BIROKRATIJA

Birokratija

1. bureau (od francuske rijei Burel = vunena tkanina kojom su se pokrivali uredski
stolovi ). Preneseno rije oznaava same uredske stolove i

2. kratein = starogrki: vladati putem sile.

Glavna znaenja rijei birokratija:

1. Prvo je birokratija kao odreeni tip upravne organizacije bez obzira na

posebna obiljeja. To znaenje najee nalazimo u anglosaksonskoj literaturi.

Birokratija je sinonim za veliku organizaciju. (H. Simon)

Povezivanje meusobno ovisnih ljudi i funkcija. (P.Appleby)

Postojanje sloja slubenika meusobno povezanih u hijerarhijskim stupnjevima.

(Koenig)

Skup pojedinaca u dravnoj slubi koji su organizirani hijerarhijski, a rad im je

obiljeen profesionalizmom i plaom

U drugom znaenju birokratija je skup negativnih pojava u svakodnevnom

poslovanju upravnih organizacija.

Marx govori o birokratiji u svojim ranim radovima, (kritika Hegelove

filozofije prava): dehumanizacija odnosa, strah od javnosti i bjeanje od
odgovornosti.

J.A. Viag vidi u birokratiji nespretnost, proizvoljnost, neekonominost,

inovniku prepotentnost.

A Sauvij doivljava birokratiju kao itav svijet papira, neodgovornosti,

sporosti, ponekad i nametanja i proizvoljnosti.

Tree poimanje rijei birokratija: Birokratija kao sistem vladavine gdje je kontrola
potpuno u rukama slubenika te da njihova vlast dovodi u opasnost slobode obinih
graana.

I novija francuska terminologija shvata birokratiju kao reim u kojem uredi uprave imaju
prekomjerni uticaj na voenje javnih poslova.

Birokratija u politikom smislu

Dravna uprava se poveava i onda kada se njeni poslovi smanjuju.

Weber naglaava nadmo uprave: jednom provedena birokratija spada u

drutvene strukture koje je najtee razoriti..birokratizacija uprave stvara nesalomljiv
 odnos vladanja.. Pojedini inovnik ne moe se oteti upravnom aparatu... Podanici
vlasti ne mogu jednom stvoren upravni aparat nadomjestiti niti mogu bez njega

Weber naziva birokratizmom svako ureenje gdje se vlast provodi uz pomo

razvijenog upravnog aparata, bez obzira da li je taj aparat jedini politiki
oslonac odluujue skupine ili nije.

Birokratija je sistem vladavine gdje je kontrola tako potpuno u rukama inovnika da

njihova vlast dovodi u pitanje slobode obinih graana (Harold Laski)

lan modernog drutva pripada masi koja svim stranama svog ivota ovisi o upravi
sloenog dravnog aparata.

W. Mills u svojoj analizi amarike elite vlasti pored politiara i funkcionera civilne
dravne uprave te generala trei faktor birokratske vlasti nalazi u vodeem sloju privatnih
privrednih korporacija.

Jaanje hijerahijskog principa, vei formalizam, neosobnost odnosno dehumanizacija,

sve apsolutnija vladavina naela autoriteta, uz iskljuenje svake kritike glavni su
simptomi pretvaranja uprave u sistem birokratske vlasti.

Nasuprot birokratskoj vlasti jeste kolektivni strah i kolektivna nemo graana.

Birokratija egzistira na otuenosti politike sile i drugih oblika drutvene

organizacije od samog drutva i same drutvene kontrole. (N. Pai)

Uspjesi u izvrenju zadataka zajednice mogu birokratsku vlast privremeno

uiniti i popularnom.

Za vrijeme kriza i slabljenja politikih institucija graanske demokratije,

odluujua skupina se nastoji zadrati u vlasti postavljanjem svojih lanova u
policiju i vojsku.

Takve su pojave obino znak naruavanja normalnog odnosa izmeu odluujue

skupine i provedbene organizacije.

TA JE BIROKRATSKA VLAST?

RAZLIITE PATOLOKE PROMJENE NORMALNIH ODNOSA IZMEU

ODLUUJUE SKUPINE I PROVEDBENE UPRAVNE ORGANIZACIJE
OBUHVATAMO IZRAZOM BIROKRATSKA VLAST, U KOJOJ SU UPRAVNE
ORGANIZACIJE GLAVNI OSLONAC VLASTI U DRUTVU U NAD DRUTVOM.

Osnovna odrednica birokratske vlasti je da vladajua odluujua skupina nikada

nije imala, ili je izgubila vezu sa svojom politikom podlogom, (biraima,
graanima), i da se odrava na vlasti iskljuivo putem uprave i upravnih
organizacija.
 Birokratizam je nain provoenja vlasti, kada upravna struktura ima
preovlaujui uticaj na donoenje odluka.

Birokratska vlast nije vlast uprave, ve vlast na temelju uprave.

Postojanje birokratske vlasti dovodi do dvije vrste posljedica u upravnom aparatu i

u drutvu u cjelini:

1. Prisilna pasivizacija stanovnitva u politikom ivotu dovodi do otuenja ovjeka

od politike vlasti.

2. Brojnost i drutveni utjecaj upravnih organizacija poveava se uporedo sa

izolacijom uprave unutar drutva i zatvaranjem u sebe njenog rukovodeeg sloja,
koji se sve rjee mijenja u svom personalnom sastavu.

Osnovna opasnost birokratizacije politike vlasti sastoji u injenici da samo postojanje

savremenih velikih upravnih organizacija omoguava odluujuoj (vladajuoj) skupini
provoenje vlasti bez oslonca na bilo kakvu politiku podlogu.

Trajnije oblike vlasti bez politikog legitimiteta omoguuje tek razvijeniji

upravni aparat, kao to to dokumentuju primjeri birokratskih pojava potkraj
prosveenog apsolutizma i uloga birokratije u totalitarnim dravama razliitih
ideolokih predznaka u 20.-st.

NEKI TEORETIARI O BIROKRATIZMU

Nakon preuzimanja iz franuskog jezika, pojam birokratije u svakodnevnom

govoru ima negativno znaenje oznake birokratskih organizacija su
formalizam, nefleksibilnost i sporost.

Kritike birokratije imaju posve razliita izvorita:

Tako preduzetnik, koji trai doputenje za gradnju novog proizvodnog pogona,

moe imati miljenje da su zahtjevi to ih drava postavlja pretjerani.
Potencijalni susjed toga novog proizvodnog pogona zahtjevat e stroije uslove i
zahtjevati pojaano djelovanje drave.

