‘UDK_949.71"192/193"":313.743(47 +57) Tavorni znanstveni clanak IZ POVIJESTI JUGOSLAVENSKE EMIGRACIJE U SSSR-u IZMEDU DVA RATA Ivan Oéak U na%oj i sovjetskoj historiografiji jo8 uvijek se malo, i vecinom fragmentarno pisalo 0 djelatnosti Jugoslavena-emigranata, a medu_njima i komunista, u Sovjetskom Savezu izmedu dva svjetska rata. A rijeé je o djelovanju i radu nagih ekonomskih i politi¢kih emigranata, koji su doSli u SSSR u razna vremena, pod raznim okolnostima, iz raznih zemalja i bavil se raznim poslovima. Sad znademo da je u spomenutom razdobliu bilo ja nasih emigranata. Prva — najstarija kategorija bili su stu- koji su dosli u carsku Rusiju do prvog svjetskog rata, te su i nakon oktobarske socijalisti¢ke revolucije. Druga grupa se formirala od bivsih ratnih zarobljenika austro-ugarske vojske — Hrvata, Slovenaca i Srba, od kojih je dosta veliki dio sudjelovao u oktobarskoj revoluciji i nije se vratio nakon revolucije u domovinu, Treéu je grupu sa- @injavala partijska emigracija medu kojima su bili i oni koji su specijalno slani u SSSR na skolovanje ili rad u Kominterni. I posljednja — éetvrta grupa bili su na8i ekonomski emigranti iz SAD, Kanade i drugih zemalja, a koji su dolazili u »prvu socijalistiéku zemlju u svijetue da pomognu iz- gradnji socijalizma. U ovom radu osvrnut éemo se samo na historiografiju i pitanje dolaska i formiranja emigrantskih grupa u SSSRu izmedu dva rata. Historiografski uvod Jedno od prvih pitanja povijesti teme je svakako: Sto je i koliko o spomenutim grupama pisala historiografija, na8a i sovjetska; Koliko je tema do danas istrazena i Sto bi trebalo da se dalje radi. U jugoslavenskoj historiografiji o na8oj emigraciji u SSSR-u, pa i dru- gim zemljama prvi, i to u najgirem planu, pisao je Matija Uradin, koji je sam bio dugo godina emigrant u SSSR-u i drugim zemljama, pa je nakon povratka potkraj svog Zivota pokuSao znanstveno istraditi djelovanje emigracije'. Medutim, njegov rad je ne samo zbog kratkoée nego jo8 vise zbog slabe ! Matija Uradin, O radu élanova KPJ u emigraciji u meduratnom raz doblju (19181941), Putovi revolucije, 9, 1967. 109izvorne baze u ono vrijeme (uglavnom memoarske) tek pionirski pokusaj osvjetljavanja ove teme. Zmanstveno pristupa ovoj temi i cmogorski povjesnigar Jovan Bojovic. On se bavi pitanjem crnogorske emigracije za vrijeme prvog svjetskog rata i oktobarske revolucije u Rusiji? U drugim svojim radovima pi8e 0 Skolo- vanju nagih partijskih kadrova na Komunistitkom univerzitetu nacionalnih manjina Zapada (KUNMZ-u) u Moskvi> Bojovié je dao prikaz Skolovanja nagih kadrova i spisak studenata na KUNMZ-u. Makedonski povjesnitar Ma- nol Pandevski istrazivao je pitanje makedonske emigracije u dogadajima oktobarske revolucije. Dakako da o temi sudjelovanja nadih judi u okto- barskoj revoluciji postoji bogata literatura$ Ta literatura obraduje i pitanje sudjelovanja nasih Oktobaraca u SSSR-u u meduratnu vremenu( a i po- sveéuje paznju naoj ekonomskoj emigraciji koja je do8la u SSSR iz SAD i Kanade? Posebnu grupu Gini literatura koja izuava biografije jugoslaven- skih partijskih kadrova koji su djelovali u Sovjetskom Savezu'. Na¥a historiografija dodirnula je pitanj¢ stradanja na8ih komunista u staljinskim distkama. U tom smislu treba spomenuti rad Dubravke Skarice, koja je postavila pitanje bosansko-hercegovatkih kadrova nestalih u éistka- ma’, Dakle, historiografija 0 ovoj temi je tek u svojim potecima. Sa izvorima za ovu temu stvar je jo8 sloZenija obzirom da se radi o djelovanju naSih emigranata u tudim zemljama, Sada raspolazemo materi- jalima jugoslavenske sekcije fonda Kominterne, dobivenog iz Centralne partijske arhive Instituta marksizmalenjinizma pri CK KPSS iz Moskve. Materijal ovog fonda sreden je i koncentriran kao poseban fond Arhiva CK {Ciogorska emigracija uodi i za vreme Oktobarske re- * Jovan Bojovié, Sugosloveni u Komunistitkom univerzitetu nacionalnih manjina Zapada, Tokovi revolucije, knj, VI, Beograd, 1971; Isti, Makedonci na Komunisti¢kiot ‘univerzitet na nacicnainite menjSistva Zapada do 1929. godine. Rabotniéeskoto dvitenije na Makedonija do 1929, Skopje 1971. “Manol_ Pandevski, Makedonskata emigracija i pobedata na Oktomvris- kata revolucija (po povod 50 god. od Oktomvriskata revolucija), Glasnik na In- stitut za nacionalnata istorija, br. 1, Skopje 1967. * Vidi bibliografiju u knjizi Ivan O€ak, U borbi za ideje Oktobra. Jugo- slavenski povratnici iz Sovjetske Rusije (1918—1921.), Zagreb 1976. “Ivan Oéak, Jugoslavenski internacionalisti u SSSR.u poslije gradanskog rata, Rad JAZU, kn}. 356, Zagreb 1969. 7 Ivan O€ak, O udjelu nagih iseljenika iz SAD i Kanade u izgradnji soci- jalizma u SSSRu, IseljeniStvo naroda i narodnosti Jugoslavije i njegove uzajam- ne veze s domovinom, Zagreb 1978; Isti, Pomoé nasih iseljenika iz SAD i Ka- nade SSSRu, Matica,'br. 5, 1979; Isti, Na8i emigranti iz SAD i Kanade u So- vjetskom Savezu, Iseijenitki kalendar, 1981; Isti, Jugoslavenski iseljenici iz SAD iKanade na Komunisti¢kom univerzitetu u Moskvi. Iseljeni¢ki kalendar, 1982. “Ubavka. VujoSevié, Novi podaci o delatnosti Filipa Filipoviéa, Pri. lozi za istoriju, soctjatizma, '3, 1966; Ubavka Vujosevié, dr Branislav’ Gli- gorijevi¢ Pisma Filipa Filipoviea (1926—1930), Priloci a istoriju socijalic ma, 10, 1976; Nadezda Jovanovié, Prilog biografije Bracana Bracanovia, Istorijski zapisi, 2—3, Titograd 1969; ‘Ista, Prilog biografiji Gojka Samardiéa, Istorijski zapisi, 12, Titograd 1970; Ivan 'Kriznar, France Klopéié, Prilozi za istoriju socijalizma, 9, 1974; 0 Radomiru Vujovicu, Branicevo, 6, 1975, * Dubravka Skarica, Nekoliko podataka o stradanju komunista Bosne i Hercegovine u staljinskim ‘tistkama. Prilozi za historiju radnitkog pokreta B. i H,, Sarajevo 1969, Isto} temi u odnosu na Sloveniju odnosi se rad ivana Kriz nara, France Klopti¢, Prilozi za istoriju socijalizma, 9, 1974, 110SKJ pod nazivom »Jugosloveni u SSSR-ue", Osim toga, tu su materijali iz fondova Profinterna, Krestinterna, Omladinske komunistike internacionale te zbirka s biografijama studenata i predavata KUNMZ-a. Materijali ovog arhiva omoguéuju dublje sagledavanje djelatnosti naSe partijske politiéke emigracije u SSSRu. Osim arhiva znaéajna je radniéka i komunistitka periodika koja je izlazila u spomenutu razdoblju izvan granica na’e zemlje. Da spomenemo samo listove »Klasna borba«, »Proleter«, »Znanje«, »Radnik« i »Borbac«, koji su izlazili u SAD i Kanadi. Zatim »Bilten« — list jugoslavenskih emi granata u SSSR-u koji je izlazio u Moskvi i odrazavao Zivot naSe emigra: Danas veé raspolaiemo s bogatom memoarskom literaturom, dodu’e subjektivnih pogleda, o Zivotu emigranata u SAD i Kanadi, SSSR-u i drugim zemljama. Prvi u tom planu su opSirni memoari Rodoljuba Colakoviéa'! koji je nakon desetljetnog robijanja otifao u SSSR, a zatim djelovao u sa- stavu CK KPJ u Austriji, Francuskoj i Spanjolskoj. U svojim memoarima dao je najpotpuniju sliku svoga djelovanja u tim zemljama, a pisao je i © Ijudima s kojima se susretao u svom radu. Izmedu ostalog tu susreéemo prvi put podatke o djelovanju generalnog sekretara CK KPJ Josipa Cizin- skog (Milana Gorkiéa) i drugih koji su nestali u staljinisti¢kim ¢istkam: Spominjemo taj primjer zbog toga Sto je to prvi objektivniji prikaz part skih radnika koji su likvidirani kao trockisti. Stjepan Lojen® emigrant u SAD i sekretar Jugoslavenske sekcije KP Amerike opisao je svoj boravak i revolucionarno djelovanje u Americi kao i 8kolovanje u Moskvi. Tematski blizi Lojenovim memoarima su sjeéanja Tome Niksica® ekonomskog emigranta u Kanadi i emigranta u SSSR-u, studenta KUNMZa. Ovi memoari posebno su zanimljivi jer ih je pisao biv8i radnik a kasnije jedan od organizatora ustanka u Lici. Nezaobilazni su za ovu temu memoari nagih emigranata u SSSR.u Ivana Regenta", Ivana ‘Maéeka’, Mihe Marinka"*, Edvarda Kardelja” i drugih. Posebnu grupu memoarske literature, koja je vise publicistika, cine memoari Ijudi koji su kao polititki emigranti u SSSR-u imali nesrecu da su bili Zrtve staljinskih Gistki. U takvoj litraturi — kronoloski prvoj — pripada mjesto dvojici diside- nata i otpadnika od komunistiékog pokreta. Prvi od njih je bio Zivojin Pavlovié, biv8i sekretar generalnog sekretara CK KPJ Gorki¢a. On je, nakon Sto je napustio KPJ (poslije hapSenja Gorki¢a) preSao na stranu kraljevskog rezima i vratio se preko jugoslavenske ambasade u Parizu u zemlju. U Beo- gradu je 1940. godine objavio knjigu pod naslovom: »Bilans sovjetskog tog. fonda vidi: Dorde Moméilovi Zbirka dokumenata Jugoslo- i u SSSR (istorijska biljeska), Zbornik za istoriju Matice Srpske, br. 1, 1970; Milovan Bosié, izvori za izuéavanje istorije Saveza komunista’ Jugoslavije. Prilozi za istoriju’ socijalizma, br. 7, 1970. " Rodoljub_ Colakovié, Kazivanje o jednom pokoljenju. Knj. I-III, Sa- rajevo, 1964—1972. *'Stiepan _Lojen, Uspomene. jednog iseljenika, Zagreb 1963. » Tomo Nik8ié, U svijetu za istinom. Zagreb 1982. “Ivan Regent, Spomini, Ljubljana 1967. * Ivan Maéek,’Spomini, Zagreb 1981, *Miha Marinko, Moji spomini. Ljubljana 1971. " Edvard Kardelj, Secanja. Ljubljana—Beograd 1980. 111termidoras.* U knizi opisuje prva hapSenja u SSSRu nakon ubojstva S. M. Kirova. Posebno se osvrée na hapSenja jugoslavenskih partijskih ru- kovodioca. Iako autor ne napada formalno SSSR, nego samo Staljina, knjiga je kao legalno izdanje u to vrijeme sluzila borbi kraljevskog rezima protiv SSSR.a i KPJ. Nakon knjige Pavlovica pojavijuju se nekoliko knjiga otvo- reno antisovjetskog karaktera iz pera dr Ante Cilige® bivSeg sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Hrvatsku, a kasnije kao emigranta predavata na KUNMZ-u u Moskvi. Ciliga koji je uhap§en kao trockist uspio je da se iz Sovjetskog Saveza izvuée kao talijanski driavijanin. VrativSi se u kraljev- sku Jugoslaviju pojavio se nizom antisovjetskih @lanaka i knjiga. I danas Ante Ciliga u dubokoj starosti nastavlja borbu protiv socijalizma i samo- upravne Jugoslavije. Posljednjih godina objavijeno je nekoliko knjiga, memoarskog karakte- ras opisom stradanja u staljinskim distkama. Prva u tom planu pripada Karlu Stajneru, koji je radio u KPJ, a u emigraciji bio je direktor tipo- grafije Kominterne. Na toj duznosti je uhapSen. Pro’ao je sibirsku kalva- riju dugu 7000 dana®. U svojim vrlo opSirnim memoarima K. Stajner nije se mogao osloboditi subjektivnih ocjena. Njegov naglageni subjektivizam pa i netoéni sudovi do8li su posebno do izrazaja u njegovoj posljednjoj knjizi u kojoj opisuje povratak iz Gulaka!. Narotito se to vidi u opisima susreta s jugoslavenskim rukovodiocima u Moskvi i ocjenama koje im daje i koje nisu uvijek pouzdane. Julius Baranovski¥, u jednoj knjizi, a najavljeno je jo8 pet, opisuje svoja stradanja u staljinskim logorima u kojima je proveo punih 20 godina nevino optuzen kao »neprijatelj naroda«. Za razliku od Stajnera, iako slitne sudbine, J. Baranovski nastoji da bude maksimalno objektivan i korektan prema SSSR-u, prema zemlji i narodu koje ne smatra kriveem za ono &to je radio Staljin. ‘Nedavno su se pojavile memoarske knjige na temu distki: knjiga France Klopéiga®, Viadimira OreSkog i Milana Nikoliéa*, F. Klopti& je napisao za- nimljiva knjigu. Za razliku od spomenutih, Kloptié je povjesniéar, a uz to dobar publicist, te se brine da sve Sto moze dokumentarno potvrdi. Knjiga V. Oreskog i M. Nikoliéa je priéa o tragiénoj sudbini Zene i poginulog se- kretara SKJ-a Jagice Ore&ki koja je zajedno sa sinom bila sklonjena is- pred policije u SSSR gdje je dovivjela u Gistkama kalvariju. Knjiga je pi- sana publicisti¢ki iskljutivo na memoarskim podacima. Sovjetska historiografija bavila se dosta detaljno, ali samo jednim aspek- tom ove teme, a to je pitanje internacionalne pomoéi inozemnih radnika mladoj sovjetskoj republici, narofito u vrijeme izgradnje socijalizma. Me- dutim, specijalnih radova posveéenih ulozi Jugoslavena u internacionalnoj pomodi Sovjetskom Savezu u sovjetskoj historiografiji nema. O njima se * Zivojin Pavlovié, Bilans sovjetskog_termidor: * Ante Ciliga, Deset godina u Sovjetskoj Rusi Seitz, Zagreb 1943,, itd. * Karlo §tajner, 7000 dana u Sibiru. Zagreb 1971. *Karlo 8tajner, Povratak iz Gulaka, Zagreb 1982, oq,” ulus Baranovski, Zatvorska i ‘sibirska sjecanja (1926-1957), Zagreb » France Klopéié, Desetletje preskuSanje, Spomini, Ljubljana 1981. *Viado Oreski, Milan Nikolié, Sibirski pecat, Zagreb 1983, 112 Beograd 1940, . Predgovor Aleksandargovori samo usputno. Ipak treba spomenuti knjige nekih autora: G. J. Tarle® nauéna suradnica Instituta historije SSSR Akademije nauka SSSR bavi se pitanjem udjela inozemnih trudbenika u obnovi narodne privrede Sovjet- skog Saveza u vremenu od 1920—1925. godina. Autor mnogo mjesta posvecuje ulozi i dolasku u SSSR ameriékih radnika specijalista koji su se angadirali u izgradnji socijalizma u raznim privrednim oblastima. Medu tim ameriékim radnicima bilo je Gesto Srba i Hrvata i pripadnika drugih slavenskih naroda. Tarle ukratko spominje ameritku grupu od 32 rudara koju je vodio iz SAD u SSSR I. M. Pintar, inate na§ éovjek. Medutim, autor nigdje ne spominje da je Ivan Pintar Hrvat iz Gorskog Kotara. Sliéno je i s opisom Komune »Sejatelj« u Ukrajini. Daje podatke o radu te komune u toku 19241928. godine, Autor ni ovdje ne spominje da je u toj Komuni rukovodstvo bilo u rukama Jugoslavena. Za njega su svi »Amerikancic. L. S. Ozerov# nauéni suradnik Ukrajinske Akademije znanosti bavi se pitanjem medunarodne proleterske solidarnosti za vrijeme izgradnje osnova socijalizma u SSSRu u razdoblju 1921—1937. godine. Specijalna poglavlja knjige posve¢ena su pomoéi inozemnih radnika. Ali ni ovaj autor, u inate vrlo temeljito dokumentiranoj knjizi, ne spominje Jugoslavene iako opisuje dolazak iz Amerike grupe inozemnih radnika specijalista za industrijske gradnje i poljoprivredu. Inaée sovjetska arhivska grada i drugi izvori za ovu temu su ogromni i neizuéeni i za nage istrazivace nedostupni. Emigracija iz jutnoslavenskih krajeva u Rusiji do prvog svjetskog rata Kao 8to je veé reéeno, prva grupa emigranata u SSSR-u regrutirala se od bivSih studenata, oficira i drugih, koji su do8li u Rusiju jo8 do prvog svjetskog rata iz Srbije, Crne Gore te juznoslavenskih oblasti Austro-Ugarske, i tamo ostali nakon oktobarske socijalistiéke revolucije. Njihova povijest, u najkraéim crtama, je slijedeéa. Krajem XIX i potetkom XX stoljeéa dolazila je u Rusiju brojna juinoslavenska mladez djelomigno ili potpuno zadojena rusofilskim i slavjanofilskim idejama. Dio ih se Skolovao u du- hovnim akademijama ili univerzitetima Kijeva, Petrograda i Moskve, a ta- koder u vojnim akademijama i Skolama. Mnogi su bili ili dolazili zaneseni idejama slavenske uzajamnosti koje su datirale jo8 iz vremena XVII stoljeéa i njenog propovjednika Jurja Krizaniéa. Druge je privukla bliskost jezika i kulture. Dio ih je kasnije u XIX stoljeéu bilo pod utjecajem ruskih revolu- cionara demokrata Bjelinskog, Dobroljubova, Cernisevskog, kao Zivojin Zujovié i Svetozar Markovié?’ A 80-tih godina cijela grupa jugoslavenskih studenata u Moskvi sudjeluje u revolucionarnom pokretu# Rusija je po- *G. J. Tarte, Druzja strany sovjetov. Ucastije, zarubelnih trudjastihsja v vosstanovijeniji narodnogo hozjajstva SSSR (1920—1925. gg.) Moskva 1968. *L.S. Ozerov, Stroiteljstvo socijalizma v SSSR i meZdunarodnaja prole- tarskaja solidarnost (19211937), Moskva 1972. *V.G. Karasjov, Serbskij revoljucionnyj demokrat Svetozar Markovié, »Uéenyje zapiski In-ta slavjanovedenijax, tom VII, Moskva 1953. i dr. Isti, Serb: skij demokrat Zivojin Zujovic, Publicistiéeskaja dejateljnost v Rossii v 60-h godah XIX y., Moskva 1971. *T.D. Oéak, Iz istorii rusko-serbskih revoljucionnyh svjazej_v 80-h godah XIX_v., sObséestvenno-politiceskije i kuljturnyje svjazi narodov SSSR i Jugo- slaviie, Moskva 1957. i dr. 8 RADOVI 16 113sebno bila privlaéna za Juéne Slavene nakon revolucionarnih dogadaja — revolucije 1905—1907. godine i pojavom V. I. Lenjina, Ratni dogadaji 1915. godine mnogima su presjekli povratak u domovinu. Krajem XIX stoljeéa bjeZi pred beogradskom policijom u Petrograd beogradski gimnazijalac Filip Filipovié. On zavrSava Petrogradski univerzi- tet, sudjeluje u radu Ruske socijal-demokratske stranke. Vra¢a se u Srbiju uoti prvog svjetskog rata da bi se kasnije opet vratio i djelovao u Sovjet- skom Savezu, kao politiéki emigrant, Zanimljiva je i skoro nepoznata do sada povijest Krunoslava Heruca® Roden je u Krizevcima 1859. godine, u Zagrebu zavréava Fizi¢ko-matemati¢ko odjeljenje Zagrebatkog sveuéilista. Medutim, ne radi u struci nego se za- posljava kod knjizara i izdavata Hartmana u Zagrebu®. Izgleda da nije dugo bio zaposlen jer veé 1885. godine, progonjen kao prava’, bjezi u Bu- garsku, Tu se javija s korespondencijama sa srpsko-bugarske fronte. Heruc se u Bugarskoj povezuje s tlanovima Tajnog Centralnog revolucionarnog komiteta. Ta je organizacija vodila borbu za ujedinjenje juzne Bugarske ili Isto&ne Rumelije sa sjevernom Bugarskom. Zanimljiv je podatak da Heruc sudjeluje aktivno u puéu koji je izbio 1886. Medutim, pué je uguSen i njegovi sudionici su uhapSeni. A. Heruc je uspio da se sakrije te bje#i u Rusiju. Cinjenica da bjeZi u Rusiju govori o njegovim rusofilskim pogledima koji su ojagali u Bugarskoj. On se nadao da ée upravo u Rusiji u éiju je snagu i veliginu vjerovao, na¢i razumijevanje za svoje oslobodilatke ideje, masta- juci_o oslobadanju Hrvatske od austrougarske zavisnosti. U Rusiji se po- svetio, kako kaze u svojoj biografiji, djelovanju »na ustanovljenju najboljih literarnih i knjigotrgova¢kih odnosa Rusije sa slavenskim zemljama.<® Heruc suraduje u ruskim éasopisima i uskoro otvara veliku trgovinu i skladi8te za prodaju i raspatavanje slavenske literature®. U tom poslu pomazu mu poznati ruski druStveni radnici toga vremena, uglavnom slavenofili iz Slav- janskog komiteta. Radilo se o dostavijanju literature slavenskih naroda u Rusiju kao i propagandno raspatavanje ruske literature izvan Rusije. Po- sebno je Heruc radio na Sirenju hrvatske literature, prije svega beletristike, u Rusiji. To je bilo za Rusiju i slavenske zemske ne&to novo i prirodno da je nailazilo na velike poteSko¢e, Kako bi uspio, Heruc je nastojao da vise pise o slavenskim literaturama i prevodi djela koja mogu zainteresirati slavenske narode. U hrvatskoj Stampi 90-tih godina pisao je o ruskoj literaturi. Osim toga bavio se propagandom ruskog jezika u jugoslavenskim zemljama, na- rogito u Hrvatskoj. O tome gitamo u njegovom pismu I. P. Kornilovu, inaée visokom drzavnom éinovniku i élanu savjeta Ministarstva narodne prosvjete: sZelim da iniciram rasprostranjenju ruskog jezika, obraéam se u prvom planu da se odstrani glavna zapreka koja smeta popularizaciji ruske litera- ture i to ba8 otsutstvo i skupoca ruske knjige u inozemstvu. idi njegovu kratku bografiju: Josip Badalié, Hrvatska svjedoéanstva o Rusiji. Zagreb 1945. O Krunoslavu Herucu autor ovog rada priprema posebnu studiju. GHtrvate br. 164, 18, VIE 1890. “J, Badali¢, n. dj., 86. =L. I. Rovnjakova, Russko-slavjanskij knjiznyj magazin v Peterbuge (18871893), v. knj. »ZarubeZnyje slavjane i ruskaja kuljturae, Lenjingrad 1978, 82—105. * Rukopisnyj otdjel Biblioteki Saljtikova-Séedrina, f. 621, d. 207. ™ Rukopisnyj otdjel Puskinskog doma, op. 1, d. 374, 114Zadojen idejama slavenske uzajamnosti Heruc je za vrijeme prvog svjet- skog rata zapoteo rad medu nagim zarobljenicima u Rusiji. Zeli da ih zain- teresira i iskoristi za svoje ideje. U tu svrhu organizira pogetkom rata »Rusko-hrvatsko druStvo u spomen J. KriZaniéae. To dru8tvo djeluje do tuske februarske burdoasko-demokratske revolucije kad je medu zarobljeni- cima nastupila jaéa polarizacija. Nakon pobjede oktobarske revolucije Heruc ostaje u Sovjetskoj Rusiji i ne vraéa sé u domovinu iako vezu sa zemljom, odnosno svojom rodbinom, podréava. Posljednji podaci o njemu datiraju od 1928. godine kad se javlja iz Tbilisi, gdje je djelovao kao nastavnik sred- nje Skole. To govori o tome da je prihvatio sovjetsku viast i Zivio nesmetano a SSSR.u kao emigrant. Zanimljiv je sluéaj Srbina Afanasija Stojanoviéa. Roden je 1850. godine u Valjevu, Nakon zavrSene gimnazije u Beogradu odlazi na studije u Svi- carsku. U Cirihu studira na ekonomskom fakultetu. Tu se upoznaje s gru- pom srpskih studenata zagrijanih socijalistitkim i anarhisti¢kim idejama. Prema podacima sovjetskog historiéara J. N. KuSeve'S Stojanovié je pripadao idejno ruskom anarhistu Bakunjinu. To potvrduje i u svom pismu upucenom V. I. Lenjinu.* Iz Ciriha gdje je studirao od 3. III 1868. do 5. V 1872, odlazi s grupom studenata u Pariz. Za vrijeme znamenite Pariske komune 1871. godine sudjeluje u borbama na barikadama na strani komunara. Tu je ranjen pa se vra¢a u Cirih. Nije poznato kada se je vratio u Srbiju”, ali imamo podatke da je 1889. godine bio osuden u Valjevu kao urednik lista sValjevski glase te da je kao surednik pod sud stavljen sto nije prijavio policiji izlazak lista«*. A jo8 ranije bio je proganjan zbog objavijivanja bro- Sure pod nazivom: »Na’ ekonomski polozaje. Osuden je zbog naprednih ideja najprije na godinu zatvora a neSto kasnije na 5 godina u beogradskoj kalemegdanskoj tvrdavi. Kaze da je po savjetu ondaSnjeg ministra dvora Jovana Risti¢a »koji i sam bio protivnik reZima Milana Obrenoviéac? na- pustio Srbiju, te sa Zenom otigao u Crou Goru, odatle u Austriju i Francusku da bi se zatim trajno nastanio u Rusiji u Petrogradu. Detaljnije Afanasije Stojanovié 0 svom revolucionarnom radu i dolasku u Rusiju pie u pismu V. I. Lenjinu: »Po8tovani V. Uljanov (Lenjin) Godine 1896, za vreme rezima kralja Milana emigrirao sam iz Srbije i celo vreme od 24 godine proziveo u Austriji, Svajcarskoj i Francuskoj, a od 1903. u Rusiji. U Petrogradu sam bio zaposlen u DrZavnoj kontroli i pod carstvom i pod Sovjetskom Republikom do augusta 1920, kada sam se razboleo i od tada do danas pobolevao. Kada je pred proletersku revoluciju srpski poslanik pozvao nas Srbe da idemo u Srbiju, tada sam ja, imajuci u vidu da é¢ u Rusiji biti proglaSena komuna, i kao stari (bivsi) pariski komunar koji je uéestvovao u borbi za Komunu 1871. kada sam bio ranjen *G.N. Kugeva, Iz russko-serbskih revoljucionnyh svjazej 1870-tih godov, »Uéonyje zapiski Instituta slavjanovedenija«, tom 16, Moskva 1949, 354. *sVjesnike, 12. XII 1982. » Prema tvrdnji unuka A. Stojanoviéa, on se vratio u_Kragujevac. Tu kao prista’a socijalistiékih ideja Svetozara Markovica suradivao u njegovom tu. sJavnost«. * Komunist, 29. XII 1966. » Isto. a 115leo da vidim u stvarnosti, na kakav ée se natin i u kakvom vidu ostva- riti inter(nacionalna) Komuna koju vi propovedate, ideju 0 njoj prihvatio sam jo§ 1870. od Mihajla Bakunjina koji je u to vreme iveo u Cirihu, gde sam ja studirao. To me je ubedelo da idem u Pariz i da se borim za Komunu. Sada imam 70 a moja Zena 64 godine i oboje smo tako slabi da se jedva drzimo na nogama, a nemamo vige ni sredstava za Zivot. Zato smo resili da idemo u Srbiju. PoStujuéi Vas i zbog Vase energije i Gudeci se odakle Vam tako velika snaga u toliko teSkim i skoro nesavladljivim prilikama, odlutio sam da Vas zamolim da mi dozvolite da se sa enom vratim u Srbiju preko Odese ili Kijeva i po moguénosti da dobijem besplatnu voznu kartu bar tre¢eg — ako ne mogu da dobijem kartu drugog razreda. Uostalom, ja zasluzujem besplat- nu voznu kartu, jer po regenju Kontrolne lekarske komisije pri Socijalnom osiguranju u Petrogradu trebalo je da dobijem punu penziju, po8to lekar- skim nalazom ustanovljeno da sam ostao 100% nesposoban za rad. Avgu- sta 1919, otputovao sam bolestan iz Petrograda u Uréup, a zatim u Sarapulj sinu na izdrZavanje ovde sam stalno pobolevao radi éega nisam mogao da se vratim u Petrograd i obijam pragove kancelarija da bih dobio penziju. Tako sam dva tri puta pisao u Petrograd nisam dobio nikakav odgovor. Moj sin Dragomir Afanasijevié Stojanovié sada Zivi u Sarapulju (Vjatska gubernija) i tu je upravnik fabrike alkohola 'Prvenac’, o%enjen je s Ruski- njom i ima dvoje dece (deéaka 4 i devojéicu 6 godina) i on bi hteo, ako bi dobio dozvolu i besplatnu voznu kartu, vratiti se u Srbiju. Moj pozdrav i poStovanje drugu Trockom. Adresa: Fabrika alkohola ’Prvenac’ Sarapulj (Vjatska gubernija)«” Ovo je pismo objavijeno, kao primjer sudjelovanja nasih judi u Pa- riskoj komuni 1871. godine. Za nas je zanimljiv podatak o sudjelovanju Stojanoviéa u oktobarskoj revoluciji i njegovo obraéanje k V. I. Lenjinu. Dokument se ¢uva u Moskvi u Centralnom drzavnom arhivu oktobarske revolucij U pripisci ovome pismu reéeno je da se iz drugih dokumenata vidi da je ono prosljedeno u Narodni komesarijat inozemnih djela Ruske Socija- listitke Federativne Sovjetske Republike, koji je 24. rujna 1920. obavijest Centar za evakuaciju stranih dréavijana da »sa njegove strane ne posto; smetnja za povratak srpskog gradanina Stojanoviéa u njegovu zemlju s jed- nim od transporta koji budu polazilie. Osim toga, Centru je naredeno da o tome obavijesti Stojanoviéa". Od unuka Stojanoviéa koji nosi djedovo ime i sada Zivi u Karloveu sa- mali smo da je Afanasije Stojanovié umro 1923. u Sovjetskom Savezu. A njegov sin s obitelji vratio se u domovinu tek 1924. godine. Unuk Afanasije dodaje, prema ogevom kazivanju, da je djed Afanasije sahranjen u sijeénju 1923. godine u Sarapulju uz vojne i druge potasti koje su tada ukazivane samo revolucionarima, a kovéeg je bio prekriven sovjetskom zastavom.