GIJOM MUSO

SUTRA

Ljubav puzi kada ne moe da hoda.

VILJEM EKSPIR

Naslov originala: Demain Guillaume Musso

Sa francuskog prevela Gorica Todosijevi
NOVA KNJIGA Podgorica 2013

2
 Prvi dio
SUDBINSKI SUSRET

Prvi dan

3
 Meu utvarama
Nismo onaj koga vidimo u ogledalu.
Onaj smo koji sija u tuem pogledu.
TARUN J.TEJPAL
UNIVERZITET HARVARD
KEMBRID
19. DECEMBAR 2011.
Amfiteatar j e bio prepun, ali bilo je tiho.
Kazaljke na bronzanom brojaniku starog zidnog sata pokazivale su 14.55h. as
filozofije koji je drao Metju apiro bliio se kraju.
Sjedei u prvom redu, Erika Stjuart od dvadeset i dvije godine pomno je posmatrala
svog profesora. Ve itav sat bezuspjeno je pokuavala da privue njegovu panju,
upijajui svaku njegovu rije i klimajui glavom na svako njegovo zapaanje. Uprkos
ravnodunosti na koju su nailazili pokuaji mlade ene, profesor ju je iz dana u dan sve
vie fascinirao.
Mladoliko lice, kratka kosa i brada od tri dana, neosporno su mu davali arm koji je
izazivao prilino uzbuenja meu studentkinjama. U izblijedilim farmerkama, iznoenim
konim izmama i rolkom, Metju je vie liio na postdiplomca nego na pojedine svoje kolege
krutog i ozbiljnog dranja, na kakve se nailazilo na kampusu1. Ali jo vie nego lijepom
spoljanjou, opinjavao je svojom rjeitou.
Metju apiro je bio jedan od najpopularnijih profesora na univerzitetu. Za pet
godina, koliko je predavao na Kembridu, njegova predavanja su iz godine u godinu
privlaila sve vie novih studenata. Zahvaljujui dobrom glasu, vie od osam stotina
studenata upisalo se bilo ovog tromjeseja na njegova predavanja, tako da se njegov as
sada odravao u najveem amfiteatru Sever Hola.

FILOZOFIJA JE BESKORISNA UKOLIKO

NE MOE DA ODAGNA PATNJU DUHA.

Ispisana krasnopisom na tabli, ova Epikurova reenica inila je okosnicu Metjuove

nastave.
Njegovi asovi filozofije bili su pristupani i nije ih oteavao mistifikovanim
konceptima. Sva njegova rasuivanja hvatala su se ukotac sa stvarnim dogaajima.
apiro bi svaku svoju intervenciju zapoinjao polazei od svakodnevice svojih uenika,
konkretnih problema s kojima se suoavaju: strah od padanja na ispitu, raskid ljubavne
veze, optereenost onim kako nas drugi gledaju, smisao studiranja... im bi odredili
problematiku, profesor bi okupio Platona, Seneku, Niea i openhauera. I zahvaljujui
ivosti njegovog predstavljanja, izgledalo je kao da ove velike linosti privremeno
naputaju univerzitetske prirunike da bi postale poznati i pristupani prijatelji, kadri da
vam daju korisne i utjene savjete.
Zajedno s inteligencijom i humorom, Metju je u svoje asove ukljuio i irok spektar
popularne kulture. Filmovi, pjesme, stripovi: sve je to sluilo kao izgovor za filozofiranje.
ak su i televizijske serije nale svoje mjesto u tom poduavanju. Dr Haus je tu bio da

1 Kampus je prostor na kome se nalazi koled ili univerzitet zajedno sa okolnim zgradama koje mu pripadaju i u kojima
su smjetene uionice, biblioteke, laboratorije, studentski domovi i parkovi. Termin se koristi i za poslovne i bolnike
cjeline. - Prim. prev.

4
slikovito prikae eksperimentalno zakljuivanje, preivjeli iz Izgubljenih navodili su na
razmiljanje o drutvenim nagodbama, dok su maoistiki publicisti iz Ljudi sa Menhetna
otvarali vrata ka izuavanju evolucije muko-enskih odnosa.
Ako je ovakva pragmatina filozofija i bila doprinijela da on postane zvijezda
kampusa, takoe je izazvala i dosta ljubomore i netrpeljivosti od strane kolega koje su
njegovu nastavu smatrale povrnom. Sreom, uspjeh Metjuovih uenika na ispitima i
konkursima je, sve do sada, iao njemu u prilog.
Jedna grupa studenata je ak snimila njegova predavanja i stavila ih na internet, na
Jutjub. Inicijativa je privukla radoznalost jednog novinara Boston Glouba koji je o tome
napisao lanak. Poslije ponovljenog lanka u Njujork Tajmsu, apira su zamolili da napie
neku vrstu filozofskog antiprirunika. Mada se knjiga dobro prodavala, mladi profesor
nije dopustio da ga novonastala slava opije i uvijek je ostao na raspolaganju uenicima,
vodei rauna o njihovom uspjehu. Ali lijepa pria je doivjela tragini preokret.
Prethodne zime je Metju apiro izgubio suprugu u saobraajnoj nesrei. Bio je to iznenadni
i surovi gubitak koji ga je potpuno porazio. Nastavio je da dri predavanja, ali strastveni
predava, koji je izazivao oduevljenje, izgubio je bio onaj entuzijazam koji ga je inio tako
posebnim.
Erika je zakiljila kako bi bolje odmjerila svog profesora. Od tog dramatinog
dogaaja neto se slomilo u Metjuu. Njegove crte lica su ogrubile, pogled je izgubio ar;
ipak, alost i bol davali su mu neku mranu i melanholinu auru usljed ega je postao
neodoljiv u oima mlade ene.
Studentkinja je oborila pogled i prepustila se dubokom i ozbiljnom glasu koji se
prolamao amfiteatrom. Glasu koji je izgubio neto od svoje harizmatinosti, ali koji je i
dalje djelovao umirujue. Sunevi zraci su se probijali kroz staklo, zagrijavajui veliku
prostoriju i bljetavilom obasipajui centralnu galeriju. Erika se osjeala dobro, uljuljkana
tom bojom glasa koja joj je ulivala sigurnost.
Ali ovaj trenutak blaenstva nije potrajao. Ona je poskoila zauvi zvono za kraj
asa. Bez urbe je spakovala svoje stvari, a potom je saekala da se sala isprazni i bojaljivo
prila apiru.
- ta radite ovdje, Erika? - upitao je s uenjem Metju kad ju je spazio. - Ve ste
ovjerili ovaj modul prole godine. Ne morate vie da prisustvujete mom predavanju.
- Dola sam zbog reenice Helen Roulend koju esto citirate.
Metju je nabrao obrve kao znak da ne razumije.
- Ludosti zbog kojih najvie alimo jesu one koje nismo uinili kad smo za njih imali
priliku.
Zatim je skupila hrabrosti da to objasni.
- Da ne bih poslije alila, eljela bih da napravim jednu ludost. Eto, sljedee subote
mi je roendan i eljela bih... eljela bih da Vas pozovem na veeru.
Metju je razrogaio oi i istog trena pokuao da urazumi svoju uenicu:
-Vi ste inteligentna mlada ena, Erika, znai vrlo dobro znate da postoji bar dvjesta
pedeset razloga zbog kojih u odbiti Va predlog.
- Ali eljeli biste, zar ne?
- Ne insistirajte, molim Vas - prekinuo ju je on.
Erika je osjetila kako crveni od stida. Promrmljala je jo nekoliko rijei izvinjenja prije
nego to je napustila salu.
Metju je navukao svoj kaput uzdiui, zavezao al i izaao u kampus.
***
Sa svojim prostranim travnjacima, impozantnim zgradama od braon cigle i latinskim
izrekama na zabatima, Harvard je imao otmenost i bezvremenost britanskih koleda.

5
 im se naao napolju, Metju je zamotao jednu cigaretu, zapalio je a potom urno
napustio Sever Hol. Sa torbom o ramenu preao je Jard, veliko travnato dvorite odakle je
poinjao lavirint kilometarskih vijugavih staza, koje vode u uionice, biblioteke, muzeje i
spavaonice.
Park se kupao u lijepoj jesenjoj svjetlosti. Ve deset dana su posebno blaga
temperatura za to doba godine i izdano sunce nudili stanovnicima Nove Engleske
miholjsko ljeto, utoliko prijatnije to je kasnilo.
- Gospodine apiro! Hvatajte!
Metju se okrenuo u pravcu glasa koji gaje pozvao. Ragbi lopta mu se pribliavala. On
ju je uhvatio s takvom preciznou i u skoku je dobacio natrag kvorterbeku koji ju je traio.
S otvorenim laptopovima na koljenima, studenti su bili zauzeli sve klupe u Jardu. Na
travnjaku se orio smijeh i vodili su se lagodni razgovori. Ovdje su se, vie nego na dragim
mjestima, nacionalnosti skladno mijeale a kulturna isprepletenost se smatrala
bogatstvom. Bordo i sivo, dvije omiljene.boje uvenog univerziteta, bile su, uostalom,
ponosno istaknute na bluzama, duksevima i sportskim rancima: na Harvardu je duh
pripadanja zajednici pre-vazilazio sve razlike.
Metju je povukao dim iz cigarete prolazei ispred Masausets Hola, monumentalne
graevine dordijanske arhitekture, u kojoj su se istovremeno nalazile i kancelarije
uprave i spavaonice studenata prve godine. Stojei na stepenitu, gospoica Mur,
asistentkinja rektora, bijesno ga je oinula pogledom praenim opomenom (Gospodine
apiro, koliko puta treba da vam ponovim da je zabranjeno puiti na kampusu... ) i govorancijom
o tetnosti duvana.
Hladnog pogleda i ravnodunog izraza lica, Metju ju je ignorisao. Na kratko je doao
u iskuenje da joj odgovori da mu je umiranje stvarno najmanja briga, ali se predomislio i
izaao iz kruga univerziteta kroz ogromni portal koji je izlazio na Harvard Skver.

***
Vrvei kao u konici, Skver je zapravo bio ogroman trg okruen radnjama,
knjiarama, malim restoranima i kafiima sa terasama, odakle su uenici i profesori
prekrajali svijet ili pratili svoja predavanja. Metju je pretraio dep da bi izvadio kartu za
metro. Upravo je bio zakoraio na pjeaki prelaz da bi doao do stanice T-red lajn, kojom
se stizalo do centra Bostona za manje od etvrt sata - kada se jedan stari evrolet Kamaro
uz zagluujuu buku, pojavio na uglu Masausets Avenije i Ulice Pibodi. Mladi profesor je
odskoio i ustuknuo da ga ne bi zgazio jarkocrveni kupe koji se uz kripu guma zaustavio
tik pored njega.
Prednje staklo se spustilo i ukazala se riokosa Ejpril Ferguson, njegova podstanarka
od smrti njegove ene.
- Hello, tamnokosi ljepotane, da te povezem?
Tutnjava motora V8 prolamala se u toj ekolokoj enklavi, koja je znala samo za vrline
bicikla i hibridnog vozila2.
- Vie volim da se vratim javnim prevozom - odbio je on. -Vozi kao u video
igricama!
- Hajde, ne glumataj s tim tvojim strahovima. Odlino vozim i ti to zna!
- Nemoj da navaljuje. Moja ki je ve izgubila majku. elio bih da izbjegnem da
moja ki postane siroe s etiri i po godine.
- O, u redu je! Ne preljeruj! Hajde, kukavice, pouri! Blokirala sam saobraaj!
Pourivi zbog zvuka sirena, Metju je uzdahnuo i pomirljivo uskoio u evrolet.
Tek to je vezao pojas, kad je uprkos svim pravilima bezbjednosti Kamaro napravio

2 Vozilo koje koristi dva izvora snage - elektrini motor i standardni motor sa unutranjim sagorijevanjem. - Prim. prev.

6
opasni poluokret da bi vrtoglavom brzinom pojurio ka sjevera...
- Boston je na drugoj strani! - pobunio se on, hvatajui se za vrata.
- Samo obilazim preko Belmonta. To je na deset minuta. I ne brini se za Emili.
Zamolila sam njenu bebisiterku da ostane sat vremena due.
- A da me nisi pitala? Upozoravam te, ja...
Mlada ena je urno prebacila za dvije brzine a zatim naglo dala gas, to je Metjua
presjeklo usred rijei. Kad je ponovo smanjila na normalnu brzinu, ona se okrenula ka
njemu i pruila mu , blok za crtanje.
- Zamisli, moda imam klijenta za Utamarovu sliku - rekla je.
Ejpril je drala umjetniku galeriju u Saut Endu: izlobeno mjesto specijalizovano za
erotsku umjetnost. Imala je istinski talenat za pronalaenje nepoznatih djela i njihovu
preprodaju, uzimajui lijepu sumu za to.
Metju je skinuo poveze i naiao na neuglednu koulju u koju je bila umotana
japanska slika. Shunga, koja datira s kraja XVIII vijeka, predstavljala je kurtizanu i jednog
od njenih klijenata kako se preputaju seksualnom inu, koliko senzualnom toliko i
akrobatskom. Previe slobodna scena bila je ublaena ljupkou poteza i bogatstvom
motiva na tkanini. Gejino lice odisalo je oaravajuom finoom i elegancijom. Nije ni udo
da je ova vrsta gravire uticala kasnije na Klimta i Pikasa.
- Jesi li sigurna da eli da se rastavi od nje?
- Dobila sam ponudu koja se ne odbija - dobacila je, oponaajui glas Marlona Branda
iz Kuma.
- Od koga?
- Od jednog velikog azijskog kolekcionara koji je u prolazu kroz Boston zbog posjete
svojoj kerki. Oigledno je spreman da posluje, ali ostaje u gradu samo jedan dan. Takva
prilika mi se moda uskoro nee ukazati...
evrolet je napustio univerzitetsku etvrt. Krenula je brim putem, koji je iao du
Fre Ponda - najveeg jezera u Kembridu - na nekoliko kilometara od Belmonta, jednog
rezidencijalnog gradia na zapadu Bostona. Ejpril je unijela adresu u GPS i stala da ga
slijedi sve do otmenog i poznatog kvarta: kola okruena drveem graniila se sa
igralitem, parkom i sportskim terenima. Tu se nalazio ak i sladoledija, s pokretnim
kolicima poput onih iz pedesetih godina. Uprkos jasnoj zabrani, Kamaro je pretekao
kolski autobus i parkirao se u jednoj tihoj ulici s mnotvom kua.
- Ide li sa mnom? - upitala ga je uzimajui blok za crtanje.
Metju je odmahnuo glavom.
- Radije bih da te saekam u kolima.
- Gledau da pourim koliko mogu - obeala je popravljajui frizuru u retrovizoru i
stavljajui jedan uvijeni pramen preko desnog oka u stilu Veronike Lejk.
Potom je iz tane izvadila tubu rua za usne, na brzinu popravila minku, prije nego
to e konano dovriti svoj femmefatale izgled, namjetajui crvenu konu jaknu, koja je
prianjala poput koe uz njenu majicu s izrezom.
- Ne misli li da pretjeruje? - zadirkivao ju je on.
- Nisam loa, samo sam tako nacrtana - mazno je izgovorila, oponaajui repliku i glas
Desike Rebit.
Zatim je ispruila svoje beskonano duge noge, utegnute u helanke, i izala iz kola.
Metju je posmatrao kako se udaljava i zvoni na vrata najvee kue u ulici. Na ljestvici
senzualnosti, Ejpril nije bila daleko od najvieg stepenika - savrenih mjera, u struku kao
osa, s grudima kao iz snova - ali ova inkarnacija mukih fantazija voljela je iskljuivo ene
i otvoreno ispoljavala svoju homoseksualnost.
Bio je to, uostalom, jedan od razloga zbog koga je Metju prihvatio da stanuje sa njom,
znajui da meu njima nikada nee biti ni najmanje dvosmislenosti. A osim toga, Ejpril je

7
bila zabavna, inteligentna i vragolasta. Naravno, imala je lo karakter, soan govor i
umjela je da pobjesni ko ris, ali je isto tako znala da kao niko uzvrati osmijeh njegovoj
kerki, a za Metjua to nije imalo cijenu.
Ostavi sam, bacio je jedan pogled preko puta ulice. Jedna majka je sa svoje dvoje
djece ukraavala dvorite prazninim dekoracijama. Shvatio je da je Boi za manje od
nedjelju dana i to saznanje ga je bacilo u nekakvo pomijeano osjeanje tuge i panike. Sa
uasom je uvidio kako se nazire prva godinjica od Kejtine smrti: taj kobni 24. decembar
2010. kada se njegov ivot survao u patnju i nepodnoljivu tjeskobu.
U prva tri mjeseca koja su uslijedila poslije nesree, bol mu nije davao ni odmora ni
poinka, titei ga svakog trena: iva rana, ujed vampira koji je isisao itav njegov ivot.
Da bi okonao to strano muenje, vie puta je pao u iskuenje da pribjegne radikalnom
rjeenju: baci se kroz prozor, objesi o konopac, ispije jak koktel lijekova, puca sebi u
glavu... Ali svaki put ga je pomisao o nesrei koju bi prouzrokovao Emili, zadrala da ne
pree na djelo. Naprosto nije imao pravo da oduzme oca svojoj kerki i da joj upropasti
ivot.
Ozlojeenost prvih nedjelja ustupila je potom mjesto jednom dugakom tunelu
alosti. ivot je bio stao, skamenjen od umora, zaleen u dugotrajnoj stranoj nevolji. U
Metjuu se nije odvijala borba, bio je jednostavno dotuen, smrvljen tugom, doivotno
zatoen. Gubitak je i dalje bio neprihvatljiv. Budunost vie nije postojala.
Po savjetu Ejpril, on je ipak nainio napor i prikljuio se grupi za podrku.
Prisustvovao je jednoj seansi, pokuavajui da nae rijei za svoju patnju i podijeli je s
ostalima, ali tu vie nikada nije kroio. Bjeei od lane samilosti, gotovih formula ili
ivotnih lekcija, on se osamio, tumarajui u svom ivotu kao utvara, mjesecima sav
izgubljen, bez planova, uniten.
Meutim, od prije nekoliko nedjelja, mada nije mogao sa sigurnou da kae da
ponovo oivljava, inilo mu se da njegov bol postepeno jenjava. I dalje su mu buenja
teko padala, ali im bi doao na Harvard, ponaao bi se kao da je sve u redu, starajui se
da odri svoja predavanja, uestvujui na sastancima o orijentaciji sa svojim kolegama,
naravno s manje poleta nego ranije, ali ipak hvatajui korak.
Ne moe se rei da je to stoga to se polako oporavljao, bilo je to prije zato to je malo
po malo prihvatao svoje stanje, potpomaui se upravo nekim konceptima iz svoje
nastave. Izmeu stoikog fatalizma i budistike nestalnosti, on je od sada prihvatao
postojanje takvo kakvo je: neto vrlo privremeno i nestalno, proces u stalnoj evoluciji.
Nita nije dato za stalno, naroito ne srea. Krhka kao staklo, ne treba da se smatra kao
datost, ona koja zapravo moe da traje samo jedan tren.
Preko beznaajnih stvari se, dakle, polako vraao u ivot: etnja po sunanom danu s
Emili, fudbalska utakmica sa njegovim studentima, posebno dobra ala koju je izvalila
Ejpril. Okrepljujui znaci koji su ga naveli da dri patnju na distanci i da sagradi branu
kojom e zagraditi svoju tugu.
Ali ova blagodet je bila krhka. Bolje vrebala, spremna da ga epa za guu. Bila je
dovoljna sitnica da ga ona prepadne, neobuzdano krene i probudi surova sjeanja: ena s
kojom se mimoiao na ulici, koja je imala isti parfem kao Kejt ili istu kabanicu, pjesma koju
je uo na radiju i koja ga je podsjeala na srene dane, fotografija na koju je naiao u
knjizi...
Ovi posljednji dani bili su bolni, nagovjetavajui ponovni pad. Pribliavanje
godinjice Kejtine smrti, dekoracije i grozniavost u vezi sa pripremom boinih praznika,
sve to ga je podsjealo na njegovu enu.
Ve itavu sedmicu, budio se svake noi skaui, sa lupanjem srca, obliven znojem,
pohoen istim sjeanjem: komami film posljednjih trenutaka ivota njegove supruge.
Metju je ve bio na licu mjesta kad su Kejt prevezli do bolnice, gdje njene kolege - ona je

8
bila ljekar-nisu uspjele da je reanimiraju. Vidio je kako mu smrt surovo otima enu koju
voli. Imali su prava samo na etiri godine savrene sree. etiri godine dubokog
razumijevanja, a jedva vremena da postave putokaz za priu koju nee doivjeti. Takav
susret se deava samo jednom, u to je bio siguran. I ta pomisao mu je bila nepodnoljiva.
Suznih oiju, Metju je shvatio da upravo stiska burmu koju i dalje nosi. Sada je poeo
da se znoji i srce mu je jako udaralo u grudima. Spustio je staklo na Kamaru, potraio
tabletu anksiolitika u depu svojih farmerki i stavio je pod jezik. Lijek se polako topio,
donosei mu hemijsku pomo koja je njegovu uzrujanost rastvorila za nekoliko minuta.
Sklopio je oi, izmasirao kapke i poeo duboko da die. Da bi se potpuno smirio, osjetio je
potrebu da pui. Izaao je iz kola, zakljuao vrata i napravio nekoliko koraka na trotoaru
prije nego to je pripalio cigaretu i povukao dugaak dim.
Opori ukus nikotina obloio mu je grlo. Srce je ponovo poelo da radi normalnim
ritmom i on se ve osjeao bolje. Zatvorenih oiju, lica okrenutog ka jesenjem lahoru, on je
uivao u svojoj cigareti. Bilo je lijepo vrijeme. Sunce se provlailo kroz grane. Vazduh je
bio nestvarno blag. Ostao je tako nepomian nekoliko trenutaka prije nego to e podii
kapke. U dnu ulice, nekakva gomila se okupila pred jednom kuom. On se radoznalo
pribliio jednoj brvnari, tipinoj za Novu Englesku: prostranoj kui s drvenim trijemom, sa
iljatim krovom i mnogobrojnim prozorima. Ispred kue, na travnjaku, je bila
organizovana neka vrsta rasprodaje. Garana rasprodaja, karakteristina za ovu zemlju
iji se stanovnici sele po petnaest puta tokom svog ivota.
Metju se pomijeao sa radoznalom gomilom koja je trgovala starom robom na sto
metara kvadratnih travnjaka. Prodaju je vodio jedan ovjek njegovih godina, elav i sa
malim etvrtastim naoarima, na kome su se isticali namrgoeno lice i plah pogled.
Obuen u crno od glave do pete, izgledao je ozbiljno i kruto poput nekog kvekera. Kraj
njega je jedan ar-pej, boje pijeska, glodao gumenu kost.
U vrijeme zavretka asova, blago vrijeme je izmamilo mnogo svijeta u potrazi za
dobrim stvarima. Stolovi su bili krcati neobinim predmetima: drvena vesla, torba za golf,
bejzbol palica i rukavica, stara gitara Gibson... Naslonjen na ogradu, jedan bicikl BMX,
nezaobilazni boini poklon poetkom osamdesetih godina, zatim, neto dalje, roleri i
skejtbord. Nekoliko minuta je Metju pretraivao meu tandovima, pronalazei mnotvo
igraaka koje su ga podsjetile na djetinjstvo: jo-jo od svijetlog drveta, Rubikova kocka,
prodrljivi nilski konjii, Mastermajnd, frizbi, dinovski pliani vanzemaljac E.T., figurica
iz Ratova zvijezda... Cijene su bile niske; prodava je oigledno htio da se to prije otarasi
najveeg mogueg dijela predmeta.
Metju se upravo spremao da napusti pojas rasprodaje kad je opazio jedan kompjuter.
Bio je to model laptopa: Mekbukpro, ekran od petnaest ina. Nije bila posljednja verzija tog
modela, ve ona prethodna ili ak ona prije nje. Metju se pribliio i osmotrio mainu iz
svakog ugla. Aluminijumsko kuite sprave dobilo je lini peat zahvaljujui jednoj
naljepnici od vinila zalijepljenoj na poleini ekrana. Stiker je predstavljao jedan lik u stilu
Tima Bartona: stilizovanu i seksi Evu, koja je izgledala kao da meu rukama dri logo u
obliku jabuke, te uvene marke u informatici. U dnu ilustracije, mogao se proitati potpis
Ema L., s tim to se nije moglo pouzdano znati da li se radi o umjetniku koji je nacrtao
figuru ili o bivoj vlasnici kompjutera.
Zato da ne, pomislio je on gledajui etiketu. Njegov stari Pauerbuk je crkao krajem
ljeta. Imao je dodue jedan PC kod kue, ali bio mu je potreban jedan novi personalni
laptop. A ve tri mjeseca neprestano odlae taj izdatak za kasnije.
Predmet je bio procijenjen na 400 dolara. Smatrao je da je suma razumna. Dobro mu
je dolo: u ovom trenutku nije ba leao na parama. Na Harvardu je profesorska plata bila
dobra, ali poslije Kejtine smrti on je po svaku cijenu elio da zadri njihovu kuu na Bikon
Hilu, ak iako, uistinu, nije vie imao sredstva za to. Rijeio je bio da uzme podstanarku,

9
ali ak i sa stanarinom koju mu je Ejpril plaala, naknade za iznajmljivanje gutale su tri
etvrtine njegovog dohotka i ostavljale su mu malo prostora za manevrisanje. Bio je ak
primoran da proda svoj motor iz kolekcije: Trijumf iz 1957., koji je nekada bio njegov
ponos.
Priao je ovjeku odgovornom za prodaju i pokazao na Mek.
- Ovaj kompjuter radi, zar ne?
- Ne, slui samo za ukras... Naravno da radi, inae ga ne bih prodavao po toj cijeni!
To je stari laptop moje sestre, ali ja sam formatirao hard disk i reinstalirao operativni
sistem. Radi ko nov.
- U redu, uzimam ga - odluio je Metju poslije nekoliko sekundi oklijevanja.
Potraio je po novaniku. Kod sebe je imao samo 310 dolara. Bilo mu je neprijatno, pa
je pokuao da pregovara, meutim ovjek je odluno odbio. Povrijeen, Metju je slegao
ramenima. Taman je htio da krene kad je iza sebe zauo veseli Ejprilin glas.
- Dozvoli da ti ga poklonim! - rekla je dajui znak kao da eli da zadri prodavca.
- Ne dolazi u obzir!
- Da proslavimo to sam prodala sliku!
- Jesi li dobila eljenu cijenu?
- Da, ali jedva. Tip je mislio da za tu cijenu ima pravo i na jednu od poza iz
Kamasutre!
- Sva nesrea ljudi proizilazi iz toga to ne umiju da se skrase u jednoj sobi.
- Vudi Alen?
- Ne, Blez Paskal.
Prodava mu je pruio kompjuter koji je prije toga stavio u originalnu ambalau.
Metju mu je zahvalio klimanjem glave dok je Ejpril izmirivala dogovorenu sumu. Zatim su
pourili do kola.
Metju je insistirao da on vozi. Dok su se pribliavali Bostonu, zaglavljeni u zastoju,
on nije ni slutio da e mu kupovina koju je upravo obavio zauvijek izmijeniti ivot.

10
 Mis Laventajn
Psi me nikada nisu ujeli. Jedino ljudi jesu.
MERILIN MONRO
BAR RESTORANA IMPERATOR
ROKFELER CENTAR, NJUJORK
18.45H
Smjeten na vrhu Rokfeler Centra, bar Imperatora dominirao je gradom, s pogledom
koji se prua na panoramu Menhetna. Njegova dekoracija bila je rezultat znalake
mjeavine tradicije i dizajna. Tokom renoviranja zgrade potrudili su se da sauvaju
drvenariju, Art deko stolove i kone klupske fotelje. Ovakvo ureenje davalo je mjestu
cosy3 ambijent starih engleskih klubova koji se spojio sa modernijim prostorom u vidu
dugaakog osvijetljenog bara od mlijenog stakla koji se protezao du prostorije.
Tanane siluete i laganog hoda, Ema Laventajn se provlaila od stola do stola, sluei
vina, pozivajui na degustaciju i podrobno objanjavajui porijeklo i istorijat nektara.
Mladi somelijer je imao dara da prenese svoje oduevljenje. Graciozno kretanje njenih
ruku, odmjereni pokreti, njen iskren osmijeh: sve u njenoj pojavi odraavalo je strast i elju
da to podijeli.
Grupa elegantnih konobara donijela je pretposljednje jelo.
- Namaz od svinjskih nogica gratiniranih parmezanom - najavila je Ema uz amor
koji prati degustaciju dok su gosti otkrivah svoje jelo.
Svakome je posluila po au crvenog vina, vodei rauna da zakloni etiketu, zatim
je tokom nekoliko minuta odgovarala na pitanja gostiju, dajui smjernice ne bi li oni
uspjeli da pogode o kom vinu se radi.
- Rije je o morgonu, Kot di Pi, vino Boole - otkrila je na kraju. - Vino punog ukusa,
gurmansko, napeto, nervozno i s dakom arome jagode i marele, koje se divno uklapa s
prostim mekom svinjskih nogica.
Ove sedmine enoloke degustacije bile su zapravo njena zamisao i zahvaljujui
dobrom glasu imale su sve vie uspjeha. Koncept je bio jednostavan: Ema je predlagala
degustaciju etiri vina uz etiri jela koje bi osmislio ef gastronomskog restorana,
Donatan Lamperer. U trajanju od jednog sata, svaki susret je bio organizovan oko
specifine teme, oko jedne vrste loze ili mjesta i bio izgovor za uvod u enologiju kroz igru.
Ema je prela iza pulta i dala znak posluiteljima da donesu posljednje jelo.
Iskoristila je ovaj trenutak zveckanja da bi diskretno bacila pogled na svoj mobilni telefon
koji je upravo treperio. Poto je vidjela SMS, na trenutak ju je uhvatila panika.

U prolazu sam kroz Njujork ove sedmice. Da veeramo zajedno veeras?

Nedostaje mi.
Fransoa

-Ema?
Glas njenog asistenta ju je prenuo iz posmatranja ekrana. Odmah se pribrala i
najavila skupu u sali:
- I kao zavrnica ove degustacije, predlaemo vam ananas sa laticama magnolije, uz
sladoled sa marmelouom, karamelizovanim na vatri. - Otvorila je dvije nove boce vina i
posluila svoj auditorijum. Poslije igre zagonetki, zakljuila je:

3 Cosy (eng.) udoban, prijatan. Prim. prev.

11
 - Italijansko vino iz Pijemonta, muskat iz Astija. Gurmanska loza, aromatina i
eterina, blago pjenuava i slatka. Vino koje mirie na ruu i sa finim mjehuriima koji
elegantno podravaju svjeinu ananasa.
Vee se zavrilo s pitanjima publike. Jedan dio pitanja ticao se Emine profesionalne
karijere, koja je na njih rado odgovarala, ne doputajui da se nazre nemir koji ju je titio.
Rodila se u skromnoj porodici u Zapadnoj Virdinji. U ljeto kad je navrila etrnaest
godina, njen otac, voza kamiona, odveo je porodicu u obilazak kalifornijskih vinograda.
Za tinejderku je to bilo potpuno oaravajue otkrie koje je pobudilo interesovanje i strast
prema vinu kao i prema upravo pronaenom pozivu.
Upisala se u srednju ugostiteljsku kolu u arlstonu koja je davala solidno
obrazovanje iz enologije. im je stavila diplomu u dep, bez trunke aljenja napustila je
svoju beznadenu zabit. I pravac Njujork! Najprije je bila konobarica u jednom skromnom
objektu, zatim asistent efa konobara u jednom popularnom restoranu u Vest Vilidu.
Tada je radila i do esnaest sati dnevno, posluujui za stolovima, preporuujui vina i
vodei rauna o baru. Jednoga dana, naletjela je na udnog klijenta. Nekoga ije je lice
odmah prepoznala: njenog idola, Donatana Lamperera. Onoga koga su gastronomske
kritike nazivale Mocart gastronomije. ef je drao jedan prestini restoran na Menhetnu:
uveni Imperator, za koji su pojedinci smatrali da je tu najbolja hrana na svijetu. Imperator
je zaista bio svetinja koja svake godine okuplja hiljade klijenata sa sve etiri strane svijeta
te je esto bilo potrebno da se eka i vie od godinu dana ne bi li se dobila rezervacija. Tog
dana, Lamperer je bio na ruku sa svojom enom. Inkognito. U to doba, ve je imao
restorane po itavom svijetu. Bio je to nevjerovatno mlad tip da bi bio na elu jednog
takvog carstva.
Ema je skupila hrabrost i usudila se da prie idolu. Donatan ju je s
interesovanjem sasluao i ubrzo se ruak pretvorio u razgovor za posao. Uspjeh nije bio
zaludio glavu Lampereru. Bio je zahtjevan, ali skroman, uvijek u potrazi za novim
talentima. U trenutku kada je izmirivao raun, on joj je pruio svoju vizitkartu s rijeima:
- Poinjete sutra.
Sutradan je potpisala ugovor kao asistent glavnog somelijera u Imperatoru. Tokom tri
godine ona se prelijepo slagala sa Donatanom. Lamperer je imao bujnu kreativnost i
potraga za skladom izmeu jela i vina dobila je svoje pravo mjesto u njegovoj kuhinji.
Profesionalno, ona je ostvarila svoj san. Prethodne godine, poslije razvoda braka, francuski
ef je napustio slubu. Restoran je nastavio s radom, i mada Donatan Lamperer vie nije
bio u kuhinji, njegov duh je nastavio da proima mjesto, a jela koja je on bio izmislio i dalje
su se nalazila na jelovniku.
- Zahvaljujem vam se na prisustvu i nadam se da ste proveli prijatno vee -
izgovorila je ona za kraj druenja.
Pozdravila je klijente, napravila kratak izvjetaj sa svojim asistentom, pokupila svoje
stvari i krenula kui.
***
Ema je krenula liftom i za nekoliko sekundi obrela se u podnoju Rokfeler Centra.
Ve odavno je bila pala no. Para joj je izlazila iz usta. Ledeni vjetar koji je brisao trijem nije
obeshrabrio brojne dangube koje su se tiskale uz ogradu da bi fotografisale dinovsku
boinu jelku to se uzdizala iznad klizalita. Visoko oko trideset metara, drvo se povijalo
pod elektrinim girlandama i ukrasima. Prizor bjee oaravajui, ali kod Eme je budio
melanholiju. Uzalud to je to otrcana fraza, ali teina samoe je zaista bila tea tokom
boinih praznika. Ona se pribliila ivici trotoara, namjestila svoju kapicu i zategla al,
paljivo posmatrajui svjetla na krovu taksi vozila, u nadi, ah ne vjerujui mnogo u to, da
e ugledati neko slobodno vozilo. Naalost, bio je pic i svi Jelou kebs koji su prolazili

12
ispred nje, ve su imali putnike. Pomirena sa sudbinom, probijala se kroz gomilu i
koraala uurbano sve do ugla Leksington avenije i 53. ulice. Uletjela je u stanicu metroa i
krenula linijom E, u pravcu downtown-a. Kao to je pretpostavljala, vagon je bio pretrpan i
morala je da putuje stojei, stisnuta meu ostalim putnicima.
Uprkos potresima, ona je uspjela da iupa telefon i ponovo je proitala SMS koji je
ve napamet znala.

U prolazu sam kroz Njujork ove sedmice. Da veeramo zajedno veeras?

Nedostaje mi.
Fransoa.