Kritika birokratije ima, zavisno o interesima, posve razliit sadraj, ali u osnovi
vezana je uz mnotvo pravila.

Tako preduzetnik, koji trai doputenje za gradnju novog proizvodnog pogona,

moe imati miljenje da su zahtjevi to ih drava postavlja pretjerani.
Potencijalni susjed toga novog proizvodnog pogona zahtjevat e stroije uslove i
zahtjevati pojaano djelovanje drave.
 Kritika birokratije ima, zavisno o interesima, posve razliit sadraj, ali u osnovi
vezana je uz mnotvo pravila.

Nasuprot tome stoji idealtipski pojam birokratije Maxa Webera.

On je pojam birokratije objasnio zahvaljujui sveobuhvatnoj teoriji o oblicima

vladavine i drutvenih procesa racionalizacije.

Kao najvanije odlike birokratskog aparata naveo je sljedee:

1. stalna ovisnost preduzea o slubenim poslovima u sklopu vrstih dodjela

kompetencija, na temelju ega je omoguena smislena podjela rada;

2. na djelu je naelo hijerarhije slube, tj. poredak vrstih kontrolnih slubi;

3. naelo odvajanja upravnog aparata od upravnih sredstava i sredstava

nabavke, tj. lanovi birokratskih organizacija ne smiju u svojim rukama imati
upravna sredstva i sredstva nabavke;

4. upravni aparat se sastoji od pojedinanih slubenika koji lino odgovaraju

samo strunim slubenim obavezama, koji su uspostavljeni u hijerarhiji slube,
sa radnim kompentencijama, koji ne mogu biti izabrani nego postavljeni na
temelju ugovora ovisno o svojoj kvalifikaciji, koji primaju zagarantovane
dohotke, kojima je to glavno zanimanje i koji su podloni strogim slubenim
pravilima i nadzoru;

Pri recepciji Weberove teorije birokratije esto je dolazilo do nesporazuma

izazvanih pojmom idealnog tipa koji je Weber koristio.

Pojam idealni tip koristi se za razumjevanje u sociologiji: stvaranje idealnog

oblika mora se prihvatiti kao metoda kojom se pokuava bolje objasniti i
analizirati stvarnost.

Iz toga slijedi da Weberov model birokratije ne opisuje stvarno stanje u

upravljanju ve ono ka kojem treba teiti.

Veliki dio kritike nastale analiziranjem Webera temelji se na tom nesporazumu.

Tako su angloameriki autori uspjeli dokazati da njegov model ne garantuje

uspjeh u svim okolnostima i u savladavanju svakog zadatka.

Pored toga Weberove se zamisli ne mogu u cjelosti uskladiti sa vrijednostima

moderne demokratije.

Weberove zamisli na taj nain nisu naputene ve su pridonijele stvaranju novih

spoznaja o upravi.
 U kritici pojavnih oblika i djelovanja modernih birokratskih organizacija moemo
posebno napomenuti tri razliita aspekta:

1. Upravni aparat, radi svog nadmonog strunog i slubenog znanja, dobiva

politiku mo koja mu prema naelu podjele vlasti ne bi smjela pripadati.
Parlamenti su tako sve manje u stanju nadzirati javnu upravu.

2. Usko povezano sa sklonosti birokratskih organizacija ka osamostaljivanju

ukazuje se i na problem selektivnosti njihovog interesnog djelovanja.

3. Na kraju, javnoj se upravi prigovara nedovoljna efikasnost. Tanijom analizom

dolazimo do zakljuka da je to u biti kritika drave blagostanja: drava
blagostanja svojim upravnim djelovanjem zadire toliko duboko u privredne i
drutvene procese da se ne moe na njih smisleno utjecati. Niklas Luhmann tako
opisanu sliku odreuje kao politiki sistem koji sam sebi postavlja prevelike
obaveze.

Niklas Luhmann porast zadataka vidi kao posljedicu funkcionalne diferencijacije:

ako se neki politiki sistem diferencira, unutar sistema nestaju razlozi za odstupanje
od ostvarenja specifinih funkcija.

Zastupnici ekonomske teorije birokratije polaze od toga da birokratija kao

monopolistiki ponua upravnih usluga slijedi strategiju maksimiziranja
prorauna kako bi na taj nain uspjeli natjerati parlament da ih zadui sa vie
javnih radova nego to bih odgovaralo ukupnom stanovnitvu.

O.E. Williamson tvrdi da birokratija zbog nedovoljnog nadzora uspjeva

nametnuti svoje podruje djelovanja, proiriti ga prenoenjem odreenih
upravnih zadataka na privatni sektor.

Birokratija to podruje djelovanja ne koristi kako bi proirila svoju ponudu

javnih usluga, nego ga koristi za vlastiti interes, npr. kako bi poboljala uslove
svoga rada.

Dalje kritike take proistiu iz proizvodnje zakonskih i podzakonskih normi

koje nisu pregledne ni upravi ni graanima.

Nadalje, kritikuje se da je birokratija u fazi dinaminog procesa rasta, koji se ne

zasniva na proirenom opsegu zadataka, nego na elji pojedinih birokrata da
stvore privid vlastite vanosti.

Napredak u slubi pojedinih birokrata ovisi upravo o broju njihovih podreenih,

pa se svaki od njih trudi poveati njihov broj.

Na drugoj strani, povean broj saradnika poveava potrebu za koordinacijom

unutar same birokratije, a to za sobom povlai potrebu za jo veim brojem
saradnika...
 Struktura i organizacija uprave u institucijama Bosne i Hercegovine

Vijee ministara BiH

-promjene u ovlatenjima i strukturi-

Institucije Bosne i Hercegovine: Parlamentarna skuptina BiH,

1. Predsjednitvo BiH,

2. Vijee (savjet) ministara,

3. Ustavni sud BiH i

4. Centralna banka BiH

Sud BiH

Poloaj, ovlatenja i promjene u strukturi Vijea ministara BiH (1996-2002)

Aneks 4 Ustava BiH: Predsjednitvo e imenovati predsjedavajueg Vijea

ministara koji e dunost preuzeti po odobrenju Predstavnikog doma
Parlamentarne skuptine BiH. Predsjedavajui e imenovati ministre koji
dunost preuzimaju po odobrenju Predstavnikog doma...

