FOLIA ONOMASTICA CROATICA 3 (1994)

UDK 8 0 9 .1 9 8 .8 8 -3 1 1
Izvorni znanstveni lanak
Primljeno 1/1993

Slobodan AE
Filozofski fakultet, Zadar

IZ LIBURNSKE TOPONIMIJE

Etimoloka istraivanja oskudnih ostataka predrimskih jezika na tlu antikog

Ilirika, danas su razmjerno rijetka. Pored brojnih drugih tekoa, posebno u
pogledu prouavanja etimologije toponima predlatinskog stratuma smetnju
predstavlja slabo uvaavanje podataka koje arheologija moe ponuditi radi
boljeg poznavanja imenovanih objekata. Autor upozorava na nekoliko primje
ra etimologija koje arheoloka istraivanja modificiraju, relativiziraju ili pobi
jaju (Asamum, Pardua, Iader, Clambetae, Colentum). Posebno se bavi etimo
logijama imena libumskih gradova Nedinum i Asseria. U prvom sluaju se
ranije tumaenjehidronim > ojkonim (Nedinum) respective etnik (Neditae),
od IE. *ned---- potkrepljuje. U primjeru Asserije, predlae se slijed oronim >
ojkonim > etnik (od IE.*ser- motriti, nadzirati; tvorba *An-ser- > Asseria,
Asseriates).

ini se da meu mnogim poljima jezinih istraivanja bavljenje etimologijom

zahtijeva ponajvie specijalnih znanja te da je upravo na tome polju ponajmanje
poeljno mijeanje nestrunjaka, osim u posve posebnim okolnostima i s
ogranienim pretenzijama. Namjera mi je upozoriti na neke mogunosti unapre
ivanja studija jezinih ostataka predrimskih naroda u Iliriku, u naem sluaju
upravo Liburna. U dosadanjim prouavanjima jezina istraivanja unato
nekim izvrsnim ostvarenjima tek su djelomice uzimala u obzir ukupnu
mnoinu obavijesti koje su akumulirala prouavanja u arheologiji i na polju
pisanih vrela. Obrnuto, znanstvenici povijesnih struka, arheolozi respective pov
jesniari, u pravilu poseu za jezinim ostacima, pa i za rezultatima
jezikoslovnih prouavanja ponajee uzimljui u obzir ono to im je od
neposredne koristi u odreenom dokazivanju ili pak radi openite obavijesti.
S obzirom na svrhu ovog priloga zacijelo je najzgodnije ilustrirati mogunosti
za koje se zalaem preko odabranih primjera.

1. Budui da su osobna i mjesna imena praktiki jedina svjedoanstva jezika

predrimskoga Ilirika, prirodno je da etimologija ima veliku vanost u ilirolokim

25
S. ae: Iz liburnske toponimije (2536) FOC 3 (1994)

studijama. Etimoloka ispitivanja dakako uvelike zavise od razine filoloke

kritike izvora. No to nije sve: zemljopisni poloaj objekta imenovanja ponekad je
veoma vaan za utemeljenje etimologije, te doprinos arheologa u takvim slua
jevima moe biti presudan. Pokazuje se to na dva primjera antikih (postanjem
predrimskih) ojkonima naseobina i postaja na cesti NaronaSkodra.
*A s a m u m (Asamo, Tab. Peut.; Asamon, Ravenjanin, 4, 16). Smatralo se
da cesta NaronaSkodra prolazi veim dijelom du dubrovakog primorja, a da
je Asamum postaja na obali prije Epidaura. Polazei od toga da je ilirski jezik u
tzv. skupini satem, A. Mayer predlae podrijetlo od IE. *as- Stein; Spitz
povezavi tovie poloaj Asamuma s Lapadom, odn. znaenje dvaju toponima
(Lapad od lat. lapidem).*
P a r d u a (Tab. Peut.; Pardua id est Stamnes, Ravenjanin, 4, 16). Povezujui
Pardua i Stamnes (nedvojbeno dan. Ston) opravdavamo etimologiju prvog imena
podudaranjem mjesta i povezivanjem znaenja: Ston dolazi od lat. stagnum
(otuda Ravenjaninovo Stamnes), oevidno dobivi ime po movarnim dijelovima
u dnu zaljeva; Pardua se pak povezuje s gr. porthmos luka ,2
I. Bojanovski je meutim uvjerljivo pokazao da cesta na kojoj su zabiljeena
ova dva toponima vodi kroz hercegovako zalee, a ne obalom od Epidaura
(dan. Cavtat) preko Dubrovnika za Ston. Cesta prolazi od Mogorjela (Turres)
kod apljine preko Stoca (Diluntum) na Gradac u Ljubinju (Pardua) i Trebinje
(Asamum).3 Topografija, prema tome, vie ne podrava navedena dva etimo
loka prijedloga.
U vezi s Liburnijom korisno je pak spomenuti I a d e r, ime vodeeg liburn-
skog grada, kako je predano u veini antikih zapisa; dugo se vjerovalo da pos
toji i posve jednaki hidronim, Ia d erJadro, rijeka uz Salonu. Dodavi ovim
dvama toponimima ime jedne rijeke u sjev. Albaniji (potvrda iz srednjeg vijeka i
ne sasvim uvjerljive slinosti4) stvorenje dojam o gotovo izvjesnom hidronim -
skom znaaju imena. Do neke mjere je na tomu utemeljena i etimologija.5 M.
Sui, koji je posumnjao u hidronimsko podrijetlo ojkonima Iader,6 dokazao je da