Nosi se, ubre pokvareno. Nisam na tvom raspolaganju! Psovala je ne odvajajui oi od

ekrana.
Fransoa je bio nasljednik jednog uvenog vinograda iz Bordoa. Srela ga je prije dvije
godine tokom jednog putovanja u cilju otkrivanja francuskih sorti. On joj nije krio da je
oenjen i da je otac dvoje djece, ali ona je ipak odgovorila na njegova udvaranja. Ema je
produila svoje putovanje u Francuskoj i proveli su jednu sedmicu iz snova, obilazei
vinske puteve u tom regionu: uveni put Medoka tragom vrhunskih vina i dvoraca,
put vinograda sa svojim romanskim crkvama i arheolokim nalazitima, vilama i
opatijama Meumorja, srednjovjekovnim selom Sent-Emilijon... Zatim su se ponovo vidjeli
u Njujorku, zahvaljujui Fransoinim profesinalnim putovanjima. ak su proveli jednu
sedmicu na godinjem odmoru na Havajima. Dvogodinja epizodina veza, strastvena i
destruktivna. Dvije godine ekanja u obmanjivanju. Svaki put kad bi se nali, Fransoa je
obeavao da upravo naputa enu. Nije mu stvarno vjerovala, ali, razumije se, tada joj se
ve bio uvukao pod kou...
A onda, jednoga dana, kada je trebalo da krenu na vikend, Fransoa joj je poslao
poruku da bi joj rekao kako jo uvijek voli svoju enu i da eli da okona njihovu vezu.
Vie puta tokom svog ivota, Ema se poigravala granicama svojih mogunosti - bulimija,
anoreksija, samopovreivanje zasijecanjem koe - i najava ovog raskida otvorila je bezdan
u njoj.
Duboki osjeaj praznine ju je tada bio potpuno opustoio. Njene naprsline su se
produbile, njene lomljive zone zatrovale su bile itavo njeno bie. Najednom, ivot nije
imao vie nita da joj ponudi i izgledalo je da joj on samo donosi bol. Da bi uutkala tu
patnju, jedino ijeenje koje je pronala bilo je da legne u kadu i presjee sebi vene. Dva
duboka zareza, napravljena skalpelom na obje ruke. To nije bio poziv u pomo i ovo nije
bio film. Ova samoubilaka kriza bila je surova, izazvana ljubavnim razoaranjem, ali zlo
je sezalo mnogo dalje u prolost. Ema je eljela da njen ivot prestane i uspjela bi u tome
da njen blesavi brat nije izabrao ba taj trenutak da svrati kod nje u stan, prebacujui joj to
nije platila ovomjesenu kiriju za staraki dom u kome je smjeten njihov otac.
Sjetivi se ponovo ove epizode, Ema je osjetila kako joj struje hladni trnci niz kimu.
Kompozicija metroa je stigla do stanice u 42. ulici, posljednje stanice autobusa. Tu se
vagon ispraznio i ona je konano mogla da nae slobodno mjesto. Upravo se smjestila, kad
je njen mobilni telefon ponovo poeo da vibrira. Fransoa je bio uporan:

Preklinjem te, draga, odgovori mi. Pruimo sebi jo jednu ansu. Daj mi neki znak. Molim
te.
Toliko mi nedostaje.
Tvoj Fransoa

13
 Ema je zatvorila oi i usporila disanje. Njen bivi ljubavnik bio je sebini i nestalni
manipulator. Znao je da iskoristi svoju zavodljivost da bi ispao heroj velikog srca i drao je
u svojoj vlasti. Bio je sposoban da je navede da ona izgubi svaku kontrolu nad sobom.
Umio je surovo da iskoristi sve njene slabosti i manjak njenog samopouzdanja. Zaranjao je
u provalije njenih pukotina, grebao njene oiljke. Naroito je bio umjean u uljepavanju
stvarnosti da bi prikazao stvari u svoju korist, do te mjere da se moe smatrati
mitomanom4.
Da ne bi dola u iskuenje da odgovori, iskljuila je mobilni. Uloila je previe napora
da bi se otrgla njegovom uticaju. Odbijala je da ponovo upadne u zamku samo zato to se
osjeala usamljenom za Boi.
Jer njen najgori neprijatelj nije bio Fransoa. Njen najgori neprijatelj bila je ona sama.
Nije mogla da se odlui da ivi bez strasti. U pozadini svoje uglaene i zabavne strane,
poznavala je svoju impulsivnost i emotivnu nestabilnost koji su je, kad je obuzmu,
naizmjenino uranjali u periode duboke depresije i nekontrolisane euforije.
uvala se svog straha od ostavljanja, koji je mogao daje poljulja u svakom trenutku i
potopi u samodestruktivnost. Njen ljubavni ivot bio je posut bolnim vezama. U ljubavi je
previe davala osobama koje je nisu zasluivale. Gadni tipovi poput Fransoe. Ali bilo je u
njoj neega to nije razumjela, neto ime nije umjela da vlada. Neka mrana sila,
zavisnost, koja je gura u naruje mukaraca koji nisu slobodni. Iznova je bez razmiljanja
traila neku vrstu stapanja, znajui vrlo dobro da joj ove veze u sutini nee donijeti ni
sigurnost ni stabilnost kojima je toliko teila. Ali istrajavala je u tome i s gaenjem je
postajala sauesnica u njihovim nevjerstvima, rasturajui brakove, iako je to bilo suprotno
njenim vrijednostima i tenjama.
Sreom, psihoterapija na koju je ila ve nekoliko mjeseci pomogla joj je da se povue
i sauva se od svojih emocija. Od sada je znala da mora da misli kako sebe da zatiti i dri
se podalje od pojedinaca koji joj donose nevolju.
Stigla je na posljednju stanicu linije: stanicu Svjetski Trni centar. Ovaj kvart u
junom dijelu grada bio je potpuno opustoen atentatima. Danas je jo uvijek bio u
radovima, ali ubrzo e se vie staklenih i elinih kula uzdizati na njujorkom nebu.
Simbol sposobnosti Menhetna da izae jo jai iz svih iskuenja, pomislila je Ema penjui
se uza stepenice da bi stigla do Ulice Grinvi.
Primjer za razmiljanje...
Koraala je urnim korakom sve do raskrsnice ulice Harison i krenula esplanadom
jednog stambenog kompleksa koji se sastojao od visokih zgrada od kestenjaste cigle,
sagraenim poetkom sedamdesetih godina, kada je Trajbeka5 bio samo industrijska zona
s gomilom skladita. Unijela je ifru da bi ula i odgurnula s obje ruke teka gvozdena
vrata.
Tokom dugo vremena je Nort Plaa 50 imala stotine stanova sa prihvatljivim
stanarinama u svoje tri kule na etrdeset spratova. Danas su cijene u kraju buknule i
zgrada je bila pred renoviranjem. U meuvremenu, hol je izgledao tuno i oronulo: zidovi
s kojih opada malter, potmulo osvjetljenje, sumnjiva istoa. Ema je uzela potu iz
sandueta i krenula jednim od liftova da bi stigla do pretposljednjeg sprata na kome se
nalazio njen stan.
- Klovis!
Jedva da je kroila preko praga, njen pas je ve skakutao pred njom, sav radostan.

4 Mitoman (gr.) onaj koji pokazuje bolesnu sklonost ka izmiljanju stvari i dogaaja i pretjerivanju u njihovom
prikazivanju. -Prim. prev.
5 TriBeCa, skraenica od Triangle below Canal Street, kraj u Donjem Menhetmi, Njujork. - Prim. prev.

14
 - Pusti me bar da zatvorim vrata! - alila se ona, milujui obilnu kou ar-peja koja se
talasala u suvim i tvrdim naborima.
Spustila je svoju tanu i igrala se nekoliko minuta sa psom. Voljela je njegovu
nabijenu i robusnu siluetu, njegovu debelu njuku, njegove iskrene oi, upale u trouglastu
glavu i njegov simpatini izgled prznice.
- Ti e mi barem biti zauvijek odan!
I kao da bi mu zahvalila, pruila mu je veliku iniju s kroketima.
Stan je bio mali - jedva 40 kvadrata - ali imao je arma: svijetao parket od sirovog
drveta, zidovi od sline cigle, iroki prozor. Otvorena kuhinja bila je usredsreena oko
anka od crnog pjeanika sa tri barske stolice od sjajnog metala. to se salona tie, on je
bio preplavljen knjigama koje su bile poredane po policama. Amerika i evropska fikcija,
eseji o bioskopu, djela o vinu i gastronomiji. Zgrada je imala brojne mane: stare
vodovodne cijevi, tete od vode koja je procurila, praonicu u kojoj je prava navala mieva,
liftove koji su uvijek u kvaru, neispravnu klimatizaciju, zidove tako tanke da podrhtavaju
za vrijeme oluje i kroz koje se moe uti svaka intimnost susjeda. Ali pogled je bio
oaravajui i irok, pruao se preko rijeke, nudei pogled na Donji Menhetn od koga
zastaje dah. U neprekidnom nizu su se redale osvijetljene zgrade, etalita Hadsona i
amci koji klize rijekom.
Ema je skinula kaput i al, okaila svoj kostim na vjealicu, navukla stare farmerke i
preiroku majicu Jenkija prije nego to je ula u kupatilo da skine minku.
U ogledalu se ukazao odraz lica mlade ene od trideset i tri godine, kestenjaste blago
talasaste kose, svijetlozelenih oiju, iljatog nosa, na kome se naziralo nekoliko pjegica. U
njenim (vrlo) dobrim danima, mogla se prepoznati izvjesna slinost sa Kejt Bekinsejl ili
Evanelinom Lili, ali danas nije bio njen dobar dan. U krajnjem naporu da ne dopusti da je
preplavi tuga, ona je uputila ogledalu podrugljivu grimasu. Skinula je kontaktna soiva
koja su joj bockala oi, stavila naoare za kratkovidost i otila do kuhinje da sebi napravi
aj.
Brrr, ovdje je ba ledeno, drhtala je umotavajui se u toplo ebe i pojaavajui grijanje
na radijatora. Kako je voda sporo kljuala, ona se smjestila na jednu od barskih stolica i
otvorila svoj laptop koji je stajao na anku.
Umirala je od gladi. Konektovala se na sajt jednog japaskog restorana koji je vrio
isporuke na kunu adresu i naruila je miso supu kao i asortiman suija, makija i saimija.
Dobila je potvrdu mejlom, provjerila svoju porudbinu i as isporuke, zatim je
iskoristila priliku da pregleda ostale poruke, bojei se pote svog biveg ljubavnika.
Na svu sreu, nije bilo poruka od Franosoe.
Ali bilo je druge pote, enigmatine, koju je napisao izvjesni Metju apiro.
ovjek za koga nikada ranije nije ula.
I koji e joj preokrenuti ivot...

15
 Poruka
Kada je patnja ono to najbolje poznajemo,
pravo je iskuenje odrei je se.
MIKELA MARZANO
BOSTON
KVART BIKON HILA
20 ASOVA
- Mama se nee vratiti, a, tata? - upitala je Emili zakopavajui svoju pidamu.
- Ne, nee se nikada vratiti - potvrdio je Metju uzimajui ker u naruje.
- To nije pravedno - poalila se djevojica drhtavim glasom.
- Ne, nije pravedno. ivot je ponekad takav - odgovorio je, naglo je podignuvi na
krevet.
Mala prostorija u potkrovlju bila je topla i prijatna, i u njoj nije bilo njenih ili
pastelnih tonova, kakvi su se preteno mogli vidjeti u djejim sobama. Kad su Metju i Kejt
renovirali kuu, trudili su se da svakoj prostoriji daju originalni peat. Radi ove sobe
uklonili su pregradni zid, oistili i izglaali stari parket da bi mu dali nekadanji sjaj i
kupili starinski namjetaj: krevet od sirovog drveta, bijelu stilsku komodu, fotelju
presvuenu konopljom, drvenog konjia koji se klati i sanduk za igrake od koe i
mesinga.
Metju je pomilovao Emili po obrazu i uputio joj pogled za koji se nadao da e je
umiriti.
- eli li da ti proitam jednu priu, duo?
Sputenog pogleda, ona je tuno odmahnula glavom.
- Neka, neu.
Namrtio se. Od prije nekoliko nedjelja, osjeao je da mu je ki veoma uznemirena,
kao da je na nju prenio sopstveni stres i zbog tog zapaanja je imao osjeaj krivice. Pred
njom se, pak, on zduno trudio da prikrije svoj bol i tjeskobu, ali to mu nije polazilo za
rukom: djeca su imala esto ulo da otkriju ovakve stvari. Uzalud se Metju trudio da sebe
urazumi, nemir ga je bio u potpunosti savladao: osjeao je iracionalni strah da ne izgubi
ker poto je izgubio enu. Odsad je bio ubijeen da opasnost vreba odasvud i taj strah ga
je tjerao da previe titi Emili, uz rizik da je ugui i izazove gubitak samoupouzdanja kod
nje.
Istina je to da je on kao otac bio sluen. U prvim nedjeljama je bio poljuljan
tobonjom ravnodunou koju je pokazivala Emili. U to vrijeme, dijete je izgledalo
nepropustljivo za bol, kao da nije uspijevala da shvati da joj je majka mrtva. U bolnici je
psiholog koji prati djevojicu, ipak, objasnio Metjuu da to ponaanje nije nenormalno. Da
bi se zatitila, neka djeca se namjerno dre na distanci od traumatinog dogaaja,
nesvjesno ekajui da se osjete snanijim da bi se s njim suoila.
Pitanja o smrti dola su kasnije. Tokom nekoliko mjeseci Metju se odupirao,
potpomaui se savjetima psihologa, albumima za crtanje i metaforama. Ali Emilina
pitanja od skoro su bivala sve konkretnija, dovodei njenog oca u nepriliku i satjerujui ga
u tjesnac. Kakvu je predstavu o smrti imalo dijete od etiri i po godine? Nije znao koji
rjenik da upotrijebi, nije bio siguran koje rijei ona u tom uzrastu moe da razumije.
Psiholog mu je savjetovao da se ne brine, objanjavajui mu da e Emili, kako bude
odrastala, sticati svijest o konanom nestanku njene majke. Po njegovom miljenju, ta

16
pitanja su bila zdrava. Omoguavala su joj da izae iz tiine, izbjegne zabranjene teme i da
se u dogledno vrijeme oslobodi straha.
Ali Emili je oigledno bila daleko od toga da je dostigla tu oslobaajuu fazu.
Naprotiv, svako vee, u vrijeme spavanja, poinjala je po stoti put sa istim strepnjama i
istim pitanjima sa bolnim odgovorima.
- Hajde, u krevet!
Zamiljena, djevojica je skliznula pod pokriva.
- Baka kae da je mama na nebu... - poela je ona.
- Mama nije na nebu, baka pria gluposti - presjekao ju je Metju, proklinjui svoju
majku.
Kejt nije imala porodicu. On se vrlo rano odvojio od svojih roditelja, dva sebinjaka
koji su provodili mirne penzionerske dane u Majamiju i koji nisu ni pojmili koliko je velika
njegova patnja. Nikada nisu zaista voljeli Kejt, zamjerajui joj da joj je vanija karijera od
porodice. Vrhunac za roditelje koji su oduvijek mislili samo na sebe! Prvog mjeseca koji je
uslijedio nakon Kejtine smrti, oni su zaista bili doli u Boston da mu prue podrku i da se
staraju o Emili, ali ta brinost nije potrajala. Sada su se zadovoljavali time da mu jednom
sedmino telefoniraju kako bi vidjeli ta ima novo i da bi ispriali ovakve budalatine
njihovoj unuci.
To ga je izluivalo! Nije bila stvar u prihvatanju religijskog licemjerja. Ne vjeruje u
Boga, niti je ikada vjerovao, a smrt njegove ene svakako nee promijeniti stvari! Za njega
je biti filozof podrazumijevalo oblik ateizma i takvo vienje je dijelio sa Kejt. Smrt je
oznaavala kraj svega. Nije bilo nieg drugog, nije postojalo poslije, samo praznina, totalno
i apsolutno nitavilo. Bilo mu je nepojmljivo, makar i radi toga da umiri ker, da je
uljuljkuje iluzijom u koju ne vjeruje.
- Ako nije na nebu, gdje je onda? - bilo je uporno dijete.
- Njeno tijelo je na groblju, to dobro zna. Ali njena ljubav, ona nije mrtva - dopustio
je. - Ona je uvijek u naim srcima i naem sjeanju. Moemo da nastavimo da odravamo
sjeanje na nju, priajui o njoj, prisjeajui se lijepih trenutaka koje smo skupa proveli,
gledajui fotografije i okupljajui se na njenom grobu.
Emili je klimnula glavom, daleko od toga da je ubijeena.
- I ti e umrijeti, zar ne?
- Kao svi - priznade on - ali...
- Ali ako ti umre, ko e se brinuti o meni? - uspaniila se ona.
Snano ju je zagrlio.
- Neu umrijeti sutra, duo! Neu umrijeti do stote godine. Obeavam ti!
Obeavam ti, ponovio je, znajui da je to pusto obeanje.
Maenje se produilo jo nekoliko minuta. Zatim je Metju uukao Emili i ugasio
svjetla, osim none lampe okaene iznad kreveta. Prije nego to je odkrinuo vrata, jo
jednom je zagrlio svoju ker obeavi joj da e Ejpril svratiti da joj poeli laku no.
***
Metju je siao niz stepenice koje su vodile do salona. Prizemlje kue oblivala je
priguena svjetlost. ivio je ve tri godine u toj kui od crvene cigle na uglu Ulice Maunt
Vemon i Ulice Vilou. Jedna lijepa iownhouse sa masivnim bijelim vratima i aluzinama od
tamnog drveta, koja je gledala na Luizburg skver.
On se nagnuo kroz prozor i stao da posmatra elektrine girlande koje su treperile,
okaene na gvozdenoj ogradi parka. itavog ivota Kejt je sanjala da stanuje u istorijskom
jezgru Bostona. Bila je to mala ouvana enklava, sa viktorijanskim kuama, poploanim
trotoarima i cvijetnim uliicama s obiljem drvea i starinskim fenjerima na plin. Magino
mjesto koje je odavalo utisak da je vrijeme stalo, zaledivi kue u otmenom i starinskom

17
armu. Bio je to ivotni okvir koji nije bio u domaaju stipednije jednog ljekara staiste u
univerzitetskoj bolnici i jednog fakultetskog profesora, koji tek to je isplatio dug svoje
studentske pozajmice! Ali bilo je potrebno mnogo vie da bi se Kejt obeshrabrila.
Mjesecima je obilazila radnje u kvartu, lijepei svuda oglase. Jedna stara dama, koja se
spremala da se preseli u staraki dom, bila je nabasala na njen oglas. Ova bogata Bostonka
gnuala se agenata za nekretnine i vie je voljela da proda nekome odreenom kuu u
kojoj je provela itav svoj ivot. Mora biti da joj se Kejt svidjela, jer je nekim udom pristala
da spusti cijenu, postavljajui svoju ponudu kao neku vrstu ultimatuma. Imali su dvadeset
i etiri sata da se odlue. ak i sa znaajnim umanjenjem, suma je i dalje bila pozamana.
Bilo je to ivotno ulaganje, ali noeni ljubavlju i vjerom u budunost, Metju i Kejt su
napravili taj korak, zaduujui se na trideset godina i provodei svaki svoj vikend do grla
u kreu i bojama. Oni, koji nikad u ivotu nisu majstorisali, postali su strunjaci za
vodoinstalaterske radove, za popravku parketa i ugradnju elektrinih kablova sa
tekerima.
Kejt i on su bili razvili gotovo tjelesni odnos sa starom kuom. Njihov dom je bio
njihovo intimno sklonite, tu gdje su namjeravali da podiu svoju djecu, tu gdje su
planirali da ostare. Sklonite od oluje6, kako je pjevao Bob Dilan.
Ali, sada kada je Kejt mrtva, kakav je smisao svega toga? Mjesto je bilo teko od jo
uvijek ivih uspomena. Namjetaj, dekoracija i ak odreeni mirisi koji su nastavili da
lebde u vazduhu (mirisne svijee, potpuri, indijski tapii) vezivali su se za Kejtinu linost.
Zbog svega toga Metju je neprestano imao utisak da njegova ena pohodi kuu. Uprkos
svemu, nije imao ni volje ni hrabrosti da se preseli. U tom periodu nestabilnosti, townhouse
je sainjavao jedno od njegovih posljednjih pribjeita.
Ali samo jedan dio kue je bio zaleen u uspomeni. Posljednji sprat je bio razgaljen
prisustvom Ejpril koja je iznajmila jednu lijepu sobu, kupatilo, veliki garderober i
kancelariju. Na spratu nie, nalazila se Metjuova vlastita soba, soba za Emili i ona za
dijete, koje su bili planirali da imaju uskoro on i Kejt... to se tie prizemlja, bilo je ureeno
kao potkrovlje, sa velikim salonom i otvorenom kuhinjom.
Metju se prenuo iz svoje obamrlosti i trepnuo nekoliko puta ne bi li odagnao svoje
bolne misli. Preao je u kuhinju, mjesto na kome su nekada toliko voljeli da dorukuju, a
uvee da se sastanu i jedno drugome prepriavaju kako su proveli dan, sjedei rame uz
rame za stolom iza anka. Iz friidera je izvadio pakovanje svijetlog piva. Otvorio je jednu
flau i uzeo novu tabletu anksiolitika koju je progutao s gutljajem alkohola. Koktel piva
Korona i lijekova. Nije znao za bolji lijek da sebe otupi i brzo utone u san.
- Hej, lijepi deko, vodi rauna o toj vrsti mjeavine, moe biti opasno! - opomenula
ga je Ejpril, silazei niz stepenice.
Bila se presvukla da bi izala i, kao po obiaju, izgledala je raskono.
Na vrtoglavo visokim potpeticama, nosila je sa zaprepaujuom prirodnou
ekscentrini, ali ik komplet, koji naginje fetiizmu: gornji dio providan, obrubljen bordo
trakom, orts od lakovane koe, neprozirne arape i tamni demper sa nitnama na
rukavima. Vezala je bila kosu u puuu i stavila sedefasti puder, koji je isticao njen karmin
boje krvi.
- Nee sa mnom? Idem u Gan at, novi pab blizu keja. Njihova prasea glava prena
u ulju je da se ubije. A tek mohito, neu ni da ti spominjem. U ovom trenutku tamo izlaze
najljepe djevojke u gradu.
- A Emili, da je ostavim samu u sobi?
Elpril je smjesta osporila primjedbu.
- Moemo da pitamo djevojku iz susjedstva. Nju nikada ne mora mnogo da moli da

6
A Shelter from the Storm.

18
izigrava bebisiterku.
Metju je odmahnuo glavom.
- Ne elim da se moje dijete od etiri i po godine probudi kroz sat vremena zbog
nekog komara i otkrije da ju je otac ostavio da bi iao da ispija mohito u nekom baru za
lezbae.
Prilino ljuta, Ejpril je namjestila svoju iroku manetna-narukvicu s utisnutim
purpurnim arabeskama.
- Prije svega, Gan at nije bar za lezbejke - iznervirala se ona. - A pritom sam ozbiljna.
Mete, prijae ti da izae, vidi svijet, da ponovo pokua da se svidi enama, vodi
ljubav...
- Ali kako misli da se ponovo zaljubim? Moja ena...
- Ne govorim ti o osjeanjima - prekinula ga je. - Govorim o kresanju! O tijelu na
tijelu, radosti i zadovoljstvu ula. Mogu da ti predstavim drugarice. Otvorene djevojke
koje trae samo malo zabave.
Pogledao ju je kao stranca.
- Vrlo dobro, neu da te tjeram- rekla je zakopavajui demper. - Ali zar se nikada
nisi zapitao ta bi Kejt mislila?
- Ne razumijem.
- Da moe da te vidi odozgo, ta bi ona mislila o tvom ponaanju?
- Nema odozgo! Nemoj sad i ti da poinje!
Odbacila je argument.
- Nije vano. Ja u ti rei ta bi ona mislila: voljela bi da te vidi kako napreduje,
voljela bi da se sabere, da sebi bar da ansu da ponovo zavoli ivot.
Osjetio je kako poinje da kipti od bijesa.
- Kako moe da govori u njeno ime? Nisi je ni poznavala! Nikad je nisi ni srela!
- Tano - sloila se Ejpril - ali mislim da ti na izvjestan nain uiva u bolu i da ga
odrava, jer tvoj bol je posljednja spona koja te vezuje za Kejt i...
- Prekini s tvojom psihologijom iz enskih magazina! - planuo je.
Povrijeena, ona se nije ak ni potrudila da mu odgovori i izala je zalupivi vrata za
sobom.
***
Poto je ostao sam, Metju je pronaao utoite na svom kauu. Popio je naiskap jednu
flau piva, zatim se opruio i izmasirao kapke.
Ludilo...
Nije imao ni najmanju elju da ponovo vodi ljubav, ni najmanju elju da miluje
drugo tijelo ili ljubi drugo lice. Imao je elju da bude sam. Nije traio nikoga da ga
razumije, nikoga da ga utjei. elio je samo da umiri svoj bol, imajui za jedine pomonike
vjernu kutiju lijekova i njegovu dragu Koronu.
im je sklopio oi, slike su se nizale u njegovoj glavi kao film koji je ve stotinama
puta gledao. No izmeu 24. i 25. decembra 2010. Te veeri, Kejt je bila deurna sve do 21
as u Djejoj bolnici u Damajka Plejnu, zgradi u okviru MGH-a7, specijalizovanoj u
pedijatriji. Kejt ga je pozvala na kraju svog deurstva.
- Auto mi je jo u kvaru na parkingu bolnice, dragi. Kao i uvijek, bio si u pravu:
stvarno treba da se otarasim te krntije.
- Rekao sam ti hiljadu puta...
- Ali toliko sam vezana za tu staru Mazdu kupe! Zna da je to prvi auto koji sam
mogla da priutim kad sam bila studentkinja!

7 Massachusetts Genral Hospital, velika javna univerzitetska bolnica u Bostonu.

19
 - Bilo je to devedesetih godina, srce moje, i u ono vrijeme ve je bio polovanjak...
- Pokuau da uhvatim metro.
- ali se? U kraju je u ove sate previe opasno. Dolazim motorom po tebe.
- Ne, stvarno je previe hladno. Pada nekakva susnjeica, nije pametno, Mete!
Kako je on bio uporan, ona je na kraju popustila.
- U redu, ali vodi rauna onda!
Njene posljednje rijei prije nego to je spustila slualicu.
Metju je sjeo na svoj Trijumf. Dok je on naputao Bikon Hil, Kejt je vjerovatno uspjela
da upali motor svoje male Mazde. Jer ju je u 21.07 h jedan kamion, koji isporuuje brano u
pekare u centru grada, direktno udario dok je izlazila sa bolnikog parkinga.
Odbaen ka zidu bolnikog kruga, auto se dva puta okrenuo prije nego to se obrnuo
na krov.
Naalost, i kamion se bio prevrnuo na trotoaru, pregazivi svom teinom vozilo.
Kad je Metju stigao do bolnice, vatrogasci su bili angaovani u pokuaju da izvuku
Kejtino tijelo, koje je bilo zarobljeno u zamci zguvane limarije. Spasilakoj ekipi je trebalo
vie od jednog sata da je evakuiu na MGH gdje je u toku noi podlegla povredama.
Voza kamiona se izvukao nepovrijeen. Toksikoloke analize, koje su izvrene na
njemu poslije nesree, bile su pozitivne na kanabis, ali tokom njegovog sasluanja od
strane policije, on je tvrdio da je Kejt telefonirala u trenutku sudara i da nije potovala
njegovo prvenstvo prolaza.
Verzija koja je potkrijepljena kamerom za nadzor postavljenom na ulasku u parking.
***
Met je otvorio oi i pridigao se. Nije smio da se prepusti. Morao je da se odupre zbog
Emili. Ustao je i potraio neku zanimaciju. Da ispravlja radove? Gleda koarkaku
utakmicu na televiziji? Zatim mu se pogled zaustavio na velikoj torbi u kojoj se nalazio
polovni kompjuter koji je kupio nekoliko sati ranije.
On se smjestio za drveni kuhinjski ank, izvadio kompjuter iz kutije i prikljuio ga na
mreu, posmatrajui iznova udno aluminijumsko kuite na kome se nalazio stiker koji je
predstavljao Evu i jabuku.
Otvorio je mainu i pronaao post-it nalijepljen na ekranu. Tip sa garane rasprodaje
pobrinuo se da mu ostavi pristupni kod administratorovog rauna.
Metju je upalio laptop i ukucao lozinku da bi pristupio ekranu. Na prvi pogled, sve je
bilo normalno: tastatura, ekran, ikone svojstvene za Mek. Unio je svoju identifikaciju da bi
se konektovao na internet i tokom nekoliko minuta je pretraivao po programima da bi se
uvjerio da uspijeva da otvori sve aplikacije: obrada teksta, pretraiva, imejl, slike.
Startujui ovaj posljednji softver, saekalo ga je iznenaenje, jer naletio je na niz fotografija.
udno, prodava ga je, meutim, bio uvjerio da je formatirao hard disk...
Pritisnuo je tipku na tastaturi da bi se ukazalo na desetine snimaka kao slajdou. Bio
je to album sa godinjeg odmora na kome se vide pejzai kao sa razglednica. Tirkizno
plavo more, daske za surfovanje zabodene vertikalno u bijeli pijesak, mukarac i ena u
zagrljaju, koji su ovjekovjeili svoju sliku u maginoj svjetlosti zalazeeg sunca.
Havaji? Bahami? Maldivi? Pitao se on, zamiljajui zvuk talasa i osjeaj vjetra u kosi.
Poslije mora, ukazalo se zelenilo, poto su se pojavili brdoviti pejzai, dvorci,
vinogradi i trg nekog seoceta.
Francuska ili Toskana, kladio se on.
Zaintrigiran svojim otkriem, prekinuo je projekciju i kliknuo na svaku fotografiju da
bi prikupio vie informacija. Pored njihovih tehnikih karakteristika, svaka je nosila
napomenu snimila ema.lavenstajn@imperatomyc.com.
Ema Laventajn...

20
 Odmah je uvidio povezanost sa potpisom koji se pojavljuje ispod ilustracije koja
ukraava kuite kompjutera.
Ema L.
Oigledno, biva vlasnica kompjutera.
Pomou nekoliko tipki obiljeio je sve snimke i ubacio ih u kantu da bi ih unitio. U
trenutku kad je konano htio da potvrdi operaciju, on se predomislio i, da bi umirio
savjest, napisao jedan kratki mejl:

From: Metju apiro

To: Ema Laventajn
Subject: Fotografije

Dobro vee, gospoice Laventajn,

Ja sam novi vlasnik Vaeg Mekbuka.
Ostalo je nekoliko fotografija na hard disku Vaeg starog kompjutera.
elite li da Vam ih poaljem ili mogu da ih izbriem?
Obavijestite me.
Srdaan pozdrav,
Metju apiro

21
 Strangers in the night
Ne vjerujem u vrijednost odvojenih egzistencija.
Niko od nas nije kompletan sam za sebe.
Virdinija VULF
From: Ema Laventajn
To: Metju apiro Subject:
Re: Fotografije

Potovani gospodine,
Mislim da ste na pogrenoj adresi. Tano je da imam jedan Mekbuk, ali nikad ga nisam
prodala! Fotografije koje imate nisu dakle moje; -)
Srdano,
Ema

Ema Laventajn
Asistent glavnog somelijera
Imperator
30 Rokfeler Plaa Njujork, NY 10020

2 minuta kasnije.
U redu. Izvinite zbog ove greke. Prijatno vee.
Metju
P.S: Radite u Imperatoru? Moda smo se onda ve sreli. Moja ena i ja smo tamo proslavili
prvu godinjicu naeg susreta!

45 sekundi kasnije.
Stvarno? Kog datuma?

1 minut kasnije.
Ima neto vie od etiri godine.
29. oktobra.

30 sekundi kasnije.
Nekoliko nedjelja prije mog dolaska znai!
Nadam se da Vam je restoran ostao u lijepom sjeanju.

1 minut kasnije.
Da, u odlinom. Jo se sjeam nekih jela: karamelizovanih abljih bataka, teleih lijezda sa
tartufima i makarona s riom u mlijeku!

30 sekundi kasnije.
A vino? Sirevi?

1 minut kasnije.

22
 Nesumnjivo u Vas razoarati, Ema, ali da budem iskren, ne pijem vino i nikada ne jedem
sir.

1 minut kasnije.
Ba tuno! Ne znate ta proputate. Ako svratite u restoran, ja u Vam otkriti neke dobre
boce!
ivite u Njujorku, Metju?

30 sekundi kasnije.
Ne, u Bostonu. Bikon Hil.

20 sekundi kasnije.
To je u susjedstvu! Pozovite, dakle, Vau enu za sljedeu jesen da proslavite petu
godinjicu vaeg susreta!

3 minuta kasnije.
To e biti teko - moja ena je mrtva.

1 minut kasnije.
Stvarno sam zateena.
Primite moje izvinjenje.

1 minut kasnije.
Niste mogli da znate, Ema.
Laku no.

***
U jednom skoku Metju je ustao sa stolice i udaljio se od kompjutera. Evo emu se
ovjek izlae razgovarajui s nepoznatim ljudima na intemetu! ta mu je bilo na pameti
kad je zapoinjao ovaj nadrealni dijalog? Obrisao je bez aljenja fotografije i otvorio novu
flau Korone.
Ako mu razgovor nije prijao, svakako mu je probudio apetit! Otvorio je friider u
kuhinjskom dijelu i ustanovio da je prazan.
Logino, nee se napuniti sam od sebe... promrmljao je u sebi.
Pretraujui po hladnjaku, ipak je pronaao picu koju je ugurao u mikrotalasnu
penicu. Podesio je tajmer i vratio se pred kompjuter. Dobio je novu poruku od Eme
Laventajn...
***
Gospode, kako sam nesmotrena! Ali kako sam mogla da znam da mu je ena mrtva, prebacila
je sebi Ema.
Ova razmjena je pobudila njenu radoznalost. U svakom sluaju, ona je ukucala na
Guglu Metju apiro + Boston . Prvi rezultati koji su se pojavili upuivali su na zvanini
sajt Univerziteta Harvard. Zaintrigirana, kliknula je na prvi link i naletjela na kratku
biografiju jednog od predavaa odsjeka za filozofiju. Oigledno je njena tajanstvena osoba
za dopisivanje drala predavanja na prestinom fakultetu. U profesorovom CV-iju bila je
priloena i fotografija. Ako je vjerovati fotografiji, apiro je bio lijep cmomanjasti
mukarac, u ranim etrdesetim i prefinjenog arma nalik Donu Kasavecu. Oklijevala je
nekoliko sekundi a onda je prstima preletjela po tastaturi:

23
 From: Ema Laventajn
To: Metju apiro

Jeste li veerali, Metju?

***
Metju se namrtio. Nije volio da mu neko tako upada u ivot. Ipak, uzvratio je istom
mjerom:

From: Metju apiro

To: Ema Laventajn

Kad ba hoete sve da znate, pica mi se upravo razmrzava u mikrotalasnoj.

30 sekundi kasnije.
Dobro, zaboravite smrznutu picu, Metju.
Evo ta Vam predlaem umjesto toga.
uli ste za Zelig Fud, veliku, finu prodavnicu u Ulici arls? Njihovi tandovi sa sirom i
suhomesnatim proizvodima su izvrsni.
Ako elite da provedete jedno gurmansko vee, onda otiite do njih.
Obavite kupovinu meu ukusnim kozjim sirevima. Izaberite, na primjer, jedan od njihovih
specijaliteta sa smokvama ili sa vazabijem. Da, znam, ovaj spoj moda iznenauje, ali u
kombinaciji sa bijelim sovinjonom iz Loare - moe i sanser ili puji-fime8 - savreno e se slagati.
Takoe Vam predlaem da probate njihovu rolovanu guju patetu s pistaima, to se
savreno uklapa sa barunastim taninom burgundijskog vina iz regiona Kot de Nui. Ako naiete
na evre-amberten iz 2006, bacite se na njega!
Eto mojih predloga. Vidjeete, bolji su od smrznute pice...
Ema
P.S: Upravo sam provjerila na internetu: od Bikon Hila moete ak i pjeice do Zelig Fuda,
samo pourite, radnja se zatvara u 22 asa...

Metju je odmahnuo glavom pred svojim ekranom. Niko se ve dugo vremena nije
brinuo za njegovu dobrobit... A onda se pribrao i odmah pobunio. S kojim pravom ta Ema
Laventajn sebi dozvoljava da mu diktira njegov veernji raspored?
Iznerviran, zatvorio je imejl i otiao na pretraiva. Popustivi i pred radoznalou,
ukucao je Ema Laventajn somelijer i krenuo u pretragu. Kliknuo na prvo to mu se
prikazalo: jedan lanak na intemetu iz asopisa Vajn Spektejtor. Dokument je bio od prole
godine. S naslovom Deset mladih talenata za primjer, davao je opis nove generacije
somelijera. Zaudo, veina ovih mladih talenata bile su ene. Pretposljednji portret bio
je Emin. Bila je prikazana sasvim u pozadini snimka, koji je napravljen u haj-tek podrumu
restorana Imperator. Metju je zumirao fotografiju da bi je uveliao. Nije bilo sumnje: mladi
somelijer iz lanka bila je upravo ista ena koju ju zapazio na fotografskim snimcima sa
godinjeg odmora, koje je zatekao na hard disku kompjutera. Lijepa brineta sa nasmijanim
oima i vragolastim osmijehom.
udno... Zato je tvrdila da joj taj kompjuter ne pripada? Moda se zbunila?
Postidjela? Vjerovatno je to, ali zato je onda nastavljala razgovor? Zvuk tajmera najavio je
kraj spremanja pice.
8
Vrste vina. - Prim. prev.