ZAKON O VIJEU MINISTARA IZ 1997 GODINE - Parlamentarna skuptina

BiH je na sjednici 02.12.1997 godine usvojila prvi Zakon o Vijeu ministara BiH i
ministarstvima BiH. Prema ovom Zakonu:Vijee ministara je odgovorno za
provoenje politike i odluka u oblasti utvrenim ustavom BiH(lan 1. zakona).
Prema ovom Zakonu BiH je imala tri ministarstva:

Ministarstvo vanjskih poslova (nadlenost: provoenje vanjske politike pod

rukovoenjem Predsjednitva BiH; ugovaranje sporazuma i ugovora)

Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija (nadlenost: dravljanstvo;

emigracija;izbjeglice i azil;provoenje meunarodnog i meuentiteskog
krivinog prava ukljuujui i odnose sa Interpolom; ureenje meuentiteskog
transporta; budet institucija BiH)

Ministartvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa

Nadleno za: Vanjsko trgovinsku politiku;Carinsku politiku;Tarife;Propise i

zakone;Meunarodne obaveze BiH;Vanjski dug BiH;Kontrolu zranog prostora
BiH;Kontrolu frenkvencija

Svaki ministar je imao dva zamjenika koji nisu iz bili iz istog konstitutivnog
naroda kao ministar.

Vijee ministara je imalo tri slube: pravnu, administrativnu i materijalno-

finansijsku slubu.
ZAKON O VIJEU MINISTARA IZ 2000 GODINE

Ovim Zakonom ureuje se organizacija i odgovornosti Vijea ministara i

ministartava BiH.

Uz tri postojee uvedena su tri nova ministartva: - Ministarstvo za ljudska prava

i izbjeglice; -Ministartvo za trezor institucija BiH i - Ministartvo za evropske
integracije.

Zakonom je ustanovljeno da Vijee ministara sainjavaju predsjedavajui koji je

ujedno i ministar jednog ministartva i pet ministara.

Svaki ministar je imao jednog zamjenika.

Mandat predsjedavajueg trajao je 8 mjeseci a nakon toga Predsjednitvo BiH je

imenovalo novog predsjedavajueg iz reda drugog naroda.

VIJEE MINISTARA BIH PREMA ZAKONU IZ 2002 GODINE- Ovaj Zakon

definise ne samo obaveze ve i prava Vijea ministara,njegovo ustrojstvo, nain
odluivanja, poloaj predsjedavajueg i odnose sa drugim institucijama BiH:

Vijee ministara je organ izvrne vlasti BiH koji vri svoja prava i dunosti kao i
vladine funckcije u skladu sa Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima BiH
(lan 2.)

Prema ovom Zakonu ministarstva BiH su sljedea:

Ministartvo vanjskih poslova; Ministartvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa;

Ministartvo finansija i trezora; Ministarstvo komunikacija i prometa; Ministartvo
civilnih poslova; Ministartvo za ljudska prava i izbjeglice; Ministartvo pravde i
Ministartvo sigurnosti.

Vijee ministara sainjavaju predsjedavajui i 8 ministara.

Svaki ministar ima jednog zamjenika

Predsjedavajui ima ovlatenje da imenuje dva ministra za zamjenike

predsjedavajueg(uz saglasnost Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine
BiH)

Stalna tijela Vijea ministara su:

1. Direkcija za evropske integracije;

2. Generalni sekretarijat;

3. Ured za zakonodavstvo;
4. Odbor za unutranju politiku i

5. Odbor za ekonomiju.

Dakle, prema ovom Zakonu formirana su dva nova ministarstva:

1. Ministartvo pravde i

2. Ministartvo sigurnosti.

Umjesto Ministarstva za civilne poslove i komunikacije osnivaju se dva nova

ministarstva:

1. Ministarstvo civilnih poslova i

2. Ministarstvo komunikacija i prometa.

Ministarstvo za evropske integracije se ukida i formira se Direkcija za evropske

integracije. Ministartvo za trezor institucija BiH prerasta u Ministarstvo finansija i
trezora institucija BiH.

Predsjedavajui nije ministar jednog ministarstva, ve ima ulogu premijera sa

mandatom od 4 godine.

2004 godine formira se Ministartvo odbrane BiH.

Ministarstva BiH: Ministarsvo vanjskih poslova, Ministarsvo vanjske trgovine i

ekonomskih odnosa, Ministarstvo finansija i trezora, Ministarstvo komunikacija i
prometa, Ministarstvo civilnih poslova, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice,
Ministarstvo pravde, Ministarstvo sigurnosti, Ministarstvo odbrane

Nadlenosti, obaveze i struktura Vijea ministara BiH

1. Predsjedavajui i ministri ine Vijee ministara

2. Odgovornost za provoenje politike i odluka institucija BiH
3. 2/3 ministara iz Federacije BiH
4. Podnosi ostavku ako mu nepovjerenje izglasa Parlamentarna skuptina BiH

Nadzorna i koordinativna funkcija prema ministarstvima i dugim organima i

drugim organima dravne uprave

Kadrovska-imenovanje funkcionera u dravnoj upravi

Vijee ministara ima dvostruku odgovornost prema Paralamentarnoj skuptini i

prema Predsjednitvu BiH:
1. Ako Parlamentarna skuptina izglasa nepovjerenje podnosi ostavku

2. Ako Predsjednivo BiH uskrati povjerenje Predsjedavajuem Vijea ministara

ono je u reimu ostavke

Opti akti i odluke izvrne vlasti su pod kontrolom Ustavnog suda BiH

Odluivanje u Vijeu ministara BiH:

- Ne predvia se paritetna zastupljenost tri konstitutivna naroda

- Proporcionalna entitetska zastupljenost bez uslovljavanja nacionalne strukture

PREDSJEDNITVO BOSNE I HERCEGOVINE

Historijat Predsjednitva Bosne i Hercegovine poinje 1974. godine, kada je

Ustavom tadanje Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, u okviru SFRJ,
ustanovljena nova institucija u drutveno politikom sistemu.

U tadanjem sistemu Predsjednitvo je brojalo 9 lanova, da bi, nakon prvih

viestranakih izbora u decembru 1990. godine, imalo 7 lanova; po dva lana iz
reda bonjakog, srpskog i hrvatskog naroda i jedan lan iz reda ostalih naroda.

Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, na osnovu sadanjeg Ustava, definisano je

kao najvia dravna institucija, u kojoj funkciju kolektivnog efa drave vre
ravnopravno tri lana iz reda konstituirajuih naroda Bosne i Hercegovine:
bonjakog, srpskog i hrvatskog naroda.