1 M ayer A ., 1 ,63; II, 14-15 i 176.

2 M ayer A., I, 257-258; II, 87-88.
3 B ojanovski I. R im ska cesta N aro n aLeusinium kao prim jer saobraajnog kontinuiteta,
Godinjak C B I,X /8 , 1973,137 i .
4 M ayer A ., 1 ,160: na G ladre (1348), Fiume de Iadro (1459). kod Skadra, alb. Gjadri.
5 M ayer A., II, 52: traei zadovoljavajue rjeenje za hidronim, osporava etimologiju T. Maretia,
N astavni vjesnik 1, 1892, 22 (povezivanje sa starosl. jad ro Scho) priklanja se prijedlogu
Loewenthala, Zeitschriftftir Namenforschung 4 ,6 0 , koji upuuje na IE. *youdhro-s od yeudh- in
unruhiger, aufgeregter Bewegung sein (lit. jdinti bew egen , ju d r W irbelw ind , let. jaudet
bew egen , gr. T!iap.i,VT] K am pfgetm m el , sanskr. ud-yodhate w allt a u f . U sp. jo Skok P.,
Etimologijski rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, III, Zagreb, 1973,640, s. Zadar.
6 Sui M ., O imenu Zadra, Zadar. Zbornik, Zagreb, 1964, 97.

26
 FOC 3 (1994) S. ae: Iz libum ske toponimije (2536)

je ime solinskog Jadra plod humanistike (pogrene) interpretacije jednog mjesta

u rimskog pjesnika Lukana koji ne pjeva o solinskoj rijeci ve o liburnskom
gradu Jaderu.7 Koliko to utjee na predloenu etimologiju teko je na preac
suditi, ali je sigurno da su propozicije bitno promijenjene.

2. Utvrivanje tona poloaja ima jo jednu funkciju. Jezine pojave korisno

je ili upravo neophodno precizno locirati kako bi se sa to veom sigurnou
ispitivala njihova distribucija u vremenu i u prostoru. Tako npr. u vezi s
Liburnijom:
* C l a m b e t a e (Clambeiis, Tab.Peut. Crambeis, Ravenjanin, 4, 16),ime je
naselja i postaje na cesti iz SenijeSenja prema Saloni. Odsjek do Burnuma na
Tabuli ima slijed: AusancalioneClambetisH adreBurno. Ova se trasa i
danas trai na pravcu GraacObrovacMedviaIvoevci, iako protiv toga
govore i konfiguracija predjela i milijacije i, uostalom, sama sauvana mjesna
imena na meaima, kako je davno uoio C. Patsch.8 Ukratko, radilo bi se o naj -
kraoj vezi Burnuma sa Senijom preko Like, pri emu je s ovu, liburnsku stranu
Velebita doputeno traiti samo Hadru/Adru, dok su Clambetae izvjesno ve u
dananjoj Lici tj. van etnike liburnske zone.
C o 1 e n t u m ( Colentum insula, Plinije, Nat. hist. 3, 140. KXXevxov [sc.
JTXig], Ptolemej, 2, 16,8. Celentum [sc. insula] , Ravenjanin 5,24), za mnoge je
samo udvojeni spomen Solentijeolte. No pokazalo se da tekstovi Plinija i
Ptolemeja nedvojbeno navode na zakljuak d aje Kolent jo jedan junolibumski
mali gradski centar i ujedno ime otoka Murtera.9 Nadalje, rije je i o ojkonimu i
o nesonimu unutar Liburnije, to takoer moe biti relevantno za etimoloke
prosudbe.

