Osnovi Konstruiranja Elemenata PDF

O S N O V I K O N S TR U I R A N J A
Konstruiranje pomou raunara (CAD)

S a t o O le vi
S a m ir L e m e
OSNOVI KONSTRUIRANJA
Mainski fakultet
u Zenici
Samir Leme
Sato Olevi
Univerzitet u Sarajevu
Mainski fakultet u Zenici
KONSTRUIRANJE POMOU RAUNARA (CAD)
Sato Olevi
Samir Leme
Zenica, februar 1998.

SADRAJ
1. TEORETSKE OSNOVE KONSTRUIRANJA ....................... 1

1.1. Uvod u osnove konstruiranja ....................................................... 1
1.1.1. Pojam projektovanja i konstruiranja ............................................ 1
1.1.2. Konstruktor i konstrukcija ........................................................... 1
1.1.3. Faze oblikovanja proizvoda ......................................................... 2
1.1.4. Faktori koji utiu na konstrukciju ................................................ 3
1.2. Nauka o konstruiranju.................................................................. 10
1.2.1. Uvod u nauku o konstruiranju...................................................... 10
1.2.2. Metodiko konstruiranje .............................................................. 11
1.2.3. Osvrt na razvoj nauke o konstruiranju (nok) i teorijske
oblasti (okruenje) ....................................................................... 12
1.2.4. Cilj i budui pravci razvoja nok................................................... 14
1.2.5. Zahtjevi i ogranienja pri konstruiranju....................................... 15
1.2.6. Koncepcija idejnog rjeenja ......................................................... 16
1.2.7. Izbor optimalne varijante - ocjena optimalnosti
koncepcijskog rjeenja ................................................................. 18
1.2.8. Radni koraci pri koncipiranju ...................................................... 21
1.2.9. Apstrahiranje zbog upoznavanja osnovnih problema .................. 21
1.2.10. Primjer metodikog koncipiranja novog proizvoda..................... 27
1.2.11. Primjer koncepcijskog rjeenja familije automatskih pumpi
za otpadne vode odreenog kapaciteta......................................... 36
2. STANDARDIZACIJA U MAINSTVU .................................. 41
2.1. Standardni brojevi........................................................................ 43
2.1.1. Stupnjevi standardnih brojeva...................................................... 44
2.1.2. Redovi standardnih brojeva ......................................................... 46
3. TOLERANCIJE......................................................................... 49
3.1. Sistemi i vrste nalijeganja ............................................................ 55
3.1.1. Nalijeganje ................................................................................... 55
3.1.2. Vrste nalijeganja .......................................................................... 55
3.1.3. Sistemi nalijeganja ....................................................................... 56
3.2. Tolerancije slobodnih mjera......................................................... 58
3.3. Tolerancije oblika i poloaja........................................................ 59
3.4. Sloene tolerancije ....................................................................... 65
3.5. Princip maksimuma materijala..................................................... 68
3.5.1. Primjena principa maksimuma materijala.................................... 70
3.6. Primjeri tolerancija i oznaavanje na crteima ............................ 79
4. PRESOVANI SKLOPOVI ........................................................ 84
4.1. Proraun steznog sklopa .............................................................. 87
4.1.1. Veliina potrebog minimalnog i doputenog maksimalnog
izmjerenog steznog preklopa ....................................................... 88
4.1.2. Proraun pritiska na nalijeuim povrinama .............................. 89
4.1.3. Jednaine naprezanja i deformacije na vanjskom i
unutranjem prstenu ..................................................................... 91
4.1.4. Proraun temperature za vrue navlaenje i pothlaivanje.......... 94
4.1.5. Sigurnost kod steznih spojeva...................................................... 94
4.1.6. Oblikovanje steznih spojeva ........................................................ 95
4.1.7. Stezni obrui ................................................................................ 96
4.1.8. Stezne trake.................................................................................. 98
4.1.9. Priljubljeni stezni spojevi............................................................. 100
5. ZAVARENE KONSTRUKCIJE .............................................. 102
5.1. Opte o zavarivanju...................................................................... 102
5.2. Naponsko stanje u zavarenom spoju............................................ 104
5.3. vrstoa i sigurnost spojeva zavarenih topljenjem...................... 107
5.3.1. Statika vrstoa zavarenih spojeva............................................. 107
5.3.2. Stepen sigurnosti statiki optereenih zavarenih spojeva ............ 107
6. KONCENTRACIJA NAPONA ................................................ 112
6.1. Pojam koncentracije napona ........................................................ 112
6.2. Smitov dijagram........................................................................... 117
6.3. Dinamika izdrljivost dijelova ili vrstoa oblika...................... 119
6.4. Stepen sigurnosti.......................................................................... 120
6.4.1. Statiki i dinamiki stepen sigurnosti .......................................... 120
6.4.2. Dozvoljeni napon ......................................................................... 120
6.4.3. Stepen sigurnosti za razliite materijale....................................... 121
6.5. Dinamika vrstoa materijala..................................................... 122
7. OBLIKOVANJE I DIMENZIONISANJE DIJELOVA
MAINSKIH KONSTRUKCIJA ............................................. 124
7.1. Kriteriji za dimenzionisanje dijelova mainskih konstrukcija ..... 124
7.1.1. Dimenzionisanje na osnovu funkcije dijelova sklopova.............. 126
7.1.2. Dimenzionisanje na osnovu naponskih i drugih stanja
dijelova i sklopova ....................................................................... 130
7.1.3. Dimenzionisanje na osnovu potrebne krutosti mainskih
dijelova......................................................................................... 131
7.1.4. Dimenzionisanje uz zadovoljenje zakonskih propisa .................. 132
7.1.5. Tipizacija ..................................................................................... 133
7.1.6. Unifikacija ................................................................................... 139
7.1.7. Modularno konstruiranje.............................................................. 140
7.2. Izbor polaznih elemenata za dimenzionisanje i racionalnost
iskoritenja mase dijelova ............................................................ 140
7.2.1. Uticaj masa mainskog elementa ................................................. 142
7.2.2. Izbor parametara radnih uslova.................................................... 144
7.2.3. Optereenje .................................................................................. 144
7.2.4. Duina mainskog dijela .............................................................. 145
7.2.5. Nain oslanjanja........................................................................... 145
7.2.6. Oblik poprenog presjeka ............................................................ 146
7.3. Lake konstrukcije......................................................................... 148
7.3.1. Izbor materijala mainskih dijelova ............................................. 149
7.3.2. Izbor graninih uslova.................................................................. 150
8. METODE OBLIKOVANJA ELEMENATA........................... 154
8.1. Konstruiranje odlivaka................................................................. 157
8.2. Konstruiranje otkivaka................................................................. 162
8.2.1. Osnovna uputstva za konstruiranje dijelova za izradu
slobodnim kovanjem.................................................................... 164
8.2.2. Osnovna uputstva za konstruiranje dijelova za izradu
ukovnim kovanjem....................................................................... 165
9. PLANETARNI PRENOSNICI ................................................. 168
10. LITERATURA ........................................................................... 176
KONSTRUIRANJE POMOU RAUNARA

(CAD)
1. OSNOVNE DEFINICIJE.......................................................... 179

2. RAUNARSKI SISTEMI ......................................................... 181
3. HARDWARE ............................................................................. 184
4. SOFTWARE............................................................................... 188
4.1. Izrada tehnike dokumentacije pomou raunara ........................ 191
4.2. Programi za obradu teksta............................................................ 192
4.3. Programi za tabelarne proraune.................................................. 193
4.4. Baze podataka .............................................................................. 195
4.5. Programi za analizu konstrukcija ................................................. 197
4.6. Programi za tehniko crtanje........................................................ 201
5. 2D GRAFIKA............................................................................. 202
6. 3D MODELIRANJE.................................................................. 217
7. PARAMETARSKO MODELIRANJE .................................... 231
8. LITERATURA ........................................................................... 237
OSNOVI
KONSTRUIRANJA
Sato Olevi
Osnovi konstruiranja
1. TEORETSKE OSNOVE
KONSTRUIRANJA
1.1. UVOD U OSNOVE KONSTRUIRANJA
1.1.1. POJAM PROJEKTOVANJA I KONSTRUIRANJA

Postanak neke maine uslovljen je potrebom za tom mainom. Na taj nain
je rijeeno pitanje namjene maine. Kada se zna njena namjena, maina se
predstavlja u obliku idejnog rjeenja, tako to se pravi niz skica na kojima se
pojedini dijelovi maine vezuju na razne naine, sve dok se ne dobije
najpovoljnije kinematsko rjeenje. Pri odluivanju koja je verzija najbolja
neizbjean je kompromis izmeu onoga to se moe rtvovati na raun neeg
drugog. Znanje i iskustvo steeno praksom doprinose kvalitetu predloenog
rjeenja. Poslije faze studija ide se na stvarnu konstrukciju zasnovanu na
naunom principu i iskustvu.
1.1.2. KONSTRUKTOR I KONSTRUKCIJA

Konstruktor je odgovoran za funkcionalnu ispravnost svoje konstrukcije i za
njenu ostvarljivost. Zbog toga opta sprema konstruktora treba da poiva na
poznavanju fundamentalnih i osnovnih primijenjenih tehnikih nauka (Nauka o
materijalima, Elementi maina, Fizika, Otpornost materijala, ...).
Pri rjeavanju zadatka konstruktor mora uzeti u obzir sve zahtjeve koje
konstrukcija mora da zadovolji, kao i zahtjeve koje postavlja naruilac.
Konstruktor prati izradu konstrukcije u fabrici i njen ivot u eksploataciji. Na taj
nain se otkrivaju nedostaci konstrukcije i stiu iskustva za bolja rjeenja. Sa
istim ciljem se stalno prati razvoj nauke i tehnike, a naroito razvoj konstrukcija
iz srodnih oblasti mainstva. Konstruiranje se tako proiruje i na usavravanje
postojeih konstrukcija, tj. otklanjanje nedostataka radi prilagoenja funkcije
svim zahtjevima kao to su poboljanje ili izmjena postojee maine, smanjenje
teine ili cijene kotanja, poveanje proizvodnih kapaciteta i dr.
1
1.1.3. FAZE OBLIKOVANJA PROIZVODA
ISTRAIVANJE PROIZVODA
Odreene slube preduzea su dune da istrauju trite, odnosno zahtjeve
trita za proizvodima. Kada sluba otkrije da e u skoroj budunosti postojati
potreba za odreenim proizvodima, daje se zahtjev za konstruiranjem tih
proizvoda.
PROJEKTOVANJE PROIZVODA
Po dobijanju odreenih podataka potrebnih za projektovanje, konstruktor
pristupa iznalaenju najpogodnijeg rjeenja. Konstruktor proraunava glavne
dimenzije i izrauje idejnu skicu, pridravajui se karakteristika ve isprobanih
konstrukcija. Nakon usvojene idejne skice pristupa izradi konstrukcije: izradi
generalnog projekta, pojedinih grupa i podgrupa te samih elemenata.
Konstrukcija se zasniva na naunim principima. Konstruiranje i prouavanje
se najee vre uporedo.
Prilikom izrade prorauna treba voditi rauna o loginosti rezultata. Naroito
treba obratiti panju na izbor tolerancija elemenata i sklopova. Takoe treba
voditi rauna o tome da li se tako oblikovani dijelovi mogu izraditi. Pri tome e
se javljati i nove ideje, a svaku novu ideju treba odmah zabiljeiti i skicirati.
KONSTRUIRANJE PROIZVODA - POZICIJA
Na bazi idejne skice konstruktor izrauje prethodni sklopni crte u odreenoj
razmjeri. Nakon toga se crtaju pojedini sklopovi i podsklopovi na bazi
prikljunih mjera, a zatim se crtaju pojedini detalji, odnosno radioniki crtei.
Svaki takav crte mora biti potpuno jednoznano odreen i da sadri sve
potrebne podatke (o materijalu, broju komada, termikoj obradi, teini, ...).
Poslije utvrivanja svih dimenzija na detaljima i podsklopovima, pristupa se
izradi sklopnog crtea u odreenoj razmjeri. Ovaj crte treba da sadri samo
glavne dimenzije, a svi detalji trebaju biti obiljeeni brojevima radi povezivanja
sa specifikacijom.
ZAVRNO ISPITIVANJE PROIZVODA U EKSPLOATACIJI
Eksploataciji maine prethodi ispitivanje. Zato se uvijek prvo konstruie
prototip, koji se ispituje, a tek onda se pristupa definitivnom konstruiranju.
Ispitivanjem gotove maine dobija se slika o njenom ponaanju u eksploataciji.
Osim ovog ispitivanja, preporuuje se i praenje ponaanja maine u
eksploataciji, prikupljaju se primjedbe potroaa, prate se srodne konstrukcije,
te se prikupljaju podaci u vezi sa radom itave konstrukcije.
2
1.1.4. FAKTORI KOJI UTIU NA KONSTRUKCIJU
NAMJENA KONSTRUKCIJE
Osnovni i polazni uslov za rjeenje zadatka koji je postavljen konstruktoru je
upravo taj faktor - namjena konstrukcije. Namjenom su odreeni opti i posebni
uslovi koji moraju biti zadovoljeni. Konstruktor treba da vodi rauna o ovim
faktorima:
* o gabaritu i osovinskom pritisku kod inskih vozila,
* o teini i o aksijalnom radijusu kod osovina,
* o dometu i tanosti gaanja kod artiljerijskih orua,
* o otpornosti prema koroziji kod maina za prehranu,
* o izdrljivosti,
* o cijeni kotanja,
* o estetskom izgledu (npr. kod automobila).
Pri konstruiranju alatnih, poljoprivrednih i drugih maina vano je takoe ko
e rukovati mainom: kvalifikovani ili priueni radnik. Kod konstruiranja vozila
za gradski saobraaj kao glavni faktor gleda se brz ulazak i izlazak putnika iz
vozila, jer se time dobija uteda na vremenu, te bri (ei) dolazak vozila na
stajalita.
FUNKCIJA KONSTRUKCIJE
Funkcionalna maina treba da je potpuno sigurna i da ne postoje izrazito
slaba mjesta koja bi mogla da ugroze njenu funkcionalnost i ispravnost. Svi
mehanizmi treba da su, po mogunosti, isprobani i to prostiji, mase
uravnoteene, vibracije otklonjene, odnosno priguene. Treba uvijek nastojati
da se postigne smanjenje teine, zatim obratiti panju na osigurae, kao i na
regulatore bezbjednosti konstrukcije.
IZBOR MATERIJALA
Dobro poznavanje materijala i njihovih osobina omoguuje konstruktoru
ispravan izbor. Glavni faktori o kojima se pri izboru materijala vodi rauna su:
oblik, namjena, vrste naprezanja, mogunost nabavke, nain izrade, cijena
kotanja, teina i sl.
Trgovaki materijali, npr. ugljenini elik, znatno su jeftiniji od specijalnih
materijala (legiranih elika, obojenih metala), pa prema tome ove materijale
treba upotrebljavati samo tamo gdje obezbjeuju naroitu prednost. Meutim,
skuplji materijal, naprimjer materijal poveane tvrdoe, je otporniji prema
habanju, a ba takva osobina je neizbjena za dijelove izloene jakim dodirnim
3
pritiscima. Konstruiranje livenih dijelova iziskuje jako dobro poznavanje
tehnologije livenja (skupljanje, upljine, dimenzionisanje izgubljenih glava,...).
OBLIK
Oblik zavisi od namjene, naina izrade, materijala i od optereenja. Pri
izboru oblika treba voditi rauna o eventualnoj serijskoj proizvodnji,
raspoloivim mainama i alatima i o cijeni kotanja. Oblik prilagoen serijskoj
proizvodnji moe znatno da se razlikuje od oblika predvienog za pojedinanu
proizvodnju.
ESTETSKI ZAHTJEVI I TEINA
Konstruktor pri konstruiranju mora voditi rauna o estetskom izgledu
maine. Maina mora biti tako konstruirana da je prihvatljiva i sa strane
funkcionalnosti i sa strane njenog spoljnjeg izgleda. Konstruktor takoe mora
da tei to manjoj teini konstrukcije. Da bi se ta tenja ostvarila, nuno je vriti
statiki proraun kako bi se pribliilo idealnom obliku pojedinih dijelova i
maine kao cjeline.
TRENJE I HABANJE
Habanje je neeljeno odvajanje estica materijala pod uticajem mehanikog
djelovanja sila trenja ili pod uticajem otpora kotrljanja, udaranja nekog mlaza,
kavitacije i sl. Proces habanja je vremenski proces, koji najee tee kao to je
prikazano na dijagramu na slici 1.
pohabanost
(dubina)
h [mm] 1
put habanja
0 vrijeme t [h]
Slika 1. Proces habanja
4
Pohabanost je u poetku mala, a poslije raste progresivno. Taka 1 pokazuje
vrijeme nakon prvog habanja, koje je u poetku intenzivnije. Od 0 do 1 je
habanje najvee, a od 1 nadalje habanje je progresivno. Posljedice habanja su
tetne, tj. ispoljavaju se u gubitku materijala, gubitku energije na savladavanje
sila trenja, pojaanom zagrijavanju elemenata koje prouzrokuje dodatne
deformacije i napone, te neprijatnoj kripi i smanjenju tanosti rada maine
(znaajno kod maina alatki).
Spoljni znaci habanja su:
* brazde,
* plastine deformacije,
* ojeenost,
* naboranost,
* oksidacija od trenja,
* rupiavost,
* izboine,
Pohabanost se izraava kao duina, zapremina ili teina odvojenog
materijala po jedinici vremena ili preenog puta, a izraava se u [mm/m],
[mm/h], [mm3/km], [mg/m], [mg/kg], [mg/h] ili nekoj drugoj jedinici izvedenoj
prema konkretnim prilikama.
Na slici 2 je prikazan dijagram habanja materijala izraen poveanjem
zazora u odnosu na vrijeme.
zazor
f3

f2
f1
fmont.
0 vrijeme t [h]
t1 t2 t3
Slika 2. Habanje materijala izraeno preko zazora
5
Na slici 2 je:
f1 - zazor za period razrade,
f2 - zazor za vrijeme rada,
f3 - daljnji zazor,
tg = f2 / t2
f2 = t2 tg
fuk. = fmont. + f1 + f2 + f3
Ima vie naina za ublaenje habanja:
* konstrukcione mogunosti,
* tehnoloke mogunosti,
* konstrukciono-tehnoloke mogunosti.
1) Ukoliko je dodirni pritisak dvaju tijela manji, utoliko je habanje slabije.
2) Vrste kretanja utiu na proces habanja. Povoljnije su manje brzine
klizanja. Manje e se habati glatke i tvrde povrine.
3) Habanje zavisi od mehanikog stanja dodirnih povrina.
4) Meusobni odnos osobina materijala igra znaajnu ulogu u procesu
habanja (vano kod punih prenosnika sa kombinacijom materijala - npr.
pu od elika za cementaciju a puni toak od Al-bronze). Za zupce
segmentnih zupanika je pogodnije kad nisu od materijala iste tvrdoe.
5) Smanjivanjem koeficijenta trenja kliznih povrina moe se habanje
osjetno ublaiti. Zato treba izbjegavati oblast trenja suhih ili
polunakvaenih povrina i uvijek nastojati da se u kliznim leitima
ostvari hidrodinamiko plivanje, jer je tada trenje neznatno, a leite
odvojeno od rukavca slojem maziva. Konstruktor mora predvidjeti
pravilnu izradu i obradu kliznih povrina, cirkulaciju i preiavanje
maziva, zatitne mjere protiv prodiranja sitnih tijela u leite i dr.
6) Zagrijanost elemenata moe takoe izazvati pojaano habanje, zbog
deformacije i zbog slabljenja materijala. Zagrijavanje elemenata u radu
moe se ublaiti hlaenjem (motori s unutranjim sagorijevanjem) i
smanjenjem otpora trenja .
6
KOROZIJA
Korozija je neeljeno odvajanje estica materijala pod uticajem hemijskog
razaranja materijala, bilo da je u pitanju isto hemijsko djelovanje, oksidacija,
nagrizanje materijala zbog dodira s vlagom, kiselinama, alkalijama ili elektro-
hemijsko djelovanje (rastvaranje metala djelovanjem elektrine struje u
elektrolitu).
Korozija se ispoljava u vidu hre, nepravilno rasporeenih ljuspica ili sitnih
rupica, ime smanjuje vrstou materijala i naroito dinamiku izdrljivost. Ona
je naroito tetna za aparate hemijske industrije, za brodove, poljoprivredne
maine i sve maine koje su izloene atmosferskim uticajima. Glavne
mogunosti za ublaavanje korozije su:
1) Izbor povoljne sprege materijala, kad je u pitanju korozija elektro-
hemijskog porijekla.
2) Zatita ili izolacija elemenata izloenih koroziji.
3) Primjena materijala otpornog na koroziju (liveno gvoe, mesing, hrom,
elik, Ni-elik,...)
4) Prevlaenje materijala zatitnim slojem, metalnom ili nemetalnom
prevlakom kao to su:
lakiranje,
emajliranje,
fosfatisanje, zamaivanje,
bromiranje,
patentiranje,
niklovanje,
hromiranje.
5) Izbjegavanje mrtvih uglova u oblicima elemenata i hrapavih povrina na
ugroenim mjestima, jer takva mjesta mogu biti legla talonika -
uzronika korozije (slika 3).
6) Izbor to finije obrade povrina Treba predvidjeti mogunost zamjene
istroenog elementa rezervnim dijelom i pri rjeavanju konstrukcije
ostvariti uslove za laku zamjenu. Postoji mjera za ublaavanje habanja i
korozije - to je navarivanje materijala na istroena mjesta. To se
primjenjuje kod istroenih kliznih leita.
7
Slika 3. Mjesta mogue pojave korozije
BEZBJEDNOST U RADU
Specijalni propisi u vezi sa bezbjednou izraeni su za sve maine koje bi u
svom radu mogle ugroziti bezbjednost radnika.
Ureaji za bezbjednost poveavaju cijenu kotanja maine ali doprinose
produktivnosti, jer ne skreu panju radnika tako da mora misliti na svoju
bezbjednost. Ima sluajeva kad je posebno potrebno paziti na bezbjednost
(niklovanje, reaktori, fabrike municije i eksploziva i sl.).
IZRADA I OBRADA
Osnovni postupci za izradu oblika su deformisanje u toplom i hladnom
stanju (kovanje i presovanje, mehanika obrada skidanjem strugotine, struganje,
bruenje, glodanje, buenje, zavarivanje, lemljenje, lepovanje, itd.). Koji e se
postupak primjenjivati, zavisi od oblika komada i opremljenosti fabrike. Za
pojedinanu proizvodnju dolazi u obzir zavarivanje, kovanje i mehanika
obrada. Za serijsku, odnosno masovnu proizvodnju - livenje, valjanje,
presovanje, izvlaenje, mehanika obrada na automatima, zavarivanje pomou
automata. Zbog toga se razlikuju oblici elemenata predvieni za pojedinanu i
masovnu proizvodnju.
TRANSPORT
Oblik, veliina i teina maine mora biti u skladu sa mogunosti transporta iz
fabrike do mjesta upotrebe. Maina ne smije biti ni tea ni vea nego to
odgovara kapacitetu transportnog sredstva, eljeznice, broda, lepera, kamiona
ili drugog vozila.
8
Kada je predvien transport eljeznicom, moramo voditi rauna o
doputenom osovinskom pritisku, dimenzijama vagona i o gabaritu pruge. Kada
se transport obavlja brodom, mjerodavna je nosivost brodskih i pristaninih
dizalica. Zbog takvih ogranienja maina mora biti tako konstruirana da se
moe jednostavno rastaviti na dijelove i tako transportovati. Za dizanje i
sputanje moraju biti predviena mjesta za hvatanje, otvori u kuitima za
provlaenje uadi, uke za kaenje i dr. Ta mjesta se moraju nalaziti iznad
teita maine, i to simetrino oko teita ili tano iznad teita maine.
Zapremina amblae moe se smanjivati ako se dijelovima da pogodan oblik
za pakovanje. Sudovi nagnutih strana zauzimaju manje prostora prilikom
transporta.
SKLAPANJE
Sklapanje maine je zavrni dio procesa proizvodnje neke maine ili
mehanizma. Lako sklapanje i rasklapanje su dobre strane konstrukcije.
Trokovi sklapanja mogu biti znatni. Pri sklapanju automobila ovi trokovi
iznose 20% ukupnih proizvodnih trokova. Pri maloserijskoj ili pojedinanoj
proizvodnji, kada se dotjerivanje elemenata vri runo, udio trokova sklapanja
je znatno vei. Trokovi za rasklapanje i sklapanje pri remontu iznose i do 50%
ukupnih trokova remonta.
Greke pri sklapanju utiu na karakter maine, pa je dunost konstruktora da
predvidi takav nain sklapanja koji e onemoguiti pogreno sklapanje.
RUKOVANJE
Maina treba da bude to pogodnija za rukovanje, da je obezbijeena od
kvara za sluaj pogrenog rukovanja i da se lako posluuje i kontrolie u radu.
Elementi podloni kvaru (npr. zaptiva) trebaju biti lako zamjenljivi. Broj
rezervnih dijelova treba biti to manji, a trokovi odravanja i pogona to nii.
EKONOMSKI USLOVI
Zadatak je konstruktora da u okviru svoje nadlenosti uini sve da trokovi
proizvodnje i eksploatacije maine budu to manji. Konstruktor treba da
primijeni sve da se postigne uteda u trokovima. Pred konstruktora se postavlja
pet odgovarajuih faktora, i to:
1) Za konstruiranje, uteda se moe postii primjenom standardnih oblika i
iskoritavanjem standardnih polufabrikata, primjenom to manjeg broja
raznovrsnih elemenata.
2) Za materijal, uteda se postie izborom pogodnog materijala po koliini,
po cijeni i po osobinama, kao i po pogodnosti za obradu.
9
3) Za izradu, obradu i kontrolu mjera, uteda se postie izborom oblika koji
se to jednostavnije i u kraem vremenu mogu izvoditi i obraivati, uz to
veu primjenu maina, pribora i alata kojima fabrika ve raspolae.
4) Za sklapanje i pakovanje, izvriti najjednostavnije i najjeftinije sklapanje
i pakovanje uz dovoljne mjere sigurnosti da ne doe do oteenja maine.
5) Za eksploataciju, uteda se postie studijom specifinih procesa
projektovanja maine, npr. bolji su motori koji troe manje goriva ili
manje maziva na jedinicu proizvodne snage, iako su neto skuplji.
1.2. NAUKA O KONSTRUIRANJU
1.2.1. UVOD U NAUKU O KONSTRUIRANJU
Ekonominost
Konstrukcija
mainskog
sistema
Izrada
(proizvodnja) Eksploatacija
maine
Recirklacija
Konstrukcija Proizvod Eksploatacija
Trite
Slika 4. Etape procesa konstruiranja
10
1.2.2. METODIKO KONSTRUIRANJE
Praktina primjena nauke o konstruiranju nazvana je metodiko
konstruiranje. Metodikim konstruiranjem nastoji se razviti proces konstruiranja
kao metoda koja omoguuje da se metodika konstruiranja rjeava uopteno, a ne
kao problematika konstruiranja odreene maine ili ureaja. Metodiko
konstruiranje omoguuje da se proces konstruiranja razradi algoritmiki i
rjeava primjenom raunara. Proces konstruiranja poinje idejom (nekim
konstruktivnim problemom), a zavrava se gotovim proizvodom - ispitanim
prototipom. Sadraj procesa konstruiranja moe biti u jednostavnijem ili
sloenijem obliku. Na sljedeoj emi je prikazan skraen proces konstruiranja,
onakav kakav se koristi u mainskim elementima.
Konstruktivni
problem
Ideja - intuicija
Skiciranje
Raunanje
Konstruktivni dio
konstruktorovog Da li je konstrukcija Ne
posla funkcionalno ispravna
Da Napomena:
Ostali dijelovi
Davanje forme posla su
rutinski
Dijelovi koji se
ponavljaju
Ponovno raunanje
Crtanje
Da li je konstrukciju Ne
mogue izvesti
Da
Detaljisanje
Sastavnice
Crtei za montau
Podloga za
proizvodnju
Slika 5. ema procesa konstruiranja
11
1.2.3. OSVRT NA RAZVOJ NAUKE O KONSTRUIRANJU
(NOK) I TEORIJSKE OBLASTI (OKRUENJE)
DEFINICIJA
Nauka o konstruiranju (NOK) je kreativni misaoni proces kod kojeg se
polazi od apstraktne postavke zadatka (koncepta), preko procesa oblikovanja
(projekta), do proizvoda (konstrukcije).
Mnogi ljudi su se bavili ovim misaonim procesom, obraivali ga i ostavili
pisane tragove o tome. Naroito je ovaj proces intenziviran u posljednjih 30-50
godina, iako postoje tragovi i iz XIX vijeka (Redenbah i Relo).
Konstruiranje je proces koji se odvija u drutvenom, ekonomskom i
tehnikom okruenju, dakle odvija se pod uticajem niza okolnosti. Nauka o
konstruiranju prouava proces konstruiranja uzimajui u obzir sve okolnosti i
ogranienja.
EVOLUCIJA STVARANJA NOK (ORIGINALNI RADOVI)
Ostwald Njemaka 1943

Wgebanen Njemaka 1943
Zwicky SAD 1948
Fisch SAD 1950
Hansen
Bischof Njemaka 1952
Kesselring vicarska
Goranski Sovj. Savez 1962
Asimov SAD 1962
Gosting Vel. Britanija 1962
Rodenacker Njemaka 1970
Hongo Japan 1970
Beitz-Pahl Njemaka 1972
Kller Njemaka 1973
Hubka vicarska 1974
Onlov Sovj. Savez 1976
12
Naravno, navedeni su oni autori koji su odigrali veliku ulogu u razvoju
NOK-u. Na osnovu radova navedenih naunika i na osnovu meunarodnih -
ICED (International Conference on Engineering Design) i nacionalnih naunih
skupova (U bivoj SFRJ - JUDEKO - JUgoslovensko Drutvo za Elemente i
Konstruiranje) formiran je koncept nauke o konstruiranju kao nauke koja ima
multinacionalni karakter. Teoretske oblasti koje se smatraju "okruenjem"
NOK-u date su na slici 6. Onaj ko misli sistematski prouiti nauku o
konstruiranju mora poznavati sve navedene naune oblasti (naravno, uz ve
poznate: mehanika, otpornost materijala, mainski materijali, termo-
dinamika,...).
Izborne ue strune oblasti

(motori SUS, metalurke maine i sl.)
Tribologija Teorija deformacija

mainskih sistema
Teorija mainskih
Teorija sistema i metode
automatskog matematikog
upravljanja modeliranja
Nauka o
konstruisanju Teorija pouzdanosti
Teorija dinamike (NOK) i efikasnosti
mainskih sistema maina
Kvalimetrija Teorija i metode

(inenjerska konstruisanja
mjerenja)
Teorija optimizacije
i odluivanja
Teorija oblikovanja
Primjena raunara
CAD/CAM
Slika 6. Teorijsko okruenje nauke o konstruiranju
13
1.2.4. CILJ I BUDUI PRAVCI RAZVOJA NOK
NAUKA O KONSTRUIRANJU znai, prostim rijeima, kako ovjeka
obuiti da konstruie mainske sisteme.
METODA KONSTRUIRANJA. Rije metod znai nain pristupanja
pojavama koje se prouavaju, odnosno planski postupak za postizanje nekog
cilja. Vremenom se razvilo vie metoda konstruiranja. Jo nije pronaena
optimalna metoda, tako da se danas vri sistematizacija postupka na osnovu
metoda raznih istraivaa.
Generalno, prof. Pahl smatra da postoje dvije metode:
* intuitivna metoda (rairena u Anglosaksonskim zemljama),
* metodiko konstruiranje (vie raireno u Zapadnoj Evropi).
U metodikom konstruiranju (to je i logino) trai se metod. Ima dosta
metoda konstruiranja koje su razvili razni istraivai. Sve metode su ipak
heuristike (manje matematike, a vie intuicije). Heuristika je vjetina
pronalaenja istine.
PROCES KONSTRUIRANJA sadri niz faza i operacija kojima se vri
prerada i koritenje informacija (znanja i podataka) da se od ideje doe do
projekta (crtea) koji je podloga za realizaciju. Sadraj procesa konstruiranja
moe biti razliit u zavisnosti od metoda konstruiranja. Jedan takav proces
konstruiranja dat je na slici 5.
MAINSKI SISTEM predstavlja skup elemenata i relacija izmeu njih i
njihovih karakteristika povezanih meusobno u cjelinu na nain pogodan za rad
mainskog sistema, a mogu biti:
* energetski (pretvaranje jednog oblika energije u drugi),
* izvrni (vri neki koristan rad),
* mainski sistemi posebne namjene (naoruanje).
VRSTE KONSTRUKCIJA
* Nove konstrukcije (opta funkcija konstrukcije ostvaruje se novim
principom rada)
* Varijantne konstrukcije (imaju isti princip rada, a varira se razmjetaj
elemenata konstrukcije unutar granica sistema)
* Prilagoene konstrukcije dobijaju se prilagoavanjem poznatih
principskih rjeenja novom zadatku. Koncipiranje konstrukcije ili se ne
vri ili se izvodi djelimino.
14
* Konstrukcije sa vrstim principom (koncepcija je uvijek ista, kao i
princip rada, a mijenjaju se samo mjere)
* Ponovljene konstrukcije (bez ikakvih izmjena, osim moda u tehnikoj
dokumentaciji - manje izmjene). Izrauje se samo nova serija.
Ve je reeno da se NOK razvila na osnovu naunih saznanja u nizu
teorijskih oblasti, pa nije teko zakljuiti da e pravci razvoja biti:
* Usavravanje teorije mainskih sistema (pouzdanost, tehnologinost,
ekonominost). Pojam tehnologinost podrazumijeva da su svi elementi
napravljeni tehnoloki lako (na postojeim mainama)
* Usavravanje teorije procesa konstruiranja - razvojem sistematizovanih ili
intuitivnih metoda.
* Primjena matematikog modeliranja objekta konstruiranja
* Usavravanje i primjena raunara u svim etapama stvaranja mainskih
sistema
* Automatizacija procesa projektovanja i konstruiranja
* Istraivanje strukture elemenata mainskih sistema sa aspekta vrstoe,
pouzdanosti, krutosti, dinamikog ponaanja i drugih kvalitativnih
parametara
* Stvaranje novih programa za obrazovanje projektanata i konstruktora u
mainstvu radi poveanja njihove kreativne sposobnosti.
1.2.5. ZAHTJEVI I OGRANIENJA PRI KONSTRUIRANJU

Prilikom konstruiranja potrebno je definisati koji zahtjevi i ogranienja
moraju biti uzeti u obzir, kako bi se na osnovu njih moglo izvriti vrednovanje
pojedinih varijanti rjeenja. Lista zahtjeva predstavlja interni popis zahtjeva i
ogranienja predvienih za razvoj nekog proizvoda. Sa tom listom zahtjeva se
kontroliu postavljeni problemi, a pri tome se mora zadovoljiti i definisati:
1) Funkcija
2) Radna svojstva, gdje treba definisati nain rukovanja, pouzdanost,
odravanje i sl.
3) Ergonomska svojstva: da se ovjeku omogui to lake rukovanje
konstrukcijom
4) Tehnoloka svojstva (ogranienja i alati kojima raspolaemo)
5) Ekonomska ogranienja (cijena)
15
6) Sklapanje, rasklapanje (montaa, demontaa)
7) Uslovi isporuke, transporta i montae. Mora se voditi rauna o gabaritu
konstrukcije
8) Estetski uslovi (vanjski izgled)
1.2.6. KONCEPCIJA IDEJNOG RJEENJA

Postoji mnogo razraenih metoda konstruiranja koje imaju neki odreeni
algoritam. Nijemac Kesselring obrauje principe i podlogu za nain rjeavanja
problema i time daje svoju metodu koja polazi od toga da konstrukcija bude to
laka i jednostavnija. Osim te metode, postoje jo:
* Zwicky-jeva metoda
* Hansenova metoda
* Rodenackerova metoda
* Hubkina teorija sistema maina
* Maleksova metoda matrice otkria i dr.
Sve ove metode su heuristike. Postupak se odvija kroz nekoliko koraka, a
blok ema optimalnog rjeenja bila bi kao na slici 7.
Struktura Matrica Formiranje Izbor

funkcije izvrilaca varijantnog optimalne
rjeenja varijante
Slika 7. Struktura funkcije mainskog sistema
Struktura funkcije mainskog sistema obuhvata:

* Optu funkciju mainskog sistema
* Parcijalne funkcije mainskog sistema
* Elementarne funkcije mainskog sistema
Parcijalnu funkciju nikad ne vri jedan mainski element, nego je uvijek vri
sklop mainskih elemenata. Elementarne funkcije izvrava mainski element.
Opta funkcija se ostvaruje cijelim mainskim sistemom. Opta funkcija moe
biti vrlo razliita: dizanje tereta, transport, pakovanje itd. Rjeenje mainskog
16
sistema nije a priori poznato. Opta funkcija se postavlja pomou ulaza i izlaza,
a rjeava se pomou takozvane "crne kutije" (slika 8).
Black
Input (ulaz) Output (izlaz)
box
Slika 8. Crna kutija
Koliina 1 Energija E1 Energija E2 Koliina 2
Kvaliteta 1 Materijal M1 BLACK BOX Materijal M2 Kvaliteta 2
Trokovi 1 Signali S1 Signali S2 Trokovi 2
Slika 9. Mainski sistem u kojem se vri pretvaranje ulaznih u izlazne veliine
Opta
funkcija
I parcijalna II parcijalna III parcijalna IV parcijalna

funkcija funkcija funkcija funkcija
1 2 3 4 5 1 2 3 4 1 2 3 4 5 6 1 2 3 4
Slika 10. Funkcionalna struktura mainskog sistema
17
1.2.7. IZBOR OPTIMALNE VARIJANTE - OCJENA
OPTIMALNOSTI KONCEPCIJSKOG RJEENJA
Koncepcijsko rjeenje se formira tako to se odrede izvrioci parcijalnih
funkcija, i to za svaku parcijalnu funkciju po vie izvrilaca, te se isti upiu u
tabelu koja se naziva morfoloka matrica. Pojedini izvrioci se zatim kombinuju
i na taj nain se formiraju varijante rjeenja. Nakon toga se pristupa ocjeni
pojedinih varijanti.
Izbor optimalne varijante se vri po dva kriterija, tehnikom i ekonomskom,
i to se zove dvoparametarsko vrednovanje. Osnova za vrednovanje rjeenja je
lista zahtjeva.
IF1 IF2 IF3 IF4 IF5 IF6 IF7 IF8 IF9

PF1
PF2
PF3
PF4
PF5
Slika 11. Morfoloka matrica
VREDNOVANJE PO TEHNIKOM KRITERIJU

Pretpostavlja se "n" kriterija, naprimjer:
* sigurnost i kvalitet izvrne funkcije
* sigurnost i pouzdanost u radu
* odravanje sistema
* ergonominost
* nivo trokova, itd.
Postoji pet ocjena rjeenja (p1, p2, p3, p4 i p5). Postoji najvia ocjena pmax koja
predstavlja idealno rjeenje. Tada je tehnika dobrota:
n
p 1 p 2 p 3 ...p n
p
j 1
j
xi (1.1)
n p max n p max
18
Ako su izraunate vrijednosti:
xi < 0,6 - rjeenje ne zadovoljava
xi > 0,7 - dobro rjeenje
xi > 0,8 - vrlo dobro koncepcijsko rjeenje
Svako koncepcijsko rjeenje ocjenjuje se sa ocjenom p = 0...4 ili p = 1...5.
Ocjene 0...4 Ocjene 1...5 Rjeenje

4 5 Idealno
3 4 vrlo dobro
2 3 dobro
1 2 zadovoljavajue
0 1 nezadovoljavajue
VREDNOVANJE PO EKONOMSKOM KRITERIJU

Ovdje se vrednovanje vri u odnosu na ukupne trokove proizvodnje (H):
* trokovi izrade
* trokovi razvoja proizvoda
* trokovi uprave
* trokovi prodaje
Na osnovu trine cijene ocjenjuju se doputeni trokovi izrade (Hdop).
Ekonomska dobrota (ekonomska koordinata) idealnog rjeenja je:
0,7 H dop
yi 1 (1.2)
H
Ako imamo u vidu da se trokovi izrade (H) sastoje se od trokova materijala

(masa materijala), otpadnog materijala, cijene nabavke itd.:
* Trokovi alata i maina (obim proizvodnje, produktivnost opreme)
* Trokovi neposrednog rada
* Opti trokovi rada
19
Vidimo odmah da ovakav pristup ekonomskoj dobroti nije opravdan jer
mnogi parametri koncepcijskog rjeenja nisu poznati i definisani pa je ovakva
postavka komplikovanija i nepouzdanija. Zato se vri uprotavanje tako da se
ekonomsko vrednovanje vri na slian nain kao i tehniko vrednovanje.
Kriteriji za vrednovanje su u ovom sluaju:
* broj dijelova
* sloenost dijelova
* sloenost maine (mainskog sistema)
* broj standardnih dijelova, itd.
Ocjena se i ovdje daje na osnovi iskustva i subjektivna je.
OCJENA OPTIMALNOSTI KONCEPCIJSKOG RJEENJA
Ocjena se vri na osnovu tehnike i ekonomske dobrote (koordinate),
nacrtane dijagramski.
1 Idealno rjeenje
3
0.8
Ekonomska 5
dobrota - Y 4
0.6
1
0.4 2
0.2
0 0.2 0.4 0.6 0.8 1

Tehnika dobrota - X
Slika 12. Dijagram za ocjenu optimalnosti koncepcijskog rjeenja
Numeriki pokazatelj optimalnosti se moe odrediti aritmetiki:

xy
w (1.3)
2
ili hiperboliki (pogodniji oblik od aritmetikog):
w x y (1.4)
20
1.2.8. RADNI KORACI PRI KONCIPIRANJU

Fazi koncipiranja prethodi odluka koja slui da bi se utvrdilo:
1. Je li lista zahtjeva toliko raiena da se moe pristupiti koncepcijskom
ili projektnom rjeavanju zadataka?
2. Jesu li potrebne dalje informacije vezane za zadatak?
3. Postoje li izgledi da se uz podnoljivo angairanje moe ostvariti cilj?
4. Je li potrebna koncepcjska razrada ili postojea rjeenja mogu posluiti
kao osnova za projektnu razradu?
5. Ako mora biti provedena koncepcijska faza, potrebno je rijeiti kako e
se i koliko koristiti metodikim postupkom.
Na slici 13. prikazani su radni koraci procesa konstruiranja. rafiranjem su
prikazani oni radni koraci koji pripadaju fazi koncipiranja.
1.2.9. APSTRAHIRANJE ZBOG UPOZNAVANJA

OSNOVNIH PROBLEMA
Osim preciziranja ogranienja u listi zahtjeva za traenje odgovarajuih
rjeenja zadataka, vano je da se sagleda bit problema koji treba rijeiti. Da
bismo to postigli, potrebno je izvriti analizu problema i tzv. apstrakciju.
Analiza problema predstavlja zapravo analizu zahtjeva u odnosu na traenu
funkciju i bitne uvjete zbog to jasnijeg osvjetljenja same biti. Apstrakcija znai
odvojiti se misaono, graditi nove misaone predodbe radi boljeg uoavanja i
poimanja onog to je u neemu glavno, ope. Apstrakcija predstavlja naputanje
individualnog i sluajnog i nastojanje isticanja opevaeeg i bitnog. Takvo
uopavanje kojim se istie bitno vodi do biti problema. U konstrukciji
apstrahiranje znai misaono odvajanje od uobiajenih konvencionalnih rjeenja
i pokuaj ostvarivanja prikladnijih i svrsishodnijih rjeenja.
21
ZADATAK
(PROBLEM)
Raiavanje zadatka - razrada zahtjeva koji proizlaze iz

z adatka (prikupljanje informacija)
Odobrenje da se pristupi koncipiranju
Apstrahiranje. Upoznavanje osnovnih problema
Raz rada funkcionalne strukture