Ustavne nadlenosti Predsjednitva definisane su lanom V Ustava, koji

predstavlja poseban aneks Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
koji je parafiran u Dejtonu 21. novembra 1995. godine i zvanino potpisan u
Parizu 14. decembra 1995. godine.

Predsjednitvo Bosne i Hercegovine vri politiko-izvrnu vlast na nivou BiH.

U okviru svoje politiko-izvrne vlasti, Predsjednitvo se javlja i kao kolektivni

ef drave BiH.

Predsjednitvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri lana: jednog Bonjaka i

jednog Hrvata, koji se biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog
Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.

lanovi Predsjednitva biraju se neposredno u svakom entitetu (tako da svaki

glasa glasa za popunjavanje jednog mjesta u Predsjednitvu), u skladu sa
izbornim zakonom kojeg donosi Parlamentarna skuptina BiH.

Bilo koje upranjeno mjesto u Predsjednitvu e biti popunjeno od strane

odgovarajueg entiteta, u skladu sa izbornim zakonom BiH.
 Mandat lanova Predsjednitva traje etiri godine.

Predsjedavajui Predsjednitva BiH mijenja se svakih osam mjeseci po naelu

rotacije izmeu lanova Predsjednitva.

Predsjednitvo usvaja poslovnik o svome radu.

Po Ustavu BiH lan 5. Predsjednitvo je nadleno za:

Voenje vanjske politike Bosne i Hercegovine;

Imenovanje ambasadora i drugih meunarodnih predstavnika Bosne i

Hercegovine, od kojih najvie dvije treine mogu biti odabrani sa
teritorije Federacije BiH;

Predstavljanje Bosne i Hercegovine u meunarodnim i evropskim

organizacijama i institucijama i traenja lanstva u onim meunarodnim
organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije lan.

Voenje pregovora za zakljuenje meunarodnih ugovora Bosne i

Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skuptine,
ratifikovanje takvih ugovora.

Imenovanje predsjedavajueg Vijea ministara BiH.

Izvravanje odluka Parlamentarne skuptine.

Predlaganje godinjeg budeta Parlamentarne skuptine, uz preporuku

Vijea ministara.

Podnoenje izvjetaja o rashodima Predsjednitva Parlamentarnoj

skuptini na njen zahtijev, ali najmanje jedanput godinje.

Koordinaciju, prema potrebi, sa meunarodnim i nevladinim

organizacijama u Bosni i Hercegovini.

Vrenje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje dunosti koje
mu prenese Parlamentarna skuptina, ili na koje pristanu entiteti.

Nain odluivanja

Predsjednitvo BiH nastoji da svoje odluke usvaja putem konsenzusa.

Ukoliko svi pokuaji da se postigne konsenzus ne uspiju, odluku mogu usvojiti i

dva lana Predsjednitva.

lan Predsjednitva koji se ne slae sa tako usvojenom odlukom moe odluku

Predsjednitva BiH proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta za
 teritoriju za koju je izabran, pod uslovom da to uini u roku od tri dana po
njenom usvajanju.

Takva odluka e biti odmah upuena Narodnoj skuptini Republike Srpske,

ukoliko je tu izjavu dao lan sa te teritorije; bonjakim delegatima u Domu
naroda Federacije BiH, ukoliko je takvu izjavu dao bonjaki lan; ili hrvatskim
delegatima u istom tijelu, ukoliko je tu izjavu dao hrvatski lan Predsjednitva.

Ukoliko takav proglas bude potvren dvotreinskom veinom glasova u

Narodnoj skuptini RS, odnosno Domu naroda Federacije BiH od 10 dana po
upuivanju, osporavana odluka Predsjednitva nije pravosnana.

Nadlenosti Predsjedavajueg i lanova predsjednitva prema Poslovniku o radu

Predsjednitva BiH:

Predsjednitvo predstavlja i simbolizira suverenitet Bosne i Hercegovine, a

zadatak mu je koordinirati, odnosno usklaivati rad njenih institucija i braniti
interese entiteta, to se odnosi na konstitutivne narode i sve graane.

lanovi Predsjednitva izmeu sebe biraju Predsjedavajueg Predsjednitva

Bosne i Hercegovine, saglasno Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ili drugom
zakonu usvojenom od Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine.

Uz ovlatenja koja mu pripadaju kao lanu Predsjednitva, Predsjedavajui je

nadlean za: Planiranje rada Predsjednitva, tako to predoava radni plan za
vrijeme svog obavljanja dunosti Predsjedavajueg, te za razraivanje dnevnog
reda sjednica;

Obavljanje funkcija Predsjednitva: sazivanje sjednica, usmjeravanje rasprava;

Potpisivanje i proglaavanje akata nastalih na osnovu rada Predsjednitva;

Predstavljanje i zastupanje Predsjednitva uope, te zastupanje stavova

Predsjednitva o znaajnim pitanjima pred javnosti i pred drugim institucijama
u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu, posebno kad tri lana Predsjednitva ne
mogu zajedniki prisustvovati;

Primanje akreditivnih pisama od diplomatsko-konzularnih predstavnika, poslije

prihvatanja agremana od strane Predsjednitva;

Svi lanovi Predsjednitva, u sklopu rada Predsjednitva, podjednako su nadleni

za:

Davanje doprinosa tokom utvrivanja plana rada Predsjednitva, a to ine

dostavljanjem taaka koje treba ukljuiti u plan rada Predsjedavajueg i u
dnevne redove sjednica;
 Uee u radu Predsjednitva, tako to prisustvuju sjednicama, kandidiraju
diplomatsko-konzularne i druge meunarodne predstavnike, te dunosnike i
slubenike u institucijama Bosne i Hercegovine saglasno ovlatenjima
Predsjednitva, potom intervencijama u raspravama, ime doprinose postupku
odluivanja saglasno Poslovniku;

Predstavljanje i zajedniko, dakle skupno, zastupanje Predsjednitva i njegovih

stavova, i to spram javnosti i drugih domaih i inostranih institucija;

Obavljanje drugih zadataka povjerenih lanu Predsjednitva ovim Poslovnikom.

Svi lanovi Predsjednitva su takoer, po prirodi svoje dunosti, zadueni za:

a) civilnu komandu nad oruanim

snagama;

b) slanje predstavki Ustavnom sudu;

c) obavljanje drugih zadataka

povjerenih lanu Predsjednitva na

osnovu zakona Bosne i Hercegovine.