3. Ako nam topografska prouavanja pruaju pomo bilo da nas navode na

tone obavijesti o prirodi mjesta ili nam osiguravaju utemeljenje studija pros
tornih raspodjela, opa arheoloka istraivanja pruaju obavijesti druge vrste,
svakako nita manje relevantne. Nadovezujui se na tvrdnje naznaene u svojem
ranijem radu o stratifikaciji predrimskih toponima,10 ovdje istiem iznova

7 Sui M., Lukanov Jader (IV, 4 0 5 )rijeka Jadro ili grad Zadar?, Diadora 8, Zadar, 1975, 5-27.
Valja napomenuti d a je u antici zabiljeeno izvorno ime Jadra: S a lo n , Ravenjanin, 4 , 16. M ogue je
ovaj hidronim u vezi s imenom rijeke S a kyyG)V, APOLONIJE ROANIN, Argonaut. 4 ,3 3 7 , iz 3.
st. pr. Kr.
8 T rasa rim ske magistralne ceste kroz junu Liku: Patsch C., Die Lika im rmischen Z eit, W ien,
1900,51; lociranje Sidrone u Medviu i traenje Hadre oko Zrmanje: Patsch C., J AI, 8, Bb. 119 i
d.
9 ae S., Colentum insula (Plinije, Nat. hist. 3, 140), Diadora 10, Zadar 1988, 65 i d.
10 ae S., O stratifikaciji prapovijesnih toponima i njihovu odnosu prem a arheolokoj grai na
istonoj jadrsanskoj obali, M aterijali X II, IX Kongres arheologa Jugoslavije, Zadar 1976,133 i d.

27
S. ae: Iz liburnske toponimije (2536) FOC 3 (1994)

injenicu da u Liburniji na samom poetku eljeznoga doba, upravo kao izraz

drutvene preobrazbe, nastaje u razmjerno kratkom vremenu veliki broj novih
naselja i, meu njima, od samoga poetka kao posebna kategorija, niz veih
utvrenih naselja s ulogom sredita zajednice opine.11 Sredita spomenute
kategorije u pravilu traju do rimskog vremena i do konca antike, a neka su, poput
naeg Zadra, ivahna i dandanas. Spominjui trajanje zapravo upozoravam na
jezikoslovcima zanimljivu injenicu da imena veine ovih naselja poznajemo,
dakako u njihovu latinskom ruhu.
U razliitim (antikim) vrelima sauvano je ukupno do 40 ojkonima antike
Liburnije. O tomu d a je sustav sredinjih naselja praktiki dovren jo u pred-
rimsko doba jasno govori injenica da su 34 ojkonima zasigurno predrimska tj.
liburnska, dok se to za jo daljnja dva ne moe pouzdano kazati.
Moe li se ovo zapaanje iskoristiti u prouavanju jezinih ostataka? Valja
poi od pretpostavke da je u vrijeme nastanka ime naselja u pravilu razumljivo
znaenjski i tvorbeno. Pretpostavljamo dakle da su ojkonimi iz skupa koji pri
pada navedenoj kategoriji veoma vjerojatno svi ili znatnom veinom izvedeni iz
jezika kojim su govorili Liburni ranog 1. tisuljea pr. Kr. Ispitivanja osobnih
imena u Liburniji, zabiljeenih na latinskim natpisima preteno iz 1-2. st. nedvo
smisleno upuuju na to da je jezik Liburna indoeuropski;12 posebna podudaranja
imena s najveim brojem potvrda u Liburniji s onima u Istri, junoj Sloveniji te u
venetskoj oblasti (odn. s imenima zabiljeenim na venetskim natpisima) upuuju
na zakljuak da je rije o lancu srodnih govora oko sjevernih obala Jadranskog
mora te da bi se stoga jezik kojim govore Liburni izrazitije razlikovao od jezika
njihovih prvih susjeda u zaleu i na jugoistoku: redom Japoda, Ditiona i
Delmata.13
Ovi naelni zakljuci opravdavaju posezanje za indoeuropskim etimologijama
i kada je rije o liburnskim ojkonimima. Ovdje emo razmotriti poblie tri
ojkonima (odn. etnika) iz Liburnije s namjerom da ukaemo na mogunost
dopune etimolokih razmatranja na temelju arheoloke i druge evidencije.

11 O nastanku proturbanih sredita u Liburniji v. Sui M ., Antiki grad na istonoj obali Jadrana,
Zagreb 1976; o svojstvima i arheolokim nalazim a Batovi ., Caractristiques des agglomrations
fortifies dans la rgion des Libum iens, Godinjak C B I, 15,197 7 ,2 0 1 i d.
12 Usp. od novijih zakljuaka K atii R., O jeziku Ilira, Simpozijum D uhovna kultura Ilira,
A NUBiH, Pos. izd. LXVII, Sarajevo 1984, 253 i d.
13 O vo stajalite uglavnom odgovara postavkam a J. U nterm anna, V enetisches in D alm atien,
Godinjak C B I, 5 ,1 9 7 0 , 5 i d. Prosudba o jaem razlikovanju Liburna u odnosu na Japode, Ditione
i Delmate utem eljena je na injenici da ove tri etnije pripadaju imenskom podruju koje se zapravo
sustavno razlikuje od sjevernojadranskog (liburnske, istarske i venetske skupine). O vdje nije uput
no ulaziti u arheoloke aspekte rasprave o etnikim odn. jezinim odnosim a na sjeverozapadu
Ilirika.

