460
Dobrinjski tonoc,
Dobrinj, otok Krk
461
Parovni ples duec,
Posavski Bregi, Posavina, 1936.
Tvrtko Zebec
Tradicijski plesni repertoar u Hrvatskoj, kao i mnogi
drugi dijelovi tradicijske kulture, uvjetovan je nejednakim
kulturnim naslijeem pojedinih regija, raznolik je i hetero-
gen. Bogatstvo i arolikost plesnih stilova, te pratee pjes-
me, svirke i glazbala, kao posljedice susretanja razliitih
kultura, mogu se uoiti tek sumiranjem specifinosti poje-
dinih regija. Srednjoeuropski kulturni utjecaji presudni su
za nizinsku i sredinju Hrvatsku, kao i za njezin mediteranski
dio. U gorskoj se Hrvatskoj pak istiu jugoistonoeuropski
(balkanski) utjecaji. Kao to su mnoga kulturna dobra u
gorskim predjelima preuzeta od kultura koje su se nalazile
na tom prostoru prije naseljavanja Hrvata, tako su i mnoga
mediteranska dobra zateena na jadranskim otocima, obali
i u njezinu zaleu.
Srednjoeuropski utjecaji ponajvie se ogledaju u pa-
rovnim plesovima (mazurka, valcer, polka, schotisch,
siebenschritt, rapa, tajeri, furlana, palaisglais) u sjevero-
zapadnoj, sjevernoj i sredinjoj Hrvatskoj, u Istri i na Kvar-
440
Folklorni ples
neru. Ti plesovi pod lokalnim se nazivima mogu lako pre-
poznati i u dijelu gorske Hrvatske, te u nekim istonijim 
panonskim i junijim  jadranskim hrvatskim krajevima.
Smjer kretanja parova po plesnom prostoru obrnut je od kre-
tanja kazaljke na satu, a okretanje je pojedinoga para u smjeru
kretanja kazaljke na satu. U tim se plesovima katkad
pojavljuje i zapovjednik plesa. Ako ne predvodi ples kao
prvi plesa, on stoji u sredini plesnoga prostora bez partne-
rice i uzvikuje komande prema kojima pleu ostali plesai.
Unato tome to ih stariji narataji nisu rado pri-
hvaali, spomenuti su parovni plesovi postali dio hrvatske
plesne kulture u drugoj polovici, odnosno potkraj 19. sto-
ljea, te u prvim desetljeima 20. stoljea. Pleu se gotovo
uvijek radi zabave, iako ponekad i ti plesovi mogu imati
obredne karakteristike  npr. valcer se vrlo esto izvodi kao
prvi ples mladenaca na svadbi. Osim toga, mladenka mora
mnogo i naporno plesati da bi dokazala svoje sposobnosti i
izdrljivost (da se vidi je li epava). Ona pritom prikuplja
441
i materijalna dobra jer svatko tko s njome plee mora i
platiti. esto se pleu polka i valcer jer to su plesovi koje svi
znaju plesati.
Zanimljivo je i da su se neki od srednjoeuropskih
parovnih plesova prilagodili starijemu tradicijskom sloju i
sklonosti plesanja u kolu, pa ih se ponekad moe vidjeti i u
takvoj izvedbi  npr. paraglajz (od francuskog plesa
palaisglais) u sisakoj Posavini.
U izvedbi plesova s oitim srednjoeuropskim utje-
cajima primjetna je sklonost plesaa da se brzo okreu. Pa-
rovi se intenzivno vrte, pa i tada kad se ne radi iskljuivo o
462
Kolo s tamburaima,
Babina Greda, upanja, Slavonija, 1940.
442
parovnome plesu, nego npr. o drmeu. Osim u parovima, Drme ima mnogo inaica koje se meusobno mogu razli-
drme se esto izvodi u manjim ili veim kolima. To je kovati i prema lokalnim nazivima.
najpoznatiji i najpopularniji ples u sjeverozapadnoj Hrvat- Plesovi koji se u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske
skoj. Izvodi se u dvije osnovne plesne figure. Prva se izvodi izvode uz intenzivno poskakivanje jesu duec, kozatu i staro
sitnim koracima uz relativno slabo kretanje po prostoru, sito. Smatraju se starijim tradicijskim slojem, a u prolosti
ali uz izrazito vertikalno drmanje cijeloga tijela (odakle i su bili povezani s kultom plodnosti te imaju paralela u
naziv drme). U drugoj se figuri plesai vrte neobinom Europi. Najee su se izvodili u pokladno vrijeme. Po-
brzinom. To je svakako i jedan od najtemperamentnijih negdje su se odrali do danas i izvode se iako se ne oekuje
hrvatskih plesova. Pretpostavlja se da je preuzeo elemente magijski uinak. U prolosti se vjerovalo da e se zahva-
starijega, u 19. stoljeu vrlo rasprostranjenoga plesa tanca, ljujui snanom udaranju nogu o pod i visokom poska-
koji je u nekim pojedinostima slian maarskome ardau. kivanju izvoaa, pospjeiti urod repe, lana, konoplje i
463
Kolo na kat,
Orubica, okolica Nove Gradike, Slavonija, 1939.