1. U obavljanju svojih aktivnosti Predsjednitvo usvaja sljedee normativne akte:

Odluke vezane za ovlatenja u domenu vanjske politike;

2. Prijedloge zakona poslane Parlamentarnoj skuptini;

3. Potvrde odluka Parlamentarne skuptine vezanih za dravne simbole;

4. Imenovanja dravnih funkcionera;

5. Postavljenja dravnih funkcionera;

6. Svjedoanstvo o potpisivanju ili potpisane memorandume o razumijevanju

izmeu dva bosanskohercegovaka entiteta;

7. Poslovnik, Pravilnik o unutranjem ustrojstvu Sekretarijata i druga pravila o

unutranjem ustrojstvu, te

8. Druge akte iz svog ovlatenja.

U obavljanju svojih aktivnosti Predsjednitvo takodjer usvaja deklarativne akte poput:

1. Miljenja vezanih za svoju aktivnost, i to kao posrednik unutar i izmedju

institucija Bosne i Hercegovine;
 2. Deklaracija donesenih sa svrhom jaanja pozicija Predsjednitva u odnosu na
druge organe ili javnost;

3. Ostalih akata koje Predsjednitvo ocijeni odgovarajuim.

Administrativne slube Predsjednitva BiH

Sekretrijat ine tri kabineta i etiri odjela, od kojih svaki ukljuuje po jo dva
odsjeka.

Tri kabineta su:

1. Kabinet Generalnog sekretara;

2. Kabinet Sekretara za odnose s javnosti;

3. Kabinet Sekretara za normativne poslove.

etiri odjela su:

1. Odjel za dokumentiranje, koji ukljuuje:Odsjek za Arhiv i Odsjek za struno-

istraivaki rad;

2. Odjel za protokol, koji ukljuuje:

Odsjek za domai protokol i Odsjek za vanjski protokol;

3. Logistiki odjel, koji ukljuuje:

Odsjek za interne poslove i Odsjek za transport.

4. Administrativni odjel, koji ukljuuje;Odsjek za kadrovska pitanja i Odsjek za

finansije.

Prioriteti vanjske politike Predsjednitva Bosne i Hercegovine:

1. Ouvanje i zatita nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i

Hercegovine u meunarodno priznatim granicama;

2. Potpuna i dosljedna implementacija Opeg mirovnog sporazuma (OMS);

3. Pristupanje Bosne i Hercegovine evroatlantskim integracionim procesima;

4. Uee Bosne i Hercegovine u multilateralnim aktivnostima, posebno u sklopu

sistema Ujedinjenih naroda (UN), Vijea Evrope, Organizacije za sigurnost i
saradnju u Evropi (OSCE), Organizacije islamske konferencije (OIC), i dr.;

5. Promocija Bosne i Hercegovine kao partnera u meunarodnim ekonomskim

odnosima i aktivnosti koje e omoguiti prijem Bosne i Hercegovine u Svjetsku
trgovinsku organizaciju (WTO) i druge meunarodne organizacije i asocijacije.
 SLUBENIKA ETIKA

TA JE ETIKA?

Skup drutvenih vrijednosti, principa kojih se pridravaju pripadnici jednog

drutva.

Etike norme:

pravda nepravda

dobro zlo.

TA JE ETIKA JAVNOG SLUBENIKA?

Etika javnog slubenika je skup DRUTVENIH PRAVILA koje je slubenik

usvojio kao svoj VLASTITI KRITERIJ PONAANJA s obzirom na svojstvo
JAVNOG SLUBENIKA.

Glavni drutveni odnosi na koje se odnose pravila slubenike etike su:

1. Odnos slubenika prema graanima kao pojedincima;

2. Odnos slubenika prema drutvu kao cjelini;

3. Odnos slubenika prema upravnoj organizaciji i

4. Odnos slubenika prema radu.

ODNOS SLUBENIKA PREMA GRAANIMA?

Ovaj odnos odreen je pretpostavkom da JAVNI SLUBENICI, kao i svi drugi

ljudi, obavljaju jedan struni posao, potreban zajednici, odnosno njezinim
lanovima.

Iz ovog odnosa proizilazi:

 1. Slubenici JAVNIH UPRAVNIH ORGANIZACIJA ne smiju doi u poloaj onih
koji DRUGIMA UPRAVLJAJU ili vladaju.

2. Javni slubenici se ne mogu izdvajati od ostalih graana koji rade na drugim

drutvenim poslovima.

3. Ne mogu se shvatati kao posebna kategorija.

Javni slubenici kao proizvoai jedne vrste DRUTVENIH USLUGA, svoj odnos
prema graanima temelje na naelima:

a. RAVNOPRAVNOSTI i
b. JEDNAKOSTI

Takoe trebaju biti spremni da pomognu svakom na podruju svoje djelatnosti.

Oni NE DAJU PREDNOST NIKOM i kreu se UNUTAR PRAVILA SVOJE

STRUKE i SLUBE.

Kako u ovom kontekstu promatrati korupciju u javnoj slubi?

U najirem smislu korupcija se moe definisati kao svako odstupanje od naela

jednakosti u odnosu javnih slubenika prema graanima.

Jedna od pretpostavki ispravnih odnosa izmeu javnih slubenika i graana jeste

informisanost javnosti o ciljevima i metodama rada upravnih organizacija.

Uprava zbog toga posebnu panju treba da posveti SISTEMSKOM INFORMISANJU

GRAANA o svom radu.

Uljudnost i kultura u komunikaciji izmeu upravnih slubenika i stranaka graana

izraz su opteg nivoa kulture odreene zajednice.

Ovaj kulturni nivo ne razvija se automatski. Odgoj javnih slubenika u tom pogledu,
kao i posredni odgoj stranaka trajni je zadatak upravnih organizacija, naroito u
sredini u kojoj stupanj kulture tradicionalno nije visok.

U EMU JE SUTINA ODNOSA JAVNOG SLUBENIKA I GRAANINA?

Ona je prije svega u odreenom etikom stavu JAVNOG SLUBENIKA, u njegovoj

spremnosti da pomogne svakom graaninu koji se pojavi sa nekom svojom potrebom
pred upravnom organizacijom.
ODNOS SLUBENIKA PREMA POLITICI I DRUTVU?

Ovaj odnos se temelji na privrenost ovjeka zajednici u kojoj ivi i radi.

Jedan aspekt odnosa slubenika prema politici i drutvu jeste i njegov odnos
prema politikim elnicima drutva, lanovima predstavnikih tijela, odnosno
izabranim politikim funkcionerima.

Kao nosioci, odreenih organizatorskih uloga politiki funkcioner i slubenik se

razlikuju.