Uk upna funk cija - parcijalna funk cija
Traenje principa rjeenja k oji zadovoljavaju pojedine parcijalne

funkcije optimiranje
k oncep-
Informacija k onci- cijskog
prilagoavanje Kombiniranje principa rjeenja radi ispunjenja glavne funk cije piranje rjeenja
listi zahtjeva
Konk retiziranje koncepcijsk ih varijanti
Vrednovanje na osnovi tehnikih i ek onomsk ih kriterija
kvalitetno
Utvrivanje koncepcije rjeenja izraditi -
unaprijediti
- poboljati optimi-
Razrada predprojekta (priblino u mjerilu) - variranje ranje
predprojekta - variranje konstrukcijskih znaajki - grubi obliko-
proraun - izbor materijala - tehniko i ek onomsko vrednovanje vanja
projek-
Utvrivanje k onanog rjeenja tiranje
Razrada definitivnog projekta - kontrola pojedinih funkcija,

izdrljivosti, mogunosti izrade, monta e, ek sploatacijsk ih
svojstava i cijena
Odobrenje z a k onstrukcijsku razradu
Optimiranje detalja - razrada podloga za proizvodnju - iz rada izrada

modela i prototipa - kontrola i poboljavanje u odnosu na
zahtjeve postavljene u zadatku
Odobrenje za proizvodnju
Proiz vod
Slika 13. Radni koraci faze koncipiranja
Apstraktno formuliranje problema spreava nas da slijedimo prvo

prihvatljivo rjeenje koje nam padne na pamet i zahtijeva od nas da potraimo
vei broj moguih rjeenja. Prema iskustvu za rjeenje nekog problema postoji
beskonano velik broj, ak meusobno vrlo razliitih rjeenja. Nijedan
konvencionalni princip rada, princip djelovanja, tehnoloki uvjetovano
22
konstruktivno oblikovanje, ne moe biti smatrano trajno optimalnim. Nove
tehnologije, novi materijali, novi postupci, nova fizikalna i matematika
saznanja omoguuju nove kombinacije, bolja rjeenja. U konstrukcijskim
biroima, meutim, postoje iskusni strunjaci, ali naalost i preduvjerenja,
konvencije, elje za to manjim rizicima, to oteava traenje novih i
ekonominijih rjeenja.
Meutim, ne treba s apstrahiranjem ii dalje nego to je potrebno za
uoavanje biti problema. Potrebno je svakako neto vjebe da bi se neki
problem uspio na pravi nain i uz pravu mjeru apstrahirati. Pri novim
konstrukcijama, kao i pri konstrukcijama kojima se proiruju postojee,
potrebno je svjesno se udaljiti od konvencionalnog. Potreban i dostatan stupanj
apstrakcije ovisi iskljuivo o stupnju poopavanja konstruktivnog zadatka. im
se neki problem postavlja specijalnije, time e se i bit problema moi manje
apstraktivno formulirati..
Prvi korak u procesu traenja rjeenja sastoji se u analizi liste zahtjeva u
odnosu na traenu funkciju i bitne uvjete, kako bi se jasnije osvijetlila sutina.
Opevaee i bitno nekog zadatka moe se dobiti analizom funkcionalne
ovisnosti i bitnih uvjeta zadatka uz postepeno apstrahiranje, postupajui pri
tome ovako:
prvi korak: misaono napustiti sve elje iz liste zahtjeva,
drugi korak: napustiti i one zahtjeve koji bitno ne utjeu na funkciju i
bitne uvjete,
trei korak: kvantitativne podatke pretvoriti u kvalitativne,
etvrti korak: proiriti spoznaju,
peti korak: problem formulirati openito.
Primjena navedenih koraka apstrakcije posebno je prikladna kada treba nai
nova rjeenja:
* razvoj potpuno novih tehnikih sistema bez uzora (razvojne
konstrukcije),
* poboljanje poznatih tehnikih sistema (dalji razvoj ili poboljana
konstrukcija),
* pronalaenje mogunosti primjene postojeih tehnikih sistema.
23
Priprema Transport Proizvodnja Kontrola Uskladitenje
1 Skladite
Silos za punih vrea
mijeanje
krme E
1 1 1 2 1 6
Skladite
praznih vrea
A B
3
Stroj za
2 zatvaranje
vrea 3
C
Transportna
kareta 2
4
Kamion
1 mjesto gdje se pripremaju prazne vree za punjenje,
1 operacija u kojoj radnik A uzima prazne vree i donosi ih do otvora za punjenje,
1 operacija u kojoj radnik A puni vree krmivom, regulirajui koliinu dotoka,
2 operacija u kojoj radnik A predaje napunjenu vreu radniku B,
1 operacija u kojoj radnik B kontrolira teinu i dovodi je na propisanu teinu,
3 operacija u kojoj radnik B predaje krmom napunjenu i izvaganu vreu na stroju za zavarivanje
2 operacija u kojoj radnik C savija kraj vree i zatvara vreu na stroju za zatvaranje (spajanje),
4 operacija u kojoj radnik D uzima vree sa stroja za spajanje i prebacuje na transportnu karetu,
5 napunjenu transportnu karetu odvozi radnik D u skladite,
6 radnici E i F istovaruju vree s transportne karete i slau u skladini prostor
1 skladini prostor na kojem su vree uskladitene do trenutka prodaje,
7 operacija u kojoj radnici E i F uskladitene vree utovaraju u transportne karete i odvoze ih do kamiona potroaa i
utovaruju ih
Slika 14. Postojee stanje punilita silirane hrane iz silosa
24
2 Faza A Faza B
Silos za Sloene
mijeanje pune vree
krme u skladite
3 Faza B
Formuli- Silos za Vree s krmom

ranje mijeanje na kamionu
problema krme
6 Faza A Faza B
Silos za Krma
mijeanje smjetena u
krme spremite
kupca
8 Faza A Faza B
Proizvodnja Krma
krme smjetena u
spremite
kupca
Slika 15. Dio formulacije problema otpreme krme prema slici 14
Ako je npr. zbog ekonomskih razloga izriit cilj konstruktivne razrade:

* traiti rjeenja prema uzorcima poznatih rjeenja,
* koristiti se podlogama ve izvedenih konstrukcija,
* rjeenja sastavljena od ve konstruktivno razraenih elemenata,
* tehniki sistemi oblikovani iskljuivo od ugradbenih jedinki,
tada manje apstraktna formulacija moe imati prednost.
Krick daje lijep primjer (slika 14) u kojem pokazuje kako se sistematskim
proirenjem dolazi do potpuno drukije formulacije zadatka, a time i do
mogunosti rjeenja problema. Krickov primjer preuzimaju i Pahl i Beitz.
25
Na slici 14. prikazana je situacija punilita mjeavine krme iz silosa. Na slici
je opisano postojee stanje, a zadatak je pokuati popraviti to postojee stanje.
Pogreno bi bilo, polazei od odreenog stanja, nastojati poboljati pojedine
probleme, prikazane kao funkcije. Takvim bi postupkom bila isputena korisnija
i moda ekonominija rjeenja. Zapravo, potrebno je pokuati formulirati glavni
problem, ispitivanjem i kontrolom je li mogue proirenje, ili promjena prvotne
formulacije zadatka.
U naelu postoje sljedee mogunosti formulacije zadatka s tim da se stupanj
apstrakcije postepeno poveava:
1. punjenje vrea potrebnom koliinom krme, vaganje, zatvaranje, slaganje
vrea napunjenih krmom,
2. predaja krme izravno iz silosa (A) u vreama na skladite,
3. predaja krme izravno iz silosa (A) u vreama na otpremni kamion,
4. predaja krme iz silosa izravno na otpremni kamion (bez vrea),
5. predaja krme iz silosa izravno na neko transportno sredstvo,
6. predaja krme iz silosa u spremnik potroaa,
7. predaja komponenti krme iz spremnika komponenti u spremnike
komponenti krme potroaa,
8. predaja krme s polja proizvoaa izravno potroau.
Dio formulacija od 1 do 8 prikazan je na slici 15.
Iz formulacija od 1 do 8 vidi se da ni priblino nije ostalo na ranije
predvienom. Ilo se sistematski na proirenje, udaljavanje od predvienog i
pokuala se stvoriti mogunost za nalaenje novih rjeenja. Pri tome je
formulacija 8 najopenitija, najmanje vezana za postojee stanje.
Osnovni problem zadatka je isporuka koliinski ispravne, kvalitetno i
ekonomino transportirane krme od proizvoaa kupcu. Problem, prema tome,
nije ni u vrsti vrea, slaganju i transportu, u skladitu. irina formulacije zavisi
o graninim uvjetima. Formulacija 8 u konkretnom sluaju nee biti uope
prihvatljiva zbog tehnikih, vremenskih i klimatskih uvjeta. Potronja krme
nije, naime, vezana ba za etvu, pa potroa nee htjeti, zbog razumljivih
razloga, preuzeti godinju koliinu - ak i ako se zanemari injenica da bi u tom
sluaju sam potroa morao mijeati krmu. Transport krme na poziv potroaa
izravno iz silosa moe biti i programiran. Takvo rjeenje problema bilo bi
svakako ekonominije od meuskladita i transporta manjih koliina krme u
vreama. Na slian nain vri se transport betona velikim potroaima, od
centralne betonske stanice specijalnim vozilima na gradilita.
26
Primjerom je pokuano pokazati kako se sve obuhvatnijom i prikladnijom
formulacijom, sistemskim proirivanjem ili promjenama otvaraju putevi za nova
i bolja rjeenja.
1.2.10.PRIMJER METODIKOG KONCIPIRANJA NOVOG

PROIZVODA
Ovdje e se pokuati prikazati mogunost metodike razrade koncepcijske
varijante stroja koji treba da kontinuirano zatvara za otpremu pripremljene i
napunjene kartonske kutije pomou samoljepljive trake, alternativno s gornje i
donje strane ili samo s gornje strane. Kutije koje treba zatvarati samoljepljivom
trakom mogu biti razliite veliine, pa stroj mora imati mogunosti zatvaranja
kutija razliitih veliina. I kapacitet stroija mora se dati mijenjati. Postupak
koncepcijske razrade stroja bit e prikazan pomou onih radnih koraka iz kojih
proizlazi sutina metodikog postupka koncipiranja novog proizvoda, tako da e
neki potrebni koraci biti samo spomenuti.
Prvi korak: Raiavanje zadatka
Ovaj korak obuhvaa prikupljanje svih potrebnih informacija koje definiraju
sam problem kojeg zadatkom treba rijeiti (uee pojedinih veliina kutija,
uestalost promjene veliina, samoljepljiva traka, itd.).
Drugi korak: Razrada liste zahtjeva
Zbog mogunosti kasnijeg vrednovanja pojedinih varijanti rjeenja, a i zbog
lakeg donoenja odluke, lista zahtjeva treba da sadri: zahtjeve koji moraju biti
bezuvjetno ispunjeni (conditio sine qua non), zahtjeve i minimalne zahtjeve bez
ijeg ispunjenja ne moe biti prihvaeno nijedno rjeenje (uinak, kvalitet, itd.);
elje koje prema mogunostima moraju biti uzete u obzir.
Trei korak: Razrada funkcionalne strukture
Energija Energija
Kutije Samoljepljivom trakom Kutije

zatvarati kontinuirano
nezalijepljene kartonske kutije zalijepljene
Signali Signali
Slika 16. Ukupna funkcija
27
Do ukupne funkcije dolazi se openito postupnom apstrakcijom liste
zahtjeva, isputanjem elja i onih zahtjeva koji na funkciju neposredno ne utiu.
Nakon toga potrebno je kvantitativne podatke pretvoriti u kvalitativne i
reducirati ih samo na one bitne, a na kraju problem formulirati openito. U
konkretnom sluaju rije je o takozvanom toku materijala s potrebom dovoenja
energije i signala (slika 16).
Iz samog zadatka, a isto tako i iz ukupne funkcije mogu se u konkretnom
sluaju, uoiti vrlo lako potrebne parcijalne funkcije: samoljepljivu traku u
obliku svitka ili namotanu na bubanj treba u odgovarajuoj duini odmotati s
bubnja ili svitka, odrezati i lijepiti na kartonske kutije koje se kontinuirano
kreu. Budui da su kartonske kutije prizmatina oblika, nalijepljena traka imat
e oblik slova U.
Na slici 17 je prikazan opisani tok lijepljenja kartonskih kutija, a na slici 18
parcijalne funkcije povezane u funkcionalnu strukturu.
Svitak samoljepljive trake

Nalijepljena traka na gornjem dijelu kutije
u obliku slova U
Kartonska kutija
Odrezivanje
Nalijepljena traka na donjem dijelu kutije u obliku slova U
Slika 17. Tok lijepljenja kartonskih kutija
Energija Energija
Kutije Samoljepljivom trakom Kutije
zatvarati kontinuirano zalijepljene
nezalijepljene kartonske kutije
Signali
Signali
Energija Energija
Odvijanje Odrezivanje Pritiskivanje
Materijal samoljepljive samoljepljive trake na Osiguranje Materijal
trake s bubnja ili trake na potrebnu kartonsku kutiju gibanja kutija
Signali svitka duinu (naljepljivanje) Signali
Slika 18. Funkcionalna struktura
28
Dovoenje energije predvieno je za svaku parcijalnu funkciju: odmatanje
trake, gibanje noeva, pritiskivanje trake (naljepljivanje) i pomicanje kartonskih
kutija. Isto tako su i signali, koji treba da ogranie odmatanje trake, hod noeva
pri rezanju, pritisak i trajanje naljepljivanja, brzinu kontinuiranog gibanja trake,
predvieni za svaku parcijalnu funkciju.
etvrti korak: Traenje i izbor principa rjeenja
Za pronalaenje principa rjeenja moe se koristiti razliitim metodikim
mogunostima. U konkretnom sluaju pokuat e se, koristei se tzv. metodom
sistematskog traenja pomou sheme klasifikacije potraiti rjeenje u samoj
parcijalnoj funkciji. Odmatanje samoljepljive trake s bubnja moe se vriti
kontinuirano i/ili diskontinuirano. Hvatite sile koja treba da osigura odmatanje
trake s bubnja moe biti na raznim mjestima, i to: na poetku, u sredini, na
kraju, na poetku i sredini, na poetku i na kraju, te u sredini i na kraju. Budui
da samoljepljiva traka mora biti odrezana, funkcija smjetaja hvatita sile
odmotavanja potrebno je promatrati u odnosu na poloaj noa za rezanje trake.
Shema po sistemu klasifikacije mogla bi prema opisanom imati oblik:
Nain gibanja Znaajke vezane uz gibanje samoljepljive trake
Kontinuirano i Diskontinuirano
Kontinuirano Diskontinuirano
Poloaj hvatita sile diskontinuirano i kontinuirano
Na poetku itd.
U sredini
Znaajke
vezane uz Na kraju itd.
hvatite
Na poetku
i sredini
Na poetku
i na kraju
U sredini i
na kraju
Slika 19. Shema po metodi sistematskog traenja pomou sistema klasifikacije
29
Neke od mogunosti rjeenja dobivene po metodi sistematskog traenja
pomou sistema klasifikacije prikazane su na slici 20.
Noevi
Hvatite sile na poetku. Hvatite sile u sredini. Hvatite sile na kraju. Gibanje
Gibanje trake kontinuirano ili Gibanje trake kontinuirano ili trake kontinuirano ili
diskontinuirano diskontinuirano diskontinuirano
Hvatite sile na poetku i u Hvatite sile na poetku i na Hvatite sile u sredini i na

sredini kraju kraju
Gibanje trake kontinuirano ili diskontinuirano, kontinuirano i diskontinuirano, diskontinuirano i kontinuirano
Slika 20. Neke mogunosti rjeenja odmotavanja trake i hvatita sile
Odluku o tome koji e se od prikazanih moguih principa rjeenja

odmotavanja samoljepljive trake i hvatita sile pri odmotavanju jo se ne moe
donijeti. Morfoloka kutija, u koju se za svaku funkciju unose analizom
utvrena i prihvatljiva rjeenja, treba da prui mogunost za izbor
odgovarajuih varijanti rjeenja.
No Gibanje No Gibanje No Gibanje
Traka Traka Traka
Podloga
No
Slika 21. Principi rezanja samoljepljive trake
Ostaje da se pronalaze i analiziraju mogui principi za rezanje samoljepljive

trake. Mogu se varirati naini rezanja i naini kretanja noeva. Kao naini
rezanja mogu doi u obzir: slobodni rez, rez noem, rez karama. Kretanje
30
noeva moe pri tome biti: translacijsko, rotacijsko, njihajno. No moe,
meutim, i stajati. U tom sluaju pokree se traka. Princip slobodnog reza, reza
noem i reza karama, prikazan je na sljedeoj slici.
Principi moguih gibanja noa: Translacijsko, rotacijsko, njihajno i gibanje
trake kad no stoji prikazano je na slici 22.
I ovdje su, kao i ranije, pokazana mogua principijelna rjeenja parcijalne
funkcije rezanja samoljepljive trake. Morfoloka kutija, u koju se za svaku
funkciju unose ona rjeenja za koja analiza pokae da ima izgleda za uspjeh,
omoguit e kombinaciju veeg broja varijanti koncepcijskih rjeenja.
Za parcijalnu funkciju "Pritiskivanje trake na kartonsku kutiju
(naljepljivanje)", treba na istom principu pokuati nai i proanalizirati
pronaena principijelna rjeenja koja omoguuju izvrenje navedene parcijalne
funkcije. Mogunosti, logino, kao obino, ima mnogo. To je i bit metodikog
konstruiranja, spoznaja da za svaki problem postoji teoretski gotovo
beskonano velik broj moguih rjeenja. Sva se ta rjeenja, meutim, ne mogu
upotrijebiti. Meu njima ima samo stanovit broj onih kojima se moe uspjeno
koristiti.
No No No
No
Traka Traka Traka Traka
Translatorno gibanje noa Rotaciono gibanje noa Njihajno gibanje noa No stoji, gibanje dobiva
traka
Slika 22. Principi moguih gibanja noa
Trea parcijalna funkcija funkcionalne strukture za koju treba potraiti i nai

odgovarajui broj rjeenja koja omoguuju izvrenje parcijalne funkcije glasi:
"Pritiskanje trake na kartonsku kutiju (naljepljivanje)".
S malo razmiljanja, ali i na drugi nain (pomou podataka iz literature,
patentnih spisa, prospekata proizvoaa ovakvih vrsta strojeva, razgovora s
kolegama iz struke - metoda dijaloga, podataka iz kataloga, brainstorming itd.),
moe se doi do ideja o mogunostima rjeenja gornje parcijalne funkcije. U
konkretnom sluaju primijenjena je, kao i ranije, metoda sistematskog rjeenja
pomou sheme klasifikacije.
Samoljepljiva traka moe se pritiskati na kartonsku kutiju pokretljivim
valjkom, pomou klina, pomou pokretljivih igova.
31
Pokretljivi valjak Klin Pokretljivi igovi
Traka
Traka Traka
Kartonska kutija Kartonska kutija Kartonska kutija
Slika 23. Principi mogunosti naljepljivanja samoljepljive trake

na kartonsku kutiju
Analiziramo li tri date mogunosti za naljepljivanje (pritiskanje)

samoljepljive trake na kartonsku kutiju, lako emo moi zakljuiti da od tri date
mogunosti, s obzirom na zahtjeve koji proizlaze iz zadatka (kutije razliitih
dimenzija, naljepljivanje trake s gornje i s donje strane kutije, alternativno samo
s gornje), najvie izgleda za uspjeh ima rjeenje s pokretljivim valjkom.
Primijenimo li metodu sistematskog traenja rjeenja pomou sheme
klasifikacije, utvrdit emo da:
1. Broj valjaka moe biti razliit (jedan, dva i vie).
2. Kretanje valjaka moe biti razliito (s dodatnim pogonom, odnosno bez
dodatnog pogona).
3. Spajanje ruica na kojima su valjci moe biti kruto, elastino, a isto tako
ruice ne moraju biti spojene.
Na slici 24. prikazane su neke od moguih varijanti, a moe ih biti kudikamo
vie. Naprimjer, varijanta s dva valjka moe biti s dodatnim pogonom i bez
dodatnog pogona, a svaka od ovih kombinacija moe imati ruice na kojima se
nalaze valjci kruto ili elastino povezane, odnosno, da izmeu ruica ne postoji
nikakva veza.
etvrta parcijalna funkcija za koju treba potraiti i nai odgovarajue
mogunosti rjeenja jeste: "Osiguranje pomicanja kartonskih kutija". Osiguranje
pomicanja kutija moe biti omogueno silom ili oblikom. I sila i oblik, pomou
kojeg se omoguuje gibanje, mogu djelovati ispod ili sa strane kutija. Izmeu
pogonskog dijela sila moe da se prenosi pomou veze silom. Isto tako
pomicanje transportne trake, bilo da je smjetena odozdo ili sa strane, moe biti
kontinuirano, ali se isto tako moe mehanizam gibanja, poto je zavreno
lijepljenje jedne kutije, vraati po novu kutiju. Gibanje nije u tom sluaju
kontinuirano. Iz navedenog je vidljivo da se sistematskim traenjem rjeenja
pomou sheme klasifikacije omoguava veliki broj kombinacija.
32
Kartonska kutija Kartonska kutija Kartonska kutija Kartons

ka
kutija
Jedan valjak s dodatnim Dva valjka ruice elastino Dva valjka bez dodatnog pogonskog valjka,
pogonom valjka povezana s dodatnim pogonom ruice su meusobno kruto vezane
valjaka
Slika 24. Varijacije mogunosti naljepljivanja samoljepljive trake pomou valjaka
Slika 25. Principijelne mogunosti pomicanja kartonskih kutija
Na slici 25. prikazane su neke od moguih kombinacija. Slika 25.a prikazuje

da se kutija transportira ne vezom pomou oblika, nego vezom pomou sile.
Teinom same kutije, a u dijelu na kojem se vri naljepljivanje i silom kojom se
tlai na samoljepljivu traku, stvara se sila trenja dovoljna da se kartonska kutija
kree brzinom trake. Transportna traka smjetena je ispod kutije, pomicanje
kutije je kontinuirano, a i veza izmeu pogona i transportne trake je vezana
silom. (znai trenjem izmeu transportnih valjaka i transportne trake).
Na sllici 25.b vidljivo je da se kartonska kutija transportira pomou veze
oblikom. Transportna traka smjetena je sa strane. Gibanje kartonske kutije je
kontinuirano, a veza izmeu transportnih valjaka i transportne trake je i ovdje
veza sile.
Na slici 25.c prikazana je mogunost da se transport kartonske kutije ne vri
kontinuirano kao ranije. Veza izmeu transportnog sredstva i kutije je veza
silom. Transportno sredstvo je smjeteno sa strane. Transportno sredstvo je
kutnik s nazubljenim bridom (ozubnica). U ozubnicu zahvaa elnik koji vri
oscilacijska gibanja, pomiui ozubnicu naprijed i natrag. Kod povratnog
gibanja ozubnice se razmiu da bi pomiui se ponovo zahvatile novu kutiju,
pomiui je naprijed.
33
Peti korak: Izrada morfoloke kutije
U morfoloku kutiju na slici 26. unesena su samo neka od moguih rjeenja
pojedinih parcijalnih funkcija. Ve je ranije reeno da metodiki postupak
predvia da se pored pronalaenja moguih rjeenja za pojedine parcijalne
funkcije vri obavezno i analiza pronaenih rjeenja. U ui izbor rjeenja
pojedinih parcijalnih funkcija ulaze samo ona za koje je analiza pokazala da ih
treba uzimati u obzir. U morfolokoj kutiji prikazanoj na slici 26. vreno je
variranje moguih rjeenja samo jedne funkcije. Samo ta varijacija dala je est
razliitih mogunosti rjeenja.
esti korak: Analiza varijanti dobivenih morfolokom kutijom; izrada
grubih skica
Metodiki postupak predvia dalje da se varijante dobivene pomou
morfoloke kutije analiziraju prema odreenim kriterijima pomou kojih se
utvruje je li rjeenje prihvatljivo u odnosu na zadatak; ispunjava li zahtjeve iz
"liste zahtjeva"; postoje li mogunosti za realizaciju varijante; postoje li znanja
koja dozvoljavaju da se predloena varijanta realizira itd. To omoguava da se
odbace one varijante za koje ne postoji dovoljno sigurnosti da varijanta prua
izglede za uspjeh. Za varijante koje prema prethodnoj analizi pokazuju izglede
za uspjeh, izrauju se grube skice pojedinih rjeenja u grubom mjerilu. Nakon
toga vri se vrednovanje svake pojedine skicom prikazane varijante i odabire se
ona koja vrednovanjem pokazuje najveu "dobrotu". U konkretnom sluaju
varijanta 1.2 - 2.3 - 3.1 - 4.1 trebala bi da ima izgled priblian prikazanom na
slici 27.
Pri tome treba napomenuti da se metodiki mogu isto tako razvijati i
mogunosti principijelnog rjeenja za leitenje svitka, odnosno bubnja. Isto
tako potrebno je metodiki rijeiti i mogunost prilagoavanja stroja na razliite
duine kartonskih kutija.
Za parcijalnu funkciju "rezanje samoljapljive trake na potrebnu duinu",
rijeen je do sada samo nain rezanja i gibanja noeva. Ostaje da se metodiki
razradi nain pogona noeva i nain kako silu rezanja prenijeti na no.
O mogunosti koritenja raunara u fazi koncipiranja novog proizvoda
objavljen je lanak pod naslovom "Znanost o konstruiranju - nova znanstvena
oblast", u asopisu "Strojarstvo", br.6, 1980. godine.
Rjeenje Mogua rjeenja
34
Funkcija 1 2 3 4
1 Odvijanje Hvatite sile na Hvatite sile u Hvatite sile na Hvatite sile u
samoljepljive kraju svitka, sredini i na kraju kraju svitka, sredini i na kraju
trake sa svitka i gibanje trake svitka, gibanje gibanje trake svitka, gibanje
poloaj hvatita kontinuirano trake diskontinuirano trake
sile kontinuirano diskontinuirano
2 Rezanje Slobodni rez. Slobodni rez. Slobodni rez. Itd.

samoljepljive Rezanje pomou Rezanje pomou Rezanje pomou
trake na potrebnu noa koji stoji, noa koj dobiva noa koji dobiva
duinu gibanje dobiva translacijsko njihajno gibanje
traka gibanje
3 Pritiskivanje trake Dva valjka bez Dva valjka ruice Jedan valjak s Itd.
na kartonsku dodatnog pogona elastino vezane dodatnim
kutiju valjaka i bez s dodatnim pogonom valjka
(naljepljivanje) veze izmeu pogonom valjka
poluga pojedinih
valjaka
4 Osiguranje Kontinuirano Gibanje Gibanje je Itd.

gibanja kutija gibanje kartonske kutije kontinuirano.
kartonske kutije. nije Veza izmeu
Veza izmeu kontinuirano. transportnog
kartonske kutije i Veza izmeu sredstva i kutije
transportnog kartonske kutije i je veza oblikom.
sredstva je veza transportnog Transportno
oblikom. sredstva je veza sredstvo
Transportno silom. smjeteno je sa
sredstvo Transportno strane
smjeteno je sredstvo
dolje. smjeteno je sa
strane. Transport
se vri
ozubnicom i
elnikom.
Mogue varijante rjeenja izmeu samo malog broja rjeenja pojedinih funkcija unesenih u morfoloku
kutiju:
Varijanta 1: 1.1 - 2.1 - 3.1 - 4.1
Varijanta 2: 1.1 - 2.2 - 3.1 - 4.1
Varijanta 3: 1.1 - 2.3 - 3.1 - 4.1
Varijanta 4: 1.2 - 2.1 - 3.1 - 4.1
Varijanta 5: 1.2 - 2.2 - 3.1 - 4.1
Varijanta 6: 1.2 - 2.3 - 3.1 - 4.1
Slika 26. Morfoloka kutija
35
Slika 27. Gruba skica jednog od moguih rjeenja
1.2.11.PRIMJER KONCEPCIJSKOG RJEENJA FAMILIJE

AUTOMATSKIH PUMPI ZA OTPADNE VODE
ODREENOG KAPACITETA
ZADATAK:
Potrebno je koncipirati familiju automatskih pumpi odreenog kapaciteta za
otpadne vode koje se iz ekolokih razloga moraju prije putanja u rijeku oistiti.
RJEENJE:
Prvo je potrebno nacrtati skicu opte funkcije.
Energija
Voda na BLACK BOX Voda na

ulazu "A" izlazu "B"
Signali
Slika 28. Opta funkcija pumpe za otpadnu vodu
36
Zatim se formira lista zahtjeva (lista graninih uslova), koja je prikazana na
slici 29:
Lista zahtjeva Zahtjevi elje

1. Funkcija: preiavanje otpadnih voda *
2. Podaci vani za funkciju postrojenja *
* tenost
* zapremina Vt = ..
* gustina t = ..
* viskoznost t = ..
* temperatura t = ..
* hemijske osobine
3. Radna svojstva: *
* brzina v = ..
* radni vijek pumpe T = ..
* lako rukovanje
* to vea pouzdanost u radu
4. Ergonomska svojstva: *
* komandni ureaj prema propisima
* bezbjedno rukovanje
5. Izgled - bez specijalnih zahtjeva
6. Isporuka *
7. Rok izrade *
8. Tehnoloka svojstva *
9. Ekonomski parametri *
Slika 29. Lista zahtjeva
Nakon ovoga pristupa se predvianju parcijalnih funkcija - izvrilaca

parcijalnih funkcija, odnosno izradi takozvane morfoloke matrice.
37
Parcijalna funkcija Princip izvrenja parcijalne funkcije (PF) i

izvrilac parcijalne funkcije (IF)
1. Dovesti energiju PF Energetski mainski sistem
IF Elektromotor, SUS motor,

pneumatski motor
2. Poveati pritisak PF Izvrni mainski sistem
IF Centrifugalna pumpa,
jednokrilna pumpa, vrtlona
pumpa, ...
3. Mjeriti nivo PF Posebni (mjerni) mainski
sistem
IF Plovak, ivina sklopka, tlana

kutija
4. Regulisanje procesa PF Posebni mjerni sistem

(regulator)
IF Regulator broja okretaja

(varijator), el. sklopka,
regulacioni ventil
Slika 30. Morfoloka matrica
Sada za koncipiranje idejnog rjeenja usvajamo razne varijante:

Elektromotor - vrtlona pumpa - ivina sklopka - el. sklopka
Elektromotor - jednokrilna pumpa - ivina sklopka - el. sklopka
Elektromotor - centrifugalna pumpa - plovak - el. sklopka
Dakle, za mainski sistem za preiavanje otpadnih voda moemo izabrati
mnogo varijanti rjeenja. Da bi se odluili za jednu varijantu i pristupili njenom
projektiranju, treba izvriti vrednovanje funkcija i njihovih izvrilaca i na
osnovu toga izabrati optimalnu varijantu u odnosu na tehnike i ekonomske
kriterije.
Za procjenjivanje se koriste sljedee ocjene:
38
ne zadovoljava
jedva prihvatljivo
dovoljno
dobro
vrlo dobro
Varijante
Kriteriji 1 2 3 4 Idealno
Radni uinak 3 4 5 5 5
Kvalitet pogonske 4 3 4 4 5
grupe
Rukovanje 4 4 4 4 5
Tehniki Odravanje 4 4 5 3 5
Pouzdanost 4 4 4 4 5
Jednostavno 4 3 5 3 5
upravljanje
Zaptivanje 3 3 5 5 5
26 25 32 28 35
Tehnika koordinata 0.74 0.71 0.91 0.80 1
Broj i sloenost 5 4 5 3 5
dijelova
Ekonomski Sloenost montae 4 4 4 3 5
Utroak energije 4 4 5 4 5
13 12 14 10 15
Ekonomska 0.85 0.8 0.93 0.66 1
koordinata
Slika 31. Vrednovanje funkcija
Usvaja se varijanta koja ima veu vrijednost i koja je blia liniji od 45. Broj
i vrstu kriterija utvruje konstruktor subjektivno.
39
yi
3
1
Najbolje
2 rjeenje
xi
Slika 32. Izbor varijante rjeenja
40
2. STANDARDIZACIJA U MAINSTVU
U eri brzog tehnikog napretka stalno se usavravaju maine, aparati i drugi
mehanizmi industrije. Razvija se masovna lanana proizvodnja, u kojoj
dominiraju mehanizacija i automatizacija do kompjuterskog konstruiranja
mainskih dijelova, sve u cilju podmirivanja potreba i kvalitetnog snabdijevanja
robama uz snienje cijena kotanja. Napredak u tehnici i nauci doprinosi
podizanju ivotnog standarda radnika i napretku te zemlje.
Standardizacija se zasniva na savremenim iskustvima industrije, na
rezultatima naunih istraivanja i na analizi statistikih podataka o proizvodnji i
eksploataciji gotovih proizvoda. Standardizacija je optepriznata kao
najefikasniji element progresa u mnogim oblastima ljudske djelatnosti i
aktivnosti.
CILJEVI STANDARDIZACIJE
Ciljevi mogu biti opti i specijalni. U opte ciljeve spada opta
racionalizacija, a u specijalne specifikacija uslova, tipizacija i unifikacija, kao i
specifikacija proizvodnih postupaka.
PREDNOSTI STANDARDIZACIJE
Standardizacija omoguuje:
a) zamjenjivost standardnih elemenata, to omoguava najbre popravke
dotrajalih maina zamjenom elemenata;
b) specijalizaciju preduzea, to vodi jeftinijoj i kvalitetnijoj proizvodnji;
zatitu potroaa, jer nije upuen samo na na jednog proizvoaa;
c) uklanja svaku dvosmislenost, jer daje iskljuivo jednoznana rjeenja za
odreene karakteristike;
d) podstie grupnu i serijsku proizvodnju zbog iroke primjenljivosti
standardnih dijelova;
e) omoguuje i garantuje optimalan kvalitet proizvoda (to je onaj kvalitet
koji u potpunosti zadovoljava potroaa, odnosno onaj najvii kvalitet
koji je jo dovoljno jeftin).
41
SPECIFIKACIJA
Specifikacija je saeta lista svih uslova koje mora da ispunjava neki
proizvod, materijal ili proces proizvodnje. Specifikacija moe biti standard, dio
standarda ili moe postojati nezavisno od standarda.
TIPIZACIJA
Tipizacija je oblik standardizacije, a sastoji se u redukciji broja razliitih
tipova proizvoda u okviru nekog odreenog niza, i to broja koji odgovara i
zadovoljava potrebe u odreeno vrijeme. Ona je u stvari ogranienje i
odreivanje tipskih modela smjetenih u standardne serije.
UNIFIKACIJA
Unifikacija je takoe oblik standardizacije, a sastoji se u kombiniranju jedne,
dvije ili vie specifikacija, tako da su dobiveni proizvodi zamjenjivi u upotrebi.
Unifikacija je u stvari odreivanje i izbor najpogodnijih elemenata i sklopova
SPECIJALIZACIJA
Krajnji cilj standardizacije i tipizacije je specijalizacija. Specijalizacija je
termin koji u uem smislu ne spada u termin standardizacije. Ako se upotrijebi,
to znai postupak po kojem se posebne proizvodne jedinice koriste za
proizvodnju samo jednog odreenog asortimana proizvoda.
Osnovni cilj standardizacije u industriji je da precizira i razjasni elemente
koji omoguuju proizvodnju u skladu sa eljama potroaa i mogunostima
proizvoaa na ekonomsko-racionalnoj osnovi. Ostali ciljevi standardizacije su:
a) Uteda u pogledu ljudskih napora, materijala, snage itd. u proizvodnji,
razmjeni robe, transportu, upotrebi itd.
b) Zatita interesa proizvoaa odgovarajuim kvalitetom proizvoda i usluga
c) Bezbjednost i zatita ljudi, zdravstveni uslovi rada
Standardizacija se prvo poela razvijati u okvirima pojedinih velikih fabrika
mainogradnje. Tako su nastali interni standardi. Potreba da se unutar jedne
drave vri razmjena proizvoda dovela je do nacionalnih standarda.
Nacionalni standardi su se pojavili prvo u jakim industrijskim zemljama i sa
daljim razvojem privrede i industrije u svijetu bilo ih je sve vie. Potreba da se u
cijelom svijetu osigura saradnja na podruju standardizacije, dovela je do
osnivanja meunarodne organizacije za standardizaciju koja se naziva ISO
(International Standardising Organisation), koja daje meunarodne preporuke
koje sve ulanjene zemlje potuju i uzimaju u obzir, iako te preporuke nisu
obavezujue.
Treba napomenuti da je korist od primjene standarda nepobitna i lako
uoljiva, ali i zakonski obavezna. Ako neto nije obuhvaeno nacionalnim
42
standardom, treba primijeniti najpogodniji meunarodni stanard. Osnovne
oznake standarda nekih zemalja su:
NORM - Austrija
ABS - Belgija
DIN - Njemaka
NF - Francuska
UNI - Italija
JIS - Japan
ANSI - USA
BS - Velika Britanija
- Sovjetski Savez
2.1. STANDARDNI BROJEVI

Teoretska baza savremene standardizacije su standardni brojevi. Sutina
sistema standardnih brojeva sastoji se u sljedeem: ako se u svakom sluaju pri
izboru parametara koji karakteriu proizvodnost, snagu, nosivost, broj obrtaja,
mjerila i druge pokazatelje, pridravamo strogo odreenog reda brojeva, samim
tim ostvarujemo saglasnost parametara svakog posebnog proizvoda ili grupe
proizvoda sa svim proizvodima vezanim za taj proizvod (proizvode).
Naprimjer, ako konstruktori eljeznikih vagona pri odreivanju nosivosti
vagona usvoje neki odreeni red brojeva: 25, 40, 63 i 100 t, konstruktori
teretnih automobila usvoje red brojeva za nosivost: 2,5, 4, 6,3 i 10 t, te ako
graevinari naprave skladita zapremine 250, 400, 630 i 1000 t, onda je oito da
su stvoreni uslovi za najbolje iskoritenje transportnih sredstava, pretovarnih
sredstava i skladinog prostora. Iz ovoga se takoe vidi da standardizacija mora
biti sveobuhvatna, inae nee dati rezultate (standardizacija npr. samo nosivosti
vagona ne daje rezultate).
43
2.1.1. STUPNJEVI STANDARDNIH BROJEVA
Kako tehnika praksa zahtijeva niz brojeva koji kod malih veliina imaju
finije stupnjevanje, a kod veih grublje, onda prirodni red cijelih pozitivnih
brojeva ne dolazi u obzir za primjenu u proizvodnji maina i njihovih dijelova.
Aritmetiki red brojeva takoe nije dobar poto je stupnjevanje ravnomjerno i
kod malih i kod velikih brojeva.
Na slikama 33 i 34 grafiki su prikazani aritmetiki i geometrijski red
brojeva, koji na oigledan nain daju predstavu o cjelishodnosti i prednostima
uotrebe geometrijskog reda nad aritmetikim redom u tehnikoj praksi, kao i
kod stvaranja redova sa vie vrijednosti.
100
91
82
73
64
55
46
37
28
19
10
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
redni broj
Slika 33. Aritmetiki red
Ve 95 % osnovnih pojmova, dijelova i veliina u tehnici (pritisci, brojevi

okretaja, prenici cijevi i remenica, irine remena i dr.) je do sada utvreno
prema geometrijskom redu brojeva. Izmeu mnogih geometrijskih redova
brojeva izabrani su oni koji najbolje ispunjavaju opte zahtjeve prakse. Ti
zahtjevi su sljedei:
a) Faktor stupnjevanja susjednih lanova reda treba biti priblino jednak
b) Procentualni porast (opadanje) lanova reda treba biti priblino jednak
c) lanovi reda treba da se ponavljaju bez obzira na decimalni zarez
d) Brojevi 1, 10, 100 trebaju biti sadrani u redu
44
e) lanovi geometrijskog reda sa vie lanova trebaju biti sadrani u
geometrijskom redu sa vie lanova
Na osnovu nabrojanih zahtjeva postavljeni su redovi standardnih
(normalnih) brojeva. To su pogodno odabrani geometrijski redovi (progresije
brojeva koji slue da se po njima izaberu vrijednosti veliina) koji slue za
svjesno ograniavanje slobodnog izbora veliina.
100 100
90
80 80
70
60 63
50 50
40 40
30 31,5
25
20 20
16
10 10 12,5
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
redni broj
Slika 34. Geometrijski red
Zbog svog stalnog procentualnog rasta (opadanja), redovi standardnih

brojeva omoguuju postizanje najpodesnijeg asortimana proizvoda uz
najracionalniju proizvodnju. Njihovom primjenom uvodi se red u sistematizaciji
i tehnikom poslovanju (tipizaciji), olakava rad konstruktora i omoguuje
smanjenje broja alata, mjerila i naprava za mjerenje i kontrolu koji su u
upotrebi.
Redove standardnih brojeva treba upotrebljavati gdje god je to mogue, te
postepeno ali sigurno prilagoavati proizvode i sredstva za proizvodnju
standardnim brojevima.
45
2.1.2. REDOVI STANDARDNIH BROJEVA
Pravilan red pogodan za proizvodnju, naroito u mainstvu, dobija se kad se
za niz brojeva usvoji geometrijska progresija brojeva, kod kojih je odnos
susjednih brojeva (faktor stupnjevanja) uvijek priblino jednak. U svakom
podruju decimalnih brojeva, brojevi se ponavljaju izmeu dekada 1...10,
10...100, 100...1000, to znai da je u svakoj dekadi postavljeno etiri reda
standardnih brojeva (prema standardu JUS, a usvojeno prema preporuci ISO R3
iz 1953. godine). Za faktore stupnjevanja (za porast i opadanje redova brojeva)
izabran je r 10 , a eksponent korijena (r) je jednak broju lanova reda. Tako su
prema tom standardu i preporuci usvojeni sljedei faktori stupnjevanja
standardnih brojeva:
q5 = 1,6 (red R5; r = 5)
q10 = 1,25 (red R10; r = 10)
q20 = 1,12 (red R20; r = 20)
q40 = 1,06 (red R40; r = 40)
q80 = 1,03 (red R80; r = 80)
Standardi brojevi se dobiju zaokruivanjem izraunatih vrijednosti. U
tabeli 1 dati su standardni brojevi osnovnih redova. Ova tabela obuhvata
standardne brojeve osnovnih redova za decimalni interval od 1 do 10.
Standardni brojevi za intervale izvan ovog se dobiju mnoenjem tablinih
vrijednosti pozitivnim odnosno negativnim cijelim stepenima broja 10.
Prilikom koritenja redova treba prvenstveno koristiti red R5, pa zatim ostale
redove. Red R80 je tzv. izuzetni red i treba ga izbjegavati, ako je to mogue.
Postoje i tzv. podeeni redovi, koji se oznaavaju sa slovom "a" u imenu reda, a
dobiju se tako to se standardni brojevi jo "jae zaokrue". Naprimjer, red R5
sadri brojeve: 1; 1,6; 2,5; 4; 6,3; 10, a podeeni red Ra5 brojeve: 1; 1,5; 2,5; 4;
6; 10.
Za este brojeve u tehnici mogu se uzeti njihove pribline vrijednost, a da
budu standardni brojevi:
1
2 1,4 0,8 01
, 2 10
4 g
3
2 1,25 g 10 g 315
, 3 31,5
1
315
, 0,71 1,6 1" 2,5
2 2
46
Ako se iz nekog od osnovnih redova standardnih brojeva uzme svaki drugi,
trei, ..., p-ti lan dobija se izvedeni red standardnih brojeva. On se oznaava
oznakom odgovarajueg osnovnog reda iz kojeg je izveden i, odvojeno kosom
razlomakom crtom, brojem 2, 3, ..., p, naprimjer:
Red R5/2 sadri svaki drugi lan reda R5,
Red R10/3 sadri svaki trei lan reda R10.
Ako u jednom redu standardnih brojeva brojevi rastu, red se naziva rastui
red, a ako opadaju, opadajui red.
Rastui redovi su naprimjer:
R20: 1,12 - 1,25 - 1,40 - 1,60
R20/3: 1,0 - 1,4 - 2,0
Opadajui redovi su naprimjer:
R20/-1: 1,60 - 1,40 - 1,25 - 1,12
R20/-3: 2,0 - 1,4 - 1,0
Opta oznaka osnovnih i izvedenih standardnih brojeva moe se prikazati
izrazom:
Rr/p (...10n/r...) (2.1)
gdje je:
R - oznaka za red standardnih brojeva
r = 5, 10, 20, 40 (80) eksponent faktora porasta i oznaka osnovnog reda
p - korak izvedenog reda, (koje lanove osn. reda treba uzeti u izvedeni red)
n - pozitivan ili negativan cijeli broj ili nula.
Dakle, ako je:
p = + 1 dobie se rastui osnovni red
p = - 1 dobie se opadajui osnovni red
p > + 1 dobie se rastui izvedeni red
p < - 1 dobie se opadajui izvedeni red
47
Tabela 1. Standardni brojevi osnovnih redova (prema JUS A.A0.001)
R5 R10 R20 R40 Nazivni brojevi
1,00 1,00 1,00 1,00 0
1,06 1
1,12 1,12 2
1,18 3
1,25 1,25 1,25 4
1,32 5
1,40 1,40 6
1,50 7
1,60 1,60 1,60 1,60 8
1,70 9
1,80 1,80 10
1,90 11
2,00 2,00 2,00 12
2,12 13
2,24 14
2,36 15
2,50 2,50 2,50 2,50 16
2,65 17
2,80 2,80 18
3,00 19
3,15 3,15 3,15 20
3,35 21
3,55 3,55 22
3,75 23
4,00 4,00 4,00 4,00 24
4,25 25
4,50 4,50 26
4,75 27
5,00 5,00 5,00 28
5,30 29
5,60 5,60 30
6,00 31
6,30 6,30 6,30 6,30 32
6,70 33
7,10 7,10 34
7,50 35
8,00 8,00 8,00 36
8,50 37
9,00 9,00 38
9,50 39
10,00 10,00 10,00 10,00 40
48
3. TOLERANCIJE
Zbog nesavrenosti ljudi, maina, alata i materijala, mora se pretpostaviti da
e u proizvodnji mjere izraenih predmeta vie ili manje odstupati od eljenih
mjera. Zbog toga je, ako namjena dijelova to zahtijeva, potrebno odrediti
granice unutar kojih ta odstupanja smiju biti. Na taj nain se odreuju
dozvoljena odstupanja stvarnih od eljenih mjera. Veliine dozvoljenih
odstupanja stvarnih mjera zavise od namjene dijelova, s jedne strane, i od visine
proizvodnih trokova s druge strane. Podruja u kojim se nalaze granice
dozvoljenih odstupanja mjera nazivaju se podruje tolerancije ili tolerancija.
Ako se kritiki posmatraju mainski elementi i njihove dimenzije, lako se
moe doi do zakljuka da sve dimenzije ne treba raditi sa istom tanou.
Naprimjer, na nekom vratilu je potrebno sa velikom tanou uraditi ona mjesta
koja e doi u leite, ili na koja e doi zupanici, kainici ili slini elementi.
Ostale dimenzije tog vratila mogu se raditi s manjom tanou, jer to nee
uticati na funkcionalnost vratila.
Koje mjere je potrebno tolerisati i kolika mogu biti dozvoljena odstupanja
pojedinih mjera, zavisi od namjene pojedinih dijelova, njihove funkcije, naina
izrade, broja komada koji se izrauju, te od tanosti strojeva, alata, pripremaka i
naprava za pritezanje. Toleriu se, u pravilu, samo:
a) Mjera ija bi netanost mogla ugroziti ispravnost funkcije ili upotre-
bljivost dijelova. To su uglavnom one mjere od kojih zavisi meusobni
odnos dva ili vie dijelova.
b) Mjere vane pri montai, od kojih zavisi izmjenljivost dijelova, tako da
dijelove ne treba meusobno prilagoavati.
c) Vane mjere za proizvodni postupak, ijim neodravanjem ne bi mogle
biti odrane i neke druge vane mjere.
d) Mjere ije neodravanje ima uticaj na kvalitetu proizvoda (npr. teina,
vrstoa, volumen, nosivost, i dr.).
Meunarodni savez nacionalnih drutava za standardizaciju ISO (Inter-
national Federation of the National Standardising Organisation) izradio je ISO
sistem tolerancija, koji sadri naela za odreivanje dozvoljenih odstupanja za
razne stupnjeve tanosti izrade i za razne vrste meusobnog nalijeganja dijelova
u sklopu. ISO sistem tolerancija sadri i brojane vrijednosti dozvoljenih
odstupanja, utvrene za odreeni broj stupnjeva tanosti izrade, za odreene
49
poloaje polja tolerancije (dozvoljenih odstupanja), u odnosu prema nazivnoj
mjeri.
JUS standardi za tolerancije duinskih mjera, koji se koriste u nedostatku
bosanskohercegovakih standarda, u potpunosti su u skladu sa ISO sistemom
tolerancija. Odreivanje dozvoljenih odstupanja po JUS standardima obavezno
se mora primjenjivati u mainogradnji, naravno, samo onda kada postoji potreba
za tolerisanjem mjera. Odreivanju tolerancija izvan standardima odreenog
podruja dozvoljenih odstupanja, moe se pristupiti samo izuzetno, kada neko
standardno odstupanje ne odgovara uslovima ili ako to trai upotreba strane
dokumentacije. Isto vai i za tolerancije nalijeganja.
rupa
Tr
As
T0
Ad
Ag
d=D
ag
ad
as
Ds
Dd
dd
dg
Dg
ds
osovina
Slika 35. Odstupanja na osovini i na rupi
Na slici 35 prikazan je poloaj osovine u rupi. U vezi sa oznakama na slici