® ® Isto. 4. Isto. *'Komunist, 29. XII 1966. 116Mo%emo spomenuti takoder i dosta karakteristi¢ni sluéaj Mladena Mir- éetiéa, 0 kojem je u naSoj literaturi veé bilo rijei® Srbin iz Prizrena Mladen Miréetié roden je 1885. u éinovniékoj obitelji. Kao gimnazijalac stupio je u oslobodilaéki pokret. Godine 1903. za vrijeme jednog napada Turaka na omladinsku grupu likvidirao je Turina. Zbog toga je morao da bjezi i na- pusti Prizren. Preko oteve veze s ruskim konzulom Mladen Miréetié je bio prebagen na daljnje skolovanje u Rusiju. U Moskvi ga je prihvatilo Srpsko podvorje koje se inaée brinulo o zbrinjavanju siromasnih srpskih studenata. Tu je postao student Moskovske duhovne akademije, a zatim Medicinsk: fakulteta Moskovskog univerziteta. Zbog sudjelovanja u ruskoj revoluci; 1905—1906. bio je na godinu iskljuéen iz Univerziteta. Nakon zavrSenog fa- kulteta zaposlio se u Rusiji jer se nije smio vratiti u zemlju. Tamo ga je zatekla i oktobarska revolucija. Bez razmi8ljanja j¢ sudjelovao u njoj. Kao lijetnik sluzio je najprije u crvenogardijskim odredima, a zatim u Crvenoj armiji sve do kraja gradanskog rata u Sovjetskoj Rusiji 1921. godine. Bio je naéelnik vojnosanitetskih crvenoarmijskih jedinica u Samari. Sam je o tome kasnije pisao. Od 1. sijetnja 1918. godine do 15. srpnja 1919. bio je stariji lijetnik i zatim nagelnik 144 vojnosanitetskog viaka u sastavu Juine fronte Sovjetske vojske. Od 15. srpnja 1919. do 1. listopada 1919. bio je stariji ordinator 246. epidemske crvenoarmijske bolnice u Saratovu. Od listopada 1919, godine imenovan je za starijeg lijetnika 6. puka brigade) »Krasnyj komunare, a zatim je postao stariji lijetnik odreda po- sebne naznake Djatlova, na uralskoj fronti. I tako se redaju njegove duinosti u borbenim jedinicama do 8. travnja 1921. godine kad je demobili- ziran iz Crvene armije. Ostao je Yivjeti u Rezanju gdje se i o%enio. Razlozi za8to se nije vra¢ao kuci bili su isti kao i ranije. Ovoga se puta nije vratio u zemlju zbog sudjelovanja u gradanskom ratu na strani Crvene armije. To su bili ozbiljni razlozi zbog kojih je Mladen Miréetié ostao da Zivi i djeluje u Sovjetskom Savezu. Boris Baskié roden 1891. godine u Smederevu poslan je u Rusiju 1908. godine. U Moskvi je studirao na Stroganovskoj hudozestvenoj (umjetniékoj) 8koli. Zavrio je skulptorsko odjeljenje i do oktobarske revolucije predavao u srednjim 8kolama. Prihvatio je oktobarsku revoluciju i ostao da Zivi i djeluje kao umjetnik u Moskvi.# Ovim dakako ne zavrSava i ne iscrpljuje se spisak Jugoslavena koji su do8li u Rusiju do oktobarske revolucije i ostali u njoj Zivjeti i djelovati polije oktobarske revolucije, kao emigranti. Sudionici oktobarske revolucije u SSSR-u U ovoj grupi nalazimo dvije kategorije onih koji su ostali u SSSR-u. Prvi su biv8i ratni zarobljenici koji nisu bili sudionici oktobarske revoluci nego su najéeS¢e zbog obiteljskih razloga ostali u SSSR-u: ozenili su se, dobili djecu, organizirali su Zivot i nisu se vise vra¢ali u zemlju. Takvih nije bilo malo obzirom da se 1917. godine u Rusiji na8lo oko 200.000 ratnih zaroblje- nika Austro-Ugarske armije iz krajeva dana8nje Jugoslavije. Medutim, do Ivan Oéak, Jugoslavenski Oktobarci, Likovi i sudbine. Zagreb 1979, “Podaci iz Arhiva Sovjetskog Crvenog kria i Crvenog polumjeseca. ITdanas je nemoguée odrediti njihov broj obzirom da nema o njima totne statistike. Zanimljivo je primijetiti da su svi koji su ostali u SSSR bili driavljani kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Drugoj kategoriji ove grupe pripadali su sudionici oktobarske revolu- cije i gradanskog rata u Rusiji. Zna se da je prema podacima literature sudionika Oktobra bilo preko 30.00%. Koliko ih je ostalo Zivjeti u SSSR-u za sada je nemoguée ustanoviti. Potrebno je pisati o problemima s Kojima su se ovi susretali. Pitanje povratka Oktobaraca u domovinu bilo je od samog potetka slozeno. Mnogi su se bojali vra¢ati zbog svog revolucionarnog uvje- renja i monarhisti¢kog sistema u zemlji. Veciina je ipak smatrala da treba da se vrati i uéini u zemlji isto to Sto su ruski radnici i seljaci udinili u Rusiji. To su mnogi svetano izjavijivali prilikom povratka u zemlju. Evo jedne od takvih karakteristi¢nih izjava grupe Oktobaraca koja se je vradala u zemlju: »...Mi vam obe¢avamo da se neéemo primiriti i da éemo djelo- vati do posljednjeg daha, dok god i posljednji kapitalisti¢ki tiran nestane sa nage zemlje. Sa tim iskustvom i znanjem koje ste nam vi dali mi se vraéamo sa usklikom: ’Neka ivi slobodna komunistiéka Rusijal’ Zivj Sovjetski komunistiéki savez, na éelu s velikim vodom Vladimirom Tlji- éem Lenjinom!"«* Oktobarci su se vragali u zemlju u kojoj je upravo obrazovana nova dréava Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca u kojoj su ideje Lenjina i okto- barske revolucije poslije 1920. godine bile zabranjene. Svi istaknuti Okto- barci su odmah nakon povratka bili evidentirani, a istaknutiji progonjeni i hapSeni. Zbog toga nije éudo da su mnogi Oktobarci i povratnici nakon svog povratka u zemlju bili primorani da se vrate natrag u SSSR i da tamo nastave Zivot kao politemigranti. Navest éemo samo neke primjere. Vladimir Copié i Nikola Kovatevié, oba sudionici Oktobra, prije povratka dlanovi CK (boljgevika) Srba, Hrvata i Slovenaca, dakle rukovodstva koje je trebalo i radilo u zemlji poslije povratka na organizaciji KPJ. Vladimir Copi¢ je odmah nakon povratka bio uhapgen, ali je izdréao u borbi s rezimom, bio je jedan od vrlo aktivnih organizatora KPJ, narodni poslanik od KPJ, élan najviseg partijskog rukovodstva. Ali i on je bio nakon nekoliko godina primoran da emigrira u SSSR da ne bi oti$ao na dugogodiSnju robiju. U zemlju se vraéa u drugoj polovici 1919. godine Gustav Baraba’* roden u Velikoj Gorici. On je za vrijeme oktobarske revolucije i gradanskog rata zauzimao vrlo odgovorne duénosti. Bio je naéelnik Staba IV sovjetske armije i komandant internacionalne divizije. Kraljevska policija je 0 njemu kao i ostalima vrlo dobro vodila evidenciju. O Barabasu gitamo u policijskoj knj »Komunistie: »U drugoj polovini 1919. godine doputovao je preko Poljske kuéi u Pozegu. U Rusiji je radio zajedno s Vad{imirom] Copi¢em i Nikfolom] Kovateviéem®. Iz ovog se jasno vidi da je policija veé ranije pazila na njih i nije udo Sto su oni bili odmah nakon povratka hapSeni. BarabaSev su- borac je o tome kasnije pisao: »Moja domovina me je primila tako Sto me je uhapsila kao i nageg Gustava Ludvigovita (ime otéestvo Baraba8a — I. 0.). “Ivan O&ak, Jugosloveni u Oktobru, Beograd 1967, 345. “ Centraljnyj partijnyi arhiv Instituta marksizmalenjinizma pri CK KPSS (CPA IML), f. 17, op. 1, d. 422, 1. 64. sven.” 2 Oak, ‘Vojnik revolucije. Zivot i rad Viadimira Copica, Zagreb “ Ivan O&ak, Barabad, Zagreb 1978. Komunisti, izd. Ministarstva unutragnjih dela, Beograd 1921. 118Mi smo se sreli u zatvoru...« G, BarabaS je bio primoran da se nakon nekog vremena — 1921. godine, uslijed éestih hapSenja, vrati u Moskvu kao emigrant. U zemlju se vraéa 1919. Oktobarac Ivan Matuzovié. Ali umjesto u zemlju dospio je u Madarsku gdje je bio komandant Jugoslavenske Crvene armije u Sovjetskoj madarskoj komuni. Nakon poraza Madarske komune pokuSava se vratiti u zemlju. Ali bio je dvostruko proganjan: za sudjelovanje u okto- barskoj revoluciji i gradanskom ratu i u borbi za Sovjetsku Madarsku Re- publiku. Nakon kratkog boravka, napuSta zauvijek zemlju. Vratio se u SSSR kao politiéki emigrant. Mesié Marko roden 1895. u Sarajevu, sudionik Oktobra, pi8e o svom povratku u zemlju: »U maju 1922. ja sam se vratio u domovinu kao biv8i austro-ugarski zarobljenik. Znajuéi kakav je bijeli teror bjesnio u Kraljevini SHS, ja sam pobjegao iz sabirnog logora u Beéu i nelegalno sam se prebacio u Jugoslaviju. Nastanio sam se u Zagrebu, gdje sam i zapoéeo aktivno raditi u NRPJ (Narodna’! Radniéka Partija Jugoslavije), bio sam zaduzen za izda- vanje lista »Borba« i »Organizovanog radnika« za Hrvatsku. Istovremeno sam bio éan CK Saveza trgovatko-bankarskih radnika i predsjednik sekcije ban- karskih Ginovnika. Mnogo puta me je na tom radu hapsila policija. Za vrije- me premetaéine nagli su mi na tavanu 2 sanduka broSure Lenjina: 'Impe- rijalizam, kao vi8i stadij kapitalizma’, Za istupanje na sindikalnoj konfe- renciji, gdje sam morao razoblitavati predstavnike Druge internacionale i njene rukovodioce Velsa i Zasenbaha u prisustvu predstavnika policijskog agenta Rimera, trebao sam biti uhapSen. Ali da bih izbjegao hapSenje, mo- rao sam u oktobru 1924. godine da emigriram nelegalno u SSSR... .<® Sligna je bila sudbina Crnogorca Vuka$ina Markoviéa® koji se vraéa u Crnu Goru da dize ustanak i da proglasi Sovjetsku Crnu Goru. Ali je uhapien i bjezi iz zatvora u SSSR. U zemlju se vraéa takoder Roman Filip- éev, Robert Valdgoni. Ladislav Zerjavi¢, kao Oktobarac posljednji se vratio u zemlju i zajedno s Valdgonijem ukljugio u ilegalni partijski rad. Valdgoni je do 1925. vrlo uspje8no radio dok nije osjetio da ga policija prati i da mora emigrirati iz zemlje. U sijeénju 1925. obraéa se sekretaru Oblasnog komiteta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju Vladimiru Copiéu da mu potvrdi da je »radio aktivno od 1920—1924. u svim zadanim partijskim poslovima ...« te da mu je potrebna »preporuka za povratak u Sovjetsku Rusiju«... Osim povratka Oktobaraca nisu bili rijetki sluéajevi povratka u SSSR bivsih zarobljenika koji u Sovjetskoj Rusiji nisu sudjelovali u polititkom radu a niti su bili sudionici Oktobra. Navest éemo primjer bivSeg zaroblje- nika, povratnika 1921. iz Sovjetske Rusije Stevana Janti¢a, koji je podnio molbu Ministru unutra8njih poslova (Odieljenje za Banat, Batku i Baranju) u kojoj moli da mu se izda paso§ za odlazak u Rusiju. O tome javlja Mini- starstvo 25. V 1923. mjesnim viastima: »Izjavio je da je u Rusiji blagostanje, *Ivan Oéak, U borbi za ideje Oktobra. Povratnici iz Sovjetske Rusije (1917—1921), Zagreb’ 1975, 72. Marko Mesié pogresno naziva, treba Nezavisna radniéka partija Jugosla- vije (NRPJ). * Marko Mesié, Autobiografija. Rukopis, Kolekcija autora, *Vujovié dr DimitrijeDimo, Uéesée dr’ Vukasina Markoviéa u Oktobar- skoj revolucifi i njeni odjeci. Prildci za istoriju socijalizma, 5, 1968. * Arhiv CK SKI, f, NRPJ, 3. 