drugih plodova. Od tridesetih godina 20. stoljea ti se
plesovi prenose putem pozornice, odnosno uenjem i
uvjebavanjem radi rekreacije u elji da se na razliitim
lokalnim i meunarodnim festivalima izrazi lokalni, regio-
nalni ili nacionalni identitet. Postupno izgubivi svoje
prvotno, obredno znaenje, ti su plesovi postali simboli
kulturnoga identiteta u svojemu drugom ivotu  na sceni,
odnosno u sklopu festivalskih izvedbi.
Na plesnim zabavama i svadbenim veseljima u sre-
dinjoj Hrvatskoj, u iroj okolici Zagreba, Prigorju, Turo-
polju, Posavini, Moslavini i Pokuplju, ples je neko bio
443
nezamisliv bez popularnoga gudakog sastava (2 violine i
mali bas tipa violonela), dok u Hrvatskom zagorju, Mei-
murju i Podravini ples obino prate instrumentalni sastavi
sastavljeni od violina, cimbala i tambura.
U folklornoj glazbi i plesovima sjeverne Hrvatske, u
porjeju rijeka Mure i Drave prepoznaju se i elementi koje
Hrvati dijele s Maarima kao sjevernim susjedima, s obzi-
rom na stoljetnu meusobnu povezanost. Upravo zbog
straha od maarizacije Meimurje je poznato i po istak-
nutim seoskim koreografima. Voditelji nekih folklornih
skupina u Meimurju na poticaj su etnomuzikologa i
folklorista Vinka ganca prema stilskim obiljejima starije
plesne kulture Meimurja oblikovali plesove za scensku
izvedbu. Mnogi od tih plesova prihvaeni su s vremenom
kao tradicijski, te kao simboli regionalnoga identiteta.
Voenje kola (najee o Uskrsu i obiajima proljetnoga
ciklusa  oko krijesa, te u svadbi  oko stola) uz pjevanje
baladnih stihova, kao stariji tradicijski sloj plesne kulture
jo je do kraja 19. stoljea bilo dobro poznato u Hrvatskome
zagorju i Meimurju. Ta su kola takoer imala ritualnu funk-
ciju, a najee su bila povezana s kultom plodnosti. Pro-
dorom parovnih plesova sa sjeverozapada, kola su ovdje

464
Parovni ples duec,
Posavski Bregi, Posavina, 1936.

465
Kolo iz Vrlike,
Dalmatinska zagora

gotovo potpuno zanemarena i zaboravljena. Pjevana kola
ostaju dominanta u plesnoj kulturi panonskoga dijela Hrvat-
ske (Podravine, Bilogore, Moslavine, Posavine i Slavonije).
Kolo je jedan od osnovnih oblika hrvatske plesne
kulture. U velikom dijelu Hrvatske sve do Drugoga svjet-
skog rata, a ponegdje jo i u pedesetim godinama, kolo je
bilo sredite seoskoga drutvenog ivota. Kolo je kao ples,
ali i kao drutveno zbivanje, bilo glavno mjesto upoznavanja
djevojaka i mladia, izraavanja meusobnih simpatija,
sklapanja pobratimstava i posestrimstava, te ruganja i dru-
tvene kritike. U izvedbi kola svatko je mogao pjevanjem
aljivih stihova izraziti svoje osjeaje, obratiti se nekome
od prisutnih, razotkriti neiji nestaluk, narugati se supar-
niku ili suparnici, kritizirati nedavni dogaaj u selu, jer pje-
vanjem, pokretom i gestom smije se i moe izraziti i ono
to nije doputeno obinim govorom.
Zbog svoje jednostavnosti kolo, taj kruni oblik plesa
u kojem plesai slijede jedan drugoga po krunici, neobino
je rasprostranjen, moe se rei opeljudski. Smatra se da je
to i najstariji oblik plesa s istaknutom potrebom za izraa-
vanjem zajednitva.
Kola su se u Slavoniji, osim samo uz pjesmu, plesala
uz gajde  puhako glazbalo s mjeinom poznato u mnogih
europskih i izvaneuropskih naroda, a u Bilogori uz srodan
instrument zvan dude. Od poetka 20. stoljea kao pratnja
kolu prevladavaju tamburaki sastavi.