28
 FOC 3 (1994) S. ae: Iz libumske toponimije (2536)

4. NEDINUM. Nedinum je jedno od znatnijih liburnskih sredita, gradinsko

naselje na dominantnom brdu (266 m) iji vrh nadzire sredinji dio Ravnih
kotara. Predrimsko gradinsko naselje, jedno od najveih, preobrazilo se u manji
grad i sjedite municipija u 1. st.
Etimologiju je predloio A. Mayer koji je na ojkonim odn. etnik povezao s
IE. *ned- tnen odn. stind. nadati tnt, brllt, rauscht , nad-h Brller; Stier,
Flu ; nadi Flu, Flut , nadina-h, nadisa-h Meer te s grkim imenima rijeka
Nea (na sjevernoj granici Mesenije) i Necov (na ist. granici Mesenije); srodna
su imena rijeka N eotoc; (starije ime Cetine); Necrtog (Mesta u jugozap. Trakiji)
te ime vodenog boanstva Nfjtig u sicilskom Akragantu. Ilirski temeljni oblik
glasio bi po Mayeru *Nadinam odn. *Nbdinam. Povezivanje imena naseobina i
zajednice (opine) s hidronimijom opravdava se postojanjem bujinog potoka/
/rjeice koji utjee u ovee periodiko jezero, danas meliorirano Nadinsko blato.
Prijedlog je doista teko odbaciti, iako se ini da zavrjeuje nekoliko dopun
skih osvrta. Libumske opine, u prosjeku unutar kojega je i teritorij nedinske
opine, raspolau s teritorijima ija se veliina kree izmeu 100 i 200 km2.
Takoer u prosjeku razdaljina izmeu sredinjih utvrenih naselja sjeverne
Dalmacije mjeri neto preko 10 km. Ovi pokazatelji svjedoe da je podruje u
cjelini bilo prilino dobro napueno i da su se opinske mee nerijetko nalazile
na oko 1 sat ili neto vie hoda od sredita. U takvim je okolnostima udaljenost
od oko 24 km razmjerno znatna i relevantna za imenovanje pojava unutar teri
torija. Kada je rije o nadinskim vodama valja odmah kazati da je Nedinum na
dominantnoj koti koja se die vie od 150 m iznad okolnih ravnih predjela odn.
190 m iznad Nadinskog blata. S druge strane, ni na jednom mjestu ni korito
rjeice niti Blato ne dolaze blie od 2 km od Gradine (v. Kartu). Drugim rijeima
povezanost ojkonima i voda nije upadljiva te se ini neumjesnim pretpostavljati
daje Gradina (= Nedinum) dobila ime kao mjesto uz rjeicu odn. uz Blato.
Imenovanje je meutim moglo doi drugim, posrednijim putem. Konkretna
tvorba (standardnih) oblika ojkonima Nedinum, odn. etnika Neditae
ostaje sub iudice s obzirom da bi se moglo raditi o prilagodbama latinskom
jeziku; ipak razliitost tvorbi koja ima analogija i drugdje u Liburniji14 upozo
rava da je razlika vjerojatno posljedicom predlatinskog jezikog stanja. Znai li
to da su ojkonim i etnik nastali naporedo kao izvedenice od hidronima? To je
sasvim mogue. tovie, novija viegodinja arheoloka istraivanja pod

Usp. Flanona (grad Plom in, PLIN IJE, 3, 140) etnik Flntes (PLIN IJE, 3 , 139), ktetik
Flanaticus (PLINIJE, 3 , 129); A lvona (grad Labin, PLINIJE, 3, 140) etnik A lutae (PLINIJE, 3,
139); Iader (grad Zadar) etnici Iadasinoi, Idastinoi, Iadestinus pored Iadertini (CEZA R, Bell.
Alex. 42);