24
 Umjesto da ustane, Metju je podigao slualicu da bi nazvao susjede. Upitao je da li je
njihova ki Elizabet slobodna da priuva Emili na pola sata. Trebalo je da obavi kupovinu
u Zelig Fudu i morao je odmah da krene: radnja se zatvara u 22 asa...
***
BOSTON
KVART BEK BEJ
1 AS UJUTRU
Pab je vibrirao u ritmu basova elektorodensa. Ejpril se probijala kroz gomilu u Gan
atu da bi izala i popuila cigaretu.
Uh, malo sam pripita... pomislila je zanosei se ivicom trotoara. Svje veernji vazduh
joj je prijao. Previe je popila, previe igrala, previe flertovala. Namjestila je bretelu svog
brushaltera, pogledavi na sat. Bilo je ve kasno. Mobilnim telefonom je naruila vozilo
jedne taksi firme, zatim prinijela cigaretu usnama, traei upalja u torbi.
Gdje li je ovaj bezvezni upalja?
- Je l' ovo trai? - upitao je jedan glas iza nje.
Ejpril se okrenula i vidjela mladu enu plave kose, sa prelijepim osmijehom. Dulija,
djevojka koju je bez prestanka gutala oima itave veeri i koja nije odgovorila na njena
udvaranja. Kratke kalifornijske kose, blistavog pogleda, graciozne siluete, poput vile koja
se popela na stratosfeme plesne cipele: upravo tip koji se dopadao Ejpril.
- Zaboravila si ga na anku - objasnila je mlada ena, upalivi vatru na ruiasto-
sedefastom lakiranom upaljau.
Ejpril se primakla da upali cigaretu. Hipnotisana prozranom koom, ulnim
usnama i njenim crtama ene koja je stajala naspram nje, ona je osjetila kako joj se budi
grozniava elja u utrobi.
- Ne moe vie da se razgovara unutra - primijetila je Dulija.
- Istina. Ova muzika nije vie za moje godine - naalila se Ejpril.
Blicanje farova privuklo je panju dvije none ptice.
- To je moj taksi - objasnila je Ejpril, pokazujui vozilo koje se zaustavilo ispred paba.
- Ako hoe da te povezem...
Tokom nekoliko sekundi inilo se da Dulija oklijeva. Ona je vodila igru i to je znala.
- Vai, lijepo od tebe. Nee morati mnogo da krui. ivim odmah pored, u Ulici
Pembrok.
Dvije ene su ule na zadnje sjedite vozila. Dok je taksi naputao etalita rijeke
arls, Dulija je ovla naslonila glavu na Ejprilino rame, a ova je imala neodoljivu elju da
je poljubi. Nije uinila nita, zbog neprijatnog osjeaja da ih ofer gleda.
Ako misli da e moi s uivanjem da me gleda tek tako... Izazivala ga je ona gledajui
netremice u retrovizor.
Putovanje je bilo brzo i, za manje od pet minuta, vozilo se zaustavilo usred uliice s
mnotvom drvea.
- Ako eli da se popne da popijemo neto... - predloila je nehajno Dulija. - Jedna
od mojih bivih drugarica sa faksa poslala mi je pie s pulpom aloje. Nevjerovatno dobra
stvar koju sama proizvodi! Mnogo e ti se svidjeti.
Ejpril se jedva primjetno nasmijeila, radosna zbog poziva; meutim, u odluujuem
momentu neto ju je zadralo. Nekakva neodreena uznemirenost koja ju je pritiskala i
bila protivtea njenoj elji. Ta Dulija joj je stvarno zapala za oko, ali ona se sada brinula za
Metjua. Kad ga je ostavila, ranije te veeri, izgledao joj je posebno deprimiran, ak moda
na ivici da napravi neku glupost... Bilo je to nesumnjivo besmisleno, ali tu misao nije
mogla da izbaci iz glave. Vidjela je sebe kako se vraa kui i zatie ga objeenog o gredu ili
u komi od predoziranosti lijekovima.

25
 - Sluaj, vrlo rado, ali sada stvarno ne mogu - promrsila je ona.
- U redu, razumjela sam... - bila je povrijeena Dulija.
- Ne, saekaj! Daj mi tvoj broj. Mogle bismo...
Prekasno. Lijepa plavua je ve bila zatvorila vrata od taksija.
Sranje...
Ejpril je uzdahnula i potom zamolila vozaa da je odveze do ugla Ulica Maunt
Vemon i Vilou. Tokom vonje, izjedala ju je briga. Poznavala je Metjua tek godinu dana,
ali se bila zaista vezala za njega i malu Emili. Bila je pogoena njegovom nevoljom, ali,
naalost, nije znala kako da mu pomogne: Metju je bio toliko posveen eni da Ejpril nije
vidjela naina da neka druga ena, makar na kratko, nae mjesta u njegovom ivotu. Kejt
je bila briljantna, lijepa, mlada, altruista. Koja je to ena mogla da se ravna sa kardi-
ohirurgom s izgledom manekenke?
Vozilo je stiglo pred townhouse. Ejpril je platila raun i otvorila vrata kue,
pokuavajui da ne pravi mnogo buke. Mislila je da e zatei Metjua kako hre dok
nepomino lei na kauu, dotuen svojim koktelom piva i anksiolitika. Umjesto toga,
zatekla ga je kako mirno sjedi iza ekrana svog novog kompjutera. Glava mu se njihala u
ritmu jedne dez arije i io osmijeh mu je obasjavao lice.
- Ve si se vratila? - zaudio se.
- Pa dobro, ne mora ba toliko da pokazuje da si mi se obradovao ! - odgovorila mu
je s olakanjem.
Na kuhinjskom pultu primijetila je naete boce vina i ostatke finih sireva i rolata od
patete.
- Nita sebi ne uskraujemo koliko vidim! Izaao si u kupovinu? A ja sam mislila da
ne eli da naputa svoju jazbinu.
- Smuilo mi se da jedem samo smrznute stvari - pravdaose on nevjeto.
Ona ga je sumnjiavo pogledala i krenula ka njemu.
- Lijepo se zabavlja s tvojom novom igrakom - stala je da ga zadirkuje, naginjui se
preko njegovog ramena.
Metju je bez rijei naprasno zatvorio ekran. Osjeajui neprijatnost, pokuao je da
sakrije fotografije koje je skupio u kanti kompjutera i koje je upravo odtampao. Ali Ejpril
je bila bra od njega i zgrabila ih.
- Slatka je - ocijenila je, ispitujui Emine snimke. - Ko je to?
- Somelijer jednog velikog njujorkog restorana.
- A ta muzika, staje to? Mislila sam da ne voli dez.
- To je Kejt Daret, Koncert iz Kelna. Da li si znala da muzika moe da ima uticaja na
degustaciju vina? Istraivai su pokazali da odreene dez kompozicije mogu da
stimuliu dijelove mozga koji omoguavaju da se bolje osjeti kvalitet vrhunskih sorti. Ba
otkaeno, zar ne?
- Zadivljujue. Je l ti to rekla tvoja nova drugarica?
- To mi nije drugarica. Ne budi smijena, Ejpril.
Mlada ena je kaiprstom zaprijetila Metjuu kao da ga optuuje.
- Kad samo pomislim da si me preao ko niko, jer sam se toliko brinula za tebe!
- Zahvaljujem ti na brizi, ali ja od tebe nita nisam traio.
Ona je nastavila povienim tonom:
- Mislila sam da si depresivan i sklon samoubistvu, a ti pravi urku uz degustaciju
najboljih vina sa enskom koju si sreo na internetu!
- Stani malo, ta to sad znai? Ima napad ljubomore?
Lijepa galeristkinja je nasula sebi au vina i zastala nekoliko minuta da bi se
pribrala.
- Dobro, ko je ta ena?

26
 Poto je pustio da ga malo moli, Metju je prihvatio da joj prepria svoje vee, od
pronalaska fotografija na hard disku kompjutera sve do udnog toka razgovora koji je
uslijedio izmeu Eme i njega. Kucajui skoro tri sata, pretresli su irok spektar tema kroz
desetine mejlova. Podijelili su svoju strast prema Keriju Grantu, Merilin Monro, Bili
Vajlderu, Gustavu Klimtu, Miloskoj Veneri, Doruku kod Tifanija i Radnji na uglu. Obnovili
su vjekovnu dilemu: Bitlsi ili Rolingstonsi, Odri ili Ketrin Hepbem, Red Soksi ili Jenkiji,
Frenk Sinatra ili Din Martin. Sukobili su se oko Izgubljen u prevodu, film beskrajno
precijenjen za Metjua, neprevazieno remek-djelo za Emu. Pitali su se koje je novo
ostvarenje Stefana Cvajga bilo najuspjelije, koja ih je slika Edvarda Hopera najvie dotakla,
koja je najbolja pjesma s albuma Anplagd grupe Nirvana. Svako je navodio svoje
argumente za to da li je Dejn Ejr bolja knjiga od Gordost i predrasude, da li je itanje
romana na Ajpodu podjednako prijatno kao i okretanje stranica jednog tampanog djela,
da li je Off the Wall bolji od Trilera, da li su Ljudi sa Menhetna trenutno najbolja serija, da li je
akustina verzija Lejle podjedako vrijedna kao originalna verzija, da li je Get Jer Ya-Yas
Out! najbolji ivi album svih vremena, da li...
- Dobro, dosta, razumjela sam - prekinula ga je Ejpril. - A van toga, jeste li oboje sebi
priutili malu seansu sajberseksa?
- Ne, pobogu! -povikao je bijesno. - Samo smo razgovarali, to je sve.
- Naravno...
Metju je odmahnuo glavom. Nije mu se svidio smjeru kom je iao ovaj razgovor.
- A ko ti kae da se ba ta lijepa brineta nalazi iza ekrana? - upitala je Ejpril. - Kraa
identiteta je uobiajena stvar na internetu. Moda, a da ne zna, ve tri sata razgovara s
nekim mlohavim djedicom od osamdeset godina...
- Ti si stvarno rijeila da mi upropasti vee...
- Naprotiv, srena sam to vidim da se opet puta u promet, ali ne bih eljela da se
razoara i da se previe trudi, ukoliko ta osoba nije stvarno ona koja misli da jeste.
- ta predlae?
- Da ne eka previe da se sastane s njom. Zato je ne pozove u restoran?
Odmahnuo je glavom.
- Ti si luda, to je previe rano! Mislie da...
- Nee misliti apsolutno nita! Gvoe se kuje dok je vrue. Tako to danas ide. Vidi se
da dugo nisi uestvovao u igri zavoenja.
Zbunjen, Metju se nakratko zamislio. Osjeao je da mu izmie kontrola nad
situacijom. Nije elio da prenagljuje, niti da se previe oduevljava. Najzad, nije zaista
poznavao tu Emu Laventajn. Ali morao je da prizna da je meu njima bila neka
povezanost, neko uzajamno zadovoljstvo koje razmjenjuju, nekoliko sati spokoja usred
svakodnevne tuge. Takoe je volio romantinu stranu njihovog susreta, ulogu koju je
odigrao sluaj ili moda ak i... sudbina.
- Pozovi je to prije - iznova gaje posavjetovala Ejpril. - Ako treba, ja u uvati Emili.
Zijevnula je i pogledala na sat.
- Mnogo sam popila, idem na spavanje - obavijestila ga je mahnuvi mu.
Metju joj je uzvratio pozdrav, gledajui je kako se penje uz stepenite. im je ostao
sam, otvorio je kompjuter i pourio da klikne na dugme ne bi li vidio ima li novih poruka.
Nije bilo nove pote od Eme. Moda se umorila. Moda je Ejpril bila u pravu. Moda nije
trebalo ekati.
Odluio je da bude iskren.
From: Metju apiro
To: Ema Laventajn
Subject: Poziv

27
 Jeste li jo ispred kompjutera, Ema?

1 minut kasnije.
U krevetu sam, Metju, ali moj laptop je pored mene.
Skinula sam Va Filozofski antiprirunik na moj ita i gutam ga. Nisam znala da Ciceron
na latinskom znai leblebija ; -)

Kao obuzet nekom nevidljivom silom, Metju se usudio da uini neto nezamislivo.

45 sekundi kasnije.
Imam jedan predlog za Vas, Ema.
Znam jedan mali italijanski restoran u Ist Vilidu - Broj 5 - juno od Tompkins Skver
Parka. Dre ga Vitorio Bartoleti i njegova ena, koji su moji prijatelji iz djetinjstva. Kod njih
odem svaki put na veeru kad se zadesim u Njujorku, gdje prvenstveno idem da bih uestvovao u
ciklusu predavanja knjiare Morgan.
Ne znam kakva je njihova vinska karta, ah ako volite aranini a la bolonjeze, zapeene
lazanje, taljatele u raguu i sicilijanski kanoli, onda bi ta adresa trebalo da Vam se svidi.
Da li biste izali sa mnom na veera?

30 sekundi kasnije.
Bilo bi mi veoma drago, Metju. Kada dolazite u Njujork sljedei put?

30 sekundi kasnije.
Sljedea konferencija je planirana za 15. januar, ali mogli bismo da se vidimo ranije.
Zato ne bismo sutra? U 20 asova?
***
Sutra...
Sutra!
SUTRA!
Ema je imala elju da skae po krevetu. Suvie je lijepo da bi bilo istinito!
- uje li, Klovis? Jedan uzoran i inteligentan tip eli da me pozove na veeru! Jedan
seksi profa filozofije odlijepio je na mene! - objavila je u zanosu psu, koji je drijemao kraj
njenog kreveta.
Ovo je bilo vie nego dovoljno da se jedan ar-pej uzbudi, ipak, ovaj je na jedvite jade
zabrundao, kao iz kurtoazije.
Ema je skakala od radosti. Provela je koliko neoekivano, toliko i savreno vee. Kroz
nekoliko poruka, Metju je unio sunce i povjerenje u njen ivot. A sutra uvee, sree ga
uivo. Osim to sutra uvee... Radi.
Odjednom uznemirena, Ema se podigla s jastuka i umalo nije prosula olju verbene.
Bila je to velika mana njenog posla: nije raspolagala svojim veerima. Ostalo joj je dana od
odmora, ali nije mogla da ih trai danas za sutra. Procedura je bila sloena, a u restoranu je
mjesec decembar bio vrlo optereen.
Razmislila je na trenutak i odluila da se ne brine. Zamolie jednog od svojih kolega
da je zamijene u veernjoj smjeni. To je bilo komplikovano, ali izvodljivo. U svakom
sluaju, nije dolazilo u obzir da propusti svoj galantni randevu, kako je govorila njena
baka.
Nabacila je, dakle, iroki osmijeh i sjela da napie posljednji mejl te veeri:

From: Ema Laventajn

28
To: Metju apiro
Subject: Re: Poziv

Dogovoreno, Metju. Nai u zamjenu na poslu.

Hvala za ovo prijatno vee.
Do sutra uvee onda!
Lijepo spavajte.
P. S: Oboavam lazanje i aranine...
Tiramisu takoe!

29
 Drugi dan

Izmeu njih dvoje

ak i za igranje sopstvene uloge,
valja se naminkati.
STANISLAV JERI LEC
SUTRADAN
BOSTON
12.15H
Metju je zatvorio vrata za sobom i siao niz red stepenika koji su odvajali kuu od
ulice.
Jo koliko prethodne noi padala je kia, a sada su se uliice Bikon Hila kupale u
suncu. Mirisi umskog rastinja lebdjeli su nad Luizburg Skverom a narandasti zraci
pojaavah su jesenje boje parka. Sa torbom preko ramena, navukao je aerodinaminu
kacigu, sjeo na svoj bicikl i zviduui okrenuo pedale nekoliko puta zaputivi se ka Ulici
Pinkni. Koliko je vremena prolo otkako nije bio ovako rastereen? Ve godinu dana je
ivio kao utvara, ali ovog jutra probudio se vedrog duha. Odrao je tri dopunska asa na
univerzitetu i alio se sa studentima, ponovo uivajui u nastavi koja protie u dobrom
raspoloenju.
Gvozdena ruka popustila je stisak u njegovom stomaku. Osjeao je kako ivot vrvi
oko njega i ponovo je imao utisak da uestvuje u njegovom kretanju. Opijen tim ponovnim
osjeajem, on je ubrzao i skladno skrenuo u otru krivinu prema Ulici Brimer. Vjetar mu je
duvao u lice. Jo vie je ubrzao spazivi Pablik Garden, priljubio se tijelom uz bicikl,
probijajui vazduh u opojnom osjeaju slobode. Kuao je taj trenutak, proao du parka
dok su se tokovi sami vrtjeli, sve dok nije skrenuo desno ka Ulici Njubari.
Prepuna otmenih kafia, umjetnikih galerija i modnih butika, ova prometna ulica je
bila jedno od najposjeenijih mjesta u Bek Beju. Po lijepom vremenu, u vrijeme ruka bila
je prava navala na terase. Metju je privezao svoj bicikl pred jednim elegantnim
brownstoneom9 od tamnog pjeanika ije je prizemlje bilo preureeno u restoran. Bistro 66
je bila njegova menza kad je ruavao sa Ejpril. Ostalo je jedno mjesto napolju i on je
pourio da ga zauzme poto je dao znak konobaru. im je sjeo, izvadio je svoj novi laptop
iz torbe i konektovao se na Wi-Fi mreu restorana. S nekoliko klikova, rezervisao je
avionsku kartu za Njujork na sajtu Delta Erlajns. Let u 17.15h dozvoljavao mu je da bude
na DFK-ju u 19 asova. Upravo na vrijeme da bi veerao s Emom. U guvi je nazvao Broj
5 i naletio na svoju drugaricu Koni. Nisu se bili vidjeli ve dugo vremena. Bilo joj je drago
to ga uje i imala je hiljadu stvari da mu ispria, ali bila je guva u vrijeme ruka, a jedan
od njenih konobara je bio bolestan. Ubiljeila je njegovu rezervaciju i obradovala se to e
moi na miru, jo iste veeri, da razgovara sa njim.
- Je l slobodno, mladiu?
Metju je prekinuo vezu i namignuo Ejpril.

9
Brownstone, braon pjeani kamen nekada popularan kao graevinski materijal. Termin se ovdje odnosi na kue u nizu napravljene
od ovog materijala. Prim. Prev.

30
 - Slobodno je i samo Vas eka.
Ona se smjestila pod uarenu lampu koja zagrijava terasu i podigla ruku da bi
naruila au pino grija i tanjir crab cakes-a10.
- ta e ti da uzme?
- Manju Cezar salatu i obinu vodu.
- Na dijeti si?
- uvam se za veeras. Veeram u restoranu.
- Ozbiljno? Pozvao si svog lijepog somelijera? estitam, Mete, ponosna sam na tebe!
Donijeli su im pie. Ejpril je podigla au i srdano su se kucnuli.
- ta si, u stvari, planirao da obue? - upitala ga je zabrinutim tonom.
Metju je slegao ramenima.
- Pa nita posebno. Mislio sam da idem ovako.
Ona se namrtila i odmjerila ga od glave do pete.
- U preirokim bagi pantalonama, starom duksu s kapuljaom, klinakim patikama
Konvers i vijetnamki? Nadam se da se ali! A da ne govorim o tvojoj bujnoj razbaruenoj
kosi i bradi neandertalca.
- Ne pretjeraj, molim te.
-Ali ne pretjerujem, Mete! Razmisli na pet minuta: ta mlada ena radi u jednom od
najuvenijih restorana na Menhetnu. Njeni klijenti su poslovni ljudi, linosti iz svijeta
umjetnosti i mode, elegantni i rafinirani ljudi na kojima sve dubi. Ona e pomisliti da si
neki geda ili matori student.
- Ali neu da glumim da sam neko ko u stvari nisam!
Nije se sloila s ovakvim razmiljanjem.
- Za prvi sastanak se ovjek sprema, to je sve. Izgled je mnogo bitan: prvi utisak se
uvijek ljudima uree u sjeanje.
Metju se razljutio.
- Voljeti nekog zbog izgleda, isto je kao voljeti knjigu zbog njenih korica!11
- Tako je: uivaj u svojim citatima. I veeras pokuaj da se ponaa isto tako
prepotentno...
Uzdahnuo je i lice mu se namrailo. Zamotao je jednu cigaretu, odolio elji da je
pripali i poslije nekoliko sekundi razmiljanja konano se predao:
- Dobro, moda bi mogla da mi da par savjeta...

***
NJUJORK
13 ASOVA
- Laventajnova, vi ste izgubili kompas! - urlao je Piter Benedikt, odgurnuvi
prozirna vrata podruma pia u restoranu Imperator.
Glavni somelijer je krenuo urnim korakom ka podreenoj koja je redala boce u
metalno kuite.
- U ast ega ste preuzeli inicijativu da kupite ova vina? - povikao je vitlajui
odtampanim listom krem papira.
Ema je bacila pogled na dokument. Bila je to faktura na memorandumu jednog
internet prodajnog sajta, specijalizovanog za izvanredne sorte vina. Na njoj je bila
narudbina tri boce:
1. Domaine de la Romanee Conti, 1991

10
Kolai od krabe, uveni specijalitet. - Prim. prev.
11
Citat koji se pripisuje Lori Konan, francusko-kanadskoj spisateljici.

31
 1. Ermitage Cuvee Cathelin, J.L. Chave, 1991
1. Graacher Himmelreich, Auslese, Domaine J.J. Priim, 1982
Mitski raskono burgundijsko vino, plemeniti i izdani iraz, kompleksni rizling
slatkog ukusa u ustima. Tri vrhunska vina iz savrenih godina. Tri najbolja vina koja je
probala u ivotu. Ipak, ona nije naruila te boce.
- Uvjeravam vas da nemam nita s ovom priom, Pitere.
- Nemojte da se egaite sa mnom, Laventajnova: na narudbenici je va potpis, a
faktura je regulisana s bankarskim referencama Imperatora.
- To je nemogue!
Preblijedio od srdbe, Benedikt je nastavio svoju litaniju prigovora.
- Upravo sam pozvao poiljaoca koji mi je lijepo potvrdio isporuku boca restoranu.
Dakle, hou da znam gdje su, i to smjesta!
- Sluajte, oigledno se radi o greci. Nije strano. Treba samo...
- Nije strano? Ima ga za vie od 10 000 dolara!
- To je zapravo ogromna suma, ali...
- Snaite se kako umijete, Laventajnova, ali hou da ta teta bude otklonjena do
kraja dana! - grdio ju je prije nego to e uperiti prst u nju i zaprijetiti: - U suprotonom,
znate gdje su vrata!
Ne saekavi odgovor, naglo se okrenuo i napustio podrum pia.
Ema je ostala nepomina nekoliko sekundi, preneraena zbog tako nasilne prepirke.
Benedikt je bio somelijer starog kova koji je smatrao da ene nemaju ta da trae u
podrumu pia. Imao je razloga da se osjeti ugroenim od stane svoje asistentkinje: prije
svog iznenadnog odlaska, Donatan Lamperer je dao mjesto glavnog somelijera Emi.
Mlada ena je trebalo da zamijeni Benedikta poetkom ove godine, ali on je uspio da
poniti to unapreenje kod nove uprave. Otada je Benedikt imao samo jednu misao na
pameti: da gurne svoju mladu koleginicu u greku da bi mogao da je se konano rijei.
Ema je gledala faktura, ekajui se po glavi. Piter Benedikt je bio ogoren i
osvetoljubiv, ali nije bio toliko lud da izvede takvu prevaru.
Ko je onda?
Ova tri naruena vina nisu bila sluajnost. Bila su to upravo tri vina koja je tokom
prolonedjeljnog susreta spomenula novinaru asopisa Vajn Spektejtor, koji je pravio
portrete nove generacije somelijera. Pokuala je da se sjeti: razgovor se odvijao u
kancelarijama PR slube restorana pred oima...
Romualda Leblana!
Vrlo usplahirena, Ema je izala iz podruma pia uurbanim korakom i pola liftom
do prijemnog odjeljenja. Bez najave, ula je u prostorije PR slube i zatraila da razgovara
sa mladim staistom, koga je Imperator zaposlio radi odravanja informatikg sistema.
Onda se zaputila ka kancelariji koju su joj pokazali i zatvorila vrata za sobom.
- E, sad da se nas dvoje razjasnimo, cvikerau!
Iznenaen ovakvim upadom, Romuald Leblan je poskoio iza svog kompjuterskog
ekrana. Bio je to pomalo smotan tinejder, masne kose, iane ravno ukrug i bljedunjavog
lica, uokvirenog velikim etvrtastim okvirima s debelim staklima. Bosih nogu, u
japankama, nosio je farmerke koje su na nekim mjestima imale rupe i ne pretjerano istu
majicu Marvel s kapuljaom.
- Dobar dan, gospoice, ovaj... Laventajn - primio ju je s toboe iskrenim tonom.
- Vidim da me prepoznaje, to je dobar poetak - rekla je uputivi se prijetei ka
njemu.
Bacila je pogled na ekran kompjutera.
- Je li te restoran plaa da balavi pred slikama golih ena?
- Ovaj, ne, gospoo, ali sad je... sad mi je... pauza.

32
 Osjeajui se nelagodno, Francuz se sruio na stolicu i, ne bi li se pribrao, stao je da
gricka tanglu ve naete okolade koja je leala na kancelarijskom stolu.
- Prestani da dere, ti bubavabo - naredila mu je.
Izvukla je iz svog depa fakturu i poela da mu mae njome ispred nosa.
- Jesi li ti provukao ovu porudbinu?
Tinejder se pokunjio i oborio pogled. Ema je bila uporna.
- uo si me kad sam priala s novinarom, zar ne?
Kako je Romuald i dalje utao, somelijerka je povisila ton.
- Sluaj me dobro, mrani kretenu, nemam namjeru da izgubim posao. Dakle, meni
ne mora da odgovara, ali u tom sluaju, traiu od uprave da pozove pajkane i morae s
njima da se razjasni.
Ova prijetnja je na klinca imala dejstvo elektrooka.
- Ne, molim vas! To je... istina, zaintrigirao me je nain na koji priate o tim vinima pa
sam poelio da ih probam.
- Htio si da proba boce od preko 3000 dolara, blentavi? Je l ima surutku u glavi ili
ta? I kako si uspio da ih narui?
Jednim pokretom glave, Romuald je pokazao na ekran.
- Nita lake: vai fajlovi i sistem nisu obezbijeeni. Trebalo mi je dvadeset sekundi
da uem u raunovodstvo restorana.
Ema je osjetila kako srce poinje ubrzano da joj lupa.
- A ove boce, jesi li ih otvorio?
- Ne, ovdje su - odgovorio je ustajui sa stolice.
Odvukao se do jednog metalnog ormara odakle je izvukao neki
sandui od svijetlog drveta u kome su bile tri dragocjene berbe.
Hvaljen bio Gospod!
Ema je s panjom ispitala svaku bocu; bile su nedirnute.
Ne asei, pozvala je svog dobavljaa da bi mu objasnila da je raun klijenta Imperator
zloupotrijebljen. Predloila je da vrate, o klijentovom troku, cjelokupnu porudbinu da bi
se faktura ponitila. Osjetila je ogromno olakanje kad su joj saoptili da je njena ponuda
prihvaena.
Tokom nekoliko sekundi, ostala je nepomina, s osjeajem olakanja to je sauvala
posao. Onda je sebi dozvolila da razmisli o svom veeranjem sastanku i tu ju je obuzela
neka zebnja. Da bi se umirila, pogledom je potraila svoj odraz na glatkoj povrini stakla,
ali prizor koji je spazila proizveo je upravo suprotan efekat: bila je uasna. Kosa joj je bila
oteena, boja bez sjaja, frizura bez forme. S takvom glavom nee uspjeti da se svidi
Metjuu apiru. Uzdahnula je i odjednom postala svjesna prisustva staiste.
- Sluaj, biu primorana da skrenem panju efu personala na tvoju greku. Vrlo je
ozbiljno to to si uinio.
- Ne! Molim vas!
Tinejder se najednom raznjeio i briznuo u pla.
- Plai, manje e da piki - uzdahnula je ona.
Ipak mu je pruila maramicu strpljivo saekavi da prestane da jeca.
- Koliko ima godina, Romualde?
- esnaest i po.
- Odakle si?
- Iz Bona, juno od Diona, to je...
- Znam gdje je Bon. Neka najbolja francuska vina su iz tog regiona. Otkad radi u
Imperatoru?
- Petnaest dana - ree on, podiui naoare da bi protrljao kapke.
- A ovaj posao te zanima?

33
 Odmahnuo je glavom i bradom pokazao na ekran svog kompjutera.
- Jedina stvar koja me zaista zanima je ovo.
- Kompjuteri? ta onda trai u jednom restoranu?
On joj je povjerio da je pratio svoju djevojku koja je, poslije mature, otila u Njujork
da radi u jednom domainstvu za stan i hranu.
- I ta djevojka te je ostavila? - nagaala je Ema.
Pomalo postien, preutno je potvrdio.
- Je l ti roditelji bar znaju da si u Sjedinjenim Dravama?
- Da, ali u ovom trenutku oni imaju prea posla - odgovorio je okoliajui.
- Ali kako si uspio da se zaposli ovdje u Njujorku? Nema radnu dozvolu, nisi
punoljetan...
- Sklepao sam sebi privremenu radnu vizu tako to sam sebe uinio malo starijim.
Sklepao vizu. Nije ni udo to strahuje od policije i to ne eli da navue sebi za vrat
upravu ljudskih resursa.
Ema je pogledala tinejdera s mjeavinom divljenja i saaljenja.
- Gdje si sve to nauio, Romualde?
Slegao je ramenima.
- Mogu se raditi mnoge stvari ako znate da koristite kompjuter.
Poto je navaljivala, on joj je ispriao nekoliko anegdota. S trinaest i po godina,
Romuald je bio proveo nekoliko sati u pritvoru zato to je na internet stavio piratski
prevod posljednjeg toma Harija Potera. Neto kasnije, hakovao je internet sajt svoje
gimnazije, zabavljajui se mijenjanjem ocjena i slanjem otkaenih poruka na imejl adrese
roditelja uenika. Prolog juna je s nekoliko klikova uspio da se dokopa tema za maturu iz
prirodnih nauka da bi pomogao djevojci da dobije dobru ocjenu. Konano, poetkom jula,
nakratko je oborio Fejsbuk nalog francuskog predsjednika Nikole Sarkozija.
Srednjokolska ala koja nije bila po ukusu Jeliseja. Vlasti su uspjele da dou do njega. S
obzirom na njegov dosije, dobio je ukor i uslovnu kaznu, sa posebnom vrstim zahtjevom
da se od sada dri to dalje od kompjutera.
Dok je sluala njegovu priu, Ema je dobila sjajnu ideju.
- Sjedi ispred tvog ekrana - naredila mu je.
Pristao je i pritiskom jedne tipke na tastaturi ukljuio aparat.
Ona je privukla jednu stolicu da bi sjela kraj njega.
- Pogledaj me dobro u oi, Romualde.
Tinejder je nervozno stavio naoare, ali nije izdrao njen pogled due od dvije
sekunde.
- Vi ste... vi ste veoma lijepi - promrmljao je.
- Ne, ba sam uasna, ali ti e mi pomoi da to sredim - rekla je pokazujui na
monitor.
Ukucala je vebsajt adresu jednog frizerskog salona. Na ekranu su svjetlucava slova
poigravala na svijetloj i praznoj pozadini.
Akahiko Imamura Airstyle
- Akahiko Imamura je Japanac koji je napravio revoluciju u svijetu frizura - objasnila
je. - Na Menhetnu je to frizer koji najvie vrijedi, majstor makaza i boja. Anelina Doli, En
Hatavej, Kejt Blanet... Najvee zvijezde se friziraju kod njega. A tokom Nedjelje mode svi
kreatori pokuavaju da ga uposle za njihov defile. Kau da je on pravi mag i meni je
potreban upravo on da bih veeras izgledala kako treba. Problem je to postoji lista
ekanja od dva mjeseca da bi se do njega dolo.
Romuald je razumio ta Ema oekuje od njega. Ve se aktivirao da bi pokuao da
provali sistem rezervacija.

34
 - Imamura ima tri salona u Njujorku - nastavila je, dok je treber kucao po tastaturi
zaprepaujuom brzinom. - Jedan u Sobnu, drugi u Midtaunu a posljednji u Aper Ist
Sajdu.
- Tamo radi ovog popodneva - obavijestio ju je Romuald, pokazujui listu termina
kod frizera.
Impresionirana, ona se nagnula nad ekran.
- Isti je princip kao kada rezerviete preko intemeta sto u restoranu - objasnio je
mladi Francuz.
- Moe li da izmijeni imena?
- Naravno, inae kakva korist? U koliko sati elite da idete?
- Je l moe u sedamnaest asova?
- Djeja igra...
Upisao je Emino ime umjesto prvobitno predvienog klijenta, ne zaboravivi da
poalje poruku ovoj posljednjoj o odlaganju njenog termina.
Mlada somelijerka nije mogla da vjeruje sopstvenim oima.
- Odlino izvedeno, Kalahane! - oduevljeno je uskliknula poljubivi ga u obraz. - Ti
si takoe mag!
Okruglo Romualdovo lice se zajapurilo.
- Bilo je lako - rekao je skromno.
- Ne izgleda tako, ali skroz si opak - rekla je otvarajui vrata da bi se vratila na svoje
radno mjesto. - Naravno, sve ovo zadri za sebe, capitol

***
BOSTON
BUTIK BROOKS BROTHERS
15.30H
- Zaista si elegantan - zaklinjala se Ejpril. - Klasini kroj ti najbolje pristaje: dobro
ocrtana ramena, uzan u struku, ali slobodnih prsa. To je ik i uvijek aktuelno.
Metju je pogledao svoj odraz u ogledalu sa stalkom luksuznog butika. Brino
izbrijan, kratke kose, utegnut u sako koji mu stoji kao saliven, bio je neprepoznatljiv.
Otkada nisam nosio odijelo?
Odgovor mu je bljesnuo u glavi. Neprijatan i uznemirujui.
Od mog vjenanja.
- Umalo zbog tebe da se preorijentiem na heteroseksualce! - bila je uporna Ejpril,
zakopavajui mu dugme.
On se na silu osmijehnuo u znak zahvalnosti to se toliko trudi oko njega.
- Upotpuniemo tvoje odijelo jednim vunenim kaputom ravnog kroja i kidamo na
aerodrom - potvrdila je gledajui na sat. - U ovo doba su jo uvijek zastoji, a ne dolazi u
obzir da propusti avion!
Poto su platili kupljene stvari, otili su do Kamara i Ejpril je krenula u pravcu
aerodroma Logan. Metju je utao tokom itave vonje. Kako je dan odmicao, zanos ga je
naputao i osjeao je da mu oduevljenje splanjava. Sada mu se ideja o susretu sa Emom
Laventajn nije vie inila tako dobra kao prethodne veeri. Kad malo bolje razmisli, ovaj
sastanak ak nije imao nikakvog smisla: proistekao je iz odluke koju je donio u stanju
neuraunljivosti, pod dejstvom alkohola i lijekova. Nije poznavao tu enu, oboje su
dopustili da ih ponese kratka razmjena pisama i fiziki susret e samo donijeti uzajamno
razoaranje.
evrolet je krenuo putem koji vodi ka parkingu na ogranieno vrijeme. Ejpril je
nakratko zastala pred terminalom da bi svom prijatelju ostavila vremena da izae iz auta.

35
Dok su se grlili, galeristkinja je pokuala da pronae rijei ohrabrenja.
- Tano znam ta misli, Mete. Vrlo dobro znam da se plai i da sada ali to si
zapoeo ovo, ali kad te molim, idi na taj sastanak.
On je potvrdno klimnuo glavom, zatvorio vrata auta za sobom i uzeo svoju torbu iz
prtljanika. Jo jednom se pozdravio s prijateljicom prije nego to je uao u zgradu
aerodroma.
Brzo je proao kroz hol. Poto se registrovao putem interneta, proao je kontrole i
strpljivo saekao u sali za ukrcavanje. U trenutku kad je ustajao da bi se popeo u avion,
obuzela ga je sumnja a zatim strah. Znojio se, brojne protivrjene misli sudarale su se u
njegovoj glavi. Na kratko mu se pojavio lik Kejt, zauujue jasan, ali je odbio da sebe
okrivljuje, trepnuo je nekoliko puta kako bi odagnao taj lik i pokazao svoju kartu hostesi.