35, mogue je dati sljedee definicije:
d - nazivna mjera osovine,
D - nazivna mjera rupe,
dd - najmanja (minimalna) mjera osovine,
dg - najvea (maksimalna) mjera osovine,
Dd - najmanja (minimalna) mjera rupe,
Dg - najvea (maksimalna) mjera rupe,
ds - stvarna mjera osovine,
Ds - stvarna mjera rupe,
To - visina tolerancijskog polja osovine, To = dg - dd,
50
Tr - visina tolerancijskog polja rupe, Tr = Dg - Dd,
ag - gornje nazivno odstupanje za osovinu, ag = dg - d,
ad - donje nazivno odstupanje za osovinu, ad = dd - d,
Ag - gornje nazivno odstupanje za rupu, Ag = Dg - D,
Ad - donje nazivno odstupanje za rupu, Ad = Dd - D,
as - stvarno odstupanje za osovinu, as = ds - d,
As - stvarno odstupanje zarupu, As = Ds - D
Nazivna mjera slui kao osnova za definisanje graninih mjera i odstupanja.
To je mjera koja se unosi na crte elementa i dobivena je proraunom ili
konstruktivnim izvoenjem elementa ili sklopa. Pri grafikom prikazivanju,
nazivna mjera je oznaena nultom linijom (linijom nultog odstupanja). Ako je
nulta linija povuena horizontalno, pozitivna odstupanja se nalaze iznad, a
negativna ispod nulte linije.
Stvarna mjera se dobije mjerenjem pomou mjernih instrumenata na ve
izraenom predmetu. Stvarna mjera osovine oznaava se sa ds, a stvarna mjera
rupe sa Ds.
Granine mjere su one dvije dozvoljene ekstremne mjere, izmeu kojih se
smije kretati stvarna mjera elementa, pri emu su ukljuene i same granine
mjere. Na slici 35. se vidi da su granine mjere: dg (gornja) i dd (donja) za
osovinu, a Dg (gornja) i Dd (donja) za rupu.
Pri mainskoj obradi skidanjem strugotine, i izradi osovine, prvo se doe do
gornje granine mjere dg i ta mjera se naziva dobrom mjerom. Ako se osovina i
dalje obrauje, dolazi se do donje granine mjere dd i ta mjera se zove loa
mjera. Ako se i ta mjera pri obradi pree, osovina (element) se mora odbaciti
(kart). Kod rupe dobra mjera je Dd (donja granina mjera), a loa mjera Dg
(gornja granina mjera).
Nazivno odstupanje je algebarska razlika izmeu granine mjere i nazivne
mjere (u podruju tolerancija, odstupanje je uvijek algebarska razlika izmeu
neke mjere i nazivne mjere). Odstupanja se oznaavaju slovom "A" (za
osovinu), odnosno slovom "a" za rupu, a mogu biti gornje, donje i stvarno.
Tolerancija je razlika izmeu gornje granine mjere i donje granine mjere,
odnosno apsolutna vrijednost algebarske razlike izmeu gornjeg i donjeg
odstupanja. Tolerancija spoljne mjere oznaava se sa To (osovina), a tolerancija
unutranje mjere sa Tr (rupa).
Tolerancijsko polje je podruje ogranieno gornjim i donjim odstupanjem.
Stvarna mjera osovine mora leati u tolerancijskom polju osovine, a stvarna
mjera rupe u tolerancijskom polju rupe.
51
a0 = ag a0 = ad
zb
Pozitivno
za
odstupanje
z
y
x
g
Nulta linija
j
jS
v
fg
u
h
Negativno Nazivna
s
t
f
r
ef
p
n
m
odstupanje mjera
e
k
d
cd
c
b
a
Slika 36. Poloaji tolerancijskih polja za osovine

A
A0 = Ad A0 = Ag
B
Pozitivno
C
odstupanje
CD
D
K
E
Nulta linija
EF
N
P
R
F
T
S
Negativno Nazivna
G
U
FG
H
V
JS
J
odstupanje
X
mjera
Y
Z
ZA
ZB
Slika 37. Poloaji tolerancijskih polja za rupe
ISO sistem tolerancija i nalijeganja definie poloaj tolerancijskog polja u

odnosu na nultu liniju, jednim ili u izvjesnim sluajevima sa dva slova, i to
velikim slovima za rupe, a malim slovima za osovine. Poloaj tolerancijskog
polja iste oznake u odnosu na nultu liniju je funkcija nazivne mjere. Slika 36
prikazuje odgovarajue poloaje tolerancijskih polja za datu nazivnu mjeru u
odreenom podruju nazivnih mjera za osovine, a slika 37 za rupe.
Sljedei poloaji tolerancijskih polja se koriste za oblast nazivnih mjera do
500 mm:
* za osovine: a, b, c, cd, d, e, ef, f, fg, g, h, j, js, k, m, n, p, r, s, t, u, v,
x, y, z, za, zb, zc
52
* za rupe: A, B, C, CD, D, E, EF, F, FG, G, H, J, JS, K, M, N, P, R, S,
T, U, V, X, Y, Z, ZA, ZB, ZC
Tolerancijska polja osovina a...g lee uvijek ispod nulte linije, polje h lei na
nultoj liniji, polje j obuhvata nultu liniju, polje k lei na ili iznad nulte linije
(zavisno od kvaliteta),a polja m...z lee iznad nulte linije. Tolerancijska polja
rupa A...G lee uvijek iznad nulte linije, polje H lei na nultoj liniji, polje J
obuhvata nultu liniju, polja K, M i N obuhvataju, lee na ili ispod nulte linije
(zavisno od kvaliteta) i polja P...Z lee ispod nulte linije.
Za oblast od 500 do 3150 mm, koriste se poloaji:
* za osovine: d, e, f, g, h, js, k, m, n, p, r, s, t, u
* za rupe: D, E, F, G, H, Js, K, M, N, P, R, S, T, U
Brojane vrijednosti tolerancija su propisane po ISO propisima, u zavisnosti
od nazivne mjere. ISO sistem tolerancija predvia 18 razliitih stupnjeva
tanosti izrade proizvoda odreenih kvalitetom tolerancije. Tih 18 kvaliteta
tolerancija mora zadovoljiti sve potrebe svih podruja proizvodnje, od valjanja i
kovanja do fine mehanike i mjerila. Osnovne tolerancije odreene kvalitete
oznaene su sa IT: IT01, IT0, IT1, IT2, ..., IT16.
Tabela 2. Odstupanja tolerancijskih polja od nulte linije za osovine

Tol. polje Odstupanje Podruja nazivnih mjera [mm]
a* Znak 10-18 18-30 30-50 50-80 80-100
f ag - 16 20 25 30 36
g ag - 6 7 9 10 12
h ag - 0 0 0 0 0
j5, j6 ad - 3 4 5 7 9
j7 ad - 6 8 10 12 15
k4 - k7 ad + 1 2 2 2 3
<k3, >k7 ad + 0 0 0 0 0
m ad + 7 8 9 11 13
n ad + 12 15 17 20 23
Oznaka tolerancije se sastoji od slova i brojeva. Slovom se oznaava poloaj

polja tolerancije u odnosu prema nultoj liniji, a brojem veliina polja tolerancije
(naprimjer h7, N9, i sl.). Tako se tolerirana mjera oznaava brojanom oznakom
nazivne mjere, slovom koje oznaava poloaj polja tolerancije i brojem koji
oznaava kvalitet (naprimjer 50 h6 za osovinu ili 70 H7 za rupu). Vrijednosti
53
odstupanja za neka tolerancijska polja data su u tabeli 2 za osovine, odnosno u
tabeli 3 za rupe.
Tabela 3. Odstupanja tolerancijskih polja od nulte linije za rupe
Tol. polje Odstupanje Podruja nazivnih mjera [mm]
A* Znak 10-18 18-30 30-50 50-80 80-100
F Ad + 16 20 25 30 36
G Ad + 6 7 9 10 12
H Ad + 0 0 0 0 0
j6 Ag + 6 8 10 13 16
J7 Ag + 10 12 14 18 22
J8 Ag + 15 20 24 28 34
K7 Ag - 6 6 7 9 10
K8 Ag - 8 10 12 14 16
M7 Ag - 0 0 0 0 0
preko M8 Ag - 7 8 9 11 13
N7 Ag - -5 -7 -8 -9 -10
preko N8 Ag - 0 0 0 0 0
Tabela 4. Veliine tolerancijskih polja za rupe i osovine, izraene u

mikrometrima (1m = 0.001 mm)
Podruje nazivnih mjera [mm]
Kvalitet iznad 10 iznad 18 iznad 30 iznad 50 iznad 80
do 18 do 30 do 50 do 80 do 120
2 2 2,5 2,5 3 4
3 3 4 4 5 6
4 5 6 7 8 10
5 8 9 11 13 15
6 11 13 16 19 22
7 18 21 25 30 35
8 27 33 39 43 54
9 43 52 62 74 87
10 70 84 100 120 140
54
3.1. SISTEMI I VRSTE NALIJEGANJA
3.1.1. NALIJEGANJE
Nalijeganje (dosjed) je odnos dva dijela jednog sklopa (osovine i rupe), istih
nazivnih mjera, koji proizlazi iz razlike njihovih stvarnih mjera prije sklapanja.
Oznaka nalijeganja u ISO sistemu tolerancija, sastoji se od nazivne mjere i
oznake tolerancijskog polja unutranje i vanjske mjere (rupe i osovine), a
obiljeava se, naprimjer, 40 H7/s6 ili 120 H8/d10.
3.1.2. VRSTE NALIJEGANJA

Nalijeganje moe biti labavo, neizvjesno (prelazno) i vrsto. Labavo
nalijeganje je ono kod kojeg je mogue relativno pomjeranje dijelova, odnosno
kod kojeg postoji zazor (zranost) - osovina ne ispunjava rupu u potpunosti.
vrsto nalijeganje je takvo kod kojeg su dijelovi spojeni tako da se ne mogu
kretati nezavisno jedan od drugog, tj. kod kojeg postoji preklop - osovina je
uvijek vea od rupe. Prelazno nalijeganje je ono kod kojeg se ne zna unaprijed
hoe li se javiti zazor ili preklop, jer su tolerancije takve da se preklapaju. Slike
38, 39 i 40 prikazuju navedene vrste nalijeganja.
Sa slika 38, 39 i 40 se vidi da je labavo nalijeganje ono, kod kojeg je
tolerancijsko polje rupe u potpunosti iznad tolerancijskog polja osovine. vrsto
nalijeganje je ono kod kojeg je tolerancijsko polje rupe u potpunosti ispod
tolerancijskog polja osovine, a neizvjesno je ono nalijeganje kod kojeg se
tolerancijska polja osovine i rupe preklapaju.
Najmanji zazor
Najvei zazor
Slika 38. Labavo nalijeganje
55
Najvei preklop
Najvei zazor
Slika 39. Prelazno nalijeganje
Najvei preklop
Najmanji
preklop
Slika 40. vrsto nalijeganje
3.1.3. SISTEMI NALIJEGANJA

Sistem ISO tolerancija daje mogunost izbora velikog broja razliitih
kombinacija tolerancijskih polja rupa i osovina. Da bi se u tome uveo red i
smanjio broj kombinacija za praktinu upotrebu, stvoreni su sistemi po kojima
se podeava osovina prema rupi ili rupa prema osovini. Tako se usvaja jedan od
sklopnih elemenata kao jedinstven po svojoj toleranciji za cijeli niz nalijeganja
(sklopova), a tolerancija i poloaj tolerancijskog polja drugog sklopnog
elementa odreuju se prema namjeni nalijeganja. Prema ISO sistemu,
nalijeganja se mogu ostvariti u sistemu jedinstvene rupe i u sistemu jedinstvene
56
osovine. U sistemu jedinstvene rupe za sve vrste nalijeganja, rupa ostaje ista, a
mijenja se mjera osovine. U sistemu jedinstvene osovine, za sve vrste
nalijeganja osovina ostaje ista, a prema vrsti nalijeganja mijenja se mjera rupe.
Na slici 41 prikazan je sistem jedinstvene rupe, a na slici 42 sistem jedinstvene
osovine. U praktinoj primjeni, vie se koristi sistem jedinstvene rupe, jer je
precizna izrada rupe uvijek komplikovanija od precizne izrade osovine.
neizvjesno nalijeganje vrsto

labavo nalijeganje nalijeganje
Slika 41. Sistem jedinstvene rupe
neizvjesno nalijeganje vrsto

labavo nalijeganje nalijeganje
Slika 42. Sistem jedinstvene osovine
Sistem jedinstvene rupe se primjenjuje kod: alatnih maina, motora SUS,

lokomotiva, parnih maina, automobila, eljeznikih vagona, avionskih motora,
presa, kompresora, ventilatora itd. Sistem jedinstvene osovine se primjenjuje
kod sklopova za transmisiju, tekstilnih maina, pribora u finoj mehanici,
elektrinih maina, transportnih ureaja i gdje god se primjenjuju vueni
materijali. Prednost sistema jedinstvene rupe je u tome to zahtijeva manje
reznog alata (npr. razvrtaa), a nedostatak je to to nije pogodan za obradu
vuenih materijala.
57
Budui da je broj kombinacija tolerancijskih polja rupa i osovina veliki, nije
opravdano ni ekonomino koristiti sve mogue kombinacije, pa standardi ISO i
JUS daju preporuke za tolerancijska polja i nalijeganja. Standard JUS M.A1.140
daje preporuena tolerancijska polja. Standardi JUS M.A1.200 (za sistem
jedinstvene rupe) i JUS M.A1.201 (za sistem jedinstvene osovine) daju tri
stepena prioriteta za koritenje nalijeganja. Prema tom standardu nalijeganja
prvog stepena prioriteta u sistemu jedinstvene rupe su: H7/f7, H7/h6, H7/n6,
H7/r6, H8/f7, H8/h9, H8/u8 (iznad 24 mm), H8/x8 (do 24 mm), H9/h9 i
H11/h9.
Nalijeganja prvog stepena prioriteta u sistemu jedinstvene osovine su:
F8/h6, H7/h6, F8/h8, H8/h8, C11/h9, D10/h9, E9/h9, F8/h9, H8/h9, C11/h11,
D10/h11.
3.2. TOLERANCIJE SLOBODNIH MJERA

Na detaljnom crteu treba razlikovati sljedee vrste mjera:
a) Funkcionalne mjere,
b) Montane mjere,
c) Tehnoloke mjere,
d) Slobodne mjere.
Funkcionalne mjere su u vezi sa kinematskom shemom maine, kao i mjere
dobivene proraunom, mjere koje obezbjeuju odreenu masu elementa ili
radnu karakteristiku, te one mjere koje obezbjeuju nalijeganja.
Montane mjere su one mjere koje su vane za sklapanje elemenata
(jednokratno sklapanje ili viekratno sklapanje i rasklapanje, te zamjena
dotrajalog dijela).
Tehnoloke mjere su one mjere koje obezbjeuju privrivanje dijelova na
alatnoj maini ili stavljanje u stezni alat.
Slobodne mjere su one mjere koje nemaju uticaj ni na nalijeganje, ni na
zamjenljivost dijelova, tj. nemaju poseban znaaj ni u pogledu funkcije, ni
montae, ni obrade.
U principu se toleriu samo funkcionalne, montane i tehnoloke mjere, ali
ni slobodne mjere se ne mogu izraivati izvan nekih dozvoljenih granica
odstupanja. Standard JUS M.A1.410 propisuje tolerancije slobodnih mjera
ostvarenih obradom skidanjem strugotine za etiri stepena tanosti (tabela 5).
Tabela 5. Tolerancije slobodnih mjera (mjere su u mm)
58
Podruje nazivnih mjera
stepen 0,5 do 3 3 do 6 6 do 30 30 do 120 120 do 315 315 do 1000 1000 do 2000 do

tanosti 2000 4000
fini 0,05 0,05 0,1 0,15 0,2 0,3 0,5 0,8
srednji 0,1 0,1 0,2 0,3 0,5 0,8 1,2 2
grubi 0,15 0,2 0,5 0,8 1,2 2 3 4
vrlo grubi - 0,5 1 1,5 2 3 4 6
Navedeni standard daje vrijednosti dozvoljenih odstupanja za mjere uglova i

za poluprenike zaobljenja i oborene ivice. Na svakom detaljnom crteu treba
da stoji napomena o tome koji standard i koji stepen tanosti se trai za
slobodne mjere.
3.3. TOLERANCIJE OBLIKA I POLOAJA

Kao to se neka duinska mjera ne moe uraditi apsolutno tano, nije
mogue apsolutno tano uraditi ni neki geometrijski oblik, kao ni ostvariti
apsolutnu paralelnost osa ili povrina. Uzroci koji dovode do pojave odstupanja
od geometrijskog oblika ili od predvienog uzajamnog poloaja povrina i osa u
osnovi su isti kao uzroci odstupanja kod duinskih mjera.
Na slici 43 je karikirano prikazano odstupanje oblika prema geometrijski
idealnom obliku.
Idealni oblik vratila Stvarni oblik vratila Odstupanje od

(karikirano) cilindrinog oblika
Slika 43. Odstupanje od cilindrinog oblika
Tolerancije oblika i poloaja u znatnoj mjeri poskupljuju proizvodnju i treba

ih primjenjivati samo tamo gdje to zahtijeva funkcija komada ili ekonominost
59
proizvodnje, i to samo ako su vee ili manje od tolerancije prostora. Kad se ve
moraju primijeniti ove tolerancije, treba ih primjenjivati uz princip
MAKSIMUMA MATERIJALA, gdje god je to mogue, jer se time znatno
smanjuje kart proizvodnje. Ove tolerancije se moraju u svakom sluaju
oznaiti na crteu.
Zona tolerancije je zona u kojoj moraju leati sve take jednog geometrij-
skog elementa (taka, linija, povrina, sredinja ravan). U zavisnosti od tole-
rancije oblika i poloaja i njene oznake na crteu, zona tolerancije moe biti:
* povrina obuhvaena krugom,
* povrina izmeu dva koncentrina kruga,
* povrina izmeu dvije paralelne linije,
* prostor obuhvaen kuglom,
* prostor obuhvaen cilindrom,
* prostor izmeu dvije paralelne ravni i
* prostor obuhvaen kvadrom.
Tolerancija oblika ograniava odstupanja jednog elementa od njegovog
geometrijski idealnog oblika. One odreuju zonu tolerancije u kojoj posmatrani
element mora leati i u kojoj smije imati proizvoljan oblik.
Tolerancije poloaja obuhvataju tolerancije pravca, mjesta ili tanosti
obrtanja. One ograniavaju dozvoljena odstupanja od geometrijski idealnog
poloaja dvaju ili vie elemenata u odnosu jedan prema drugom, od kojih je
jedan utvren kao referentni element. Ako je potrebno, moe se odrediti i vie
referentnih elemenata (naprimjer leini rukavci osovine). Tolerancija poloaja
za jedan geometrijski element odreuje zonu tolerancije u kojoj taj element
mora leati i ako nije data tolerancija oblika, moe imati proizvoljan oblik.
Na slici 44 prikazani su geometrijski oblici jednog mainskog elementa koji
se toleriu.
Referentni elementi su polazna baza za funkciju i izradu dijela kod
primjene tolerancije poloaja. Referentni element treba biti najmanje tako
tanog oblika kao zahtijevana tolerancija poloaja tolerisanog elementa. Po
potrebi treba propisati toleranciju oblika. Odstupanje oblika referentnog
elementa treba odrediti prema "uslovu minimum".
60
Sredinja linija
Povrina odsjeka kugle

Izvodnica cilindrinog
omotaa
Povrina cilindrinog omotaa
Ravna prstenasta Torusna povrina

povrina
Izvodnica koninog Povrina koninog omotaa

omotaa
Ravna kruna povrina
Slika 44. Geometrijski elementi komada koji se toleriu
Teorijske mjere su one mjere koje su potrebne kao podatak za geometrijski

idealan poloaj tolerancijske zone nagiba, lokacija i esto za tolerancije oblika
povrina i linija. Za ove mjere ne vae tolerancije slobodnih mjera.
8
18
28
40
Slika 45. Primjer oznaavanja teorijskih mjera
Dozvoljena odstupanja izraenog komada ograniena su upisanim

tolerancijama oblika i poloaja. Ove se mjere ograuju tankom linijom u obliku
pravougaonika. Primjer takvog oznaavanja prikazan je na slici 45.
Mjera uslov minimuma je ona granina mjera koja daje minimum

materijala izraenog dijela. To je najmanja mjera osovine i najvea mjera rupe.
61
Pri mjerenju odstupanja od oblika granine linije i povrine moraju biti tako
postavljene prema stvarnom obliku, da se dobije najmanje odstupanje. Ako se o
ovome ne vodi rauna, onda se dobiju vea odstupanja, to dovodi do pogrenih
rezultata mjerenja (h2 na slici 46).
Pri mjerenju odstupanja od poloaja vai uslov minimuma za referentni
element. Ako je referentni element osa, treba izraeni komad izravnati prema
cilidru koji referentnu osu obuhvata s najmanjim moguim prenikom tog
cilindra (r1 na slici 47). Ako je referentni element jedna ravna povrina, treba
izraeni komad izravnati prema paralelnim ravnima koje referentnu ravan
obuhvataju s najmanjim moguim rastojanjem izmeu tih ravni.
h1
h2
h2 > h1
Slika 46. Postavljanje graninih linija za odstupanje od oblika
r1
r2
Slika 47. Odstupanje oblika za kruni presjek
Odstupanja oblika, prema JUS M.A1.240, mogu biti:

* Odstupanje od pravca (nepravost)
* Odstupanje od ravni (neravnost)
* Odstupanje od kruga (nekrunost)
* Odstupanje od cilindra (necilindrinost)
62
* Odstupanje od oblika bilo kojeg profila
* Odstupanje od oblika bilo koje povrine
Odstupanje od pravca definisano je cilindrom unutar kojeg se moraju nalaziti
sve take tolerisane linije.
Dozvoljeno odstupanje od ravnosti definisano je prostorom izmeu dvije
paralelne ravni, izmeu kojih se moraju nalaziti sve take tolerisane povrine.
Dozvoljeno odstupanje od kruga definisano je povrinom izmeu dva
koncentrina kruga u istoj ravni. Linija profila elementa ne smije nijednom
takom izlaziti izvan tog krunog prstena.
Dozvoljeno odstupanje od cilindra definisano je prostorom izmeu dva
koaksijalna cilindra. Povrina omotaa elementa ne smije nijednom takom
izlaziti izvan prostora izmeu tih cilindara.
Dozvoljeno odstupanje od oblika bilo kojeg profila definisano je povrinom
izmeu dvije obvojnice krugova iji centri lee na liniji koja ima zahtijevani
geometrijski oblik. Dozvoljeno odstupanje od oblika bilo koje povrine
definisano je prostorom izmeu dvije obvojnice kugli iji centri lee na povrini
koja ima zahtijevani geometrijski oblik.
Slika 48. Dozvoljeno odstupanje od oblika bilo kojeg profila
Odstupanja poloaja, prema JUS M.A1.242 i JUS M.A1.243, mogu biti:

* Po pravcu:
* odstupanje paralelnosti
* odstupanje upravnosti
* odstupanje ugla nagiba
* Po mjestu:
63
* odstupanje lokacije pojedinih osa i povrina
* odstupanje centrinosti i aksijalnosti
* odstupanje simetrinosti
* Po poloaju obrtnih povrina:
* radijalno bacanje (radijalna izboenost obrtanja)
* aksijalno bacanje (aksijalna izboenost obrtanja)
Standardni simboli za oznaavanje odstupanja oblika i poloaja na crteima,
prema standardu JUS M.A1.243, su dati u tabeli 6.
Oznake tolerancija oblika i poloaja sastoje se od strelice koja pokazuje
povrinu odnosno liniju koja se tolerie i okvira u koji se unosi simbol vrste
odstupanja i veliina tolerancije. Referentna povrina (referentni element) u
odnosu na koji se odstupanje druge povrine tolerie oznaava se referentnim
trouglom (slika 49).
Ako se podatak vrijednosti tolerancije odnosi na osu i sredinju ravan, kao
na tolerisani element, tolerisana se strelica postavlja u pravcu kotne linije, na
jednu od strelica kotne linije. Meutim, ako je tolerisani element neka povrina
ili linija, ali ne i osa, referentna strelica mora biti pomaknuta od kotne strelice u
stranu.
0,1 0,1
Slika 49. Primjeri oznaavanja tolerancija oblika i poloaja
Kod tokarenih dijelova esto se daju kombinirana odstupanja obika i

poloaja (aksijalno i radijalno bacanje), jer se vrlo jednostavno mogu mjeriti.
Kod zadavanja doputenih odstupanja oblika i poloaja potrebno je misliti na
meuovisnost tolerancija mjera, oblika i poloaja. Obino se tolerancije
poloaja i oblika ograniavaju na priblino polovinu tolerancije mjere.
64
Tabela 6. Oznaavanje tolerancija oblika i poloaja
Vrsta tolerancije Osobina koja se tolerie Simbol
Tolerancije oblika Pravost
Ravnost
Krunost
Cilindrinost
Oblik linije
Oblik povrine
Tolerancije poloaja Tolerancije pravca Paralelnost
Upravnost
Ugao nagiba
Tolerancije mjesta Lokacija
Koncentrinost i
koaksijalnost
Simetrinost
Tolerancije tanosti Tanost obrtanja

obrtanja
Krunost obrtanja
Ravnost obrtaja
3.4. SLOENE TOLERANCIJE

Ako je jedna mjera ovisna o drugoj, naprimjer, mjera "x" na slici 50,
odnosno ako se nekoliko dijelova naslanja jedan na drugi, kontrolom tolerancija
mora se utvrditi meusobni uticaj tolerancija. Za raunsko utvrivanje jedne
granine mjere ovisne o drugim mjerama vrijedi:
* Ako je neka mjera zbir pojedinanih mjera, onda je najvea mjera zbir
pojedinanih najveih mjera, a najmanja mjera zbir pojedinanih
najmanjih mjera.
* Ako je mjera razlika dviju pojedinanih mjera, onda se najvea mjera
dobije iz razlike gornje granine mjere (vee mjere) i donje granine
mjere (manje mjere). Najmanja mjera dobije se obratnim postupkom.
* Razlika graninih mjera neke mjere, sumarna tolerancija, jednaka je zbiru
pojedinanih tolerancija.
65
* Ako se potrebna mjera dobiva sabiranjem i oduzimanjem pojedinih mjera
(mjera x na slici 50), korisno je izraditi lanac mjera (slika 51). Poinje se
i zavrava crtanjem lanca mjera na traenoj mjeri i utvruje pozitivan,
odnosno negativan smjer.
40 + 0,1
20 + 0,01 10 0,05
45 - 0,1
Slika 50. Meusobna zavisnost mjera
40 + 0,1 (-)
20 + 0,01 (+) 10 0,05 (+)
45 - 0,1 (+)
Slika 51. Lanac mjera (za primjer slike 50)
Najvea mjera zavisne mjere dobije se sabiranjem gornjih graninih mjera

negativnih lanova lanca mjera. Najmanja mjera dobije se obratnim postupkom.
Iz toga proizlazi za gornji primjer:
xg = 45,0 - 40,0 + 10,05 + 20,01 = 35,06
xd = 44,9 - 40,1 + 9,95 + 20,0 = 34,75
Tolerancija se tada dobiva iz T = xg - xd = 35,06 - 34,75 = 0,31.
Tolerancija je jednaka sumi svih pojedinanih tolerancija:
66
T = 0,1 + 0,1 + 0,1 + 0,01 = 0,31
Sabiranje tolerancija moe zavisnoj mjeri dati priblino velike vrijednosti
sumarne tolerancije i konstruktor ih mora uzeti u obzir.
* U zatvorenom lancu mjera bar jedna mjera mora biti netolerirana.
* Mjera s malom tolerancijom koja je funkcionalno uvjetovana, ne smije se
odreivati s veim brojem toleriranih mjera (slika 52)
5 - 0,1 5 + 0,02 12 + 0,02 5 12 - 0,1
Tolerancija je traena iz 22 - 0,06 22

funkcionalnih razloga
LOE DOBRO
Slika 52. Uska tolerancija uvjetovana funkcijom mainskog elementa
Dok se kod pojedinanih dijelova sumarna tolerancija dobije na navedeni

nain, kod veeg broja dijelova koji se nalaze jedan pored drugog, uvijek dolazi
do stvaranja sumarne tolerancije. Radi toga nije mogue na vratilu fiksirati
mainski dio pomou uskonika bez zazora. Slika 53 prikazuje takav sluaj. Isto
tako aksijalni zazor kod veeg broja dijelova na vratilu moe biti znatna. Ako,
na primjer, tolerancija 6 pojedinanih dijelova na vratilu iznosi 0 mm, a
tolerancija sigurnosnog prstena (kojih takoe ima 6) 0,06 mm, onda e sumarna
tolerancija biti ak 0,36 mm. Tako veliki uticaji tolerancija su nedopustivi.
Uticaj sumarne tolerancije na doputenu mjeru moe se ograniiti zadravanjem
istog konstruktivnog oblikovanja samo pomou uskih (i istovremeno skupih)
tolerancija pojedinanih dijelova. Time se, dodue, ostvaruje izmjenljivost, ali
trokovi izrade mogu jako porasti. Prema broju pojedinanih dijelova koji su
smjeteni jedni pored drugih, kod postupka s minimalno maksimalnim mjerama,
tolerancije moraju biti jako uske. Vjerovatnoa da e se kod vie od triju
dijelova koji su smjeteni jedan pored drugog nai dijelovi s graninim
mjerama, vrlo je mala. Zato se za izraunavanje sumarne tolerancije mogu
koristiti i statistike metode. Druga mogunost za savladavanje sumarnih
tolerancija, koja ne zahtijeva tako uske tolerancije, je upotreba izmjenljivosti
grupe dijelova ili metoda kompenzacije. Kod metode izmjenljivosti grupe
dijelova, svaki dio dobiva iroka polja tolerancije. Dijelovi se mjere i grupiu
tako da se ukupna eljena mjera dobije u uskim granicama tolerancije. Kod
metode kompenzacije vri se prilagoavanje jednog dijela, po mogunosti onog
67
koji se montira posljednji, tako da bi se postigla sumarna vrijednost ukupne
vrijednosti u uskim granicama tolerancije.
1,2 - 0,06
- 0,1
20
21,2 + 0,1
Aksijalni zazor
Slika 53. Sumarna tolerancija kod veeg broja dijelova
3.5. PRINCIP MAKSIMUMA MATERIJALA
0,1 M
Slika 54. Princip maksimuma materijala
Mjera maksimum materijala je ona granina mjera koja daje maksimum

materije izraenog dijela. To je dakle, najmanja mjera rupe i najvea mjera
osovine. Uslov maksimum materijala dozvoljava da se jedna tolerancija oblika i
68
poloaja na crteu prekorai i to za iznos razlike izmeu mjere sprezanja i mjere
maksimum materijala. Na crteu se ovaj uslov oznaava velikim slovom M
unutar kruga, iza brojane vrijednosti tolerancije.
Na slici 54 dat je primjer tolerancije sa uslovom maksimuma materijala.
Mjera sprezanja je ona mjera geometrijski idealnog suprotnog dijela koji
ima duinu jednaku najmanje duini povrine nalijeganja posmatranog dijela i
sa kojom se posmatrani dio bez prisile jo uvijek moe spregnuti.
Slobodno uklapanje elemenata u sklop zavisi od kombinacije odstupanja
stvarnih dimenzija i odstupanja oblika ili poloaja elemenata predmeta koji
ulaze u sklop. Minimalni zazor pri sklapanju dobija se u sluaju kada se mjere
elemenata nalaze na granici koja odgovara mjerama minimuma materijala, a pri
tome su dozvoljene greke oblika i/ili poloaja maksimuma.
Sklapanje moe biti ostvareno ak i najnepovoljnijim dozvoljenim uslovima
u pogledu dimenzionisanih tolerancija i tolerancija oblika i poloaja - ako je
dimenzionalna razlika obaju elemenata, od kojih se svaki nalazi iznad granice
koja odgovara vrijednosti za maksimum materijala, jednaka najmanje ukupnoj
toleranciji poloaja.
Meutim, raspoloivi zazor za sklapanje je utoliko vei ukoliko su stvarne
dimenzije elemenata koji se sklapaju vie udaljene od granice maksimuma
materijala i ukoliko su greke oblika i poloaja vie ispod maksimalne greke.
Otuda proizlazi da, ukoliko su stvarne dimenzije elemenata koji se spajaju
vie udaljene od granice maksimuma materijala, moe za odgovarajui iznos
biti prekoraena tolerancija oblika i poloaja, bez opasnosti po mogunosti
sklapanja. Ovo poveanje tolerancije oblika i poloaja na osnovu principa
maksimuma materijala, koje se primjenjuje na osnovu ostvarene dimenzione
tolerancije, kao i na osnovu ostvarene tolerancije poloaja u izvjesnom sluaju
ima svojih koristi za proizvodnju, ali to poveanje ne bi smjelo uvijek biti
doputeno sa gledita funkcionalne ispravnosti.
Naprimjer, kod tolerancija poloaja poveanje te tolerancije moe biti
dozvoljeno uopte uzev za centralna rastojanja elemenata koji se sklapaju, kao
to su rupe za svornjake ili ivije. U svim takvim sluajevima konstruktor treba
da odlui da li e ili nee primjenjivati princip maksimuma materijala.
Ako se ovaj princip primijeni, onda uz odnosnu toleranciju oblika ili
poloaja treba upisati znak M (JUS M.A1.243).
Ovaj znak oznaava da je tolerancija upisana pored njega izabrana vodei
rauna o granicama maksimuma materijala elementa ili elemenata koji se
sklapaju. Ako je jedan element izraen sa dimenzijom koja se nalazi izmeu
dimenzije koja odgovara maksimumu materijala, razumljivo je da ovo
poveanje nikad ne prelazi vrijednosti dimenzionalne tolerancije elementa.
69
Vano je istai da ovo poveanje tolerancije oblika i poloaja moe biti
primijenjeno na jedan element sklopa ne obazirui se na suprotan element sa
kojim se taj element sparuje.
NAPOMENA: Ako princip maksimuma materijala nije primijenjen (ili ne
moe biti primijenjen) na tolerancije oblika i poloaja, onda se te tolerancije
moraju uvaavati bez obzira na ostvarene mjere posmatranog elementa koji se
sklapa. To znai da greke oblika ili poloaja moraju biti konstruirane
nezavisno. Ako je princip maksimuma materijala primijenjen, onda se greke
poloaja ili oblika mogu kontrolisati odgovarajuim kontrolnim mjerilima za tu
namjenu.
3.5.1. PRIMJENA PRINCIPA MAKSIMUMA MATERIJALA

Konstruktori trebaju to vie primjenjivati princip maksimuma materijala,
gdje god je to mogue, jer time poveavaju dozvoljena odstupanja, a smanjuju
kart i pojeftinjuju proizvodnju bez smanjenja kvaliteta proizoda.
Posebnu panju moraju obratiti kontrolori pri mjerenju odstupanja od oblika
i poloaja i primjene principa maksimuma materijala, jer pri kontroli
neopravdano mogu biti kartirani dobri proizvodi.
Princip maksimuma materijala za tolerisani element
0,1 M
dM-dS
d
Slika 55. Princip maksimuma materijala za tolerisani element
Ako upisana vrijednost tolerancije tolerisanog elementa smije biti

prekoraena za apsolutnu vrijednost razlike izmeu mjere sprezanja i mjere
maksimuma materijala tog elementa, tad se primjenjuje princip maksimuma
materijala.
Princip maksimuma materijala za referentni element
prekoraena za apsolutnu vrijednost razlike izmeu mjere sprezanja referentnog
70
elementa i mjere maksimuma materijala istog referentnog elementa, tad se
primjenjuje princip maksimuma materijala.
A M A
d'M-d'S
d'
Slika 56. Princip maksimuma materijala za referentni element
Princip maksimuma materijala za tolerisani i referentni element

prekoraena za zbir apsolutne vrijednosti razlike izmeu mjere sprezanja i mjere
maksimuma materijala tolerisanog elementa s jedne strane i apsolutne
vrijednosti razlike izmeu mjere sprezanja i mjere maksimuma materijala
referentnog elementa s druge strane, tad se moe primijeniti princip maksimuma
materijala na tolerisani i referentni element.
0,1 M A M A
(dM-dS)+(d'M-d'S)
d'
Slika 57. Princip maksimuma materijala za tolerisani i referentni element
Primjena principa maksimuma materijala u vezi sa upravnou