Politiki izabrani funkcioneri donose odluke, pojedinano ili kolektivno, unutar

kojih slubenici u upravnim organizacijama rade, i ujedno provode politiki
nadzor nad tim radom.

Politiki funkcioneri predstavljaju politiku volju zajednice, ali oni nisu, s druge
strane strunjaci za pojedini upravni posao.

Primjer u SAD upravne akcije za osiguranje politike lojalnosti slubenika:

Sistemsko uklanjanje nelojalnih slubenika iz amerike savezne uprave poelo

je 1947. godine, osnivanjem Odbora za ispitivanje lojalnosti.

Ovaj je odbor do 1953. godine organizirao potpune istrage 23.400 slubenika na

osnovu registrovanih prijava na formularima 2.600.000 slubenika. Po osnovu
provedenih postupaka dobrovoljno je napustilo slubu 3.634 slubenika. Zatim
je 557 otputeno. Ostalo je nerijeeno 1.776 sluajeva kada je Odbor 1953. godine
prestao sa radom.

Definicija NELOJALNOSTI obuhvatala je svakog slubenika koji bi

zastupao obaranje vlade SAD neustavnim sredstvima ili bi pak uspostavio
prijateljske odnose sa osobama koje zastupaju takve ideje.

Slinih je primjera bilo i u drugim zemljama. U Francuskoj su se nakon II

Svjetskog rata odstranjivali kolaboracionisti (saradnici faistikih snaga) iz javne
uprave na temelju disciplinskih postupaka.

ODNOS SLUBENIKA PREMA UPRAVNOJ ORGANIZACIJI?

Odnos slubenika prema slubi u kojoj radi ima dva aspekta:

1. Usvajanje, u skladu optih ciljeva, mjerila i vrijednosti posebnih ciljeva i

zadataka i metoda rada;

2. Odnos prema lanovima radnog kolektiva upravne organizacije.

Lojalnost prema svojoj uoj skupini (zaposlenim unutar upravne organizacije) javlja se
kod ljudi obino NEPOSREDNIJE od privrenosti iroj zajednici.

U vezi sa pitanjem slubenike etike treba naglasiti da LOJALNOST mora biti pravilno
usmjerena i imati odreene granice.

ODNOS SLUBENIKA PREMA RADU?

Ovaj odnos odreuje zanimanje slubenika za podruje svoje strunosti i svoje

usavravanje.

Glavna zapreka postojanja ovakvog odnosa jeste rutinska priroda mnogih

poslova u upravnim organizacijama koje ne omoguuju slubeniku pregled
cjeline zadataka.

Ovo se postie uvoenjem kompjuterske obrade podataka, i stalnim

usavravanjem.

ETIKI KODEKS ZA DRAVNE SLUBENIKE?

Polazei od znaaja drutvene uloge organa uprave i potrebe da se njene funkcije

obavljaju zakonito i efikasno, od dravnog slubenika se zahtijeva visoko
moralno-etiko ponaanje kako u njegovom odnosu prema drutvenoj zajednici
kao cjelini, tako i u njegovom odnosu prema graanima kao pojedincima i
drugim pravnim subjektima koji se pojavljuju u ulozi stranke odnosno korisnika
usluga organa dravne slube, zatim u njegovom odnosu prema organu uprave u
kojem radi i u njegovom odnosu prema radu.

Etiki kodeks je akt o etici ponaanja dravnih slubenika u organima uprave na

svim nivoima vlasti.

Ove etike norme treba prije svega da doprinesu podizanju ugleda dravne
slube jer im je cilj da izgrade dostojan lik dravnog slubenika koji e se u
vrenju svojih poslova i zadataka pridravati principa profesionalne
nepristrasnosti, odgovornosti, estitosti, transparentnosti, javnosti, efikasnosti i
ekonominosti.

PRINCIPI ETIKOG KODEKSA?

Pored odreenih obaveznih pravila ponaanja kojih treba da pridrava, dravni

slubenik takoe treba da se suzdrava od odreenih radnji i ponaanja koje bi
mogle imati negativan uticaj na ugled dravnog slubenika u drutvu odnosno
 koje bi mogle uzdrmati povjerenje koje treba da posjeduje jedna nepristrasna,
zakonita i profesionalna dravna sluba.

U izvravanju zadataka predvienih opisom radnog mjesta, pored obaveza koje

proizilaze iz Ustava, zakona i drugih propisa, dravni slubenik duan je da
osigurava:

1. Potivanje Ustava, zakona i dugih propisa

2. Potivanje i privrenost pravnom poretku drave;

3. Potivanje vrijednosti meunarodnog prava;

4. Da ne doe do zloupotrebe pozicije u organu dravne slube, u korist linog

interesa;

5. Savjesno, struno, samostalno i odgovorno obavljanje zadataka, uz puno

zalaganje za afirmaciju dravne slube i uvanje njenog ugleda, o emu se mora
voditi rauna i van radnog vremena;

6. Prema graanima, kao strankama, u ostvarivanju njihovih ustavom i zakonom

utvrenih prava da potuju njihovo dostojanstvo, pravo i slobode, ravnopravnost
i jednakost;

7. Potivanje radne discipline;

8. Da razvija lini entuzijazam za rad u konkretnom organu dravne slube i kult

rada uope;

9. Prikladnu odjevenost;

10. Svoenje privatnih posjeta u organu dravne slube na najmanju mjeru;

11. Da se imovina i radno vrijeme ne koriste u privatne svrhe;

12. Da stalno radi na svom strunom obrazovanju, opem obrazovanju i uzdizanju u

pogledu kulturnog ponaanja;

13. Da svoje znanje prenosi nesebino na druge zaposlene u organu dravne slube i
da im daje tane informacije;

14. Da nagraivanje bude samo rezultat rada;

15. Da razvija kolegijalne i korektne odnose prema drugim dravnim slubenicima.

DRAVNOM SLUBENIKU NIJE DOZVOLJENO?

1. Postojanje interesa u radu koji moe biti od uticaja na obavljanje ili ne

obavljanje nekog posla u dravnoj slubi;
 2. Da koristi imovinu organa dravne slube u privatne svrhe.