119i da voli vie tamo jesti suva hleba no u Kraljevini SHS peéenja itd. Sto sve potvrduje da je veliki boljsevitki fanatike, Naravno da se drugi policijski komentar na tako naivnu molbu nije mogao oéekivati. Policija zakljuduje: »Videci da mu molba ne é¢ biti uvazena, a bojeci se kazne, vise nije nikako doSao da vidi reSenje po njegovoj molbi. Iz celog njegovog dréanja vidi se da je on drzak boljgevigki provokator, koji se ni pred najvisim drzavnim forumima ne libi da ispoveda svoje naéelo. Naredujem, da o imenovanom pribavite blize podatke i podnesete u Sto kraéem roku, a na njegovo kretanje ivrad obratite veliku paznju i nadzor. Isti je upucen 5. aprila u Srpski Krstur, kao tamo nadleZane. Nije bio malen broj Oktobaraca koji se nisu vratili u zemlju. Istina, mi ne znamo totan broj. Cini se da ih sovjetski sluzbeni popis nije posebno re- gistrirao. Ogito je da nisu bili koncentrirani na jednom mjestu, nego su bili razasuti po ditavom velikom Sovjetskom Savezu; vecina u mjestima gdje su njihove vojne jedinice bile rasformirane. To se mote uotiti iz mnogo- brojnih pisama u domovinu kao i spiskova nagradenih za borbene zasluge. Partijska emigracija Treéa grupa iz koje se regrutirala jugoslavenska emigracija u SSSR-u bila je partijska emigracija. Poznato je da se revolucionarni radniéki i komunisti¢ki pokret u zemlji izmedu dva svjetska rata razvijao u vrlo sloZenim socijalno-ckonomskim i politigkim prilikama. Vise od godinu dana rada KPJ u legalnim uvjetima (1919—1920.) prekinut je Obznanom i Zakonom za zastitu drave. KPJ, SKOS, revolucionarni sindikati i njihove organizacije kao i Stampa, zabranjeni su i mogli su da rade samo ilegalno u uvjetima Zestokog bijelog terora. Partija je pokuSala da djeluje preko svojih legalnih radnigkih partija — Nezavisnom radniékom partijom Jugoslavije. Ali i ta je bila zabranjena u srpnju 1924. godine, Mnogi partijski funkcionari mogli su djelovati jedino iz emigracije, Sto je, dakako, otezalo rad partijskih organizacija. © te&kim uvjetima za rad KPJ najbolje govori policijski dokumenat — policijska okruznica Ministra unutraSnjih djela od 24. srpnja 1924. U njoj je reteno: »Komunistitka radni¢ka partija produzila je narotito u posljednje vre- me — Zivu akciju na razorenju reda poredka u dréavi na ugroZavanju dréav- nog opstanka. To oni dine i ako je svaka organizacija zabranjena zakonom © za8titi javne bezbednosti i poretka u drzavi. Narotito komunisti¢ka partija tu svoju akciju protiv dréave sprovodi pod raznim izmenjenim nazivima svoga imena. Ona je pod firmom nezavisne radnitke partije Jugoslavije, dalje pod imenom omladinske organizacije radnika, pa éak i po tajnim éelijama, kopéama, trojkama itd. preduzela akciju da revolucionarnim i na- silnim putem sru8i dana8nji poredak u dréavi i vaspostavi rezim komunistiéki. S toga naredujem da se odmah rasture silom vlasti sve komunistitke organizacije ma pod kojim imenom one postojale, jer od svog potetka one produzuju rad komunistiéke partije i nisu legalizirane niti su priznate prema * Grada za istori; ski Karlovei, 1966, 326. 120 radniékog pokreta i KPJ Vojvodine 19181929. Srem-postojecem zakonu. U poslovanju oko ovoga rasturanja izvrSiti pretres svih ovih organizacija i svih liénosti i koje se bave komunistiékom propa- gandom jednovremeno na celoj drzavnoj teritoriji. Uzaptiti sve predmete i sva sredstva organizovanja i agitacije, svu imovinu i éuvati lokale. Poduzeti zakonske represije postupanja za inkriminacijé bilo po zakonu o zastiti dréave bilo kojim zakonom i prema svima lignostima iz organizacije, naro- ito onima koja na vrhovima partije predstavljaju podstrekate i agitatore. Zabraniti za ubuduée u svakom sluéaju sve zborove .. . zabraniti izlazenje i tajno rasprostranjenje svih komunistiékih publikacija, knjiga, novina, bez obzira pod kakvom firmom ondje izlaze, u tome policijske vlasti moraju voditi permanentnu evidenciju i nadzor nad sve ovakve agitacije putem Stampe a lica na osnovu prikupljenog materijala osmatrati najpadljivije kretanje i rad svih organizacija i svih lica koji se bave komunizmom — komunizam pronose. Strogo primjenjivati propise zakona i propise ove moje naredbec ...« Jo§ tea situacija za KPJ nastaje poslije progla’enja Sesto- januarske vojno-monarhistitke diktature 1929. god. U takvim uvjetima Par- tija pogre’no objavijuje poziv za oruzani ustanak Sto jo8 vise zaoStrava situaciju. Iako je taj korak Partija kasnije osudila kao pogreSan, ipak se je isticao heroizam partijskih kadrova i omladine. O njihovoj odluénosti i spremnosti u borbi Josip Broz je kasnije rekao da se »jurigalo na nebol« Policija, Zandari i sudovi istrebljuju poznate komuniste. Nastaje situacija (1929—1932) kad je partijski rad organizacija zamro jer su one bile razbi- jene. Djeluju u osnovi pojedinci — partijski kadrovi, koji su uspjeli da emigriraju. Rezultati bijelog terora vojno-monarhistitkog sistema bili su vrlo teSki . U literaturi je dovoljno detaljno pokazana te8ka situacija:” Jedina zemlja u svijetu koja je u to vrijeme pozitivno gledala na borbu jugoslavenskog proletarijata i jedina u koju su oti ¢itavog jugoslavenskog proletarijata bile uprte bio je Sovjetski Savez. Treba re¢i da unatoé raspo- lozenja masa, Kraljevina Jugoslavija nije priznavala SSSR a i svaka istina © Sovjetskom Savezu bila je zabranjena. Usprkos svemu istina je nalazila put. Donosili su je Oktobarci i povratnici, i rijetke radniéke delegacije, a najvise je o SSSR-u govorila pozitivno ilegalna partijska Stampa, Da bi radne mase dobile sliku o SSSR-u, KPJ je slala svoje kulturne radnike da izuéavaju Sovjetski Savez i piu o njemu. Poznat je primjer odlaska partijskog aktiviste i knjizevnika Augusta Cesarca. »Borba« je javijala 7. travnja 1923. da su na granici uhapSeni August Cesarec i Rade . Prvi je kao suradnik »Borbe« poslan u SSSR u listopadu 1922. radi studija socijalnih, kulturnih i ekonomskih odnosa. Boravio je u Rusiji 5 mjeseci gdje je trebao da napiSe seriju @lanaka i informativnu knjigu o Sovjetskoj Rusiji. On je preSao granicu bez paso8a jer mu viada nije dala putnicu, Cesarec i Vujovié su zbog toga osudeni na 3 mjeseca zatvora, a kako »Borbae javija, protiv Cesarca se sprema di¢i i tuzba na Sudbenom stolu na temelju Zakona o za8titi javne bezbjednosti i dréave. Knjitevnik Miroslav Krleda je putovao u Sovjetski Savez potetkom 1925. godine, a rezultat njegovog puta bili su élanci i knjiga i predavanja o Sovjetskom Savezu. Sve je to pisanje o Sovjetskom Savezu stvaralo sliku 0 obeéanoj zemlji o kojoj je maStao svaki komunist. * Arhiv Hrvatske (AH), VZZO, Pov. br. 876. ” Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, Beograd 1963, 156—57. 121U partijskim dokumentima se takoder davala idealna slika prve zemlje socijalizma. Citamo iz zakljuéka IV zemaljske konferencije KPJ 1934.: »Pro- letarijat SSSR dostignuo je u svojoj borbi za socijalizam ogromne uspjehe. Blagodare¢i tim uspjesima SSSR kao domovine medunarodnog proletari- jata i kao zvijezda svjetiljka za ugnjetene, kolonijalne i nezavisne narode, postao jé ne samo kula i nepobjediva tvrdava revolucionarnog radniékog i nacionalno-oslobodilatkog pokreta nego i vazan Cinilac u ¢itavoj internacio- nalnoj politici...«. Dalje se govori da je uspje$no zavren prvi petogodi8nji plan i sa uspjehom se provodi drugi. I zakljuéuje se: »Temelji socijalistié- kog drustva veé su izgradeni. Prvi 5-godi8nji plan imao je za cilj da izgradi te temelje. Drugi besklasno drustvo...« Takva propaganda o SSSR-u u ta vremena je bila normalna. Ako je netko govorio o SSSR-u negativno taj je proglagen za neprijatelja radni¢ke klase. Na taj se natin stvarala idealizi- rana slika prve socijalistiéke zemlje u svijetu. SSSR je u to vrijeme ne samo u idealnoj predstavi nego u stvarnosti bio zemlja u kojoj je svaki borac za radnitka prava, borac protiv kapitalizma i imperijalizma, mogao naci utoti8te. A to je u vrijeme progona i terora bila velika stvar. KPJ je svoje Elanove, da bi ih za8titila od rezima, slala u SSSR. Isto- vremeno odlazak komuniste ilegalca u SSSR smatrao se najvecom nagra- dom i éa8¢u. O tome je vrlo impresivno rekao Josip Broz: »8to je to znatilo za jednog revolucionara? U najtezim éasovima, u tmurnim no¢ima beskraj- nog isljednitkog ispitivanja i zlostavljanja, u danima ubitatne samoce u éelijama i zlostavljanja, nas je uvijek drzala vjera da sve ove muke nisu uzaludne, da ipak postoji jedna snazna, mo¢na zemlja, istina daleko od nas, u kojoj su ostvareni svi oni ideali za koje smo se borili, Bila je to za nas prva domovina radnika u kojoj je poStovan rad éovjeka, u kojoj viadaju ljubav, drugarstvo, iskrenost. S koliko sam radosti, kad sam iza’ao iz robije, slusao sa radioaparatom ponoéno otkucavanje sata s tornja u Kremlju i poletne zvuke Internacionale. Ovako nisam mislio i osjeéao samo ja, nego i hiljade drugova s kojima sam dolazio u dodir u tim godinama svoga rada. Dok je na8 voz prolazio kroz ogroman slavoluk od drveta, na kome je s ove strane pisalo: ‘Pozdrav radnicima Evrope’ a s one, sovjetske strane: 'Proleteri svih zemalja, ujedinite sel’, pri8ao mi je mlad pograniéni strazar u uniformi i salutirao i zamolio pasos. Poslije nekoliko trenutaka stigli smo na stanicu. ProSao sam se po dosta ukusnoj zgradi, ukra¥enoj slikama Marksa, Engelsa, Lenjina, Staljina kao i fotografijama déinovskih kombinata na Uralu, Crvenog trga u Moskvi, ukrajinskih kolhoza. Posto su obavljene sve formalnosti, nastavili smo putovanje za Moskvu.« Sliéno oduSevijenje gitamo u izjavama i drugih komunista koji su imali srecu da putuju u ta te’ka vremena u SSSR. E. Kardelj koji je poslije za- tvora putovao 1934. godine u Moskvu izjavijuje da je, kad su presli granicu, poljubio rusku zemlju. Dodi u SSSR bilo je daleko tee nego se to moze danas predstaviti. Odgovor na pitanje zasto je bilo te8ko »prodrijetie u prvu socijalisti¢ku ze Iju sam se name¢e. Podsjetimo se povijesnih éinjenica. Sovjetska Rusi odnosno SSSR (poslije 1922. godine), bio je prva zemlja u svijetu u Koj ® Arhiv Instituta za radnitki pokret Hrvatske (AIHRPH), f, KI-1934, 276. » Cit. po V. Dedijer, Josip Broz Tito, Prilozi za biografiju, Zagreb 1953, 217-218. 122(9. XI 1917) kapitalistitke zemlje i burzoazija ditavog svijeta pokuSavali su na razne nagine uni8titi ovu zemlju, oruzanim intervencijama, slanjem verzanata, ekonomskom i politigkom blokadom i diplomatskom izolacijoy tj. nepriznavanjem. Zbog toga je Sovjetski Savez bio u vjetnoj napetosti i opreznosti. Cuvao se od mogucih Spijuna, agenata i provokatora, koji su mogli biti i s partijskom legitimacijom. Od toga je i nikla potreba za te- meljitim provjeravanjem onih ko odlazili u SSSR. Od provjeravanja nisu bili oslobodeni i najpovjer! inozemni partijski kadrovi, koji. su odlazili na rad u centar medunarodnog radni¢kog pokreta — Kominternu ili na studije na Komunistiéki univerzitet. Zbog toga su kadrovi koji su odlazili u SSSR morali imati preporuku svog najviseg rukovodstva. Godine 1920. nakon procesa u Zagrebu s tzv. Diamantsteinovom aferom, a u stvari prvim antikomunistiékim procesom u Hrvatskoj, u emigraciju odlazi Milan Copié, jedan od uéesnika te afere, Njemu pige 29. rujna 1920. godine ka- rakteristiku sekretar CK KPJ Filip Filipovié iz koje se vidi da Copié mora »...emigrirati iz Jugoslavije da bi izbjegao sud zbog komunistitke propa- gande.® Prema _policijskoj evidenciji, kojoj se u ovom slutaju moie vjerovati, najmasovniji odlazak jugoslavenskih komunista iz zemlje u emigraciju u SSSR bio je u razdoblju od 1925—1931. godine. To je vrijeme duboke ile- galnosti rada komunista, vrijeme poznate 6-to januarske diktature kralja Aleksandra, vrijeme najie&¢eg pritiska policije na radni¢ki i komunisti¢ki pokret odnosno komuniste koji su im padali u ruke. Jedan od osnivata KPJ i vrlo aktivni u ilegalnom djelovanju KPJ Nikola Kovaéevié svjedoti da je u to vrijeme monarhistiéka organizacija Bijela ruka odredila 20 par- tijskih rukovodilaca koji trebaju biti fizitki likvidirani. To je bio, kaze, poticaj da odu u emigraciju Filip Filipovié, Laza Stefanovié, Duro Salaj, Rajko Jovanovié, Duro Dakovié, Nikola Kovatevié i drugi. Obiéno se, u Moskvu, u emigraciju, odlazilo preko Beta. Tu su postojale tazlitite komisije, kao i organizacije Kominterne, a osim toga ( to je vaino) u Beéu je SSSR imao i svog stalnog diplomatskog predstavnika koji je izdavao sluzbene vize za odlazak u SSSR. Odlazak u SSSR, u pravilu je bio organiziran. Ali, bilo je i neorgani- ziranih, stihijskih odlazaka koji su Sesto zavrSavali tragi¢no.' O organi- prebacivanja ilegalaca ili studenata brinula se tehnika CK KPJ. Dulje vrijeme bio je rukovodilac tehnike CK KPJ Marko Zovko%, Evo kako Zovko opisuje rad »Tehniéara« na organizaciji prebacivanja partijskih kadrova pre- © CPA IML, f. 549, op. 6, d. 665, 1.1. Izjava Nikole Kovateviéa — I. Otaku, 26. VIT 1977. (Kolekcija autora). “ Karakteristi¢an je u tom smisiu sluéaj Juliusa Baranovskog koji se upu- tio na put u SSSR iegalno, vjerujuci da ¢e pro¢i samostalno preko granice »svojim rodacima u Poljsku«. Medutim, prelaz je bio tragi¢an. Uhap§en je na granici SSSRa i dréan je u zatvoru osam mijeseci dok nisu dobiveni o njemu dokumenti iz zemlje. Marko Zovko (18941980) bio je jedan od organizatora SKOJ.a, dan KPI od 1920, Bio je sekretar Kluba marksista i istovremeno sekretar Pokra- jinskog komiteta SKPJ-a za Hrvatsku i Slavoniju. Od kraja 1933. glavni teh- nigar PK KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, a od Ijeta 1935, radi u tehnici Zemalj- skog biroa KPJ u Zagrebu, Uhapéen 1935. i osuden na dvije godine. Nakon izlaska iz zatvora produzava radom, Sudionik NOB. 123ko granice: »Postojale su mjesne, pokrajinske i Centralne partijske tehnike. Odluku o Skolovanju u SSSR-u ili drugim eventualnim putovanjima u SSSR, donosili su partijski forumi, te su zadutivali tehnitki aparat da izvr8i za- datak. Mjesne tehnike su imale vezu sa tehnikom svoje pokrajine, a ove sa Centralnom partijskom tehnikom u Zagrebu.