***
Prodavnica BERGDORF GUDMAN
5. AVENIJA
16.15H
Pomalo izgubljena, Ema se kretala meu rafovima njujorke robne kue. Ovdje je sve
bilo zastraujue, od velike zgrade u bijelom mermeru do sofisticiranog izgleda
prodavaica - lijepih kao manekenke - od ega ste se osjeali bijedno. U dubini due, Ema
je mislila da jedna takva prodavnica - u kojoj ne pitaju za cijenu, u kojoj treba biti lijep,
bogat i siguran u sebe, makar samo da bi se isprobalo odijelo - nije za nju, ali danas se
osjeala sposobnom da prevazie svoje inhibicije. Bilo je to iracionalno, ah mnogo je
vjerovala u ovaj sastanak. One noi skoro da nije spavala; ovog jutra je, nestrpljiva, ustala
rano i skoro itav sat provela u razgledanju svoje garderobe ne bi li nala odjeu koja istie
njene vrijednosti. Poslije brojnih isprobavanja i sumnji, na kraju se opredijelila za jedan
komplet koji joj je stajao prilino dobro: okoladni korset sa vezom bakarne boje i ravnom
suknjom s visokim strukom, od crne svile, koja je bila efektna. Da bi kompletirala svoj
izgled, bio joj je potreban kaput dostojan tog imena. A njen je bio samo stari i uasni
bezoblini moher. Otkako je u ovoj prodavnici, koraci su je stalno vraali ka ovom divnom
tri i etvrt kaputu od brokata. Opipala je svilenu tkaninu protkanu zlatom i srebrom. Bilo
je toliko lijepo da se nije usudila ak ni da ga proba.
- Mogu li da vam pomognem, gospoo? - upitala je prodavaica koja je zapazila
njeno kolebanje.
Ema je zatraila da isproba kaput. Divno joj je stajao, ali kotao je 2700 dolara. Bilo je
strano to to uopte nije imala sredstava da ga sebi priuti. Na prvi pogled, njena plata je
bila besprekorna, jedino to je bila na Menhetnu gdje je sve bilo preskupo. Naroito je
jedan dobar dio njene uteevine odlazio na sedmine seanse psihoanalize. ivotni troak.
Njena psihoterapeutkinja, Margart Vud, spasila ju je kad joj je bilo najgore. Nauila ju je da
sebe zatiti, da podigne brane da ne bi potonula usljed straha ih ludila.
A ovdje se izlagala opasnosti.
Ema se pribrala i izala iz kabine za probu.
- Neu ga uzeti - rekla je.
Zadovoljna to nije popustila pred impulsom, ona se zaputila ka izlazu iz
prodavnice. Bacivi posljednji pogled ka odjeljenju sa cipelama, ona je s divljenjem opazila
jedan par lakih konih cipela Brajana Atvuda u puder rozoj boji. Izloeni model bio je u
njenoj veliini. Stopalo joj je skliznulo u cipelicu i ona se preobratila u Pepeljugu. Cipelice
su bile od starog pitona, imale su ljubiasti odsjaj i vrtoglave lakovane pete. Tip cipela koji
bi doprinio bilo kakvoj garderobi. Zaboravivi svoje dobre odluke, Ema je izvadila svoju
kreditnu karticu da bi platila cijenu iz snova: 1 500 dolara. Prije nego to je otila na kasu,

36
impulsivno se vratila da bi kupila i kaput od brokata. Rezultat ovog ispada u opingu:
jednoipomjesena plata otila je u vjetar za nekoliko minuta.
Izlazei na 5. Aveniju, Ema je osjetila hladnou. Promrzlog tijela, zavezala je al i
pognula glavu da bi se zatitila od vjetra, ali tipalo je suvie jako. Ledeni dah ledio ju je na
mjestu, od ega joj je lice postajalo neosjetljivo, a ruke i noge trnule. Ile su joj suze na oi,
obrazi su joj gorjeli. Nije imala hrabrosti da nastavi pjeice.
Zakoraila je na ivicu trotoara da bi pozvala taksi, dala vozau adresu frizerskog
salona, zamolivi ga da najprije svrate do Rokfeler Centra, gdje je na portirnici Imperatora
ostavila torbu sa starim kaputom i starim cipelama.
Frizerski salon Akahika Imamure bio je prostran i svijetao prostor u samom srcu
Aper Ist Sajda: be zidovi, police od svijetlog drveta, veliki koni kaui, prozrane konzole
ukraene orhidejama.
Ema je dala svoje ime hostesi na prijemu koja je provjerila termin na svom tablet-
raunaru. Sve je bilo u redu, Romualdova informatika smicalica je funkcionisala. Dok je
ekala vlasnika, jedan pomonik joj je oprao kosu, njeno joj masirajui izvjesno vrijeme
kou glave. Pod uticajem lakih prstiju Ema se opustila, zaboravljajui na troak, svoju
grozniavost i brige, te se pohotno prepustila mekanoj i rafiniranoj udobnosti ovog mjesta.
Potom je uao Imamura i pozdravio je, uspravnog dranja i pogleda na dolje. Ema je
izvadila iz tane fotografiju Kejt Bekinsejl koju je isjekla iz jednog asopisa.
- Moete li da mi napravite neto u ovom stilu?
Imamuru nisu zanimali fotografski snimci. Umjesto toga, on je dugo posmatrao lice
njegove klijentkinje i promrmljao nekoliko rijei na japanskom svome pomoniku,
strunjaku za farbanje. Zatim se naoruao makazama i poeo da joj skrauje krajeve. Radio
je dvadesetak minuta, a onda ju je prepustio strunjaku za farbanje koji joj je nanio smjelu
crvenkastosmeu boju od korijena sve do krajeva. Kad je farbanje bilo zavreno, Imamura
je lino isprao Emi kosu i posvetio se njenoj frizuri. Pramen po pramen, uvijao je krajeve
na velike okrugle etke i suio cijelu kosu prije nego to ih odmota sa etke da bi iznova
popravljao frizuru svojim prstima.
Rezultat je bio zapanjujui. Kosa joj je bila podignuta u elegantnu punu sa spiralnim
uvojcima. Tanana i sofisticirana frizura koja je njeno lice uinila svjetlijim, istakla njene
svijetle oi i enstvenost. Ema je prila ogledalu, oduevljena svojim novim izgledom.
Nekoliko nestanih i uvijenih pramenova odvajalo se iz pune i inilo frizuru prirodnijom.
to se boje tie, ona je bila naprosto savrena. Bila je bolja od Kejt Bekinsejl! Nikada nije
bila tako lijepa.
Tako rastereena, uzela je taksi da bi dola do Ist Vilida. U kolima je izvadila svoj
neseser za minku i upotpunila svoj izgled s malo roze rumenila, zlatnom sjenkom na
kapcima i koralno crvenim ruom.
Bilo je 20.01 h kada je odgurnula vrata Broja 5, tog malog italijanskog restorana juno
od Tompkins Skver Parka...
***
Let Delta 1816 sletio je na aerodrom Kenedi s nekoliko minuta zakanjenja. U
pozadini aviona, Metju je nervozno gledao na sat. 19.18h. Tek to se iskrcao, on se
ustremio na red taksi vozila i strpljivo saekao desetak minuta da bi doao do vozila. Dao
je vozau adresu restorana i kao na filmu obeao mu dobru napojnicu ako stigne na
vrijeme. U Njujorku je takoe bilo nevjerovatno toplo za mjesec decembar. Bilo je
saobraaja, ali ne toliko koliko je zamiljao. Dosta brzo je Jelou keb uspio da se izvue iz
Kvinsa i stigne do mosta Vilijamsburg prije nego to e se provui kroz uliice Ist Vilida.
Bilo je 20.03h kada se vozilo zaustavilo ispred Broja 5.

37
 Metju je duboko udahnuo. Stigao je na vrijeme. Moda je ak stigao prvi. Platio je
svoj raun i izaao na trotoar. Osjeao se nervozno i uzbueno. Ponovo je udahnuo da bi
se smirio i odgurnuo vrata italijanskog restorana.

38
 Sudbinski susret
Vrijeme je apsolutni gospodar ljudi;
ono je u isti mah i njihov tvorac i njihov grob,
ono im daje ono to mu se svia a ne ono to oni trae.
VILJEM EKSPIR
Restoran BROJ 5
NJUJORK
20.01H
Dok joj je srce tuklo, Ema se predstavila na pultu restorana. Doekala ju je mlada
ena sa irokim osmijehom.
- Dobro vee, imam sastanak sa Metjuom apirom. Rezervisao je sto za dvoje.
- Zaista, Metju je u Njujorku? - uzviknula je ena. - To je odlina vijest!
Pogledala je listu rezervacija. Oigledno Metjuovog imena nije bilo na njoj.
- Mora da je direktno zvao mog mua Vitorija na mobilni. Taj smetenjak je zaboravio
da mi kae, ali nije strano, nai u vam neko lijepo mjesto na meuspratu - obea ona
udaljavajui se od pulta.
Ema je zapazila da je trudna. ak u poodmakloj trudnoi.
- elite li da vam odloim kaput?
- Zadrau ga.
- Predivan je.
- S obzirom na to koliko me je kotao, zadovoljna sam to vidim da ostavlja utisak!
Dvije ene su razmijenile osmijehe.
- Zovem se Koni.
- Drago mi je, ja sam Ema.
- Poite za mnom.
Popele su se drvenim stepenitem koje je vodilo do meusprata sa zasvoenom
tavanicom.
Vlasnica restorana je pokazala klijentkinji jedan sto s kraja koji se nadnosio nad
glavnu salu.
- elite li aperitiv? Na ovoj hladnoi, dobro bi vam dola aa toplog vina?
- Saekau Metjua.
- Vrlo dobro - rekla je Koni, pruajui joj jelovnik prije nego to je nestala.
Ema se osvrnula oko sebe. Restoran je bio topao, prijatan i intiman, irio je dobre
talase.
Na jelovniku je jedan mali tekst objanjavao da se mjesto zove Broj 5 u ast Doa di
Maa. Poto je igrao za Jenkije, mitski igra bejzbola je zapravo nosio dres sa ovim brojem.
Na zidu od opeke, fotografija ampiona sa Merilin Monro odavala je utisak da je par
nekada izlazio na veeru u ovaj restoran. Bilo je teko u to povjerovati, ali pomisao na to
bila je lijepa.
Ema je pogledala na sat: bilo je 20.04h.

***

39
 Restoran BROJ 5
NJUJORK
20.04H
- Metju! Tako znai, ovo je pravo pravcato iznenaenje! - povikao je Vitorio ugledavi
svog prijatelja kako ulazi na vrata restorana.
- Vitorio, zadovoljstvo mi je da sam ovdje!
Dvojica mukaraca su se zagrlila.
- Zato mi nisi javio da e da svrati?
- Nazvao sam jutros Koni. Ona nije tu?
-Ne, ostala je kod kue. Pol ima ponovo upalu uha.
- Koliko on to ve ima godina?
- Napunie godinu dana sljedeeg mjeseca.
- Ima li sliku?
- Da, pogledaj koliko je porastao!
Vitorio izvue novanik iz depa da bi iz njega izvadio fotografiju jedne lijepe
bucmaste bebe.
- To je ve prava junaina - nasmijeio se Metju.
- Da, zahvaljujui pici koju mu stavljam u flaicu! - alio se vlasnik restorana, bacivi
pogled na listu s rezervacijama.
- Ah, vidim da si traio od Koni da ti reervie na ljubavni sto! Onda, nadam se da
je tvoja prijateljica lijepa!
- Ne zalijei se - stiao ga je, postien. - Ona jo nije stigla?
- Ne, sto je prazan. Doi da te smjestim. Hoe li aperitiv?
- Ne, hvala, saekauEmu.

***
Restoran BROJ 5
NJUJORK
20.16H
Metju apiro, roditelji vas oigledno nisu nauili da je tanost utivost kraljeva12.. :
prigovorila je Ema gledajui na sat.
Sa meusprata je mogla da posmatra vrata restorana. Svaki put kad bi se otvorila,
ona je oekivala da vidi Metjua i svaki put bi se razoarala. Okrenula je glavu da bi gledala
kroz prozor. Poeo je da pada snijeg. Nekoliko srebrnih pamunih pahulja lebdjele su u
kovitlacu ispod svjetlosti ulinih svjetiljki. Ona je blago uzdahnula a potom je izvadila
telefon iz torbe da bi vidjela ima li poruka.
Nita. .
Poslije kraeg oklijevanja, odluila je da mu poalje poruku sa smartfona. Nekoliko
lagodnih reenica koje su prikrivale njeno nestrpljenje:

Dragi Metju,
Stigla sam u Broj 5.
ekam Vas unutra.
Pica sa artiokama, parmezanom i rukolom boanstveno izgleda!
Doite brzo, umirem od gladi!
Ema

12
Tanost je utivost kraljeva - izjava Luja XVHI (1755-1824). -Prim.prev.

40
 ***
Restoran BROJ 5
NJUJORK
20.29H
- Pa, tvoju princezu ba treba ekati! - primijetio je Vitorio, pridruivi se svom
prijatelju na meuspratu.
- Tano - priznao je Metju.
- Nee da je pozove?
- Nismo razmijenili brojeve telefona.
- Hajde, ne brini: na Menhetnu smo. Zna dobro da mi Njujorani imamo rastegljivo
poimanje tanosti...
Metju se nervozno osmijehnuo. Usljed nemogunosti da Emi telefonira, on joj je
napisao poruku da bi joj dao do znanja da je stigao:

Draga Ema,
Moj prijatelj Vitorio apsolutno eli da Vam da da probate jedno toskansko vino. Jedan
proizvod sandoveze sa malog posjeda blizu Sijene. Ne prestaje da pria o italijanskim vinima koje
smatra najboljim na svijetu. Doite brzo da ga uutkate, Kejt!
Met.

***
RESTORAN Broj 5
NJUJORK
20.46H
Ema se osjeala uvrijeenom. Taj tip je neotesan! etrdeset i pet minuta zakanjenja i
nijednog mejla ili bar da pozove restoran da se izvini!
- elite li da pokuam da pozovem Metjua na mobilni? - predloila je Koni.
Vlasnica restorana je prozrela njenu zbunjenost. S osjeajem neugodnosti, Ema je
promrmljala:
- Da.. .moe, da.
Koni je ukucala Metjuov broj, ali je nabasala na sekretaricu.
- Ne ljutite se, stii e. Nesumnjivo je zbog snijega.
Tihi bip oznaio je da joj je stigla elektronska poruka.
Ema je spustila pogled na ekran. Bila je to poruka o greci tipa
nepoznat korisnik kojom je obavijetena da mejl koji je poslala Metjuu nije mogao
da bude isporuen.
udno...
Provjerila je adresu i pokuala jo jedno slanje koje se zavrilo novim neuspjehom.

***
RESTORAN Broj 5
NJUJORK
21.13H
- Mislim da nee doi - izustio je Metju, prihvatajui flau piva koje mu je pruio
Vitorio.

41
 - Ne znam ta da ti kaem - oneraspoloio se njegov prijatelj. Ladonnae mobile,
gualpiuma al vento 13...
- Da, moe se rei - uzdahnuo je on.
Poslao je dva nova mejla Emi i nije dobio nijedan odgovor. Pogledao je na sat i ustao.
- Hoe li da mi pozove taksi do aerodroma?
- Jesi li siguran da nee da spava u kui?
- Ne, hvala ti. ao mi je to sam ti bezveze zauzeo sto. Poljubi Koni umjesto mene.
Metju je napustio restoran u 21.3Oh i stigao na aerodrom u 22.10h. Iskoristio je
vonju da bi potvrdio svoj let nazad. Registrovao se na pretposljednjem letu tog dana.
Avion je napustio Njujork u predvieno vrijeme i stigao u Boston u 00.23h. U to
vrijeme, Logan je radio sporijim tempom. Metju je uhvatio taksi im je siao s aviona i
stigao kui neto prije jedan po ponoi.
Kada je otvorio vrata svoje kue na Bikon Hilu, Ejpril je ve bila zaspala. Povirio je u
sobu svoje kerke da bi se uvjerio da Emili vrsto spava a zatim se vratio u kuhinju.
Posluio se velikom aom vode i mahinalno ukljuio laptop, koji je bio ostao na anku
bara. Kada je pogledao imejl, spazio je jednu poruku od Eme Laventajn. Poruku koja je
zaudo bila samo na kompjuteru ali ne i na njegovom telefonu.

***
Restoran BROJ 5
NJUJORK
21.29H
Ema je zatvorila vrata restorana i ula u taksi koji joj je pozvala Koni. Vjetar se bio
primirio, ali snijeg koji je padao u jednakom ritmu poeo je da se taloi na zemlji. U vozilu
je pokuala da odagna negativne misli koje su je salijetale, ali bijes je bio jai. Osjeala se
ponienom i iznevjerenom. Ljutila se na sebe to je i ovoga puta upala u zamku jednog
ovjeka, to je povjerovala lijepim rijeima, to je bila tako naivna. Stigavi u hol Nort
Plaa 50, ona je krenula stepenitem da bi sila u suteren zgrade. Zajednika perionica je
bila pusta, tuna i sumorna. Prola je sivkastim hodnicima, s tronim zidovima, da bi
stigla do prostorije sa smeem u najmranijem i najprljavijem dijelu zgrade. Iz bijesa ona je
polomila obje tikle na cipelama i bacila ih ujedan metalni kontejner. Poto ga je iscijepala
golim rukama, i skupocjeni kaput je doivio istu sudbinu.
Sva u suzama, krenula je liftom do svog stana. Otvorila je vrata, ignorisala kevtanje
svog psa i skinula se prije nego to je otila pod ledeni tu. Ponovo je osjeala kako u njoj
raste ona neodoljiva elja da sebi uini neto loe, da uperi u sebe taj bijes koji ju je itavu
obuzimao. Toliko je patila da vie nije bila gospodar svojih emocija. To je bilo iscrpljujue i
zastraujue. Kako je mogla da iz jednog stanja oduevljenja i zanosa za samo nekoliko
minuta pree u stanje depresije? Da se za tako kratko vrijeme najjaa radost preokrene u
najmranije pomisli?
krguui zubima izala je iz staklene kabine, obukla svoj bade mantil, uzela
sredstvo za spavanje iz apotekarskokg ormaria i pobjegla u krevet. Uprkos tableti, Emi
nije uspijevalo da utone u san. Prevrtala se u svim smjerovima, traei zgodan poloaj za
spavanje, zatim je rezignirano poela da pilji u plafon. Bilo je jasno daje isuvie iznervirana
da bi se uspavala. Ne mogavi vie, oko jedan sat ujutru, ona je ukljuila svoj laptop da bi
poslala posljednju poruku ovjeku koji joj je upropastio vee. Bijesna, podigla je ekran
ukraen naljepnicom sa lijepom stilizovanom Evom.

13
ena je varljiva, poput pera na vjetra...

42
 ***
Metju je sa zaprepaenjem proitao mejl koji mu je Ema poslala.

From: Ema Laventajn

To: Metju apiro
Subject: Pokvareni tip
Suprotno onome u ta ste me naveli da povjerujem, Vi nemate nikakve pristojnosti, niti
vaspitanja. Ne piite mi vie, ne aljite mi vie poruke.

From: Metju apiro

To: Ema Laventajn
Subject: Re: Pokvareni tip
Ali o emu priate, Ema? ekao sam Vas itave veeri u restoranu! I poslao sam Vam dvije
poruke na koje mi niste odgovorili!

Tako je, samo se Vi zafrkavajte sa mnom! Koju igru igrate? Bar se potrudite da naete
dobar izgovor: hladnoa, snijeg. Imate izbor.

Snijeg? Ne razumijem ta mi zamjerate, Ema. Ipak ste Vi ta koja nije dola na ugovoreni
sastanak!

Bila sam na sastanku, Metju. ekala sam Vas itavo vee. I nisam dobila nikakav mejl od
Vas!

Moda ste onda pogrijeili restoran.

Ne. Postoji samo jedan restoran Broj 5 u Ist Vilidu. ak sam razgovarala sa Vaom
prijatejicom Koni, Vitoriovom enom.

Laete! Koni nije bila ovo vee u restoranu!

Naravno da je bila! Lijepa je, crnka, kratke kose i trudna je ve bar osam mjeseci!

Priate kojeta. Ima ve godinu dana kako se Koni porodila!

Prije nego to je kliknuo na ta ped da bi poslao poruku, Metju je podigao glavu sa

svog ekrana. Ova rasprava se pretvarala u dijalog gluvih. Ema je izgledala iskreno, ali
njeni argumenti nisu imali nikakvog smisla. Nije bilo nieg racionalnog u njenom
izlaganju.
Otpio je gutljaj vode i protrljao kapke.
To spominjanje snijega, Konine trudnoe...
Nabrao je obrve i s panjom pregledao sve mejlove od prethodne veeri koje mu je
Ema poslala. Najednom, neto ga je zaprepastilo - jedan detalj koji je u stvari bio krupna
stvar - i luda ideja mu je bljesnula kroz glavu! Upitao je:

Koji je danas dan, Ema?

Znate vrlo dobro: 20. decembar.

43
 Koje godine?

Samo se Vi i dalje zafrkavajte sa mnom...

Kaite mi, molim Vas, koje godine?

Ovaj tip je lud, pomislila je ona, grei ruke na tastaturi. Da bi umirila savjest, ipak je
uzela da provjeri Metjuove mejlove. Svi su bili s datumom iz decembra... 2011. Dani su bili
isti, samo godinu dana kasnije u odnosu na danas...

***
Uasnuta, ona je ugasila kompjuter.
Trebalo joj je nekoliko minuta da bi se usudila da sebi objasni situaciju.
Ona je ivjela u 2010.
Metju je ivio u 2011.
A iz nekog njoj neobjanjivog razloga, njihov laptop je izgleda bio njihovo jedino
sredstvo komunikacije.

44
 Drugi dio
PARALELNI SVIJETOVI

Trei dan

45
 Paralelni svjetovi
Strah ne moe bez nade, a nada bez straha.
BARUH SPINOZA
SUTRADAN
21. DECEMBAR
Ustavi sljedeeg dana, Ema i Metju su imali isti refleks: grozniavo su krenuli da
provjere svoje imejlove i osjetili olakanje vidjevi da nema nijedne poruke.
- Tata, hoemo da vidimo moje boine poklone ovog jutra? - pitala je Emili, pojurivi
u kuhinju kao metak da bi mu se bacila u naruje.
On ju je podigao na barsku stolicu pokraj sebe.
- Prvo, kae se dobar dan - nastavio je Metju.
- Bar dan, tata - promrmljalaje trljajui oi.
On se nagnuo da je zagrli. Bila je uporna:
- Je l idemo onda, kai? Obeao si mi!
- Vai, duo. Idemo da odaberemo tvoje poklone po radnjama da bi mogla da napie
pismo Djedu Mrazu.
Ritual Djeda Mraza... Da li je trebalo drati Emili u zabludi i lakovjernosti? Nije imao
vrsto miljenje po ovom pitanju. Uopte uzev, nije volio da lae svoju ker i s te take
gledita bi prestanak vjerovanja u Djeda Mraza predstavljao korak ka odrastanju i
formiranju racionalnog razmiljanja. Ali, s druge strane, moda je bilo preuranjeno da je
lii te magije. Usljed traume zbog Kejtine smrti, Emili je proivjela jednu teku godinu.
Dalje vjerovanje u uda moe da ima blagotvorno dejstvo na duevno raspoloenje male
djevojice. U ovom prazninom periodu, Metju je, dakle, bio odluio da produi bajkovit
svijet i da otkrivanje te velike tajne odloi za sljedeu godinu.
- Ko eli jogurt sa muslijem? - upitala je razdragano Ejpril, silazei niz stepenice.
- Ja! Ja! - povikala je Emili, skaui sa svoje barske stolice i hitajui ka mladoj eni da
bi je poljubila.
Ova ju je uhvatila u letu i pomazila je.
- Ide li s nama u prodavnicu igraaka? - upitala je Emili.
- Ejpril danas radi - dobacio je Metju.
- Ali, nedjelja je! - primijetila je djevojica.
- Posljednji je vikend pred Boi - objasnila je Ejpril. - Radimo svakog dana da bi i
odrasli mogli da izaberu svoje poklone, ali idem u galeriju tek od podne, to znai da
mogu da vam pravim drutvo ovog jutra.
- Sjajno! A je l moe da mi pripremi veliku olju tople okolade s mini-
marmelouom?
- Ako se tata slae...
Metju se nije protivio ovom slatkiu. Ejpril mu je namignula i ukljuila radio,
pripremajui doruak.
- Pa, kako je bilo sino? - upitala gaje.
- Fijasko - promrmljao je stavljajui posudicu s kafom u aparat za espreso.
Pogledao je Emili. Dok je ekala svoj kakao, igrala se na svom tablet raunaru,
tamanei zelene svinje svojim Engri Birdsima. Metju je apatom ispriao svojoj podstanarki
nevjerovatnu pustolovinu od prethodne veeri.
- Ne sluti na dobro ta pria - priznala je. - I ta e sad da radi?
- Ba nita. Zaboraviu ovaj neuspjeh, nadajui se da vie neu dobijati poruke od te
46
ene.
- Upozorila sam te: avrljanje na inteenetu je veoma opasno.
- E ba si mi pametna! A ti si me ohrabrila da je pozovem u restoran!
- Samo zato da ne bi ivio u iluziji! Priznaj da je suvie lijepo da bi bilo istinito, ta
ena koja ima isti smisao za humor kao ti, potpuno isti ukus kao ti i koja je uspjela da te
tako brzo pridobije, uprkos svoj tvojoj obazrivosti.
- Trebalo je vie da se uvam - dao joj je za pravo.
Kao da bi mu dosula so na ivu ranu ili raspirila nemir, Ejpril mu je ispriala niz
razliitih sumornih injenica u vezi sa prevarama na mrei. Odvratne prie lakovjernih
osoba koje su povjerovale da su na intemetu nale izabranika svoga srca, prije nego to su
shvatili, neto kasnije, da su upali u zamku koja je imala za cilj da im izmami novac.
- Ta djevojka je ih luda ili ima neasne namjere - nastavila je. - U oba sluaja, ona se
sigurno raspitala o tebi ne bi li te uhvatila u zamku s takvom lakoom. Ili je, pak, to neko
ko te dobro poznaje i ko sve to radi pod lanim identitetom.
Neka od mojih studentkinja, zapitao se Metju.
Odjednom se sjetio dramatine epizode koja se desila prethodne godine na Koledu
Emanuel, jednom katolikom univerzitetu u Bostonu. Vjerujui da pria na internetu sa
svojim dekom, jedna studentkinja je prihvatila da se skine i miluje pred veb kamerom. Na
nesreu, nije njen vjerenik bio iza kamere, ve neko ko mu je ukrao profil. Skot je snimio
scenu da bi ucjenjivao djevojku. Traio joj je ogromnu sumu novca da ne bi objavio video
snimak. Da bi pokazao da je njegova prijetnja ozbiljna, poslao je tokom noi dijelove filma
pojedinim kontaktima studentkinje. Unitena stidom i prestraena zbog posljedica svog
postupka, pronaena je sutradan ujutru objeena u svojoj sobi...
Od sjeanja na ovu tragediju Metjua je podila jeza. Ledeni znoj je poeo da mu se
sliva niz kimu.
Nisam se dovoljno uvao, iznova je sebi prigovarao. Kad bolje razmisli, vie bi volio da
je ta ena samo neka pljakaica, ali vie je izgledala kao mentalni bolesnik. Neko ko vjeruje
da ivi u 2010. veoma je poremeen bez daljnjeg.
Dakle, potencijalno opasan.
Napravio je listu svih stvari koje joj je povjerio: svoje ime, ulicu u kojoj ivi,
univerzitet na kome predaje. Takoe je znala da ima dijete od etiri i po godine, da
dogira u parku utorkom i etvrtkom ujutru, da njegova ki pohaa kolu Montesori, u
kojim je okolnostima izgubio enu...
Znala je sve... Dovoljno u svakom sluaju ako je eljela da mu nanese tetu ili da ga
napadne. Ili da nakodi Emili. Izlaui se ovome, stekao je odjednom utisak da je doveo u
opasnost dio svoje egzistencije.
Ne, paranoian si, pokuavao je da bude razuman. Najvjerovatnije vie nee ni uti za
tu Emu Laventajn i ubudue e mu ova neprijatna dogodovtina sluiti kao lekcija. Stavio
je na posluavnik olju koju mu je pruala Ejpril i odluio da konano zaboravi tu priu.
- Doi da sjedne, duo, tvoja okolada je gotova.
***
- Nasmijeite se!
Sat vremena kasnije, Ejpril je fotografisala Emili i Metjua pred ulazom u Bazar
igraaka, jednoj od gradskih institucija.
Smjetena na uglu Kopli Skvera i Ulice Klarendon, Bazar je bio hram igraaka u
Bostonu. Na nekoliko dana pred Boi, ambijent je bio u punom zamahu: animacije,
muzika, dijeljenje bombona... Emili je pruila jednu ruku svome ocu, a drugu Ejpril. S obje
strane dvokrilnih vrata, portiri obueni u likove iz Maksa i Maksimonstersa doekali su ih
poklanjajui im lizalice. Obili su prva odjeljenja s divljenjem. Ako su spratovi prodavnice

47
bili rezervisani za haj-tek aparate (konzole za igrice, figurice koje reaguju na glas,
elektronske igrice...), u prizemlju su bile poredane tradicionalne igrake: pliane igrake,
drvene konstrukcije, Lego, lutke bebe...
Emili je irila oi pred plianim ivotinjama u prirodnoj veliini.
- Kako je meko! - divila se ona, milujui jednu visoku irafu od est metara.
Bilo je neosporno: mjesto je bilo magino, spektakularno i brzo vas je vraalo u
djetinjstvo. Ejpril se dugo oduevljavala pred impresivnom kolekcijom Barbi lutaka, dok je
Metju ostao zabezeknut spazivi jedan dinovski elektrini voz ija je pruga vijugala na
vie desetina metara.
On je pustio Emili da jo nekoliko minuta tri meu rafovima, zatim je kleknuo da bi
bio u ravni sa djevojicom.
- Dobro, zna pravila: moe da izabere dva poklona, ali moraju da stanu u tvoju
sobu.
- Znai, ne irafu - pogodila je Emili grickajui usnu.
- Sve si razumjela, duo.
U drutvu Ejpril, Emili se ludo zabavljala dok nije izabrala jednog plianog medu
meu stotinu izloenih modela. Raspoloenog izgleda, Metju se kretao u prostoru gdje su
bili izloeni metalni modeli tipa Mekano, zatim je razmijenio nekoliko rijei sa
maioniarem koji je izvodio trikove ispred pokretnih stepenica. Iako udaljen, budno je
motrio na svoju ker, srean to je vidi tako oduevljenu. Ali ovi momenti sree oivljavali
su bol zbog gubitka Kejt. Osjeao je takvu nepravdu to ne moe da dijeli ovakve trenutke
sa njom. Spremao se da se pridrui Ejpril, kad mu je zazvonio telefon. Broj Vitorija
Bartoletija ukazao se na ekranu. On se javio, pokuavajui da svojim glasom nadjaa
okolnu galamu.
- Zdravo, Vitorio.
- Dobar dan, Mete. Gdje si to, u jaslicama?
- U jeku boine kupovine, stari moj.
- Hoe kasnije da se ujemo?
- Kroz deset minuta.
Iz daljine je dao znak Ejpril da bi je obavijestio da izlazi da popui cigaretu, zatim
izaao iz prodavnice i preao ulicu da bi stigao do Kopli Skvera.
Zasaen drveem i ureen oko fontane, trg je bio poznat po kontrastima u
arhitekturi. Svi turisti su snimali iste zadivljujue fotografije: lukove, portale i vitrae
Crkve Sv. Trojstva koji su se odraavali na staklima, kao u ogledalima, Henkok kule,
najveeg oblakodera u gradu. Po ovom sunanom nedjeljnom danu, mjesto je bilo ivo, ali
ipak mnogo mirnije nego u prodavnici. Metju je sjeo na klupu i pozvao svog prijatelja.
- Pa, Vitorio, kako je Pol? A njegov otitis?
- Bolje je, hvala. A ti, jesi li se oporavio od tvoje udne veeri?
- Ve sam zaboravio na to.
- U stvari, zbog toga te zovem. Jutros sam ispriao Koni o tvom neugodnom
dogaaju i ona je bila veoma zbunjena.
- Zaista?
- Odmah se sjetila neega. Prije otprilike godinu dana, jedno vee kad nisam bio u
restoranu, Koni je primila jednu mladu enu u Broju 5. Jednu djevojku koja je tvrdila da
ima sastanak s tobom. ekala te je skoro vie od jednog sata, ali ti nikada nisi doao.
Metju je osjetio kako mu je krv jumula u sljepoonice.
- Ali zato mi ona o tome nikada nije priala?
- To se desilo samo nekoliko dana pred Kejtinu nesreu. Koni je bila planirala da te
nazove da bi ti to prenijela, ali zbog smrti tvoje ene ovaj sluaj je ispao kao neukusna ala.
Ona je na ovo ak zaboravila sve dok jutros nismo poveli razgovor o tome.

48
 - Zna li kako je izgledala ta ena ?
- Po Koninoj prii, bila je to Njujoranka od tridesetak godina, prilino lijepa i
elegantna. Koni je kod svoje majke sa Polom, ali zamolio sam je da te pozove popodne.
Ona e ti rei vie.
- Ima li naina da sazna taan datum kada je ena dolazila na veeru?
- Sluaj, ja sam u kolima, na putu za restoran. Pokuau da pronaem rezervaciju u
naoj bazi podataka. Koni se sjea da je to bilo one veeri kad je njen roak sa Havaja
doao na veeru.
- Hvala, Vitorio. ekam tvoj poziv. Zaista je vano.

***
NJUJORK
Restoran IMPERATOR
POPODNEVNA SMJENA
Emina ruka je blago podrhtavala dok je sipala bijelo vino u kristalne ae kupastog
oblika.
- Gospoo, gospodine, za pie koje e pratiti vae karamelizovane ablje batake sa
bobom u soteu od bijelog luka i kori medenjaka, predlaem vam vino iz doline Rone:
kondrije iz 2008, loza vionjije.
Mlada ena je progutala da bi joj se proistio glas. Samo joj je ruka podrhtavala. Sve
je u njoj treperilo. Vee i prethodna no su je potpuno uzdrmali. Gotovo da nije spavala
cijele noi i strana goruica joj se pela uz jednjak.
- Moete da nazrete lijepu ivahnost kondrijea, uravnoteenog, napetog. To je
aromatino vino, bujno i cvijetno.
Zavrila je sluenje za stolom, a zatim dala znak pomoniku kako bi ga upozorila da
joj je potrebna pauza.
Zbog nesvjestice ona je napustila salu i zatvorila se u toalet. Imala je groznicu, znojila
se, neprestano bolno zujanje probijalo joj je glavu. Mlazevi kiseline zapalili su njen
probavni kanal. Zato joj je toliko loe? Zato se osjeala tako krhko? Tako iscrpljeno? Bio
joj je potreban san. Kad je umorna, sve bi joj se ubrzavalo u glavi. Negativne misli bi je
gotovo bez predaha opsjedale, izguravi je iz stvarnosti ujedan fantastini i zastraujui
svijet.
Previjajui se od greva, ona se nagla nad olju, ispovraala svoj doruak i ostala vie
od minut u tom poloaju, pokuavajui da doe do daha. Ova pria o elektronskoj poti iz
budunosti ju je uasavala. Bio je decembar 2010. Ne moe da se dopisuje sa ovjekom koji
ivi u decembru 2011. Znai, taj ovjek je ili mentalni bolesnik ili neko sa loim namjerama.
U oba sluaja, bila je to prijetnja, za nju i njeno mentalno zdravlje. To je bilo dovoljno da
prsne. Ovoga puta bilo je previe! Posljednjih mjeseci, stanje joj se bilo stabilizovalo, ali
danas, ponovo je potonula u tjeskobu. Bili su joj potrebni lijekovi da bi se malo smirila.
Bilo joj je potrebno da pria sa psihijatrom, ali ak ju je i Margaret Vud izdala, otila je za
boine praznike u Aspen.
Sranje!
Pridigla se i pogledala se u ogledalo, ruku oslonjenih s obje strane lavaboa. Jedna nit
ui visila joj je sa usana. Ona ju je obrisala papirnim ubrusom i malo se umila. Valjalo je
da se otrijezni i sabere. Taj ovjek joj nije mogao nita. Ako pokua da je kontaktira,
ignorisae njegove poruke. Ako bude navaljivao, obratie se policiji. A ako pak pokua da
joj se priblii, znae kako da ga doeka: u torbi uvijek nosi elektrini pitolj. U ruiastoj
boji kao bombone, njen Tejzer je vie liio na seksi igraku nego na sredstvo za
samoodbranu, ali bio je avolski efikasan. Malo umirena, Ema je duboko udahnula,

49
popravila frizuru i vratila se na posao.