Primjena principa maksimuma materijala u vezi sa upravnou prikazana je
na slikama 58 i 59.
71
16 -0,08 16 -0,02
0,04 M A 0,04 A
Slika 58. Princip maksimuma materijala - upravnost
Na slici 59 je prikazana ivija ija se osa mora nalaziti u granicama

cilindrine tolerancijske zone, upravno na referentnu ravan A. Prenik ove zone
varira za 0,04 do 0,06, a prenik ivije je 16 (maksimum materijala) do 15,98
(minimum materijala).
16,04 16,04
toler. zona 0,04 toler. zona 0,06

normalna na referentnu normalna na referentnu
povrinu povrinu
kontrolnik kontrolnik
referentna povrina referentna povrina
a) Materijal maks. prenika 16,00 u b) Materijal min. prenika 15,98 u

kontaktu sa kontrolnikom; efektivna kontaktu sa kontrolnikom; efektivna
upravnost 0,04 tolerancija 0,04
Slika 59. Provjera upravnosti kontrolnikom
Treba imati u vidu da kontrolno mjerenje (kontrolnik) kontrolie

kombinaciju odstupanja upravnosti mjere prenika. Prenik epa se mora
nezavisno kontrolisati da bi se obezbijedilo da se tolerancijske granice ne
prekorae. Treba imati u vidu da se tanost poloaja, tj. greke posmatranog
dijela u odnosu na drugi dio sa kojim se sklapa u ovom primjeru ne postavlja.
Primjena principa maksimuma materijala u vezi sa pravnou
72
- 0,01 M
10 -0,02
svornjak
Slika 60. Osa svornjaka se mora nalaziti u granicama cilindrino-tolerancijske

zone, iji prenik varira od 0,01 do 0,03, a prenik svornjaka varira
od 10,00 (maksimum materijala) do 9,98 (minimum materijala)
Prema slici 60 primjena principa maksimuma materijala u odnosu na

pravnost je data sa tolerancijom materijala na samim crteima. Meutim, na
slici 61, kontrolno mjerilo kontrolie kombinovani efekat pravnosti mjere. Ako
je potrebno da svornjak ostane cijelom duinom u unutranjosti zamiljenog
cilindra, imajui u vidu dozvoljene tolerancije prenika svornjaka (Tejlorov
princip), tolerancija pravnosti mora biti oznaena kao na slici 61. Ali ako je
potrebno da svornjak ostane samo onom duinom koja odgovara duini djela sa
kojim se spree tolerancijska povrina, mora biti oznaena na osi koja se vidi na
slici 61.
Upravnost sa nula-tolerancijom oblika
Ako je potrebno posebno navesti da neku greku pravca dijela koji se sklapa
treba obuhvatiti okvirom granice maksimuma materijala, onda to treba oznaiti
kao na slici 62. Odstupanja oblika su dozvoljena ako je dio ugraen sa
odstupanjem od dimenzije granice maksimuma materijala u smjeru ka
minimumu materijala, pod uslovom da dimenzionisanje granica minimuma
materijala nije ni u jednoj taki podbaeno. Treba takoe imati u vidu da
nula-tolerancija oblika mora biti utvrena i samo povezana sa principom
maksimuma materijala, poto bi u drugom sluaju nula-tolerancija oblika u
stvari zahtijevala savrenu tanost obrade - to je uostalom nemogue.
73
kontrolnik
tolerancijska zona 0,01
10
10,01
0,01
kontrolnik
tolerancijska zona 0,03

9,98
10,01
0,03
Slika 61. Provjera pravosti kontrolnikom
16 -0,02
0M A
Slika 62. Nula-tolerancija oblika
74
epovi 50 0,1 dvije ivije 9,8 -0,1
dvije rupe 10 +0,1
Slika 63. Rastojanje centara
Rastojanje centara
Na slici 63 je prikazan prosti sluaj linearnog tolerisanja rastojanja centara i
pokazuje dva sastavna dijela koja se uvijek mogu sklopiti, ak i pod
najnepovoljnijim uslovima tolerancijskih mjera, u sluaju kad je:
* za gornji dio: rastojanje centra i prenici epova na maksimumu
materijala
* za donji dio: rastojanje centra i prenici epova na minimumu materijala
ili
* za gornji dio: rastojanje centra i prenici epova na minimumu materijala
* za donji dio: rastojanje centra i prenici epova na maksimumu materijala
Na slici 64. dato je objanjenje za ekstremne sluajeve maksimuma i
minimuma rastojanja centara. Sklapanje dijelova mogue je izvesti u ovom
sluaju, ako je ispunjeno:
1) Maksimalna rastojanja izmeu spoljnih strana epova u gornjem
sastavnom dijelu ne smije prekoraiti 59,9 (tj. rastojanje epova uveano
za pola prenika svakog epa 50,1 + 9,8 = 59,9 ne smije prekoraiti
minimalno rastojanje izmeu spoljnih strana rupa u donjem dijelu
49,9 + 10 = 59,9)
2) rastojanje izmeu unutranjih strana epovane smije biti manje od 40,1
(tj. rastojanje centra epova umanjeno za pola prenika svakog epa
49,9 - 9,8 = 40,1 ne smije biti manje od minimalnog rastojanja izmeu
unutranjih strana rupa u donjem sastavnom dijelu 50,1 - 10 = 40,1)
75
50,1
49,9
40,1
59,9
Slika 64. Ekstremni sluajevi rastojanja centara
Otuda, ako prenici epova imaju minimalne prenike (9,7), njihovo

rastojanje centara moe da varira izmeu 59,9 - 9,7 = 50,2 i 40,1 + 9,7 = 49,8.
to odgovara toleranciji od 0,2, umjesto 0,1, kako je dato na crteu.
Ova mogunost poveanja dozvoljene greke moe se korisno primijeniti
ako se naznai primjena maksimuma materijala na rastojanju centara epova
gornjeg dijela koji se sklapa. Princip maksimuma materijala moe se naznaiti i
za donji dio kao to je bilo prikazano na slici 62 sa istom tanou.
Ako se koristi princip maksimuma materijala, on se moe naznaiti kao na
slici 65, koja prikazuje donji dio: oznaka M slijedi tolerancijska rastojanja
centara.
50 0,01 M
Slika 65. Princip maksimuma materijala za rastojanja centara - donji element
Prema slici 66, koja pokazuje isti dio, oznaka M slijedi toleranciju poloaja
rupa, oznaavajui da su tolerancijske zone za centre rupa cilindrine (u sluaju
da su obje rupe minimalnog prenika, tj. da postoji maksimum materijala,
tolerancija rastojanja centara rupa je 0,1, dok ako su obje rupe maksimalnog
prenika, tolerancija rastojanja centara rupa je 0,2.
76
Jedina razlika izmeu zahtjeva postavljenog na slikama 65 i 66 je u tome to
se na slici 66 utvruje cilindrina tolerancijska zona za centre rupa.
50
0,01 M
Slika 66. Princip maksimuma materijala za rastojanja centara - donji element
Koaksijalnost
Primjena principa maksimuma materijala u odnosu na koaksijalnost je data
na slikama 67, 68 i 69. Na slici 67 osa glave ivije treba da se nalazi u zoni
tolerancije cilindra, ija se osa poklapa sa osom vrata ivije, iji prenik varira
od 0,05 (=0,025. 2) do 0,165 (=0,0825. 2). Prema tome, kako variraju ostvareni
prenici glave i rukavca od njihovih mjera maksimuma do minimuma materijala
prikazano je na slikama 68 i 69.
40 -0,1
0,05 M A M
A
-0,05
20
Slika 67. Idealan sluaj koaksijalnosti (ose se poklapaju)
77
40,05
40 0,05
ekscentrinost 0,025
osa glave
kontrolnik
osa kontrolnika
20
Slika 68. Odstupanje od koaksijalnosti
40,05
39,9 0,15
ekscentrinost 0,075
ekscentrinost 0,0815
osa glave
kontrolnik
osa vrata
0,015 19,985
20 osa kontrolnika
Slika 69. Odstupanje od koaksijalnosti
78
3.6. PRIMJERI TOLERANCIJA I OZNAAVANJE

NA CRTEIMA
0,5 A A
Slika 70. Odstupanje povrine "A" od ravnosti, ne vee od 0,05 mm
0,1
300 A A
Slika 71. Odstupanje povrine "A" od pravosti, ne vee od 0,1mm

na duini od 300 mm
0,1 A A
Slika 72. Odstupanje povrine "A" od cilindrinosti, ne vee od 0,1mm
79
0,02 A
Slika 73. Odstupanje povrine "A" od krunosti, ne vee od 0,02mm
A
0,01 A
Slika 74. Odstupanje profila podunog presjeka cilindrine povrine "A",

ne vee od 0,01mm
B A
0,06 A
Slika 75. Odstupanje od rupe B u odnosu na osu rupe A, ne vee od 0,06 mm
80
0,01 A
B
A A
Slika 76. Odstupanje povrine "AB" od paralelnosti, ne vee od 0,01mm
0,1 A B
Slika 77. Odstupanje povrine "B" od upravnosti prema osnovici (povrina "A"),
ne vee od 0,1mm
0,01 A
0,04 A
36H6
0,01 A
Slika 78. Odstupanje tolerancije poloaja
81
0,01
0,03
30H7
Slika 79. Odstupanje tolerancije poloaja zaptivnog prstena
A A
b
d
A
c
oznaka mjere tolerancije

dijela b c d e f g
1 15 7 8h8 49 0,008 0,008
2 20 8 10h8 50 0,01 0,008
3 30 10 15h9 70 0,02 0,01
4 50 12 20h9 112 0,05 0,015
Slika 80. Oznaavanje tolerancije oblika i poloaja,
gdje su vrijednosti vezane tabelom
82
8 rupa 10H11
0,1 M
30
15
30 30 30
15 15
Slika 81. Odstupanje svih rupa od nominalnog poloaja

ne smije biti vee od 0,1 mm
0,05 0,01
0,05
0,002 B
-0,014
80
0,008 A
-0,15
39
Slika 82. Tolerancija unutranjeg prstena kuglinog leaja
83
4. PRESOVANI SKLOPOVI
Presovani (stezni) spojevi su vrste veze dobijene presovanjem, otporne na
troenje tako da omoguuju prenos udarnih i promjenljivih optereenja. Stezna
veza ostvaruje se spajanjem dijelova izmeu kojih postoji preklop. Na slici 83
prikazana je veza vanjskog i unutranjeg prstena, te djelovanje sila pritiska sa
vanjskog na unutranji prsten i obratno
vanjski prsten
p
Dur
Dvr
unutranji prsten
Slika 83. uplje vratilo vrsto spojeno s prstenom
Ova stezna veza je data i na sljedeoj slici, gdje se vidi valjanje epa sa
otvorom. Na epu se daje primjer vratila, gdje sa svake strane postoji 1/2
preklopa.
dotvora
1/2 p 1/2 p
dvratila
Slika 84. Vratilo vrsto spojeno s prstenom
84
Stezno spajanje primjenjuje se najee kod dijelova koji rotiraju. To su
razni rotori, turbinski i ventilatorski dijelovi, koji se presuju na vratila.
Stezno spajanje moe se vriti vruim navlaenjem vanjskog dijela,
pothlaivanjem unutranjeg ili presovanjem unutranjeg dijela u vanjski ili
obrnuto. U prvom sluaju vanjski se dio zagrijava najee u uljnoj kupki, da se
proiri toliko da se moe lako navui na unutranji dio. Temperature se kreu
oko 350C, ali ne idu preko te temperature. U drugom sluaju se unutranji dio
hladi (u suhom ledu, gdje se postie temperatura do -72C, a u tekuem zraku
do -195C) i time se toliko suava da se moe uvui u vanjski dio.
Zagrijavanjem na normalnim temperaturama (+20C) dolazi do steznog spoja.
Ovako dobijene stezne spojeve nazivamo poprenim steznim spojevima.
Ako se samo jednim nainom ne moe postii dovoljno proirenje, moe se
kombinovati zagrijavanje i pothlaenje.
U treem sluaju dijelovi se u hladnom stanju (najee upotrebom prese)
presuju jedan u drugi. Takve spojeve nazivamo uzdunim presovanim
spojevima. Ovaj primjer je prikazan na slici 85, a takvo spajanje moe se
ostvariti i centrifugiranjem vanjskog dijela.
uzduno
presovanje 2-3
mm
F F
Slika 85. Uzduno presovani spoj dobijen presovanjem epa u prsten
Da otre ivice ne bi pri presovanju strugale po rupi, zakosi se unutranji dio

na duini 2-3 milimetra pod uglom od 5. Pri presovanju se dijelovi mau uljem
ili mau, a ako su od razliitog materijala ili su razliite tvrdoe mogu se
presovati na suho.
85
Steznim spajanjem bez obzira na to na kakav je nain ostvareno treba na
nalegnutim povrinama stvoriti dovoljno veliki otpor protiv aksijalnog
pomjeranja ili zakretanja spojenih dijelova jedan prema drugom. Otpor trenja
izazvan prianjanjem, vei je od otpora trenja klizanja. Pri proraunu steznih
spojeva raunamo, radi sigurnosti, samo sa otvorom trenja klizanja, kao to je
prikazano na slici 83. Na istoj slici se vidi da usljed preklopa potrebnog za
stezanje i izazivanje elastinih deformacija, stvara se na nalijeuim povrinama
pritisak p. Ako taj pritisak pomnoimo sa povrinom A i koeficijentom trenja
dobiemo potreban otpor trenja, koji se suprotstavlja djelovanju vanjskih sila.
Steznim sklopovima moe se izvriti uteda u materijalu, uteda u izradi
utora za klin i sam klin, buenje rupe za navoj, narezivanje navoja, izrada vijaka
i drugo. Na sljedeim slikama vide se te utede i rjeenja sklopova.
Slika 86. Rukavac sa naslonom u normalnoj izradi i pomou steznog sklopa
Slika 87. Privrenje ruice na rukavac pomou klina, podloke, vijka

i sa steznim spojem
86
4.1. PRORAUN STEZNOG SKLOPA

Sila otpora trenja klizanja je najmanja sila koju treba da izazove minimalni
pritisak nalijeuih povrina (pmin), a koja mora biti toliko velika da uzduno,
obodno ili rezultantno vanjsko optereenje Fl, Fo i Fr dri u ravnotei. Sila
otpora trenja klizanja Fk dobija odgovarajue indekse l, o i r, ve prema tome da
li se radi o uzdunoj sili klizanja Fkl, odnosno obodnoj sili klizanja Fko, ili
rezultantnoj sili klizanja Fkr. Tako se Fk rauna:
Fk = A. pmin.
Fkl = A. pmin. kl
Fko = A. pmin. ko
Fkr = A. pmin. kr
Fkr = D l. pmin. kr
Fko = 2Mo / D
A = D l
+Fko
+Fko
+Fko
Fkl Frk
Fkl
D/2 -Fko
Fl Fl
Fl D
uzduna sila
Slika 88. Sila prijanjanja Fk (sila klizanja) - odreeni naini

optereenja steznog spoja
Sila pripijanja Fk (sila klizanja) je odreena nainom optereenja steznog

spoja preko koeficijenata trenja kl, ko, kr, (uzdunim, obodnim i radijalnim) u
pravcu djelovanja uzdune sile. Vrijednosti koeficijenata trenja e najvie
zavisti od sredstava za podmazivanje (suho bez podmazivanja, ulje ili mast), od
vrste steznog spoja (uzduni presovani, popreni navueni stezni spoj), od
materijala vanjskog i unutranjeg dijela koji se stezno veu i od toga da li se
87
radi o stanju mirovanja (trenje mirovanja) ili o stanju klizanja (trenje klizanja).
Na slici 89 prikazani su dati odnosi.
FA
F 300 100
600
sila presovanja suho presovanje
podmazano uljem
80
podmazano uljem i
mau
60
l 520
podmazano mau
40
20
l
500 400 300 200 100 1
Slika 89. Zavisnost sile presovanja od maziva
4.1.1. VELIINA POTREBOG MINIMALNOG I

DOPUTENOG MAKSIMALNOG IZMJERENOG
STEZNOG PREKLOPA
Ps max = Pmax . (Kv + Ku). D. 103 [m]

Pmax = Ps max + p
Ps min = Pmax . (Kv + Ku). D. 103 [m]
Pmin = Ps min + p
( m v 1) (m v 1) Q 2v
kv
m v Ev (1 Q 2v )
Ds
Qv
D vu ( vratilo unutra )
(mu 1) ( mu 1) Q 2v
ku
mu Eu (1 Q u2 )
88
D vu
Qu
D
Ps max i Ps min su maksimalni i minimalni stezni preklopi u mikrometrima
Pmax i Pmin su maksimalni i minimalni mjerni preklopi u mikrometrima
kv i ku su pomone veliine [mm2/N]
E je modul elastinosti, koji se uzima iz tabele [MPa]
mv i mu su Poasonovi brojevi, koji su za elik 10/3, za liveno gvoe 4.
Pri izradi steznog spoja proraunati preklop se smije kretati u granicama
tolerancije izmeu maksimalnog i minimalnog preklopa, pri emu je razlika
Pmax - Pmin jednaka tolerancijskom polju dosjeda (nalijeganja).
Minimalni preklop mora biti toliki da osigurava dovoljno velik pritisak Pmin
na nalijeuim povrinama, koji daje dovoljno veliku silu klizanja.
Ta sila trenja klizanja mora biti vea od vanjske sile Fl, odnosno obodne sile
Fo. Preklop ne smije biti samo toliki da u prstenovima ne izazove naprezanje
iznad doputene granice (tj. 90 % od granice razvlaenja).
4.1.2. PRORAUN PRITISKA NA NALIJEUIM

POVRINAMA
ps N
p (4.1)
D ( k v k u ) 10 mm2
3
Fl Fk 0 N
p min (4.2)
A kl A k 0 E mm 2
0,96 R N
p max (4.3)
k u ' mm2
1 Q 2v 1 2
kv ' ku '
1 Q v mv
2
1 Qu2 , pomone veliine (4.4)
89
p
Dv
Du
p
p
Slika 90. Proraun pritiska na nalijeuim povrinama
Jednaina (4.1) je opta jednaina za pritisak nalijeuih povrina. Pritisak p

izraunat je prema zakonima nauke o vrstoi, s tim da se vanjski i unutranji
prsten smatraju debelostjenim posudama izloenim unutranjem, odnosno
vanjskom pritisku. Iz jednaine se vidi da veliina pritiska zavisi od veliine
steznog preklopa ps, odnosno od promjera Qv i Qu, te veliina zavisnih od vrste
materijala (mv, mu, Ev, Eu).
Pritisak treba da se kree izmeu maksimalnog i minimalnog. Minimalni
pritisak, koji zavisi od minimalnog steznog preklopa mora biti toliki da na
nalijeuim povrinama izazove dovoljno veliku silu trenja klizanja (Fkl, Fko),
koja e biti dovoljno velika da dri vanjske sile Fl i Fo (4.2).
Maksimalni pritisak ne smije biti prevelik da na prstenovima ne bi izazvao
naprezanje vee od 0.9 R (4.3). za sve ovo su potrebne dodatne veliine (4.4)
A = D l [mm2] - povrina nalijeganja
Rv [N/mm2] - granica razvlaenja vanjskog prstena
2
Ru [N/mm ] - granica razvlaenja unutranjeg prstena
90
4.1.3. JEDNAINE NAPREZANJA I DEFORMACIJE NA
VANJSKOM I UNUTRANJEM PRSTENU
deformacija vanjskog prstena na 1' 1 deformacija vanjskog prstena na

unutranjem obodu vanjskom obodu
Slika 91. Raspored deformacija na vanjskom prstenu presovanog sklopa
deformacija unutranjeg prstena

na vanjskom obodu deformacija unutranjeg
prstena na unutranjem
2'
obodu
Slika 92. Raspored deformacija na unutranjem prstenu presovanog sklopa
91
prsten
naprezanje
vanjskog
prstena
uplje vratilo
naprezanje unutranjeg prstena
prsten
naprezanje
vanjskog
prstena
puno vratilo
naprezanje unutranjeg prstena
Slika 93. Naprezanje na vanjskom i unutranjem prstenu
PRORAUN:
1) Naprezanje na unutranjem obodu vanjskog prstena
radijalno naprezanje: r max = - pg
1 Q 2v
tangencijalna naprezanja: t.max p g
1 Q 2v
1 Q 2v 1
reducirano naprezanje: red .max p
1 Q 2v mv
2) Naprezanje na vanjskom obodu unutranjeg upljeg vratila

radijalno naprezanje: r max = - p
92
1 Q 2u
tangencijalno naprezanje: t.max p
1 Q 2u
1 Q 2u 1
reducirano naprezanje: red .max p
1 Q 2u mu
3) Naprezanje na vanjskom obodu unutranjeg punog vratila

radijalno naprezanje: -r = p
tangencijalno naprezanje: -t = p
1
reducirano naprezanje: red . p 1
mu
4) Naprezanje na vanjskom obodu vanjskog prstena

radijalno naprezanje: -r = 0
Q 2v
tangencijalno naprezanje: tv 2 p 2

1 Qv
Q 2v
reducirano naprezanje: red . tv 2 p 2

1 Qv
5) Naprezanje na unutranjem obodu upljeg vratila

radijalno naprezanje: r = 0
1
tangencijalno naprezanje: t max 2 p 2

1 Qu
1
reducirano naprezanje: red . t max 2 p 2

1 Qu
6) Deformacija vanjskog oboda vanjskog prstena

D v Q 2v
21 2p 10 3 [m]
Ev 1 Q 2v
7) Deformacija na unutranjem obodu vanjskog prstena

21 ' p D k v 10 3 [m]
( m v 1) (m v 1) Q 2v
kv
m v Ev (1 Q 2v )
93
8) Deformacija na unutranjem obodu unutranjeg prstena
Du
2 2 ' 2p 10 3 [m ]
Eu (1 Q u2 )
9) Deformacija na vanjskom obodu unutranjeg prstena

2 2 p D k u 10 3 [m]
(mu 1) ( mu 1) Qu2
ku
mu Eu (1 Qu2 )
4.1.4. PRORAUN TEMPERATURE ZA VRUE

NAVLAENJE I POTHLAIVANJE
Temperatura pri zagrijavanju vanjskog dijela iznosi:
p max z
tv t0 K
v D 103
Temperatura pri pothlaivanju unutranjeg dijela iznosi:
p max z
tu t0 K
u D u 103
gdje je:
z [m] - potrebna zranost radi lakeg navlaenja zagrijanog vanjskog
prstena ili pothlaenog unutranjeg dijela.
u, v, - koeficijent toplotnog irenja materijala
4.1.5. SIGURNOST KOD STEZNIH SPOJEVA

Sigurnost kod steznih spojeva je odnos sile otpora trenja klizanja Fkl (Fko kod
izvjesnih steznih spojeva) prema djelovanju vanjskih sila Fl i Fo (zbog koje je
stezni spoj izveden). Sigurnost e biti:
S = Fko / Fo , odnosno:
S = Fkl / Fl
S > 1.3 ... 1.8
Vanjske sile Fl i Fo i sile otpora klizanju Fkl i Fko steznog spoja daju tako
raspored sila, kao to je prikazano na slici 94.
94
Fkl - uzduna sila klizanja
obrtni moment - Mo
Fko - obodna sila klizanja
obodna sila - Fo
Fl - uzduna sila
Slika 94. Raspored sila kod steznog spoja
4.1.6. OBLIKOVANJE STEZNIH SPOJEVA

Dv
n
Dp

= 1 = 5 ... 15
n = 2 ... 3 mm
m = 0.01D+2 mm
Slika 95. Oblikovanje ivica vratila i provrta
95
Ako se stezni spoj hladnim presovanjem navlai, treba otre ivice vanjskog i
unutranjeg mainskog dijela tako oblikovati da se to vie smanji potreban
pritisak za presovanje i da se povea sigurnost samog steznog spoja.
Otre ivice djeluju pri struganju kao strugalo, uglaavaju dodirne povrine i
smanjuju preklop. Zato je vano otre ivice skinuti na unutrajem mainskom
dijelu, koji se izrauje od tvrdog materijala ( = 5 ... 15, m = 0.01D+2 mm).
Ivice vanjskog dijela vie se obaraju i imaju vei radijus. Dubina na
unutranjem dijelu se kree od n = 2 ... 3 mm, i 1 = 5 ... 15, sa dozvoljenom
tolerancijom od nekoliko (5 do 10) minuta, to znai da se ivice vanjskog dijela
vie obaraju i imaju vei radijus.
4.1.7. STEZNI OBRUI

Steznim obruima veu se mainski dijelovi koji su podijeljeni na dva ili
vie dijelova. Vrue navueni stezni obrui steu se pri hlaenju i time
izazivaju pritisak na podijeljenim povrinama. na takav nain se veu veliki
zamajci i remenice. Na svakom steznom mjestu imaju dva ili vie steznih
obrua. Tako ostvarena veza ne slui samo za preuzimanje sila, ve i kao
osiguranje protiv labavljenja. Stezni obrui izrauju se od materijala .0210 i
.0445. Budui da je preklop relativno malen (pmax = pmin), potreban je
odgovaraui kvalitet nalijeganja povrina.
Toplo navlaenje steznim obruima izvodi se kod glavina velikih leaja na
vratilu, zatim spajanja dijelova kod poljoprivrednih maina i drugo, gdje
glavina i vratilo moraju imati vrsto nalijeganje. Pri proraunu se glavina i
vratilo raunaju kao jedan dio (unutranji), u odnosu prema steznom obruu. U
tom sluaju se rauna modul elastinosti za unutranji dio:
Eg Ev ( Q v 1)
Eu
Eg E v Q
g( glavina )
Q
v( vratilo )
gdje je: Eg - modul elastinosti glavine,

Ev - modul elastinosti vratila,
Q - odnos debljine stjenki
96
Fp Fp
optereenje steznih optereenje
obrua glavine
Fp
'
proireno sueno
F
optereenje steznih
obrua
Fp
'
Slika 96. Sile i deformacije steznih obrua
Sigurnost protiv odvajanja se rauna:

S = Fp / Fr 1.3 ... 1.8
gdje je: Fp - prethodna sila, koja se rauna prema Fp = D. l. p
Fr - sila od rada
Fd - deformaciona sila
97
2
1
Fd Fr

1 2
1
Naprezanje na zatezanje prstena iznosi:

F0 F0 kN
2
A ( D v D) l mm
4.1.8. STEZNE TRAKE

Stezno spajanje moe se izvriti i pomou steznih traka. Glave steznih traka
ne samo da ne izazivaju gnjeenje materijala i optereenje na pritisak na
nalijeuim povrinama, ve svojim djelovanjem obrazuju propusni tok linija
sila.
Sa slike 97 se vidi da su dijelovi kod kojih strelice pokazuju lijevi smjer
optereenja na istezanje, desni na pritisak. Gustoa toka linija sila je mjerilo za
visinu naprezanja. Uzmemo li u obzir da e pri navlaenju traka uglaavati
nalijene povrine, doi e do produenja stezne trake za veliinu A i do
skraenja steznih dijelova za B.
1/2 F
a
1/2 F
b
45
+
-
Slika 97. Tok linija sila i raspored naprezanja glave stezne trake
98
Prema zakonima nauke o vrstoi imamo da je:
F
E
A
F E A
EA A A A
Fp 10 3 [N]
l
EB AB B
Fp 10 3 [N]
l
Stezni preklop je:
A AB EB 10 3

B A A EA 10 3
Uvode se pomone veliine kA i kB:

10 3 10 3
kA kB
A A EA AB EB

A [m] B [m ]
k k
1 B 1 A
kA kB
kB
kA
Fo Fr [N]
k
1 B
kA
Sigurnost protiv odvajanja:

S = Fp / Fr 1.3 ... 1.8
Naprezanje na zatezanje na traci iznosi:
F0 F
0 0,5 R MPa
A ba
Stezne trake optereene su obodnom silom na savijanje:
0,5 F0 l
0,6 R MPa
bh 2
6
Specifini pritisak na nalijeue povrine
99
0,5 F0
p 0,7 R MPa
ab
Potrebna temperatura za navlaenje trake:
p max z
tA t0 K
A l 10 3
gdje je:
b - irina trake
a - povrina nalijeganja na elu
z [m] - potrebna zranost za nesmetano navlaenje trake (z 30 m)
u, v, - koeficijent toplotnog irenja materijala
4.1.9. PRILJUBLJENI STEZNI SPOJEVI
Slika 98. Jednostavni prirub
Slika 99. Dvostruki prirub
100
Ova vrsta steznih spojeva se koristi za meusobno povezivanje, najee
lanastih ili prstenastih dijelova ili za ojaavanje rubova limova. Oblikovanje
dijelova pri prirubljivanju mora biti tako da omogui njihovo meusobno
centriranje i povezivanje. Tehnologija priljubljivanja provodi se tako da poto
su dijelovi meusobno navueni jedan u drugi, krajevi pomou valjaka zavrnu i
na taj nain se stvara takozvana veza oblikom. Rubovi koji se pomou valjaka
zavru mogu biti ili rubovi unutranjeg ili rubovi vanjskog dijela.
Slika 100. Primjeri spajanja prirubljivanjem
101
5. ZAVARENE KONSTRUKCIJE
5.1. OPTE O ZAVARIVANJU

Zavarivanje se koristi u mainogradnji i graevinarstvu, za izradu
konstrukcija od standardnih profila i limova. Tako zavarene konstrukcije mogu
biti nosei elementi konstrukcije (stubovi, grede, reetke), dijelovi od lima
(sudovi pod pritiskom, rezervoari, cjevovodi) i zavareni elementi maina
(postolja maina, oslonci, tijela obrtnih dijelova). Te konstrukcije se izrauju od
zavarljivih materijala, prvenstveno od niskougljeninih elika (.0261, .0361,
.0363), elka za beavne cijel (.1212, .1213, .1214, .1215, .1402,
.3100, .7100), elika za kotlovske limove (.1202, .1204, .1206). elici
sa veim sadrajem ugljenika (preko 0.3 %) i legirani elici zavaruju se uz
posebnu pripremu. Na zavarljivost elika nepovoljno utie sadraj silicijuma,
mangana, sumpora i fosfora. Osim elika, mogu se pod odreenim uslovima
zavarivati sivi liv, bakar, mesing, bronza, cink, aluminijum, plastine mase i dr.
Usljed zapaljivosti, aluminijum i legure aluminijuma se zavaruju u zatitnoj
atmosferi inertnih gasova, na primjer argona.
Postupci zavarivanja se mogu podijeliti u dvije grupe: zavarivanje
topljenjem i zavarivanje pritiskom.
Zavarivanje topljenjem ostvaruje se topljenjem materijala na mjestu spoja
uz dodavanje dodatnog materijala ili bez njega. Obzirom na nain zagrijavanja
mjesta spoja, najei postupci zavarivanja topljenjem su gasno zavarivanje,
elektroluno zavarivanje, zavarivanje pod troskom, aluminotermijsko
zavarivanje, livako zavarvanje, zavarivanje elektronskim snopom, zavarivanje
plazmom, zavarivanje laserom i dr. Elektroluno zavarivanje ima najiru
primjenu i moe se ostvariti sa razliitim vrstama zatite ili bez nje, runo ili
automatski.
Zavarivanje pritiskom ostvaruje se omekavanjem materijala na mjestu
spoja i dejstvom pritiska ili udarca. Neki od najeih postupaka su
elektrootporno zavarivanje, zavarivanje trenjem, zavarivanje ultrazvukom i dr.
Prema standardu JUS C.T3.001, pod terminom zavareni spoj
podrazumijevaju se spojeni dijelovi zajedno sa nanijetim materijalom. av je
nanijeti materijal sa neposrednom okolinom. Zavar je jedan sloj nanesenog
materijala.
102
zavar
osnovni materijal
av
zavareni spoj
Slika 101. Elementi zavarenog spoja
Zavareni spojevi mogu biti sueoni, ugaoni i preklopni (slika 102).
sueoni spoj
ugaoni spoj
preklopni spoj
Slika 102. Vrste zavarenih spojeva
103
5.2. NAPONSKO STANJE U ZAVARENOM SPOJU

U literaturi postoje razne metode prorauna zavarenih spojeva. Treba imati u
vidu da su te metode dosta uprotene. U stvarnosti raspored napona u
zavarenom spoju je jako sloen, pa bi i tana metoda prorauna predstavljala
vrlo sloen istraivaki problem.

F F
z = F / Az z doz
Az = . Lz
L
F F
Lz = L - 2
Slika 103. Uproteni proraun naponskog stanja zavarenog spoja
Na slici 104 prikazan je stvarni raspored napona u zavarenom spoju. Sa slike

se vidi da raspored nije isti u presjeku u sredini ava i u presjeku u osnovnom
materijalu neposredno pored ava (takozvano toplotom uplivisano podruje).
1 2
1-1 2-2
1 2
Slika 104. Raspored napona u razliitim presjecima zavarenog spoja
Jednaine za proraun nominalnih napona za razliite oblike zavarenih

spojeva date su na slikama 105, 106, 107 i 108.
104

Mx F F Mx
F F
L
My
My
Slika 105. Sueoni zavareni spoj
Istezanje silom F: z = F / aLz

Lz = L - 2a
Moe biti a = i Lz = L ako su za to ispunjeni uslovi
Savijanje: x = 6Mx / Lza2
y = 6Mx / aLz2
a
t
F
d
d
M
ds = d +2a = d / ds
Slika 106. Ugaoni zavareni spoj - kruni presjek
Istezanje: Savijanje: Uvijanje:

F 4F M 32M Tt 16 Tt
z s t
A ds2 (1 2 ) W ds2 (1 2 ) Wp d2s (1 4 )
105
y1
F
y2
M
Slika 107. Ugaoni zavareni spoj
Zatezanje: Savijanje:
F F M M
z s ymax
A aLi zi W Ix
Ix (Isi A i yi2 )
F
h L
M
Slika 108. Preklopni zavareni spoj
Smicanje: Uvijanje:
F M

( 2L h)a a L z ( h a) h2 / 6
Lz L a
106
5.3. VRSTOA I SIGURNOST SPOJEVA

ZAVARENIH TOPLJENJEM
5.3.1. STATIKA VRSTOA ZAVARENIH SPOJEVA

Za provjeru i dimenzionisanje statiki optereenih zavarenih spojeva
mjerodavna je granica teenja zavarenog spoja
TM = T. T1. T2
TM = T. T1. T2
gdje su T i T - granica teenja epruvete od osnovnog materijala, pri
odgovarajuoj vrsti naprezanja.
Uticaj koncentracije napona na prosjenu granicu teenja kod sueonih
spojeva nije izraen, te je faktor uticaja oblika na granicu teenja T1 = 1.
Raspodjela napona na ugaonim avovima je izrazito ravnomjerna. Uticaj ove
raspodjele na vrsti ugaoni av obuhvata se faktorom T1 = 0.8.
Faktor T2 je faktor uticaja kvaliteta ava (prema standardu JUS poznato je
da postoji I, II, III i IV kvaliteta zavarivanja).
T2 = 1.0 za avove I i II stepena kvaliteta
T2 = 0.8 ... 0.9 za avove III i IV stepena kvaliteta.
5.3.2. STEPEN SIGURNOSTI STATIKI OPTEREENIH

ZAVARENIH SPOJEVA
sr
Slika 109. Promjenljivo optereenje sa malom amplitudom promjene napona
107
Granica teenja mjera je ne samo za proraun konstrukcija izloenih mirnim
optereenjima, ve i konstrukcijama izloenim promjenljivim optereenjima sa
malim brojem promjena napona (n = 103 ... 104) ili ako je amplituda promjene
mala u odnosu na srednji napon. Uticaj ovih promjena obuhvata se veim
stepenom sigurnosti u odnosu na date granice.
Na dinamiku vrstou (izdrljivost) utie niz faktora:
1 - uticaj koncentracije napona ostvaren samim spojem (uticaj oblika spoja)
2 - uticaj kvaliteta ava
3 - uticaj poveanja koncentracije napona
4 - uticaj veliine zavarenog objekta (obino je 4 = 1)
5 - uticaj na dinamiku vrstou zavarenog spoja od ostalih pojava
R - faktor radne vrstoe
Tabela 7. Faktor oblika 1 za dinamiko naprezanje za sueone spojeve

Oblik spoja: Veliina faktora 1
0.5
0.7
0.92
0.7
0.8
108
2 = 0.95 ... 1 za avove I stepena kvaliteta
2 = 0.8 ... 0.9 za avove II stepena kvaliteta
2 = 0.6 ... 0.75 za avove III stepena kvaliteta
2 = 0.5 ... 0.6 za avove IV stepena kvaliteta
3 = 1 / k
k je stvarni faktor koncentracije napona: k = (k - 1) k + 1
Tabela 8. Faktor oblika 1 za dinamiko naprezanje za ugaone spojeve
Oblik spoja: Zatezanje-pritisak Savijanje Smicanje-uvijanje
0.22 0.1 0.28
0.32 0.57 0.4
0.35 0.57 0.43
0.41 0.72 0.51
0.56 0.67 0.56
0.63 0.67 0.63
0.22 0.1 0.28
0.3 0.5 0.37
0.46 0.46 0.46
0.6 0.63 0.63
0.35 0.58 0.44
109
Tabela 9. Faktor oblika 1 za dinamiko naprezanje za preklopne spojeve
Oblik spoja: Zatezanje-pritisak Savijanje Smicanje-uvijanje
0.22 0.25 0.25
0.3 0.3 0.3
0.25 0.25 0.25
0.48 0.48 0.48
Amplitudna promjena napona moe biti nejednake veliine, pa se razlikuju:

* teki reim rada
* srednji reim rada
* laki reim rada
Tabela 10. Vrijednosti faktora R na osnovu reima rada

i broja promjena n
n 105 106 107 108 109
teki reim rada 1.05 ...1.15 1.05 ...1.15 1.05 ...1.15 1 1
srednji reim rada 1.15 ... 1.25 1.2 ... 1.3 1.2 ... 1.3 1.05 ...1.15 1
laki reim rada 1.3 ... 1.4 1.3 .. 1.5 1.3 ... 1.5 1.2 ... 1.3 1.05 ...1.15
Dinamika izdrljivost zavarenog spoja, uzevi u obzir sve uticaje za

naizmjeninu promjenu napona iznosi:
D(-1)M = D(-1). 1. 2. 3. 4. 5. R
D(-1)M = D(-1). 1. 2. 3. 4. 5. R
Dinamika izdrljivost za koeficijent asimetrije odgovarajueg ciklusa
(R = d / g):
110
D( 1)M
DM TM
1 ctgtgM
D( 1)M
DM TM
1 ctgtgM
Ovo vai za sr 0 (sr 0), g / d = const. (g / d = const.).