® Tako su svi koji su i8li u SSSR osim iz Slovenije, slali svoje drugove u Zagreb na javku. Zagrebatka javka ih je povezivala s nekim iz aparata Cen- tralne tehnike. Rukovodilac Centralne tehnike nauéio bi ih javku u Ljublja- ni i javku u Beéu. Oni su dolazili u Ljubljanu na tu javku koja ih je pove zivala s aparatom Pokrajinske tehnike, a ova im je davala vodiéa za prelaz preko granice. Kad su preéli granicu, s viakom su putovali u Bet i tamo se javijali na javku koju ih je naugio rukovodilac Centralne tehnike u Za- grebu.# U Beéu je bila Centralna partijska tehnika pri CK KPI, koja se brinula za spremanje za SSSR. Naravno da se dogadalo da su drugovi na granici ponekad i hapSeni i predavani policijskim viastima. . .« U Centrainoj tehnici CK KPJ u Betu je neko vrijeme radio slovenski komunist Aleksandar Kobler. Niée pitanje: da li je znala policija za ilegalno prebacivanje komunista u SSSR. Dakako da je policija znala za neke kanale i neke tehnitare. U jed- nom dopisu policije od 28. studenog 1922. pokrajinskoj upravi u Zagrebu, &itamo: »Prema izvjeStaju jednog poverenika odozdo se svi komunisteemi- granti upuéuju na R. Vujoviéa, studenta medicine, koji stanuje u Griizinger- baracken, Baraka N 48, soba 8, koji ih novéano pomate i zatim upucuje u jedno narotito odeljenje ovd[asnjeg] Ruskog poslanstva, koji se nalazi u Lichtensteinstrasse, N 12, a koje se specijalno bavi repatriranjem za Rusiju.«* Policija istovremeno upozorava da je ime Radomira Vujovica veé okarakte- rizirano i uSlo je u policijsku pubiikaciju »>Komunisti« pod brojem 284.7 Ne&to kasnije, u prosincu 1924. godine njematka policija uspjela je da otkrije »komunisti¢ku organizaciju za falsifikovanje putnih isprava«. Poli- © Prema sjeéanjima Fran Mare tada8nje aktivistkinje i lana KPJ zaduzene za ilegalno prebacivanje komunista u Oblasnom odboru Crvene pomoéi, tim se Ppitanjima bavio njihov Odbor. Za izradu paso%a bili su zaduzeni Nikola Heti- movic (inaée predsjednik odbora Crvene pomoci za Hrvatsku do 1921), Drago Skorié (povratnik iz Sovjetske Rusije) i ona, Putne isprave nepopunjene na- bavljao je N. Heéimovié preko svojin veza. Skorié i Fran Mare su. tspu.ijavali zamjenjivali slike, stavljali na paso’ petat i ostalo. Fran Mare je bila jalista za potpisivanje Sefova policije Vragovica, Bedekovica i drugih, Ona tome kaze: »U tom sam bila dostigla takovu sigurnost da ni sam Bedekovii ne bi mogao ustvrditi, da to nije svojeruéno potpisao. U svakom sluéaju, ne sjecam se da je ijedan drug koji je takvim pasoem putovao, imao na gra- nici neprijatnosti “ Bezimeni stolarski radnik iz Ogulina pisao je u svojoj biografiji u Moskvi da_ga je Sef stanice Marie Eland u Austriji upozorio da je ve¢ prije njega na isti nagin kao i on proslo 17 Jugoslavena Sto ne moze a da ne bude zapazeno. Predlaze da bi trebalo mijenjati stanice. On kaze: »Ja bih imao primjetiti o samom prelazu granice, kako sam vidio prakticira se uvijek prelaz na jednom mjestu i zbog toga su'veé svi drugovi kao voditi poznati pograniénoj Stradi i desilo se da nas nije imao tko voditi i reklo nam se da se neka vratimo natrag u Ljubljanu, Medutim, kada se nisu htjeli vratiti, ipak su na8li vodi¢a, sam vodié je rekao da ima'vise mjesta za prelaz isto ‘sigurni i jo8 lak’ (AIBRPH, £. KI MF-46/258 k. 707). Pismo Marka Zovka — I, Oéaku od 30. XII 1975. (Kolekcija autora). “ ATHRPH, f. Gr. XV, 1922. © Komunisti. Izd. Ministarstva unutr. dela, Beograd 1921. 124cija kraljevine SHS koja je dobila 0 tome podatke uputila je svim potti- njenim organima u zemlji primjerke falsificiranih dokumenata: tiskanice, potvrde i druge razne dokumente. Osim toga komandant IV armijske obla- sti javljao je nadleznim: »Saznaje se da naSi komunisti putuju u Rusiju sa madarskim pasoSima i to tako, da ‘kod nas izmuzu paso’ za Madarsku, te kad dodu na madarsku granicu, budu od ruskih pograniénih vlasti bez dalnjega preko granice puSteni.«* Kasnije je policija usavréila svoju kontrolu, a i preko svojih douSnika sistematski vodila borbu s ilegalnim prelazima granice. Ministarstvo unu- tra’njih poslova Kraljevine SHS informiralo je Primorsku bansku upravu © nagim Ijudima koji su odlazili u SSSR: »>U Moskvi postoji ‘boljgeviéka 8kola’ za obrazovanje agitatora. U njoj su zastupljene skoro sve narodnosti. Jugoslavena, mahom Hrvata ima takoder. Ima ih samo oko 15. Ministarstvo inostranih poslova u Betu, a tako isto i Cehoslovaéko poslanstvo u Betu obeéali su da ée se potruditi da nam dobave imena najglavnijih, Obrazo- vanje boljSeviékih kadrova za Balkan vrsi Kolarov«. ‘Ovaj i drugi podaci do kojih je policija dolazila preko svojih agenata bilo je za nju dovoljno pa da izda naredenje »...da se izdaju potrebna uputstva podruénim organima, kako u pogledu evidencije lica, koja odlaze ilegalno iz nage kraljevine u Rusiju, tako i u pogledu nadziranja svih na’ih i inostranih podanika koji dodu iz Rusije u nasu kraljevinu, jer na ovaj natin moti ée da se suzbije zlo, koje nam od strane komunista grozi.«® Ali bez obzira na sve moguce kontrole i oprez policije komunisti su odlazili u emigraciju, pronalazili uvijek nove i nove putove za prelaz. Kao Sto je veé bilo reéeno u SSSR su odlazili prije svega oni komt nisti koji su u zemlji bili toliko kompromitirani da nisu mogli vise u zem! da se odrze. Osim njih su odlazili partijski kadrovi na kongrese, plenume Kominterne, a takoder i na rad u raznim organima Kominterne. Odlazili su takoder pojedinci i grupe na razne kurseve i Komunisti¢ke univerzitete. Ovi posljednji su najée8ée odlazili legalnim putem do Beéa, a onda bi odavde s novim dokumentima s izmi8ljenim imenima dolazili u SSSR. O slanju grupa na studije i pote$ko¢e koje su bile u vezi s tim nalazimo podatke u jednom pismu sekretara CK KPJ Milana Gorki¢a. On pise iz Beéa partijskom predstavniku CK KPJ Vladimiru Copiéu u Moskvi u si- jeénju 1935. godine: »Sto se tite KUNMZ-a objasni ljudima te’ko¢e prelaza i dobavke studenata. Mi ¢emo poslati jo’ 10—12 ljudi, ali nemoZemo preu- zeti garanciju za termin kada ée sti¢i, TeSkoée su ove: a) ima vrlo malo Ijudi, koji mogu dobiti paso8 i legalno do¢i; b) ako mogu i dobiti paso, onda ih ima vrlo malo koji nemaju dugove i radi toga nedaju im paso. Tako smo htjeli da poSaljemo tri seljaka iz Srbije, ali paso’e nemogu dobiti dok ne plate po 56000 duznog poreza, a pjesice prolaziti granicu teko je, jer, 1) aparat u Sloveniji posle provale lose funkcionira, 2) jer je svuda dubok snijeg, 3) jer s Austr[ijske] strane sada strasno te8ko pro¢i 34 éovjeka za KUNMZ, sve do tri puta pokuSali su preci i morali su se vratiti... Dakle ljudi ée biti, ali sa velikim zakanjenjem.<” Znatajno je jo8 jedno upozorenje koje titamo kod Gorki¢a, a tite s¢ onih koji odlaze u emigraciju u SSSR, i prilika koje ée tamo susresti. Naime, “ ATHRPH, f. Gr. XV, 1925. # Isto, Gr. XIII, UN-391_AV/1930. » AIMRPH, f. KI MF-107/431, traka VII. 125bilo je potrebno sve one koji odlaze u SSSR upozoriti da je situacija tamo dosta teska, da nije sve tako idealno kako se je to ¢inilo onima koji su bili odusevijeni Sto odlaze. Suvise su idealno gledali na stvari. Trebalo ih je upozoriti na teSkoée koje ima SSSR u izgradnji, na teZak Zivot obzirom na posljedice gradanskog rata i blokade, upozoriti na te8ko¢e sa stanovima u gradovima, teSko¢e s hranom i odjeéom. Sve je to trebalo na neki natin re¢i emigrantima, pripremiti ih na sve ono s éime se mogu susresti u SSSR-u. Gorkié koji je imao jasnu predstavu o prilikama upozoravao je drugove Koji su putovali u Moskvu. O tome spominje Rodoljub Colakovié s kojim je razgovarao Gorkié prije njegovog odlaska u Moskvu. R. Colakovié pie da mu je Gorkié rekao: »Sigurno si titao, rekao je, dosta 0 petogo- diSnjem planu i njegovim rezultatima. To je velika pobjeda od istorijskog zaéaja, ali treba unaprijed znati, Zivot je u SSSRu teZak, od njegovih trudbenika traZena su i danas se traze velika odricanja. Neki nasi ljudi, naéitav8i sé razne propagandistitke literature i romana, neprijatno se izne- nade kad dodu u Rusiju i vide kako je Zivot tamo pun li8enja, velika stam- bena kriza, nesta8ica Zivotnih namirnica i uop8te robe za Siroku potrosnj Na sve to moram biti spreman a i sposoban da razumijem, jer industrija zacija guta ogromna sredstva koja je moguée dobiti samo na ratun Zivotnog standarda...«™ Ovo je bilo svakako vaino i znatajno upozorenje emigrantima koji su dolazili u SSSR kako se ne bi razoéarali u svojim idealima. Nisu_se satuvali statisti¢ki spiskovi komunista i skojevaca koji su o lazili u SSSR zbog progona policije, ili zbog Skolovanja ili rada u Komi: terni. Tek pojedinaéni zapisi iz zapisnika sjednica CK KPJ mogu dati neki blijedi nagovje8taj. Tako éitamo u zapisniku sjednice CK KPJ od 13. ve- Ijaée 1936. U prisutnosti lanova rukovodstva: Wintera (V. Copi¢a), Sommera G. CiZinskog), Oskara (Karla Hudomala) i Zeljezara (Ivo Marié) primljeni su zakljuéci: »...3) Zweiga (Adolf Muk) poslati na izvjesno vrijeme gore, isporutiti odjelu kadrova, Njega gore kooptirati u sastav predstavnistva” Do odlaska gore ostaviti ga u svojstvu lana Pfolit] Bliroa]. --5) Poslati Richarda [Lovro Kuhar] gore na lijetenje ...11) Filipa poslati gore ++.15) Kuznjecova [Trajéo Mi8kovski] po liniji C[rvene] Plomoéi] gore ++-17) Sorokina [ ] poslati gore +++ 18) Daraula [ T gore po liniji CP...«® Vise i e8ée se susreéu (opet u zapisnicima CK KPJ) podaci o slanju komunista na studij u Moskvu. Na sjednici rukovodstva 18—19. lipnja 1923. godine zakljuéeno je »da ée 20 pitomaca idi u Skolu u Rus[iju] i da dok ne dobijemo detaljne odluke o tome vet vode kombinacije koga bi se moglo spremiti...e” Takvi su zakljuéci bili dosta éesti. Medutim, najvige p © odlasku partijskih kadrova u Sovjetski Savez nalazimo u_ pol dokumentima. Ovi podaci svjedote 0 postojanoj »brizi« policije za djelo- 1968, sRoGgtiub Colakovié, Kazivanje © jednom pokoljenju, knj. If, Sarajevo ’='Misli_se na predstavnika CK KPJ u Moskvi pri Izvr’nom komitetu Ko- munistiéke internacionale. ® ATHRPH, f. KT MF-46/358, k. 702. ™ Tsti, K1-1919/31. 126vanjem partijskih kadrova. U tom smislu navest éemo primjere policijske evidencije. NajviSe podataka daje nam u tom smislu »Povjerljivi redarstveni dnev- nike kojeg je izdavao Predsjednitki ured redarstvenog ravnateljstva u Za- grebu. Ovdje citamo 6. svibnja 1929. godine da treba uhitit Josipa Duieviéa i Ivana Lutié-Lavéeviéa, koji su otputovali »navodno u Moskvu radi poha- danja boljéevitke politiéke skole«” Ovome treba dodati da su ovi »navodni« podaci odgovarali stvarnosti, jer su spomenuti dvojica zaista bili poslani ilegalno u SSSR kamo su upuéeni na studij u KUNMZ. Isti list donosi u kolovozu da su »ilegalnoe otputovali u Rusiju da svr8e propagandistitku Skolu u Moskvi: Ivan Kralj, Alojz Kocman, Rudolf Jurlan, Vladimir Ko8er, Mirko Vajnberg, Albert Hlebec, Franc Cepernik, Franjo Mi bi dodali da su u tom spisku stvarno poznati slovenski komunisti koji su kasnije zavrSili u Moskvi KUNMZ. Prema tome podaci su toéni. Koliko je bila upuéena policija svjedoge i okruénice Ministarstva unu- tranjih poslova u kojoj se obavjeStava policijske organe: »Plenum Cen- tralnog izvr8nog odbora komunistiéke stranke odluéio je da radi povisenja intelektualnog nivoa élanova komunistitke stranke na jesen posalje o 1000 komunista na utenje na visokim sovjetskim Skolama«.” Cifra 0 koj je rijet je pretjerana, tesko da odgovara stvarnosti, ali je éinjenica o infor- miranosti policije svakako znatajna. Za Partiju je to bilo opasno. Godine 1935. policija je razradila specijalni »Spisak komunista koji su bili na odriavanju kazne a sada se nalaze na slobodie. U tom spisku nala- zimo ove podatke o komunistima koji se po mi8ljenju policije nalaze u SSSRu: Maslarié Bo%o, roden u Dalju, opéine iste, srez osijetki 18. XII 1895. Profesor. Suden je godine 1922. po Okruznom sudu u Osijeku na 2 godine tamnice radi djelovanja u ilegalnoj komunistitkoj organizaciji. »Nalazi se u Sovjetskoj Rusiji® kuda je godine 1928. ilegalno otiSaoc. »Broz Franjo Josip, roden 10, VI 1892” Kumrovec, opéina Zagorska sela, srez Klanjec, bravar. Presudom od 28. 