***
BOSTON
- Mogu li da dobijem jedan lobster rol 14 s pomfritom? - upitala je Emili.
- Bolje sa salatom - predloio je Metju.
- Bljak, zato? Bolji je pomfrit!
- OK - popustio je, - ali u tom sluaju nema deserta. Jel u redu?
- U redu - sloila se djevojica, pokuavajui da namigne ocu.
Metju je potvrdio porudbinu konobaru i vratio mu jelovnik.
Smjestili su se za sto na terasi Bistroa 66 u Ulici Njubari. Poslije njihove etnje po
prodavnici igraaka, Ejpril ih je napustila da bi otila u svoju galeriju. Metju je bio srean
to vidi da se Emili jo cakle oi od sree. Upitao ju je koje to poklone eli da spomene u
svom pismu Djedu Mrazu. Emili je izvadila Ajped iz svoje mini torbe i upitala da li bi bilo
bolje da poalje mejl Djedu Mrazu, ali Metju se usprotivio. Ta sklonost da se tehnologija
mijea u sve oblasti svakodnevnog ivota, sve vie ga je ljutila. Naroito danas!
Samo to su im donijeli sendvie s jastogom, kad mu je zazvonio telefon. Bio je to
Vitorio. Koni se jo nije bila vratila, ah on je istraio i pronaao taan dan kada je dola
ena koja je tvrdila da ima sastanak sa njim.
- Jue se navrilo tano godinu dana: 20. decembra 2010.
Metju je zatvorio oi i uzdahnuo. Komar se nastavljao.
- Ali to nije sve - nastavio je vlasnik restorana. - Zamisli imam jedan film na kome se
vidi.
- Ko?
- Ta ena.
- ali se?
- Da ti objasnim: u novembru prole godine, na restoran je u dva navrata bio
opljakan i isprevrtan, u toku noi, u rasponu od svega nekoliko dana.
- Sjeam se. Mislio si da je to napad brae Manini.
- Da, oni nikada nisu prihvatili to smo im konkurencija, ali to nikada nisam uspio da
dokaem. Ukratko, u to vrijeme, policijci su nam, kao i nae osiguravajue drutvo,
preporuili da nabavimo video nadzor. Tokom gotovo tri mjeseca, kamere su radile
dvadeset i etiri sata dnevno. Sve je snimljeno, prenijeto na server i arhivirano na hard
disku.
- I ti si uspio da doe do snimaka od te veeri 20. decembra?
- Upravo tako. I ak sam pronaao djevojku. Ona jedina nije dola u pratnji to vee.
- Tome se nisam nadao, Vitorio! Moe li da mi poalje kopiju?
- Ve sam ti poslao mejl, ortak.
Metju je prekinuo vezu i izvadio svoj laptop iz torbe da bi se prikaio na beini
internet Bistroa 66. Ne bjee jo nikakvog mejla od Eme Laventajn, ali mu je Vitoriov mejl
stigao. Video je bio obiman i trebalo mu je nevjerovatno mnogo vremena da bi ga skinuo.
- Mogu da dobijem okoladni sufle, tata, molim te?
- Ne, duo, rekli smo da nema deserta. Zavri sendvi.
Metju je pustio video preko cijelog ekrana. Nimalo udno, slika je izgledala kao kroz
pijunku i mutno kao to je to obino na kamerama za nadzor. Dio koji je Vitorio izdvojio
trajao je manje od dva minuta. Kamera je bila namjetena visoko, u jednom uglu glavne
sale. Digitalni inkrustirani sat u dnu snimka pokazivao je da je u 20.01h jedna elegantno

14
Kifla kao za hotdog punjena jastogom.

50
obuena ena odgurnula vrata restorana. Vidjelo se nakratko kako razgovara sa Koni prije
nego to je izala iz kadra. Snijeg na ekranu ukazivao je na to da je isjeena scena, koja se
nastavila sat i po vremena kasnije, tano u 21.29b. Na njemu se jasno vidjela ista ena kako
bez oklijevanja naputa restoran. Zatim se slika zamutila i film zaustavio. Metju je ponovo
pustio taj dio i pritisnuo PAUZU da bi zaustavio taan momenat kada je mlada ena
kroila u restoran. Nije bilo sumnje. Ma koliko otkaeno izgledalo, radilo se o Emi
Laventajn.
- Obuci kaput, duo, idemo.
Metju je izvukao iz depa tri novanice od po 20 dolara i izaao iz restorana, ne
saekavi kusur.
- Moram neto hitno da obavim, Ejpril. Trebalo bi da mi pozajmi kola i priuva
Emili na sat ili dva.
Sa kerkom u naruju, Metju je upravo banuo u galeriju koju je drala njegova
podstanarka. Zidovi sale za izlobe bih su obloeni japanskim erotskim slikama i
slobodnim fotografijama nainjenim na mjestima za uivanje u XX vijeku. Salu su
zauzimale nedvosmislene afrike statue, izloba navlaka za penis i moderne skulpture
prevelikih falusnih formi. Mada mjesto nije imalo nieg zajednikog sa seksi opom, ovo
nije bilo mjesto za edne due ni djecu.
Metju je treim korakom, dakle, proao du sale da bi Emili stavio u zaklon u
Ejprilinu kancelariju.
- Budi mirna i ekaj me ovdje, vai duo?
- Ne! Hou da se vratim kui!
Izvadio je tablet raunar iz svoje torbe i predloio svojoj kerki:
- Hoe li da gleda film? Aristokratske makel Roks i Ruki!
- Neu, to je bezveze! Hou da gledam Igru prestola!
- Ne dolazi u obzir, to je nasilno. Nije to serija koju treba da gledaju male djevojice.
Emili je spustila glavu i otila sva uplakana. Metju je izmasirao sljepoonice. Imao je
migrenu, a ki mu je bila umorna od uzbuenja i trkaranja u svim pravcima po Bazaru
igraaka. Bio joj je potreban odmor, na miru u njenom krevetu. A ne da gleda seriju za
odrasle u predvoiju pornolenda.
Ejpril je pritekla u pomo.
- Mislim da bi bilo dobro da se ja vratim kui sa Emili.
- Hvala ti! Tu sam za sat i po najvie.
- Kakva to posla ima?
- Ispriau ti, obeavam...
- Vodie rauna o kolima, a? - upozorila ga je dobacivi mu kljueve.
Metju je uzeo Kamara, parkiranog ispod velikog drvea na Komonvelt Aveniji. Kao
kad ide na posao, napustio je Bek Bej preko mosta Masausets Avenije koja prelazi preko
rijeke i nastavio svoj put ka Kembridu. Proao je univerzitet i zaobiao veliko jezero Fre
Pond, zatim nastavio jo nekoliko kilometara da bi doao do Belmonta. Trebalo je da
pronae ovjeka koji mu je prodao kompjuter. Adresa Ejprilinog klijenta ostala je u GPS-u,
to mu je omoguilo da lako pronae ulicu s mnotvom kua malog stambenog kvarta.
Ovoga puta, parkirao se direktno ispred brvnare s drvenim trijemom i iljatim krovom.
Ispred ulaznih vrata ga je doekalo brundanje ar-peja svijetle dlake, koga je ve bio
zapazio onog dana na garanoj rasprodaji. Vrata utonulog u kone nabore kao u ogroman
mantil, pas je pokazivao da budno i agresivno straari.
- Klovis, ovamo! - povikao je vlasnik izlazei na prag.
Dok je ovjek prelazio travnjak da bi mu priao, Metju je opazio ime na zvoncetu:
Laventajn.
- ta elite?

51
 To je bila upravo osoba koja mu je ustupila polovni Mek. Ista stroga pojava, iste
etvrtaste naoari, isto pogrebno odijelo.
- Dobar dan, gospodine Laventajn, imate li nekoliko trenutaka?
- Povodom ega?
- Prodali ste mi kompjuter prije dva dana, na garanoj rasprodaji koji...
- Da, prepoznao sam vas, ali upozoravam vas, ne radim servisiranje nakon prodaje.
- Nije rije o tome. elio bih samo da vam postavim nekoliko pitanja. Mogu li da
uem?
- Ne. Kakva pitanja?
- Rekli ste mi da kompjuter pripada vaoj sestri, je l tako?
- Hm - izustio je lakonski.
Ne obeshrabrivi se, Metju je izvadio iz depa kaputa fotografije koje je odtampao.
- Vaa sestra je ova mlada ena koja se nalazi na ovim snimcima?
- Da, to je Ema. Kako ste doli do tih fotografija...
- Ostale su na hard disku u kompjuteru. Poslau vam ih imejlom ako elite.
On je utke klimnuo glavom.
- Moete li mi rei gdje se nalazi Ema u ovom trenutku? - nastavio je Metju. - Veoma
bih volio da porazgovaram s njom.
- elite s njom da priate!
- Da, line je prirode i vano.
- Moete da pokuate, ali sumnjam da e vam Ema odgovoriti.
- A zato?
- Zato to je mrtva.

52
 Anastasis
Strah je unitio vie stvari na
ovome svijetu nego to ih je radost stvorila.
POL MORAN

- Jo od mladosti, moja sestra je... je uvijek pokazivala udljivu i melanliolinu stranu,

karakter koji bih opisao kao manino-depresivan.
Danijel Laventajn je priao nadmenim glasom. Na Metjuovo navaljivanje, on je
konano pristao da ga pusti da ue i ispria mu priu o Emi.
- Njeno duevno raspoloenje bilo je veoma promjenljivo - nastavio je Laventajn. -
Jednog dana bila bi to najsrenija ena na svijetu, puna entuzijazma i planova. Sutradan,
potonula bi u crne misli i nije uspijevala da pronae smisao ni u emu. Smjenjivanje stanja
euforije i depresivnih perioda ubrzavalo se vremenom. Posljednjih godina inilo mi se da
je oigledno kako pati od poremeaja linosti. Tokom dugih mjeseci mogli ste stei utisak
da se dobro osjea, ali uvijek bi povratak bolesti bio gori od onog prethodnog.
On se zaustavio na nekoliko sekundi da bi otpio gutljaj aja. Dva mukarca sjedili su
jedan naspram drugog, svaki utonuo u tapaciranu fotelju s dugmadima. Tuna i hladna,
prostorija je bila uronjena u polutamu, kao da je pohoena Eminim duhom.
- Naroito je zbog ljubavnih veza izgubila tlo pod nogama - potvrdio je Danijel
Laventajn gorkim tonom. - Ema bi se vrlo lako zagrijala za odreene mukarce a
razoarenje koje bi uslijedilo bilo je svaki put bolnije. Posljednjih godina nije nas potedjela
niega: krize histerije, pokuaji samoubistva, samopovreivanje, boravci u psihijatrijskoj
bolnici... Nikada joj zvanino nije postavljena dijagnoza da je bipolarnog ponaanja, ali za
mene je ona to nesumnjivo bila.
to je izlaganje vie odmicalo, Metju se osjeao sve neugodnije, toliko je kivnost brata
prema sestri bila opipljiva. Ali ta je bila istina u cijeloj toj prii? Laventajn je bez
oklijevanja postavljao hipoteze koje, kako je Metju razumio, nikada nisu bile medicinski
potvrene.
Danijel se nagnuo da bi dohvatio fotografije sa stoia.
- Prije tri mjeseca, tokom ljeta, obnovila je vezu sa jednim bivim ljubavnikom. Ovaj
tip, - objasnio je oznaivi ovjeka koji je pored Eme na snimcima. - Francuz, Fransoa iro,
nasljednik jednog vinograda u Bordou. On joj je nanio mnogo bola. I ovoga puta Ema je
suvie vjerovala. Povjerovala je da je ovoga puta spreman da napusti svoju enu. Naravno,
to se nije desilo, pa je ona pribjegla jo jednom pokuaju samoubistva koje je bilo kobno i...
Njegovo izlaganje bilo je prekinuto iznenadnim lajanjem ar-peja.
- To je bio Emin pas, zar ne? - naslutio je Metju.
- Da, Klovis. Bila je mnogo vezana za njega. Jedina osoba, po njenom miljenju,
koja je nikada nije iznevjerila.
Metju se sjetio da mu je Ema govorila o njemu, koristei tano iste rijei u mejlovima
koje su razmijenili.
- Ne bih da pokreem bolne uspomene, gospodine Laventajn, ali kako je Ema
nastradala?
- Bacila se pod voz, na Vajt Plejnzu, 15. avgusta ove godine. Nesumnjivo pod
uticajem koktela lijekova. U svakom sluaju, bilo je kutija s lijekovima po cijelom njenom
stanu: benzodijazepina, pilula za spavanje i drugih bezveznjarija...
Preplavljen bolnim sjeanjima koja je evocirao, Laventajn je naglo ustao sa svoje

53
fotelje da bi pokazao da je razgovor zavren.
- Zato Vam je toliko stalo da razgovarate o mojoj sestri? - upitao je pratei Metjua do
vrata.
Izbjegavi da mu objasni pravu motivaciju, Metju je preao preko ovoga uputivi mu
novo pitanje:
- Zato ste organizovali prodaju svih onih stvari?
Argument je acnuo Laventajna.
- Da bih okrenuo novu stranicu! Da bih se odvojio od Eme! - burno je odgovorio. -
Sjeanja me razjedaju, ubijaju natenane. Vezuju me za ruevine prolosti koja me je ve
dosta unitila!
Metju je klimnuo glavom.
- Shvatam - rekao je prekoraivi prag kue.
Ali, duboko u sebi, mislio je upravo suprotno. Znao je da je ova borba prividna. Ne
mogu se unititi uspomene tako to e naprosto da se poiste. One ostaju u nama,
uurene u sjenci, vrebajui iz potaje trenutak kad nam oslabi panja da bi provalile
udesetostruenom estinom.

***
From: Metju apiro
To: Ema Laventajn
Object: Porazgovarajmo
Date: 21. decembar 2011. - 13 h 45 m 03 s
Draga Ema,
Ako ste ispred svog ekrana, moete li da mi date znak? Mislim da treba da razgovaramo o
onome to nam se deava.
Met

***
From: Metju apiro
To: Ema Laventajn
Object:
Date: 21. decembar 2011. -13 h 48 m 14 s
Ema,
Razumijem da Vas ova situacija zbunjuje i uznemirava. I mene plai, ali moramo zaista o
tome da razgovaramo.
Odgovorite mi, molim Vas.
Met

***
Metju je kliknuo da poalje svoju dragu poruku Emi. Taj jedan minut mu se oduio u
grozniavom ekanju i nadi da e mu mlada ena smjesta odgovoriti.
Nakon posjete Danijelu Laventajnu, sjeo je u Kamaro da se vrati u Boston, ali se
poslije nekoliko kilometara zaustavio na Veeri na strmim obalama rijeke arls. Brend Nju
Dej bio je stari hromirani vagon-restoran u koji su svraali, kako sluajni prolaznici, tako i
studenti Harvarda poslije treninga u veslanju. Smjestivi se na jednu klupu od moleskina,
Metju je izvadio svoj laptop i prikaio se na mreu.
Nikad u ivotu nije bio ovako uzrujan, nikada tako poljuljan u onome to je smatrao

54
izvjesnim. Dokazi su se gomilali: datumi mejlova, film koji mu je poslao Vitorio,
svjedoenje Eminog brata koje mu je otkrilo da je njegova sestra mrtva... Sve je ilo u prilog
tome da povjeruje u nevjerovatno: zahvaljujui ovom kompjuteru mogao je da stupi u
kontakt sa enom, danas pokojnom, koja je dobijala njegove poruke onda kad je bila iva,
godinu dana ranije.
Kako je to bilo mogue? Nije uspijevao da objasni, ali je od sada mogao da ustanovi
nekoliko pravilnosti. On je izvadio hemijsku olovku i notes koje je uvijek nosio u depu i
na brzinu je zabiljeio nekoliko stavki da bi razbistrio svoju misao.
1 - Ema Laventajn prima moje poruke istog dana, ali s razlikom od godinu dana.
2 - Polovni kompjuter koji sam kupio, nae je jedino sredstvo komunikacije.
Metju je podigao glavu sa svog notesa i zapitao se koliko je ova druga tvrdnja
ispravna. injenice su bile tu: Ema nije primila mejlove koje joj je poslao s mobilnog
telefona, kao to ni on nije dobio poruke koje mu je ona poslala sa svog smartfona. Zato?
Na trenutak je razmislio. Ako je Ema mrtva ve tri mjeseca, poruke koje joj on danas
alje, a koje ne idu preko kompjutera, sigurno odlaze na nalog koji vie niko ne gleda.
Logino.
Ali ta je s porukama koje mu je Ema poslala 2010. sa svog telefona? Po logici stvari
trebalo je da ih je primio u prolosti ili se moda nije sjeao da je itao poruke koje je
potpisala Ema Laventajn u decembru 2010.
Dobijao je svakako mnogo mejlova, ali ovi su vjerovatno nedostajali. Pokuao je da se
sjeti i sinulo mu je: bio je promijenio internet provajdera - dakle mejl adresu - od decembra
2010! Adresa na koju mu je slala mejlove sa svog telefona jednostavno nije postojala u to
vrijeme! Umiren to je pronaao bar malo racionalnosti u itavoj ovoj zbrci, on je zabiljeio
novo zapaanje u svoj notes:
3 - Danas, u decembru 2011, nemam nikakvu mogunost da fiziki stupim u kontakt s
Emom...
Naalost, mrtva je.
4 - ... ali obrnuto ne vai!
Razmislio je o toj mogunosti: ako eli, Ema iz 2010. moe u svakom trenutku da
sjedne na avion za Boston i sretne Metjua iz 2010. Da li bi ona to uinila? S obzirom na
zainteresovanost da mu odgovori na poruke, ovo je bilo malo vjerovatno.
Nervozno je bacio pogled na ekran kompjutera. I dalje nikakvih novosti od
somelijera. Pokuao je da se stavi u Eminu kou: inteligentna ena, ali emotivno labilna.
Nasluivao je da je krhka, uplaena i nepovjerljiva u ovoj situaciji. Imao je Vitoriov video i
razgovor s njenim bratom, koji su ga uvjerili da je ona zaista postojala. Ali Ema nije znala
ove injenice. Ona ga je zasigurno smatrala luakom i zbog toga mu nije odgovarala na
pozive. Morao je da pronae nain da je uvjeri.
Ali koji?
Pogledao je kroz prozor. Dogeri i biciklisti dijelili su pistu du rijeke, dok su na vodi
veslai sijekli talase, praeni oglaavanjem divljih gusaka.
Veera se ispraznila od njegovog dolaska. Na stolu od formike, koji je bio uz njegov,
Metju je spazio novine koje je ostavio neki od klijenata. Bio je to Njujork Tajms od tog dana.
Uzeo je novine i jedna pomisao mu se rodila u glavi. Uz pomo veb kamere kompjutera
napravio je snimak novina - stavljajui upravo datum u prvi plan - i poslao ga Emi s ovim
rijeima:

From: Melju apiro

To: Ema Laventajn
Ema,

55
 Ako Vam je potraban dokaz da ivim u 2011, evo ga.
Dajte mi znak.
Met

***
NJUJORK
Ema je pogledala potu i kliknula da bi otvorila atament. Zumirala je da bi uveliala
fotografiju i zavrtjela glavom. Nita nije bilo lake od namjetanja snimka uz pomo
fotoopa u dananje vrijeme...
To nita ne dokazuje, degeneriku!

***
BOSTON
Poelo je da grmi. Nebo se naglo naoblailo i pravi potop se sruio na Veeru. Za
nekoliko minuta buna gomila je preplavila restoran da bi se sklonila od kie.
Oiju prikovanih za ekran, Metju nije obraao panju na pometnju.
I dalje nema odgovora.
Oigledno fotografija nije uvjerila Emu. Trebalo je da pronae neto drago. I to brzo.
Konektovao se na internet sajt Njujork Tajmsa i poeo da pretrauje svakodnevne
arhive. Poslije nekoliko klikova, doao je do informacije koju je traio.
Ovoga puta, Ema Laventajn nee vie moi da ga ignorie...

***
From: Metju apiro
To: Ema Laventajn
Dosaivau Vam jo ovaj put, Ema.
Iako mi ne odgovarate, siguran sam da ste ispred Vaeg ekrana...
Volite li sport? Koarku? Ako je tako, nesumnjivo znate da je danas (govorim o Vaem
danas) dugo oekivani me: sastaju se Niksi iz Njujorka i Seltiksi iz Bostona.
Ukljuite radio ili upahte televizor na kanalu 9 i dau Vam dokaz na koji ekate...
Met

Ema je osjetila kako srce poinje ubrzano da joj radi. Svaka Metjuova poruka joj je
davala utisak da se eljusti mengela sklapaju nad njom, prijetei da je zdrobe. Ali
uzbuenost se mijeala sa strahom. Ona je spustila ekran, uzela svoj laptop i napustila
kancelariju da bi se liftom spustila do najnieg sprata gdje su se nalazile prostorije za
odmor Imperatorovog personala. Odgurnula vrata i ula u prostranu salu svijetlih zidova,
opremljenu stolovima od svijetlog drveta, sofama i foteljama Vasili.
Ema je pozdravila ljude koje je poznavala: nekoliko zaposlenih koji su eretali itajui
asopise na mekom kauu, preteno muku grupu koja se okupila oko velikog
pljosnatog ekrana okaenog na zid da bi gledala... koarkaku utakmicu.
Ema se smjestila za jedan sto, ukljuila kabl svog kompjutera u struju, potom ustala
da bi otila da uzme pie s automata. Otvorila je konzervu dok se pribliavala televizoru.
Utakmica se nastavlja na Medison Skver Gardenu, oduevljeno je prenosio novinar. Na
kraju ove posljednje etvrtine, njujorki Niksi vode sa 90 naprema 83. Od poetka utakmice obje
ekipe nam pruaju uzbudljiv me. Igrai u razliitom poretku bore se za...
Ema je osjetila knedlu u stomaku. To je upravo bio me na koji je Metju pravio

56
aluziju. Vratila se na mjesto da bi sa strane pratila razvoj utakmice. Nakon nekoliko
minuta, novi mejl se pojavio na ekranu njenog kompjutera.

From: Metju apiro

To: Ema Laventajn
Jeste li pronali ekran ili radio, Ema?
Za sada je Njujork mnogo ispred, zar ne? Ukoliko pratite me u nekom baru ili na javnom
mjestu, siguran sam ak da su mukarci oko Vas ve ubijeeni da e njihova ekipa pobijediti...

Ona je prekinula itanje mejla i podigla glavu u pravcu grupe zaposlenih

prilijepljenih za me. alei se, ovjeravali su dlanovima ruku i aplaudirali svakom poenu
koji osvoji njihova ekipa. Oigledno su bili ushieni. Nastavila je:

...Meutim, Boston e pobijediti sa rezutatom 118 naprema 116. U posljednjoj sekundi.

Zapamtite rezultat, Ema:
Njujork 116 - Boston 118
Ne vjerujete mi?
Gledajte onda na televiziji...

Srce joj je jako udaralo u grudima. Ovaj tip joj je sada stvarno ulivao strah.
Nestrpljiva i sva u gru, teko je ustala sa stolice i prila blie da bi pratila kraj mea,
molei se u sebi da se Metjuovo predvianje ne ostvari.
((Ulazimo sada u posljednjih pet minuta. Njujork jo uvijek vodi sa 104 naprema 101.
Posljednje trenutke igre proivjela je sa zebnjom. Da bi odagnala nespokoj, pokuala
je da die duboko. Ostalo je jo deset minuta do kraja igre i Njujork je jo uvijek bio u
vodstvu.
Minut i trideset.
Ko Seltiksa izjednaio je rezultat dvije ekipe, 113 na obje strane, zatim dva bacanja
trojki s obje strane dovela su do novog izjednaenja: 116- 116.
Ema se ugrizla za usnu. Ostalo je manje od deset sekundi kada je Pol Pirs, jedan od
Bostonovih igraa, vjeto probio odbranu i oslobodio se svog protivnika stepbekom, prije
nego to je pucao na ko... i osvojio dva poena.
((Boston vodi dva boda! 118-116! Niksi nisu imali sree ovoga puta!
Dok je igra slavio svoju akciju, stadion se ispunio negodovanjem zbog razoaranja.
Ema je uspanieno gledala hronometar.
Na ovom je bilo oznaeno 00.4. Ostalo je etiri desetinke sekunde. Bilo je
izgubljeno.
Ne! Jer je od povratka u igru, jedan igra Niksa pokuao nemogue: direktno bacanje
sa osam metara od okvira. Idui nevjerovatnom putanjom, lopta je upala u ko.
Zapanjujue bacanje - vikao je na sav glas komentator. - Stoudmajer je svakako zabiljeio
najvaniji ko u svojoj karijeri!
Njujork odnosi pobjedu u ovom meu! 118 -119!
Ema je bila oduevljena, zajedno sa ostalim svojim kolegama, ah ne iz istog razloga.
Sve se u njoj naglo opustilo. Metju je grijeio! Nije ivio u budunosti! Nije mogao da
predvidi ishod mea! Nije bila luda!
Na ekranu se pojas Medison Skver Gardena rasplamsavao. Njujorki igrai su
krenuli da tre oko stadiona. Publika je bila na nogama i skandirala je uz pobjednike
povike... Sve dok sudija nije zatraio da pogleda akciju na video snimku i dok slika nije
pokazala ono to niko nije elio da vidi: lopta je otila iz ruku igraa nekoliko stotinki

57
sekunde poslije znaka za kraj utakmice!
Kakav preokret! Na kraju, nevjerovatiio napornog i hikokovski napetog mea, Boston je ipak
porazio Nikse sa 118 prema 116, stavljajui taku na osam uzastopnih neosvojenih utakmica!
S muninom, Ema se sklonila u toalet na tom spratu.
Poinjem da ludim!
Bila je uasnuta, nesposobna da se upusti u borbu s unutranjim demonom koji joj je
oduzimao razum. Kako da racionalno objasni ovaj haos? Simuliranje je izgledalo
nemogue: me je bio u direktnom prenosu i ne bi bilo mogue namjestiti tako estoku
utakmicu. Srea? Moda je Metju sluajno dao ovaj rezultat. Na trenutak ona se uhvatila
za ovu pomisao.
Sranje!
Ne moe se komunicirati sa ovjekom iz budunosti. To naprosto nije MOGUE!
Ema se pogledala u ogledalo. Makara joj se razmazala, ten joj je bio boje voska,
mrtvaki. Obrisala je tragove minke s malo vode, pokuavajui da sredi misli u svojoj
glavi. Detalj koji ju je zbunjivao isplivao je na povrinu. Zato joj je u prvoj poruci koju je
primila, Metju napisao: Ja sam novi vlasnik Vaeg Mekbuka ta je to znailo? Da je
prodala kompjuter u budunosti? Da ga je ovaj tip kupio na rasprodaji i da su putem neke
vremenske pukotine sada mogli da se dopisuju, svako na razliitoj vremenskoj liniji? To
nije pilo vodu.
Zadihana kao da je istrala sto metara, ona se oslonila na zid i najednom postala
svjesna svoje povredljivosti i usamljenosti. Nije imala nikoga od koga bi zatraila savjet ili
nala utjehu. Ni pravu porodicu kojoj bi se povjerila, osim krutog i prezirnog brata. Ni
pravih prijatelja. Ni momka. ak ju je i psiholog kojeg je plaala itavo bogatstvo napustio.
Jedno nesigurno ime iskrslo joj u sjeanju: ime... Romuald Leblan.
Ako je postojala osoba koja bi moda mogla da joj pomogne u ovoj prii s
kompjuterom, to je bio mali kompjuterski genije!
Raspoloenje joj se odjednom popravilo, izala je iz toaleta i popela se liftom sve do
sprata gdje se nalazi PR sluba. Nekoje bio deuman, ali ove subote sluba nije imala
toliko posla, a staista nije radio vikendom. Na uporno navaljivanje, ona je uspjela da
dobije njegov broj mobilnog i smjesta ga je pozvala. Poslije dva zvonjenja, tinejder se
javio nesigurnim glasom:
- Halo?
- Treba mi, cvikerau. Gdje si? Jo pred ekranom blene u enske u mreastim seksi
kostimima?

58
 Putnici kroz vrijeme
Budunost, utvara praznih ruku,
koja obeava sve a nema nita.
VIKTOR IGO
NJUJORK, 2010.
MITPEKING DISTRIKT
ETVRT SATA KASNIJE
Otra hladnoa ledila je etalita Hadsona.
Ema je zalupila vrata na taksiju. Ledeni dah ju je doekao im je izala iz vozila.
Smrzavajui se, zavukla je ruke u depove svog kaputa. Na kraju tog popodneva, bivi
kvart klanica bio je opkoljen maglom. Jae je zavezala al i prela elini luk koji je vodio u
Dok 54, istorijsko pristanite prekookeanskih parobroda. Mjesto na kome joj je Romuald
zakazao sastanak.
Zvuk motora naveo ju je da podigne glavu, kada je ugledala pravu eskadrilu
sastavljenu od dvadesetak minijaturnih helikoptera i radiokomandovanih aviona koji su
kruili po snijenom nebu. Rasuti po asfaltiranom lukom nasipu, ljudi svih uzrasta
takmiili su se u vjetini upravljanja svojim letjelicama.
Pogledom je potraila Romualda i trebalo joj je nekolliko sekundi da bi ga
prepoznala. Obuen u toplu, debelu zimsku jaknu, tinejder je nosio skijaku kapu, koja
mu je prekrivala ui i sezala mu sve do obrva. Pokuavao je da lansira svoju napravu,
ureaj sa etiri elise, koja je beznadeno ostajala prikovana za zemlju.
- Zdravo, bubavabo - dobacila mu je pribliavajui se otpozadi.
Poskoio je i namjestio naoare.
- Dobar dan, gospoice Laventajn.
- ta je ovo ovdje? Skup anonimnih trebera amatera u aero-modelarstvu?
- To su dronovi - objasnio je tinejder.
- ta?
- Ove spravice: to su civilni dronovi.
Oarana, Ema je pogledom pratila jedan od minijaturnih kvadrikoptera koji se
uzdigao veoma visoko, poput zmajeva iz njenog djetinjstva, prije nego to e postii
ubrzanje i sletjeti na nasip. Primijetila je da nijedan radiokomandovani ureaj ne izgleda
isto: avioni, helikopteri s etiri ih est rotora, predmeti u obliku letee tacne... Vjeto
izraeni NLO-i koje je sklopila zajednica strastvenih kolekcionara koji vole da majstoriu.
Zamislila je ove ljude u njihovim garaama: informatiari, fanovi robotike, nadneseni nad
povezivanje elektronskih i rezervnih dijelova ne bi li dotjerali svoj ureaj prije nego ga
iznesu i testiraju pred ortacima.
Prava djeca.
Ona je prola od jedne do druge grupe i ustanovila daje veina pilota povezala svoje
dronove sa smartfonom da bi upravljali svojim ureajem sa mobilnog terminala. Neki su
ak imali ultralake kamere koje su snimale i slale snimke direktno na ekran telefona.
Vratila se kod Romualda koji se jo borio sa svojim kvadrikopterom. Niko nije priao
da mu pomogne. Nijedna fina duica iz zajednice da bi mu pruila ruku pomoi.
Posmatrajui ga tako, bilo joj ga je ao. Nasluivala je da je usamljen, inteligentan i pomalo
izgubljen
Kao ja...
- Zato tvoj ne leti?

59
 - Ne znam - odgovorio je uznemirenog izgleda. - Ima previe vjetra. Nisam napravio
dobro daljinsko upravljanje, ja...
- Nije strano...
- Jeste! - odgovorio je oborivi pogled.
Ema je predosjeala da je za njega, nesumnjivo, bilo neuobiajeno da zapadne u
potekou kad su u pitanju znanja iz mehanike i informatike. Promijenila je temu.
- Bar su legalna, ta uda? - upitala je, uz pomijeano osjeanje divljenja i
uznemirenosti.
- Dronovi? Manje-vie - rekao je mrui. - Ima nekoliko pravila koja moraju da se
potuju: ne smije da se leti iznad ljudi, sprava mora da se dri u vidnom polju, ne letjeti
preko stotinak metara...
Ona je klimnula glavom, iznenaena da ovakva tehnologija nije rezervisana za
vojsku ili istraivake laboratorije. ta spreava ljude da koriste ove dronove za pijunau
svojih susjeda ili nadlijetanje njihovih privatnih posjeda? Njena paranoina strana se naglo
probudila i ve je zamiljala sljedeu etapu: minijaturni dronovi veliine insekta, koji bi
mogli sasvim neprimjetno da snimaju ljude u njihovim intimnostima i biljee njihov
razgovor. Opti nadzor svijeta. Vrsta svijeta u kome nije eljela da obitava.
Izbacila je tu ideju iz glave i okrenula se ka sjeveru. Malo dalje, ba iznad etalita,
vijugala je elina i betonska struktura njujorkog Haj Lajna, u ijem podnoju se nalazio
kafi Novosti. gdje se mogla popiti najbolja okolada u gradu.
- Dobro, spakuj tvoju opremu - naredila je Romualdu. - Vodim te na jednu dobru
uinu.
***
Kafi NOVOSKI
10 MINUTA KASNIJE
Romuald je lakomo progutao ogromno pare trudle s vinjama i otpio gutljaj, do
vrha pune ae, tople okolade.
- Razuvjeri me, jesi li jeo posljednja tri dana?
Tinejder je klimnuo glavom prije nego to je progutao drugu polovinu kolaa.
- Jednog dana u te nauiti da jede na elegantan nain pred nekom mladom damom
- obeala mu je, briui papirnom salvetom mrvice kolaa koje su klincu ostale zalijepljene
na spoju usana.
On je oborio pogled, kao to je to obino inio, i povukao kraj svog dempera da bi
toboe prikrio svoju debljinu. Ona se zabrinula za njega.
- Gdje stanuje, Romualde?
- U hostelu u elsiju.
- Jesi li se javljao skoro roditeljima?
- Brinete se - izbjegao je da odgovori.
- Da, tano, brinem se pomalo za tebe. Ima li novca?
- Dovoljno - uvjerio ju je.
Nervozno je protrljao kosu i pourio da skrene razgovor na drugu temu.
- Zato ste eljeli da me vidite?
- Htjela bih da pregleda moj kompjuter - zatraila je, vadei laptop iz svoje torbe da
bi ga spustila ispred tinejdera.
Romuald je otpio novi gutljaj kakaoa prije nego to je podigao ekran koji se otvorio
na softveru za imejl.
- ta je problem?
- Primam udne mejlove ve neko vrijeme. Moe li da identifikuje odakle potiu?
- Normalno, to nije komplikovano - potvrdio je mladi.

60
 Uputila mu je izazov.
- OK, pokai mi ta zna. Tie se cijele moje prepiske sa Metjuom apirom.
Romuald je urno oznaio poruke koje je poslao apiro i sklonio ih u jedan folder.
Pristupajui hronolokim redom, otvorio je zaglavlje prvog mejla, pregledajui IP adresu
poiljaoca, tip imejla koji koristi i redosljed razliitih servera kuda je poruka prolazila od
trenutka kad je poslata pa sve do prijema.
Teorijski, nita lake od otkrivanja izvora jednog imejla, osim to se u ovom sluaju
neto nije poklapalo. Izraz odreene neugodnosti ocrtavao se na Romualdovom licu.
Skinuo je naoare sa prljavim staklima da bi ih obrisao krajem svog dempera.
Iznervirana, Ema mu je istrgnula naoare iz ruku, potraila u svojoj tani krpicu za stakla,
oistila ih i vratila naoare tinejderu na nos.
- Pa? - bila je nestrpljiva.
Ne odgovorivi na pitanje, Romuald je pohitao da otvori drugu poruku na koju je
primijenio isti postupak, zatim nastavio s treom: jednim od odgovora koje je Ema poslala
Metjuu.
- Ej, jesi li pronaao neto, bubavabo?
- Da... datumi - promrmljao je Romuald. - Reklo bi se da Vam tip alje poruke iz
budunosti.
- Da, to sam primijetila, hvala. Kako to objanjava?
Odmahnuo je glavom.
- U stvari, ne objanjavam.
- Potrudi se, molim te!
Romuald je odabrao jednu od Metjuovih poruka, potom je jednim klikom na ta ped
otvorio skrivenu zonu zaglavlja.
- Na netu se razmjene podataka odigravaju izmeu dvije IP adrese, OK?
Ema je odobrila klimanjem glave. Mladi Francuz je nastavio:
- S jednog kompjutera na drugi, ista poruka moe da proe kroz nekoliko posrednih
servera koji stavljaju datume pri svakom prolasku.
Ema se primakla. Na ekranu se mogao pratiti put imejla s Metjuovog kompjutera sve
do njenog sopstvenog kompjutera.
- Kad vam ovaj tip alje poruku - nastavio j e Romuald - prvi serveri se svi odreda
pojavljuju sa datumom iz 2011, a onda, najednom, usred prelaska, jedan od servera pravi
neku vrstu vremenskog skoka da bi preao u 2010. I taj obrnuti fenomen sa deava kad
mu vi piete.
- Mora da postoji racionalno objanjenje - bila je uporna. - U tvom okruenju nikada
nisi uo za tako neto? Na forumima? U razgovorima hakera?
Romuald je odmahnuo glavom. Pustio je da proe nekoliko sekundi a onda je dodao:
- Ova pria o datumima nije jedina zbunjujua stvar...
- to e rei?
Uperio je kaiprst u ekran.
- U oba sluaja, izvor i odredite poruke su istovjetni. Kao da mejl kree iz 2011. da bi
stigao u 2010... na isti kompjuter.
Romuald je opazio zastraujui efekat ovog otkria. Emino lice je preblijedilo i ona je
ustuknula. elei da je umiri, obeao je da e obaviti ostala istraivanja i zatraiti pomo
od kompetentnijih ljudi.
Upravo je zavravao sa svojom uslugom kad je novi melodini zvuk oznaio dolazak
nove elektronske pote.
Ema je okrenula ekran ka sebi. Kao to se pribojavala, bila je to nova poruka od
Metjua.

61
 ***
From: Metju apiro
To: Ema Laventajn
Object: Cijena utanja
Ema,
Ne znam kako da protumaim Vae utanje. Ne mogu da vjerujem da nemate elju da
saznate neto vie o onome to nam se deava. Da otkrijete ta nam je dozvoljeno da inimo ili ne
inimo. Mogu da razumijem Vae strahove, ali radoznalost bi trebalo da ih prevazie!
Moda Vam je potrebno jo neto da biste se odluili na taj korak... ta elite? Novi dokaz?
Novac? Evo oba, ako smijem tako da kaem.
Molim Vas, odgovorite mi.
Met

Uz poruku je bio pripojen atament. Dokument u PDF-u sadrao je novinski lanak

iz Njujork Tajmsa od ponedjeljka, 23. decembra 2010.

vedska turistkinja dobila 5 miliona dolara u kazinu na dan svog stotog roendana
Turistkinja srene ruke osvojila je u noi izmeu subote i nedjelje vie od 5 miliona dolara
(tano 5 023 466) na poker aparatu Mala sirena kazina hotela Nju Blenhajm u Atlantik Sitiju.
Osvojena pozamana suma... na sam dan njenog roendana! Porijeklom iz Stokholma, ga
Lina Nordkvist nalazila se u grupi vedskih penzionera koji su uestvovali u organizovanom
putovanju na sjeveroistoku Sjedinjenih Drava. Dobitnica je ispriala da je stavila 2 dolara u
prorez jednorukog Deka oko 20.45h. Uz aplauz itave kockarnice u Nju Blenhajmu, ga
Nordkvist je potvrdila da e dobar dio novca iskoristiti da bi ostvarila svoj san: otila sa svojim
muem na put oko svijeta u balonu...

