljudi prema tebi!"
(29. prosinca 1912., ocu Agostinu iz Samostan San Marco,
30. prosinca
Beskrajno pouzdanje u Boga i onda kada Vas nesrea i neprijateljske zasjede uznemiruju.
Tko se predaje Bogu, tko se u nj uzda, nee nikada biti postien. Va ivot neka bude sav
istroen u zahvaljivanju Boanskom Zaruniku, njemu neka budu upuena sva Vaa djela, svi
Vai otkucaji srca, svi Vai uzdasi: s njim ostanite uvijek, u vremenu zla i kunje. S njim
ostanite i u duhovnim utjehama. Za njega, naposljetku, ivite, za njega neka bude istroen
cijeli va ivot. Njemu predajte svoj i tui odlazak s ove zemlje, kada, gdje i kako on hoe. U
svemu se pokaite sve dostojnijom svoga kranskoga poziva.
 ivite tako da se Otac Nebeski moe Vama diiti, kako to i ini, a dii se po tolikim
izabranim duama, kakva je i Vaa. ivite tako da svakoga asa moete ponoviti s apostolom
svetim Pavlom: B U D I T E M O J I NA SL J E DO VATE L J I , K A O TO SA M J A
NA SL J E DO VATE L J I S U SA K R I STA . ivite tako, ponavljam, da svijet opet moe rei za
Vas: Evo Krista!" O, nemojte, za ljubav Boju, drati ovaj izraz pretjeranim! Svaki kranin,
istinski nasljedovatelj plavokosoga Na-zareanina, moe se i treba zvati drugi Krist, iju sliku
treba duboko u sebi nositi. O, kada bi svi krani ivjeli u skladu sa svojim zvanjem, sama bi
se zemlja progonstva pretvorila u raj!
(30. oujka 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 382)

31. prosinca
Priznajem vrlo dobro da u sebi nemam nita to je kadro privui poglede ovoga naega
preblagoga Isusa. Sama njegova dobrota ispunila je moju duu tolikim dobrima! Njegov me
pogled gotovo nikada ne naputa. Posvuda me slijedi. Oivljuje moj ivot zatrovan grijehom.
Raspr-uje u meni guste oblake kojima je obavijena moja dua poslije grijeha.
Nou, dok sklapam oi, vidim kako se sputa zavjesa i kako se preda mnom otvara Raj. I,
obradovan tim vienjem, spavam sa smijekom blagog blaenstva na usnama i savrenim
mirom na elu, ekajui da me moj mali drug iz djetinjstva doe probudili kako bismo
zapjevali jutarnje hvale Ljubljenome naega srca.
O, oe moj, ako spoznaja moga stanja budi u Vama samo jednu misao koja ne budi samilost,
upravite je, molim Vas, mome Ljubljenome za mene u znak zahvalnosti.
(14. listopada 1912., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

Izvori

* Agostino da san Marco u Lamisu, Diario, G. di Flumeri, Edizioni Padre Pio da

Pietrelcina, San Giovanni Rotondo (Foggia) 1971.
* Capobianco C. Detti e aneddoti di padre Pio G. di Flumeri,
Edizioni Padre Pio da Pietrelcina, San Giovanni Rotondo (Foggia) 1973.

' Congregatio de Causis Sanctorum, Sipondna, Beatifcadonis et

Canonizationis Servis Dei Pii a Pieterlcina sacerdotis professi OFM
Cap. Informatio super virtutibus (Francesco Forgi-one) (Pieterlcina 1887. - San Giovanni Rotondo 1968.), peti svezak, Grad Vatikan 1997.
* D'Apolito A., Padre Pio da Pieterlcina. Ricordi - Esperienze - Testimonianze, Edizioni Padre
Pio da Pieterlcina, San Giovanni Rotondo (Foggia) 1986.
* Di Flumeri G., Componimenti scolastici, Edizioni Padre Pio da Pieterlcina, San Giovanni Rotondo (Foggia)
1973.
* Paolino da Casca lenda, Le mie memorie intorno a Padre Pio, Edizioni Padre Pio da
Pieterlcina, San Giovanni Rotondo (Foggia) 1975.
Pasquale G. Padre Pio. Le mie stimmate. Le lettere del santo
*
di Pieterlcina, San Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2002.
* Pasquale G. Padre Pio. Vittima per consolare Ges. Le lettere
del santo di Pieterlcina, San Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2002.
Pasquale G. Padre Pio. Modello di vita spirituale. Le lettere del
santo di Pieterlcina, San Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2003.
* Pasquale G. Padre Pio. Nel segno di Francesco. Le lettere del
santo di Pieterlcina, San Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2004.
* Pasquale G. Padre Pio. Profeta obbediente. Le lettere del
santo di Pieterlcina, San Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2005.
 * Pasquale G. Padre Pio. Maestro e guida dell'anima. Le lettere
del santo di Pieterlcina, San Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2006.
* Pasquale G. Padre Pio. San Paolo modello del vero cristiano..
Le lettere del santo di Pieterlcina, San Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2008.
* Vincenzo da Cascalenda, Padre Pio da Pieterlcina, Testi-moninaze, Edizioni Padre Pio
da Pieterlcina, san Giovanni Rotondo (Foggia) 1969.