29
S. ae: Iz liburnske toponimije (2536) FOC 3 (1994)

vodstvom prof. dra . Batovia i dra J. Chapmana15 upuuju upravo na takav

zakljuak.
Zahvaljujui spomenutim istraivanjima danas je poznat priblian tijek nase
ljavanja nadinskog podruja u mlaoj prapovijesti. Kraljenicu ovog podruja
ini antiklinala dinarskog smjera nabiranja na kojoj se upravo u zoni sjeverno od
Nadinskog blata javlja nekoliko nejednakih uzviica brda, meu kojima je
najvia sama nadinska Gradina. S obzirom na plavljenja odn. movare koji se
javljaju s obje strane nadinske kose, njome su od najranijih vremena prolazili
putevi koji spajaju zadarsku okolicu i zapadne Kotare s istonijim dijelovima
Kotara, Bukovicom i dubljim zaleem. Prometnoj vanosti valja dodati jo i
razloge sigurnosti zajednica naseljena du nadinske kose ima pregled nad
svim prilazima i moe se lake braniti na visokim poloajima i dakako obilje
vode, (nekadanje) ume i znatne obradive povrine po pristrancima sinklinala i
povrima, na podlogama flia i pijesaka.
Sve ovo moe pomoi da se razumije pojava gradinskih naselja i drugih
tragova ivota kontinuirano u rasponu od eneolitika do poetaka eljeznoga
doba: Kriova glavica, Vijenac, auevica (sve na podruju sela Nadin),
Kutlovia glavica (u Rateviu) te Kolo, gradina nad klisurom Klievice (v.
Kartu). Nadinska kosa bila je uglavnom stalno naseljena a poloaji utvrenja
odn. naseobina mijenjali su se ovisno o prilikama i potrebama, sve dok poetkom
starijeg eljeznog doba nije utemeljeno mono gradinsko naselje na dominantnoj
koti (266 m). Najvjerojatnije je, kao to se smatra i za vei dio Liburnije ope
nito, d aje centralno naselje, nadinsku Gradinu, osnovala ista ona zajednica koja
je podrujem gospodarila ve u bronano doba. Diskontinuitet u ivotu naselja
ne mora se dakle objanjavati diskontinuitetom u ivotu ljudske zajednice na
ovom prostoru.
Pretpostavit emo stoga da je za imenovanje Gradine bilo presudno to to je
sama zajednica ve nosila ime izvedeno iz hidronima. Oblik Neditae kojeg su
prihvatile i rimske vlasti zacijelo je tvorbeno blizak etniku u libumskom jeziku.
Povezanost pak etnika s imenom rjeice moe se uvjerljivo potkrijepiti.
Pogledom na kartu podruja utvrdit emo da vodeni tok o kojem govorimo
prolazi sinklinalom podno sjeveroistonih pristranaka nadinske kose nosei ime
Jaruga poput mnogih drugih bujinih tokova u Kotarima. Primajui neto vode s
istoka, od Kule Atlagia i Benkovca, rjeica skree na jugozapad prosijecajui
bilo u produetku nadinske kose kao Klievica (isto ime nosi srednjovjekovni
katel nad samom klisurom zabiljeen u dokumentima jo u 15. st.). Sam proboj
u vidu klisure odaje nekadanju snagu toka.

Pregledno Batovi ., Benkovaki kraj u prapovijesti, R F F Z d 29, 1990, 73 i d., 109 v.

osobito za poloaj nadinske Gradine si. 24 i 25 te kartu 7. i panorame T. XI-XVII.

30
 FOC 3 (1994) S. ae: Iz libumske toponimije (2536)

Izbivi na drugu stranu bila, pod Ratevi, rjeica prima jaruge s vie strana
kao i neto vode iz sekundarnih vrela te nastavlja tei k zapadu u Nadinsko blato
pod imenom Vrp. Po duini, po klisuri kojom i danas znade snano potei, ovaj
tok se doista svrstava meu znatnije u sjevernoj Dalmaciji, usporediv s neto
veim rjeicama kao to su Miljai jaruga (utjee u Ninski zaljev), Batica (s
uem u Posedarju na Novigradskom moru), Kotarka (prikuplja vodu na
podruju Zemunika otjeui u Vransko jezero) i Guduom (odvodnjava dugu
benkovako-bribirsku sinklinalu; primajui Bribiricu otjee kroz klisurasto
korito u Prokljansko jezero odn. donju Krku). Zamislimo li da je naa rjeica,
kao i sve nabrojene pred kojih 3000 godina ostajala bez vode samo za najveih
ljetnih sua, postaje vjerojatnijom pretpostavka daje upravo ona dala ime zajed
nici ije glavno stanite Nadinsku kosu optae s tri strane.
Pokuavajui u naem jeziku iznai odgovarajuu analogiju nisam naao nita
zgodnije od primjera odnosa ojkonim/etnik u paru MakarskaMakaranin.
Razlika u tvorbi je jasna, koliko i istovjetnost podrijetla. Izvorom je drevni
ojkonim Makar (Mucurum u antici16), od kojeg se na uobiajeni nain tvori
etnik Makaranin. Makarska, danas gradsko naselje, i sama je sekundarnog
postanja, kao ^Makarska luka.
Idui za ovim primjerom pretpostavljamo dakle da su prvotni par inili *Neda
ili *Nedia (ime rjeice) i Neditae (ime ljudstva naseljenog na podruju dananjih
sela Nadin i Ratevi); na ovom se gradi toponimski trokut s pojavom monog,
sredinjeg naselja na Gradini, Nedinuma. S obzirom na postojanje poznatog
izvorita oba imena, ojkonima i etnika, odsustvo tvorbom iskazane relacije
ojkonimetnik nije izazivalo tekoe ni u vremenima kada je ojkonim ve
postao sinonim za zajednicu.
Zacijelo bi ova razmatranja dobila na teini kada bi se neto slino moglo
utvrditi za parove A lvonaAlutae, FlanonaFlanates, IaderIadasinoi/
Iadastinoi/Iadestinus i dr. u Liburniji i van nje. Naelno je pak ovaj put nastanka
ojkonima potvren barem naizgled jasnim prioritetom etnika koji se oituje u
paruLopsiLopsica (Sv. Juraj kod Senja).