Na fotografiji koja je ilustrovala lanak, mogla se vidjeti ekstravagantna

stogodinjakinja kako pozira pored poker aparata drei se vrsto za hodalicu. Bila je
odjevena u duks I Love Stockholm i nosila nekakav slamnati eir.
Ema je pogledala na sat.
17.30h.
Jedva da je imala neto vie od tri sata da odreaguje.
Trebalo je brzo djelovati. Vie nije mogla da ostane u neizvjesnosti. Morala je da
sazna. Bez daljnjeg.
- Zna li gdje moe da se iznajmi auto u kraju, Romualde?
- Mislim da postoji jedan Fast Kar na trista metara odavde, na raskrsnici Gejnsvurta i
Grinvia.
- Vidim gdje je - uvjerila ga je, ostavljajui na stolu novanicu od 20 dolara.
Naglo je ustala i zakopala svoj kaput prije nego to e izai na hladnou.
- Hvala na pomoi, Romualde. uvaj se.
- Zvau vas im neto otkrijem. I... svakako povedite rauna!
Ona je izala iz kafia mahnuvi mu kroz staklo.
***
Kad je Ema stigla pred agenciju za iznajmljivanje, ve je pao mrak. ekala je u redu
dvadeset minuta, u slabo ugrijanoj sali, prije nego to ju je primio slubenik, toliko
odvratan i arogantan, da umalo nije odustala od svog nauma. Konano je uzela prvo
vozilo koje su joj ponudili: SUV Deneral Motors, krvavonarandaste boje. Platila je
kreditnom karticom, napustila Menhetn kroz tunel Holand i krenula putem ka jugu.

62
 Ema je mrzila da vozi nou, naroito putem koji ne poznaje, ali vonja od Njujorka
do Atlantik Sitija bila je s dobrim oznakama na putu. Kao najvanije, sastojala se u
praenju Garden Stejt Parkveja, autoputa koji je prolazio kroz Nju Dersi pored morske
obale. Tokom itavog puta ona se trudila daje ponovo ne obuzmu strahovi. Upalila je
radio na jednoj muzikoj stanici i pokuala da pjevui da bi ispraznila glavu. Ali previe se
misli tu tiskalo.
Iz straha da ne zakasni, stalno je gledala na sat na instrument-tabli. Taman kad je
pomislila da je stigla, njena napetost je porasla jer se nala zaglavljena usljed zastoja. Zbog
lananog sudara nije moglo da se doe do expressway-a koji je iao du obale.
Dugo je ekala da se traka autoputa oslobodi i da konano moe da ue u
prijestonicu igara na istonoj obali: grad koji je uvijek smatrala punim suprotnosti i u koji
nikada nije nogom kroila.
Novo gledanje na sat.
20.25K
Izala je na Atlantik Aveniju, koja joj je omoguavala da pristupi uvenom
boardwalku, beskrajnom etalitu pokraj morske obale na kome su se smjenjivala velika
kazina zbog kojih je kupalite bilo na glasu.
Bio je poetak veeri i grad je vrvio od aktivnosti: glavna ulica u kojoj su bili
koncentrisani svi glavni hoteli, restorani, sale za spektakl, bila je preputena turistikim
autobusima, ljateim limuzinama i smijenim rikama.
20.29h.
Primijetivi da je crveno svjetlo na semaforu, Ema je iskoristila priliku da se orijentie
usred svih tih svjetlosnih i neonskih slapova. U centru boarchvalk-a prepoznala je
jedinstveni obris Nju Blenhajma, najnovijeg kazina u gradu, ije je fotografije vidjela u
jednom asopisu. Izgraen sredinom dvijehiljaditih godina, kompleks je bio zamiljen kao
marina i uzdizao se oko etiri talasaste piramide, podsjeajui na velike plave valove koji
se uzdiu na ezdeset metara iznad mora. Nou su etiri zgrade, i njihovih dvije hiljade
soba, blistale tirkiznom svjetlou i liile na eskadrilu inter-galaktikih letjelica spremnih
da napadnu nevidljivog neprijatelja.
20.34h.
Ema je pretekla jedan taksi i provukla se sve do ulaska na parking Nju Blenhajma
koji se nalazio na est spratova. Parkirala je iznajmljeni auto i otrala ka brojnim liftovima
koji su opsluivali hol hotela. Tu je nala vremena da na interaktivnom planu potrai salu
sa poker aparatima.
20.39h.
Hotelski kompleks je bio kolosalan i brojao je desetine restorana, spa centar, bazen,
dva kabarea, tri bara i jednu povrinu posveenu hazardnim igrama, koja se protezala na
vie od 10 000 metara kvadratnih. Uspjela je da odredi gdje se nalazi prostor rezervisan za
poker aparate i upamtila je put kojim se do njega dolazi. Nije smjela da pogrijei.
20.40h.
Prola je kroz hol trei, dva puta promijenila lift, pola dinovskim staklenim
tunelom koji meusobno povezuje piramide. Jo samo jedne pokretne stepenice da se
spusti sprat nie, uvaru pokae linu kartu i evo je gdje stie u jazbinu poker aparata.
20.41h.
Kockarski pakao se ukazao u obliku beskrajnog hola s niskim plafonom. Onako bez
prozora, mjesto je izgledalo deprimirajue, uprkos veselom zvmdanju koje je dopiralo iz
maina. Ema je razmijenila 50 dolara za etone i prela brzim korakom zvuno-svjetlosni
kovitlac armije jednorukih Dekova: Dekpot Kendi, Kleopatra, Tri kralja, Bijela orhideja,
Opasna ljepotica... Stotine maina tvorile su razapetu mreu, koja je bila aktivna dvadeset i
etiri asa dnevno. Ona se utopila u bunu gomilu koja se premjetala meu

63
atrakcijama: mladi tipovi koji su glumili velike hazardere, porodine ekspedicije, koje bi
da pobera sav novac, igrai zavisnici, sa licima zombija koji metodino rasipaju svoje
bogatstvo, roj tridesetogodinjaka koji su doli da pokopaju momaki ivot svojih drugara,
oronulih i bezubih staraca koji tu pronalaze ukuse vaarskog slavlja iz svog djetinjstva...
20.43h.
Ema nikada nije razumjela da ovjek moe da se izgubi na ovakvom mjestu.
Nekoliko graki znoja izbilo joj je na elu i od blage vrtoglavice ona se zaljuljala. Uprkos
svom prostranstvu, prostor je odavao utisak da je ogranien i van vremena. Na ivici
munine, ona se za trenutak oslonila da bi opet dola do daha.
A onda je primijetila slamnati eir usred kaketa! Prila je grupi vedskih
penzionera. Nije bilo sumnje, to je bila ona: Lina Nordkvist, stogodinja penzionerka u
duksu I Love Stockholm. U desnoj ruci je drala jednu veliku posudu sa etonima
pritisnutu na grudi. Lijevom rukom grevito je stezala metalni okvir hodalice s tokiima.
Brzinom pua uputila se ka nizu maina na ijem se kraju nalazila Mala sirena.
Zaboravivi lijepe manire, Ema nije potovala pravilo pristojnosti i prva se smjestila ispred
ekrana.
-Du gick in i mig! Jag ar en gammal dam! Tillbaks tili kolan med dig sa att du kan lara dig
lite hyfs! - iznervirala se starica, vrlo nezadovoljna.
20.4411.
Samo ti priaj, ba sam se potresla... - pomislila je Ema, izvinjavajui se tiho. Saekala je
da se veanka okrene i ode, a onda je ubacila prvi eton u prorez na aparatu.
20.45h.
Ova pria nema nikakvog smisla, ponavljala je, pritiskajui dugme na ekranu na dodir
da bi pokrenula ciklus kombinacija na aparatu.
Ovoga puta, igre su odigrane... pomislila je dok se pet valjkova zavrtjelo svom brzinom.

***
BOSTON, 2011.
22 ASA
- Fuck! Fuck! I tri puta fuckl - povikala je Ejpril vadei iz rerne zagorjeli kalup.
Iznenaena toplotom, ispustila je staklenu posudu koja se uz prasak razbila o pod.
Drijemajui na kauu, Metju se trgnuo i ustao u jednom skoku. Poto je uspavao ker,
on se bio sruio od umora pred n-tim emitovanjem Its a Wonderful Life, Kaprinog boinog
klasika.
- Trebalo bi da pravi jo veu buku - predloio je - nisam siguran da se Emili
probudila.
- Ma nije nita! Moj lijepi medenjak je sav izgorio! - poalila se Ejpril. - I to ba sad
kad sam se jednom u ivotu uhvatila za rernu!
Metju je protrljao kapke. Bilo mu je hladno, osjeao je da ima groznicu i muio ga je
nespokoj. itavo popodne je proveo u slanju poruka Emi, gomilajui dokaze da bi je
uvjerio da je ono to preivljavaju zaista stvarno, ali sve ove poruke su ostale bez
odgovora. Izaao je iz salona i otiao u kuhinju da pomogne Ejpril da popravi svoje
gluposti a potom provjerio svoje mejlove po petstoti put toga dana.
Ovoga puta njegovo potansko sandue je treperilo! Iako u to vie nije vjerovao, Ema
mu je dala znak, aljui mu nekoliko zbijenih redova.

From: Ema Laventajn

To: Metju apiro
Object: Dekpot

64
 Metju,
Poto Vi toliko volite novine, bacite, dakle, ponovo pogled na lanak Njujork Tajmsa...
Ema

Na ta cilja? Zato je eljela da on opet pogleda taj lanak? Da li je mogue da je...

Osjetio je kako mu nadire adrenalin, pribliio je barsku stolicu i sjeo ispred
kompjutera koji se nalazio na radnoj povrini u kuhinji. Bile su mu potrebne bistre misli.
Istovremeno dok se konektovao na arhive Njujork Tajmsa, ubacio je mjericu za kafu u
aparat i napravio sebi jak napitak. Lako je pronaao izdanje od 23. decembra 2010, skinuo
jednu njegovu PDF verziju te pomou ta peda listao strane numerikih novina u potrazi
za lankom. U poetku nije vidio nita. Meutim, savreno se sjeao nadrealne fotografije
vedske penzionerke, oslonjene na svoju hodahcu, kako ponosno pozira pred bljetavim
poker aparatima. Ali fotografija je iezla. Stao je ponovo da ita i konano doao do
mnogo skromnijeg lanka, bez ilustracije, koji je evocirao priu o dekpotu iz Atlantik
Sitija.

Mlada Njujorkanka osvojila 5 miliona dolara u kazinu uloivi samo jedan jedini eton!
Jedna mlada ena, koja je eljela da ostane anonimna, osvojila je u subotu uvee vie od 5
miliona dolara (tano 5 023 466) na poker aparatu Mala sirena kazina hotela Nju Blenhajm u
Atlantik Sitiju. Osvojena je pozamana suma uz ulog od samo 2 dolara. Dobitnica je ispriala da
samo to je bila stigla u kockarnicu kad je ubacila eton u prorez jednorukog Deka oko 20.45h.
Uz aplauz svih igraa u Nju Blenhajmu, ona je potvrdila da e dio te sume iskoristiti za moda
kupovinu novih kola, ali svakako ne novog kompjutera....

Zaprepaen, proitao je lanak jo jednom, odmjeravajui sve posljedice. Grlo mu se

osuilo a elo orosilo znojem. Pokuao je da otpije gutljaj kafe, ali nije mogao da proguta.
Krenuo je da ustane sa svog mjesta kad se na ekranu ukazala nova poruka.

From: Ema Laventajn

To: Metju apiro
Onda, Metju, ta nam je initi sada?
Ema

Pitanje mu je odzvanjalo u glavi kao eho. ta initi sada? Nije imao pojma, ali bar vie
nije bio jedini koji se to pita.
Odjednom, mnogo jaa svijest o neemu uzburkala mu je duu: u trenutku kad mu
Ema alje ovu poruku, Kejt je jo uvijek iva...

65
 Trei dio
PRIVIDI

etvrti dan

66
 Ruka koja ljulja dijete
Ruka koja ljulja dijete je ruka koja vlada svijetom.
VILIJAM VOLAS
BOSTON
22. DECEMBAR 2010.
11 ASOVA UJUTRU
Zavist.
elja za osvetom.
Ljubomora.
Mjeavina osjeanja, koja su obuzela Emu dok je posmatrala sreu porodice apiro,
imala je gorak ukus.
Ovog nedjeljnog jutra, Metju, njegova ena i mala Emili etali su snijenim alejama
Pablik Gardena. Veliki bostonski park bjee prekriven finim paperjastim slojem koji je
napadao u zoru. Taj prvi snijeg ove zime zabijelio je krajolik i davao gradu sveani izgled.
- Doi mi u naruje, duo! - rekao je Metju podiui svoju ker da bi joj pokazao
velikog srebrnog labuda koji je pratio grupu pataka na mirnoj vodi jezera.
Na nekoliko metara odatle, sjedei na jednoj klupi, Ema je posmatrala scenu, ne
trudei se da prikrije svoje prisustvo. Nije rizikovala da bude primijeena poto Metju iz
2010. nije znao ni kako ona izgleda, ni da li postoji. Bila je to paradoksalna situacija, koja
se mladoj eni inila koliko nevjerovatna toliko i uzbudljiva. Zahvaljujui snu, ona se malo
smirila. Spavala je itave noi u autobusu Grejhaund, koji je vozio od Atlantik Sitija do
Bostona. Prethodnog dana joj je, poto je osvojila dekpot, administracija kazina bila dala
da popuni nekoliko obrazaca. Neophodna formalnost da bi na njen bankovni raun bila
uplaena suma koju je bila osvojila. Kroz prozore Nju Bernhajma opazila je bila prve
pahulje na nebu Atalntik Sitija. Kako nije imala ni najmanju elju da satima vozi po
snijegu, uruila je kljueve iznajmljenog vozila portiru hotelskog Kazina kako bi ih on
vratio jednoj od gradskih agencija. Potom je uzela taksi sve do stanice i kupila autobusku
kartu za Boston. Autobus je poluprazan napustio Atlantik Siti u 23.15h. Voza je mirnim
ritmom vozio itave noi. Mlada ena je malo otvorila oi tokom pristajanja u Hartfordu,
ali se nije potpuno razbudila sve dok Grejhaund nije proao kroz vrata prijestonice
Masausetsa u 8 asova ujutru.
Ema se spustila do Four Sizonsa, velikog hotela s pogledom na park. S vie miliona
dolara na raunu, to je od sada sebi mogla da priuti. Pozvala je Imperator da bi rekla kako
je bolesna i da cijele nedjelje nee dolaziti na posao. Zatim se istuirala, kupila toplu odjeu
u butiku hotela i izala, grabei krupnim koracima vijugavim ulicama Bikon Hila. Nije
imala jasan plan u glavi. Samo pitanja. Da li je trebalo da prie Metjuu? ta bi mu rekla? I
kako to da uini, a da on za nju ne pomisli da je neka ludaa?
Prije nego to bilo ta odlui, bilo joj je potrebno da osmotri ovog tipa. Znala je
njegovu adresu: brownstone na raskru Luizburg Skvera i Ulice Vilou. Kad se tu nala, bila
je oarana jedinstvenim armom Bikon Hila. Koraajui trotoarima s izoblienim kockama,
zamislila je sebe u ulozi neke junakinje Henri Dejmsa. itav kvart je izgladao kao zaleen
u XIX vijeku. Izlozi butika bih su uokvireni oslikanom drvenarijom, ulini fenjeri rasipali
su svjetlost iz jednog drugog vremena, dok su uske uliice vijugale ka tajnim vrtovima, ije
su se nekolike grane mogle spaziti iza kapije od kovanog gvoa.
Lako je pronala kuu apirovih, okienu girlandama i zimzelenim vjeniima sa

67
iarkama i trakama. Kao izvan vremena, ekala je gotovo sat vremena, sa tim
jedinstvenim osjeajem da se kree unutar snijene kugle iz svog djetinjstva: dinovske
staklene kugle koju bi protresla nou da bi poele da padaju snijene ljokice po crvenim
crijepovima kua. Nevidljiva kupola koja je titi od nasilnosti i ludila svijeta...
Oko 10 asova, vrata su se otvorila i ona ga je vidjela prvi put uivo. NJEGA, Metjua.
S vunenom kapom na glavi, obazrivo je silazio niz klizave stepenice pred svojom kuom,
drei ker u naruju. Kad je stigao do kraja stepenita, smjestio je Emili u kolica, pjevuei
joj refren neke smijene djeje brojalice. Ema je pomislila kako je bio ak i armantniji nego
to ga je zamiljala. U njemu je prepoznala neto zdravo, iskreno i vrsto, to je nazrela u
njegovim mejlovima. A zaokupljenost kerkom inila ga je jo privlanijim.
A onda ju je primijetila, NJU. Drugu enu, Kejt apiro. Lijepu plavuu, tanku i
visoku, koja ne samo da je bila lijepa, ve je naprosto bila... savrena. Klasine ljepote,
potpuno plemike, s oreolom majinske njenosti i tajanstvenosti: velikih bistrih oiju,
naglaenih jagodica, lica svijetlog tena i punih usana, s punom Hikokovih junakinja...
Poto se osjetila pogoenom - Kejt je bila tip ene pored kojih se ona osjeala jadno -
Ema je pratila malu porodicu sve do bostonskog Pablik Gardena, parka koji je spajao
Bikon Hil i Bek Bej.
- Pogledaj, duo! - uzviknula je Kejt svojoj keri, pokazujui joj vjevericu iji je
nakostrijeeni rep virio iza jednog drveta.
Mala djevojica je iskoila iz kolica da bi pratila ivotinju, ali poslije dva skoka, pala
je nosem pravo u snijeg. Vie uplaena nego povrijeena, briznula je, meutim, u pla.
- Hajde, srce moje, doi kod tate.
Metju ju je stavio u kolica i trio je nastavio svoju etnju, prelazei Ulicu arls da bi se
obreo na Boston Komonu, gdje je zimi bilo smjeteno klizalite. Da bi utjeila Emili, Kejt je
kupila vrue kestenje kod jednog prodavca sa pokretnim tandom. Jeli su kestenje i
posmatrali klizae koji su pravili smjele figure ih pak padali svom teinom na led. Ova
druga vrsta figura posebno je uveseljavala Emili.
- Uvijek je zabavnije kad drugi padaju, zar ne, bebo? - zadirkivao ju je njen otac.
Zatim su se lagano premjestili ka centru irokog travnjaka gdje se okupljalo najvie
etaa. Metju je podigao ker na ramena. Sa sjajem u oima, ona se divila bogato ukraenoj
ogromnoj boinoj jelci, koju je, u skladu sa starom tradicijom, grad Halifaks svake godine
poklanjao stanovnicima Bostona.
Na nekoliko koraka odatle, Ema nije isputala Emili iz vida. I njene su se oi sijale
kad je bila mala djevojica. Ali plamen koji je gorio obojila je gorina.
Ona nikada nije spoznala porodinu sreu, taj spokoj kojim zrae, ljubav koja
slobodno struji meu njima. Zato? ta je to ona imala manje od drugih pa joj nije bila
dostupna ta srea?
***
BOSTON
22. DECEMBAR 2011.
U POLA NOI
U donjem dijelu pidame i majici Red Soksa, Metju je upalio red svjetala oko
ogledala u kupatilu.
Nije mogao oka da sklopi. Grlo mu se suilo, srce mu je lupalo i imao je stranu
migrenu. Potraio je dvije kapsule ibuprofena u apotekarskom ormariu i progutao ih
odjednom s gutljajem vode. Siao je stepenitem do kuhinje. Ve tri sata kako se okretao i
prevrtao u krevetu, jedna pomisao mu nije izlazila iz glave. Jedna oigledna stvar koja mu
se postepeno nametala. Luda ideja, previe, lijepa da bi bila istinita, od koje mu se vrtjelo u
glavi: mora sve da pokua i ubijedi Emu da sprijei Kejtinu nesreu! Pomiljajui na tu

68
mogunost, jedna rije ga je neprestano opsijedala. Anastasis: termin koji Grci koriste da
oznae uskrsnue mrtvih. Kao u romanu naune fantastike. Da li zaista postoji ta
mogunost da se ovjek vrati unazad i promijeni tok svog ivota? Nada je bila krhka, ali
ovu ansu mora da iskoristi do kraja.
Pomislio je na taj ludi san o kome su snivali svi ljudi: vratiti unazad vrijeme da bi se
ispravile greke i nepravde u ivotu. Zamislio se nad mitom o Orfeju i vidio sebe u ulozi
sviraa lire kako silazi do vrata Pakla ne bi li umolio bogove da mu vrate njegovu pokojnu
enu. Kejt je bila njegova Euridika, ali da bije vratio u ivot, oajniki mu je bila potrebna
pomo Eme Laventajn.
U polusjenci je upalio zidnu lampu, koja se nalazila ispod kuhinjske police od
lakiranog drveta. Podigao je ekran laptopa, smjestio se na jednu od barskih stolica i
napisao Emi jednu poruku u koju je unio svu svoju duu i svu svoju vjeru.

***
BOSTON
22. DECEMBAR 2010.
Porodica apiro je napustila travnjake Boston Komona da bi krenula ka istoku. Ema
ih je oprezno pratila, ostajui na dobroj razdaljini, pokuavajui da se orijentie i navikne
na grad. Boston joj se odmah svidio: otmeniji, civilizovaniji, manje krut i uskomean od
Njujorka. Na svakom ukrtanju ulica, izmeu klasine arhitekture i modeme gradnje,
prolost i sadanjost su se naizgled stapali u mirnom skladu. .
Uskoro, kako su se pribliavali Nort Endu, toj italijanskoj etvrti, u vazduhu su
poeli da lebde mirisi prene kafe. U Ulici Hanover izlozi gostionica i poslastiamica bili
su takvi da muterijama poe voda na usta: mozzarella di huffala, artioke na rimski nain,
hrskavi hljeb iz enove, strufoli sa medom, kanoli sa izdanim kremom.
Drei se za ruke, Metju i njegova ena su uli u jedan restoran, sav u irokim
prozorima, gdje su izgleda po navici odlazili. Fektori je bila jedna tratorija u modi, u
poluporodinom, polutrendi ambijentu, u koji su navraali umreeni studenti kao i lokalni
mladi roditelji, japiji. Pratei pravac njihovog kretanja, Ema je ula za njima i zatraila sto.
- Sami ste, gospoice? - upitala je kelnerica takvim tonom kao da joj prigovara.
Ema je potvrdno klimnula glavom. Bilo je rano. Restoran je poinjao da se puni, ali
oigledno je preostalo jo mjesta.
- Nemate rezervaciju, zar ne?
Drugi prigovor.
Ovoga puta nije odgovorila, trpei u tiini nadmenost te djevojke, finih crta lica, duge
ravne kose i u ultrakratkom ortsu koji je isticao njene noge dvadesetogodinjakinje.
- Molim vas saekajte. Moram da vidim da li nam je ostalo neto..
Ema je gledala kako ide u polukrug, prolazei kroz salu kao da defiluje po cat-walk-
u . Da bi se pribrala, ona je krenula ka bara - bloku od azbestocementa okruenog
15

metalnim barskim stolicama - i naruila jednu kajpiroku16.

Sunce je izalo. Lijepa svjetlost preplavila je salu. Smjeteno na nekoliko spratova,
mjesto je podsjetilo Emu na ambijent nekih njujorkkih restorana, s industrijskim dekorom
koji se odlikovao nijansama sive i sirovog drveta. Na anku je bila izloena parmska unka
kao umjetniko djelo pored runog sjekaa, a u dnu sale se ulo pucketanje vatre u velikoj
pica pei.
- Slijedite me, gospoice, molim vas - predloila je kelnerica, vrativi se do nje.

15
Modna pista. Prim. prev.
16
Voni aperitiv. Prim. prev.

69
 Namignuvi joj, barmen je dao Emi do znanja da e joj njen koktel donijeti za sto.
Igrom sluaja, smjestili su je na stolicu na manje od deset metara od Metjua i njegove ene.
Umirena time to je pronala povlaeno mjesto za osmatranje, popila je svoju votku
naiskap i naruila drugu au sa tartarom od dorade i malom picom s artiokama i
rukolom.
kiljila je da bi bolje vidjela apira. Bili su srena porodica. Orile su se ale, dobro
raspoloenje je bilo zarazno. Metju je glumio klovna da bi zabavio ker a Kejt se
razdragano smijala. Par je oigledno bio ujedinjen u vrstom zajednitvu. Tip ljudi za koje
ne moete a da ne kaete da dobro idu skupa. Ema pogleda malu Emili.
E-MI-LI. Tri sloga su udno odjekivala u njenoj glavi. Oduvijek je sebi govorila da e
upravo to ime dati kerci ako postane majka. Ova podudarnost je oivjela nezalijeeni
nemir i bol.
O tome nikome nije priala, ak ni svom psihologu, ali tokom njene dvogodinje
nejasne veze sa Fransoom, ona je u tajnosti pokuavala da ostane u dragom stanju. Lagala
je svog ljubavnika, uvjeravajui ga da uzima pilule za kontracepciju. Naprotiv,
izraunavala je vrlo precizno periode njenog mjesenog ciklusa i svaki put, kad je to bilo
mogue, imala je seksualne odnose sa njim u najzgodnijem trenutku. U poetku je mislila
da e, ukoliko uspije da rodi dijete Fransoi, on odluiti da napusti svoju enu. Potom je
shvatila da to nee imati nikakvog uticaja na neodlunost njenog ljubavnika, ali elja za
djetetom je ostala vrsto usaena u njoj.
Naalost, oekivana beba nikada nije dola.
Nije se bila prekomjerno potresla zbog toga. Najzad, imala je samo trideset i tri
godine. Ali jednoga dana je listajui jedan broj Njuzvika u ekaonici svog psihologa,
naletjela na lanak koji govori o fenomenu preuranjene menopauze. Bila je dirnuta
ispovjeu ovih ena ija je plodnost poela da opada na samom poetku tridesetih. A
priori, ona nije imala posebnog razloga da se osjeti zabrinutom: nikada nije imala probleme
sa menstraacijom i ciklus joj je bio redovan. Ali potmula uznemirenost je poela da je mui
odmah nakon to je proitala novine. Da bi okonala svoje nespokojstvo, ona je kupila test
za bioloki sat, koji se prodaje u apoteci. Procedura je bila ozbiljna. Zahtijevala je da se
drugog dana menstruacije ode i izvadi krv. Uzorak je potom slat u laboratoriju koja
analizira tri tipa hormona na osnovu kojih e se izmjeriti broj ovocita i uporediti s
normalno oekivanim brojem za enu njene starosne dobi.
Ema je dobila rezultate potom, nedjelju dana kasnije, otkrivi da su njene rezerve
ovocita iste kao kod ene od preko etrdeset godina! Ovo otkrie ju je potpuno porazilo.
Mogla je da ponovo uradi test ili da ode kod ginekologa; vie joj se svidjelo da potisne to
saznanje, koje joj se sada vratilo sa destruktivnom snagom bumeranga.
Ema je osjetila kako joj strah i bijes pulsiraju u grudima. itavo tijelo joj je
podrhtavalo. Da bi odagnala ovu uspomenu, prikovala je pogled za sto porodice apiro.
Ali bijes nije iezao. Ponovo se osjetila pogoena nepravdom dok su je salijetala
pitanja na koja nije bilo odgovora. Kako to da drugi ostvare prave susrete u pravom
trenutku? Zato neki imaju pravo na ljubav i toplinu porodice? Je li to imalo veze sa
zaslugama, sreom, sluajem ih sudbinom? ta je to njoj nedostajalo u ivotu pa je bila
tako usamljena i skrhana, s potpunim nedostatkom samopouzdanja?
Dala je znak konobaru da bi od njega zatraila da raisti sto i izvadila laptop iz
torbe. Boston je bio ultrakonektovani grad, pa je restoran stavio svojim klijentima na
raspolaganje slobodan pristup beinom intemetu. Otvorila je svoju potu da bi skinula
mejlove i, kao to je oekivala, pronala je jednu Metjuovu poruku.

From: Metju apiro

To: Ema Laventajn
70
 Object: Sutine et abstine
Izdri i uzdri se.
Znate li ovu mudru izreku stoika, Ema?
Ona nas ui da prihvatimo neminovnost i sudbinu. Ovi filozofi smatraju da je besmisleno
eljeti da se promijeni poredak stvari koji je nametnut Provienjem.
Zato? Zato to nemamo nikakvog uticaja na bolesti, vrijeme koje prolazi ih smrt voljene
osobe. Potpuno smo nemoni pred ovim patnjama. Moemo sve to samo da trpimo na najponizniji
mogui nain.
To ja pokuavam ve godinu dana: da prihvatim smrt moje ene Kejt, ljubavi mog ivota.
Da prihvatim neprihvatljivo, da je prealim i nastavim da ivim za moju ker Emili.
Ali sve se izmijenilo otkako sam kupio Va kompjuter. Nisam nita sposobniji od Vas da
razumijem to zakrivljenje vremena. Nesumnjivo postoje fenomeni koji odolijevaju svakom
loginom ili naunom objanjenju i upravo to oboje proivljavamo. Spotakli smo se u vremenu,
to bi rekao Ajntajn.
Danas, uz Vau pomo, moda imam mogunost da doivim milost koju nijedan ovjek
nikada nije dobio od neba: uskrsnue voljene osobe.
Preklinjem Vas da mi pomognete, Ema.
U Vaim je rukama ivot moje ene. Ve sam Vam priao o okolnostima njene smrti: 24.
decembra, neto malo poslije 21 as, kad je zavrila svoje deurstvo, jedan kamion za dostavu
brana je udario u njeno vozilo u trenutku kad je izlazila sa parkinga bolnice. Vi imate mo da
izbriete taj udes, Ema.
Uinite bilo ta da je sprijeite da ue u kola: izbuite gume na njenoj mazdi, sipajte eer u
rezervoar s gorivom, izvucite kabl iz akumulatora ispod haube. Ili naite naina da ona ne ode
tog dana na posao. Bilo ta, samo da izbjegne taj kobni trenutak!
Vi moete da mi vratite enu, ali to je najvanije, moete da vratite majku mojoj kerkici.
Vi moete ponovo da ujedinite nau porodicu. Znam da ste velikoduni. Ne sumnjam da ete mi
pomoi i ja u Vam na tome vjeno biti zahvalan.
Moete da traite od mene BILO TA, Ema. Ako elite vie novca, mogu da Vam kaem
brojeve na lotou, berzi ili rezultate sljedeih koarkakih utakmica. Traite od mene koju god
hoete sumu i ja u uiniti da je dobijete...
Ljubim Vas, Met.

Ova poruka ju je razjarila. Nesposobna da savlada svoju impulsivnost, ona mu je

odgovorila u nekoliko redova u kojima su bili skoncentrisani sav njen bijes i sva njena
frustriranost.

From: Ema Laventajn

To: Metju apiro
Object: Re: Sutine et abstine
Ne treba meni novac, bijednie!
Hou ljubav! Hou porodicu!
Hou stvari koje se ne kupuju!

Samo to je kliknula da poalje poruku, kad je primijetila da su Metju i njegova

porodica napustili restoran. Zatvorila je preklop svog kompjutera i zatraila raun. Kako
vie nije imala gotovine, dala je karticu, ali je morala da se strpi dok joj ne donesu njen
plastini pravougaonik.

71
 ***
Ona je urno izala na Nort Skver i pronala apirove kako tumaraju ulicom
Hanover. Pratila ih je do dugake esplanade zelenila, ukraene drveem, fontanama,
vodoskocima i kandelabrima. Poslije petnaest godina kolosalnih radova, Boston je ostvario
podvig da ukopa ogroman autoput koji je nekada naruivao grad. Sada je osam
podzemnih traka bilo nevidljivo, u utrobi grada. One su oslobodile mjesto na povrini,
nudei novi prostor za naizmjenina zelena i pjeaka ostrvca.
Ema je nastavila da motri na njih sve do ukrtanja Ulice Kembrid i Ulice Templ.
Kod pjeakog prelaza, Metju i Kejt su kriom razmijenili poljubac prije nego to su
krenuli u razliitim pravcima. Iznenaena, Ema je oklijevala nekoliko sekundi. Shvatila je
da se Metju i njegova ker vraaju kui na Bikon Hil i vie joj se svidjelo da nastavi da u
stopu prati Kejt. Mlada ena je prola ispred vertikalnih linija crkve Old Vest, zatim se
pribliila jednoj modernijoj etvrti u kojoj su hladni odrazi stakla i elika potisnuli
patinirani arm crvenih cigh. Ema je podigla glavu ka svjetleem natpisu: nalazila se na
samom glavnom ulazu u MDM, Masausets Deneral Hospital, jednoj od najveih i
najstarijih bolnica u zemlji.
Mjesto je bilo zona sa velikim prigradskim naseljima u kome su se zgrade gomilale
jedne uz druge bez oitog sklada i logike. Moglo se naslutiti da se tokom godina bolnica
razvijala po modelu grada-peurke. Na staru prvobitnu gradnju nakalemio se skup novih
graevina, jo irih, jo viih. Medicinski kompleks je uostalom jo bio u radovima:
ogromna masa betona izlazila je iz zemlje usred dizalica, kontejnera, buldoera i baraka na
gradilitu.
Kejt se s lakoom utopila u ovaj neprijateljski dekor da bi stigla do impozantne
tirkizne staklene kocke: zgrade u kojoj se nalazi Hart Centar. Doktorka se sportskim
korakom popela uz stepenice, kojim se dolazilo do automatskih vrata i nestala u zgradi.
Ema je tada pretpostavila da Kejt preuzima deurstvo na odjeljenju MD-M-a
specijalizovanom za srane bolesti.
Oklijevala je. Nemogue je da prati Kejt unutar bolnice. Brzo bi je primijetili i izbacili.
Kakvu je korist uostalom imala od toga? Ema je bila na putu da odustane, ali radoznalost
je bila jaka. Nezasita. Naroito je osjeala kako joj adrenalin tee kroz vene, uzrokujui
uzbuenje koje je uklanjalo sve konice i inilo je neustraivom.
Ona se osvrnula jer joj je upravo sinula jedna pomisao. Iako je bila nedjelja, parking je
bio pretrpan kamionima za dostavu, parkiranim u dva reda. Sa irom otvorenim vratima,
isporuivali su svoju robu bez ikakvog reda: hranu, lijekove, proizvode za domainstvo,
ve koji se iz jedne firme vraa sa hemijskog ienja...
Prila je posljednjem furgonu i brzo bacila pogled unutra. Tovar se sastojao od
velikih korpi sa aravima, kouljama za pacijente i ljekarskim mantilima. Pogledom je
potraila vozaa. On se nesumnjivo nalazio u grupi koja pravi pauzu pored automata sa
piima. Zaokupljeni svojim razgovorom, momci nisu obratili panju na nju. Dok joj je srce
ubrzano lupalo, pruila je ruku da dohvati jedan od mantila. U veliini za mukarca,
mantil je bio dva puta vei, ali Ema se zadovolji time, zavrnu rukave i nestade u centru za
kardiologiju.
***
Svijetao i ist, hol je odudarao od spoljanje guve. Svuda su bili razmjeteni prirodni
elementi - bambusi, orhideje, tropske biljke, voda koja se sliva niz zidove od kriljca - da bi
se stvorila umirujua atmosfera.
Ema je pronala Kejt nasred hodnika u razgovoru sa jednom koleginicom, ali njihova
pria nije potrajala i doktorke se ve pela drugim stepenicama, pokazujui svoju
propusnicu uvaru, koji je nadgledao pristup salama rezervisanim za ljekarsko osoblje.

72
 Poto nije imala dragocjenu propusnicu, Ema je zgrabila jednu brouru na stalku sa
materijalom za prezentaciju. Kao na asovima glume u mladosti, pokuala je da se
preobrati u neku linost pribjegavajui mimikriji. Sa rancem na leima, mantilom i
odlunim korakom, nije se mnogo razlikovala od staista i ljekara koji su boravili na ovom
mjestu. Oborenog pogleda usredsredila se na brouru kao da toboe prouava ljekarski
dosije uoi operacije. uvar je nije ni pogledao, omoguivi joj na taj nain da slijedi Kejt
sve do kafeterije za osoblje. Doktorka se tu nala sa dvoje staista: jednom lijepom
meleskinjom prefinjenog lica i lijepim, atletski graenim klincem, koga je lake bilo
zamisliti u fudbalskom dresu nego sa stetoskopom koji visi o vratu.
Ema je sjela za susjedni sto da bi prislukivala razgovor. Ne osmijehnuvi se, Kejt je
pozdravila dva studenta kojima je oigledno bila supervizor u evaluaciji, odbila kafu koju
su joj predloili i otrim tonom zapoela litaniju prigovora, nemilosrdno ciljajui na
njihove nedostatke. Okvalifikovala ih je veoma grubo: da su nekompetentni, dangube,
nestruni, nisu na nivou, besposleni, nikakvi, opasni po pacijente... Izoblienog
lica, dva studenta su tu i tamo izrazili neka neslaganja, ali njiihova odbrana nije imala
izgleda naspram estine Kejtinih napada. Ova je, uostalom, naglo ustala da bi stavila taku
na razgovor ali nije otila dok im nije najstroe priprijetila:
-Ako iz korijena ne promijenite stanje svog duha, ako Vam ne dopre do svijesti da
stvarno morate da ponete da radite, moete da se oprostite od svojih snova o specijalizaciji
iz hirurgije. U svakom sluaju, ja u se bez grie savjesti usprotiviti ovjeri vaeg efa
klinike.
Pogledala ih je pravo u oi da bi provjerila da li je njen metak pogodio cilj i okrenula
se, zaputivi se prema liftovima.
Ovoga puta, Ema nije pola za njom ve je ostala za stolom da bi prislukivala dvoje
staista koji su davali oduka svojoj gorini:
- Ova gadura je podjednako zahtjevna koliko i odvratna!
- Ba hjepo, Time. Trebalo je to da joj kae dok je bila ovdje...
- Ma nek se nosi, Melisa, rintamo dvadeset etiri sata dnevno svake sedmice, a ona
nas tretira kao besposliare!
-Tano je da je zahtjevna. I prema drugima kao prema sebi. Ona je ipak jedina efica
slube koja prihvata da joj uvale deurstva...
- To nije razlog da nam se obraa kao psima! Zato to se zauzima, ma nemoj!
- Zato to je to to jeste: nesumnjivo najbolji hirurg u bolnici. Zna li da je imala 3200
poena na svom MCAT17? To je najvea ocjena od uvoenja testa i niko je nikad do dana
dananjeg nije prevaziao.
- Stvarno misli da je toliko izuzetna?
- Briljantna je, to je sigurno - nerado je priznala Melisa. - Pitam se kako ima vremena
za sve: radi ovdje u Hart Centru, rukovodi pedijatrijskom hirurkom slubom koju je
oformila u Damajka Plejnu, ide na konferencije, pie lanke za najprestinije medicinske
asopise, stalno je u toku s inovacijama u operativnim tehnikama...
- Znai divi joj se?
- Naravno. Povrh svega, ena je...
- Ne vidim kakve to veze ima.
- To mijenja sve. Nikada nisi uo za dupli dan? Ona mora da se posveti porodici,
muu, kerci, kui...
Tim se zavalio u svoju stolicu. Od dugog zijevanja samo to nije razvalio vilicu.