10. 1927. br. 462 suden po élan. Mal.l. Zakona o za8titi javne bezbjednosti radi propagande komunizma na 5 mjeseca zatvora. Navodno otiSao 1934. godine u Rusijue. Trbojevié Bla- goje (Bogoje) 3-V 1907. Mali Zdenci, Gru8ko Polje. Godine 1931. osuden po sudu za Za8titu dréave u Beogradu radi girenja komunizma na 18. mjeseci strogog zatvora i gubitka ¢asnih prava na 5 godina. Navodno ilegalno pre’ao u Sovjetski Savez, gdje se sada nalazi.® Navest Gemo i podatak Ijubljanske policije koja je takoder vodila vrlo marljivo evidenciju o odlasku i nalazenju komunista u SSSR.u. U perio- digkom policijskom dnevniku tzv. »Poverljivi dnevnike! — sluzbeni organ Ijubljanske policije gitamo: »Arnié Zdenka, rodena 20. IX 1909. u Ljubljani ® AH, £. PKO, br, 2332/1929, * Isto, PKO, br. 4230/1929. ™ Isto, PKO, br. 1453/1929. * Naziv Sovjetska Rusija tofan je samo do 1922. Od tog vremena je SSSR. ” Ovo je jedan od primjera netognih datuma rodenja Josipa Broza kojim je raspolagala policija. + TAH, SB Pov. LIDZ 3683/35. "Isto, K-39-1935, 127sa stanom u Rostaljevoj cesti br. 13, sluzbenica kod advokata dr Lokarja, poznata komunistkinja, dne 17. VIII 1935. ostavila je sluzbu i oti8la u Moskvu — Rusiju sa svojim dragim Kidrié Borisom, koji se sada tamo nalazi. Uhapsiti ju i dovesti u Upravu policije u Ljubljani... Galonja Lazar, iz Metenja, vojni dezerter i komunista, roden 1902., visok crnomanjast, dugatkog obraza, cre Kose, vojni bjegunac Kraljevine Jugoslavije. On prema dopisu sreskog naéelstva u Bosanskoj Dubici br. 1043/1935 u decembru 1923. pobjegao iz kadra iz mitraljeske éete 20 p. p. u Zajetaru, neizvjesno kuda. Sada se nalazi u Odesi — Rusija. Kontrolirati povratake, Takvih i slignih evidencija ima mnogo u ovom »Poverljivom dnevnikue. Kao Sto se iz svega vidi policijska evidencija odlazaka komunista bila je priliéno detaljna. Ali se ni iz nje ne moze dobiti brojéani pregled odla- zaka nasih komunista u SSSR. Odlazak jugoslavenske ekonomske emigracije iz SAD i Kanade u SSSR © odlasku iz SAD i Kanade cijelih grupa naSih emigranata u Sovjetski Saver 20-ih i 30-ih godina, bilo je rijeci u naSoj historiografiji® Ali su mnoga pitanja ove teme ostala jo’ uvijek nerijeSena. Potrebno je detaljnije razjasniti razloge odlaska i nagin odlaska iz Amerike i Kanade, kao i pitanja dolaska u Sovjetski Savez. Prvi jugoslavenski emigranti iz SAD odlaze u Sovjetsku Rusiju jo$ za vrijeme gradanskog rata. Taj odlazak bio je inspiriran odudevijenjem zbog pobjede oktobarske revolucije i pobjede socijalizma, kao i stvaranjem prve radnitke seljaéke vlade s Lenjinom na éelu. Medutim, kasniji odlasci nosili su u sebi razne razloge. Ali uvijek su dominirali oduSevijenje SSSR-om i Zelja da mu se pomogne u izgradnji socijalizma. Inicijator masovnog dolaska ameri¢kih radnika-specijalista u SSSR bio je V. I. Lenjin. Masovna akcija u pomoé Sovjetskoj Rusiji zapotinje prvih poslijeratnih godina. To je bilo vrijeme kad se Amerika kupala u bogatstvu i blago- stanju, a svijetom je prola vijest o izvanredno teSkoj situaciji u prvoj zemlji radnika i seljaka — Sovjetskoj Rusiji. Naime, poslije pobjede okto- barske socijalistitke revolucije digla se je protiv mlade sovjetske republike unutragnja kontrarevolucija, koja je uz pomoé imperijalisti¢kih interve- nata, medu kojima su bili i amerigki imperijalisti, izazvala u Rusiji gradan- ski rat i razaranje, Rat je trajao od 1918. do 1921., a u nekim krajevima (Srednja Azija) jo8 dulje. Mlada sovjetska republika borila se protiv unu- tra8njeg i vanjskog neprijatelja, a uz to i protiv gladi i bolesti. To je bila borba na Zivot i smrt, borba protiv totalnog razaranja koje je potpuno paraliziralo transport, uni8tilo rudnike i industriju, a time izazvalo eko- nomski zastoj. Osim toga Rusiju je u toku 19211922. godine pogodila ne- videna suSa, koja je pojatala masovna gladovanja i umiranja od kojeg je osobito bilo pogodeno Povolzje. Svjetska burzoazija je likovala, Ameritki list »New times« je 21. VIII 1921. pisao: »Amerikanci su ubjedeni i izraza- vaju nadu da ¢e glad automatski dovesti do pada Sovjetske viasti«. Ali svjet- ski proletarijat koji je sa simpatijom pratio dogadaje u Sovjetskoj Rusiji, © Vidi literaturu bilj. 6. 128mislio je drugatije. Njemu se obratila medunarodna radnitka organizacija Izvr8ni komitet komunistike internacionale da se ukljuéi u pomoé umirudim od gladi u Sovjetskoj Rusiji. Narotiti znataj imalo je obra¢anje vode sovjetskog proletarijata i mlade sovjetske republike V. I. Lenjina. U nje- govom obra¢anju je reteno: »Oni koji su na sebi isprobali ugnjetavanje Kapitala shvatit ée polozaj radnika i seljaka Rusije — shvatit ée ili Ge osje- titi instinktom Govjeka trudbenika i eksploatiranog o potrebi pomoci Sovjet- skoj Rusiji koja je prva preuzela na sebe zahvalnu, ali teSku zadacu izbaci- vanja kapitalizma. Zbog toga se Sovjetskoj Republici osve¢uju kapitalisti svih zemalja. Oni pripremaju nove planove nastupanja na nju — intervenciju, Kontrarevolucionarne pobune. Zato ée nam jo’ s vecom energijom, a mi smo u to uvjereni, do¢i u pomoé radnici koji Zive od svog rada i sitni zemljo- djelci ditavog svijetae.® Lenjin je pozvao da se digne Gitava radnitka klasa »spremno da izlijeti teSku ranu Povolzja... Jedino na taj naéin éemo satuvati Sovjetsku viast i obraniti izvojevanu slobodu od svih zloginatkih napada kapitalista cijelog svijeta.c™ Proletarijat i napredna inteligencija mnogih zemalja, medu kojima je bila i Amerika, odazvali su se pozivu Lenjina. Odazvali su se i na8i ekonom- ski emigranti u SAD i Kanadi. Oni se ukljuguju u akciju pomoci gladnima u i pomoéi, koja je potela u medunarodnim raz- mjerima, imala je nekoliko zadaéa: pomoé gladnima (1920—1923), pomo¢ u tehnitkim sredsivima i slanje specijalista za podizanje sovjetske industrije i poljoprivrede. U Americi se istisu dvije krupne organizacije koje rade na pomosi. Prva je bila organizirana jo8 u svibnju 1919. i zvala se »DruStvo za tehni¢ku pomoé Sovjetskoj Rusiji«. Odjeljenja ove organizacije vrlo brzo se raspro- stranjuju u Americi i Kanadi. Organizacija je najvise radila na sakupljanj i slanju struénjaka i sredstava za proizvodnju u Sovjetsku Rusiju. Posli 1. kongresa druStva u srpnju 1921. godine u New Yorku poéelo se raditi vrlo intenzivno na slanju u Sovjetsku Rusiju ne samo pojedinaca specija- lista nego i gitavih grupa. Od kraja 1921. do listopada 1922. dru8tvo za teh- nitku pomoé uputilo je u Sovjetsku Rusiju 16 proizvodnih grupa, medu kojima je bilo dosta rudara, tehniara, gradevinara, traktorista itd® Ova organizacija bavila se takoder i sakupljanjem pomo¢i gladnima u Rusiji, ali joj je glavna briga bila organiziranje grupa specijalista, njihovo pripre- manje, Skolovanje, naroéito u strukama u Kojima je oskudijevala Sovjetska Republika. Druga organizacija za pomo¢ Sovjetskoj Rusiji nikla je ljeti 1921, a zvala se »Dru&tvo prijatelja Sovjetske Rusijee. Dok je prva nastala po ini- cijativi Sovjetske Republike i bila u neku ruku njen polusluzbeni organ, druga je organizacija bila samoinicijativna, masovna dru8tvena organizacija, a zadaéa joj je bila svestrano pomaganje Sovjetskoj Rusiji U proljeée 1922. godine u Americi formira se medu naSem emigrantima- iseljenicima posebno jugoslavensko odjeljenje »DruStva prijatelja Sovjetske ®V. L Lenjin, Polnoje sobranije sodinjenije, tom 44, 75—76, * Isto, tom 53, 248. © L.S, Ozerov, Stroiteljstvo socijalizma v SSSR i meZdunarodnaja soli- darnost (1921—1937), Moskva 1972, 93. 9 RADOVI 16 129Rusijee. Au travnju iste godine organizira se jedan novi ogranak iste orga- nizacijé — Zensko odjeljenje. O tome je pisao radnigki list jugoslavenskih iseljenika »Znanje«: »Kako je svima poznato, veé dulje vremena_postoji jedna organizacija pod imenom Prijatelj Sovjetske Rusije’. Ova organizacija neprestano i neumorno radi da pomogne nagim gladnim drugaricam: drugovima u Rusiji. Uspjeh te organizacije je sjajan, ali bi bio jo8 bo uspjeSniji, kad bi se i Zene ukljuéile ovom plemenitom radu. dva tjedna ustrojio Jugoslavenski Zenski odio 'Prijatelja Koji nastoji da svoje sile i sposobnosti ulozi u sabiranje potrebnih stvari za Rusiju, bilo tu u noveu, bilo u robi...«* Jugoslavensko odjeljenje »Prijatelja Sovjetske Rusijec Sirilo se po svim gradovima gdje je bilo jugoslavenskih radnika-iseljenika. Kao Sto se vidi iz zapisnika sjednice Jugoslavenskog odjela u Kanzas City, Canzas, odriane 2. travnja, konstituiran je odbor, a predstavnici su bili iz jugoslavenskih drustava raznih krajeva. Sredinom 1922. godine sumirani su prvi rezultati akcije drutva pa je ustanovijeno da je poslano u Sovjetsku Rusiju 700.000 dolara vrijednosti u mlijeku, bra8nu, Zitu, te 400.000 dolara vrijednosti u odijelima i drugoj robi”. Akcija se sabiranja vrlo brzo Sirila. Postupno se preslo i na sakupljanje alata i strojeva za sovjetsku industriju. Medutim, najefikasniji nagin pomoéi smatrao se odlazak specijalista u Sovjetsku Republiku. To je bila posljedica inicijative Lenjina koji je u jed- nom pismu L. K. Martensu — predstavniku Sovjetske Rusije u SAD, izlozio osnovne principe na kojima bi se najbolje koristili ameritki radnici u sovjet- skoj privredi. Lenjinovi su principi u osnovi odluke Savjeta za rad i obranu (STO) Sovjetske Rusije, a koji je potpisao Lenjin 22, VI 1921.: a1.) Sloziti se da se razviju pojedina industrijska poduzeca ili_grupe poduzeéa, na taj nagin da se predadu grupama ameritkih radnika i indu- strijski razvitim seljacima, na bazi dogovora koji ¢e im osigurati odredenu gospodarsku autonomiju; 2) Treba regulirati pitanje inozemnih radnika-emigranata, kako bi ih se koristilo za razvitak prizvodnih snaga u zemlji, i time privukle organizirane grupe ovih radnika u Rusiji i predale im fabrike po odredenim uslovima.«® V. Lenjin je u pismu Martensu 22. VI 1921, a u vezi s prijedlogom da se pofalju u Sovjetsku Rusiju grupe radnika — specijalista, konkretizirao uslove slanja ameritkih radnika i odgovorio da se on slaze's time ako ¢e vameriéki radnici i kolonisti® uopée povesti sa sobom: »1. Prehrambene produkte za dvije godine 2. Odjeée za isto vrijeme 3. Orude truda.. Lenjin dalje kaze: »1) i 2) je najvanije. 200 dolara je manje znagajno«. NeSto kasnije — 2. VIII 1921. Lenjin se vraéa tome pitanju i nastavija >... tehniéka pomoé Ujedinjenih ameri¢kih dréava i Kanade nama je krajnje * Znanje, br. 4, 1. V 1922. ® Radnik, br, 17, 31, VII 1922, * Cit. po'L. $, Ozerov, n. dj., 93. ” Ovako Lenjin naziva inozemne radnike u SAD. ” V. I. Lenjin, Sobr. soé., tom 52, 285. 130potrebna, Ako se Salju odredi bez ranijeg dogovora o izboru mjesta, naselja, tvornice i dr. bit Ge potrebno da se opskrbe hranom, odje¢om i slinim tije- kom godine. Takoder je potrebno, da je svaki odred pripremljen za rad u poljoprivredi i u industriji. Trebalo bi da se najprije po8alju delegati koji ée se upoznati sa poljoprivrednim mjestima, podrutjima za naseljavanje, te Sumskim predjelima, rudnicima, tvornicama itd., koja ée se arendira- ti...©! Ovim je Lenjin Zelio da unese organiziranost u ovaj posao. Organi- zaciju_prebacivanja radnidkih grupa u Sovjetsku Rusiju preuzelo je na sebe DruStvo tehnitke pomo¢i u New Yorku i Russian American Indus- trial Corporation, a takoder Sovjetsko predstavni8tvo u Londonu. Obzirom na dosta veliki interes ameritkih i inozemnih radnika, medu njima i jugoslavenskih emigranata iz SAD i Kanade, za odlazak u Sovjetsku Rusiju, a takoder za prilike koje ih éekaju, Lenjin je trazio da se radnike informira 0 stanju o zemlji. On je pisao: »...Treba ratunati i s poteSko¢ama koje ima Rusija, s kojima se treba boriti: poteSko¢e s hranom i druge. Ljudi koji odlaze u Rusiju, moraju s time raéunati.