5. ASSERIA. Razumljivo, iz prethodnog sluaja ne smijemo izvoditi nikakvo

pravilo tvrdei kako su u Liburniji uope ojkonimi sekundarne, izvedene tvorbe
ili u najmanju ruku da su mlae tvorbe u odnosu na etnike. Upravo suprotno
govore etimoloka razmatranja glede imena Aserije, Neditima prvog susjeda na
istoku, jo jednog libumskog opinskog sredita koje se preobrazilo u pros
peritetan mali grad sjedite municipija u razdoblju Principata. Monumentalni

16 M ucru\ Ravenjanin, 4 , 16; M uccurum , M uccuritanus: akti salonitanskog koncila 532. god.,
Farlatti, Illyr. sacrum 2 ,1 7 3 ; v '/mgufi MouDtouQQ): Prokopije, Bell. Goth. 3 ,3 5 .

31
S. ae: Iz liburnske toponimije (2536) FO C 3 (1994)

bedemi ovog grada i danas se vide na brdu u Podgrau (u Lisiiima, oko 5 km

jugoistono od Benkovca). Teritorij Aserijata bio je neto vei od neditskoga, ali
zacijelo manje plodan. Aserija, kao i Nedinum ima vanu ulogu prometnog
vorita na prijalazu iz Kotara u bukovaku krku povr preko koje stari putevi
vode k velebitskim i dinarskim prijevojima.
Ime Aserije je nadivjelo antiku, ali se gubi u kasnijem srednjem vijeku, iako
je Podgrae zadralo ulogu jednoga od sredita hrvatske upanije Luke do samog
dolaska Turaka.17 U antici ime biljei vie izvora.18 Po Mayeru ime bi potjecalo
od IE. *ak- kamen; iljat, otar odn. ilirskog *as- kamen, stijena kao to je
ve spomenuto za Asamum, tj. pod pretpostavkom da se radi o ilirskom jeziku i
da je ovaj u skupini satem jezika. Ime bi se tako analiziralo kao *Ass-er-ia, to
Mayer objanjava, ukoliko ne grijeim, razliito na dva mjesta u svojem djelu,
upozorivi na tvorbu imena Aseriji susjedne Alverije (o emu v. nie). Citirajui
miljenje Pokornoga da je pretpostavljeni pred-IE. ili mediteranski korijen *as
sam nedovoljno distinktivan za tvorbu etnika, Mayer je dakle posegnuo za indo
europskim rjeenjem.
Zahvaljujui austrijskim radovima prije prvog svjetskog rata Aserija je
razmjerno dobro poznat arheoloki lokalitet.19 Mayer se i sam poziva na poloaj
Aserije na "visokoj zaravni" kada obrazlae svoju etimologiju.20 No upravo je
poloaj Aserije slaba strana njegova prijedloga. Poput mnogih drugih liburnskih
sredita ni Aserija se ne nalazi na, uvjetno govorei, apsolutno dominirajuem
poloaju: velika gradinska naselja eljeznoga doba biraju mjesta s pregledom
okolice koliko je neophodno, rukovodei se, kako danas znamo, ponajprije
branjivou poloaja (prirodnim zaprekama vodom, strminom), dovoljnom
prostranou branjenoga prostora i mogunou razmjerno lakog komuniciranja
izmeu polja i naselja. Aserija se, istina, nalazi na vrhu brda, ali je ono zapravo
vie rt koji se odvojio od visoke povri u pozadini, s kojom je inae vezan uskom
prevlakom. Oblik i istaknutost brda ne idu u prilog semantikom polju otar,
iljat . S druge strane, za brdo na rubu kamenite povri kamenitost e teko biti
motivom imenovanja jer ne moe biti razlikovnim obiljejem.
U okvirima indoeuropskog leksika ini se uvjerljivijim povezivanja s IE.
*ser- sorgend Obacht geben, schtzen, bewahren21 uz pomo umbrijskih

17 U zapisim a Polihoriona rogovske opatije iz Biograda na m oru, s konca 11. st. spom inje se
mjesto N asseri, Mayer, I, 64, ime tumai kao lat. in Asseri. No mogue je dolo do spajanja prijed
loga s imenom grada pri dolasku Hrvata (prema poznatom obrascu nastajanja ojkonim a Istanbul u
turskom jeziku). Zanimljiv je svakako i kontinuitet sredinje funkcije mjesta u srednjem vijeku.
18 Potvrde donosi M ayer A., I, 64.
19 Liebl H. - W ilberg W., Ausgrabung in Asseria, JA1 11,1908, Bb. 17-88.
20 M ayer A ., II, 14: auf einer Hochflche lag.
21 Usp. Pokom y J. I ndogermanisches etymologisches Wrterbuch, 10, 910, s. 2. ser-.