17
Medical College Admission Test je standardni prijemni ispit koji polau studenti koji ele da upiu medicinske fakultete u
Sjevernoj Americi.

73
 - Za mene je ta ena Robokap.
Melisa je pogledala na sat i popila posljednji gutljaj kafe.
- Nismo na njenom nivou i najvjerovatnije to nikada neemo ni biti - lucidno je
priznala ustajui. - Ali upravo to joj i zamjeram: ne razumije da nemaju svi njene
kapacitete.
Dvoje staista su dugo i duboko uzdahnuli. Vukui noge, zaputili su se prema
liftovima, nimalo motivisani da nastave sa radom.
Ostavi sama, Ema se sumnjiavo osvrnula oko sebe. Dovoljno je ula.
Bolje da se ne zadrava ovdje i izlae opasnosti da bude primijeena.
Zgrabila je svoj ranac, ali u posljednjem trenutku ipak je popustila pred iskuenjem
da opet pogleda mejlove.
Stigla joj je nova poruka od Metjua...

74
 Vrsta rata
Ljubav je vrsta rata.
OVIDIJE
From: Metju apiro
To: Ema Laventajn
Ne razumijem Va bijes, Ema. ak mislim da je udan i neprimjeren.
Kako moete da odbijete da mi pomognete?
Met

From: Ema Laventajn

To: Metju apiro
Nisam rekla da neu da Vam pomognem.
E.
10 sekundi kasnije.
Ali niste rekli ni suprotno! Ako odbijete da sprijeite Kejtin udes, biete sauesnik u njenoj
nesrei!

10 sekundi kasnije.
Prestanite da mi se obraate tim tonom! I prestanite da mi prijetite i da me okrivljujete!

Ali u pitanju je ivot moje ene, ludao!

Da mi nikad vie niste rekli da sam luda!

Onda radite ta Vam kaem, jeste li razumjeli?

Inae ta? Ii ete u policiju da me prijavite da me hapse? Doi ete po mene, u 2011?

To ba ne bih mogao.

Zato?

2 minuta kasnije.
Zato?

1 minut kasnije.
Zato to ste u 2011. umrli, Ema...

Zato tako kaete?

Zato to je istina. Naalost.

Laete...

75
 1 minut kasnije.
Laete!

Zbunjena, ona je priekala jo pet minuta dok se novi mejl nije pojavio na njenom
ekranu. Bio je od Metjua, ali sadrao je samo jedan atament u PDF formatu. Ona ga je sa
zebnjom otvorila.
Radilo se o lanku iz Vajt Plejnz Dejli Vojs, lokalnim novinama jednog grada iz
njujorkog predgraa.

DRAMA NA VAJT PLEJNZU: ena se bacila pod voz

Mlada ena od trideset etiri godine ubila se jue popodne, neto poslije 15 asova, bacivi se
pod voz u Vajt Plejnzu. Nort Rejlroud, koji saobraa na pravcu Vasaik-Njujork, samo to je bio
odmakao jedan kilometar od stanice, kad se na izlasku iz krivine ena bacila pod lokomotivu
voza. Iznenaen, mainovoa je povukao konice, ali nije mogao da uini nita da bi sprijeio
dramu.
Stigavi istovremeno na lice mjesta, policija i hitna pomo mogli su samo da konstatuju
uasni bilans: raskomadano tijelo mlade ene beivotno je lealo na pruzi.
rtva, Ema L., porijeklom iz Njujorka, brzo je identifikovana zahvaljujui dokumentima
pronaenim kod nje kao i svojeruno napisanom pismu koje se nalazilo u njenom novaniku i u
kome objanjava razloge njenog oajnikog poteza.
Psihiki labilna, mlada ena je ve niz godina posjeivala terapeuta.
Poslije drame, eljezniki saobraaj je bio prekinut u oba smjera tokom dva sata, vrijeme koje
je bilo potrebno da se izvre sudske procedure i ukloni tijelo.
Tek nakon 17 asova normalno je uspostavljen saobraaj na liniji Harlem.
Vajt Plejnz Dejli Vojs - 16. avgust 2011.
***
Ema je osjetila kako joj se stee grlo. Drhtavica ju je paralisala na nekoliko sekundi.
Preneraena, ona je zatvorila svoj ekran i urno izala iz bolnice. Na parkingu je poela da
tri kao da bjei od smrti. Pogled joj se maglio. Izgubljena i uspaniena, kretala se
nasumino ulicama, pognute glave, pokoena strahom. Odbljesci sunca na snijegu mijeali
su se sa njenim suzama, dajui joj iskrivljenu sliku njenog okruenja. U svojoj jurnjavi, ona
je oborila neke pjeake i prela iroku glavnu ulicu usred saobraaja, uz zvuke silnih sirena
i mnotvo psovki. Iznemogla i bez daha, zavukla se u prvi kafi na koji je naila.
Smjestila se u dnu prostorije i na trenutak ostala klonula na stolici. Kad se konobarica
pribliila stolu, obrisala je oi, skinula kaput i zatraila votku tonik. I prije nego to su joj
posluili pie, grozniavo je pretraila svoj ranac u potrazi za lijekovima. Sreom, uvijek je
kod sebe imala svoj apotekarski ormari. Bili su joj poznati proizvodi i doze: dvije
tablete benzodijazepina i nekoliko kapi hlorpromazina. Progutala je svoj koktel
anksiolitika i neuroleptika i, magijom hernije, gotovo trenutno pronala prividnu
ravnoteu. Dovoljnu, u svakom sluaju, da bi izvadila kompjuter i proitala lanak koji
najavljuje njeno samoubistvo.
Bjee to udan osjeaj: saznati vijest o sopstvenoj smrti iz popodnevnih novina...
udno, ali ne iznenaujue. Tako je, znai, ona opet bila prela na djelo. I taj put nije
omanula.
Tako je, djevojko, ako nita drugo bar ui iz svojih greaka, mislila je cinino. Tano, voz je
efikasniji od pilula i sjeenja vena...
Pogledala je datum novina: samoubistvo je izvrila 15. avgusta sljedee godine, u
punom jeku ljeta. Momenat koga se najvie bojala u Njujorku: kada joj je sparno vrijeme

76
izazivalo nesnosne glavobolje koje su joj kvarile raspoloenje.
Ali nije vaan datum. Ve dugo je ivjela s tom milju da okona svoje dane tako da
je to moralo da se desi kad-tad. Sjetila se svoje prve samoubilake krize koja joj se dogodila
u ivotu. To stanje joj se zauvijek urezalo u pamenju. Nepodnoljiva psihika patnja kojoj
nije mogla da se odupre. Beznae koje ju je u potpunosti preplavilo. Krajnja usamljenost,
smetenost, potpuna obuze-tost njenog bia panikom. Samounitenje njene svijesti
morbidnim mislima nad kojima nije imala kontrolu.
Njen prelazak na djelo nije imao nieg racionalnog. Prikupivi posljednju snagu,
napustila je borbu, izabravi tu posljednju slobodu koja to istinski nije bila. Ponovo je
zatvorila kompjuter, obrisala nos papirnom salvetom i naruila jo jedan koktel. Sada su
lijekovi proizvodili svoje puno dejstvo. Svi ti hemijski molekuli koje je godinama gutala,
bar su imali zasluge to su brzo djelovali i pruali joj oslonac koji je spreavao da potone.
Pokuala je da sagleda stvari iz novog ugla. A ta ako taj ok ima spasiteljsku dimenziju?
Najzad, najava njenog samoubistva moe da se analizira kao posljednja ansa koju joj ivot
prua. Ona e takoe izigrati budunost. Nije imala elju da se ubije. Niti elju da zavri
raskomadana u vilicama voza. Pobijedie svoje demone. Svog demona. Ve dugo zna
svoju Ahilovu petu, izvor njenih nemira: taj osjeaj samoe i naputenosti koji je unitava.
Sjetila se reenice Emili Dikinson, koju je zapisala u svoj rokovnik kada je bila u gimnaziji:
Da bi vas progonili duhovi, nisu vam potrebni ni soba ni kua, mozak obiluje hodnicima od kojih
se ne zna koji je zavojitiji Emu su progonili samoa i nesigurnost u ljubavi. Svake veeri se
osjeala jo nitavnija, zbog toga to se vraa kui a da nema nikoga da je tu eka. Bio joj je
potreban sreen ivot. Stabilan tip, dijete, kua. Jo od mladosti je vrebala, ekala tog
ovjeka koji bi je razumio. Ali on nije doao. I izvjesnost da nee ni doi ju je izjedala.
Danas je bila sama. Bie sama i sutra i prekosutra. I crknue sama.
Meutim, ovog popodneva, neto joj je govorilo da se ne predaje i njen budui ideal
pokazao se najednom u svojoj kristalnoj prozranosti: eljela je isti tip ivota kao Kejt
apiro.
Jo preciznije, eljela je ivot Kejt apiro.
Da zauzme njeno mjesto.
Zamisao se polako razlivala njenim biem u nekakvoj mjeavini uasa i oaranosti.
Ponovo je pomislila kako je itava ta pria zapoela. Razgovorom na daljinu, tokom
koga je bila dovoljno rjeita da bi se svidjela Metjuu. Zavela ga je onim to jeste. Uspjela je
da mu se svidi do te mjere da ju je ve sutradan pozvao u restoran. Nije oklijevao da
sjedne na avion za Njujork samo da bi veerao s njom. Sada je bila sigurna: da su uspjeli
da se sretnu kao to su namjeravali, oni bi se zaljubili jedno u drugo. Ona bi u njegovom
srcu zamijenila Kejt. Bila bi dobra majka Emili. Voljena ena Metjuu.
Jedino to je Kejt iva.
Ali ne zadugo.
Odbacila je svaki osjeaj krivice.
Nije ona odluivala o toj smrti.
Bila je to sudbina, sluaj, ivot. Bog, moda, ako postoji...
Otpila je gutljaj alkohola nastavljajui sa svojim razmiljanjem. Dok je bila u takvom
stanju uzbuenosti, ideje su u zbrci navirale sa svih strana, da bi se potom lagano
postavile na mjesto, poput djelia slagalice, i poprimile smjer smislenog ponaanja. Ovoga
puta, radilo se o neizbjenom borbenom planu. On se zasnivao na jednostavnoj
konstataciji: Metju iz 2011. nije imao nikakvu mo nad njom poto je ona do tada umrla.
Bila je to dobra strana smrti: inila vas je nedodirljivim. Metju je, dakle, bio razoruan, bez
naina da izvri pritisak na nju ne bi li je primorao da spasi Kejt.
I ona to nee uiniti.
Dopustie da se nesrea desi. Ignorisae njegove mejlove, vratie se u Njujork,

77
nastavie da radi i ekae da proe vrijeme. Nee se ubiti narednog avgusta. Jer od sada je
imala jako dobar razlog da ostane u ivotu...
Sada je razumjela zato je Metju imao njen kompjuter u vlasnitvu, a ako se ne ubije,
njen brat nee naslijediti njene stvari i nee znai moi da preproda njen laptop, te Metju
nee moi da ga kupi. to je znailo da je nikada nee kontaktirati mejlom u decembru
2011.
Da li je ovaj scenario izvodljiv? Situacija u kojoj se danas nalazila prkosila je svakoj
logici. U nauno fantastinim filmovima i romanima nikada nita nije razumjela u vezi sa
zatvorenim krivuljama vremenskih paradoksa. Ali njen brat, koji je predavao fiziku na
univerzitetu, priao joj je o naunicima koji zastupaju stanovite o postojanju jednog
paralelnog univerzuma sa naim, tavie viestrukog univerzuma u kojem se itava lepeza
moguih dogaaja ostvaruje na razliitim vremenskim linijama.
Postojala je, vjerovatno, vremenska linija na kojoj bi ona mogla da sretne udovca
Metjua, koji ne bi imao nikakvo sjeanje na njihove prethodne razgovore. Metjua, koji bi
umio da je voli. Metjua koji ve ima kerkicu i o kojoj bi ona umjela da se stara.
Zadovoljno je odluila da se dri plana. Platila je raun i vratila se u hotel. Jo nije bio
poeo da pada mrak, ali ona je navukla zavjese. Vrtjelo joj se u glavi. Strahujui od novog
haosa u svojoj glavi, progutala je dvije tablete anksiolitika i otila pravo u krevet.
***
2011
- Tata, mogu li da gledam SOS Fantome!
Metju je podigao pogled sa ekrana.
Lekarei na kauu ispred televizora, Emili je ve progutala dvije kesice M&Ms
umjesto doruka.
- Gledala si taj film ve deset puta...
- Da - smijala se. - Ali oboavam da ga gledam kad si ti tu! Tada se ne bojim!
- Dobro - predao se on.
Iz daljine je posmatrao kako odlazi i stavlja DVD u ita i puta video kao odrasla.
Bio je to prvi dan kolskog raspusta i djevojica je ustala kasno. Danas je odluio da
popusti uzde - open bar to se tie bombona i televizije po volji - vie zbog udobnosti nego
iz ubjeenja. Svu njegovu energiju upijala je zapravo Ema Laventajn.
Metju se mnogo ljutio na sebe. Suvie kasno je shvatio da je pogrijeio to je iskalio
bijes na jedinu osobu koja moe da mu vrati enu. Kako je mogao sebi da dozvoli da
pobjesni, znajui da je Ema psihiki nestabilna? Upravo joj je poslao dvije poruke s
izvinjenjem, ali nije dobio odgovor. Sada je preko puta sebe imao nestabilnu enu koja
prijeti da postane nekontrolisana. Neko ko je imao izrazito odluujuu prednost u odnosu
na njega. Dok je mlada ena imala irom odrijeene ruke u ispravljanju budunosti, on nije
mogao da utie ni na ta. Od sada je bio osuen da eka gospoicu Laventajn da ponovo
pone da kontaktira s njim.
Ovakva neravnopravna situacija bila mu je nepodnoljiva. Bio je 22. decembar. Imao
je na raspolaganju samo jo dva dana da bi sprijeio udes zbog koga je izgubio Kejt.
Sklopio je oi i obuhvatio glavu rukama da bi se bolje skoncentrisao. Ema je bila mrtva,
naravno, ali bilo je moda jo ljudi do kojih, joj je stalo i kojima je mogao da je ucijeni. Ali
ko? Njen brat Danijel? Lo izbor. Po onome to je shvatio, brat i sestra se ba nisu mnogo
voljeli. Njeni roditelji? Danijel mu je rekao da im je majka umrla a da im otac boluje od
uznapredovale Alchajmerove bolesti. Prijatelji? Oigledno ih nije imala.
To je jedina osoba koja me nikada nije iznevjerila...
Reenica se sama nametnula kao da mu je Ema apnula na uho.
Njen pas! Njen uveni Klovis!

78
 Bio je jo u ivotu!
im je ovoga postao svjestan, povratilo mu se raspoloenje. Upravo je pronaao
neoborivo sredstvo kojim e uticati da mu se Ema javi!
Ustao je sa barske stolice i ugasio televizor daljinskim upravljaem.
- Idi brzo da se obue, duo, idemo u etnju!
- Ali moj film...
- Gledae ga veeras, mrvice.
- Ne, hou sad da gledam!
- A ako ti kaem da idemo po jednog psia da bismo ga uvali za vrijeme raspusta?
Djevojica je poskoila od sree.
- Je l to istina, tata? Imaemo psa? Odavno elim jednoga! Hvala! Hvala!
***
- Hoete da vam pomognem da kidnapujete jednog psa?
- Da, Ejpril. Tvoja pomo e biti dobrodola u ovoj delikatnoj operaciji - potvrdio je
Metju.
- A iz kog razloga eli to da uini? - upitala je mlada ena, ustajui od svog radnog
stola.
- Sve u da ti ispriam u kolima - uvjeravao ju je Metju.
- I uz to idemo mojim kolima?
- Teko da bih mogao da vuem pseto na gepeku svog bicikla.
Stajao je pred njom, drei ker za ruku, s metalnom kutijom za alat koja mu je bila
sputena kraj nogu.
- Zna da se zbog toga ide u zatvor, Metju?
- Biemo dovoljno snalaljivi da nas ne uhvate. Zbog toga mi je potreban tvoj seksi
mozak.
-Ako misli da e tom vrstom komplimenata...
- Hajdemo sada, molim te. Vrlo mi je vano.
- Psi ujedaju, to zna?
- Radi se o sasvim malom psu.
- Koliko malom?
- Sjea ga se moda: pas brata Eme Laventajn. Vidjela si ga tokom garane
rasprodaje na travnjaku.
- ar-pej! I jo pita da li ga se sjeam! To nije pas, Metju. Taj ker je teak bar 40
kilograma i prava je miiava lopta!
Emili je ispustila ruku svog oca i potra da obgrli Ejpril oko struka.
- Preklinjem te, Ejpril, pomozi nam! Pomozi nam! Odavno elim psa. Molim te!
Molim te!
Galeristkinja je odmjerila Metjua kao da mu prigovara.
- Nema prava da se koristi djetetom! - dobacila je zgrabivi svoj kaput.
***
Metju je sjeo za volan Kamara. Vozilo je napustilo centar Bostona i polo u pravcu
Belmonta.
- Dobro, sad mi objasni? - zahtijevala je Ejpril.
Saekao je da stigne do semafora; tu se okrenuo ka Emili i pruio joj slualice.
- Hoe malo da slua muziku, duo?
Naravno da je htjela!
Saekao je da njegova ki stavi slualice na ui da bi mogao da informie Ejpril o
svojim namjerama. Pustila ga je da zavri svoje izlaganje prije nego to je zakljuila:
- Dakle, misli da e kidnapovanjem tog jadnog psa vratiti enu?

79
 - Da, na indirektan nain, kao to sam ti upravo objasnio.
- Ne vjerujem ni najmanje u itavu tu priu s kompjuterom preko koga moe da
komunicira kroz vrijeme.
- A kako objanjava Vitoriov film s videonadzora, novinski lanak o kazinu...
- Nita ne objanjavam - prekinula ga je. - I hou da ti pomognem zato to si mi
prijatelj, ali mislim da niko nikada nije vratio mrtve u ivot i da niko nikada nee. Kejt je
mrtva. Vie je nee vidjeti, Mete, i zbog toga mi je veoma ao. Njen nestanak te je slomio,
ali u jednom odreenom trenutku treba pustiti ljude da odu. Ne kai se za tu glupu ideju,
molim te. Poeo si da se osjea bolje. Kupovina tog kompjutera prouzrokovala je
ponovnu krizu; ako nastavi tim putem, jo vie e sebi nauditi a naroito e nanijeti
tetu svojoj kerki.
Metju je natmureno pogledao svoju prijateljicu i do Belmonta s njom vie nije
progovorio ni rijei. Kao i prethodnog dana, on se parkirao pred kuom s drvenim
trijemom male stambene etvrti. Na sreu, Emili je bila zaspala na zadnjem sjeditu. Metju
i Ejpril su izali da osmotre mjesto. Bilo je etiri sata popodne. Ulica je bila pusta. Metju je
krenuo do ulaznih vrata i pozvonio da bi se uvjerio da je kua prazna. Nije bilo odgovora
osim lajanja ar-peja, koji je kao pravi dobar pas uvar pojurio ka ogradi da bi uplaio
posjetioce i sprijeio ih da priu suvie blizu kue.
- Zdravo, Klovis - dobacio mu je Metju.
- Ne samo da nije mali pas, nego e jo da uzbuni itav kraj. Dobro, ima li bar neki
plan?
- Naravno - odgovorio je, vadei iz depa kaputa jednu plastinu kesu.
- ta ti je to? Smrdi ko avo!
- To su dvije nicle, razmrznute u mikrotalasnoj, od kojih sam napravio kuglice
mesa...
-... i u njih stavio pilule za spavanje - naslutila je Ejpril. - Ba originalno.
- Ljekar mi je to prepisao kad je Kejt nastradala. Ostalo mi je nekoliko tableta.
- Nee nikada uspjeti na taj nain - bila je sigurna ona. - A tvoj plan B?
- Naravno da u uspjeti.
Odmahnula je glavom.
- Pod pretpostavkom da pas ne ispovraa tvoje kuglice i da si ih stavio u dovoljnoj
koliini, trebae mu tri sata da se uspava, a bie jo i omamljen. Dotle e se njegov gazda
vratiti ih e neko od njegovih susjeda pozvati pajkane.
- Ne budi maloduna. Pokuau. - odluio je Metju, hitnuvi dvije debele kugle mesa
s druge strane ograde.
Klovis ih je dugo sumnjiavo njuio. Nejasno podozriv, progutao je polovinu jedne,
ali ne ba oduevljen ukusom, odmah ih ostavio i poeo da laje dvostrukom estinom.
- ta sam ti rekla?
- Saekajmo nekoliko minuta u kolima - predloio je Metju.
Strpili su se u tiini dugih etrdeset i pet minuta, bez ikakvog rezultata. Izgledalo je
kao da im se pas podsmijava, vjerni Kerber koji uva vrata Pakla. Mrak se polako sputao.
I njih je poeo da hvata drijeme kad su se od psihodeline zvonjave Ejprilinog telefona
trgnuli. Galeristkinja je odbila poziv, ali se Emili drhtei probudila.
- Jesmo li stigli, tata? Jesmo li kod kuce? - upitala je trljajui oi.
- Jesmo, duo, ali... Nisam siguran da se on slae da poe sa nama.
- Obeao si mi... - poela je ona prije nego to je briznula u pla.
Metju je uzdahnuo i izmasirao sljepoonice.
- Sam si to traio - dobacila mu je Ejpril prijekornim tonom. - To e te nauiti da...
Odjednom je nakratko prekinula s priom da bi uzviknula:
- Ej, Mete, gdje je pas?

80
 Bacio je pogled kroz prozor. Bio je dovoljan trenutak nepanje pa da Klovis
najednom nestane.
- Pojma nemam, ali odoh da vidim.
Izaao je iz kola i otvorio prtljanik da bi doao do kutije s alatom koju je ponio sa
sobom. Dohvatio je ogromna kljeta koja mogu da presjeku icu.
- Ostaviu prtljanik otvoren - upozorio je. - Upali motor za svaki sluaj.
On se priblii ulaznim vratima koja su u produetku imala jednu drvenu i jednu
ianu ogradu. Klijetima je presjekao sve eline niti iane ograde i krenuo travnjakom.
- Klovis?
Krenuo je oprezno sve do odmorita na stepenitu.
- Klovis? Dobra kuco...
Nita.
Napravio je krug oko kue i otkrio tijelo psa, nepomino, optueno pored jedne
velike kuice za pse od oslikanog drveta.
Sranje, nadam se da nije mrtav...
Kleknuo je i uzeo ga u naruje.
Majku mu, teak je tri tone!
Poslije nekoliko koraka, osjetio je da ar-pej poinje mlitavo da se koprca. Ejpril je
bila u pravu: lijekovi za spavanje su ga umrtvili. Ali mnogo je balavio, sreom nije imao
snage da ujede...
Metju je potrao ka izlazu. Sa svojim tovarom se provukao kroz prosjeeni otvor na
ogradi.
Bez mnogo njenosti, ubacio je psa u prtljanik i zauzeo svoje mjesto pored Ejpril.
- Uzmi volan, idemo! - viknuo je svojoj podstanarki.
- Bravo, tata! Bravo! - pljeskala je Emili dok je Kamaro kretao uz kripu tokova.
***
21 AS
Na povratku kui, zaustavili su se u jednoj prodavnici ivotinja da bi kupilli
povodac, krokete i posudu za hranu. Kad se pas povratio u kui, Metju je oekivao
najgore: zavijanje, agresivno lajanje, tavie da ih napadne. Naprotiv, Klovis je otvorio
jedno oko, zabrundao nekoliko puta, malo se kotrljao po parketu a onda se nemamo
smjestio na kau, kao da je oduvijek ivio u toj kui. Kada se u potpunosti povratio, obiao
je dnevni boravak. Oi su mu bile ive, reakcije pozitivne. Cijela porodica je provela vee
igrajui se sa njim i milujui ga. Emili je bila na sedmom nebu, a Metju se borio da je stavi
na spavanje. Da bi pristala da se popne u sobu, Metju je morao da joj obea na desetinu
puta da e Klovis biti tu i sutradan.
im je ostao sam u salonu, on se smjestio ispred ekrana i preao na drugu fazu svoga
plana. .
- Doi, Klovis, doi, dobra moja kuco! - mamio ga je s posudom kroketa.
ivotinja se uzverala na stolicu na koju je Metju dodao nekoliko jastuka da bi mu
omoguio da bude na dobroj visini.
- Pogledaj ekran! Vidjee ponovo nekoga ko te odavno nije vidio! Lijepo mu se
nasmijei.
Pokrenuo je aplikaciju za videokonferenciju na kompjuteru. Kako je softver
zahtijevao, ukucao je lozinku. Snimani veb kamerom, njegov lik i lik psa pojavili su se na
ekranu. Da bi zapoeo video poziv, uzeo je Emin mejl, kliknuo i saekao nekoliko sekundi.
Jedno zvonjenje.
Dva zvonjenja.
Tri zvonjenja...

81
 ***
2010
Ema se teko budila iz svog sna u koji je bila utonula zahvaljui lijekovima.
Bacila je pogled na svoj mobilni, ali nije on zvonio. Bio je to kompjuter koji je ostavila
ukljuen.
Pogledala je na sat, podigla pokriva i napravila nekoliko nesigurnih koraka da bi
dola do stola.
Na ekranu je treperila ikonica Face Time, signalizirajui dolazni poziv od Metjua
apira. Nikada nije koristila ovu aplikaciju, ali kliknula je da preuzme poziv.
Mada to nije oekivala, pojavio se lik njenog psa! Bio je to Klovis, s njegovom
punjenom njukom, njegovom glavom ko u nilskog konja, malim usaenim oima i
miiavim tijelom, prekrivenim naborima zbog kojih je liio na plianu igraku.
- Klovis!
Ali ta njen pas radi u 2011. u kui Metjua apira?
Odjednom se kadar kamere pomjerio ulijevo, na Metjuovo lice i poprsje.
- Dobro vee, Ema. Kako ste? Jeste li se malo smirili?
- Koju igru sad igrate, pobogu?
- Kao to moete da konstatujete, upoznao sam se sa vaim cukijem. Kako bjee vi
ono kaete? Ah, da: Jedina osoba na svijetu koja me nikada nije iznevjerila. Stalo vam je
do njega, zar ne?
- Ti si jedan...
- Dobro de, neemo da se vrijeamo. Meni je, recimo, stalo do moje ene i mislim da
niste dobro procijenili moju rijeenost da je pronaem.
Metju je pomjerio ruku da bi dohvatio neto na radnoj povrini. S jednog draa za
noeve, povukao je jedno dugako sjeivo od tridesetak centimetara i zavitlao njime pred
kamerom.
- Ovo je no za meso, Ema. Vidjeli ste sjeivo: kruto i otro. Lijep komad, njemaki
kvalitet... Imam i ovaj drugi alat: zovu ga kineska satara. Idealna za pripremanje kotleta.
- Ako samo dlaka zafali mom psu, ja u vas...
- ta ete uiniti, Ema?
Ostala je bez glasa. Metju je preao u napad:
- Vidite, Ema, vrlo mi je neugodno: mnogo volim ivotinje. Va Klovis je stvarno
dobra njuka i mnogo se svia mojoj kerki, ali ako ne obeate da ete uiniti sve to je
potrebno da sprijeite Kejtinu nesreu, neu oklijevati ni sekunde. Rasporiu vaeg psa.
Isijei u mu stomak i izvadiu mu crijeva. I to u uraditi pred ekranom da ne biste
prepustili ni trunku te scene. Trajae dugo. Dugo i bolno. Neu to uraditi s radou, Ema,
ali ako mi ne ostavite izbor...
- Gade jedan!
- Razmislite, ali razmislite brzo, Ema...
Poela je bijesno da vie na njega kad je Metju prekinuo vezu i slika izgubila.

82
 Peti dan

The other woman

Mrtvi pripadaju onima meu ivima,
koji ih trae na najopsesivniji nain.
DEJMS ELROJ
SUTRADAN
23. DECEMBAR 2010.
9 ASOVA UJUTRU
Snijeg se bio otopio. Vazduh je bio suv i hladan, ali sunce je blaeno i pobjedniki
sijalo na metalnoplavom nebu Bostona.
Ema je dunula u ruke da se ugrije. Svijetla para izala joj je iz usta i podigla se pred
njenim oima prije nego to se rasprila u vazduhu.
Ve deset minuta je koraala gore-dolje pred ulaznim vratima Hart Centra, vrebajui
kraj Kejtinog deurstva. Jedva je obuzdavala zijevanje. No je bila nemirna, ali uprkos
manjku sna, misli su joj bile jasne. Jue je pod dejstvom oka, zbog proitanog novinskog
lanka koji najavljuje njeno samoubistvo, bila izgubila razum i posrnula u gotovo
zloinako ludilo. Danas se toga stidjela, ali bilo je ovako: uasni teret samoe izvlaio je
ponekad iz nje ono najgore. Osjeaj koji gori od nepravde, ljubomora koja ju je izjedala i
vodila ka najmranijim mislima. Ali ona nije ubica, ve samo obina budala kojoj nedostaje
ljubav i koja je eljela da ostane malo due u jednoj prii unaprijed osuenoj na propast.
Metjuova intervencija i scenario sa Klovisom posluili su da je prizovu pameti i
natjeraju je da uhvati korak sa realnou, a ovoga jutra ona je bila vrsto odluila da
poslua glas razuma. Pronai e rjeenje da bi se izbjegao taj Kejtin kobni udes 24.
decembra. Provela je no razmiljajui o neizbjenom nainu da se sprijei sudar. Za sada
joj nije sinula nijedna jednostavna ideja, ali imala je jo vremena.
Hladnoa joj je koila ruke i noge. Lupkala je nogama o zemlju da bi se ugrijala.
Jedan veliki kamion za prikupljanje krvi sa znakom Crvenog Krsta bio je parkiran nasred
parkinga. Neto dalje, na jednim pokretnim metalnim kolicima prodavala su se topla pia i
perece. Ema je stala u red da bi naruila aj kad je opazila Kejt kako izlazi na automatska
vrata da bi napustila zgradu. S mobilnim telefonom na uhu, mlada doktorka je i dalje bila
u bolnikom mantilu, iji su krajevi svijetloplave tkanine virili ispod tamnog ogrtaa.
S Emom za petama, Kejt je sila niz stepenice, prela parking urnim korakom i
napustila krug bolnice. Ema ju je pratila sve do stanice Habvej u Ulici Kembrid gdje se
nalazio samousluni sistem bicikala. Oigledno je Kejt bila naviknuta na ovu vrstu
prevoza. Ona je izvadila svoju pretplatiniku kartu i sjela na bicikl.
Dok je Kejt navlaila rukavice, stavljala kapu i vezivala al, Ema je platila na
automatu est dolara da bi dobila casual membership card, karticu koja joj je omoguila da i
ona iznajmi bicikl. Saekala je da Kejt pokrene pedale te je krenula za njom, drei
razumnu distancu da je ne bi izgubila iz vida i da bi ujedno izbjegla da bude opaena.
Prvih pet stotina metara sveli su se na vonju putem kojim je ila prethodnog dana
samo u obrnutom smjeru. Drei jednom rukom guvernalu, Ema je navukla arape preko

83
pantalona da joj se ledeni vazduh ne bi podvukao do listova. Na raskmici ulice Hanover
doktorka nije krenula ulicom koja vodi ka italijanskom kvartu, ve je ila du Siti Hola
prije nego to e krenuti jednom prometnom ulicom koja vodi u Fenjul Hol i Kvinsi
Market. Zahvaljujui sportskoj vonji i nekoliko prekraja, uspjela je da se dosta brzo
izvue iz te turistike zone. U Kolambas Parku dugo je ila u jednom smjeru, lukavo
izbjegavajui prepreke, zatim je ivahno vozila po trotoarima da bi se izgubila ka luci i
morskoj fasadi grada. Bilo je tek 9.20h kad je parkirala bicikl na kraju Long Uorfa, preko
puta crnog izloga koji je izgleda bio od irskog paba.
Ema je zaustavila bicikl na pedeset metara, prije nego to je stigla do kraja nasipa. Da
li je smjela da rizikuje i ue za Kejt u bar? Naslonila je bicikl na jednu ulinu svjetiljku,
uzela lanac-elini kabl i obmotala ga oko stuba prije nego to e ga zakaiti. Prela je
pjeice nekoliko metara koji su je odvajali od mora.
U svojim raskonim godinama, Long Uorf je bio glavni mol jedne od najivljih
trgovakih luka u svijetu. Danas se pristanite preobrazilo u elegantnu marinu s
kaldrmisanim ulicama, s mnotvom restorana i kafea. Bila je to, naravno, polazna taka
trajekata koji su opsluivali brojna ostrva bostonskog zaliva i gradove Salem i
Provinstaun.
Kad je stigla do kraja drvenog etalita, Ema je zakloa oi rukama da je ne bi
zaslijepilo sunce. Sijalo je ve dva sata i sad se ve uzdizalo visoko na nebu, sipajui kiu
zasljepljujuih zvijezda na povrinu okeana. Od pogleda je zastajao dah: galebovi, vjetar,
stari brodii koji plove na talasima, opojni beskraj. I vazduh s puine koji je okrijepio
mladu enu i ulio joj hrabrost da ue u pab.
***
S gredama na plafonu, obloenim zidovima, s vitraima, pikadom i priguenom
svjetlou, rustini dekor kafia Gejtvej bjee tipian i odisao je toplinom. Nou bi mjesto
oivjelo uz zvuke tradicionalne muzike i litarskim kriglama Ginisa 18, kojima se uz kucanje
nazdravljalo, ali ujutru je to postajao gostoljubiv i miran kafi u kome se sluio doruak
lukim radnicima. Ema je zakiljila i za kratko vrijeme primijetila Kejt kako sjedi sama u
jednom separeu u dnu prostorije sa oljicom kafe.
Na jednoj tabli bilo je naznaeno da prvo treba naruiti pa tek onda sjesti. Ema je
strpljivo saekala iza jednog krnog tipa u koulji drvosjee i s mornarskom kapom, koji
nakon nekoliko sekundi ode s posluavnikom zatrpanim ribom i ipsom, slaninom,
kobasicama i prenim jajima. Ona se zadovoljila ajem i tostom i otila da zauzme mjesto
na klupi u separeu blizu Kejtinog stola.
ta je doktorke radila na tom mjesta, poto je itavu no provela na poslu? Zato se
nije vratila pravo kui poslije svog deurstva?
Posmatrajui je sa svog mjesta, Emi se uinilo da je umorna, da joj se na licu ogleda
nespokojstvo. S oima koje ne miruju, Kejt je neprestano bacala poglede as na ekran
telefona, as na ulazna vrata. Oigledno je ekala nekoga i taj sastanak nije bio bezazlen.
Ema se zaudila zbog ove promjene. Zavodljiva i vedra porodina ena koju je pratila
prethodnog dana, pretvorila se u bie koje izjeda strepnja i kome se zbog toga grozniavo
gre ruke.
Natjerala je sebe da okrene glavu da njeno posmatranje ne bi izgledalo suvie
napadno, i zahvaljujui odrazu zidnog ogledala, nije joj promakao ni najmanji pokret
doktorke. Kejt je izvadila flanelsku kipiu iz tane i pudrijeru. Oistila je lice, ponovo se
nervozno naminkala, namjetajui nekoliko pramenova kose, koji su joj se razbaruili
usljed vonje biciklom. Zatim je ustala i nestala u pravcu toaleta.