D( 1)M [ d / 2] tgM
DM
1 0.5 tg M
D( 1)M [ d / 2] tgM
DM
1 0.5 tg M
Ovo vrijedi za sr 0, d = const., gdje je:

2 D ( 1)
tg M 1 1 za n > ND
D ( 0) 1 2 3 4 5 R
2 D ( 1) N
tg M 1 1 1 2 3 4 5 R n D za n < ND
D ( 0) n
linija dinamikih
D optereenja
linija radnih
napona
sr
M
D(-1)
D(-1)M
45 sr
Slika 110. Odreivanje izdrljivosti za radne uslove
111
6. KONCENTRACIJA NAPONA
6.1. POJAM KONCENTRACIJE NAPONA

Neravnomjerna raspodjela napona po presjeku utie na dinamiku
izdrljivost mainskog dijela. Najee se pojavljuje na mjestima promjene
poprenog presjeka mainskog dijela.
Materijal se plastino deformie kad najvei napon prekorai granicu
razvlaenja. Ako se to prekoraenje ponavlja vie puta u jedinici vremena, onda
se javlja zamor materijala, ime materijal slabi. U materijalu poinje razaranje
materijala, poinju polako da se javljaju male naprsline, koje su najvei izvori
koncentracije napona. Naprsline prodiru ka unutranjosti dok ne doe do
kidanja materijala. Naponi se koncentriu na mjestima:
* gdje se prekida kontinuitet oblika (prelaz sa manjeg presjeka na vei)
* gdje se prekida kontinuitet nosive povrine (zasjeci, popreni provrti,
tragovi noa, itd.)
* gdje se prekida kontinuitet u strukturi materijala (grafitna gnijezda,
naprsline, lunkeri, mjehuri i dr.)
* gdje je struktura materijala neravnomjerna.
Sva takva mjesta predstavljaju izvore koncentracije napona i nose opti
naziv ZASJEK ili ZAREZ. To su dakle ona mjesta na mainskom dijelu od
kojih se pri promjenljivom optereenju razvijaju naprsline u materijalu. Na slici
111 vidi se koncentracija napona kod bonog zasjeka na pravougaonoj traci,
koja zavisi od odnosa dimenzija trake (B / b), od poluprenika zaobljenja , te
od najveeg napona zatezanja z max.
z max = k. n
gdje je:
k - faktor oblika predmeta (kree se od 6.25 do 6.5)
n - normalni napon (n = F / A)
112
F F

B
b
n
max
Slika 111. Koncentracija napona na mainskom dijelu sa lijebom
2.4
2.3 B/b=1.5
2 B/b=1.2
1.6 B/b=1.1
1.4 B/b=1.05
1.3 B/b=1.02
/b
0
0.05 0.1 0.15 0.2 0.25 0.3
Slika 112. Faktor oblika predmeta
Ako je tap pravougaonog poprenog presjeka sa provrtom optereen silama

kao na slici 113, koncentracija napona je najvea na ivicama provrta. Vrijednost
geometrijskog faktora zavisi od odnosa d/B, gdje je k = 2.1 ... 2.4.
113
F
n
(B d ) h
3n
k z max
n n 1
B
n n broj rupa
d
F F
B
d
n
max
Slika 113. Koncentracija napona na mainskom dijelu

pravouglog poprenog presjeka sa provrtom
3.2
3.05
2.9
2.75
2.6
2.45
2.3
2.15
d/B
2.0
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6
114
Slika 115. Linije toka naprezanja
Slika 116. Viestruka koncentracija napona
Na slici 115 se vidi da vea skretanja linija toka uslovljavaju i vee dejstvo
koncentracije napona.
Na slici 116 se vidi tap izloen naizmjeninom savijanju sa 2 do 3 kruna
lijeba, koji su izraeni u vidu rastereenja od vrnih napona. Tada e se linije
unutranjih napona rasporediti na veu povrinu, pa e i vrni naponi biti manji
nego u sluaju samo jednog lijeba (kao na slici 115).
Ovako pridodati novi izvori koncentracije napona ublaavaju prvobitini
stepen koncentracije i na taj nain vre ulogu zareza rastereenja. Kao takvi
imaju veliku primjenu na mjestima gdje se ne moe izbjei jako zarezno
dejstvo. Kod otrih krunih lijebova povrinski naponi imaju znatno veu
vrijednost nego kod zaobljenog lijeba. Najei primjer gdje se otri zarezi ne
mogu izbjei, a postoji rastereenje viestrukim lijebovima su navoji, koji
djeluju kao lijebovi rastereenja i smanjenja koncentracije napona.
d
D
M M
Slika 117. Koncentracija napona na mainskom dijelu

pravouglog poprenog presjeka sa provrtom
115
Ako je tap pravougaonog poprenog presjeka sa provrtom prenika d
optereen momentima savijanja kao na slici 102, stvarna vrijednost napona se
dobije mnoenjem efektivnog faktora koncentracije napona k i nominalnog
napona n.
M
n
0 .1 d 3
k 1 ( k 1) k
b max k n MPa
gdje je k stepen osjetljivosti materijala prema zarezu, a koji se kree od 0
do 1. Stepen osjetljivosti k = 1 za elike sa visokom granicom razvlaenja (u
tom sluajuje k = k).
3.0
2.8
2.6
2.4
2.2
2.0
1.8
1.6
d/D
1.4
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6
Kod vratila sa irokim vijencem javlja se naglo skretanje linija unutranjih

napona, pa prema tome i jaka koncentracija napona u prelaznim presjecima. Da
bi se ta pojava eliminisala, potrebno je vratilo izvesti iz dva dijela, vratila i
prstena koji se naknadno navue i spoji sa vratilom (slika 119).
116
Slika 119. Vratilo sa irokim vijencem
6.2. SMITOV DIJAGRAM

Smitov dijagram se prmjenjuje za razne vrste naprezanja i materijala.
vrstoa oblika ili granina vrijednost amplitudnog napona za odreeni
mainski dio izloen naizmjenino promjenljivom optereenju moe se dobiti
na osnovu dinamike vrstoe D i D i faktora koji utie na dinamiku
izdrljivost. Kada su normalni naponi granine amplitude uzeti u obzir
dobijamo da je:
D vk Ok
A MPa
k
D vk Ok
A MPa
k
gdje je Ok zavisnost dinamike vrstoe od vrste povrinske obrade, a vk
faktor opadanja dinamike vrstoe sa poveanjem poprenog presjeka.
Dinamiki stepen sigurnosti iznosi:
A
SD
n
SD = 1,2 ... 2
Ako je a raunska vrijednost radnog amplitudnog napona, stepen sigurnosti
protiv dinamikog sloma iznosi:
117
A
S
a
Usvajanjem stepena sigurnosti treba da se obuhvate sve okolnosti, s tim da

su zanemareni pojedini uticaji kao to su nepredviena preoptereenja,
neravnomjernost strukture materijala, greke pri mehanikoj i termikoj obradi.
Granica zamora
2
N/mm
Dinamika izdrljivost predmeta
50
v Dinamika vrstoa materijala
Dozvoljeni amplitudni napon

40
30 A
A doz.
20
D A doz.
10 A
10 20 30 40 50 60 M N/mm2
10
D
20
30
Slika 120. Smitov dijagram
Odnosi na dijagramu, tj. zavisnost izmeu dinamike vrstoe materijala

(linija crta-taka), dinamike izdrljivosti (vrstoa oblika) i dozvoljenih
amplitudnih napona predstavljaju sljedee: Puna linija omeuje oblast graninih
amlitudnih napona za konstrukcioni dio; to su dakle kritini naponi ili naponi na
granici zamora. rafirana povrina predstavlja oblast dozvoljenih amplitudnih
napona za podruje srednjih napona od 0 (nula) do granice razvlaenja (v).
118
6.3. DINAMIKA IZDRLJIVOST DIJELOVA ILI

VRSTOA OBLIKA
vrstoa oblika se moe popraviti:
a) posebnim oblikovanjem
b) hladnom obradom ugroenih mjesta
c) podesnom temperaturom za vrijeme obrade
d) primjenom lijebova rastereenja
e) poboljanjem strukture materijala.
Opasna koncentracija Rastereenje napona sa

napona lijebovima na stablu vijka
Slika 121. Primjer izbjegavanja pojave povrinskih napona
Slika 122. Rastereenje napona kod koljenastog vratila
119
6.4. STEPEN SIGURNOSTI
6.4.1. STATIKI I DINAMIKI STEPEN SIGURNOSTI

Jaina materijala nije ista za statika i dinamika optereenja, a takoe nije
ista na obinim i na povienim temperaturama. Statika jaina materijala se lako
mjeri, te se tako brzo mogu dobiti podaci o dozvoljenim naprezanjima. Ako se
radi o mirnom optereenju, epruveta se izlae laganom zatezanju brzinom od
1 daN/mm2s, sve dok ne doe do loma materijala.
Pri statikom mjerenju vrstoe do kidanja epruvete dolazi usljed
jednokratno promjenljivog optereenja. Epruveta pri tome pretrpi plastine
deformacije, tako da podaci koji se dobiju ovim mjerenjem predstavljaju
statiku jainu n [daN/mm2], granicu elastinosti, (granicu razvlaenja) v.
Mjerenjem je utvreno da se pri dozvoljeno velikom broju uzastopno
ponovljenih optereenja probna epruveta prekida pri mnogo manjem naponu
nego to je jaina materijala pri jednokratnom statikom optereenju. Za krute
materijale granica optereenja je odreena vrstoom materijala. Prekoraenje
ove granice rezultira lomom mainskog dijela. Za ilave materijale mjerodavna
je granica razvlaenja, ali njenim prekoraenjem nastaju nedovoljno velike
deformacije, to ometa pravilno funkcionisanje odgovarajueg mainskog
dijela. Konstrukcioni elementi u toku rada sa potrebnom sigurnou izdravaju
predviena optereenja. Njihov oblik i dimenzije moraju biti takvi da bi naponi
u ugroenim presjecima bili znatno manji od kritinih napona predstavljenih
vrstoom materijala i granicom razvlaenja. Na taj nain, kao osnova pri
proraunu mainskih dijelova uzima se samo jedan dio kritinog napona, koji se
tada smatra dozvoljenim naponom.
6.4.2. DOZVOLJENI NAPON

Da bi se sprijeila opasnost od razaranja konstruktivnog dijela, oblik i
dimenzije tog elementa treba tako odrediti da radni napon u njemu bude znatno
manji od odgovarajue vrstoe materijala. Ovako odreeni dio kritinog
napona naziva se dozvoljeni napon, a odnos mjerodavne karakteristike vrstoe
prema odgovarajuem radnom naponu u datom presjeku predstavlja stepen
sigurnosti protiv razaranja konstruktivnog dijela.
Krti materijali proraunavaju se na osnovu stepena sigurnosti protiv sloma,
tj. prema statikoj vrstoi materijala. Za proraun ilavih materijala mjero-
davan je stepen sigurnosti protiv trajnih deformacija, ija se vrijednost odreuje
na osnovu granice razvlaenja (v, v). Vrijednost stepena sigurnosti za odre-
120
eni materijal se razlikuje zavisno od toga da li je optereenje mirno (I), jedno-
smjerno promjenljivo (II) ili naizmjenino promjenljivo (III).
Zavisno od vrste optereenja vrijednost stepena sigurnosti prema krutom
slomu iznosi:
M M
S ili S

i kree se u granicama:
1) S = 3 4 za mirno optereenje
2) S = 5 6 za jednosmjerno promjenljivo optereenje
3) S = 10 12 za naizmjenino promjenljivo optereenje
Vrijednost stepena sigurnosti prema granici razvlaenja iznosi:
v v
S ili S

i kree se u granicama:
1) S = 3 4 za mirno optereenje
2) S = 4 5 za jednosmjerno promjenljivo optereenje
3) S = 5 6 za naizmjenino promjenljivo optereenje
6.4.3. STEPEN SIGURNOSTI ZA RAZLIITE

MATERIJALE
Naponi izazvani spoljnim silama dijele se na normalne i tangencijalne
napone. Meu tim vrstama napona vae sljedee zavisnosti:
M = (0.84 0.87) M za elini materijal
M = (1.02 1.17) M za liveno eljezo.
Tabela 11. Stepen sigurnosti

Optereenje Vrsta razaranja Mjerodavna vrstoa Stepen sigurnosti
Plastine deformacije v, 0v, pus, v 1.1 1.8
Statiko Krti lom uM, uM 1.8 3
Izvijanje k 2.5 5
Dinamiko Zamoreni lom D, uD, A, A 1.8 3
121
Izvijanje k 38
6.5. DINAMIKA VRSTOA MATERIJALA

Ako je epruveta izloena trajnom, stalnom promjenljivom optereenju,
vremenom e nastupiti slabljenje materijala i smanjenje njegove izdrljivosti.
Do ovog slabljenja dolazi usljed zamora materijala.
Materijal je manje izloen zamoru pri jednosmjerno promjenljivom, a vie
pri naizmjenino promjenljivom optereenju. Na dijagramu napon-vrijeme
(slika 123) prikazane su osnovne vrste optereenja: mirno (I), jednosmjerno
promjenljivo (II) i naizmjenino promjenljivo (III).
Pri naizmjenino promjenljivom optereenju naponi variraju - osciluju oko
nule za veliinu A. Pri mirnom optereenju amplitudni napon A je jednak
nuli. Pri isto jednosmjerno promjenljivom optereenju naponi se mijenjaju od
nule do maksimuma koji je zbir srednjeg i amplitudnog napona (dj = m + A).
Kod mirnog optereenja amplitudni napon se poklapa sa linijom optereenja i
jednak je nuli.
Mjerenje dinamike vrstoe vri se na mainama za zamor materijala. U tu
svrhu se koriste glatke, polirane epruvete prenika 7.5 15 mm.
M [N/mm2
I II III
Mirno optereenje Jednosmjerno Naizmjenino
promjenljivo optereenje promjenljivo optereenje
1 ciklus
m dj
m A
vrijeme
A
Slika 123. Dijagram napon-vrijeme
Da se dobije dijagram dinamike izdrljivosti u zavisnosti od broja promjena

optereenja, potrebna je serija od 6 do 10 epruveta. Kod elinog materijala tok
ove linije postaje nakon 5 do 10 miliona ciklusa priblino paralelan apscisnoj
osi. Srednja vrijednost napona koja odgovara toj oblasti predstavlja dinamiku
vrstou materijala. (slika 124).
122
[N/mm2]
40
30
20
Dsr
10 D
broj ciklusa optereenja
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 107
Slika 124. Dijagram dinamike izdrljivosti u zavisnosti od

broja ciklusa promjene optereenja
123
7. OBLIKOVANJE I DIMENZIONISANJE
DIJELOVA MAINSKIH KONSTRUKCIJA
Nakon to se usvoji optimalno koncepcijsko rjeenje neke konstrukcije,
potrebno je definisati tane oblike, dimenzije, materijale, kvalitet, meusobno
uklapanje i sl. Oblikovanje dijelova je u sprezi sa tehnolokim ogranienjima,
karakteristikama materijala, naponskim i drugim stanjima, racionalnou
konstrukcije, itd. Oblik u velikoj mjeri zavisi i od kvaliteta, tanosti, tolerancija,
hrapavosti, i sl., a te osobine se definiu na bazi iskustva, prorauna, ispitivanja
ili procjena.
Osim iskustva, preporuka i ogranienja, znaajnu ulogu u definisanju
dijelova, oblika i dimenzija imaju standardi. Standardima su obuhvaena
ogranienja mnogih veliina, kao to su dimenzije, tolerancije, parametri
materijala, dijelova i sklopova. Neki mainski elementi su u potpunosti
standardizirani, a za neke su ogranieni osnovni parametri. Standardni dijelovi
svrstani su u familije, te konstruktoru ostaje da odabere odgovarajue iz
proizvodnog programa specijalizovanih proizvoaa. Primjeri takvih elemenata
su leajevi, vijci, navrtke, opruge, spojnice, i sl.
7.1. KRITERIJI ZA DIMENZIONISANJE

DIJELOVA MAINSKIH KONSTRUKCIJA
Dimenzije mainskih dijelova treba odabrati tako da mainski dio uspjeno
izvrava funkciju uz ogranienja pri eksploataciji i izradi. Vrsta i ponaanje
materijala pri tome ine osnovni skup graninih uslova. Koja e stanja i koja
ogranienja biti usvojena za mjerodavna, zavisi od samih dijelova i od procjene
konstruktora.
Dimenzionisanje dijelova mainskih konstrukcija se vri prema sljedeim
kriterijima:
1. Na osnovu funkcije dijelova sklopova
2. Na osnovu naponskog stanja dijelova
3. Na osnovu krutosti mainskih dijelova
124
4. Dimenzionisanje uz zadovoljenje zakonskih propisa (uzimaju se u obzir i
ekonomska ogranienja)
5. Dimenzionisanje i racionalnost iskoritenja mainskih dijelova
6. Oblikovanje mainskih dijelova obzirom na nain izrade - tehnologinost
7. Oblikovanje mainskih dijelova obzirom na uslove montae
8. Modeliranje oblika dijelova pomou raunara (CAD)
Obzirom da su navedeni kriteriji obino meusobno protivrijeni, meu-
sobno usaglaavanje kriterija vodi ka optimalnim veliinama prihvatljivim sa
vie aspekata.
Ne ispoljavaju se svi kriteriji i ogranienja u istoj mjeri kod svih dijelova. Za
neke dijelove i za neke dimenzije vana je vrstoa, za druge krutost, za neke
mala masa ili niska cijena. Ima sluajeva kad neki uslovi dominiraju, tako da se
panja posveuje samo njima.
Kriteriji, odnosno ogranienja koja se matematiki, primjenom odgova-
rajuih algoritama, izraunavaju, najee se zasnivaju na teorijski razraenim i
razjanjenim procesima i stanjima u dijelovima. To su naponska stanja, stanja
deformacija, teorija kretanja i ravnotee, dinamika stanja, toplotna stanja i dr.
Ova saznanja u visokom stepenu nalaze primjenu u proraunima konstrukcija,
ali se mora biti oprezno prilikom njihove primjene. Mnogi modeli i zavisnosti
dobijeni su uz itav niz pretpostavki koje u stvarnosti nisu mogue. Tako
naprimjer, esto se pretpostavlja idealan materijal, bez rasipanja karakteristika
krutosti, tvrdoe i sl., sa linearnim aproksimacijama nelinearnih odnosa itd.
Zbog toga se u praksi esto koriste koeficijenti kojima se otklanjaju negativni
uticaji odstupanja stanja od pretpostavljenog idealnog. Ti koeficijenti se po
pravilu odreuju na bazi velikog broja eksperimenata.
Bez obzira to je veina fizikih stanja teorijski razjanjena, neka stanja i
procesi nisu do kraja razraeni. Osim toga, neki procesi su u tolikoj mjeri
sloeni da se zbog niza aproksimacija i nepoznatih uticaja matematike relacije
ne mogu koristiti za praktine proraune. U takvim sluajevima prorauni
dimenzija i druge analize oslanjaju se na rezultate eksperimenata. Koriste se
empirijske zavisnosti, neposredno mjere izabrane veliine u laboratoriji ili u
eksploataciji.
Pri dimenzionisanju i oblikovanju dijelova mainske konstrukcije,
konstruktor je pred zadatkom koji mora do kraja da rijei, i odgovorno stane iza
rjeenja bez obzira u kolikoj su mjeri razraena teoretska rjeenja. Prvenstveno
se koriste teorijski modeli uz potrebne korekcije, zatim empirijske zavisnosti i
drugi rezultati eksperimenata, a za one detalje gdje nijedan od ovih pristupa nije
mogu, konstruktor daje rjeenje na osnovu iskustva ili osjeaja.
125
7.1.1. DIMENZIONISANJE NA OSNOVU FUNKCIJE
DIJELOVA SKLOPOVA
Na crteu detalja ili sklopa treba razlikovati:
a) funkcionalne mjere
b) montane mjere
c) tehnoloke mjere
d) slobodne mjere
FUNKCIONALNE MJERE
Neke funkcionalne mjere su definisane projektnim zadatkom (lista zahtjeva).
Prema nainu odreivanja funkcionalne mjere se mogu svrstati u tri manje
grupe.
1) Prva grupa funkcionalnih mjera se odreuje proraunom.
Primjer 1.1:
Povrinski pritisak se provjerava na zagrijavanje:
F l
p ;
ld d
Posteljica
F
d
Rukavac
Slika 125. Proraun rukavca i posteljice
Primjer 1.2:
126
hd hc hd
dance cilindar
Slika 126. Proraun posude pod pritiskom koja mora obezbijediti zapreminu
Ravno dance Torisferino i eliptino dance

h2
r1 h1
d = 2r
h2
d = 2r
Vd k d d 3
2 pr r2
3 r max 1
max p 2 h 12 kd
4 24
Poluloptasto (sferino) dance Cilindrina ljuska
r r
h2
d = 2r
Vd k d d 3
pr pr
max max
2 kd
2
Slika 127. Koeficijent oblika danceta rezervoara
Zapremina itavog rezervoara je:

127
d 2
V Vc 2 Vd hc 2 kD d3
4
kD - ovisi od oblika danceta (slika 127).
Obino je:
hc
k c 1,1...1,5
d
d 3
V k c 2k D d 3
4
V
d
3
k c 2k D
4
Dakle, do funkcionalne mjere d se dolo preko funkcije rezervoara. Zadatak
je znai da se odredi koja je to funkcionalna mjera.
2) Druga grupa funkcionalnih mjera obuhvata one mjere koje su odreene
veliinom radnih organa maina ili potrebnom mjerom za izvrenje neke
operacije.
Primjer 2.1:
F Nosa
tereta
Funkc. Ruica
H
mjera lR
l
Slika 128. Dizalica
Proraun dizalice:
128
H - visina dizanja (funkcionalna mjera koja diktira proraun)
lR - duina ruice (veliina koja se odreuje prema ergonomskim
zahtjevima).
Duina ruice lR se odreuje na osnovu potrebne sile dizanja, kao i na
osnovu veliine sile ruke. Dakle, ona zavisi od ergonomskih parametara, tj. od
sile koja se moe rukom ostvariti u duem periodu, a da se pri tome ovjek ne
umara preko normalnih granica. Kao takva, duina ruice spada u funkcionalnu
mjeru iz prve grupe funkcionalnih mjera.
Primjer 2.2:
Na slici 129 prikazan je postupak odreivanja duine L klizaa za obradu
metala struganjem.
Mjera diktirana posebnim prostorom za ostvarivanje radne operacije bila bi u
ovom primjeru funkcionalna mjera (L > 2l).
l1
l
Obradak
Radni sto
Kliza
l
L
Slika 129. Odreivanje duine klizaa rendisaljke
3) Trea grupa funkcionalnih mjera javlja se kod noseih struktura. One

objedinjuju vie dijelova konstrukcije u jednu cjelinu. U ovom sluaju se
funkcionalne mjere dobiju na osnovu komponentnih mjera.
129
S1 S2
EM Prenosnik
fm fm
Slika 130. Funkcionalna mjera kao rezultat komponentnih mjera
7.1.2. DIMENZIONISANJE NA OSNOVU NAPONSKIH I

DRUGIH STANJA DIJELOVA I SKLOPOVA
U sutini se moe rei da su naponska stanja u nekim sluajevima u
otpornosti materijala dosta uprotena, tako da se moe smatrati da je u svakom
mainskom sistemu prisutno sloeno naponsko stanje. U praksi se operie sa
polaznim formulama iz otpornosti materijala, npr:
Mf M 32M f
1. za savijanje: 3 f doz. d3
W d doz.
32
T T 16T
2. za smicanje: 3 doz. d3
W0 d doz.
16
Otpornost materijala daje formule pod pretpostavkom da su materijali
homogeni i izotropni. Meutim, ima materijala koji se tako ne ponaaju. Zbog
toga se tako dobijeni naponi moraju korigovati.
Otpornost takoe pretpostavlja da je raspodjela napona ravnomjerna, a u
stvarnosti to nije sluaj. Da bi se dobili to taniji rezultati prorauna, koriste se
numerike metode prorauna, kao na primjer metod konanih elemenata.
130
Slika 131. Odreivanje debljine zida suda pod pritiskom

(Zadata je zapremina rezervoara, a treba odrediti debljinu stjenke)
7.1.3. DIMENZIONISANJE NA OSNOVU POTREBNE

KRUTOSTI MAINSKIH DIJELOVA
Funkcija nekih dijelova maina moe biti onemoguena ako deformacije
prekorae predvienu granicu. Ako se vratilo zupanog prenosnika savija preko
neke odreene granice, to dovodi do nepravilnog sprezanja zupanika ili do
neispravnog rada leaja. Velike deformacije noseih konstrukcija mogu dovesti
do poremeaja meusobnog poloaja komponenti od kojih se sastoji ta
konstrukcija. Osim toga, funkcija nekih mainskih dijelova, kao to su opruge,
ostvaruje se zahvaljujui tano odreenim deformacijama, a koje se u direktnoj
zavisnosti od krutosti tih dijelova.
Deformacije mainskih dijelova proporcionalne su optereenju, dimenzijama
i nainu oslanjanja. Osim uzdunih mjera koje se obino odreuju na osnovu
funkcije mainskog dijela, dimenzije poprenog presjeka kao i njegov oblik
definiu krutost. To omoguuje da se na osnovu eljene krutosti izraunaju
dimenzije poprenog presjeka.
Proraun veliine deformacija nekog mainskog dijela esto je veoma
sloen. Postoji veliki broj uticaja i sloena meuzavisnost. Osim toga, dimen-
zionisanje na bazi naponskih stanja je jednostavnije, a kriterijumi su zadovoljeni
obino sa manjim dimenzijama presjeka nego po kriterijumu dimenzionisanja
na osnovu deformacija odnosno krutosti. To su razlozi da se dimenzije presjeka
mainskih dijelova na osnovu krutosti izraunavaju samo kada je to neophodno.
Obzirom da je za postizanje visoke krutosti potrebno obezbijediti znatno
vee dimenzije presjeka nego za obezbjeenje dovoljne vrstoe, ponekad se
potrebna krutost postie izborom posebnih oblika, ukruenjima i slino. To je
posebno vano za dijelove od kojih se trai visoka vrstoa i krutost, a
istovremeno je potrebna i mala masa, naprimjer kod vazduhoplovnih
konstrukcija, motornih vozila i sl.
131
7.1.4. DIMENZIONISANJE UZ ZADOVOLJENJE
ZAKONSKIH PROPISA
Standardi su tehniki propisi koji imaju snagu zakona, to obavezuje sve
subjekte da ih primjenjuju. Sve zemlje imaju nacionalne standarde, a na
meunarodnom nivou vai ISO - standard koji predstavlja meunarodno
usaglaenu preporuku.
Standardom je odreeno rjeenje nekog proizvoda u okviru veeg broja
moguih varijanti. Od posebne vanosti za konstruiranje je standardizacija
duinskih mjera i drugih numerikih karakteristika mainskih dijelova.
Numerike vrijednosti definisane su standardnim redovima brojeva R5, R10,
R20 i R40. To su geometrisjki redovi realnih brojeva sa kolinicima 101/5 1.6,
101/10 1.25, 101/20 1.12 i 101/40 1.06.
Brojevi reda R5 se dobiju kako slijedi:
q = 101/5 1.6
an = a1. qn-1
a1 = 1
a2 = 1. 1.62-1 = 1.6
a3 = 1. 1.63-1 = 2.5
a4 = 1. 1.64-1 = 4
a5 = 1. 1.65-1 = 6.3
a6 = 1. 1.66-1 = 10
Obino se glavne mjere usklauju sa nekim od nizova standardnih brojeva.
Naprimjer, ako konstruktori eljeznikih vozova uzimaju nosivost vagona po
redu R5: 25 t, 40 t, 63 t, 100 t, kao i nosivost pretovarnih dizalica: 250 kg,
400 kg, 630 kg, 1000 kg, time su stvoreni najbolji uslovi za eksploataciju.
Red R40 ima 40 razliitih brojeva koji se koriste tako to se mnoe
potencijama broja 10:
1.00 1.06 1.12 1.18 1.25 1.32 1.40 1.50 1.60 1.70 1.80 1.90
2.00 2.12 2.24 2.36 2.50 2.63 2.80 3.00 3.15 3.35 3.55 3.75
4.00 4.25 4.50 4.75 5.00 5.30 5.60 6.00 6.30 6.70 7.10 7.50
8.00 8.50 9.00 9.50 10.0
Slika 132. Standardni brojevi reda R40
132
Iz reda R40 lako se mogu izvesti ostali redovi. Red R5 se dobije tako da se
uzme svaki osmi lan reda R40, red R10 tako da se uzme svaki etvrti lan reda
R40, red R20 tako da se uzme svaki drugi lan reda R40.
Karakteristini oblici i tolerancije duinskih mjera i oblika takoe su
propisane standardima. Oblici navoja, lijebova, sredinjih gnijezda, zubaca,
itd. zbog alata, sprezanja, opreme za izradu, sigurnosti u radu, kvaliteta izrade
itd. su propisani standardima. Ovi se elementi mogu ukomponovati u bilo koje
mainske dijelove, ali se propisani oblici, dimenzije i drugi parametri moraju
usklaivati sa standardom. Za standardne, kao i za nestandardne oblike
propisane su i tolerancije oblika i duinskih mjera.
U praksi je sve vie standardnih mainskih dijelova i sklopova. Postoji veliki
broj standardnih vijaka, navrtki, podmetaa i osiguraa zavrtanjskih veza.
Standardni su i kotrljajni leajevi, dijelovi armatura (ventili, nastavci, zatvarai,
navojni prikljuci, koljena i drugo) i drugi dijelovi. Broj standardnih dijelova se
poveava internim standardima, kojima su propisane dimenzije, tolerancije,
snaga i druge mjere spojnica, reduktora, elektromotora, opruga, zupanika, i sl.
Korisnici ove proizvode nabavljaju na tritu i ugrauju ih kao elemente
sklopova i konstrukcija. Konstruktor vri izbor iz standardnog niza i uklapa u
konstrukciju, te njemu prilagoava druge dijelove koji nisu standardni. Tako se
u konstruiranju sloene konstrukcije preskae faza konstruiranja pojedinih
elemenata i ista se zamjenjuje fazom izbora standardnog elementa. Izboru mora
da prethodi proraun neke od karakteristika standardnog elementa koji se
ugrauje. Na osnovu izraunate potrebne karakteristike bira se standardni lan
najblii proraunatom.
Standardi pokrivaju i postupke prorauna, ispitivanja, oznaavanja, tehnike
dokumentacije, grafikog prikazivanja i sl. Pravila tehnikog crtanja mainskih
dijelova, postupci prorauna zupanika, leaja i drugih elemenata, postupci
ispitivanja osobina materijala, ispitivanje buke, vibracija definisani su
opteprihvaenim propisima, nacionalnim i meunarodnim standardima.
Standardizirane su i oznake materijala, fizikih veliina, radi lake
komunikacije meu konstruktorima, tehnolozima i proizvoaima.
7.1.5. TIPIZACIJA
U bliskoj vezi sa standardizacijom je tipizacija, koja ide korak dalje od
standardizacije. Tipizacija je odabiranje afirmisanih kvaliteta i oblika sa
osnovnom svrhom da ogranii proizvoaa na to manji broj razliitih izvedbi
nekog artikla. Cilj tipizacije je da se ispune izbori onih karakteristika koje su
izraunate na najosnovnije zahtjeve trita. To vodi masovnosti proizvodnje.
Primjer tipizacije su familije asinhronih motora. Masovno se proizvode
133
asinhroni motori snage 4, 6, 10, 16, 25 kW, koji formiraju familiju motora koja
daje mogunost izbora za razliite primjene. lanovi familije su geometrijski
slini, a formiraju se na osnovu zakona slinosti standardnih brojeva i Koijevih
zakona.
Krajnji cilj tipizacije i standardizacije je specijalizacija, tj. usmjerenje na
jedan jedini proizvod (sklop, podsklop ili element). Idealna podjela rada je i
zamiljena tako da svaki element ima specijalnog proizvoaa koji daje
najstabilniji kvalitet i najniu cijenu.
Primjenom standardnih brojeva mogu se bez posebnog raunanja izvesti
serije razliitih veliina maina i konstrukcija, kao geometrijski sline izvedbe u
praksi isprobanog osnovnog modela. Ako su mjere modela standardni brojevi,
bie i mjere izraunatih komada standardni brojevi. Modelni zakoni mogu se
primijeniti pod sljedeim uslovima:
a) da naponi istih elemenata svih lanova niza budu jednaki ( = const.,
= const.)
b) da naponi elemenata budu u oblasti elastinih deformacija (tj. Hukovog
zakona)
c) da po mogunosti sve mjere budu u skladu sa standardnim brojevima
d) da faktor porasta (kolinik) u pravcu sve tri dimenzije bude isti
e) da su model i izvedeni komadi napravljeni od istog materijala.
Postoji sistem potpune geometrijske slinosti elemenata i djelimine
geometrijske slinosti elemenata niza. U sistemu potpune geometrijske slinosti
sve mjere lanova niza se mijenjaju u jednakoj razmjeri u sve tri dimenzije, a u
sistemu djelimine geometrijske slinosti ta razmjera nije jednaka. Na nekim
mainama se mora primjenjivati sistem djelimine geometrijska slinosti, jer je
to uslovljeno namjenom maine.
Za primjenu Riijevog modelnog zakona prvo se usvaja faktor porasta za
duinu:
L
r rL
Li
gdje je:
L - duina ma koje mjere matinog lana,
Li - duina mjere ma kog lana niza.
Ako na model djeluje sila F, a na izvedeni komad sila Fi, onda je mjera za
silu:
134
F
rf
Fi
Analogno je mjera za naprezanje r = 1, jer su prema pretpostavci naprezanja

na modelu i na izvedenom komadu ista:
= i
= i
Mjere za sve konstante materijala (gustoa , specifina teina , modul
elastinosti E) su takoe iste (r = 1), jer prema pretpostavci model i izvedeni
komad moraju biti od istog materijala.
Kao osnovna mjera se uzima duinska mjera rL = r, iz koje se izvode
osnovne mjere na sljedei nain:
za duinu L rL = r
za povrinu A rA = rL2 = r2
za zapreminu V rV = rL3 = r3
za put s rs = rL = r
za silu F = A rF = 1. rA = r2
za masu m = V rm = 1. rV = r3
za ubrzanje a = F/m ra = rF / rm = r2 / r3 = r--1
2s rs
za vrijeme t rt r
a ra
za brzinu v = at rv = ra . rt = 1
(brzine u modelu i izvedenom komadu su jednake)
za ugaonu brzinu = v/r r = rv / rL = r-1
za broj okretaja n = 30/ rn = r / 1 = r-1
za rad W = Fs rW = rF. rs = r3
za snagu P = W/t rP = rW / rt = r2
za moment inercije I rI = r4
za otporni moment W rW = r3
za moment inercije masa rIm = r5
U tabeli je za svaku fizikalnu veliinu navedena oznaka svakog reda sa
faktorom porasta "n" koji se odreuje iz broja stepenovanja odgovarajueg reda:
135
N 1
nR
n v 1
gdje je:
N - broj lanova u odabranom redu izeu krajnjih lanova odreenih
stepenovanim veliinama, ukljuujui i te lanove,
nv - broj stepenovanja osnovne zadate veliine.
Tabela 12.
red. Naziv fizikalne veliine Oznaka Jed. duinska Broj stepenovanja
br. dimenzije mjera reda
1 Napon , N/m2 1 -
2 Specifina teina N/m3 1 -
3
3 Gustoa kg/m 1 -
4 Duina L m r R/n
5 Povrina A m2 r2 R/2n
6 Zapremina V m3 r3 R/3n
7 Teina (sila) G N r2 R/2n
8 Masa m kg r3 R/3n
9 Sila F N r2 R/2n
10 Moment M Nm r3 R/3n
11 Rad W J = Nm r3 R/3n
12 Snaga P W = Js r2 R/2n
13 Vrijeme t s r R/n
14 Put s m r R/n
15 Brzina v m/s 1 -
16 Ubrzanje a m/s2 r-1 R/-n
17 Br. okretaja n 1/s r-1 R/-n
18 Ugaona brzina 1/s r-1 R/-n
19 Ugaono ubrzanje 1/s2 r-2 R/-2n
4 4
20 Moment inercije I m r R/4n
povrine
21 Otporni moment W m3 r3 R/3n
22 Moment inercije Im kgm2 r5 R/5n
mase
Primjer 1:
136
Prema postojeoj maini (modelu) nominalne snage P = 63 kW i nonimalnog
broja okretaja n = 200 min-1 treba izvesti seriju.
Za svaku veliinu treba odrediti indeks veliine, nominalnu snagu,
nominalni broj obrtaja. Iz tabele se dobiju duinske mjere i oznake redova:
* za duine mjera r i red R/n
* za snagu mjera r2 i red R/2n
* za broj obrtaja mjera r-1 i red R/-n
U zadatku je osnovna zadata veliina snaga sa brojem stepeni nv = 8 i reda
R/2n, pa je nR = 2n, odnosno n = nR/2.
Snaga najmanje maine mora biti 63/12 = 5.25 kW. Za ovu snagu najblii
standardni broj je 5.3 u redu R40. U redu R40 ima od lana 63 do lana 5.3,
ukljuujui i te lanove, ukupno N = 44 lana, pa je:
N 1 44 1
nR 6.14 6
n v 1 8 1
a broj stepeni je:

nR
n 3
2
Traeni redovi su:
* za snagu: R40/-6 (63...)
* za brojeve obrtaja R40/3 (200...)
* za indekse veliine R40/-6 (100...)
Vrijedosti dobijene iz sljedeih redova date su u tabeli 13.
Tabela 13.
Red.br. Indeks veliine [%] Nazivna snaga [kW] Nazivni broj obrtaja [min-1]
1 100 63 200
2 71 45 236
3 50 31.5 280
4 33.5 22.4 335
5 25 16 400
6 18 11.2 475
7 12.5 8 560
8 9 5.6 670
Primjer 2:
137
Treba izraditi standarde za 6 veliina leajnih rukavaca za optereenja od
1400 do 8000 N po mjerama izvedenog rukavca prema slici.
16
F = 4000 N
25f7
32
Slika 133. Model rukavca
Iz tabele se dobije:
* za duine mjera r i red R/n
* za silu mjera r2 i red R/2n
Za stepenovanje veliina dobija se red R40. U njemu je za krajnje lanove
1400 N i 8000 N broj lanova N = 31. kako je broj stepenovanja veliine
rukavca nv = 6, dobija se:
N 1 31 1
nR 6
n v 1 6 1
a broj stepeni je:

nR
n 3
2
Traeni redovi su:
* za silu: R40/6 (...4000...)
* za prenik rukavca R40/3 (...25...)
* za prenik vratila R40/3 (...35.5...)
Vrijedosti dobijene iz sljedeih redova date su u tabeli 14.
Tabela 14.
138
F [N] 1400 2000 2800 4000 5600 8000

d [mm] 15 18 21 25 30 36
D [mm] 21 25 30 36 43 50
l [mm] 19 22 27 32 38 45
l/2
F
D h10
d
l
Slika 134. Mjere izvedenih komada na osnovu modela
Za mjere modela 32 i 36 mm uzeti su najblii standardni brojevi. Vrijednosti

dobijene iz redova su zaokruene na cijele brojeve i unesene u tabelu 14.
7.1.6. UNIFIKACIJA
Pojam unifikacije se upotrebljava sa sljedeim znaenjima:
kao istovjetan standardizaciji,
kao tipizacija,
svoenje na jedinstveni konstruktivni oblik,
smanjenje broja razliitih tipova.
U stranim jezicima ovaj pojam se javlja kao:
Standardisation (Engleski), Normalisierung (Njemaki), Unification (Fran-
cuski), Unificazione (Talijanski).
Meutim, pojam unifikacije se kod nas razlikuje od pojmova standardizacije
i tipizacije. Naprimjer, ugradnja leajeva istih ili razliitih tipova istih ili
razliitih veliina na naekoj maini svodi se pod pojam unifikacije u smislu da
na raznim mjestima ugradimo iste leajeve, samo da bi se smanjio broj razliitih
139
tipova leajeva, iako bi se na nekim mjestima mogli ugraditi ak i leajevi
manje nosivosti. Na taj nain se komponente u nekoj konstrukciji ujednauju
(unificiraju), to olakava nabavku leajeva te olakava odravanje.
7.1.7. MODULARNO KONSTRUIRANJE

Jedan vid unifikacije naao je svoju primjenu u modularnom konstruiranju.
Modeliranje se sastoji u konstruiranju maina putema spajanja tipiziranih
sklopova (agregata), koji sami po sebi ine autonomne sklopove, koji se
sastavljaju u razliitom broju i u razliitim kombinacijama na nekom
zajednikom postolju.
Modularno konstruiranje je doivjelo veliku primjenu kod alatnih maina,
koje se grade na osnovu tipiziranih modula. Modularne konstrukcije se mnogo
primjenjuju u vazduhoplovstvu: glavni modulski i pogonski motor, krilo, trup,
stajni trap i repne povrine za stabilizaciju upravljanja avionom.
Modularne konstrukcije mogu imati sljedee prednosti:
Razraivanje razliitih konstrukcija, varijanti ili modifikacija, njihova
ispravnost, a zatim uvoenje u serijsku proizvodnju moe se svaki put ograniiti
samo na jedan model, ne dirajui ostale, to olakava proces modernizacije.
Modularno konstruiranje dozvoljava izradu maina razliite primjene na
bazi malog broja modula (tipiziranih sklopova).
Smanjuje ciklus montanih radova, jer se svi sklopovi mogu sastavljati i
ispitivati istovremeno i gotovi dati na konanu montau.
Olakava remont maina, koji moe biti sveden na zamjenu jednog sklopa
drugim, novim ili remontovanim.
7.2. IZBOR POLAZNIH ELEMENATA ZA

DIMENZIONISANJE I RACIONALNOST
ISKORITENJA MASE DIJELOVA
Masa maine je vaan pokazatelj neke maine. Najvee znaenje masa ima
kod transportnih sredstava, a posebno u vazduhoplovstvu, gdje svaki suvini
kilogram smanjuje autonomnost (radijus kretanja), korisnu nosivost i brzinu. U
optem mainstvu smanjenjem mase postie se manji utroak materijala, dakle
nia cijena maine.
140
Uporeivanje maina obzirom na masu moe se vriti samo kod maina iste
namjene. Obino se pokazatelj za ovu svrhu naziva specifina masa i ima izraz:

G masa ma sin e
g
N osnovni parametar ma sin e
Kod energetskih maina (pogonske maine, SUS motori, generatori, ...)

parametar obino predstavlja snagu u kW. Naprimjer, kod motora sa
unutranjim sagorijevanjem (SUS) specifina masa za motore razliitih namjena
iznosi q = 11 20 kg/kW. Specifina masa za standardne motore iznosi:
q = 4 11 kg/kW - brodski motori
q = 2.5 6.5 kg/kW - automobilski motori
q = 0.65 1 kg/kW - avionski motori
Kod transportnih maina parametar N predstavlja korisni teret (nosivost).
Kod alatnih maina parametar N je nominalna snaga pogonskog agregata
(elektromotora). Kod reduktora, mjenjakih kutija i spojnica parametar N je
masa, odnosno obrtni momenat koji oni prenose.
Kad je rije o smanjenju mase maine neophodno je pomenuti koeficijent
iskoritenja mase metala koji je dat izrazom:

G mas masa metala gotove ma sin e

G met masa metala potrosenog za izradu ma sin e
Jasno je da pri = 1 imamo idealan sluaj, to je praktino nemogue, ali

treba teiti da bude to blie broju 1.
Koeficijent iskoritenja metala dokazuje da prilikom izrade maina ili
mainskih elemenata treba, gdje god je to mogue, izbaciti iz upotrebe mainsku
obradu rezanjem (skidanjem strugotine), odnosno teiti da se dijelovi to je
mogue vie izrauju plastinom deformacijom, livenjem u kalupe, koritenjem
profilisanih valjanih proizvoda, zavarivanjem na visoko produktivnim
mainama, i sl. jer e u tim sluajevima biti vee, a to znai manji utroak
materijala (manje nekorisno utroenog materijala) i manju cijenu maine
odnosno mainskog elementa.
7.2.1. UTICAJ MASA MAINSKOG ELEMENTA

Masa bilo kojeg dijela moe se odrediti izrazom:
m = A. L. [kg]
gdje je:
141
- gustina materijala [kg/m3]
A - popreni presjek [m2]
L - duina [m]
Proirenjem ovog izraza, tj. njegovim transformisanjem mogu se uoiti i
razdvojiti pojedini uticaji. Transformirani izraz prua mogunost da se pojedini
uticaji na masu zasebno analiziraju radi iznalaenja puteva ka smanjenju mase
dijelova. Transformisani obrazac za masu izgleda:
m = k1. k2. k3
gdje je:
k1 - faktor optih uslova koji zavisi od sistema oslanjanja optereenja i
raspona i od predvienih deformacija,
k2 - faktor profila koji zavisi od geometrijskih i statikih osobina poprenih
presjeka,
k3 - faktor materijala kojim su obuhvaene odreene fizike i mehanike
osobine materijala.
Prilikom prorauna elemenata u zavisnosti od namjene mogu biti postavljena
tri osnovna kriterija:
* kriterij A - kada su za proraun mjerodavni naponi (naponsko stanje,
vrstoa, nosivost)
* kriterij B - kada je za proraun mjerodavna deformacija (krutost)
* kriterij C - kada je za proraun mase mjerodavan deformacioni rad
(radna sposobnost).
Uvoenjem tih kriterija obrazac za masu moe imati ova tri vida:
m = kA1. kA2. kA3
m = kB1. kB2. kB3
m = kC1. kC2. kC3
Faktori "k" razlikuju se meusobno i zavise od usvojenog kriterijuma i vrste
naprezanja (savijanje, zatezanje, pritisak, uvijanje, izvijanje).
Tabela 15. Uticaji na masu mainskih dijelova za razne vrste naprezanja
Naprezanje zatezanje - pritisak
Za proraun mjerodavna nosivost
m FL 1 S

142
Za proraun mjerodavna krutost
1
m FL2 1
E f doz
Za proraun mjerodavna radna E
sposobnost m Ff 1

2
S2

Naprezanje savijanje
Za proraun mjerodavna nosivost A

m k 12 / 3 F 2 / 3 L5/ 3 2 / 3
W
2/ 3
S2/ 3
Za proraun mjerodavna krutost A 1

m k 12/ 2 F1/ 2 L5/ 2 1/ 2 1/ 2 1/ 2
I E f doz
Za proraun mjerodavna radna Mf AI E 2

sposobnost m 2 S
k 2 L W
2
Naprezanje uvijanje
Za proraun mjerodavna nosivost A

m Tt2 / 3 L 2 / 3 2 / 3 S 2 / 3
Wp
Za proraun mjerodavna krutost A 1

m Tt1/ 2 L3/ 2 1/ 2 1/ 2 1/ 2
I p G doz
Za proraun mjerodavna radna AI p G

sposobnost
m Tt 2 2 S 2
Wp

Naprezanje izvijanje
Za proraun mjerodavna nosivost F 1/ 2 L2 A
m
I min E

1/ 2 1/ 2 S 1/ 2
7.2.2. IZBOR PARAMETARA RADNIH USLOVA

U grupu parametara radnih uslova spadaju optereenje (F, M, T), zatim
nain oslanjanja (k1, k2), duina mainskog dijela (L), veliina povrine
143
poprenog presjeka (A), gustina materijala (), modul klizanja (G) i modul
elastinosti (E), te stepen sigurnosti (S).
7.2.3. OPTEREENJE
Na optereenje koje djeluje na neki mainski dio je veoma teko uticati, tj.
promijeniti njegovu veliinu. Treba imati u vidu da je moment direktno
proporcionalan snazi, a obrnuto proporcionalan ugaonoj brzini, tako da se
poveanjem broja obrtaja smanjuje optereenje.
m/m0
3,0
F/F0
(zatezanje i pritisak)
2,5
(F/F0)2/3 (savijanje)
2,0
(F/F0)1/2 (izvijanje)
1,5
1,0
0,5
F/F0
0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0
Slika 135. Uticaj promjene optereenja na masu mainskog dijela
Optereenje (sila ili moment) odreuje se raspodjelom radnih otpora ili

drugih uticaja na dijelove sklopa. Ukupno spoljno optereenje se ne moe
mijenjati jer je definisano projektnim zadatkom. Preraspodjela optereenja
unutar sklopa se, meutim, moe mijenjati. Neki dijelovi mogu biti izloeni
veim silama da bi drugi trpili manja optereenja. Osim toga paralelno moe biti
upotrijebljeno vie istovjetnih dijelova to omoguuje raspodjelu i smanjuje
optereenje po jednom od dijelova. Promjena veliine sile na mainskom dijelu
odraava se na promjenu dimenzija, meutim zavisnosti nisu linearne. Ako je
porast sile linearan, uticaj na masu je degresivan. Masa se poveava sporije i to
znatno sporije pri dimenzionisanju na osnovu potrebne krutosti. Ovo se
prvenstveno odnosi na naprezanja kod kojih je napon neravnomjerno
rasporeen po povrini poprenog presjeka (kod savijanja i uvijanja). Kod
zatezanja ili pritiska, kod kojih je napon konstantan po povrini poprenog
144
presjeka, promjena mase tj. veliine mainskog dijela ostvaruje se srazmjerno
promjeni sile.
7.2.4. DUINA MAINSKOG DIJELA

Definisana je funkcijom u sklopu, ali pri formiranju strukture se moe
znaajno uticati na ovaj parametar. Uglavnom se tei smanjenju ovog
parametra, jer se time postie prije svega vea krutost dijelova. Na primjer
opruga manje duine je krua, ili vratilo sa manjim rasponom oslonaca odnosno
zbijenijim elementima ima manje deformacije. To doprinosi i smanjenju
koliine utroenog materijala, a dijelovi su manjeg gabarita.
Efekat smanjenja duine je najvei kod dijelova izloenih savijanju jer se
time smanjuje i moment savijanja, odnosno potrebna veliina poprenog
presjeka. U cjelini uzeto, zbijenije i kompaktnije konstrukcije racionalnije su sa
vie aspekata, od smjetajnog prostora, manje potronje materijala, manje mase,
manje potronje energije, ljepeg izgleda i dr.
7.2.5. NAIN OSLANJANJA