32
 FOC 3 (1994) S. ae: Iz libumske toponimije (2536)

tvorbi22: seritu i si. odnosno anzeriatu/aseriatu i si. potvrenim mnogo puta u

iguvijskim obrednim tekstovima. Supinski oblici anzeriatu/aseriatu23 prevode se
latinskim observato i rabe kao tehniki izrazi za motrenje ptica (lat. auspicia ) u
inauguralnoj fazi velikih iguvinskih obreda. Pomou njih dalo bi se i ime Aserije
analizirati prijedlonim *an- i *ser- sa znaenjem motriti, osmatrati, nadzirati .
Ako je ime Aserije postanjem oronim ili je za ojkonim tek neto izmijenjeni
oronim, izvoenje iz izraza koji nosi znaenje osmatranja veoma je privlano i
opravdano. U naoj oronimiji dobro su poznati Ozren i Zrin (oboje s vie potvrda
i inaica) koji su u vezi sa zreti, nazrijeti, zoran i si.; semantiki su im bliska
imenovanja Pogledala, Povir (prema viriti).
Kao stoje ve reeno, Aserija se ne nalazi na osobito istaknutom vrhu i stoga
s nje ne pucaju posebno iroki vidici. No to ovdje nije zapreka s Aserije se
prua dovoljno dobar pogled na glavni dio teritorija aserijatske opine kao i na
sve prilaze gradu. Prednost je ove etimologije i u tomu to barem teorijski
objanjava beziznimno biljeenu geminatu -ss- u imenu Aserije, koja bi se tako
objanjavala asimilacijom: *an-ser- > *as-ser-. Prijedlono *an- ima izvjesne
potkrepe u usporedbi s ojkonimom Anderva (dan. Niki)24 koji se zacijelo mora
povezati s ojkonimom Derva25 (i etnikom A8Qpd\'OL26).
Zgodno je na ovom mjestu napomenuti da se u ilirologiji pretean dio eti
mologija kree u semantiki prepoznatljivu krugu koji, pored ostaloga, kao po
pravilu ne ukljuuje i pojmove, uvjetno reeno, drutvenoga ivota. U sluaju
Aserije usuujem se pomiljati na imenovanje motivirano upravo ulogom koju je
brdo na kojem e nastati Aserija moglo znatno ranije stei kao poloaj s kojega
su se u posebnim okolnostima obavljala obredna motrenja boanskih znakova to
se raspoznaju u lijetu i glasanju ptica. Valja kazati da se ovo obredno motrenje,
kod Rimljana i Italika uope vrlo razraena augurska disciplina, ukoliko je
vezano za odreeno motrite (lat. auguraculum, umbr. ooserclo-27) isto tako
nuno vezuje i za sasvim odreeni objekt, upravo zemljite zajednice u iju se

22 Koristim izdanje teksta iguvinskih ploa Prosdocimi A ., L'umbro, u: Popoli e civilta dell'Italia
a ntica , Roma, 1978, 644 i d. uz koje autor donosi niz suvremenijih tum aenja te usporedni prijevod
na talijanski.
23 Npr. u arhainijoj verziji pisanoj umbrijskim alfabetom: este persklum aves anzeriates enetu
ovaj obred zapoinje osm atranjem ptica (Tab. Ia 1); mlaa verzija pisana latinskim alfabetom:
este persclo aueis aseriater enetu (Tab. V ia 1).
24 A n d a rv a n o rfu m ] C IL III 8370, Gorade; A n d a rb a , Itin. Ant. 338, 7; Sanderua, Tab. Peut.;
A nderba, Ravenjanin, 4 ,1 6 i 19.
2^ D erva , Ravenjanin, 4 ,1 9 .
26 APIJAN, Illyr. 28.
27 ooserclom e.Tab. Iguv. V ia 12.