3. Povlaivanje i prekoraivanje odreenih prava zbog politike, nacionalne, rasne,

vjerske, spolne i druge pripadnosti;

4. Sklonost prema nekoj fizikoj ili pravnoj osobi u postupku rjeavanja predmeta;

5. Postojanje finansijskog interesa u rjeavanju predmeta iz nadlenosti dravnog

organa;

6. Davati informacije ako to nije u skladu sa zakonom, drugim propisom, pravilima

i zahtjevima organa dravne slube;

7. Zloupotrijebiti poziciju u organu dravne slube u korist osobnog interesa;

8. Primati poklone od treih osoba.

Zbog svega navedenog, obaveza je svih zaposlenih dravnih slubenika kao i onih koji se
prvi put zapoljavaju da se upoznaju sa sadrajem Etikog kodeksa i potpiu izjavu da
su upoznati sa njegovim sadrajem.

Nadzor nad sprovoenjem Etikog kodeksa u organu dravne slube vri rukovodilac
organa, a nepotivanje principa Etikog kodeksa moe imati za posljedicu disciplinsku
pa i krivinu odgovornost dravnog slubenika.

HISTORIJSKI RAZVOJ DRAVNE UPRAVE U BiH

SREDNJI VIJEK

Dravnom razvitku Bosne predhodila politika organizacija samostalnih upa, odnosno

prije toga plemena.

upe su se do XII stoljea objedinile u jedinstvenu teritorijalnu i politiku cjelinu pod

vrhovnom vlau bosanskog Bana.

HISTORIJSKI REGLED RAZVOJA UPRAVE U BIH

U srednjem vijeku kao zasebne prirodno-geografske cjeline izdvajaju se:

1. Centralni dio Bosne od Vranduka do Vrhbosne (Sarajevo)

2. Soli sjeveroistoni dio Bosne

 3. Usora Posavina

4. Donji Kraji Dolina Vrbasa i Sane

5. Zapadne strane ili Zavrje Livanjsko podruje

6. Primorje,

7. Humska zemlja Hercegovina

8. Gornje Podrinje i Polimlje

Do sredine XII stoljea bosanski banovi su uspostavili snanu dravnu organizaciju.

U svojim titulama ne spominju ni jednu drugu oblast izuzev matine zemlje Bosne.

To potvruje i povelja Bana Kulina iz 1189. godine u kojoj se navodi: Ja ban

bosanski...

1377 Bosna postaje kraljevina

Kralj je vrio centralnu vlast preko dvorskog aparata (potena dvortina) na ijem
elu je bio dvorski knez

Finansijama je upravljao kaznac, komornik (od 1377. protivestijer)

Dijak dvorski pisar.

PERIOD OSMANSKE UPRAVE U BIH

Dva modaliteta organizovanja uprave:

1. Bosna kao jedinstvena upravna jedinica pod centralnom vlau

2. Bosna podijeljena na vie upravnih jedinica

Nakon osnivanja bosanskog paaluka 1580. godine (Ajalet) Bosna je uspostavljena kao
zasebna provincija i to na prostoru koji je obuhvatao i dijelove susjednih zemalja.

Poslije Karlovakog mira 1699. prostor bosanskog ajaleta sveden je u historijske granice
bosanskog kraljevstva iz XV stoljea.

Dolaskom Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu uspostavlja se teritorijalna organizacija

vlasti koja se zasniva na uvaavanju prirodnogeografskih cjelina.

Prema uredbi iz 1864. godine Bosna i Hercegovina je podijeljena na sedam sandaka

okruga.

Bili su to sljedei sandaci okruzi:

 1. Banjaluki sa sjeditem u Banjaluci

2. Bihaki sa sjeditem u Bihau

3. Hercegovaki sa sjeditem u Mostaru

4. Sarajevski sa sjeditem u Sarajevu

5. Travniki sa sjeditem u Travniku

6. Zvorniki sa sjeditem u Zvorniku

7. Novopazarski sa sjeditem u Sjenici

Novopazarski sandak Osmanlije e 1877. godine pripojiti Kosovskom vilajetu.

Nahije su bile najnie upravne jedinice, a kadiluci izmeu nahija i sandaka

Uprava je bila centralizovana i hijerarhijsko piramidalna.

1. Vezir

2. Vezirsko vijee

3. Kadija

4. Deftedar (ef finansija)

Vakufi su bili prvi oblici javih slubi.

AUSTROUGARSKI PERIOD?

Uvoenjem moderne dravne uprave Austro Ugarska je postepenim reformama

nastojala promjeniti zateenu i zaostalu osmansku pravnu i upravnu praksu.

Broj inovnika je nakon okupacije do 1912.godine porastao sa 689 na 13.266

Uspostavom austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, aktom Ministarstva finansija iz

1878., formirani su ovi okruzi:

1. Banjaluki

2. Bihaki

3. Mostarski

4. Sarajevski

5. Travniki
 6. Zvorniki

Bosanski vilajet Reichsland

Sandak Kreis

Kaze kotari

Nahije kotarske ispostave

Valija zemaljski poglavar

Demati seoske optine

Beledije gradske optine

1912 BiH je imala 2256 optina sa malom autonomijom

Corpus separatum

Bosanski sabor

Zemaljska vlada provodila operativno upravne poslove

Sloenost unutranjih i meunarodnih prilika prevagnulo je u izboru naina

upravljanja BiH na osnovi stroge centralizacije upravljanja.

Vrhovna civilna uprava u BiH povjerena je zajednikom Ministarstvu finansija Austro-

ugarske monarhije.

Odluke ovog Ministarstva u poslovima BiH provodila je inovnika Zemaljska vlada u

Sarajevu.

Parlamenti Austrije i Ugarske izglasali su Zakon o upravljanju BiH 22. februara 1888.
Godine

Sve instance vlasti u BiH: zemaljska vlada, okruzi, srezovi, sreske ispostave, gradska i
optinska zastupnitva bili su podreeni austro-ugarskom zajednikom Ministarstvu
finansija.

Ove instance (nivoi) vrenja vlasti bili su iskljuivo u izvrnoj funkciji centralne
austro-ugarske vlasti

Austro-ugarska uprava u BiH bila je zasnovana na principima centralizma i

birokratsko-inovnike hijerarhije.

ef Zemaljske vlade za BiH uvijek je bio vojno lice.

Uprava nad gradom Sarajevom trebala je pokazati uspjehe austro-ugarske uprave u
modernizaciji BiH.

Grad Sarajevo je imao Gradsko vijee.

Izvrno tijelo Vijea bilo je gradsko poglavarstvo.

Vladinom povjereniku je bila povjerena uprava javne sigurnosti i reda (policijske

ingerencije), ali i kontrola nad radom Gradskog poglavarstva i Gradskog vijea.

Vladin povjerenik je imao poziciju zajednikog predstvanika najvie vlasti u zemlji.