Najmanji naponi i deformacije postiu se kod ukljetenih nosaa, dok je
konzola podlona velikim deformacijama, a i koeficijent napona k1 je najvei.
zato pri istoj duini L i optereenju F, najvee dimenzije poprenog presjeka, a
time i masu treba oekivati kod konzole. Kod obostrano oslonjenih nosaa
naponi i deformacije su manji, posebno ako su na krajevima ukljetenja.
Ukljetenje u osloncu se ostvaruje zakivanjem, vijanim vezama,
zavarivanjem i slinim nainima spajanja gdje nije omoguena pokretljivost tj.
zglobna veza sa osloncem. Po pravilu spojevi predstavljaju slaba mjesta u
konstrukciji. Slabljenje nastaje usljed potrebe da se izbue otvori za zavrtnje ili
zakivke, ili usljed rekristalizacije materijala pri zavarivanju. Osim toga, prisutni
su i zaostali naponi. Uopte, na mjestima spajanja treba obezbijediti vei
popreni presjek. Obzirom da je takav oblik sloen za izradu, to se presjek
usvaja vei po cijeloj duini nosaa. To je rjeenje nepovoljno sa aspekta
iskoritenja mase, ali je prihvatlivije u poreenju sa tekoama i cijenom izrade
nosaa promjenljivog presjeka.
145
F F F F
k1 = 1 k1 = 1/4 k1 = 3/16 k1 = 1/8

k2 = 1/3 k2 = 1/48 k2 = 7/768 k2 = 1/192
k1 = 1/2 k1 = 1/8 k1 = 1/8 k1 = 1/12

k2 = 1/8 k2 = 5/384 k2 = 1/185 k2 = 1/384
Slika 136. Koeficijenti naina oslanjanja nosaa izloenih savijanju
7.2.6. OBLIK POPRENOG PRESJEKA

Masa mainskog dijela potpuno je iskoritena ako su naponi u svim takama
zapremine isti i bliski dozvoljenom naponu. Za naprezanja sa ravnomjernim
rasporedom napona po presjeku, kao to su zatezanje i pritisak, ako nema
koncentracije napona ovaj uslov je lake postii. Stanje je znatno sloenije kod
dijelova izloenih savijanju, uvijanju, ekscentrinom pritisku, sloenom
naprezanju i sl. Sloenost konstrukcije ini stanje kompleksnijim. Potrebno je
predvidjeti raspodjelu mase tako da je ona prisutna u onim zonama gdje se
oekuju napadna optereenja odosno naponi. Ove zone nije uvijek mogue
predvidjeti, a takoe se esto ne moe proizvoljno mijenjati raspored masa. Zato
je rijedak sluaj u praksi potpuno iskoritenje mase.
Polazei od izraza koji pokazuju od kojih veliina zavisi masa mainskog
dijela (tabela 15) treba to je mogue vie smanjiti odnose A / W2/3, A / Wp2/3,
A / I1/2, A / Ip1/2. Pri savijanju i uvijanju naponi su rasporeeni po poprenom
presjeku tako da su najvee vrijednosti na krajevima, a najmanje u sredini (na
neutralnoj osi jednaki su nuli). Zato je potrebno da se masa to vie udalji od
neutralne ose. Tako se za istu povrinu A poveavaju otporni momenti i
momenti inercije.
146
.. 4 2 . 4 3
A = const = 0,2 10 mm b) Wp = 5,7 10 mm (228 %)
. 4 3
a) Wp = 2,5 10 mm (100 %)
10
50 mm 75 mm
. 4 3 . 4 3
c) Wp = 9,5 10 mm (380 %) d) Wp = 21,2 10 mm (850 %)
7 3,5
100 mm
200 mm
Slika 137. Uticaj rasporeivanja mase dalje od neutralne ose (za uvijanje)
W / W0 d / du
5
(Wp / Wp0)
4
A = const.
2 A / W2/3
1 A / Wp2/3
0,2 0,4 0,6 0,8 1 (odnos prenika)
Slika 138. Udaljavanje mase od neutralne ose
147
W = 0,3. 104
(38 %)
W = 0,8. 104 W = 1,5. 104

(100 %) (188 %)
W = 1,7. 104
(212 %)
W = 1,8. 104
W = 0,4. 104
(225 %)
(50 %)
Slika 139. Udaljavanje mase od neutralne ose (za savijanje)
Standardni profili i cijevi imaju oblik presjeka prilagoen potrebnim

veliinama odnosa povrine i otpornog momenta (momenta inercije). Kod
nosaa koji su izloeni savijanju pogodniji su oni presjeci kod kojih je masa
udaljenija od ose savijanja i ukoliko je ta udaljena masa vea. Ako je mainski
dio izloen uvijanju, potrebno je da profil presjeka bude krunog oblika, s tim
da masa bude to vie udaljena od ose uvijanja. U tom pogledu najpogodniji je
kruno prstenasti presjek.
Ako u sredini optereenog presjeka i postoji masa, ona nee biti izloena
naponima. Nekada je skupo odstranjivanje mase iz sredine presjeka, pa je u tom
sluaju povoljnije ostaviti materijal ak i na mjestima koja nisu optereena. To
je sluaj kad se dijelovi izrauju rezanjem. Zavareni ili liveni dijelovi se daleko
lake oblikuju sa rebrima, odnosno rasporeivanjem mase prema optereenosti
po presjeku. Standardni valjani I profil je upravo pogodan za upotrebu kod
nosaa izloenih savijanju, jer je masa kod tog profila koncentrisana na
krajevima, gdje su i naponi najvei.
7.3. LAKE KONSTRUKCIJE

Zahvaljujui razvoju vazduhoplovne industrije, razvila se poreba za
gradnjom to lakih maina (maina smanjene mase). Meutim, danas se ta
tendencija rairila i na ostale oblasti mainske industrije. Lake konstrukcije se
koriste sve vie jer one pruaju mnoge prednosti (smanjuju transportne
trokove, smanjuju se inercijalne sile, korisna nosivost kod transportnih
sredstava se poveava na raun smanjenja mase same maine, itd.).
148
Pojam lake konstrukcije vezan je za mjesto i vrijeme. Cijena elika u raznim
zemljama i njihov odnos prema cijeni lakih metala i legura daju indeks cijena.
Laka konstrukcija automatski znai veu cijenu kotanja izrade same
konstrukcije. injenica je da pri projektovanju i konstruiranju proizvoda oko 70
% trokova pripada trokovima materijala. zato je potrebno da konstruktor
raspolae dobrim znanjem o tehnikim materijalima, i to ne samo o
mehanikim, fizikim, hemijskim karakteristikama, nego i o cijenama trokova
obrade i mogunostima nabavke. Za optu mainogradnju potrebno je ostati u
podruju optimalnih trokova, tzv. normalne lake gradnje. Podruje ekstremno
lakih konstrukcija ostaje i dalje rezervisano samo za gradnju aviona i drugih
letjelica.
Lake konstrukcije se ostvaruju upotrebom lakih legura umjesto elika, te
izborom odgovarajueg oblika mainskog dijela.
7.3.1. IZBOR MATERIJALA MAINSKIH DIJELOVA

Za izradu dijelova mainskih konstrukcija najee se koriste sljedei
materijali:
* liveno gvoe,
* elik,
* obojeni metali i jihove legure,
* lake legure
* sinterovani materijali (sinter),
* nemetalni materijali (nemetali),
* kompozitni materijali (kompoziti).
LIVENO GVOE moe biti obino, legirano, temper liv i nodularni liv.
Legirano liveno gvoe se manje upotrebljava u odnosu na druge vrste. Temper
liv i nodularni liv se mnogo vie upotrebljavaju.
Sivi liv se upotrebljava u nosaima koji su izloeni preteno optereenju na
pritisak, jer je vrstoa sivog liva na pritisak viestruko vea od vrstoe na
zatezanje. Kod profila izraenih od sivog liva, a izloenih savijanju, potrebna je
znatno vea koncentracija mase po presjeku na onom dijelu koji je izloen
zatezanju nego na dijelu presjeka izloenom pritisku.
ELICI. Prednosti elika kao materijala za izradu dijelova mainskih
konstrukcija su sljedee:
* veliki modul elastinosti (E),
149
* velika vrstoa, pri svim vrstama naprezanja (statika i dinamika),
* promjenom hemijskog sastava bolja su svojstva elika (legirani elici),
* termikom obradom postiemo bolja mehanika i druga svojstva,
* mehanikim postupkom valjanja i hladnim izvlaenjem dobija se glatka
povrina i bolja mehanika svojstva (tehnologija proizvodnje ice),
* moe se smatrati da je elik homogen i izotropan materijal, to je osnovna
pretpostavka prilikom prorauna konstrukcija.
OBOJENI METALI obuhvataju bakar, aluminijum, cink, olovo, a vie od
istih metala upotrebljavaju se njihove legure (mesing, bronza). Modul
elastinoti im je dvostruko manji od elika i dobro se daju obraivati livenjem,
kovanjem, valjanjem, ... Otporni su na koroziju, tako da im esto ne treba
dodatna zatita povrine.
LAKE LEGURE su uglavnom legure titana, mangana i drugih metala.
Imaju veliku vrstou. Koriste se legure silumin (AL, Si), duraluminijum (Al,
Mg). Osnovna mana im je visoka cijena u odnosu na elik. Otporne su na
koroziju, mogu se zavarivati i lijepiti.
SINTEROVANI MATERIJALI se izrauju tako to se metal u prakastom
stanju zagrijava i presuje. Na taj nain se dobije porozan materijal.
NEMETALNI MATERIJALI obuhvataju kou, gumu, plastine mase,
keramiku i sl.
KOMPOZITNI MATERIJALI se koriste u vazduhoplovstvu, jer imaju
veoma malu teinu, a veliku vrstou. Dobijaju se lijepljenjem i impregniranjem
vlaknastih sintetikih materijala.
7.3.2. IZBOR GRANINIH USLOVA

Granini uslovi odreuju dimenzije mainskog elementa, a time i njegovu
masu. Meu granine uslove spadaju stepen sigurnosti (S), krutost mainskog
dijela (fdoz., doz.) i sl.
STEPEN SIGURNOSTI se definie prije izraunavanja dimenzija. Napon u
mainskom dijelu se uporeuje sa dozvoljenim naponom, koji se dobije tako to
se kritini napon pri kojem nastupa do loma materijala [] podijeli sa stepenom
sigurnosti:
M []
doz.
W S
150
Ako se eli apsolutna sigurnost, tj. da se eliminie i najmanja mogunost
pojave kritinog stanja odnosno loma, dozvoljeni napon se izraunava
koritenjem velikih stepena sigurnosti. To smanjuje dozvoljeni napon, poveava
dimenzije i masu. Faktor porasta mase je:
m
rm
m'
a faktor porasta stepena sigurnosti:
S
rS
S'
Meusobna zavisnost ova dva faktora je:
r m rS2/ 3
U izrazima za masu, faktor porasta mase jednak je faktoru poprenog

presjeka:
r m rA r L2
Iz ovoga se moe izvesti formula:

r L r m1/ 2 rS1/ 3 3 rS
To znai da, ako se stepen sigurnosti povea dva puta, dimenzija presjeka e
se poveati r L 3 2 126
. puta, dok e se masa pri tome poveati 1.58 puta. Ta
poveanja vae za savijanje i uvijanje, dok za pritisak i zatezanje vrijedi:
r m rS r L2
Slijedi da je faktor poveanja dimenzija presjeka:

r L r m1/ 2 rS1/ 2 rS
To znai da ako se stepen sigurnosti udvostrui, masa e se poveati 2 puta,

a dimenzija presjeka 1.41 puta.
KRUTOST odnosno dozvoljena deformacija je granini uslov za
dimenzionisanje onih dijelova za koje treba biti definisana zavisnost sile i
deformacije ili za koje deformacija treba biti ograniena do neke odreene
vrijednosti. Promjena ovako postavljenih granica odraava se na dimenzije
poprenog presjeka, meutim, efekat njihove promjene je manji od efekta
promjene stepena sigurnosti. Ako se krutost dijelova izloenih savijanju ili
uvijanju promijeni dva puta, promjena dimenzija presjeka, odnosno mase je:
151
1/ 2
m c
2 141
.
m' c'
Ista promjena stepena sigurnosti odraava se na promjenu mase 1.58 puta.

Primjer:
Uklijetena greda izloena je savijanju. Koliko puta e se smanjiti masa, ako
se dozvoljeni ugao udvostrui (2f) a optereenje, duina, oblik poprenog
presjeka i materijal ostanu nepromijenjeni?
Slika 140. Primjer prorauna smanjenja mase za dati stepen sigurnosti
Rjeenje:
Za proraun je mjerodavna krutost, jer je zadatkom definisan ogranien ugib
konzole (f). Polazi se od opteg izraza:
A 1

m k 1/ 2 F 1/ 2 L5/ 2 1/ 2
I

E 1/ 2
1/ 2
f doz
1
m I k B 1 I k B 2 I k B 3 I 1/ 2
f doz I
1
m II k B 1 II k B 2 II k B 3 II 1/ 2
f doz II
Obzirom da je:
k B1 I k B1 II
k B2 I k B2 II
k B3 I k B3 II
Ostaje da je:
152
1
mI

1/ 2
f doz I

1/ 2
f doz
II

( 2 f ) 1/ 2
2 1.41
m II 1
1/ 2
1/ 2
f doz
I
f 1/ 2
f doz II
Zakljuak: Ako se dozvoljeni ugao udvostrui, pod istim ostalim uslovima,

masa grede e se smanjiti za 1.41 (41 %).
153
8. METODE OBLIKOVANJA ELEMENATA

Svaki mainski element nakon to je zamiljen i konstruiran, mora se izraditi
nekom od postojeih metoda (postupaka izrade). Postupci izrade mainskih
elemenata su:
Livenje
Plastina deformacija u toplom i hladnom stanju
Sinterovanje (aglomeracija praha)
Zavarivanje
Lijepljenje
Obrada rezanjem (skidanjem strugotine)
a) b)
c)
141. Varijante izrade poluge: livenjem (a), kovanjem (b) i zavarivanjem (c)
154
Primjena nekog od navedenih postupaka za izradu konkretnog mainskog
elementa zavisi od mnogo faktora, a osnovni kriterij je izraditi potrebni oblik
to jeftinije.
Pri tome se mora voditi rauna o mogunostima vlastite fabrike, odnosno o
mogunostima fabrike kooperanta. Termin "to jeftinija proizvodnja" zavisi u
velikom dijelu i od koliine proizvedenih prmjeraka, odnosno od masovnosti
proizvodnje. Na slici 141. su prikazane tri varijante izrade iste poluge, livenjem,
kovanjem i zavarivanjem.
Ako je potrebno izraditi npr. nekoliko hiljada komada, pokazalo bi se da su
optimalni naini izrade livenje ili kovanje. U svakom sluaju, prilikom
odluivanja o postupku izrade trebalo bi pronai nekoliko mogunosti, izvriti
vrednovanje i od svih izabrati optimalan postupak obzirom na cijenu i
tehnoloke mogunosti. Ako treba izraditi manji broj komada, reda veliine
nekoliko desetina ili jo manje, onda je najjeftiniji postupak zavarivanje.
Za izradu dvokrake poluge (slika 141) u principu je poznato da se mogu
koristiti sljedei metodi izrade:
* veliki broj komada - livenje ili ukovno kovanje
* mali broj komada - zavarivanje ili slobodno kovanje
Meutim, postavlja se pitanje gdje su granice za izbor postupaka. Na slici
142 dat je dijagram koji daje cijenu izrade u funkciji broja komada i naina
izrade.
cijena izrade
kovanje u kalupe
15 20 122 slobodno kovanje
10 75 322 zavarivanje
5 livenje
0
100 200 300 400 500 600 700
zavarivanje kovanje
Slika 142. Cijena izrade u funkciji broja komada i naina izrade
155
Iz slike 142 se vidi da dvokrake poluge izraene slobodnim kovanjem ne
mogu nikada biti najjeftinije. Zavarivanje je najjeftinije za broj poluga do 75.
Ve iznad 75 komada livenje je jeftinije od slobodnog kovanja, a preko 122
komada isplati se kovanje u kalupu (jeftinije je od slobodnog kovanja). Iznad 75
komada najjeftinije je livenje, a preko 700 komada najjeftinije je kovanje u
kalupe.
Navedeni primjer treba da poslui kao ilustracija kako bi trebalo prostudirati
izradu bilo kojeg mainskog elementa u cilju izbora optimalnog naina izrade,
uzimajui u obzir sve relevantne faktore. Vrlo esto je cilj uteda materijala i
energije, pa se moe provesti analiza kao u sljedeem primjeru.
Primjer:
Potrebno je izraditi 10 000 komada vijaka M 10 x 130 (JUS M.B1.031).
Njihova ukupna masa je 900 kg.
a) Ako bi se vijci radili od estougaone ipke OK 17 rezanjem stabla i
navoja, potrebna masa materijala za izradu bi iznosila 2632 kg (100 %).
b) Ako bi se izvuene ipke 10 mm raskivale u hladnom kalupu, i izrada
navoja vrila rezanjem, potrebno bi bilo 965 kg materijala (36.7 %).
Uteda materijala po varijanti (b) je:
2632 - 965 = 1667 kg (63.3 %)
Pri izradi vijka od vuene estougaone ipke dobilo bi se 2632-
900 = 1732 kg strugotine (65.7 %), a pri izradi od otkovka 965-900 = 65 kg
strugotine (6.7 %).
Na to da li e se neki mainski element raditi kao otkovak ili ne, utiu
uglavnom ekonomski i konstrukcioni faktori. Naprimjer, ekonomska analiza
provedena u prethodom primjeru za vijak M10, daje prednost otkovku. Bolje
rezultate bi dala analiza u pravcu utroka vremena proizvodnje. naime, pri
kovanju u kalupe postoje dvije odojene operacije, izrada otkovka i izrada
navoja, dok kod mehanike obrade rezanjem izvuene ipke se obrauju samo
jednom operacijom na revolver strugu, ime bi utroeno vrijeme bilo vjerovatno
maje, nego kod otkovka. U sluaju kovanja, potrebno je izraditi i alat za
kovanje estougaone glave kojim se moe otkovati do 18 000 komada, zavisno
od mase otkivka i snage ekia na kojem se kovanje vri.
Ako e se vijak upotrijebiti na mjestu velikih i promjenljivih naprezanja,
upravo konstrukcioni razlozi trae izradu kovanjem uz naknadu izradu navoja
valjanjem, kao povoljniju varijantu izrade vijka. Naime, navoj izraen
valjanjem ima daleko veu vrstou od navoja izraenog rezanjem (slika 143).
156
a) b)
Slika 143. Razlike u vlaknastoj strukturi navoja izraenog

rezanjem (a) i valjanjem (b)
8.1. KONSTRUIRANJE ODLIVAKA

Materijali od kojih se izrauju odlivci su sivi liv, elini liv, legure bakra,
nikla, cinka, itd. Prilikom hlaenja rastopljena masa metala se skuplja, to treba
uzeti u obzir pri konstrukciji livenih elemenata. Stepen skupljanja pri hlaenju
zavisi od materijala i priblino iznosi 1.25 % za legure AlMg, priblino 1.5 %
za mesing i bronzu, oko 1.8 % za temper liv, i oko 2 % za elini liv.
Zbog skupljanja pri hlaenju pojavljuju se upljine i pukotine na odlivku, a
time i naponi i deformacije.
Pri konstruiranju odlivaka treba voditi rauna o specifinostima koje namee
sam postupak livenja. Ove specifine osobine su:
a) Odlivak treba da ima to prostiji oblik, tj. treba nastojati da odlivak bude
sastavljen iz ravnih i rotacionih povrina. Ako je odlivak komplikovanog oblika
i velikih dimenzija, treba ga liti iz dva dijela, a poslije sastaviti vijcima ili
zavarivanjem.
Konstrukcija odlivaka treba biti takva da obezbijedi minimalan broj jezgara.
Pri osvjetljavanju livenog dijela paralelnim zracima u pravcu okomitom na
ravan sastava pojava tamnih dijelova na pojedinim dijelovima konture ukazuje
na lou konstrukciju odlivka (slika 144).
Tamni dijelovi trae posebnu primjenu modela (viedjelnih), jer se inae
model ne moe izvaditi iz kalupa. Odlivci kod kojih nema tamnih dijelova
imaju prostiju spoljnu formu i lake ih je izliti.
157
a) b)
Slika 144. Primjer loe (a) i dobre (b) konstrukcije odlivka
b) Pri konstruiranju livenih dijelova neophodno je predvidjeti vaenje

modela iz kalupa bez tekoa. Zbog toga su povrine odlivaka i kokile okomite
na ravan sastava izraene pod nagibom. To su takozvani konstrukcioni nagibi.
Tabela 16. Preporuene veliine nagiba spoljnih povrina dijelova
livenih u pjeanim kalupima
Ugao
Visina H [mm] Nagib
(mjeren od vertikale)
do 25 1 : 10 5.5
25 ... 50 1 : 12 4.5
50 ... 100 1 : 15 4
100 ... 200 1 : 20 3
200 ... 500 1 : 30 2
preko 500 1 : 50 1

= 30 ... 50
Kod niskih ispupenja,

konstrukcioni nagib ide i do 50
Slika 145. Konstrukcioni nagibi
158
c) Pri konstruiranju odlivaka treba voditi rauna o principu prostog i
jednovremenog stvrdnjavanja (hlaenja) metala.
Poto rastopljeni metal popunjava kalup odozdo nagore, treba protoni
presjek tako konstruirati da se ne desi da se metal stvrdne u toku livenja i
onemogui dalje ispunjavanje upljine kalupa modela. Na odlivku kod kojeg se
vodilo rauna o jednovremenom hlaenju nee doi do pojave upljina i
pukotina.
Ponekad se koristi stvaranje upljina na najdebljim mjestima i namjerno, tzv.
izgubljenim (lanim) glavama. Namjerno se ostavljaju mjesta na modelu u
kojima e se sigurno javiti upljina, a ta se mjesta nakon hlaenja odreu
Na slici 146. svaki od presjeka D do Dn predstavljaju lane glave.
upljina
lana glava
D3
D2
D1
D0
D
Slika 146. Pojava upljina u odlivku
d) Debljina zida odlivka bira se u zavisnosti od mehanikih i tehnolokih

svojstava metala, konfiguracije, veliine gabaritnih mjera odlivka, kao i funkcije
zida. Prekomjerna debljina zida odlivka izaziva pojavu upljina, pucanje
odlivka i dr., te sniava vrstou i esto dovodi do odbacivanja odlivka.
Minimalna debljina zidova srednjih i malih odlivaka data je u tabeli 17.
159
Tabela 17. Orijentacione vrijednosti minimalnih debljina zidova odlivaka
Veliina odlivka Sivi liv elini liv Laki i obojeni
metali
do 500 6 8 4
500 ... 1000 6 ... 8 8 ... 10 4 ... 6
1000 ... 1500 8 ... 10 10 ... 12 6 ... 8
1500 ... 2000 10 ... 14 12 ... 16 8 ... 10
2000 ... 2500 14 ... 16 16 ... 20
2500 ... 3000 16 ... 19 20 ... 24
3000 ... 4000 19 ... 22 24 ... 28
4000 ... 5000 22 ... 24 28 ... 35
5000 ... 9000 24 ... 30 35 ... 40
U tabeli 17 gabarit je predstavljen takozvanim uporednim gabaritom:

2l b h
N [ mm]
3
gdje je:
l - duina odlivka [mm]
b - irina odlivka [mm]
h - visina odlivka [mm]
e) Postepen prelaz od tanjih presjeka ka debljim, pravilno susticanje zidova i
dovoljna veliina radijalnog zaobljenja osigurava izradu odlivaka bez defekta
pri livenju. Kod pravilne konstrukcije livenih elemenata odnos debljine pri
prelazu sa tanjeg na deblji ne smije prei 4:1.
: ' = 4 : 1

'
Slika 147. Maksimalni prelaz debljine kod odlivka
160
f) Pravilan izbor radijusa zaobljenja na mjestima prelaza vrlo je znaajan u
pogledu kvaliteta livenih elemenata.
r = /3 (za < 25 mm)

r = /5 (za > 25 mm)
Slika 148. Radijus zaobljenja kod odlivaka
g) Da bi se poveala krutost livenih elemenata upotrebljavaju se rebra kod

pojaanih ili isturenih dijelova, a ponekad isto iz konstruktivnih razloga.
Debljina spoljnih rebara ne treba biti vea od 0.8 sustiue stjenke. Unutranja
rebra u cilju lakeg hlaenja izvode se lake mase, od 0.6 do 0.7 debljine
sustiue stjenke.
ispravno neispravno
(rebro optereeno na pritisak) (javlja se istezanje - nepovoljno za odlivke)
Slika 149. Rebra kod odlivaka
h) Na narednoj slici date su izvedbe glavina obrtnih livenih elemenata

(zupanici, kainici, lananici i sl.), kojima treba posvetiti veliku panju pri
konstruiranju. Loa izvedba je pod (a), a bolja pod (b) i (c).
161
a) b)
c)
Slika 150. Konstruiranje livene glavine
i) U konstruktivnom izvoenju otvora u livenim elementima treba takoe

paljivo prii. Treba voditi rauna o otvorima, koji se nakon livenja ne obrauju
i oni koji e biti naknadno obraeni.
Dodaci materijala na odlivak, na povrinu koja se obrauje, obino iznose:
* Za sivi liv: 2 ... 5 mm
* Za elini liv: 3 ... 8 mm
* Za temper liv: 2 ... 3 mm
Minimalni prenici koji se mogu ostvariti livenjem u funkciji optereeja,
zavisno od veliine odlivka, su dati u tabeli 18.
Veliine tolerancija dimenzija odlivaka odreuju se prema standardu
JUS M.A1.420-423.
Tabela 18. Prenik otvora kod odlivka
debljina zida [mm] 8 ... 10 20 ... 25 40 ... 50
minimalni prenik /2 /3
otvora
8.2. KONSTRUIRANJE OTKIVAKA

Kovanjem se obrauju materijali koji zagrijavanjem prelaze u tjestasto
stanje, u kojem udarima mijanjamo oblik bez znatnijih gubitaka materijala.
Struktura materijala je bolja nakon kovanja i ilavost je vea, jer pri kovanju
materijal mijenja strukturu, koja od zrnaste prelazi u vlaknastu. Znaajan je
poloaj i pravac pruanja vlakana obzirom na napone u tijelu. U veini
sluajeva primjena otkovaka uslijedi iz konstruktivnih razloga, naprimjer kod
zupanika u mjenjakim kutijama, koljenastih i bregastih vratila i sl. Oni
162
elementi koji su izloeni velikom broju dinamikih optereenja su jedan od
razloga za primjenu otkovaka.
Kovanju se pristupa i iz ekonomskih razloga, jer je kovanje jeftinije bez
obzira to su naprezanja takva da ne zahtijevaju izvedbu kovanjem.
Kod runog kovanja i malog broja komada koji se izrauju kovanjem,
uzimajui u obzir ekonomske kriterije, kovanje kao postupak izrade nije
isplativo, jer se isti broj komada identinog proizvoda jeftinije moe proizvesti
livenjem.
Snienje trokova kovanja postie se jednostavnijom konstrukcijom sa
radijusom bez gomilanja materijala (zavarivanjem se dva kovana elementa spoje
u jedan sloeniji element).
Neki metali se mogu kovati u hladnom stanju (olovo, bakar, aluminijum), ali
se veina metala obrauje u toplom stanju. Temperatura kovanja se kree
izmeu 900 i 1200C, a zavisi od stepena saimanja materijala. Osnovne
sirovine za kovanje su elini polufabrikati ili valjani elici.
Razlikuju se dva postupka kovanja, i to:
* slobodno kovanje i
* kovanje u kalupima (ukovno kovanje).
Ukovno kovanje se izvodi pomou ekia i prese. Slobodnim kovanjem se
mogu izraditi otkivci prostijeg geometrijskog oblika, dok se komplikovaniji
oblici izrauju iskljuivo u kalupima. Slobodnim kovanjem se dobije lo
kvalitet povrine i javljaju se velika odstupanja od predvienih mjera, dok se
kovanjem u kalupima dobije kvalitetnija povrina i manje odstupanje od
utvrenih mjera.
Slobodno kovanje se primjenjuje kod pojedinane i maloserijske
proizvodnje, dok se za velike serije koristi kovanje u kalupima.
163
8.2.1. OSNOVNA UPUTSTVA ZA KONSTRUIRANJE
DIJELOVA ZA IZRADU SLOBODNIM KOVANJEM
a) Izbjegavati konine i kose forme, jer nisu podesne za slobodno kovanje.
Slika 151. Kose forme nisu pogodne za izradu slobodnim kovanjem
b) Preporuuje se davati izboenja na otkovku samo sa jedne strane.

c) Izbjegavati uzajamno presijecanje cilindrinih povrina, kao i presijecanje
cilindrinih povrina sa prizmatinim dijelovima.
d) Izbjegavati rebra, jer se teko izrauju slobodnim kovanjem. Ako su
potrebna rebra radi ukruivanja ili poveanja nosivosti, to se moe rijeiti tako
da se usvoji vei presjek, ili da se rebro izvede naknadno, postupkom rezanja.
e) Na osnovnom dijelu otkovka ne treba raditi izboenja. U sluaju kada
postoji velika razlika u dimenzijama i preporuenom presjeku, u sluaju
komplikovanije forme preporuuje se izrada nekoliko prostih otkivaka, a zatim
sastavljanje u jednu cjelinu.
b a
a>b
Slika 152. Umjesto rebra se moe poveati presjek
164
Slika 153. Izrada sloenijeg otkovka zavarivanjem vie prostijih otkivaka
8.2.2. OSNOVNA UPUTSTVA ZA KONSTRUIRANJE

DIJELOVA ZA IZRADU UKOVNIM KOVANJEM
a) Obzirom na oblik otkovka, konstrukcija treba biti to jednostavnija, jer se
na taj nain uproava alat (kalup) za izradu. Ako je to nemogue iz
konstruktivnog razloga, ovdje se kao i kod slobonog kovanja izrauju dva ili
vie prostjih otkovaka, koji se u naknadnom postupku spajaju meusobno
vijcima, zavarivanjem ili zakivanjem.
Uvijek treba nastojati da pravac vlakana pada sa pravcem sila. Pravac
vlakana ne treba prekidati, lomiti ili naglo skretati.
a) b)
Slika 154. Poloaj vlakana materijala kod rezanja (a) i kod kovanja (b)
Mehaniki obraena vlakna su presjeena, to je nepovoljno, dok kod

kovanja to nije sluaj. Treba nastojati da se daljom mehanikom obradom i
dalje odri kontinuitet vlakana. Naravno, ova preporuka se ne mora uzimati
165
strogo u obzir kod otkovaka koji nisu optereeni, dakle kod onih koji se kuju iz
isto ekonomskih razloga (jer je to ekonominiji postupak izrade).
Takoe kod konstruiranja otkivaka treba izbjegavati:
* nagle promjene presjeka, jer u tom luaju postoji opasnost od pojave
pukotina i na otkivku i na alatu. Ako je nemogue izbjei promjene presjeka,
treba na tom dijelu dati vee radijuse zaobljenja.
* uska i visoka rebra i izboine koje se teko mogu postii kovanjem.
* savijanje otkovaka u vie ravni; ako je to savijanje neophodno, onda ga
treba izvesti u kalupu.
b) Konturne povrine otkovka moraju imati nagibe iz dva razloga:
* radi lakeg kretanja materijala pri popunjavanju kalupa,
* radi lakeg vaenja otkovka iz kalupa.
Veliina ugla nagiba zavisi od vrste materijala, kao i samog otkivka i odnosa
visina na otkivku. Ugao nagiba se uzima u rasponu od 6 do 15.
Kao opte pravilo moe se uzeti:
* kod niskih i okruglih otkivaka nagib spoljanje povrine moe se uzeti
3, a kod ostalih 7,
* nagibe unutranjih povrina birati izmeu 7 i 10.
Slika 155. Nagib konturnih povrina otkovka
c) Ravan sastava kalupa treba birati tako da se omogui lako kovanje i

kretanje materijala. Otkovak treba podijeliti tako da se poslije kovanja moe
izvaditi. Sueljavanje kalupa vri se po podionoj povrini (sastav kalupa). Od
ove sastavne ravni idu nagibi za kovanje na jednu i na drugu stranu, tj. ova
166
ravan dijeli otkovak na gornji donji dio, odnosno na dijelove od kojih e jedan
biti ugraen u donji, a drugi u gornji kalup.
pravilno nepravilno
Slika 156. Izbor poloaja podione povrine (sastava kalupa)
Ravan sastava kalupa moe biti horizontalna obzirom na pravac udara prese,
to je i najei sluaj u praksi, a udubljenja mogu i moraju biti u pravcu udara
prese.
upljine u kalupu moraju imati veu irinu i malu dubinu. Nije povoljno ako
se ravan sastava kalupa poklapa sa ravninom promjene. Ovo zbog toga, jer je
laka kontrola sastava kalupa, kao i jednostavnosti alata za krzanje (ivienje)
gotovog otkovka.
Viak materijala skida se krzanjem nakon zavrenog kovanja. Liniju sastava
kalupa po mogunosti treba izvesti u ravni, a ne po izlomljenij (sloenoj)
povrini, jer je tada tee izraditi donji i gornji dio kalupa.
otkivak
gornji dio kalupa
linija sastava kalupa
donji dio
kalupa
viak materijala
Slika 157. Viak materijala za krzanje otkovka
167
9. PLANETARNI PRENOSNICI
Prenosnici se openito mogu podijeliti na standardne i planetarne. Kod
standardnih prenosnika rotiraju svi zupanici samo oko vlastitih osa, koje su
nepomino uloene u kuitu ili postolju. Kod planetarnih neki lanovi
prenosnika - sateliti vre dva istovremena kretanja, rotiraju uloeni u drau
koji takoer rotira oko svoje ose uloene u kuitu.
Zupanici ije se ose poklapaju sa centralnom osom nazivaju se sunani ili
centralni zupanici. Oni mogu imati vanjsko ili unutranje ozubljenje, a mogu
biti elnici (cilindrini) ili stonici (konusni zupanici).
Snaga koja se dovodi sunanom zupaniku dijeli se na onoliko zupanika
koliko ima satelita. To omoguava nie optereenje pojedinih zupanika, a time
manje module i potrebno izravnavanje masa. Sateliti omoguuju prenos
razliitih pogonskih brzina okretanja na jedno gonjeno vratilo, odnosno
ravanje dovedene snage na vie gonjenih vratila. Sile koje se pri tome javljaju
stvaraju parove sila.
Sunani ili centralni zupanik ne treba biti posebno uleiten jer moe biti
voen satelitima. To omoguuje da brzina vrtnje sunanog zupanika bude vrlo
visoka (i do 500 s-1) i da se reducira na manju brzniu vrtnje.
Planetarnim prenosnicima se mogu postii vrlo visoki prenosni omjeri, do
i = 10000. U tom sluaju je nizak stepen iskoritenja.
+n2
2 z2
-n1
S +nS S
z1
1
putanja
satelita
Slika 158. Centralni zupanik sa vanjskim ozubljenjem
168
Planetarni prenosnici mogu biti izvedeni u obliku diferencijala, odnosno
mehanizma sa dva stepena slobode kretanja, koji se upotrebljavaju kod alatnih
maina da bi se ubrzala povratna (neradna) kretanja, a kod dizalica da bi se
omoguio vei broj dizanja.
-n 2
z2
2
z1
-n 1 S +n S S
putanja
satelita
Slika 159. Centralni zupanik sa unutranjim ozubljenjem
Na slikama 158 i 159 znak (+) se odnosi na vanjsko, a znak (-) na unutranje
ozubljenje.
Brzina vrtnje satelita se moe izraunati po sljedeim obrascima:
z1 z z z
n 2 nS nS n1 1 n S 1 1 n1 1
z2 z2 z2 z2
Za sluaj na slici 143:

z1
n 2S n 2 n S ( n S n1 )
z2
Za sluaj na slici 159:

z1
n 2 S n 2 nS ( n1 nS )
z2
n1 [s-1] - broj obrtaja sunanog zupanika 1

n2 [s-1] - broj obrtaja satelita 2 oko ose draa S
nS [s-1] - broj obrtaja draa S
n2S [s-1] - broj obrtaja satelita 2 oko vlastite ose
z1 - broj zuba sunanog zupanika
z2 - broj zuba satelita
169
z2 z4
z1 z3
Slika 160. Prenosnici sa elnicima i unutranjim ozubljenjem
(n3-nS)
n3
n2 r2
z2
nS
rS
r3
S r1 n1
z1
z3
(n1-nS)
Slika 161. Prenosnici sa jednim vanjskim i jednim unutranjim ozubljenjem
Prenosni omjer za planetarne prenosnike sa slika 160 i 161 iznosi:
170
n1 n S z
3
n3 nS z1
gdje je:
nS [s-1] - broj obrtaja draa S
z1 - broj zuba sunanog zupanika 1
z3 - broj zuba sunanog zupanika 3
Za diferencijal:
z1 n1 z 3 n 3 (z1 z 3 )n S
z3 z
n1 n 3 (1 3 ) n S
z1 z1
Ako je zupanik z3 uvren (n3 = 0) dobije se planetarni reduktor u

pogonu sunanog zupanika 1. Prenosni omjer planetarnog reduktora iznosi:
n1 z1 z 3 z
i 1 3
nS z1 z1
n1
Budui da je z3 > z1 prenosni omjer i 2.
nS
Praktino se uzima da se prenosni omjer i kree u granicama od 2,5 do 10.