33
 S. ae: Iz liburnske toponimije (2536) FOC 3 (1994)

korist obred i pokree.28 Pored toga to su i sami mogli batiniti neto od ovih
drevnih obiaja i vjerovanja, Liburni bijahu jo od konca II. tisuljea pr. Kr. u
tijesnim odnosima sa zajednicama zapadne obale Jadrana, napose pak s Italicima
picenske oblasti to gornjem razmiljanju daje vie utemeljenosti.29
Na kraju vrijedi istaknuti da se etnik ovdje javlja samo kao A sseriates, to
upuuje na postanak etnika od ojkonima. Ovo je osobito upadljivo na meanim
natpisima koji potjeu s granice izmeu aserijatske i alveritske opine. Rije je o
razgranienju koje se provodi 69. god. i posvjedoenom na tri razliita meana
kamena s identinim tekstom. Uoljiva je jasna razlika u tvorbi etnika: inter rem
publicam Asseriatium et rem publicam Alveritarum .30 Zacijelo tako upadljiva
razlika u tvorbi etnika (.Asseriates prema Alveritae) nasuprot prividnoj iden
tinosti tvorbe ojkonima (Asseria prema Alveria)31 upuuje na zakljuak da je
doista rije o pukoj homofoniji.
* * *

Vjerujem da ovaj skromni prilog potvruje na poetku iznijete zahtjeve za

oivljavanjem istraivanja najstarijeg stratuma jezinih tragova na naem tlu u
sklopu istinski interdisciplinarnih prouavanja. ini se da bi kao prvi zadatak
valjalo uzeti sustavnu obradu svih mjesnih imena zabiljeenih u antici pa i onih
za koje je veoma izvjesno da pripadaju antikom razdoblju iako potvrenim tek
u srednjem vijeku ili kasnije. S obzirom na novija dostignua u topografiji odn. u
ukupnom djelovanju povijesnih znanosti kao i filologiji, ponovna objava mjesnih
imena uz saet koliko i sadrajan topografski osvrt, planove i karte, bibliografije
i si. svakako bi bila najbolje rjeenje. Pionirski rad naih velikih istraivaa,
meu kojima Skoku pripada poasno mjesto, time bi dobio pravi i logian
1 nastavak u skladu sa zahtjevima moderne znanosti.

28 Z a augursku vjetinu i sam augurakul: Catalano P., Contributo allo studio del diritto a ugurale,
Torino, 1960; M agdelain A., Recherches sur l'imperium, la loi curiate et les auspices d'investiture,
Paris 1988; Magdelain A., Revue des tudes latines 54, Paris 1977,94 i d. Inauguracije i auspicije u
kontekstu rim ske arhaine religije uz poredbena razm atranja: Dum zil G., R eligion rom aine
archaque,2 . izd., Paris 1974,320-322.
29 D o danas najpotpunije B atovi ., Le relazioni culturali tra le sponde adriatiche nell'et del
ferro, Jadranska obala uprotohistoriji, Zagreb 1976,11 i d.
30 CIL III 9938, Dobropoljci; druga dva natpisa nisu objavljena, a potjeu iz B rguda i s B ribira (u
sekundarnoj uporabi).
31 M ayer A ., II, 232-233, uvrtava oba toponima u niz tvorbi pomou sufiksa -er.

34
 FOC 3 (1994) S.ae: Iz libum ske toponimije (2536)

KABUNJA

; NEDNVM

NairtsKo;
b a tp ; ;

POLACA
BENKOVAC
TINJ ASSERIA

Klievica
;- ; j do 100 m (klisura)

100-160 m 0 sredinje naselje

M i 160-200 m O gradine oko Nedinuma

fii >>>>.'>/, blato

I li iznad 300 m
< sm jer toka

Nedinum i njegova okolica

35
S. ae: Iz liburnske toponimije (2536) FOC 3 (1994)

POPIS SKRAENICA

Godinjak CBI = Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja Akademije

nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
JAI = Jahreshefte des sterrechischen archologischen Instituts, Be.
MAYER = MAYER A. Die Sprache der alten Illyrier, I-II, Be, 1957-8.
RFFZd = Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar.

NOTES SUR LA TOPONYMIE LIBURNIENNE

Rsum

Les recherches tymologiques des rares vestiges des langues pr-romaines sur le sol
de lUlyricum antique, sont trs prcaires.
Aux nombreuses difficults concerant notammant l'tude tymologique du strate pr
latin, s'ajoute la mauvaise rception des donnes offertes par la recherche achologique,
lesquelles donnes devaient faciliter l'identification des objets nomms. L'auteur attire
notre attention sur plusieurs interprtations tymologiques qui, la suite des rsultats de
la recherche archologique, doivent tre modifies, voire rejetes (Asamum, Pardua,
Iader, Clambetae, Colentum). L'auteur traite plus largement de l'tymologie de deux
villes libumiennes: Nedinum et Asseria
Dans le premier cas, l'ancienne interprtation: hydronyme > nom de lieu (Nedinum),
ethnique respective (Neditae) de l 'indoeuropen *ned- est renforce et documente.
Cependant, dans le cas de Asseria, l'auteur propose l'ordre suivant: oronyme > nom de
lieu > ethnique (de l'indoeuropen * ser- observer, superviser; morphologie *An-ser >
Asseria, Asseriates).

36