444 445
 U cijelom panonskom podruju, a osobito u Slavoniji
karakteristina su zatvorena kola koja se izvode oko tam-
buraa koji stoje, sviraju i pjevaju u sredini kola. Postoje kola
razliitih struktura koraka koja se esto zovu po pjesmi koja
se u njima pjeva. Ipak, najee se izvodi kolo koje se jednos-
tavno zove  kolo. Ono je najpoznatije i najomiljenije, a u
svakom ga se selu izvodi na specifian nain, uz minimalne
razlike u strukturi koraka. Svojom ivou, pjesmom, podci-
kivanjem plesaa postalo je zatitni znak Slavonije  simbol
je regionalnog identiteta. Kolo poinje ustrim plesanjem uz
sitno drmanje, po ritmu i stilu izvedbe slino zapadnijem
plesu drmeu. Svirku i ples prekidaju plesai pjevanjem
466
Poskoica uz lijeru,
Olje, okolica Dubrovnika, Dalmacija
dvostihova koje improviziraju na licu mjesta. Tada se ples U kolu se najee izvode sitni koraci u lijevu stranu, iako
smiruje i prelazi u laganu etnju da bi nakon ispjevanoga ima i kola u kojima je kretanje simetrino (plesai se vraaju
dvostiha ples ponovno ivnuo i nastavio se opet u brzom udesno toliko koliko se pomaknu ulijevo).
tempu do sljedeega prekida pjesmom. Tijekom breg dijela Za plesni repertoar gorskog podruja tipino je staro
kola izvikuju se i poskoice, takoer duhoviti i dvosmisleni nijemo, gluvo ili mutavo kolo (bez glazbene pratnje) koje
dvostihovi. Svatko od plesaa pjesmom moe prekinuti ima estodijelni plesni obrazac. Prema strukturi koraka
kolo i njome se obratiti nekome od nazonih plesaa. Plesai gotovo je istovjetno kolu s Fr-erskih otoka koje se izvodi
su u kolu najee kompaktno povezani, zbijeni, meusobno uz pjevanje balada, te arapskome plesu dabk. U ovom
se drei rukama s plesaem drugim do sebe, a ne s prvim, predjelu ponajvie stoarske kulture kolo se izvodi krupnim
kriajui ruke pritom ispred ili iza psa svojega prvog koracima i poskocima. Uglavnom je popraeno samo
suplesaa u kolu. Starija je tradicija i da su u kolu bile odije- zveketom nakita i dubokim disanjem plesaa. Kolo moe
ljene ene od mukaraca, nisu bili meusobno izmijeani. biti otvoreno ili zatvoreno, a parovi se u kolu mogu i odvo-
jiti. Pritom se ponegdje forma kola gotovo sasvim izgubila,
pa se plesanje u parovima jo samo zove kolo. Kola nisu
zbijena kao u panonskoj zoni, jer se prema staroj tradiciji
plesai dre za pojase, a svladavanje prostora neobino je
intenzivno. Izvoenjem raznih plesnih figura koje se u kolu
izmjenjuju prema naredbama koje izvikuje kolovoa,
momci i djevojke meusobno ispituju i iskuavaju svoje
fizike sposobnosti.
Osim nijemih kola, u Lici je poznat i ples tanac,
hrvacki odnosno minjaa  prema mijehu, drvenom aero-
fonom instrumentu s mjeinom, uz koji se izvodi. Mijeh je
rasprostranjen u gorskim krajevima, a poznat je i na oto-
cima. Lika je ujedno i podruje u kojem se moe uoiti
meusobno mijeanje gorskih i primorskih plesnih ele-
menata. Tanci su, naime, poznati po otocima du cijele jad-
ranske obale  od sjevernih otoka u Kvarneru (Cres, Loinj,
Srakane, Susak i Krk), preko Raba, Paga, Oliba, Dugog
otoka i Silbe, do Korule, Mljeta, Hvara, Lastova i kop-
nenoga dijela (u Dubrovakom primorju, upi i u Konav-
lima). Najee se izvode uz mijeh. Tanci gotovo redovno
imaju nekoliko figura. Plesanje u kolu izmjenjuje se s
plesanjem u dva nasuprotna reda ili s plesanjem u parovima
po krugu. U parovima se izvode razliite figure u kojima se
plesaice esto intenzivno okreu, a plesai brzo prebiru
nogama te ponekad pljeu rukama.
Otonim tancima slian je ples balun u Istri, polu-
otoku na sjevernom dijelu primorske Hrvatske. Istra i
Kvarner svojim su povijesnim vezama bili izravno izloeni
utjecajima franake drave u srednjem vijeku, te kasnije
Bavarske, Koruke i Kranjske. Prema plesnom repertoaru i
stilu izvedbe stoga su i srednjoeuropski utjecaji ovdje neto
jai od jadranskih, a najvie se osjeaju u vrlo popularnim
i prihvaenim polkama i mazurkama. Specifinost njihove
izvedbe u Istri, na Kvarneru i u Hrvatskom primorju najvie
se primjeuje u glazbenoj pratnji sopela, odnosno roenica,
aerofonih glazbala s dvostrukim jezikom tipa oboe, vrlo
prodorna i opora zvuka.