U tabeli 19 su ematski prikazani najosnovniji tipovi planetarnih prenosnika.
U oznakama brojevi 1 i 2 oznaavaju jednostepene i dvostepene prenosnike, a
slova A i I oznaavaju vanjsko ili unutranje ozubljenje sunanog zupanika.
Od tipova prikazanih u tabeli 19 najee se upotrebljava tip 1AI sa veim
brojem simetrino rasporeenih satelita uz uvjet da z1 + z3 bude cijeli broj i
djeljiv sa brojem satelita.
Na slikama 162 i 163 je prikazan nain grafikog rjeavanja gibanja
planetarog prenosnika 1AI. U takama dodira pojednih lanova nanose se na
odgovarajuim poluprenicima, nacrtanim u mjerilu, izraunate vrijednosti
odgovarajuih obodnih brzina (takoer u mjerilu): v1 = r1. 1 i v3 = r3. 3, u
smjeru koji odgovara smjeru vrtnje.
171
Tabela 19. Osnovni tipovi planetarnih prenosnika
Prenosni omjeri za nS=0 Jednaina brzine vrtnje
2II
r2 z 2 z2 z3
i 1,2 n1 n3
z1 z3 r1 z1 z1 z 4
z4 z z
z2 r z 1 2 3 n S
i 4 ,3 3 3 z1 z 4
r4 z 4
S
z2 z
r r z z n1 n 2 1 2 n S
i 1,3 2 3 2 3 z3 z1
r1 r4 z1 z 4
r3 = r1 - r2 z3 z
n2 n 3 1 3 n S
= r3 - r4 z4 z4
1A
z2
S
r2 z z2 z
i 1,2 2 n1 n 2 1 2 n S
r1 z1 z1 z1
z1
rS = r1 + r2
2AA
r2 z z2 z3
z2 z4 i 1,2 2 n1 n3
r1 z1 z1 z 4
z z
z1 r z 1 2 3 n S
z3 i 4 ,3 3 3 z1 z 4
r4 z4
z2 z
r r z z n1 n 2 1 2 n S
i 1,3 2 3 2 3 z1 z1
r1 r4 z1 z 4
r3 = r1 + r2
= r3 + r4 z3 z
n2 n 3 1 3 n S
z4 z4
172
Tabela 19. Osnovni tipovi planetarnih prenosnika
Prenosni omjeri za nS=0 Jednaina brzine vrtnje
1AI
z2 r2 z z3 z
i 1,2 2 n1 n 3 1 3 n S
z3 r1 z1 z1 z1
z1
r3 z 3 z
i 2 ,3 z2
S r2 z 2 n1 n 2 1 2 n S
z1 z1
r3 z
i 1,3 3 z3 z
r1 z1 n2 n 3 1 3 n S
z2 z 2
rS = r1 + r2 = r3 - r2 =
= (r1 + r3) / 2
r2 = (r3 - r1) / 2
2AI
r2 z z2 z3
z2 i 1,2 2 n1 n3
r1 z1 z1 z 4
z4
z3 z z
z1
r z 1 2 3 n S
S i 4 ,3 3 3 z1 z 4
r4 z 4
z2 z
r r z z n1 n 2 1 2 n S
i 1,3 2 3 2 3 z1 z1
r1 r4 z1 z 4
rS = r1 + r2 = r3 - r4 z3 z
n2 n 3 1 3 n S
z4 z4
1I
z2
z1
S
r2 z 2 z2 z
i 1,2 n1 n 2 1 2 n S
r1 z 1 z1 z1
rS = r1 - r2
173
n3 B B v3
r2 vS
2
z2
n2S r2 v1 AS
nS r3 3
A rS
r1 1
S
S n1
z1
z1 2'
1'
z3 z3 3' S'
H
n2S nS
n3
n2 n1
Slika 162. Diferencijal sa dva stepena slobode
n3 B B v3
r2 vS
2
n2S r2 A
nS r3 3
A rS
r1
S
z1 2'
z3 3'
S'
n2S nS
n3
n2
Slika 163. Prenosnik pri n1 = 0
174
Iz slinosti trokuta r3 v3 3 i trokuta h n3 3' za taku B dodira satelita 2 i
centralnog zupanika 3 dobija se odnos:
n3 v3 r n
, odnosno h 3 3
h r3 v3
Budui da je v3 = r3. n3, proizilazi da je h = 1. Prema opoj jednadbi

h v = r. n dobije se da linija GH na razmaku h od apscise predstavlja brzine
.
vrtnje pojedinih organa prenosnika.
175
10. LITERATURA
1. Beitz, W., Kttner, K.H.: ... Taschenbuch fr den Maschinenbau, Springer

Verlag Berlin, 1980.
2. Deker, K.H.: ....................... Elementi strojeva - prevod, Sveuilina
naklada Zagreb, 1986.
3. Fronius, S.: ......................... Konstruksionslehre - Autriebselemente, Veb
Verlag Tehnik, Berlin, 1983.
4. Gavri B.: ........................... Mainski elementi, Mainski fakultet u
Sarajevu, 1986.
5. Gavri B.: ........................... Nauka o konstruiranju, Mainski fakultet u
Sarajevu, 1986.
6. Gavri B.: ........................... Osnovi konstruiranja, predavanja na
Mainskom fakultetu u Zenici, 1990.
7. Hubka V.: ........................... Principles of Engineering Design, Butterworth
Scientific, London, 1982.
8. Kova B. i dr.: .................... Praktiar 3 (Strojarstvo 2), kolska knjiga,
Zagreb, 1973.
9. Kristi, R.: .......................... Mainski elementi I i II, Metalurki fakultet u
zenici, 1985.
10. Mijovi B.: ....................... Osnove konstruiranja, proraun strojnih
konstrukcija, konstruiranje pomou raunala
(CAD), Mainski fakultet u Zenici, 1996.
11. Nieman, G.: ...................... Maschinenelemente, tom I, II, Berlin, 1973.
12. Obermit E.: ..................... Zupani prenosnici, Sveuilina naklada,
Zagreb, 1981.
13. Obermit E.: ..................... Nauka o konstruiranju, Metodiko
konstruiranje i Konstruiranje pomou
raunala, Fakultet strojarstva i brodogradnje,
Liber Zagreb, 1985.
176
14. Ognjanovi M.: ................ Metodika konstruisanja maina, Mainski
fakultet, Beograd, 1990.
15. Olevi S.:.......................... Tehniko crtanje, Univerzitet u Sarajevu,
1995.
16. Olevi S.:.......................... Nacrtna geometrija, Mainski fakultet u
Zenici, 1997.
17. Orlov, P.I.:........................ Osnovi konstruiranja, Moskva, 1973.
18. Padovan L. i dr.: ............... Inenjerska grafika i dokumentiranje, Fakultet
elektrotehnike i raunarstva Zagreb, 1996.
19. Repi, N.:........................ Zbirka zadataka iz mainskih konstrukcija,
sarajevo, 1996.
20. Savi Z. i dr.:.................... Inenjersko mainski prirunik II, Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1987.
21. Vitas, D.: .......................... Osnovi mainskih konstrukcija I i II dio,
Nauna knjiga Beograd, 1985.
22. Vitas, D., Trbojevi, M.: .. Mainski elementi I, II, III, Nauna knjiga
Beograd, 1986.
23. Vukojevi, D.: .................. Kinematika sa teorijom sloenih mehanizama,
Mainski fakultet u Zenici, 1997.
24. Vukojevi, D.: .................. Dinamika, Mainski fakultet u Zenici, 1990.
25. Standardi: ISO, DIN, JUS,

26. Katalozi: SKF, FAG, Flender
177
KONSTRUIRANJE
POMOU
RAUNARA
(CAD)
Samir Leme
1. OSNOVNE DEFINICIJE
CAD Computer Aided Design Konstruiranje pomou raunara

CAM Computer Aided Manufacturing Proizvodnja upravljana
raunarima
CIM Computer Integrated Integrisani sistem raunarima
Manufacturing upravljane proizvodnje
CAE Computer Aided Engineering Rjeavanje inenjerskih problema
uz upotrebu raunara
CAP Computer Aided Planning Planiranje pomou raunara
CAQ Computer Aided Quality Upravljanje kvalitetom pomou
raunara
CNC Computerized Numerical Maine sa numerikim
Control upravljanjem pomou raunara
CAD sistem je kombinacija raunarskog hardware-a i software-a koji

omoguuje da se na jednostavan i brz nain konstrukcija prikae na razliite
naine, sa razliitim stepenom poveanja ili smanjenja slike. Osim toga, raunar
moe memorisati meuzavisnosti komponenti konstrukcije, tako da se prilikom
promjene jedne vrijednosti automatski auriraju sve ostale veliine koje od nje
zavise.
Do sredine osamdesetih godina svi CAD sistemi su bili namjenski
konstruirani raunarski sistemi, dok je danas CAD software pristupaan i u
verzijama koje se mogu pokrenuti i na iroko rasprostranjenim raunarima opte
namjene (PC ili grafike radne stanice).
Termin CAD/CAM podrazumijeva da se isti sistem koristi i u procesu
konstruiranja i u procesu proizvodnje, tj. izrade konstrukcije. Naprimjer, kada
se konstrukcija modelira pomou CAD komponente CAD/CAM sistema, CAM
komponenta upravlja mainom za realizaciju te konstrukcije.
CAE je raunarski sistem za analizu inenjerskih konstrukcija. Veina CAD
sistema imaju integrisanu CAE komponentu, ali postoje i nezavisne CAE
179
aplikacije koje slue za analizu konstrukcija kreiranih pomou razliitih CAD
sistema. CAE aplikacije simuliraju ponaanje konstrukcije pod uticajem raznih
vanjskih optereenja, mehanikih, termikih i sl.
CAM je raunarski sistem koji slui za automatizaciju industrijske
proizvodnje. CAM sistemi se koriste za upravljanje proizvodnjom u realnom
vremenu (jedino raunar moe dati dovoljno brz odziv na vanjske uticaje), za
upravljanje robotima, te za izbor i snabdijevanje materijalima. Sve navedeno
podrazumijeva da se koliina materijala, poluproizvoda i proizvoda od kojih se
konstrukcija izrauje, prati pomou raunarske baze podataka, tako da se isti
mogu blagovremeno nabavljati u skladite.
CAM se najee realizuje preko CNC maina. Za razliku od NC maina,
koje instrukcije za pokretanje alata i obratka primaju preko posebno
pripremljenog numerikog koda, kod za upravljanje CNC maina se generie
direktno pomou raunara. Sastavni dio CNC maine je i raunar.
180
RAUNARSKI SISTEMI
Raunar je programabilna maina (ureaj koji je u stanju da izvrava
programe). Dvije su osnovne karakteristike raunara:
* Raunar reaguje na odreeni skup instrukcija na tano odreeni nain.
* Raunar je u stanju izvriti program (ureeni niz instrukcija snimljen
na odgovarajui memorijski medij).
Savremeni raunari su digitalni elektronski ureaji. Sastoje se od dviju
komponenti:
Hardware je skup fizikih komponenti raunara - kablovi, tranzistori,
integrirana kola, tampane ploe, monitori, tastature, tampai i dr.
Software je skup instrukcija i podataka koje raunar obrauje ili pohranjuje
u memoriju.
Razlika izmeu hardware-a i software-a se moe objasniti na analogiji sa
knjigama: Papir i mastilo su hardware, a rijei, reenice i ukupna ideja knjige
ine software. Raunar bez software-a je kao knjiga sa praznim stranicama. Da
bi se raunar mogao koristiti potreban je software, ba kao to su potrebne rijei
da bi knjizi dale odreeno znaenje.
Raunari mogu biti specijalizirani (naprimjer oni ugraeni u CNC maine, ili
bilo koje druge ureaje; savremeni automobili imaju ugraene specijalne
raunare koji se koriste za regulaciju potronje goriva, temperature motora i sl.).
Raunari opte namjene se mogu koristiti za veliki broj razliitih operacija, od
obrade teksta i komuniciranja, preko prorauna, do obrade i pohranjivanja slike
i zvuka (multimedija). Svi raunari opte namjene sastoje se od sljedeih
komponenti:
* Radna memorija omoguuje raunaru da pamti podatke i programe,
privremeno, za vrijeme rada raunara.
* Trajna memorija slui za trajno pohranjivanje podataka i programa i
kada je raunar iskljuen. Danas se najvie koriste magnetni i optiki diskovi.
* Ulazni ureaji slue za unos podataka i instrukcija. Najei ulazni
ureaji su tastatura i mi.
* Izlazni ureaji slue za prikazivanje rezultata rada raunara - monitor,
tampa ili ploter.
181
* Mikroprocesor je srce raunara, elektronska komponenta koja u stvari
izvrava instrukcije.
Osim navedenih komponenti, postoje jo mnoge druge koje omoguuju
navedenim osnovnim komponentama da ine jedinstven sistem koji radi
efikasno. Naprimjer, svaki raunar mora imati i sabirnicu (bus) koja slui za
transfer podataka i instrukcija iz jedne komponente raunara u drugu.
Raunari se mogu podijeliti po veliini i snazi kako slijedi:
PC (Personal computer): Mali, jednokorisniki raunar. PC ima
mikroprocesor, 4 do 32 MB radne memorije, tastaturu i mia za unos podataka,
monitor kao izlazni ureaj i disk za trajno pohranjivanje podataka. Jedan PC
koristi samo jedan korinik istovremeno.
Radna stanica (Workstation): Snaniji jednokorisniki raunar. Za
razliku od PC-ja ima moniji mikroprocesor i grafike komponente boljih
performansi (monitor i skup komponenti za prikazivanje slike).
Mini raunar (Minicomputer): Viekorisniki raunar koji istovremeno
moe koristiti od 10 do par stotina korisnika, putem terminala. Koristi se
zajedniki mikroprocesor i mediji trajne memorije.
Mainframe: Snaniji viekorisniki raunar koji omoguuje istovremeni
rad vie stotina korisnika.
Supercomputer: Ekstremno brzi raunar koji je u stanju izvriti milijarde
instrukcija u sekundi.
PC raunari su danas u najiroj upotrebi, a dizajnirani su za indivudalnog
korisnika. Cijena PC raunara se kree od dvije do desetak hiljada DM. U
praksi se koriste za obradu teksta, stono izdavatvo (DTP), proraune razliitih
vrsta, manje baze podataka, jednostavniju grafiku, te komunikacije (razmjena
podataka i telefaks poruka).
PC raunari su se pojavili krajem sedamdesetih godina. Jedan od prvih i
najpopularnijih personalnih raunara je bio APPLE II, kojeg je 1977. proizvela
firma Apple Computer. Poetkom osamdesetih poela je nagla ekspanzija novih
modela i konkurentskih operativnih sistema. 1981. IBM je izbacio na trite
svoj prvi personalni raunar, poznat kao IBM PC. IBM PC je brzo postao neka
vrsta standarda, tako da se veina proizvoaa prlagodila tom standardu. Jedna
od nekoliko kompanija koje su ostale na tritu kao konkurencija IBM-u je
Apple Computer, koja je do danas ostala glavni konkurent IBM-u.
Ostale kompanije, mahom sa Dalekog istoka, su se prilagodile dominaciji
IBM-a tako to su poele sa proizvodnjom jeftinih "klonova", odnosno raunara
koji su u osnovi bili identini IBM PC-ju, i bili su u mogunosti koristiti isti
software, jer su koristili iste mikroprocesore. Danas IBM nema vie dominaciju
182
na trtu PC-ja, a mnoge inovacije IBM-a trite nije prihvatilo (MCA
arhitektura sabirnice, OS/2 operativni sistem itd.). Danas je svijet PC-ja
podijeljen na Apple Macintosh i PC raunare. Apple Macintosh raunari su
zasnovani na Motorola mikroprocesorima, a PC (IBM i klonovi) su zasnovani
na nekom od Intel mikroprocesora.
Iako je osnovna karakteristika PC-ja da je on jednokorisnniki sistem, sve
ee se PC raunari povezuju u raunarske mree (Computer Network), koje
omoguuju da se resursi raunara dijele na vie korisnika u mrei (naprimjer
zajedniki diskovi, tampai, modemi i sl.).
Granica izmeu radnih stanica i PC raunara se sve vie gubi, jer
"High-end" modeli Macintosh i PC raunara (naprimjer PowerPC ili
PowerMac) nude iste grafike i procesorske mogunosti kao i "Low-end" radne
stanice kompanija Sun Microsystems, Hewlett-Packard, SGI i DEC.
Radne stanice su prvenstveno razvijene za inenjerske (CAD/CAM)
aplikacije, razvoj software-a, te za ulogu servera (posluitelja) u raunarskim
mreama, odnosno za sve ono to pred mikroprocesor i grafike komponente
postavlja visoke zahtjeve.
Radne stanice su obino opremljene velikim monitorom visoke rezolucije
slike, velikom koliinom radne memorije (64 do 256 MB), komponente za
pristupanje raunarskoj mrei, te grafiki operativni sistem. Najei operativni
sistem radnih stanica je UNIX sa OpenWindows ili X Windows grafikim
sueljem.
Vodei proizvoai radnih stanica su Sun Microsystems, Hewlett-Packard
Corporation, Silicon Graphics Incorporated, i Digital Electronics Corporation.
183
HARDWARE
Bez obzira da li se radi o PC ili radnoj stanici, raunari koji se koriste za
CAD sastoje se uglavnom od istih komponenti. Te komponente su sljedee:
Mikroprocesor
Osnovna ploa sa BIOS-om
RAM memorija
Grafika kartica
Disk
Monitor
Tastatura i mi
Mrena kartica, faks-modem, zvuna kartica, TV kartica i sl.
Mikroprocesor je silikonski ip koji je u stanju izvravati instrukcije.
Mikroprocesori se mogu podijeliti po dva kriterija.
Prvi kriterij je "Bandwidth", odnosno broj bita koje se obrauju u jednoj
instrukciji ("Bit", odnosno binarna cifra - 0 ili 1, je najmanja jedinica
informacije). Tako mikroprocesori mogu biti 16-bitni, 32-bitni, 64-bitni.
Drugi kriterij je brzina mikroprocesora. Mjeri se megahercima (MHz) i
odreuje broj instrukcija koje mikroprocesor moe izvriti u jedinici vremena.
U oba sluaja, vei broj predstavlja snaniji mikroprocesor. Naprimjer, 32-
bitni mikroprocesor na 50 MHz je snaniji od 16-bitnog na 25 MHz.
Osim ovih kriterija, po unutranjoj izvedbi elektronskih komponenti
mikroprocesora, mikroprocesori mogu biti RISC (Reduced Instruction Set
Computer) ili CISC (Complex Instruction Set Computer).
Najvaniji proizvoai mikroprocesora za PC raunare su: Intel, AMD i
Cyrix.
Intel mikroprocesori koji se danas koriste su Pentium, Pentium Pro, MMX i
Pentium II (Klamath). Ovi mikroprocesori se proizvode sa razliitim brzinama,
od 100 do 300 MHz. Osim njih, koristili su se i 8086, 80286, 80386 i 80486, ali
se ti mikroprocesori vie ne proizvode. Svi ovi mikroprocesori su kompatibilni
184
unazad, tj. snaniji modeli mogu izvravati programe dizajnirane za slabije
mikroprocesore.
Cyrix je amerika kompanija osnovana 1988. godine. Njihovi
mikroprocesori su neto jeftiniji od Intelovih. Postoje 5x86 i 6x86 modeli, koji
su paralela Intel Pentium i Pentium Pro mikroprocesorima. Zanimljivo je to se
uz stvarnu brzinu rada mikroprocesora, uz oznaku modela daje i uporedna
brzina sa Intel procesorom; naprimjer 6x86 166+ radi na 120 MHz, ali daje
performanse vee od Intel Pentiuma na 166 MHz.
AMD (Advanced Micro Devices) takoe proizvodi mikroprocesore sa
arhitekturom slinom Intelovim modelima, a najpoznatiji su modeli K5 (u rangu
Intel Pentiuma) i K6 (u rangu Intel Pentium MMX procesora).
Motorola Inc. je jedan od vodeih proizvoaa mikroprocesora za Apple
Macintosh raunare i Silicon Graphics radne stanice. 1993. godine, Motorola je
u saradnji sa Apple Computer i IBM dizajnirala novu RISC arhitekturu
mikroprocesora - PowerPC.
Digital Equipment Corporation proizvodi seriju snanih i skupih Alpha
mikroprocesora koji se koriste u DEC radnim stanicama.
Sun Microsystems u svojim radnim stanicama koristi SPARC
mikroprocesore.
Osnovna ploa slui za smjetaj ostalih komponenti. Izbor osnovne ploe je
ogranien mikroprocesorom, tj. za svaki mikroprocesor se proizvodi poseban tip
osnovne ploe. Neke osnovne ploe podravaju istovremeno koritenje vie
mikroprocesora (naprimjer Dual Pentium Pro).
RAM (Random Access Memory) Radna memorija, odnosno fizika
memorija u unutranjosti raunara. Termin "radna" se koristi da bi se napravila
razlika od vanjske memorije, odnosno diskova.
Raunar moe manipulirati samo sa podacima koji se nalaze u radnoj
memoriji. Svaki program koji se pokrene mora se prvo kopirati sa diska u radnu
memoriju. Koliina radne memorije je veoma vana, jer odreuje koliko
programa se moe pokrenuti istovremeno i koliko podataka moe biti trenutno
na raspolaganju datom prograu.
Budui da je cijena RAM memorije visoka u odnosu na diskove, raunari
obino nemaju dovoljno radne memorije za pohranjivanje svih potrebnih
podataka, koristi se tehnika zvana "Swapping", pomou koje se dio podataka
kopira iz radne memorije na disk po potrebi, kad se popuni radna memorija.
Kad se dio podataka kopira sa diska u RAM, ista koliina podataka se iz RAM-
a snima na disk. Taj dio podataka se naziva "virtualna memorija". to raunar
ima vie radne memorije, to e bre izvravati programe koji koriste velike
185
koliine podataka (bie manje potrebe za swapping-om, koji je spor proces jer
koristi diskove koji su znatno sporiji od RAM memorije).
Kapacitet RAM-a se izraava u megabajtima (MB). Osnovna jedinica za
kapacitet memorije je Byte (bajt). To je ona koliina memorije koja moe da
sadri jedno slovo, znak ili cifru. Izvedene jedinice su kilobajt (1 kB = 1024 B),
megabajt (1 MB = 1024 kB), gigabajt (1 GB = 1024 MB), terabajt (1 TB = 1024
GB).
Grafiki adapter je komponenta raunara koja omoguuje kreiranje slike na
monitoru. Svaki adapter omoguuje nekoliko naina rada. Dva osnovna naina
rada su tekstualni (prikazuje samo znakove iz ASCII seta) i grafiki reim rada
(moe prikazati bilo koju bit-mapiranu sliku). U grafikom reimu rada, mogu
je prikaz slike u razliitim rezolucijama (broju taaka od kojih se sastoji slika po
jedinici povrine) i sa razliitim brojem boja.
Veina modernih grafikih adaptera sadri vlastitu memoriju, tako da se
RAM rastereti od memorisanja slike. Osim toga, neki adapteri imaju i vlastiti
koprocesor, koji preuzima dio posla od mikroprocesora za grafike kalkulacije,
ime se mikroprocesor rastereuje, rad ubrzava, pa se ovi adapteri zovu
"Graphics accelerators". Grafiki adapteri se nazivaju "Graphic Adapters",
"Video Adapters", "Video Cards", "Video Boards".
Disk slui za trajno pohranjivanje podataka, i za razliku od RAM memorije,
za to mu nije potrebno stalno napajanje energijom. Koriste se magnetni i optiki
diskovi.
Magnetni diskovi rade na istom principu kao i audio i video trake, samo to
je medij za pohranjivanje podataka u obliku okruglog diska, a ne u obliku trake.
Na magnetni disk se podaci mogu snimiti, brisati i itati. Koriste se dvije vrste
magnetnih diskova:
Disketa (Floppy Disk): Prenosivi medij kapaciteta 1.44 MB,
Tvrdi disk (Hard Disk): Hermetiki zatvoren disk koji se nalazi u kuitu
raunara. 2 do 20 puta bri od diskete, a kapaciteti se kreu od 20 MB do
nekoliko GB. Po nainu komunikacije sa mikroprocesorom i memorijom
mogu biti IDE (sporiji i jeftiniji) i SCSI (bri i skuplji)
Optiki diskovi memoriu podatke tako to se bue mikroskopska udubljenja
na plastinom mediju pomou lasera. Za itanje podataka koristi se laserski zrak
koji detektuje udubljenja prema refleksiji. Optiki diskovi imaju vei kapacitet
od magnetnih, ali su sporiji. Najei su:
CD ROM: Dimenzija istih kao i audio Compact Disc; Podaci koji su
fabriki snimljeni na CD ROM se ne mogu mijenjati ili brisati, tj. slue
samo za itanje (Read Only Memory).
186
WORM: (Write Once, Read Many times) Diskovi na koje se podaci
mogu zapisati jedanput, a zatim se koriste kao ROM.
Kombinacija optikih i magnetnih diskova koristi laserski zrak za
precizniji rad magnetne glave, a podatke memorie na principu
magnetnog diska.
Monitor je vana komponenta CAD raunarskog sistema, jer su CAD crtei
esto sloeni, sa velikim brojem sitnih detalja, a CAD aplikacije imaju veliki
broj informacija i alatki za crtanje, koje takoe zauzimaju dio slike. Zbog toga
je vana karakteristika monitora njegova veliina. Ona se izraava kao i kod TV
aparata, u veliini dijagonale ekrana. Najea veliina PC monitora je 14 ina
(35 cm). Za CAD se koriste vei monitori, od 17 ili 21 ina.
Rezolucija monitora je broj taaka od kojih je sastavljena slika po jedinici
povrine. Koriste se sljedee rezolucije; 640x480, 800x600, 1024x768,
1280x1024 i 1600x1200. Mogua rezolucija sa datim brojem boja, osim od
monitora, zavisi i od grafikog adaptera.
Tastatura i mi su standardni ulazni ureaji, a za CAD programe se koristi i
grafiki tablet. Ureaji slini miu su trackball i touchpad.
Mrena kartica, faks-modem, zvuna kartica, TV kartica i sl. su
komponente koje proiruju mogunosti raunara, ali bez kojih raunar moe
ispuniti svoju osnovnu namjenu. Neophodni su za multimediju.
187
SOFTWARE
Software ine podaci i programi za upravljanje podacima. Podaci koje
raunar moe obraivati su tekst, brojevi, slika i zvuk, a svi moraju biti
digitalizovani, tj. prevedeni u kod napisan pomou binarnih brojeva.
Program je niz instrukcija, napisanih odreenim redoslijedom, i snimljenih
na disk pod odreenim imenom, tako da kao cjelina izvravaju neki zadatak.
Programi za raunare se mogu podijeliti na sistemski software i na aplikacije.
Sistemski software (ili operativni sistem) ini skup programa koji slue za
upravljanje hardware-om, te za komunikaciju ovjeka i raunara.
Aplikacije su specijalizovani programi koji slue za obradu teksta, crtanje,
komuniciranje, obradu baza podataka, proraune itd.
Operativni sistemi se mogu podijeliti po nekoliko kriterija.
Prema broju korisnika mogu biti
Jednokorisniki (tipino za PC, namijenjeni za koritenje samo jednog
samostalnog raunara; primjeri su MS DOS, MS Windows 3.1)
Viekorisniki (omoguuju koritenje raunarske mree; primjeri su MS
Windows 3.11, MS Windows 95, MS Windows NT, UNIX, Novell Netware,
OS/2, Macintosh System 7.5)
Volume in drive C is MS-DOS_6

Volume Serial Number is 2078-3D8C
Directory of C:\
DOS <DIR> 04-08-96 7:44a

WINDOWS <DIR> 04-08-96 7:05p
UTIL <DIR> 06-04-96 1:11p
WINA20 386 9,349 05-31-94 6:22a
COMMAND COM 54,645 05-31-94 6:22a
AUTOEXEC BAT 575 04-08-96 8:17p
CONFIG SYS 537 04-08-96 9:45p
7 file(s) 67,462 bytes
102,662,144 bytes free
C:\>
Slika 164. Operativni sistem s komandnom linijom (MS DOS)
188
Prema nainu komunikacije na relaciji korisnik-raunar, operativni sistemi
mogu biti:
a) Sistemi sa komandnom linijom (primjeri su MS DOS i UNIX).
Instrukcije se zadaju tako to se naredbe u komandnoj liniji kucaju
direktno pomou tastature. Kako rade u tekstualnom reimu rada,
izvravaju se bre, ne zahtijevaju posebno jak hardware, ali se zato teko
ue (naredbe je potrebno znati napamet). Simbol koji se koristi da oznai
kada je raunar spreman za unoenje nove naredbe se naziva PROMPT.
b) Grafiki operativni sistemi (sve vrste Windows operativnih sistema).
Slika 165. Grafiki operativni sistem (MS Windows 95)
GUI (Graphical User Interface) je korisniko suelje, koje koristi grafike

mogunosti raunara da bi programi bili laki za upotrebu.
Grafiki operativni sistemi uvode sljedee nove pojmove:
Pointer je simbol koji se koristi za izbor objekata i naredbi sa ekrana.
Obino je pointer u obliku strelice. Pointer se pomjera pomou mia, trackball-a
ili touchpad-a.
Slika 166. Razliiti oblici pointera
189
Icon (ikona) je mala sliica na ekranu koja predstavlja naredbu, datoteku ili
prozor. Naredba predstavljena ikonom se izvrava obino tako to se pomou
mia pointer dovede na ikonu, a zatim se pritisne, jednom ili vie puta, tipka na
miu. Ikone se mogu pomjerati po ekranu kao to se pomjeraju stvarni objekti
po radnom stolu.
Slika 167. Ikone
Desktop: Radna povrina na ekranu na kojoj se nalaze svi ostali objekti

(ikone i prozori)
Windows (prozori): Ekran u grafikom operativnom sistemu se moe
podijeliti na nekoliko nezavsnih povrina. Ti uokvireni dijelovi ekrana se
nazivaju prozori (Windows). Svaki prozor se ponaa kao poseban monitor, tj. za
istovremeno koritenje vie programa otvara se odgovarajui broj prozora na
ekranu. Veliina i poloaj prozora se obino mogu proizvoljno mijenjati.
Menu: Veina programa omoguuje da se naredbe (instrukcije) izvravaju
pomou menija - spiska naredbi koje je mogue izvriti.
Slika 168. Prozor sa menijima
190
Prvo grafiko suelje (GUI) je razvio Xerox Corporation's Palo Alto
Research Center sedamdesetih godina, ali nije uao u iru upotrebu do pojave
Apple Macintosh raunara. Razlog sporom usvajanju GUI-ja su bili visoki
zahtjevi u pogledu hardware-a.
Najraireniji grafiki operativni sistem na svijetu je svakako Microsoft
Windows, koji je po nekim procjenama instaliran na 90% personalnih raunara.
Preostalih 10% su uglavnom Macintosh raunari i grafike radne stanice sa
OpenWindows ili X Windows grafikim sueljem pod UNIX-om.
Postoje razliite verzije operativnih sistema, pa tako MS Windows koji se
danas koriste nose oznaku MS Windows 3.1, Windows for Workgroups 3.11,
Windows 95, Windows NT Workstation i Windows NT Server. Svaka od
verzija ima svoje zahtjeve za hardware-om, odnosno odreenu koliinu RAM
memorije, snagu mikroprocesora itd.
Savremene CAD aplikacije se izrauju obino u vie verzija, za primjenu na
razliitim operativnim sistemima, ali najee je to UNIX ili Windows NT.
IZRADA TEHNIKE DOKUMENTACIJE POMOU

RAUNARA
U inenjerskoj praksi, raunari se najvie koriste za izradu tehnike
dokumentacije, od obrade teksta, prorauna i izrade crtea, do izrade simulacija
realne konstrukcije na ekranu ili izradu materijalnog 3D modela nekom od
metoda, naprimjer stereolitografijom.
Za razliku od ranih osamdesetih godina, kada je postojalo relativno malo
gotovih aplikacija, raunari su se koristili u najveoj mjeri tako to su pomou
nekog od programskih jezika (Fortran, C, Pascal) kreirani specijalni programi sa
veoma uskim podrujem primjene. To je ograniavalo primjenu raunara u
CAD sistemima jer je zahtijevalo veliku koliinu znanja o raunarima, te o
programiranju. Meutim, od poetka devedesetih situacija se promijenila tako
da na tritu ima toliko gotovih aplikacija za najrazliitije namjene, pa rijetko
kada postoji potreba za razvijanjem vlastitog software-a. Problem onda ostaje
izabrati pravi gotovi software koji najbolje zadovoljava potrebe korisnika. Na
osnovu izabranog sotware-a, bira se odgovarajui hardware.
Izrada tehnike dokumentacije je srodna pojmu DTP (DeskTop Publishing -
stono izdavatvo), koji podrazumijeva obradu teksta i slike pomou raunara i
pripremu za tampu. Naprimjer, tekst unesen u raunar pomou jednog
programa, crtei nacrtani pomou drugog i skenirane fotografije se pomou
nekog od programa za DTP slau u jedan dokument koji se zatim moe
odtampati kao jedinstvena publikacija. Najpoznatiji programi za DTP su Quark
191
Xpress, Adobe PageMaker i Corel Ventura. Prva dva programa su prvenstveno
namijenjena za pripremu novina i asopisa za tampu, a Ventura je
najprimjerenija za pripremu knjiga i slinih tampanih materijala veeg obima.
PROGRAMI ZA OBRADU TEKSTA

Dio tehnike dokumentacije koja se u CAD procesu kreira moe se izraditi
pomou programa za obradu teksta, takozvanih tekst procesora. To su i najei
programi za raunar, a toliko su raireni da su praktino zamijenili pisae
maine. Tekst procesor ima niz prednosti u odnosu na pisau mainu: pomou
njega moe se kreirati dokument, pohraniti na disk, prikazati na ekranu,
izmijeniti sadraj dokumenta unoenjem naredbi sa tastature i konano
odtampati pomou tampaa, u proizvoljnom broju primjeraka. Najvea
prednost je u tome to se mogu unositi izmjene u tekst bez ponovnog unoenja
kompletnog teksta, kao to je sluaj kod pisae maine.
Pomou ovih programa se mogu mijenjati neke osobine teksta, kao to su
font, alignment, itd.
Font: Font je skup osobina skupa znakova od kojih se kreira tekst. Obuhvata
osobine kao to su: izgled slova (postoje standardni nazivi za razliite izglede
slova, kao to su Times New Roman, Arial, Courrier,...), veliina, rastojanje
meu slovima i meu rijeima, te posebne efekte nad slovima, kao to su Bold
(podebljana slova), Italic (zakoena slova), Underline (podvlaenje teksta),
Superscript (podignuti tekst, stepeni), Subscript (sputeni tekst, indeksi),
Strikethrough (precrtani tekst) i dr.
Times New Roman Arial Courrier Superscript
ABC abc ABC abc ABC abc ABC 10-3

Bold Italic Underline Subscript
ABC abc ABC abc ABC abc ABC O2

Slika 169. Razliiti fontovi
Alignment: Poloaj teksta u odnosu na margine (slika 170).
Left (lijevo) Right (desno)
192
Alignment je poloaj teksta u Alignment je poloaj teksta u
odnosu na margine, odnosno odnosu na margine, odnosno
granice teksta sa lijeve i desne granice teksta sa lijeve i desne
strane. strane.
Center (centrirano) Justify (rasporeeno do krajeva)
Alignment je poloaj teksta u Alignment je poloaj teksta u
odnosu na margine, odnosno odnosu na margine, odnosno
granice teksta sa lijeve i desne granice teksta sa lijeve i desne
strane. strane.
Slika 170. Razliiti poloaji teksta (alignment)
Spell checker: Program (obino u sastavu programa za obradu teksta) koji

slui za provjeravanje ispravnosti napisanih rijei. Uporeuje svaku rije iz
teksta sa poznatim rijeima i kada naie na nepoznatu rije (najee greke pri
kucanju) ponudi neku od slinih rijei.
Najpoznatiji programi za obradu teksta su MS Word, Corel WordPerfect,
Lotus AmiPro, a svaki od ovih programa se moe instalirati kao poseban
program ili u sastavu paketa koji osim programa za obradu teksta sadre jo i
program za tabelarne proraune, bazu podataka i sl. Takvi paketi se obino
prodaju pod imenom Office, a najpoznatiji su Microsoft, Corel i Lotus.
PROGRAMI ZA TABELARNE PRORAUNE

Spreadsheet je tabela koja sadri vrijednosti rasporeene u redove i kolone.
Svaka vrijednost moe imati definirane veze sa drugim vrijednostima iz tabele.
Ako se neka od vrijednosti promijeni, moraju se promijeniti i sve ostale
vrijednosti koje od nje zavise.
Programi za tabelarne proraune (Spreadsheet applications) su raunarski
programi koji omoguuju kreiranje elektronskih tabela. U takvim programima,
vrijednosti su smjetene u polja tabele (Cells). Moe se definirati tip podataka
za svako polje posebno, te kakve su meuzavisnosti izmeu pojedinih polja.
Relacije izmeu polja se nazivaju formule, a polja imaju svoje nazive, odnosno
adrese (Labels). Rezultati formula se automatski auriraju kad god se promijeni
neka vrijednost u tabeli od koje ta formula zavisi.
Nakon to se definiraju polja i formule koje ih povezuju, mogu se unositi
podaci. Pojedine vrijednosti u poljima se mogu mijenjati, kako bi se vidjelo
kako ta promjena utie na ostale zavisne vrijednosti iz tabele. To omoguuje
raznovrsne analize tipa "What-if".
193
Jednostavan primjer programa za tabelarni proraun je tabela specifikacije
materijala sa cijenama. Nakon to se definiu polja i kako polja utiu jedno na
drugo, mogu se unositi brojevi i posmatrati kako se mijenjaju rezultati.
Naprimjer, ako se mijenja jedinina cijena jednog materijala ili procenat karta,
koliko to utie na ukupnu cijenu svih materijala.
Slika 171. Primjer programa za tabelarne proraune
Na tritu postoji veliki broj programa za tabelarne proraune, od kojih su

najpoznatiji MS Excel i Lotus 1-2-3. Ovi programi imaju i mogunost kreiranja
grafikona za grafiko prikazivanje brojanih podataka.
Kao i programi za obradu teksta, i ovi programi se mogu instalirati
samostalno, ili u sastavu Office programskih paketa.
Slika 172. Primjeri grafikona
194
BAZE PODATAKA
Database (baza podataka) je skup informacija organiziranih na takav nain
da raunarski program moe brzo izabrati tano odreeni podskup iz tog skupa.
Tradicionalne baze podataka su organizirane pomou polja (Fields), slogova
(Records) i tabela (Tables). Polje je jedinina informacija, slog je jedan
komplet polja a tabela je skup slogova. Naprimjer, telefonski imenik je tabela,
koja sadri slogove, a svaki slog sadri tri polja: Ime, Adresa i Telefonski broj.
Tabela
Vijak M10 1300

Vijak M12 800
Navrtka M10 1100
Navrtka M12 900
Navrtka M8 150
Slog
Navrtka M8 150
Polja
Slika 173. Elementi baze podataka
Za koritenje baze podataka koristi se skup programa za unos, organiziranje i

koritenje podataka koji se naziva Database System (DBS). Postoji veliki broj
razliitih DBS sistema, od malih sistema koji se koriste na PC raunarima
(MS Access, MS FoxPro, Paradox, Clipper, dBase) do ogromnih sistema za
mainframe raunare (Oracle, Informix).
Podaci iz baze podataka se obino koriste pomou "upita" (Query), koji
predstavlaju stilizirana pitanja. Naprimjer, upit:
SELECT ALL WHERE NAZIV = Vijak AND PROMJER > 10
iz baze podataka uzima samo one kod kojih se u polju NAZIV nalazi rije
Vijak i kod kojih se u polju PROMJER nalazi broj vei od 10. Skup pravila za
kreiranje upita se naziva Query Language (jezik za upite). Razliiti DBS
sistemi koriste razliite jezike za upite, ali danas preovladava SQL (Structured
Query Language) kao nezvanini standard.
195
Baza podataka je osnova svakog informacionog sistema. U procesu CAD-a
mogu se koristiti baze podataka o materijalima, standardnim dijelovima i
mainama, kako bi se to bre dobile prave informacije o raspoloivim
resursima. CAD sistem bi morao biti integrisan u informacioni sistem
preduzea, kako bi korisnik CAD sistema uvijek imao na raspolaganju prave
informacije o stanju na skladitu, stanju na tritu i sl.
Da bi se ubrzao protok informacija, i da bi informacije bile dostupnije to
veem broju korisnika, raunari se povezuju u raunarske mree. Svaki mreni
operativni sistem u sebi ima mogunost zatite podataka od neovlatenog
pristupa, ako se radi o informacijama koje predstavljaju poslovnu tajnu ili
informacijama ije koritenje treba platiti.
Server ili
CAD sistem
mainframe
Baze podataka:
Knjigovodstvo,
Raunovodstvo,
Skladite,
Prodaja,
Nabava ...
Mrea
PC ili terminali PC ili terminali PC ili terminali
Slika 174. Informacioni sistem
Lokalna mrea u preduzeu (LAN - Local Area Network) se moe povezati

sa mreama drugih preduzea, kooperanata, dobavljaa, kupaca, i na taj nain se
proiruje skup raspoloivih informacija. Tako povezane mree se nazivaju
WAN (Wide Area Network). Internet je globalna mrea, koja povezuje
milione raunara tako to su meusobno povezane WAN mree.
196
PROGRAMI ZA ANALIZU KONSTRUKCIJA
Osim za izradu tehnike dokumentacije, CAD sistemi se najee koriste za
analizu naprezanja i deformacija optereenih konstrukcija. Ta se analiza moe
provesti numerikim metodama, koje su za sloene konstrukcije i oblike bile
nezamislive bez raunara.
Sutina numerike analize se svodi na to da se realna konstrukcija
simplificira modelom koji se zatim diskretizira i pretvara u matematiki model.
Matematiki model je najee sistem obinih ili diferencijalnih jednaina koji
se zatim rjeava pomou raunara. Rezultati se mogu prikazati tabelarno ili
grafiki (naprimjer raunar moe dati matricu koordinata pojedinih taaka
konstrukcije ili nacrtati izgled optereene konstrukcije).
Najee numerike metode za analizu konstrukcija su metod konanih
elemenata (Finite Element Method), metod konanih volumena (Finite
Volumes Method) i metod rubnih elemenata (Boundary Element Method). Za
rjeavanje problema tim metodama moe se napraviti vlastiti software, pomou
nekog od programskih jezika, kao to su Fortran, C ili Basic, a postoji i veliki
broj gotovih programa, sa razliitim mogunostima i nainima unosa i
prikazivanja podataka.
Metod konanih elemenata podrazumijeva odreeni proces modeliranja
nosee strukture. Taj proces sadri niz aktivnosti koje se provode po sljedeem
redoslijedu:
Realna konstrukcija
Simplificirani model
konstrukcije
Diskretizirani model
konstrukcije
Matematiki model
Rjeavanje sistema jednaina
Rezultati prorauna
197
Slika 175. Proces modeliranja konstrukcije za proraun MKE
Na osnovu realne konstrukcije (analize svih sklopova, komponenti,

optereenja, graninih uslova), usvaja se simplificirani model. On pretpostavlja
sva mogua geometrijska uprotenja konstrukcije sa definisanjem meusobnih
veza i definisanjem vanjskog optereenja, vodei rauna o karakteru i
intenzitetu optereenja. Na osnovu optereenja i geometrije elementa bira se
onaj element kojim e se najbolje aproksimirati struktura konstrukcije. Nakon
diskretizacije (podjele modela na konane elemente) izvri se numerisanje svih
vorova i svih elemenata u modelu. U sljedeem koraku, na osnovu opte teorije
MKE, vri se proraun parametara pojedinih konanih elemenata, definiu se
optereenja i granini uslovi. Ovako, uz neophodne jednaine koje opisuju
ponaanje materjala, formira se matematiki model, koji je ugraen u software i
koji omoguuje dobijanje numerikih rezultata prorauna. U sluaju
rekonstrukcije modela, cijeli proces se ponavlja, polazei od mogue
numeracije modela i izmjene nekog od parametara.
Software za MKE obino zahtijeva da se diskretizacija modela, te
numeracija vorova i elemenata izvre kao priprema ulaznih podataka, te da se
ti podaci na odreeni nain unesu u raunar, obino u obliku matrice brojeva.
Rezultati se takoe prikazuju tabelarno. Noviji software ima mogunost
diskretizacije modela, tako da se znatno ubrzava proces pripreme podataka, koji
se svodi na crtanje modela pomou programa za tehniko crtanje, bez potrebe
za crtanjem konanih elemenata i njihove numeracije, jer to program sam
obavlja. Takoe, moe da nacrta i deformisani diskretizirani model, tako to za
koordinate vorova uzima rezultate prorauna.
Simplificirani model Diskretizirani model

konstrukcije konstrukcije
1 2 3 4 5 6
I II III IV V
7 8 9 10 11 12
13 VI 14
1,2,3,... - vorovi
15 VII 16
I,II,III,... - Konani
elementi
VIII
17 18
Slika 176. Diskretizacija konstrukcije
198
Slika 177. Razliiti naini diskretizacije
Slika 178. Primjeri diskretizacije u tri dimenzije
199
Slika 179.Predvianje nastajanja pukotine numerikom analizom
Slika 180. Deformirani model sa raspodjelom naprezanja

predstavljenim razliitim nijansama boja
200
PROGRAMI ZA TEHNIKO CRTANJE
CAD podrazumijeva izradu tehnikih crtea pomou raunara, bilo da se
radi samo o izradi tehnike dokumentacije, ili o pripremi ulaznih podataka za
numeriku analizu naprezanja i deformacija.
Pri izradi crtea se znatno razlikuju grafika u ravni, odnosno u dvije
dimenzije (2D) i trodimenzionalna (3D) grafika. Kojim e se nainom doi do
crtea, 2D ili 3D grafikom, zavisi od namjene crtea. Iz 3D crtea se lako mogu
dobiti dvodimenzionalne projekcije i presjeci.
U nekim sluajevima, bre je izraditi crte klasinim putem, bez upotrebe
raunara, ali raunarska grafika ima sljedee prednosti:
* Crtei se mogu pohraniti na disk i kao takvi koristiti kao polazni materijal
za izradu novih crtea.
* Lako se unose izmjene u crtee.
* Nacrtani elementi se mogu poveavati, smanjivati, rotirati, pomjerati po
crteu, duplicirati, brisati, itd.
* Mogu se automatski izraunati geometrijske karakteristike nacrtanih
elemenata (teite, povrina, obim, momenti inercije).
* Crtei mogu posluiti kao podloga za numeriku analizu.
* Mogu se koristiti gotove biblioteke standardnih elemenata (vijci, navrtke,
leajevi, i sl.). Da bi se nacrtao takav element, treba samo izabrati
oznaku, veliinu elementa i poloaj na crteu.
* Monotoni poslovi, kao to je rafiranje crtea, se izvode daleko bre i
jednostavnije. Za rafiranje neke povrine treba samo izabrati oblik
rafure i oznaiti povrinu koja se rafira.
Najpoznatiji program za tehniko crtanje je svakako AutoCad amerike
firme AutoDesk. To je program namijenjen prvenstveno za 2D grafiku, i moe
se koristiti u mainstvu, graevinarstvu, geodeziji, arhitekturi i elektrotehnici.
Postoje razliite verzije ovog programa, koje se oznaavaju brojevima. Verzija
12 ima poseban dodatak (AME - Advanced Modelling Extension) za 3D
grafiku, dok verzije 13 i 14 imaju integrirane 3D naredbe u samom programu.
Postoje izvedbe AutoCad-a za MS DOS, MS Windows, Macintosh i UNIX
operativne sisteme, ali se AutoCad najvie koristi na PC raunarima sa MS
DOS ili MS Windows operativnim sistemom. Za potrebe edukacije razvijena je
jeftinija verzija AutoCad-a, AutoCad LT, koja se koristi na isti nain kao i pravi
AutoCad, samo to mu nedostaju neke od naprednih funkcija (3D grafika,
komuniciranje sa bazama podataka i sl.).
201
2D GRAFIKA
Raunar je digitalna maina, i kao takva moe da obrauje i memorie
iskljuivo brojeve, odnosno podatke koji se mogu predstaviti brojevima. Za
digitalizaciju teksta koriste se standardne tabele kodova, pri emu se svaki znak
ili slovo kodira odgovarajuim brojem. U upotrebi su danas dva standarda,
ASCII (Amercan Standard Code for Information Interchange) i ANSI
(American National Standards Institute).
Slika 181. Tabela kodova za znakove po standardu ANSI
ASCII je kod za predstavljanje znakova engleskog alfabeta brojevima, pri

emu svaki znak ima jedan broj od 0 do 127. Naprimjer, veliko slovo A ima
ASCII kod 65. Skoro svi raunari koriste ASCII kod, to omoguuje razmjenu
podataka izmeu razliitih tipova raunara.
Standardni ASCII set znakova koristi samo 7 bita (binarnih cifara) za svaki
znak. Vei set znakova, poznat pod imenom proireni ASCII (slika 165) koristi
8 bita, to daje jo 128 dodatnih znakova, za matematike simbole, neengleske
znakove i grafike simbole. ANSI je propisao standardni set znakova za kodove
od 128 do 255, ali ga se ne pridravaju svi proizvoai software-a.
202
Za dijakritike znakove (, , , , , , , , , ), po ISO standardu
koriste se znakovi iz ANSI seta, a nije rijedak sluaj da se koriste i ASCII
znakovi ([, \, ^, ], @, {, |, ~, }, `), po JUS standardu.
Datoteke koje u sebi sadre iskljuivo ASCII znakove od 0 do 127 (7-bitni
znakovi) nazivaju se ASCII ili tekst datoteke. Sve ostale datoteke su binarne.
Tekst datoteke ne mogu sadrati nita osim teksta, odnosno ne mogu sadrati
informacije o veliini, obliku slova, i sl. Datoteke koje sadre slike su obavezno
binarne (osim Post Script datoteka, koje su ASCII tipa).
Za rad sa grafikom, odnosno digitalizaciju crtea, nije mogue koristiti iste
kodove kao za tekst, iako postoje ANSI znakovi od kojih se moe formirati
jednostavna slika, tzv. blok-grafika (ANSI simboli omoguuju kreiranje tabela
uokvirenih jednom ili dvjema linijama). Da bi se crte digitalizirao, mora se
prikazati u obliku skupa brojeva. Postoje dvije vrste digitalnih crtea: bit-
mapirane slike (Bitmap Pictures) i vektorski crtei (Vector Drawings).
Bit-mapirana ili raster slika crte u memoriji prikazuje matricom brojeva, pri
emu svaki broj predstavlja odreenu boju. Kod crno-bijele slike, matrica sadri
nule i jedinice, koje predstavljaju bijele i crne take na crteu. Broj taaka od
kojih se crte sastoji se naziva rezolucija slike. to je rezolucija vea, slika je
vjernija, odnosno bolje prikazuje original. Naravno da vea rezolucija i vie
boja zahtijevaju srazmjerno veu koliinu memorije. Naprimjer, ako je crte
veliine 10x10 cm, sa rezolucijom od 100 taaka po cm2, a svaka taka moe
biti u jednoj od 256 razliitih boja (za svaku boju treba po 8 bita; 28 = 256), to
zahtijeva 10 x 10 x 100 x 8 = 80 000 bita, 10 000 bajta, odnosno 10 kB
memorije. Za istu sliku veliine A4, odnosno 21 x 29,7 cm, potrebno je oko
500 kB memorije.
Slika 182. Bit-mapirana slika
Za kreiranje bit-mapiranih slika koriste se programi kao to je Paintbrush