«® Potetkom svibnja 1922. kad su veé prvi odredi radnika iz SAD bili na putu za Sovjetsku Rusiju sluzbeni sovjetski organ Vijece za rad i obra- nu Ruske Sovjetske Federativne Socijalistitke Republike primio je novu uredbu u vezi useljavanja ameriékih radnika. Osim veé spomenutih uvjeta, koji su navedeni u rezoluciji Vijeéa od lipnja 1921. regulirao se ulaz grupa: sImat ée slobodan ulaz u Rusiju one idustrijske i poljoprivredne grupe, koje su organizirane u Ujedinjenim driavama pod ravnateljstvom odsjeka za useljavanje Vrhovnog vijeca narodne ekonomije u saglasnosti s komesari- jatom rada... Komesarijat.(ministarstvo) vanjskih poslova mora izdavati vizume (potvrditi putnice) za ulaz u Sovjetsku Rusiju ovim grupama radnika, koji su potvrdeni po odsjeku za industrijalnu emigraciju....«° Prema ovoj uredbi Komesarijata za poljoprivredu morat ée potpuno usaglasiti rad s ured- bom za industrijsko naseljavanje. I na kraju bilo je takoder vaZno podvuci da je hrana, orude, oprema, odjeéa i pokuéstvo prenoSeno u Sovjetsku Rusiju », .. besplatno, bez ikakve carine.«* Od tog vremena odlaze u Sovjetsku Rusiju prve grupe ameriékih rad- nika, na spomenutim principima. Medu njima bile su i veée grupe radnika- -specijalista, na8ih ekonomskih emigranata, ponajviSe rudara. O tim grupa- ma kao io pojedincima u literaturi se dosta pisalo% Odlazili su u SSSR i pojedinci, pa i s cijelim obiteljima. Navest emo samo jedan primjer: Mladen Bogosavijevié (u SSSR-u Majk Vasiljevié Babié), stigao je u SAD 1907. godine za bratom, koji je oti8ao ne8to malo ranije. Radio je razne poslove: najprije u kolari, onda je kopao kanale u GeriIndian. Pod utjecajem svog zemljaka socijaliste postaje tan Socijalistitke partije, a uskoro i organizator rad- nika, Mijenjao je mnoga radna mjesta i tvornice. Vraéa se ponovno u Geri- ‘Indian i zapoiljava u éelifani, Tu sudjeluje u Strajku, a Babi¢ ostaje bez posla. Od 17.000 radnika koliko ih je radilo u éelitani, preko 10000 bilo je organizirano, a medu njima polovica Jugoslavena. Babié djeluje od 1922. u * Isto, tom 53, 88—89. ® Cit. po G. J. Tarle, n. dg. 79. ® Znanje, br. 12, 26. ‘VI 1922. * Isto. ® Vidi radove I. Otaka, f. n. 6. * 131Los Angelesu, gdje je postao predsjednik organizacije KUZBAS koja se bavi- Ja vrbovanjem kvalificiranih specijalista za odlazak u SSSR. Sam Salje cijele grupe specijalista u Sovjetski Savez. Ljeti 1924. odlazi sa Zenom i djecom preko Memela do Rige. Tu dobiva kod sovjetskog konzula sovjetsku vizu i odlazi u Moskvu.* O sluzbenom objaSnjenju odlaska nagih Ijudi u SSSR éitamo u izvje8ta- ju Jugoslavenske iseljenitke kancelarije u Montrealu, Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja kraljevine Jugoslavije od 22. ozujka 1932. go- dine: »Poznato je da je Slavenski narod uvek bio odan Rusiji, pa i sistemu komunizma, medu koje dolazi i na8 jugoslavenski, narotito Hrvati najvise iz pasivnih krajeva, koji su prvi poteli seliti u Sovjetsku Rusiju. Podetak tog selenja zapazio se je pred tri godine a u posljednje vreme odlaze u vecim masama, ne manje od 50 lica. Moram napomenuti da sada odlaze sve tri nacije, samo uvek Hrvata najvie. Na 17. marta o. g. otisla je grupa Jugo- slavena iz Kanade oko 35 lica, koja se je ukrcala na ladu u kanadskoj luci (Halifax) produzila putovanje za London, gdje ih sovjetska agencija obskr- bljava potrebnim dokumentima za odlazak u Rusiju. Put do Lenjingrada pla¢aju sami, a kada stignu u to mjesto ruske vlasti dalje vode brigu o njima. Nekoje grupe odlaze u Lenjingrad gdje ih rasporeduju kuda ée na radnje, a nekoje opet direktno za Moskvu. Na8i Jugoslaveni ne traze nove putnice, a niti ih ruske agencije zatrazuju da moraju imati. Oni znadu da jugosla- venski konzulati ne izdaju putnice za putovanje u Rusiju, radi toga ih ne primoravaju da iste poseduju. Ostale narodnosti imadu putnice obzirom na uspostavljanje diplomatske veze s Rusijom...« U izvje8taju je dalje regeno da je uzrok masovnog odlaska ekonomska kriza: »Bez sumnje ako bude depresija nastavijena i nadalje Ge naSeg naroda veliki dio iseliti koji te2i samo za radom, koji ne bezi tamo Sto ljubi komunizam. Spretiti to selenje je nemoguée jer radni narod mora nekuda ili ée prosto propasti od nevolje i glada. Strana zemlja ne obazire se mnogo na tudeg sina, ona Zeli da on bedi da pravi mesto za rodenoga...«” Takvo objagnjenje uzroka odlaska je, dakako, samo djelomiéno bilo totno. Nije li razlog i takvog objaSnjenja bio u nemoéi sluzbenih jugoslavenskih organa koji nisu bili u stanju sprije- &iti odlazak nagih Ijudi u SSSR. Kao 8to smo vidjeli jedan od razloga odlazaka grupa radnika-spec' lista bila je Zelja da se pomogne ruskim radnicima u izgradnji socijalizma. List »Znanjee pisao je o odlasku 11 poljoprivrednih radnika, koji su ponijeli sa sobom 20 velikih poljoprivrednih strojeva tija je vrijednost iznosila 100.000 dolara: »...élanovi ove ekspedicije idu ne kao oholi izaslanici kapi- talista, nego kao ljudi spremni da Sto vise pomognu stradajuéem ruskom narodu.. .«* Ali osim Zelje da se pomogne socijalisti¢koj izgradnji bilo je + radnika koje je nagnala na odlazak besposlica Sto je uslijed svjetske ekonomske krize zahvatila i bogatu Ameriku, krajem dvadesetih i potetkom 30-tih go- dina. * ATHRPH, f, Gr. XV, 1922. 7 sub Plomatski arhiv, 'f. Konzularno-trgovatki odjel, fasc. XXI, 1932, sv. VII, r. 3112, * yZnanjec, br. 7, 27. V 1922. 132© tome nalazimo podatke i u Zandarskim izvje8tajima iz Kastava, gdje je mjesna Zandarmerija zaplijenila pismo Josipa Rubee koji je emigrirao u Ameriku 1922. godine gdje se oZenio i s obitelji oti8ao u SSSR i javio se iz Magnitogorska. O tome éitamo: »RubeSa je sa familijom oti§ao koncem mjeseca novembra 1931. godine iz Amerike u Rusiju, od kuda je pisao svom bratu Milanu Rube&u pismo. Pismo je pisano 23. decembra 1931. godine te istoga dana predato poiti, u kome piSe da je do8ao iz Amerike u Rusiju radi toga Sto je bio u Americi glad, a u Rusiji da je dobro, ima puno zarade i jeftinu hranu. Radi u tvornici Stil Werk, kao makenista kod Diesel motora. Pored plate imade besplatan udoban stan... .« Odlazak na’ih »Amerikanacac u SSSR nije profao bez potesko¢a. Bilo je i vracanja natrag u SAD-, bilo je i kontrapropagande pojedinaca koji su u grupama odlazili, ali kao pla¢enj provokatori, da bi zatim vodili u Americi kontrapropagandu. To je ponukalo Stjepana Zini¢a bivseg dugogodisnjeg urednika organa jugoslavenske sekcije KP Amerike lista »Radnike da objavi specijalni lanak o tim slugajevima pod naslovom »Par rijeti onima koji Zele u USSR«.™ Autor se bavi u élanku nasuSnim pitanjima koja stoje pred onima koji odlaze u SSSR: da li ima posla u SSSR-u, da li je i tamo bespo- slica i kakvi su uvjeti rada. Odgovara: posla za sve ima dosta, besposlice nema, a tradi se visoka kvalifikacija, za takve ima posla koliko hoées. Dalje kaze da su mnogi dolazili i zadavali brige sovjetskim vlastima, jer nisu htjeli prihvatiti posao, prebirali su, nagadali se o placi, Sekali vizu na raéun Sovjeta. Nesporazum je nastao i oko natina rada, jer mnogi nisu shvatili udarniéki smisao rada. Siritelje takvih nesporazuma autor naziva neprijatelji- ma i provokatorima koji to ine u interesu klevete SSSR-a. Sto se tite ma- terijalnih uvjeta Zinié tvrdi da su inozemni radnici privilegirani u SSSR-u, jer dobivaju vecu placu i ive bolje nego ruski radnici. Navodi primjere spe- cijalnih du¢ana u kojima se opskrbljuju isklju¢ivo inozemni radnici. Autor kate da je zbog mnogih ekscesa sovjetska viada prestala primati one radnike koji dolaze u zemlju kao turisti, te nastavlja: »Na posao za sada prima USSR one radnike, koji su istinski odludili ne samo da koriste sebi lino, nego i Sovjetskoj Uniji svojim drzanjem, radom, éestito&éu i pozrtvov- no8éu, 8to moraju djelima dokazati...< Ali autor i upozorava na teSkoée. Kaze da mnogi koji su do8li s voljom i entuzijazmom da grade socijalizam »...ali sé sretnu ovdje s novim njima nepoznatim uslovima rada, Zivota, nepoznavanjem jezika, nepoznavanjem radni¢kog pokreta, sa slabom poli- titkom podgotovkom,"! kada misle da je ovdje socijalizam veé uveden itd., i kako se sretnu s realno8¢u visoko komplicirane i razvijene klasne borbe pod uslovima kada je proletarijat na vlasti, i birokracija i kontrarevolucija radi uvijeno podmuklo, éesto puta prikrivajuéi se pod pla’tom Sovjeta i bolj- Sevizma i pokolebaju se. I namjesto da traze objanjenje i nagina borbe protiv tih i takvih pote’koéa, oni klecaju pred njima, ili da se izvuku, namjesto da pomazu Sovjetskom proletarijatu i njegovoj komunistitkoj partiji u borbi protiv birokratizma, sabota%e i ostalih ostataka prokletog carizma i kapi- talizma, ovakvi slabidi esto podlegnu... Od takovih se regrutiraju dezerteri ATHRPH, f. Gr. XV, 1932, 5 Borbi 42, Toronto Ont., 2. X 1932. “ S, Zinié je taj dlanak pisao iz Moskve zbog éega se u njegovu tekstu su- sreée i dosta rusizama, 133i svoje slabosti pripisuju sovjetskoj viasti...« Zinié iz svega pravi 2aklju- éak, smatra vainim »staviti do znanja radnicima i svima, koji imaju na- mjeru do¢i ovamo na rad, da prije mego bi dolazili ovamo, da se vise puta ozbiljno pitaju zasto dolaze i na kakove su poteSkoce gotovi. I, nisu li gotovi na najveée pozrtvovnosti i poteSkoée, iskuSenja i neumorni rad na izgradnji socijalizma, tada rade neka ne dolaze. A oni koji se ipak odluée do¢i i budu gotovi na sve i najteZe potesko¢e i borbu ra- me uz rame sa sovjetskim proletarijatom, neka ne dolaze onako lako. Oni trebaju najprije da se osiguraju za stan (jer stanova je te8ko do- biti) ili bar da imaju osiguran takav posao uz kojeg se daje stan. Pret- hodno dolasku neka se posavjetuju sa svojim radnickim organizacijama i dobiju potrebnih preporuka od anjih, neka dodu u vezi sa Amstrongom'® ili predstavnistvom kojeg trusta njegovog zanata direktno u Moskvi, éije adrese dobiju od Amstronga; neka se bar donekle osiguraju (recimo za prvo vrijeme), materijalno, da mogu ako im se ne svida bez poteskoée, ici gdje drugdje... I tako ée modi re¢i bar sami sebi: idem da poma- zem graditi socijalizam unutar Sovjetskog Saveza. Nije li gotov na to bilo {z ma kojih razloga, tada rade neka podréava i jaéa radni¢ki revoluci narni pokret i brani Sovjete izvana, borbom za to skoriju uspostavu takvih u drugim zemljama, a time olak&ati i Sovjetskoj Unij Naveli smo malo vise misli iz Ziniéevog teksta jer su iz njega vidljivi probitmi koji su inaée izvirali u vezi odlaska na8ih iseljenika iz SAD i Kanade u SSSR. Ovdje treba spomenuti jo8 jednu dosta veliku grupu deportiranih iz Amerike u SSSR. To su bili oni nagi emigranti koji su aktivno djelovali u Americi i Kanadi u radni¢kom revolucionarnom i komunistiskom pokretu, u veéini slugajeva Glanovi KP Amerike i funkcioneri Jugoslavenske sekcije KPA. Naime, demokratska Amerika dosta esto se razratunavala s vodama rad: niékog pokreta — Jugoslavenima na taj nagin Sto ih je nakon hapSenja i zatvora istjerala, deportirala u Kraljevinu Jugoslaviju i predavala reZimu da se s takvima rezim obracuna. Medutim, Partija je ubrzo doskotila toj metodi ameritke policije pa je veé u Americi isposlovala putem kaucija izlazak optuzivanih iz zatvora, zatim ih je u dogovoru sa sovjetskim pred- stavniStvom slala u SSSR. Deportirci su napuStali SAD ili Kanadu, a potom (obiéno u Londonu) su promi smjer i odlazili za SSSR. Takav je bio sluéaj s Brankom Boriéem koji je bio rodom iz KriZepolja, srez Brinjski, starom 32 godine, a do’ao je u SAD 1913. godine. Generalni konzul u New Yorku koji mu je izdao 31. I 1931. paso8 sa vizom za Jugoslaviju kale o nje- mu da je »deportiran od Sjedinjenih Ameritkih Dréava zbog komunizma....« U domovini ima Zenu Maru, oca Nikolu u Kutini i sestru Milku i Maru. Konzul na kraju dopisa Odjeljenju za dréavnu zaititu kraljevine Jugoslavije kaze da je »saznao da Borié neée po¢i u domovinu nego u Rusiju .. «! Takav je bio siuéaj i Stjepana Ziniéa, dugogodi8njeg glavnog urednika organa Ju- goslavenske sekcije KP Amerike, lista »Radnike, a takoder su bili poznati u Americi sluéaji komuniste Boze Vidas-Vuka™ i mnogih drugih'® Navest emo karakteristitan primjer Tome Catiéa deportiranog iz Kanade, jednog od osni- “= Amstrong — Ameri¢ko trgovatko predstavnistvo u Moskvi. ™ AIARPH, f. Gr. XV, 1933, 2 Mihail Sobotevski, Boro VidasVuk (Prilozi za biografiju), Rijeka (1975) ” Vidi, fn. 6. 