Gradska uprava je dobila svoj simbol - gradsku Vijenicu.

Izgraena je od 1892.- 1895. godine.

PERIOD IZMEU DVA SVJETSKA RATA?

U vremenu do 1929. godine BiH je na temelju lana 135. Vidovdanskog ustava je

zadravala est oblasti koje je kao okruge imala u austro-ugarskom periodu.

Pored est oblasti u BiH je obrazovan 51 srez i 2.228 optina.

Na taj nain je BIH do estojanuarske diktature sauvala svoju teritorijalno upravnu

cjelovitost i posebnost.

S uvoenjem banovina 1929. godine, Bosna i Hercegovina gubi svoju historijsko

teritorijalnu zasebnost.

1. (Dunavska banovina), - Novi Sad

2. (Dravska banovina), - Ljubljana

3. (Drinska banovina), - Sarajevo

4. (Primorska banovina), - Split

5. (Moravska banovina), - Ni

6. (Savska banovina), - Zagreb

7. (Vardarska banovina), - Skopje

8. (Vrbaska banovina), - Banja Luka

9. (Zetska banovina), - Cetinje

Sporazumom Cvetkovi-Maek iz 1939. godine, kojim se formira Banovina Hrvatska,
Bosna i Hercegovina je bila podijeljena izmeu velikohrvatskog i velikosrpskog
nacionalnog interesa.

Ova podjela nije realizirana uslijed poetka Drugog svjetskog rata.

PERIOD SOCIJALISTKOG RAZVOJA BIH?

Nakon Drugog svjetskog rata, u prve dvije decenije razvitka socijalistika vlast u
Bosni i Hercegovini uspostavlja najprije teritorijalnu organizaciju sa sedam
okruga:

1. Bihaki

2. Banjaluki

3. Tuzlanski

4. Dobojski

5. Travniki

6. Sarajevski i

7. Mostarski.

Bosna i Hercegovina je 1946. godine imala sljedeu organizaciju teritorijalnih jedinica:

7 okruga; 1 grad u rangu okruga; 78 srezova; 9 gradova u rangu sreza; 1293 mjesna
narodna odbora.

Ova podjela zadrala se od 1945. do 1949. godine.

Zakonom o administrativno-teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine iz 1949.

godine uspostavljene su etiri oblasti:

1. Banjaluka (sa 20 srezova)

2. Mostarska (sa 14 srezova)

3. Sarajevska (sa 15 srezova)

4. Tuzlanska (sa 18 srezova)

DRAVNA UPRAVA U VREMENU SOCIJALISTKOG RAZVOJA BIH?

 Bosna i Hercegovina je kao ravnopravna federalna jedinica u sastavu Socijalistike
Federativne Republike Jugoslavije prema ustavima (1946; 1963 i 1974. i 1990
godine) imala status drave:

narodna drava republikanskog oblika (1946);

dravna socijalistika demokratska zajednica (1963);

socijalistika demokratska drava (1974)

Pred sticanje nezavisnosti prema ustavu iz 1990. godine bila je ureena kao
demokratska suverena drava ravnopravnih graana, naroda Bosne i Hercegovine,
Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj ive.

Prema ustavu iz 1974. (etvrtom po redu poslije osloboenja), strukturu Skuptine

Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine inila su tri vijea:

1. Vijee udruenog rada (160 delegata),

2. Drutveno-politiko vijee (80) i

3. Vijee opina (80).

Opinsku skuptinu inila su tri vijea: vijee mjesnih zajednica, vijee udruenog rada
i drutveno-politiko vijee .

Uvodi se institucija Predsjednitva SR BiH od devet lanova.

REGIONALIZACIJA BIH (1990 1995)?

Tokom 1990. godine u Bosni i Hercegovini se uspostavlja pluralni politiki sistem.

Na ovoj osnovi uspostavlja se viestranaka vlast.

Na prvim viestranakim izborima 1990. godine veinu u parlamentu osvojile su

etnike stranke: SDA (Stranka demokratske akcije), HDZ (Hrvatska demokratska
zajednica) i SDS (Srpska demokratska stranka).

Unutar pluralne vlasti nastaju i novi koncepti uspostave regionalne teritorijalne

organizacije Bosne i Hercegovine.

Pritom vodei kriterij postaje etniki kriterij i stvaranje etniki zaokruenih cjelina
iako je Bosna i Hercegovina prostor s multietnikom strukturom stanovnitva.

REGIONALIZACIJA BIH U MEUNARODNIM MIROVNIM SPORAZUMIMA?

 Svi mirovni sporazumi oblikovani tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do
1995. godine imali su za osnovu dominaciju etnikog kriterija u zasnivanju
unutranje teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine.

Radi se o sljedeim mirovnim planovima:

1. Vance-Owenov plan,

2. Owen-Stoltenbergov plan,

3. Vaingtonski sporazum,

4. Plan Kontakt grupe i

5. Dejtonski mirovni sporazum.

Vance-Owenov plan (1993) je unutaranju teritorijalnu organizaciju Bosne i

Hercegovine zasnivao na deset provincija.

Tri provincije su bile s veinskim bonjakim stanovnitvom i obuhvatale su 26,36%

povrine Bosne i Hercegovine.

Tri provincije su bile s veinskim hrvatskim stanovnitvom i sa 25,87% povrine

Bosne i Hercegovine.

Tri su bile s veinskim srpskim stanovnitvom, a obuhvatale su 42,23% prostora

Bosne i Hercegovine.

Sarajevo je imalo poseban status: 5,54% prostora Bosne i Hercegovine.

Owen-Stoltenbergov plan (1993) zasnovan je na konceptu triju etnikih

republika: hrvatske (16,59% teritorija), srpske (52,08% teritorija) i bonjake
(28,29% teritorija).

Gradovi Sarajevo i Mostar imali su poseban status.

Plan Kontakt-grupe (1994) zasniva se na ideji razgranienja teritorija Bosne i

Hercegovine na Federaciju Bosne i Hercegovine i teritorij sa veinskim srpskim
narodom i u odnosima 49% za Federaciju Bosne i Hercegovine, zatim 48% za
teritorij s veinskim srpskim stanovnitvom i 3% za Sarajevo kao distrikt.

Dejtonski mirovni sporazum (1995) unutranje ustrojstvo Bosne i Hercegovine

zasniva na dva entiteta: Federaciji Bosne i Hercegovine sa deset kantona i
Republici Srpskoj.

Grad Brko je dobio status distrikta nakon arbitrae.