Osim toga, u sredinjoj i sjevernoj Istri plee se uz
mjeovite instrumentalne sastave gudakih glazbala sline
sastavima iz sredinje i sjeverozapadne Hrvatske. Sastavi
imaju violinu, bas i klarinet, a u novije im se vrijeme pri-
druuje i harmonika koja je u ovdanjoj glazbenoj praksi
prisutna i kao solistiko glazbalo.
Za razliku od srednjoeuropskih plesnih utjecaja u Istri
i na Kvarneru, u dalmatinskome zaleu (posebno u selima
Ravnih kotara), izvode se prava gortaka nijema kola esto-
dijelne strukture koraka, koja prevladavaju i u plesnoj kul-
turi otoka zadarskog i ibenskog arhipelaga (npr. Ugljan,
Dugi otok, Murter i Zlarin). Ovdje se ti elementi mijeaju
s plesovima pod oitim srednjoeuropskim utjecajem. oti
(Schottisch), kvatropae (Siebenschritt), furlanu, valcer,
manfrinu, kvadrilju i polku altinu prate sastavi mandolinista
popularni u dalmatinskim gradovima i u veim mjestima.
U dalmatinskim selima plesove prati i svirka na
lijerici, omanjemu gudakom glazbalu s tri ice, proirenom
neko du cijelog Jadrana. U novije vrijeme taj se instru-
ment u Hrvatskoj zadrao samo na nekim otocima te u
okolici Dubrovnika. Svirka na lijerici namijenjena je po-
najprije glazbenoj pratnji plesa poznatoga pod nazivom kolo,
poskoica  lino. Lijeriar svira sjedei, pritom udara nogom
o pod, a kolovoa uzvikuje naredbe u duhovitim, esto
dvosmislenim stihovima, prema kojima plesai mijenjaju
plesne figure nadmeui se u improvizacijama.
Modne su se novosti na Jadranu brzo irile preko
Venecije i Dubrovnika. Dubrovnik je kao trgovako i putno
vorite u povijesti bio posrednik rasprostiranja razliitih

446 447
utjecaja preko ceremonijara na dubrovakom dvoru
(panjolske i napolitanske provenijencije). Utjecaji su se
dobrim dijelom irili i preko obrtnikih cehova. U 15. sto-
ljeu tu su zabiljeeni plesovi postolara s lukovima, ta-
povima i maramama. To su derivati lananih plesova s
maevima koji su u 16. i 17. stoljeu bili moderni u Europi,
a izvodili su se i u vie dalmatinskih gradova. Do danas su
se odrali na poluotoku Peljecu, te na otocima Lastovu i
Koruli. Te lanane plesove u selima otoka Korule izvode
muka drutva kumpanije prema kojima se zovu i plesovi
kumpanije ili motre. Plesovi se organiziraju u pokladno
vrijeme. U nekim selima u toj se prigodi ritualno ubija vol
i prireuje gozba. Plesai uz pratnju mijeha i bubnja izvode
razliite figure. Nakon izvedenog lananog plesa plesaima
se pridruuju djevojke, te zajedno izvode tanac.
U gradu Koruli izvodi se moreka. To je plesna, bojna
igra s maevima za koju se smatra da se iz panjolske pro-
irila po gotovo cijeloj Europi kao simboliki sukob izmeu
panjolaca i Maura. Izvori biljee da se u Dalmaciji izvodila
u Splitu, Zadru, Trogiru, Dubrovniku i Koruli. U nas igra
najee prikazuje borbu Maura i Turaka. Plesai odjeveni
u raskone crvene odore  bili, uvijek pobjeuju crne.
Zanimljivo je da se i danas, unato esto uvrijeenim
predodbama da folklor sada ivi samo na pozornici, u punoj
snazi moe doivjeti npr. pokladno zbivanje na Lastovu s
izvedbom lananoga plesa  pokladarskog kola; izvedba
kumpanija u Pupnatu, rnovu, ari, Blatu ili Smokvici na
Koruli; biranje kralja u Gabonjinu pokraj Dobrinja na
otoku Krku, te veliko trodnevno svadbeno slavlje u tradi-
cijskim nonjama (veli pir) s izvedbom tanca uz sopele u
Vrbniku na otoku Krku, kao i jo mnogo primjera koji po-
kazuju da se neki tradicijski oblici hrvatske plesne kulture
i dalje nasljeuju, prilagouju novim uvjetima ivota i vaan 467
Kolo,
su segment drutvenog ivota. Posedarje, Ravni kotari

448 449