134vata i urednika radni&kog lista »Borbac koji je izlazio u Torontu. U proljeée 1931. godine Caéié je poslan kao delegat nezaposlenih radnika iz Vancouvera B. C. da podnese burzoaskom kanadskom parlamentu zahtjev nezaposlenih radnika. To je bilo za vrijeme poznate svjetske ekonomske krize. Cacié je organizirao masovne demonstracije tzv. »pohod gladnih« besposlenih i Straj- kove protiv politike viade Makkenzi Kinga i R. Benneta, koja nije htjela da primi zakon o osiguranju radnika za vrijeme masovne besposlice, a éime bi se pobolj’ao polozaj radni¢kih masa. Iste godine je kao élan Radniékih prosvjetnih klubova i njihovog CK bio organizator Strajkova, kao i rad- niéke obrambene lige. ‘Zbog ovakove djelatnosti Tomo Cagié je bio uhapen 12. VIII 1931. godine u Torontu. Poslije mjesec dana zatvora osuden je na dvije godine robije a zatim na deportaciju u Kraljevinu Jugoslaviju »gdje ée ga ako je pisala »Borbae — déelati jugoslavenskih radnika i seljaka osuditi na smrt prije nego Sto stigne tamo«." Za vrijeme njegova tamnovanja organi- zirana je Siroka akcija za njegovo oslobodenje. Evo naslova iz »Borbee: »Otmimo druga Caéiéa iz ruku krvnika«, »Za slobodu Tome Cadi¢ae!™ itd. Kasnije je sam Catié opisao, kako je iz zatvora ukrcan 26. prosinca 1933. na brod i u pratnji dvojice policajaca odveden u Halifax. Odande je 1. jeénja 1934, krenuo u pratnji brodom za Evropu tj. za Jugoslaviju. Medu- tim, u_Belgiji je uspio da pobjegne svojim pratiocima i da preko Beta doputuje u Moskvu. Na sliéan nagin su i mnogi drugi deportirci odlazili u SSSR. Pojedine grupe nagih iseljenika su se prijavijivale za povratak u domo- vinu, obraéali su se jugoslavenskom konzulatu, dobivali dokumente, ali su s tim dokumentima odlazili u SSSR. Primjer takve grupe navodi konzul iz New Yorka upravi policije u Zagrebu: »Ovaj je Konzulat izdao paso8e za povratak u domovinu 22. septembra 1931. godine sledecim licima: Martinu Kolari¢u, iz Klenovnika, srez Ivanec, B[anovina] Savska Martinu Serticu, iz Lipovljana, srez Novski B[anovina] Savska ‘Milogu Matkoviéu, iz Bogodola, srez Mostarski, Blanovina] Primorska Luizi Tomljanovié iz Lita, srez Delnitki B[anovina] Savska, koja je udata za Dragutina Tomljanoviéa. Pomenuta lica su Zivjela u Galup, New Meksiko, te kad su se liéno prijavila za svoje pasose u ovaj konzulat, konzulat je dobio utisak da polaze za Rusiju, iz razloga Sto je muz Luize Tomljanovié dopratio svoju suprugu do New Yorka i izjavio da on ne putuje. Generalni konzul je pokuSao da ih odvrati, da ne idu za Rusiju, jer je bedno stanje i posledice bi bile za njih vrlo rdave i za njihovu domo- vinu . . «108 Svi spomenuti su otputovali za SSSR. A uskoro je i Dragutin Tomlja- novié takoder otputovao u SSSR. Napokon, bila je jo jedna grupa odnosno pojedinci koji su odlazili iz SAD i Kanade u SSSR. To su bili oni koje je KPA slala na 3kolovanje u SSSR. Karakteristigan je u tom pravcu primjer rukovodioca Jugoslavenske sekcije KP Amerike Stjepana Lojena” »Borbas, Toronto Ont, br. 7, 22. I 1932. " Isto, br. 10, 22. I 1932; Isto, 20, 1X 1933. * ATHRPH, f. Gr. XV, 1932. ™ 8. Lojen, n. dj. 135Na kraju se nameée jo8 jedno pitanje u vezi odlaska nagih iseljenika u SSSR: koliko ih je oti8lo izmedu dva rata i kako se je prema tome odno- sila jugoslavenska policija? © brojéanom stanju za sada je nemoguée poblize govoriti. Poznati su mnogobrojni konkretni primjeri i o njima ée biti rijeéi kasnije. Jugosla- venska policija ne samo da je znala o odlasku emigranata nego je vodila dosta detaljnu evidenciju o onima koji odlaze i kako odlaze. Podataka o tome ima dovoljno u policijskim dokumentima, ali i u izvjeStajima jugo- slavenskih sluzbenih predstavnika: konzula i poslanika u SAD i Kanadi. Svi oni daju dosta zanimljive podatke, medu ostalima se susrecu podaci © istragama i paski nad obiteljima koje su ostale Zivjeti u zemlj Iznijeli smo razloge i putove odlaska u emigraciju naSih ljudi izmedu dva svjetska rata. Medutim, ostaje otvoreno pitanje njihova rada i djelo- vanja u Sovjetskom Savezu i povratka u zemlju. To je tema daljnjeg istra- Zivanja. 136Summary FROM THE HISTORY OF THE YUGOSLAV EMIGRATION IN THE USSR BETWEEN THE TWO WORLD WARS* Ivan Oéak The above title covers part of the more general research on the acti- vities of the Yugoslav political and economic emigration, who came to the USSR under different circumstances and from different countries between the two world wars. This theme is particularly interesting, in view of the fact that it has been insufficiently studied both in Yugoslav and in So- viet historiography. The present work is, therefore, mainly based on sources from archives and on memoir literature. The present work covers only one of the questions of the above theme, i.e. that of how and at what time the Yugoslav emigration in the USSR first appeared. An answer to this question is implied in the actual pe- riodization of the present theme. The emigration was highly heterogenous and, already in the initial stage, the following groups can be singled out: The first group consisted of Yugoslavs from Serbia or from the Yu- goslav territories of the Austro-Hungarian Monarchy, for the most part for- mer pupils, students, officers and others, who came to Russia in the late 19th and early 20th century and remained in Russia even after the Octo- ber Socialist Revolution. Most of them, because of their political reputa- tion, would not have been allowed to return to their countries even before that time. Mentioned in this group are Krunoslav Heruc from Krizevci, Mladen Mirtetié from Pri8tina, Afanasije Stojanovié from Valjevo, and others. The second group were prisoners from Croatia, Slovenia and Serbia who had served in the Austro-Hungarian army. The number of Yugoslav prisoners in Russia exceeded the figure of 200,000. Of this, tens of thou- sands took, an active part in the October Revolution and in the Russian ci- vil war. Following the October Revolution, a large number of prisoners and of persons who had taken part in the October Revolution returned to their homeland. Only those who had compromised themselves by their participation in the revolution remained in Russia, and a few only got married there and decided not to return to their country. However, some of the participants in the October Revolution who did go back home, were for- ced after a certain time, owing to frequent police persecutinos, to emigrate to the USSR. This was especially the case with those people who were politically very active both in the USSR and in their home country. Among 137those mentioned are: Vladimir Copié, who became Secretary of the CC of the Yugoslav Communist Party; August Barabas, formerly chief of staff of the IV Soviet army in Russia; Marko Mesi¢é, Vuka8in Markovié, Vladi- slav Zerjavié, Robert Valdgoni, all of whom, like many others, were ac- tive pariy workers after returning to Yugoslavia. The third group consisted of party members from Yugoslavia who, owing to frequent arrests and persecutions, were forced to leave the country and to emigrate to the USSR. Among them were also several hundred party workers sent by the party leadership to study at communist universities and at other party schools and courses. Emigration was stepped up, espe- cially after King Alexander proclaimed the military-monarchistic dictator- ship of January 6, 1929. Political emigrants from Yugoslavia found it particularly difficult to leave the country, cross the border and reach Vienna. The work deals with the different methods used by the technical section of the CC of the CPY in carrying out this difficult assignment. But it was not at all easy to get from Vienna to Moscow either. The work also gives examples of how party cadres such as Filip Filipovi¢, Josip Broz Tito, Edvard Kardelj, Bo- zidar Maslarié, Josip Cizinski (Gorki¢), Ivan Lavéevié Luti¢ and many others managed to emigrate. The fourth group were Yugoslav economic emigrants from America, Ca- nada and various European countries, who set out to help build socialism in »the first socialist country in the worlde. First individually, and then in groups, Yugoslav emigrants in the United States and Canada left in the early twenties for the Soviet Union, i. ¢. the USSR. »The Society of Friends of the USSR« in the United States and especially its Yugoslav sec- tion played an important role in encouraging Yugoslav economic emigrants- -workers to depart in large number for the USSR. The first large groups of Yugoslav emigrants leaving for the USSR car- ried with them a considerable amount of money, machines, food and clothing. Among the first groups mentioned was that led by Ivan Pintar, a communist and economic emigrant from Gorski Kotar. It was not only volunteers, howe- ver, who left for the USSR. In quite a few cases the American government not only arrested Yugoslav emigrants who were communists, but also expelled them from the country. All those expelled because ot communist activities left for the USSR. Among them were: Stjepan Zinié, editor of the communist party worpers newspaper »Radnike, the editor of »Borba« in Canada, Tomo Cacié, and many other mentioned in the text. There was also a group of Yugoslav communists, economic emigrants in the USA and Canada sent by the Yugoslav Section of the Communist Party ot America or Canada for training in the USSR. Stjepan Lojen is mentioned in the work, and there were others too. Finally, it should be said that the work does not give numerical figures of the different groups of Yugoslav emigrants in the USSR, since there are no statistical data on this. It can, however, be said that at different times between the two world wars, the number of emigrants was quite considerable and that they reasserted their internationalist beliefs.SVEUCILISTE U ZAGREBU — INSTITUT ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY MHCTHTYT XOPBATCKOH HCTOPHH RADOVI voL. 16 ZAGREB 1983.‘UDC 949.713 YU ISSN 0351—2142 RADOVI VOL. 16 str. 1—352 Zagreb 1983. Indavaé: Sveutiliste u Zagrebu — Centar za povijesne znanosti Odjel za hrvatsku povijest UREDNICKI ODBOR Branka BOBAN, Zagreb, Mirjana GROSS, Zagreb, Josip LUCIC, Zagreb, Marijan MATICKA, Zagreb, Ivan OCAK, Zagreb, Tomislav RAUKAR, Zagreb, Petar STRCIC, Zagreb GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Josip LUCIC, Zagreb Adresa uredni8tva: Centar za povijesne znanosti — Odjel za hrvatsku povijest, Zagreb, Kréka 1 Casopis izlazi jednom godiinje Cijena ovog broja iznosi 400 din. Izdavanie Zasopisa sufinancira Samoupravna interesna zajednica 2a znanstveni rad SRH-VII. RjeSenjem Republitkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizitku i tehniéku kultura SR Hrvatske br. 6859/1 od 5. X. 1982. asopis »Radovie oslobodien je pla¢anja poreza na promet proizvoda.RADOVI 16 Za izdavata Prof. dr Josip Adaméek Lektor Ivan Tolj Korektor Ivan Tolj Tehnitki urednik Franjo Cujes SURADNICI U OVOMBROJU ANTIC mr Ljubomir, Centar za istrazivanje migracija, Kréka 1, Zagreb AVRAMOVSKI dr Zivko, Neznanog junaka 21b, Beograd BOBAN mmr Branka, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb BOBAN dr Ljubo, Filozofski fakultet, Zagreb BRANDT dr Miroslav, Filozofski fakultet, Zagreb BUDAK mr Neven, Filozofski fakultet, Zagreb GOLDSTEIN Ivo, Filozofski fakultet, Zagreb GROSS dr Mirjana, Britanski trg 12, Zagreb JURISIC Ivan, Rakusina 21, Zagreb KORUNIE dr Petar, Filozofski fakultet, Zagreb LUCIE dr Josip, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb MIJATOVIC Andelko, P. Togliatija 12, Susedgrad, Zagreb MITIC er Mlija, Zavod za povijesne znanosti JAZU, Lapadska obala 6, Dubrovnik OCAK dr Ivan, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb PAVLICEVIC dr Drago, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb PERIC dr Ivo, Zavod za povijesne znanosti JAZU, Lapadska obala 6, Dubrovnik RACKO Lierka, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb SUPPAN dr Arnold, Sveutiliste, Bet SIMIC Lovorka, Kraji8ka 40, Zagreb Tisak: Stamparski zavod »Ognjen Prica«, Zagreb, Savska c. 31