(sastavni dio MS Windows 3.1), Paint (u sastavu MS Windows 95 i NT), Adobe
PhotoShop, Corel PhotoPaint, Fractal Design Painter, i sl. Najvei problem kod
takvih slika je u tome to se prilikom poveanja slike gubi na vjernosti, jer se
take pretvaraju u sve vee kvadrate, a krive ili kose linije postaju stepenaste
203
(slika 182). Zbog toga se navedeni programi koriste samo za dotjerivanje
skeniranih fotografija, a nikada za izradu tehnikih crtea.
Bit-mapirane slike se na disk mogu snimiti u razliitim formatima, koji se
iznutra razlikuju po nainu transformacije slike u matricu brojeva, a izvana po
ekstenziji (dijelu imena datoteke koji oznaava tip podataka u datoteci). Da bi
se smanjila potronja memorije, matrice brojeva se u nekim formatima datoteka
kompresuju odreenim algoritmima (naprimjer, niz od dvadeset nula se
zamijeni sa dva broja - 0 i 20). Koriste se sljedei formati:
BMP Format koji se koristi u MS Windows operativnom sistemu. Nema
kompresiju, pa su ovakve slike jako velike.
GIF Veoma est format po BBS sistemima i Internetu.
PCX Format koji je razvila firma ZSoft za svoj program PC Paintbrush,
jedno vrijeme koriten i u programu Corel Photopaint, a podrava
ga veliki broj programa za obradu slike i za skeniranje.
TIFF Standardni format za skenirane slike. Koristi LZW algoritam za
kompresiju.
JPEG Format sa najboljim algoritmom za kompresiju. Jako dobar za
kolor slike koje se prenose putem Interneta.
PCD Kodak Photo CD - standardni format za fotografije snimljene kao
katalog na CD ROM diskovima
Obino programi mogu otvoriti slike snimljene u razliitim formatima, ili ih
snimiti u razliitim formatima. Skeniranjem se dobiju bit-mapirane slike.
Vektorska grafika koristi geometrijske formule za memorisanje slike.
Vektorske slike su fleksibilnije od bit-mapiranih jer se mogu smanjivati i
poveavati bez uticaja na kvalitet i preciznost slike. Vektorske slike izgledaju
bolje na monitorima i tampaima sa veom rezolucijom, dok bit--mapirane
slike izgledaju isto na ureajima razliite rezolucije. Druga prednost je to
vektorska slika zahtijeva manje memorije. CAD sistemi koriste iskljuivo
vektorsku grafiku za kreiranje crtea.
Veina izlaznih ureaja (monitori i tampai) su rasterski ureaji, koji sliku
formiraju od matrice taaka odreene rezolucije (ploteri nisu rasterski ureaji).
To znai da svi objekti, pa i vektorski, moraju biti prevedeni u bit-mape da bi se
dobio izlazni podatak (slika na monitoru ili crte na papiru). Taj proces
zahtijeva dosta matematikih operacija, to optereuje mikroprocesor, tako da
bri mikroprocesori bre formiraju izlaznu sliku. Rasterizaciju slike za monitor
moe da preuzme poseban ip - koprocesor na grafikom adapteru, to ubrzava
prikazivanje slike na ekranu. Da bi se ubrzao rad, nekada se na ekranu ne
prikazuje kompletna slika, nego samo njen pojednostavljeni oblik. Naprimjer,
204
elipsa se prikazuje mnogouglom, ili se sitni tekst prikazuje sivim linijama
(Greek Text). Postupak rasterizacije slike za to vjerniji prikaz se naziva
regeneracija slike, i vrlo je est pojam u svim CAD aplikacijama.
Najpoznatiji programi za vektorsko crtanje su CorelDraw, Adobe Illustrator,
Macromedia Freehand, Micrografx Designer za izradu ilustracija i grafiki
design, zatim programi za izradu 3D animacija: AutoDesk 3D Studio, Caligari
TrueSpace, Softimage 3D, te CAD programi, od kojih su najpoznatiji AutoDesk
AutoCad, I-Deas, Bentley Microstation, Intergraph Imagineer, itd.
Formati koji se koriste za pohranjivanje vektorskih slika su sljedei:
CGM (Computer Graphics Metafile) Obino se koristi za razmjenu slika
izmeu razliitih programa za izradu ilusracija, DTP i tekst
procesora.
DXF (Data Exchange File) Format koji je razvio AutoDesk, a koji se
koristi za razmjenu crtea meu razliitim CAD programima.
EPS (Encapsulated PostScript) Format koji koristi PostScript,
programski jezik posebno razvijen za definiranje vektorskih sika.
GEM Format koji koriste GEM aplikacije (GEM je GUI suelje koje je
razvila firma Digital Research).
HPGL (Hewlett-Packard Graphics Language) Jedan od najstarijih
vektorskih formata.
IGES (Initial Graphics Exchange Specification) ANSI standard za
trodimenzonalne iane modele. Koristi se za razmjenu crtea
meu razliitim CAD programima i operativnim sistemima.
PICT Standardni vektorski format za Apple Macintosh raunare.
WMF (Windows Metafile Format) Format koji se koristi u MS Windows
aplikacijama. Moe pohraniri i vektorske i bit-mapirane slike.
DWG Format AutoDesk AutoCad crtea.
CDR Format CorelDraw ilustracija
3DS Format AutoDesk 3D Studio animacija
VRML (Virtual Reality Modeling Language) Format za prikazivanje 3D
modela u komprimiranoj formi, prikladan za koritenje na
Internetu.
Jedan vektorski crte se sastoji od geometrijskih likova, kao to su taka,
linija, polilinija, luk, krunica, elipsa, pravougaonik, itd, a da bi se ti likovi
nacrtali, potrebno je zadati odreene naredbe raunaru. Danas se koriste tri
naina zadavanja tih naredbi: putem komandne linije, pomou menija i pomou
205
alatki (tools). CAD programi obino daju mogunost izbora sva tri naina
zadavanja naredbi, a najee se oni meusobno kombinuju.
Slika 183. Tri naina zadavanja naredbi za crtanje
Da bi se nacrtali navedeni elementi, potrebno je unijeti koordinate

karakteristinih taaka. Koordinate se mogu unositi u komandnu liniju, ili birati
direktno na ekranu pomou mia. Da bi se poveala preciznost unoenja
koordinata pomou mia, koriste se pomone alatke, kao to su Grid, Snap i
Ortho. Grid je mrea taaka na ekranu, odreene gustine, koje se prikazuju
samo na ekranu kao pomo pri crtanju, a ne pojavljuju se u tampanom crteu.
Snap je poseban nain kretanja kursora po ekranu, tako da se on pomjera u
malim koracima, tano odreene veliine (esto iste veliine kao to je
rastojanje izmeu Grid taaka). Naprimjer, ako se postavi da je veliina Snap
koraka 5 mm, te ako se pokua izabrati taka na rastojanju od 12 mm, kursor se
automatski pomjera na najbliu taku koja odgovara datom koraku (u ovom
sluaju taka na 10 mm). Ortho ograniava crtanje linija na samo horizontalne
ili samo vertikalne linije. Sva tri navedena pomona alata se ne koriste uvijek,
nego se po potrebi ukljuuju i iskljuuju.
CAD crte se obino crta u slojevima (Layers). Slojevi se ponaaju kao
providne folije, koje se po potrebi dodaju ili uklanjaju sa ekrana. Obino se na
206
jednom sloju crtaju glavne linije, na drugom sloju kote, na treem rafura, na
etvrtom tekst, na petom pomone linije ili simetrale, itd. Prednost upotrebe
slojeva je u tome to se pojedine osobine,kao naprimjer debljina linije ili
veliina slova, mogu jednom naredbom promijeniti za cijeli sloj, odnosno za sve
elemente ncrtane na tom sloju, dok elementi na drugim slojevima ostaju
nepromijenjeni. Svaki sloj se moe posebno ukljuiti ili iskljuiti, ili se moe
blokirati (Lock), tako da je vidljiv, a elementi sa tog sloja se ne mogu mijenjati.
Na poetku kreiranja novog CAD crtea treba izvriti izvjesna podeavanja,
kao to su izbor veliine papira, izbor mjerila, definiranje slojeva, definiranje
vrsta i boja linija, i sl. Te pripremne radnje se mogu ubrzati tako to se one
izvre na praznom crteu, koji se zatim snimi na disk kao crte-prototip,
odnosno predloak (Prototype), a poslije se koristi kao predloak za kreiranje
novih crtea. Za te crtee u tom sluaju ne treba ponavljati sve radnje oko
podeavanja. I tekst procesori imaju predloke, koji se nazivaju Template.
Slika 184. Karakteristine take za Object Snap
Koordinate karakteristinih taaka nekad nije mogue precizno odrediti, jer

se ne nalaze na Snap mrei. CAD programi imaju mogunost prepoznavanja
karakteristinih taaka po nazivu: centar krunice ili luka (Center), sredina linije
(Midpoint), kranja taka linije ili luka (Endpoint), taka dodira linije i krunice
(Tangent), taka presjeka dvije linije (Intersection), taka u kojoj normala sijee
liniju, luk ili krunicu (Perpendicular), itd. Ta alatka se naziva Object Snap
(slika 184).
Koordinate taaka koje se unose u komandnu liniju mogu biti apsolutne (u
odnosu na koordinatni sistem crtea) ili relativne (u odnosu na posljednju
207
nacrtanu taku). Takoe, koordinate mogu biti Dekartove i polarne (za 2D
grafiku), odnosno cilindrine ili sferne (za 3D grafiku).
Sljedei primjer ilustruje kako se od skice prikazane na slici 185 dolazi do
crtea sa slike 186, pomou programa AutoCad.
Slika 185. Skica mainskog dijela
Slika 186. Crte nacrtan pomou programa AutoCad
Prvo se nacrta krunica pomou naredbe CIRCLE, koristei jedan od naina

zadavanja koordinata. Krunica se moe nacrtati tako to se zadaju centar i
taka na krunici, centar i radijus, centar i prenik, dvije krajnje take prenika,
tri take na krunici i radijus sa dvije tangente. Pri tome se koordinate taaka
mogu zadati direktno u komandnu liniju, ili izabrati miem.
208
Slika 187. Crtanje krunice (CIRCLE)
Nakon krunice se naredbom RECTANG nacrta pravougaonik.

Pravougaonici se crtaju tako to se odrede dvije take na dijagonali. Redoslijed
izbora taaka nije bitan. Pravougaonik se crta na proizvoljnom mjestu na crteu,
a naknadno e se premjestiti na pravo mjesto.
Slika 188. Crtanje pravougaonika (RECTANG)
Koristei Object Snap, naredbom MOVE se pravougaonik premjesti tako da

se srednja taka lijeve stranice pravougaonika (Midpoint) poklopi sa centrom
(Center) krunice.
209
Slika 189. Pomjeranje pravougaonika naredbom MOVE
Slika 190. Uklanjanje nepotrebnih linija naredbom TRIM
210
Za brisanje dijelova linija koje nisu potrebne na crteu koristi se naredba
TRIM. Prvo se obiljee granine linije (Cutting Edges), a zatim se biraju one
strane linija koje treba ukloniti sa crtea. U ovom sluaju je krunica granina
linija, a treba obrisati dio pravougaonika iz unutranjosti krunice.
Otri prelazi se kod konstrukcija u principu izbjegavaju, i esto se izvode sa
zaobljenjem. Da bi se spojile dvije linije ili prava linija sa krunicom ili dvije
krunice lukom odreenog radijusa, u klasinom crtanju su se koristile posebne
metode iz nacrtne geometrije. Da bi se ostvario prelaz sa radijusom u CAD
programu, treba samo definisati veliinu radijusa, a zatim izabrati linije izmeu
kojih treba izvesti prelaz, vodei rauna o mjestu izbora linija ako se linije
mogu spojiti sa vie lukova istog radijusa.
AutoCad naredba FILLET slui za spajanje linija krunim lukom, a naredba
CHAMFER za srubljivanje ivica, odnosno spajanje linija pravom linijom. Prvo
se zada naredba FILLET da bi se odredio radijus zaobljenja, a drugi puta se
biraju take na linijama koje treba spojiti.
Slika 191. Spajanje linija krunim lukom odreenog radijusa (FILLET)
Naredbom OFFSET se crtaju koncentrini krugovi, tako to se izabere

polazni krug, a zatim se biraju take koje odreuju radijuse ostalih krugova. Svi
nacrtani krugovi e imati zajedniki centar (slika 192).
211
Slika 192. Crtanje koncentrinih krugova naredbom OFFSET
Slika 193. Koritenje gotovih simbola i blokova
Pojedini dijelovi crtea se mogu memorisati pod posebnim imenom

naredbom BLOCK, a zatim ubaciti na proizvoljno mjesto u crteu, neogranien
broj puta naredbom INSERT. Na taj nain se crtaju standardni elementi, kao to
su vijci, navrtke i slino (slika 193).
Slika 194. Kopiranje navrtke naredbom ARRAY (Rectangular)
212
Naredba ARRAY se koristi za crtanje pravilno rasporeenih kopija dijela
crtea. Kopije mogu biti rasporeene u obliku pravougle matrice (Rectangular
Array) ili po obimu kruga (Polar Array). Na slici 194 prikazano je kako je
navrtka kopirana u pravouglu matricu sa dva reda i dvije kolone, a na slici 195
kako je kuglica leaja kopirana u 24 pravilno rasporeena poloaja po obimu
kruga odreenog centrom (Center point).
Slika 195. Kopiranje kuglice naredbom ARRAY (Polar)
Kotiranje crtea se vri na posebnom sloju crtea (Layer). Za kotiranje se

koriste standardni, unaprijed definisani tipovi kotnih linija. Za kotiranje treba
zadati naredbu DIM, izabrati tip kote: vertikalna, horizontalna, paralelna,
radijus, prenik,..., zatim odrediti krajnje take veliine koja se kotira (obino
koristei Object Snap), i poloaj glavne kotne linije. Na slici 186 prikazan je
iskotiran crte, sa vertikalnom linearnom kotom "4.00" (VER), radijusom
"3.00" (RAD) i oznakom centra kruga (CEN), koji se oznaava linijama koje se
sijeku u centru pod pravim uglom.
Sve koritene naredbe su se mogle zadati unoenjem u komandnu linju ili
izborom alatki sa ekrana. Traka ili prozor koji sadre tipke sa alatkama se
nazivaju Toolbar, odnosno Toolbox. Neke od naredbi su se mogle unijeti i
pomou menija.
Nacrtana slika se moe snimiti na disk (naredba Save), pribliiti ili udaljiti
naredbom ZOOM (kao to kamera moe da priblii ili udalji sliku, tako se i
CAD crte moe proizvoljno smanjivati i poveavati na ekranu, bez promjene
dimenzija crtea. Taj postupak se naziva zumiranje, a njime se samo mijenja
stepen poveanja slike na ekranu (slika 196).
213
Slika 196. Zumiranje
U sljedeem primjeru su navedene sve naredbe koje su zadate u komandnu

liniju (Za razliku od teksta koji je ispisao sam program prilikom zadavanja
naredbi, ono to je uneseno putem tastature je ispisano debljim slovima,
naprimjer LINE) da bi se dobio crte prikazan na slici 197.
Slika 197. Primjer AutoCad 2D crtea
214
Primjer:
Command: LINE
From point: 0,0
To point: 0,2
To point: 4,2
To point: 4,1.8
To point: 7,1.8
To point: 7,1
To point: 20,1
To point: 20,3
To point:20.5,3
To point:20.5,0
To point:
Command: LINE
From point: 0.2,0
To point: 0.2,2
To point:
Command:LINE
From point: 3.8,0
To point: 3.8,2
To point:
Command:LINE
From point: 4,1.8
To point: 4,0
To point:
Command:LINE
From point: 7,0
To point: 7,1.8
To point:
Command:LINE
From point: 20,0
To point: 20,3
To point:
Command:ARC
Center/<Start point>: C
Center: 15,0
Start point: 20.5,-3
Angle/Length of chord/<End point>: 20.5,3
Command: MIRROR
Select objects: ALL
18 found
215
Select objects:
First point of mirror line: 0,0
Second point: 20,0
Delete old objects? <N>
Command: CHAMFER
(TRIM mode) Current chamfer Dist1 = 0.0000, Dist2 = 0.0000
Polyline/Distance/Angle/Trim/Method/<Select first line>: D
Enter first chamfer distance <0.0000>: 0.2
Enter second chamfer distance <0.2000>:
Command:CHAMFER
Polyline/Distance/Angle/Trim/Method/<Select first line>:
Select second line:
Command:CHAMFER
Select second line:
Command: FILLET
(TRIM mode) Current fillet radius = 0.0000
Polyline/Radius/Trim/<Select first object>: R
Enter fillet radius <0.0000>: 0.5
Command:FILLET
Polyline/Radius/Trim/<Select first object>:
Select second object:
Command:FILLET
Enter fillet radius <0.5000>: 2
Command:FILLET
Command:
U primjeru su koritene naredbe LINE za crtanje pravih linija, ARC za

crtanje krunog luka, MIRROR za kopiranje donje polovine crtea (nacrtana je
prvo gornja polovina), CHAMFER za srubljivanje ivica, FILLET za izradu
radijusa zaobljenja.
216
3D MODELIRANJE
Osnovni problem kod trodimenzionalnih modela je taj to standardni izlazni
ureaji (monitor i tampa) daju dvodimenzionalni prikaz, tako da je potrebno
pronai nain da se trodimenzionalni model prikae u dvije dimenzije. U
nacrtnoj geometriji se koriste perspektivni i aksonometrijski prikaz, koji se u
raunarskoj grafici nekad nazivaju 2,5D grafika (izmeu 2D i 3D grafike,
odnosno ako je trea dimenzija samo prividno prikazana, kae se da crte ima
2,5 dimenzije).
Trodimenzionalni oblici se mogu predstaviti na tri naina:
* Wireframe - iana mrea koja konture objekta prikazuje 3D linijama
* 3D Polygon Mesh - prostorna mrea sastavljena od povrina
* Solid - ispunjeni objekti koji imaju masu
Solid Polygon Mesh Wireframe
Slika 198. Presjek ravnine sa kockom prikazanom na tri naina
217
Box (Paralelopiped); Wedge (Klinasta

Pyramid (Piramida)
Cube (Kocka) trostrana prizma)
Mesh (3D zakrivljena

povrina predstavljena
mreom) Cone (Konus) Cylinder (Cilindar)
Dish (Donja polovica Dome (Gornja polovica

omotaa kugle) omotaa kugle) Sphere (Kugla)
Torus
Slika 199. Osnovni primitivi
Presjek kocke sa ravninom paralelnom jednoj od osnova kocke je kvadrat

(kod solid objekta), etiri dui (kod povrinske mree) odnosno etiri take (kod
iane mree), kao na slici 198. Kocka prikazana ianom mreom je
218
sastavljena od 12 dui, povrinska mrea je sastavljena od 8 kvadratnih
povrina, a solid je jedan objekat - prostorna kocka.
Trodimenzionalni modeli se kreiraju tako to se na jednostavne 3D oblike
(primitive) primjenjuju operacije unije, presjeka i razlike. Mogu se koristiti
gotovi osnovni primitivi, a za kreiranje primitiva od dvodimenzionalnih profila
koriste se operacije translacije i rotacije u prostoru.
Na slici 199 su prikazani osnovni primitivi.
Operacija translacije u prostoru (Extrude) se koristi da se od 2D profila
dobije trodimenzionalni objekat, tako to se po odreenoj putanji, koja ne mora
biti pravolinijska, polazni profil pomjera u prostoru. Istovremeno sa tom
operacijom se moe i smanjivati veliina profila.
Slika 200. Postupak kreiranja prizme od kvadrata naredbom EXTRUDE
Ako je putanja pravolinijska, od kvadrata u ravnini se dobije prizma (slika

200), odnosno zarubljena piramida (slika 201) ako je ugao translacije (Tapper
Angle) razliit od nule.
Slika 201. Kreiranje zarubljene piramide od kvadrata naredbom EXTRUDE
219
Slika 202. Koritenje naredbe EXTRUDE sa krivolinijskom putanjom

translacije
Za dobijanje rotacionih oblika koristi se rotacija u prostoru, koja moe biti

rotacija za odreeni ugao, ili za puni krug (360). Prije rotacije potrebno je
nacrtati dvodimenzionalni profil, i definisati osu rotacija, odnosno pravac u
prostoru odreen sa dvije take u prostoru oko kojeg se profil rotira i na taj
nain formira rotaciono prostorno tijelo (slika 203).
Trodimenzionalni modeli dobijeni translacijom ili rotacijom i primitivi mogu
se kombinovati, kako bi se dobili sloeni oblici. Za to se koriste osnovne
skupovne operacije: unija, presjek i razlika.
Slika 203. Rotacija u prostoru naredbom REVOLVE sa uglom rotacije 240
Operacijom unije (INTERFERE) se od dva ili vie objekata kreira jedan

objekat od njihovih zajednikih volumena. Na slici 205 je prikazan rezultat
operacije unije nad objektima sa slike 204.
220
A B
Slika 204. Polazni oblici za kreiranje sloenog oblika
AB
Slika 205. Operacija unije (INTERFERE)
AB
Slika 206. Operacija presjeka (INTERSECT)
221
Operacijom presjeka (INTERSECT) se od dva ili vie objekata kreira jedan
objekat od njihovog presjeka. Na slici 206 je prikazan rezultat operacije
presjeka nad objektima sa slike 204.
B\A A\B
Slika 207. Operacija razlike (SUBTRACT)
Razlika kreira jedan objekat tako to od volumena jednog objekta oduzme

volumen drugog objekta. Na slici 207 su prikazane razlike objekata sa slike
204. Kao to se na slici vidi, zavisno od redoslijeda izbora objekata dobije se
razliit rezultat.
U sljedeem primjeru je prikazano crtanje solid modela rotacionog
mainskog elementa, dobijenog tako to je nacrtan 2D profil koji je zatim
rotiran u prostoru.
Da bi se dolo do solid modela, potrebno je:
* nacrtati profil polilinijom,
* rotirati poliliniju u prostoru,
* promijeniti taku posmatranja modela i ukloniti nevidljive linije.
Polilinija je kontinuirani niz pravih linija i/ili lukova koji su meusobno
spojeni u jedan objekat. Za crtanje segmenata polilinije u ovom primjeru
koritene su apsolutne Dekartove koordinate, tako da je krajnja taka jednog
segmenta ujedno i poetna taka sljedeeg segmenta.
Command: PLINE
From point: 0,0
Current line-width is 0.0000
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 0,2
222
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 4,1.8
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 7,1.8
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 20.5,3
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: 20.5,0
Arc/Close/Halfwidth/Length/Undo/Width/<Endpoint of line>: CL
Command:
Nakon zadavanja navedenih naredbi, dobije se crte kao na slici 208.
Slika 208. Polilinija
Sljedei korak je crtanje prelaze pomou naredbi CHAMFER i FILLET.

Command: CHAMFER
Polyline/Distance/Angle/Trim/Method/<Select first line>: D
Enter first chamfer distance <0.0000>: 0.2
Enter second chamfer distance <0.2000>:
Command:CHAMFER
Select second line:
Command: CHAMFER
Select second line:
Command: FILLET
Enter fillet radius <0.0000>: 0.8
Command:FILLET
223
Command:FILLET
Enter fillet radius <0.8000>: 2
Command:FILLET
Command:
Slika 209. Polilinija nakon naredbi CHAMFER i FILLET
Za kreiranje 3D modela rotacijom, treba odabrati poliliniju koja se rotira

(select) i osu rotacije (osa definisana takama sa koordinatama 0,0 i 20,0).
Command:REVOLVE
Select objects: 1 found
Select objects:
Axis of revolution - Object/X/Y/<Start point of axis>: 0,0
<End point of axis>: 20,0
Angle of revolution <full circle>:
Command:
Slika 210. Polilinija nakon rotacije naredbom REVOLVE
Da bi se dobio zaobljeni dio mainskog elementa, polilinija se nije mogla

izvesti sa lunim segmentom, jer se luk uvijek crta u smjeru kazaljke na satu, pa
224
se zbog toga crta 3D primitiv kugla, iji e se odsjeak dodati na rotacioni
model dobijen rotacijom.
Command:SPHERE
Center of sphere <0,0,0>: 15,0,0
Diameter/<Radius> of sphere: 20.5,3
Command: SLICE
Select objects: 1 found
Select objects:
Slicing plane by Object/Zaxis/View/XY/YZ/ZX/<3points>: YZ
Point on YZ plane <0,0,0>: 20.5,0,0
Both sides/<Point on desired side of the plane>: 22,0,0
Command:
Naredbom SPHERE se dobije kugla, koju treba presjei ravninom
paralelnom ravni YZ, kako bi se dobio odsjeak kugle. Taka s koordinatama
15,0,0 je centar kugle, a radijus kugle je odreen takom s koordinatama
20.5,0,0. Kako se naredbom SLICE mogu dobiti dva odsjeka, treba izborom
proizvoljne take sa jedne od strana odrediti koji se odsjeak eli dobiti.
Slika 211. Konani izgled 3D modela
Trodimenzionalni modeli se bolje razlikuju od dvodimenzionalnih ako se

promijeni taka posmatranja modela. Na slici 213 se ne vidi da se radi o 3D
modelu, jer je prikazan u ravni XY, odnosno vertikalnoj ravni.
Command: VPOINT
Rotate/<View point> <0.0000,0.0000,1.0000>: 1,-1,1
Regenerating drawing.
Command: HIDE
Regenerating drawing.
Hiding lines 100% done.
Command:
225
Slika 212. 3D model nakon promjene take posmatranja (VPOINT)

i uklanjanja nevidljivih linija (HIDE)
Iz ovako dobijenog 3D modela mogu se dobiti svi mogui pogledi i presjeci

promjenom take posmatranja.
Slika 213. VPOINT 0,0,1
226
Slika 214. VPOINT 1,0,0
Slika 215. VPOINT -1,0,0
Slika 216. VPOINT -3,3,1
227
Renderiranje je postavljanje boja, rasvjete i sjena na crte. AutoCad
naredba RENDER kreira realistinu sliku 3D modela, sa sjenama i bojama
povrina kao u prirodi.
Slika 217. Definiranje poloaja osvjetljenja (Light)
Renderiranje se koristi za to vjerniju sliku modela, pri emu se moe

definisati poloaj rasvjete (slika 217), materijali od kojeg su pojedini elementi
konstrukcije izraeni (slika 218), te poloaj kamere u prostoru koja bi dala sliku
kao na ekranu. Renderiranjem se dobije bit-mapirana slika od vektorskog 3D
crtea. Na slici 219 su prikazane dvije renderirane slike, sa razliitim brojem
boja. Osnovne karakteristike bit-mapirane slike su rezolucija (broj taaka po
jedinici povrine) i broj boja, odnosno koliina memorije koja se koristi za
definiciju svake boje (4-bitna grafika daje 16 nijansi, 8-bitna daje 256 nijansi,
16 bitna daje 64 000 boja, a 24-bitna daje 16 000 000 razliitih nijansi
(takozvani "True-color" bitmap). to je vei broj nijansi, slika je vjernija, ali
zahtijeva srazmjerno jai hardware da bi se dobila takva slika.
Iako je renderiranje sastavni dio skoro svakog CAD programskog paketa,
postoje namjenski programi za izradu animacija i realistinog prikaza objekata.
Oni nisu od posebnog znaaja za CAD proces, ali se koriste kako bi se dobila
to bolja simulacija stvarnog izgleda objekta. To ima veu ulogu u marketingu
228
nego u procesu konstruiranja. Dobijene animacije se mogu prikazivati na videu,
ili se odtampati na papir.
Slika 218. Izbor materijala
Slika 219. Renderirana slika prikazana u 16 i 256 nijansi boja
229
Postoje postupci izrade stvarnog prostornog modela direktno iz CAD crtea,
kao to je stereolitografija. Tim postupkom se rezanjem pomou lasera ili
taloenjem lako obradivog materijala (naprimjer voska ili plastine mase) sloj
po sloj dobije model stvarnog objekta.
230
Parametarsko modeliranje
Dizajniranje i crtanje mainskog elementa predstavljaju osnovu za
proizvodnju tog elementa. Tradicionalni CAD sistemi uspjeno unapreuju
proces crtanja, ali ne mogu zadovoljiti potrebu za istovremenim izvoenjem
procesa dizajniranja i crtanja. To tjera inenjera da simultano razmilja o svim
konstruktivnim zahtjevima i inenjerskim vezama za svaki pristup
konstruiranju. To usporava proces konstruiranja i taj nivo razvoja CAD sistema
ne daje posebne efekte u poveanju produktivnosti procesa konstruiranja.
Razvoj novih CAD sistema se kree u pravcu poveanja produktivnosti
inenjera koji uestvuju u poetnom stadiju procesa kreiranja ili modifikovanja
konstrukcije nekog elementa, sklopa ili sistema. Dva pristupa koji su sve
popularniji u postizanju fleksibilnijeg procesa konstruiranja su parametarsko
modeliranje i varijaciono modeliranje.
U parametarskom modeliranju, inenjer bira skup geometrijskih ogranienja
koja se mogu upotrijebiti za kreiranje geometrije elementa. Geometrijski
elementi obuhvataju linije, lukove, krugove i krivulje (splines). Za definisanje
dimenzija mainskog elementa se moe koristiti i sistem jednaina. Ovaj
jednostavni koncept parametarskog sistema se moe objasniti pomou sljedeeg
primjera.
L3
P4 P3 P4 P3
L4 L2
P5
L1
P1 P2 P1 P2
Slika 220. Parametarsko modeliranje bloka [1]
Na slici 220 je prikazan blok iz kojeg je uklonjen jedan ugao. Crte se moe
nacrtati definiranjem geometrije koja formira blok kako slijedi:
231
1. Definisati P1 (polazna taka)
2. Definisati L1 (horizontalna linija od polazne take)
3. Definisati P2 (poznata duina linije mjerena od P1)
4. Definisati L2 (vertikalna linija pod uglom od 90 od take P2)
6. Definisati L3 (horizontalna linija pod uglom od -90 od take P3)
8. Definisati L4 (vertikalna linija pod uglom od -90 od take P3)
9. Definisati P5 (taka na udaljenosti od take P1 pod uglom od 45)
10. Nacrtati luk (poznatog radijusa, polazne i krajnje take)
Tako se na bazi datog skupa geometrijskih veliina mogu definirati osnovne
dimenzije bloka. Skup geometrijskih veliina e se posmatrati kao skup
instrukcija koje, kad se izvre, kreiraju eljenu geometriju.
Klasinim nainom crtanja u AutoCad-u blok sa slike 220 se dobije:
Command: LINE
From point: 1,1 <koordinate P1>
To point: @2,0 <duina L1>
To point: @2<90 <duina L2>
To point:
Command: ARC
Center/<Start point>: 1,1.3 <koordinate polazne take>
Center/End/<Second point>: E
End point: 1.3,1 <krajnja taka>
Angle/Direction/Radius/<Center point>: R
Radius: 0.3 <radijus>
Command:
Razlika izmeu parametarskog modeliranja i prikazanog klasinog naina
crtanja je u tome to se duine ne zadaju brojevima, nego varijablama. Varijable
uzimaju vrijednosti iz nekog odreenog skupa (naprimjer iz tabele), a crte se
automatski modifikuje kako se izmijene vrijednosti varijabli.
Da bi AutoCad imao mogunosti parametarskog modeliranja, treba se
posluiti mogunostima nekih drugih programa. Naprijer, postupak poznat pod
imenom DDE (Dynamic Data Exchange) omoguuje da se uspostavi takva veza
232
izmeu dva razliita programa da se podaci izmeu tih programa razmjenjuju
simultano.
Primjer upotrebe DDE za parametarsko modeliranje je veza izmeu
programa AutoCad i Microsoft Excel. Podaci o varijablama koje definiu
geometriju u AutoCad-u se unose u obliku Excel spreadsheet tabele. Svaka
izmjena odreene vrijednosti u tabeli se reflektuje izmjenom crtea u AutoCad-
u, a to opet povratnom vezom mijenja neki drugi podatak u tabeli.
Uz AutoCad se isporuuju Excel datoteka "SHAFT.XLS" i program
"SHAFT.EXE" sa primjerom parametarskog modeliranja viestepenog vratila
uz pomo DDE tehnike.
Slika 221. "SHAFT.XLS" tabela u Excel-u
Postupak koritenja ovog programa je sljedei:

Potrebno je pokenuti istovremeno i Excel i AutoCad. U Excel treba uitati
datoteku "\ACAD13\WIN\SAMPLE\SHAFT.XLS".
U AutoCad-u treba naredbom "Applications" iz menija "Tools" uitati
program "\ACAD13\WIN\SAMPLE\SHAFT.EXE". Time se standardni set
naredbi u AutoCad-u proiruje naredbama:
IMPORT_SHAFT Uitava model vratila iz Excel tabele
EXPORT_SHAFT alje podatke o nacrtanom vratilu iz AutoCad-a u Excel
233
UPDATE_SHAFT Mijenja dimenzije modela u AutoCad-u prema
podacima iz tabele
V3D Prikazuje model u 3 dimenzije bez kota
VDIAM Prikazuje pogled sa boka sa kotiranim radijusima
VLENGTH Prikazuje pogled sa prednje strane sa kotiranim
duinama
SHAFTDIALOG Pokree dijalog za podeavanje parametara DDE veze
Slika 222. Izgled vratila u AutoCad-u nakon zadavanja naredbe V3D
Ovako uvezan sistem MS Excel - DDE - AutoCad predstavlja sistem za

parametarsko modeliranje koji omoguuje konstruiranje vratila na osnovu
njegovih mehanikih osobina. Podaci o geometriji vratila se unose u tabelu kao
na slici 221, a naredbom IMPORT_SHAFT se crta trodimenzionalni model
vratila u AutoCad-u (slika 222).
Ako se neki podatak iz tabele promijeni, promjene se reflektuju na AutoCad
model naredbom UPDATE_SHAFT. Takoe, svaka promjena geometrije u
AutoCad-u, naprimjer naredbom STRETCH za promjenu duine pravolinijskog
segmenta, moe se prenijeti u odgovarajue brojane podatke u Excel tabeli
naredbom EXPORT_SHAFT. Excel zatim proraunava mehanike osobine
vratila na osnovu formula unesenih u tabelu, to se automatski reflektuje na
dimenzije AutoCad modela.
234
Za kreiranje nekog drugog primjera parametarskog modeliranja u AutoCad-u
je potrebno poznavati pravila programiranja u programskim jezicima C i
AutoLisp.
AutoDesk nudi posebno razvijenu aplikaciju - "Mechanical Desktop", koja
se u osnovi naslanja na AutoCad (za njenu instalaciju je potrebno imati ve
instaliranu odreenu verziju AutoCad-a), koja omoguuje parametarsko
modeliranje i lake dizajniranje i crtanje prilagoeno potrebama mainskih
inenjera.
Sastavni dio Mechanical Desktop-a je "Autodesk Designer" za solid
modeliranje, te "AutoSurf" za povrinsko modeliranje.
Programi za parametarsko modeliranje daju neke dodatne mogunosti koje
nemaju klasini CAD programi kao to je AutoCad. To su naprimjer relacije
izmeu pojedinih entiteta od kojih se sastoji model (naprimjer, moe se
uspostaviti relacija paralelnosti izmeu dvije linije, tako da nakon izmjene jedne
linije automatski dolazi do izmjene i druge linije da bi se zadralo svojstvo
paralelnosti). zatim, parametarsko kotiranje omoguuje da se veliine mijenjaju
direktno unoenjem brojeva na kotnu liniju (slika 223).
Slika 223. Parametarsko kotiranje koje omoguuje Mechanical Desktop

omoguuje da se izmjenom broja na koti automatski mijenja kotirana dimenzija
235
Slika 224. Elementi nacrtani pomou primitiva u Mechanical Desktop-u

imaju nazive i meu njima se mogu uspostaviti relacije
236
Literatura
1. Amirouche M.L.F.:............. Comuter-Aided Design and Manufacturing,

Prentice Hall, Chicago, 1993.
2. Gupton J.A.: ....................... Computer-Controlled Industrial Machines,
Processes and Robots, Prentice-Hall, Chicago,
1986.
3. Jakupovi A., Milovi R.: .. AutoCAD, Tehnika knjiga Beograd, 1988.
4. Mijovi B.: ......................... Osnove konstruiranja, proraun strojnih
konstrukcija, konstruiranje pomou raunala
(CAD), Mainski fakultet u Zenici, 1996.
5. Mijovi B.: ......................... CAD/CAM, predavanja sa postdiplomskog
studija, Mainski fakultet u Zenici, 1996.
6. Prevarek A.:........................ AutoCad 13 - od ideje do projekta, Znak,
Zagreb, 1996.
7. Prevarek A.:........................ AutoCad 13 - 3D dizajn i prezentacije, Znak,
Zagreb, 1996.
8. Rembold U., Nnaji B.O.:.... Computer Integrated Manufacturing and
Engineering, Addison-Wesley, London, 1993.
9. Repi, N.:.......................... Konstruiranje pomou raunara, Univerzitet u
Sarajevu, 1996.
10. Stoiljkovi V.: .................. Projektovanje podrano raunarom, Mainski
fakultet Ni, 1995.
11. Katalozi: SDRC, AutoDesk, Algor, SolidWorks, Marc
12. AutoCad Release 13, AutoDesk Inc., USA, 1993.
13. Beasy, Computational Mechanics Inc., USA, 1994.
14. MS Word Version 6.0, Microsoft Corporation, USA, 1993.
15. MS Excel Version 5.0, Microsoft Corporation, USA, 1993.
16. PC Webopaedia Lite 1.6, Sandy Bay Software Inc., USA, 1996.
237
ISBN 9958-617-03-X
View publication stats

Osnovi Konstruiranja Elemenata PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Osnovi Konstruiranja Elemenata PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

O S N O V I K O N S TR U I R A N J A

Konstruiranje pomou raunara (CAD)

Zenica, februar 1998.

1. TEORETSKE OSNOVE KONSTRUIRANJA ....................... 1

KONSTRUIRANJE POMOU RAUNARA

1. OSNOVNE DEFINICIJE.......................................................... 179

1.1. UVOD U OSNOVE KONSTRUIRANJA

1.1.1. POJAM PROJEKTOVANJA I KONSTRUIRANJA

1.1.2. KONSTRUKTOR I KONSTRUKCIJA

Slika 1. Proces habanja

Slika 2. Habanje materijala izraeno preko zazora

Slika 3. Mjesta mogue pojave korozije

1.2. NAUKA O KONSTRUIRANJU

1.2.1. UVOD U NAUKU O KONSTRUIRANJU

Slika 4. Etape procesa konstruiranja

Slika 5. ema procesa konstruiranja

Ostwald Njemaka 1943

Izborne ue strune oblasti

Tribologija Teorija deformacija

Kvalimetrija Teorija i metode

Slika 6. Teorijsko okruenje nauke o konstruiranju

1.2.5. ZAHTJEVI I OGRANIENJA PRI KONSTRUIRANJU

1.2.6. KONCEPCIJA IDEJNOG RJEENJA

Struktura Matrica Formiranje Izbor

Slika 7. Struktura funkcije mainskog sistema

Struktura funkcije mainskog sistema obuhvata:

Slika 8. Crna kutija

Koliina 1 Energija E1 Energija E2 Koliina 2

Kvaliteta 1 Materijal M1 BLACK BOX Materijal M2 Kvaliteta 2

Trokovi 1 Signali S1 Signali S2 Trokovi 2

Slika 9. Mainski sistem u kojem se vri pretvaranje ulaznih u izlazne veliine

I parcijalna II parcijalna III parcijalna IV parcijalna

Slika 10. Funkcionalna struktura mainskog sistema

IF1 IF2 IF3 IF4 IF5 IF6 IF7 IF8 IF9

VREDNOVANJE PO TEHNIKOM KRITERIJU

Ocjene 0...4 Ocjene 1...5 Rjeenje

VREDNOVANJE PO EKONOMSKOM KRITERIJU

Ako imamo u vidu da se trokovi izrade (H) sastoje se od trokova materijala

0 0.2 0.4 0.6 0.8 1

Slika 12. Dijagram za ocjenu optimalnosti koncepcijskog rjeenja

Numeriki pokazatelj optimalnosti se moe odrediti aritmetiki:

1.2.8. RADNI KORACI PRI KONCIPIRANJU

1.2.9. APSTRAHIRANJE ZBOG UPOZNAVANJA

Raiavanje zadatka - razrada zahtjeva koji proizlaze iz

Odobrenje da se pristupi koncipiranju

Apstrahiranje. Upoznavanje osnovnih problema

Raz rada funkcionalne strukture

Traenje principa rjeenja k oji zadovoljavaju pojedine parcijalne

Konk retiziranje koncepcijsk ih varijanti

Vrednovanje na osnovi tehnikih i ek onomsk ih kriterija

Razrada definitivnog projekta - kontrola pojedinih funkcija,

Odobrenje z a k onstrukcijsku razradu

Optimiranje detalja - razrada podloga za proizvodnju - iz rada izrada

Slika 13. Radni koraci faze koncipiranja

Apstraktno formuliranje problema spreava nas da slijedimo prvo

Priprema Transport Proizvodnja Kontrola Uskladitenje

1 operacija u kojoj radnik A uzima prazne vree i donosi ih do otvora za punjenje,

1 operacija u kojoj radnik A puni vree krmivom, regulirajui koliinu dotoka,

2 operacija u kojoj radnik A predaje napunjenu vreu radniku B,

1 operacija u kojoj radnik B kontrolira teinu i dovodi je na propisanu teinu,

5 napunjenu transportnu karetu odvozi radnik D u skladite,

6 radnici E i F istovaruju vree s transportne karete i slau u skladini prostor

1 skladini prostor na kojem su vree uskladitene do trenutka prodaje,