18 Popularno irsko pivo, porijeklom iz pivnice Artura Ginisa (1725-1803). Prim. prev.

84
 Ema je shvatila da treba da djeluje. Kejt je ponijela sa sobom svoju tanu i telefon, ali
ostavila je ogrta na klupi. Ema je duboko udahnula prije nego to je krenula. Mirno je
ustala i nainila nekoliko koraka kao da se i ona zapuuje ka toaletu, ali u posljednjem
trenutku je zastala kod Kejtinog stola. Molei se da niko u tom momentu ne pogleda ka
njoj, pretraila je depove ogrtaa. Ruka joj je naila na neto hladno i metalno. Privezak za
kljueve.
Adrenalinsko pranjenje prostrajalo joj je tijelom. Provjerila je da li su i kljuevi od
kola na privesku i izustila neujni povik:
Imam ideju!
Da bi sprijeila nesreu, ona e jednostavno ukrasti kljueve uvene Mazde kupe,
koju je Kejt trebalo da vozi u dramatinoj noi. Zatim e ukrasti kola, ostavie ih na tri
stotitne kilometara odatle, zapalie ih ili e ih gurnuti u provaliju.
Ako nema kola, nema ni nesree!
Dograbila je kljueve i prola kroz bar da bi napustila objekat prije nego to se Kejt
vrati. Ubrzala je korak i pognula glavu da joj se pogled ne bi ukrstio s tuim pogledom, ali
u svom uurbanom bjekstvu, naletjela je na klijenta koji je upravo naruio pie za ankom.
Istrpio je sudar, ali prosuo je pola oljice kafe na posluavnik.
Ema je poela da se izvinjava.
- Izvinite, stvarno mi je ao, ja...
Bio je to visok i vitak tip, kratke svijetle kose, u crnim farmerkama, platnenim
patikama, rolci i konoj jakni s kragnom od ovjeg krzna. Lice mu je bilo duguljasto, s
bradom od tri dana i uokvireno naoarima za sunce s plavim ramovima.
- Nije vano! - uvjerio ju je on i ne pogledavi je.
Pourivi da nestane, Ema je osjetila olakanje to se izvukla bez posljedica. Prije
nego to je odgurnula vrata, nije mogla da odoli, a da ne okrene glavu i jo jednom baci
pogled.
U dnu prostorije, ovjek se pridruio Emi.
Grlio ju je.
Ljubio ju je.
***
To nije mogue.
Prestala je da se kree i ostala kao ukopana, nesposobna da naini i najmanji pokret.
Kejt nije mogla da ima ljubavnika. Ema je ponovo kiljila. Sigurno se vara, loe tumai
odreene gestove. Moda je taj ovjek samo lan porodice, njen brat ili...
- Mogu li da vam pomognem, mlada damo?
Iza anka, gazda ju je sumnjiavo posmatrao.
- Odluite se. Ili ostajete ili idete. Na kraju e vas neko udariti vratima posred nosa.
- Ja... Treba mi papirna salveta.
- A to, trebalo je da traite. Evo.
Zgrabila je sveanj salveta koje joj je ovaj pruao i vratila se da sjedne za sto, upinjui
se da bude to je mogue diskretnija. Refleksivno je izvadila telefon, prebacila ga na
kameru i postavila na sto da bi snimala scenu.
Srce joj je snano udaralo u grudima. Pomislila je na Metjua koji je idealizovao svoju
enu. Na scenu kojoj je prisustvovala jue: to porodino zajednitvo koje se irilo oko ovog
para. Kako je mogue do te mjere glumiti osjeanja?
Ne, neto se tu nije uklapalo. S obzirom na posveenost koju je Metju i dalje gajio
prema svojoj eni i nakon njene smrti, izgledalo je malo vjerovatno da je ova bila
zaljubljena u dragog ovjeka. apiro nije bio glup, primijetio bi to, bilo je oigledno. Ali da
nije slijep za stvari koje ne eli da vidi?

85
 Gospode Boe!
Vie nije znala ta da misli. Pokuala je sebe da ubijedi da Kejt i misteriozni neznanac
nisu ljubavnici, mada je njihovo ponaanje ipak bilo nedvosmisleno: promiskuitet,
isprepletani prsti, pogledi prikovani jedno za drugo. Kejt se ak prepustila milovanju lica i
kose ovog tipa.
Ema je provjerila da li njen telefon i dalje snima. Scena kojoj je prisustvovala inila se
do te mjere nadrealnom da je morala da sauva neki trag o tome.
Tip je bio u ranim etrdesetim. Imao je poneto sofisticiranu i krhku ljepotu.
Spoljanjost koja nije bila potpuno strana Emi...
Nije mogla da uje ta priaju, ali nije bilo sumnje da su oboje bili zaokupljeni. ime?
Da li je i mukarac bio oenjen? Da li su pokuavali da ubijede jedno drago da napuste
svoje dotine suprunike? Ova nagaanja vratila su Emu na njenu priu i bolne uspomene
na vezu sa Fransoom.
Odagnala je svoje misli i odjednom postala svjesna opasnosti. Pab je bio skoro
prazan. Na kraju e opaziti njeno postupanje. Iskljuila je telefon i diskretno se povukla.
Ledeni vazduh joj je prijao. Udahnula je nekoliko puta da bi se povratila. Nije eljela
da ide biciklom, te se zaputila ka jednom taksiju u nizu vozila koja su strpljivo ekala pred
ulazom u hotel Mariot.
teta zbog depozita za bicikl!
U trenutku kad je ulazila u vozilo, shvatila je da su na Kejtinom privesku za kljueve
nesumnjivo i kljuevi od porodine kue. Imala je dakle mogunost da se uunja u dom
apirovih i to odredite je dala taksi vozau. Stigavi na Luizburg Skver, napravila je jedan
krug oko kue, pitajui se da li su Metju i njegova ki unutra. Pomislila je na mogunost da
pozvoni na vrata i provjeri, ali je odustala od toga.
Nema svrhe da Metju iz 2010. sazna da ja postojim...
Takoe je zapazila mali stiker nalijepljen na prozoru koji je oznaavao da postoji
alarmni sistem.
Sranje...
Kljuevi joj nee biti od velike pomoi ukoliko se urlajua sirena oglasi nekoliko
sekundi poto bude otvorila vrata.
Zapamtila je ime firme za ugradnju alarmnih sistema prije nego to je krenula natrag
da ne bi skretala panju. U elji da na miru razmisli, ona se sklonila u jednu prodavnicu
sitnih kolaa u Ulici arls. Bilo je to hibridno mjesto s retro ambijentom koje je svojim
klijentima prualo mogunost degustacije poslastica dok sjede za ankom od sirovog
drveta. Ema je sjela na jednu barsku stolicu i izvadila kompjuter. Zbog formalnosti,
naruila je kafu i pare izkejka prije nego to e se konektovati i u imeniku na internetu
potraiti broj telefona apirovih. Pozvala je i naila na sekretaricu. Porodina poruka u
kojoj je i mala Emili dala svoj doprinos. Prekinula je i pozvala u jo nekoliko navrata da bi
se uvjerila da je kua prazna. Zatim je kontaktirala Imperator i traila da razgovora sa
Romualdom Leblanom.
- Treba mi, bubavabo.
- Ba sam htio da vas zovem, gospoice Laventajn.
- Ima li neto novo povodom moje prie?
- Poslao sam neke vae mejlove Derodu. To je moj prijatelj informatiar.
Najdarovitiji koga znam. Rekao mi je da su poetkom dvijehiljaditih, na brojnim
forumima, neki internet surferi ostavljali poruke, tvrdei da dolaze iz budunosti i da su
putnici kroz vrijeme. Razumije se, to su bile neslane ale, ali u vaem sluaju, situacija je
drugaija: vremenski skok zabiljeen na serverima je vrlo zbunjujui elemenat i moj
prijatelj nije u mogunosti da ga objasni. ao mi je.

86
 - Uradio si sve to si mogao, hvala. Zapravo, zovem te zbog neeg drugog. Ako ti
dam adresu jedne kue u Bostonu kao i ime firme za ugradnju alarmnih sistema, da li bi
umio da ga deaktivira?
- Da ga deaktiviram? - mehaniki je ponovio treber. - ta u stvari pod time
podrazumijevate?
- Ti to mene zeza ili ta? Da li bi znao da neutralizuje alarmni sistem na daljinu?
- Ne, to je nemogue. Kako mislite da to uradim?
- Mislila sam da nita nije nemogue s tvojim kompjuterima...
- To nikada nisam rekao - poeo je da se brani.
Ona ga je izazivala:
- U redu, razumjela sam. Ti si jak samo na rijeima, ali kad treba prei na djela, nema
te vie...
- Hej! - branio se. - A zahvaljujui kome ste dobili termin kod frizera?
- Ne govorimo o terminu kod frizera! Govorim ti o neem mnogo teem.
- Ah ja nisam maioniar - gotovo se pravdao Romuald.
- Dajem ti adresu, ima li ime da je zapie?
- Ah rekao sam vam da...
- Ima li ime da je zapie?
- Ajde - uzdahnuo je.
- Metju i Kejt apiro. ive u Bostonu, na raskrsnici Ulice Maunt Vernon i Ulice Vilou.
Firma koja im je ugradila alarm zove se Blu Voer. Sjedite joj je u Nidamu u Masausetsu.
- I ta hoete da uradim s tim?
- ta god hoe, samo pouri. Za petnaestak minuta ja u svratiti u tu prokletu
baraku. Ako se ne snae, pajkani e da me ukebaju i bie odgovoran za moje hapenje.
Prekinula je vezu, ne ostavivi mu vremena da odgovori. Bila je svjesna da je
tinejderu dala teak zadatak, ali uzdala se u njegovu inteligenciju.
Otpila je gutljaj kafe i uzela zalogaj kolaa. Mislila je da nije gladna, ali poslasticu je
pojela s dobrim apetitom. Sve vrijeme dok je jela izkejk, gledala je film koji je maloas
snimila telefonom. Zvuk se nije mogao uti, slika je bila malo mrana i isprekidana,
snimano je s velike daljine, ali prizori nisu ostavljah ni najmanju nedoumicu o prirodi
odnosa izmeu Kejt i misterioznog neznanca.
Ko je bio taj ovjek? Kolega hirurg? Prijatelj para? Zato je Ema i dalje imala taj utisak
da joj fiziki izgled ovog tipa nije potpuno nepoznat?
Dvoumei se kako da postupi, mlada ena je prebacila film s telefona na svoj
kompjuter prije nego to je otvorila imejl. Zatrpana pitanjima, poela je da pie poruku
Metjuu a onda je stala. Pod izgovorom da otkriva istinu, ima li ona pravo da uzburkava
prolost? Da se beskrajno uplie u intimu jedne porodice koju i ne poznaje? Da oivljava
bol ovjeka, koji ionako ne uspijeva da preali svoju suprugu?
Osim ako ta ena nesumnjivo nije ikona koju on oboava...
S prstom na ta pedu kompjutera, ona je proitala svoju poruku i oklijevajui jo
nekoliko sekundi konano pritisnula na SEND.
***
2011.
- Oboavam te, kuco! - uzviknula je Emili, mugnuvi u kuhinju sa ar-pejom za
petama.
Lijep miris tople okolade lebdio je u vazduhu. Istovremeno dok je listala novine na
svom tabletu, Ejpril je jednim okom nadzirala erpu koju je podgrijavala na indukcijskoj
ploi. Iza svog ekrana, Metju je umornih oiju ve satima vrebao Emin odgovor na njegov
jueranji ultimatum.

87
 Mala djevojica se uzverala na barsku stolicu da bi sjela pokraj oca.
- Klovisova posuda je prazna. Mogu li da mu sipam krokete?
Metju je mumlajui odobrio.
- Uradiemo to zajedno - obeala je Ejpril, sipajui mlijeko u jedno ane. - Ali dotle
popij tvoju okoladu.
Postavila je olju pored djevojice.
- Vodi rauna, vrlo je topla!
- Stavila si mi i male marmeloue! Njam! Hvala, Ejpril.
Metju je prekorno podigao obrvu na ovu podstanarkinu namjeru.
- Polako malo sa slatkiima, je l vai? Mala e na kraju postati Mielini!
- Boi je, tata! - povikala je djevojica.
- Dobar izg...
Zvonjenje, koje je najavilo da stie elektronska poruka, prekinulo ga je usred
reenice. Pogled mu je skliznuo na ekran. Pogledao je Eminu poruku u provokativnom
tonu.

From: Ema Laventajn

To: Metju apiro
Object: Poznajete li istinski svoju enu?
Dragi Metju,
Drago mi je da znam da Vaa kerkica mnogo voli mog Klovisa. On je vjeran i privren pas.
Moda e Vas to uditi, ali zaista sam presrena to je kod Vas. Nijednog trenutka nisam
pomislila da ete mu nauditi. Vi ste dobar ovjek, Mete, i ne vidim da biste bili u stanju da muite
tu jadnu i nedunu ivotinju.
Mnogo sam oklijevala da Vam poaljem ovaj kratki film u atamentu. Nadam se da Vas
nee mnogo povrijediti. Oprostite mi, molim Vas, zbog ovakvog uplitanja u Va intimni ivot, ali
znate li ko je ovjek u drutvu Vae ene?
Ema

O emu pria? - zapitao se kopirajui dokument na radnom stolu. Zatim je kliknuo da

bi startovao film.
Poslije nekoliko sekundi pojavila se nejasna slika na ekranu.
- ta gleda, tata? - upitala je Emili, naginjui se prema ekranu.
- Pazi, mrvice - upozorila ju je Ejpril - da ne pro...
Prekasno.
Do vrha puna olja okolade prevrnula se na kompjuter, prosuvi na tastaturu 400
mililitara vrele i ljepljive tenosti.
Slika je stala a ekran pocrnio.
Metju je oajniki pogledao ker iskolaenim oima. Srce mu se steglo u grudima,
disanje zaustavilo, a suze od bijesa navrle na oi: upravo je izgubio jedino sredstvo
komunikacije s Emom.
Jedini nain da spasi enu.

88
 Pred ogledalom
ivot ima potrebu za iluziijama,
to jest za neistinama koje se smatraju istinama.
Fridrih NIE
BOSTON, 2010.
Bip, bip, bip...
Ulazei u kuu, Ema je bila pokrenula blagi zvuni signal koji je liio na sonar.
Zatvorila je vrata i okrenula se ka kuitu alarma. Bilo je nemogue ukucati kod da bi
se deaktivirao sistem: nije znala koji je.
Bip, bip, bip...
Jo koliko vremena preostaje prije nego to tihi zvuk detektora ustupi mjesto
ozbiljnijem signalu? Pokuala je da proguta pljuvaku, bezuspjeno. Grlo joj se suilo, elo
vlailo znojem. Ostala je nepomina nekoliko sekundi, poput osuenika koji eka kaznu
delata. Najzad, upozoravajue bipkanje se prekinulo i zagluujue zavijanje sirene je
zatreslo zidove.
Vloiiiiing! Vloiiiiing! Vloiiiiing!
Ma koliko da je oekivala ovaj talas, snano zvonjenje je kod nje prouzrokovalo
strepnju koja joj je prostrujala venama. Osjetila je da je hvata panika. Poela je da drhti.
Krv joj je pulsirala u sljepoonicama sve jae. U tom trenutku, poeo je da joj vibrira
telefon u depu. Javila se i poela da govori to je mogla glasnije da bi prikrila zvuk
zvonjenja.
- Alo.
- Gospoa Kejt apiro?
- Da, ja sam.
- Firma za alarme, Blu Voer, upravo smo...
- Moj alarm, da, znam, ao mi je. Mora da je moj mu promijenio kod a da me nije
obavijestio. Moete li da ga zaustavite?
- Ne prije nego to izvrimo postupak provjere upotrebe.
Vloiiiiing! Vloiiiiing! Vloiiiiing!
Ako Romuald nije mogao da deaktivira sistem na daljinu, ipak je uspio da prodre u
server preduzea. Neprimjetno je promijenio broj koji e kontaktirati u sluaju da se
pokrene zvonjenje, zamijenivi broj Kejtinog i Metjuovog mobilnog jednim jedinim
brojem, Eminim. Takoe je uspio da iskopira tajne odgovore na tri pitanja iz dosijea u
kompjuteru, neophodne radi utvrivanja vjerodostojnosti sagovomika i prekidanja sirene.
- U kome gradu su se sreli vai roditelji? - upitao je slubenik.
Ema je spustila pogled da bi proitala odgovore koje joj je poslao Romuald i koje je
hemijskom olovkom zabljeila na podlaktici.
- U Sankt Peterburgu.
- Koji je va omiljeni film kad ste bih dijete?
- Avanture Bemara iBjanke.
- Kako se zvala vaa najbolja drugarica dok ste studirali?
- Dojs Vilkinson - odgovorila je ona bez oklijevanja.
Istog trenutka sirena je prestala da zavija.
- Zahvaljujemo, gospoo apiro. Ubudue zamolite mua da vas obavijesti u sluaju
promjene koda.
Ema je zavrila razgovor i obrisala grake znoja sa ela. Krenula je ka prozoru, ali

89
ostajui zaklonjena iza zavjese. Nita za sada nije unosilo pometnju u Luizburg Parku, ali
bojala se da to nee potrajati.
ta ako pajkan zazvoni na vrata? Ili ako se Met ili Kejt iznenada vrate kui? Odbacila
je tu pomisao i poela da istrauje.
Njen bijes usmjeren prema Kejt ju je motivisao i kao prvu dobru posljedicu imao je to
to ju je izveo iz njenog depresivnog stanja, budei u njoj elju da se bori, za sebe, za svoju
budunost, za Metjua...
Ema nije tano znala ta trai. Potvrdu o Kejtinom nevjerstvu? Neki pokazatelj koji bi
je naveo na pravi trag da identifikuje misterioznog neznanca? U svakom sluaju, morala je
da vidi ta je iza prividne spoljanjosti. Da zaviri u podsvijest kue: u plakare, ormare,
fioke, kompjutere, podrum...
Prizemlje je bilo ureeno kao potkrovlje sa velikim salonom i otvorenom kuhinjom.
Grijanje je irilo ugodnu toplotu. Prostorija je bila prijatna, gostoljubiva, porodina. Pored
kaua, lijepa boina jelka s treperavim svjetlima, na anku kuhinje, mrve od hljeba, tegla
dema koju su zaboravih da sklone, djeji crte do pola obojen, Njujork Tajms od tog dana
otvoren na dodatku o kulturi.
Na zidovima i u ramovima poredanim po policama mogle su se vidjeti brojne
fotografije lanova porodice, od kojih su crno-bijeli snimci predstavljali, sigurno, Kejt kao
dijete: lijepa plavokosa djevojica i njena majka pored klavira ili kako etaju, drei se za
ruke ulicama nekog ruskog grada - nesumnjivo Sankt Peterburga. Potom davni snimci u
boji: krhka tinejderka kako pozira ispred Spejs Nidla i kasnije, kao mlada, gotovo
prozirna studentkinja, u dinsu i s rancem na travnjaku koji se prostire ispred tornja
Univerziteta Berkli. Skokom kroz vrijeme, od stidljive studentkinje dolo se, dakle, do
mlade ene sigurne u sebe. Bila je to dananja Kejt, onakva kakvu je bila zapazila,
doktorku sigurnu u sebe, lijepe spoljanjosti, kako pozira sa kerkom i muem.
Ovi snimci pokretali su mnoga pitanja, ali Ema je svoju analizu ostavila za kasnije.
Posegla je za telefonom i posvetila tri minuta slikanju svih okaenih fotografija u prostoriji.
U kuhinji je takoe zapamtila jedan trag Kejtinog sedminog rasporeda, zakaenog na
panou od plute.
Privremeno naputajui prizemlje, procijenivi da je previe eksponirano, ona se
popela na prvi sprat.
On se sastojao od velike prostorije za roditelje, bez mnogo dekoracija, dva kupatila, u
ijem produetku je soba za garderobu, djeja soba i jedna gotovo prazna prostorija koja je
predstavljala kancelariju.
Brana soba je bila preplavljena knjigama, postavljenim na samom podu s obje strane
kreveta. Na lijevoj strani, filozofski eseji {ivot Svetog Avgustina, Nieove misli...), na desnoj,
nauna izdanja {Hirurgija srane insuficijencije, Kongenitalne kardiopatije, Vjetaka krv i
matine elije...). Nije teko pogoditi gdje je ije mjesto...
Pogled na brani krevet raspalio je kod Eme ar ljubomore. Ona je nervozno
pregledala police i pretraila fioke komode. U jednoj je pronala pasoe para. Otvorila je
prvi: Metju apiro, roen 3. juna 1968. u Bengoru (Mejn), zatim drugi: Ekaterina Ljudmila
Svatkovski, roena 6. maja 1975. u Sankt Peterburgu (Rusija).
Kejt je Ruskinja...
To objanjava plavu kosu, svijetle oi, tu hladnu i daleku ljepotu...
Zvuk motora automobila zauo se sa ulice. Uplaivi se da se par vraa, ona je bacila
pogled kroz prozor - lana uzbuna - prije nego to je nastavila svoju potragu.
Nije gubila vrijeme u Metjuovom kupatilu, ali se zadrala u gospoinom.
Pootvarala je vratanca, fioke i pregrade sveg namjetaja. Glavni elemenat - visea polica -
bila je prepuna kozmetikih proizvoda: krema, losiona, minke. U drvenoj oslikanoj
pregradi, koja je sluila kao apotekarski ormari, pronala je plastine tube, na kojima je

90
proitala etikete (aspirin, paracetamol, ibuprofen), boice 70% alkohola, fizioloki rastvor,
oksigenizovanu vodu. Iza kutija sa hanzaplastima i kompresama, naila je na neoekivano
otkrie. Molekuli sa sloenim, ali poznatim nazivima, antidepresivi, anksiolitici i lijekovi
za spavanje. Ema nije mogla da vjeruje roenim oima: i Kejt je imala iste avolje
prijatelje. Na nekoliko sekundi osjetila je udno olakanje.
Uprkos spoljanjem izgledu, Kejt nije bila vedra i vesela ena kakvom ju je zamiljala.
Bila je nesumnjivo kao ona: uznemirena, anksiozna, moda povredljiva. Da li je njen mu
znao za sadraj apotekarskog ormaria? Vjerovatno ne, inae doktorka ne bi tako brino
poredala tube. A i Metju nije izgledao kao tip ovjeka koji e da prevre po stvarima svoje
ene.
Nastavila je svoju istragu, ulazei u prostoriju s vjealicama.
Moj san...
Bio je to savreni garderober: prostran, prozraan, rafiniran i funkcionalan. Klizna
vrata od svijetlog drveta smjenjivala su se sa staklenim ploama i povrinama s
ogledalima koja su jo vie uveavala prostor.
Sa svjesnom radoznalou, metodino je poela da vadi svaku vjealicu, da
pretrauje svaki ormar, pregledava svaku fioku, podie hrpe odjee, ispituje desetine pari
cipela i komada vea. Postavljene uza zid, jedne ljestvice od tamnog drveta i stepenik
omoguavah su da se pristupi najviim dijelovima. Ona se popela da bi pretresla i taj
sadraj garderobera. Ubrzo je spustila ruku na konu jaknu koja je bila sklopljena i
odloena na najvioj polici. Bila je to iznoena motociklistika jakna s kragnom od ovjeg
krzna. Ista kakvu je nostio Kejtin ljubavnik onoga jutra! Ema ju je paljivo pretresla.
Opipala je postavu. U jednom od unutranjih depova pronala je izblijedilu fotografiju.
Bila je to Kejtina fotografija, s obnaenim grudima, od prije petnaestak godina. U seksi
provokativnoj pozi mlade ene od jedva navrenih dvadeset godina, koja s rijetkom
smjelou gleda u objektiv. Ema je okrenula fotografiju u potrazi za posvetom, ali nita
nije pisalo na poleini.
Njeno uzbuenje je raslo. Kao to je to i prethodno inila, trag snimka je sauvala u
telefonu prije nego to ga je vratila u dep jakne, koju je potom uredno sklopila.
Sada valja krenuti...
Da bi umirila savjest, otila je da baci pogled na posljednji sprat. Ovaj dio kue nije
zagrijavan. U njemu se nalazila, otprilike, gostinska soba, jo jedno kupatilo i dvije velike,
jo nedovrene, prostorije.
Ponovo je sila u prizemlje i prola jo jedan krug. Najednom stoiu od intarziranog
drveta nalazio se porodini kompjuter. Ve ga je bila primijetila maloprije, ali mislila je da
je zatien lozinkom.
Nikad se ne zna...
Pomjerila je mia da bi ukljuila spravu. Ekran se otvorio na Kejtinom dokumentu.
Nije bilo lozinke, ni zatite.
Znai nema interesantnih informacija, pomislila je ona.
Ipak je pretraila razliite foldere. Kejt je oigledno koristila kompjuter samo u
profesionalne svrhe. Bio je prepun lanaka, dokumenata, filmova u vezi sa hirurgijom i
sranim malformacijama. Isto je bilo i sa istorijom pretraivanja na intemetu i
elektronskom potom. Jedino skretanje s tog medicinskog univerzuma bile su Avanture
jedne Bostonke, jedan lino izraeni blog o dobrim adresama u Bostonu (restoranima,
kafiima, radnjama...) koje je doktorka izgleda s manjom ili veom revnou posjeivala.
Ema je zabiljeila adresu sajta na podlaktici i pokuala da otvori Metjuova dokumenta. Ni
on nije bio zatien nita vie nego njegova ena. Oigledno je vladalo povjerenje kod para,
bar po ovom pitanju. Ema se predala istoj analizi, ali nije pronala nita znaajno. Bilo je
tu, meutim, vie stotina fotografija, bez reda skupljenih u jednom folderu. Ona je poela

91
da ih razgleda, ali bilo ih je previe da bi ih sve vidjela. Zavukla je ruku u dep svog
kaputa da bi uzela svoj sveanj kljueva. Njen privezak je bio jedna mala metalna boca,
koja predstavlja bocu kalifornijskog pino mara. Reklamni predmet koji su joj dali tokom
posjete jednom vinogradarskom imanju. Kad se odvrne gornji dio boce, pojavljuje se USB
prikljuak. Ema ga je stavila u kompjuter da bi prekopirala fotografije, ostavljajui
mogunost da ih kasnije na miru pogleda. Kopiranje je bilo u toku kad je zaula brujanje
motora. Izvukla je USB, ne ekajui, i prila prozoru.
Sranje...
Ovoga puta bili su to Metju i Kejt koji su se parkirali odmah ispred ulaznih vrata.
Suvie kasno da zbrie!
Jedino rjeenje: da se iskrade.
Krenula je stepenitem koje vodi u sobe, u trenutku kad su se ulazna vrata otvorila.
Sa sprata je mogla jasno da uje glasove Metjua i Kejt. Uplaila se i pobjegla u branu
sobu. Pokuavajui da pravi to je mogue manju buku, podigla je sputeni prozor. Bacivi
jo jednom pogled na prostoriju, primijetila je iz daljine, u garderoberu, neto to je nije
iznenadilo prvi put, ali sada ju je udilo. Zato su drvene merdevine bile postavljene uza
zid? Stepenik koji je koristila bio je sasvim dovoljan da bi se dolo do najviih polica.
Zastala je i ponovo se odunjala do prostorije s vjealicama.
I zato su merdevine od tamnog drveta dok je sav namjetaj na spratu od svijetlog drveta?
Ema je podigla pogled ka plafonu i uprkos glasovima para koji su dopirali iz salona,
postavila je merdevine i uzverala se uz prve preage.
Merdevine ne slue da se doe do vjealica, ve da se stigne do... plafona.
Stigavi do posljednjih preaga, Ema je gurnula gipsanu plou lanog plafona.
Pruivi ruku, napipala je neto. Remen, ili prije kai od torbe. Povukla je i ispala je jedna
ogromna platnena torba. Oajnikim potezom, polo joj je za rukom da je pridri.
Bjee to obina putna torba, od crvenog plastificiranog platna, s bijelim logom na
kome je zarez jedne uvene sportske marke. Torba je bila teka, napunjena skoro do
pucanja. Oslonivi je na ravni dio merdevina, ona ju je na brzinu otvorila, pogledala
unutra i iznenaena onim to vidi, umalo je nije ispustila.
Srce je poelo ubrzano da joj kuca. Oslukivala je korake koji se penju uz stepenice.
Vratila je torbu u skrovite, namjestila ponovo lani plafon, sila sa merdevina i
vrtoglavom brzinom projurila kroz prostoriju. Prozor na sobi je bio ostao otvoren. Ona ga
je opkoraila, spustila se na gvozdene poarne stepenice i pobjegla to je noge bre nose.

***
Boston, 2011.
9.45H
Tastatura kompjutera kupala se u toploj okoladi.
- Izvini, tata, stvarno mije ao! Izvini! Izvini! - molila je mala Emili, shvativi razmjere
katastrofe.
Metju je u skoku ustao sa stolice, iskljuio aparat i iskrenuo ga vertikalno da bi
ljepljiva tenost otekla.
- Nisam namjerno! - izvinjavala se djevojica u Ejprilinom naruju.
- Naravno, duo - pokuala je da je utjei.
Ne progovarajui ni rijei, Metju je brisao kompjuter jednom krpom.
ta da radi?
Srce mu je snano udaralo. Morao je da uradi neto. Brzo.
Ejpril je izvadila iz svoje torbe nekoliko jastuia vate za skidanje minke i pruila ih
Metjuu da bi dovrio ienje tastature.

92
 - Misli li da je unutranjost kompjutera oteena?
- Bojim se da jeste.
-Ali ne mora da znai - pokuala je da ga umiri. - Prole godine, upao mi je mobilni
telefon u wc olju. Kad sam ga osuila i izvadila SIM karticu, uspjela sam da ga ukljuim i
dan-danas radi!
Metju je razmislio. Nema svrhe da rasklapa kompjuter. Nije se razumio bog zna kako
u informatiku. Pokuao je da ukljui mainu a onda se predomislio.
To je najbolji nain da izazove kratak spoj i izgori komponente...
- Odnijeu ga kod servisera - odluio je gledajui na sat. - Moe li da priuva Emili
jo jedan sat?
Pozvao je taksi, na brzinu se istuirao, obukao farmerke, demper, debeli kaput i
izaao na ulicu s kompjuterom u jednom malom konom koferu.
Doi u neku Eplovu radnju na dva dana pred Boi, bio je znak njegove pometenosti.
Mekbuk ionako nije vie bio pod garancijom. Zatraio je od vozaa da ga odveze do jednog
malog preprodavca u ulici iza Harvard Skvera. U tu radnju odlazili su pojedini njegovi
studenti.
Radnja tek to se otvorila i Met je oigledno bio prva muterija. Iza pulta je jedan
bivi hipik debelih obrisa zavravao svoj doruak.
S dobrih ezdeset, imao je sijedu grivu i nosio je otkopan koni prsluk preko majice
s kubanskom zastavom. Stomak mu se prelivao preko izblijedilih farmerki, koje je drao
iroki kai.
- Mogu li da vam pomognem, efe? - upitao je briui mrvice kristal eera od krofhe,
koje su se zalijepile na njegovu gustu bradu.
Metju je izvadio kompjuter iz malog kofera, stavio ga na pult i ispriao ta se desilo.
- Otkud vam ideja da topao napitak stavite blizu kompjutera! - povikao je prodava.
- Moja ki. Ima etiri i po godine i...
I dalje pametujui, stari mu nije dozvolio da dovri reenicu.
- Mislim da je topla okolada najgora supstanca koja moe da se prospe na
kompjutersku opremu.
Metju je uzdahnuo. Nije doao ovdje da mu neko dri lekciju.
- Dobro, je l moete da mi pomognete ih ne?
- Da pogledam. Ako matina ploa nije otila, mislim da bi bar trebalo promijeniti
kuite. Ali s obzirom na to koliko e to da kota, pitam se da li je isplativo. Nije vam ba
nova ova vaa maina.
Oi su mu se dopola gubile iza malih okruglih naoara s metalnim okvirima.
- Ima veliku sentimentalnu vrijednost. Moete li da ga otvorite?
- Uradiu to. Da vam spremim raun za sljedeu nedjelju?
- Sljedeu nedjelju? Nikako! Taj kompjuter mi treba danas.
- A, to e biti teko, efe.
- Koliko?
- ...?
- Koliko traite da krenete odmah da ga radite?
- Misli da novcem moe sve da kupi, efe? Misli da ti tvoja lova daje sva prava?
- Prestanite da glumite e Gevaru i prestanite da me nazivate efom.
Prodava se malo zamislio i na kraju predloio:
- Ako si spreman da nareda pet Bendamina19, moemo da razgovaramo. Tvoj
problem, na kraju krajeva...

19
Novanice od 100 dolara.

93
 - Odlino. Dau vam taj novac, samo prionite odmah na posao.
Naoruan rafcigerom, stari je odvrnuo aluminijumsko kuite i poeo da isti
unutranje dijelove rastvorom izopropilnog alkohola, savjesno uklanjajui sve tragove
okoladnog mlijeka, vodei rauna da ne oteti elektronske spojeve.
- Treba po svaku cijenu izbjei da prilikom ukljuivanja kompjutera toplota ne
pretvori eer okolade u karamelu - objasnio je mrmljajui sebi u bradu.
im je zavrio ovu operaciju, ukljuio je nekakvu staru halogenu lampu s bakarnim
reflektorom.
- Za suenje komponenti nema nieg boljeg.
- Koliko vremena treba saekati? - bio je nestrpljiv Metju.
- Strpljenje je najvanija osobina, efe. Idi ti po moju lovu i vrati se za jedno etrdeset
i pet minuta. Oigledno je hard disk netaknut. Za dodatnih 200 dolara, mogu da ti
napravim kopiju tako da moe bar tvoje podatke da spase.
Tip je bezobrazno koristio situaciju, ali Metju nije ni pokuao da se pogaa, alei to
ivot njegove ene od sada zavisi od sposobnosti ovog beskrupuloznog zelenaa.
- OK, vidimo se uskoro.
Izaao je na ulicu, zaustavio se kod prvog automata da bi uzeo 700 dolara i poslije
nekoliko koraka uao u jedan od brojnih kafia na Harvard Skveru. Sruio se na jedno
sjedite, sav obeshrabren.
ta e se sada desiti? ak i da mu kompjuter proradi, nita Metjuu nije garantovalo
da e ponovo uspjeti da uspostavi kontakt sa Emom. Njihov dijalog kroz vrijeme drao se
o koncu, tankom, iracionalnom, gotovo maginom... Ali koji je rizikovao da se otopi u
toploj okoladi! Pomislio je na posljednji Emin mejl. Njene posljednje reenice urezale su
mu se u sjeanje:
Mnogo sam oklijevala da Vam poaljem ovaj kratki film u atamentu. Nadam se da Vas nee
mnogo povrijediti. Oprostite mi, molim Vas, zbog ovakvog uphtanja u Va intimni ivot, ah znate
li ko je ovjek u drutvu Vae ene?
Ovaj ton mu se nije sviao. ta je time mislila? Da ga Kejt vara? Da je film o kome je
rije, kompromitovao njenu ast? Ne, to je nemogue. Nikada nije sumnjao u ljubav svoje
ene i nikada nita nije naruilo njihovo povjerenje, ni prije ni nakon njene smrti.
Metju je srknuo kafu i stao da razmilja kao avolji advokat.
Moda njihov seksualni ivot nije bio vie tako uspjean kao na poetku njihove
veze. Bio je vatren, onda je vrlo brzo dolo roenje Emili. Ali stvari su ponovo krenule
svojim tokom. Moda manje intenzivno nego na poetku, ali zar to nije bila zajednika
sudbina veine parova?
Nastavio je da mui sebe. A ta ako je Kejt imala ljubavnika? Odmahnuo je glavom.
Zar je poeljela da ga ima kad nije imala vremena za to! Kejt je radila danonono, sve
vrijeme. Strahovite sate u bolnici nastavljala je itanjem i pisanjem medicinskih lanaka i
knjiga. Ono malo slobodnog vremena provodila je sa njim i sa Emili.
Zamiljeno je protrljao bradu. Poslije enine smrti, otarasio se sve njene odjee.
Kamion Vojske spasa odnio je sve njene stvari, a da on nije nita probrao da se ne bi
izlagao dodatnom bolu. Bio je primoran jedino da sloi Kejtina dokumenta nakon njene
smrti. to se tie finansija, imali su zajedniki raun i nije primijetio nikakav iznenaujui
troak. Nieg sumnjivog nije bilo ni u folderima njenog kompjutera. Jedina stvar koja ga je
zaprepastila bili su antidepresivi koje je pronaao u kupatilu. Zato mu Kejt o tome nije
nikada govorila? On je to pripisao njenoj optereenosti na poslu. Moda je trebalo
temeljnije da ispita...
***
- Ima li moje parice, efe?

94
 Metju je pruio starom hipiku sedam novanica od po 100 dolara koje je ovaj odmah
strpao u izblijedile farmerke.
- Je l u redu? - upitao je, pokazujui komponente koje su se i dalje suile pod
reflektorom lampe.
- Aha, sad emo sve ovo da montiramo - rekao je gestikulirajui dok pria.
Operacija je potrajala jo dobrih petnaest minuta, po ijem je isteku prodava objavio
sveanim tonom:
- Sada valja ukrstiti prste, efe.
Pritisnuo je dugme za ukljuivanje i desilo se udo. Kompjuter je poeo da radi,
zaulo se zujanje, a potom se pojavio zahtjev da se ukuca lozinka.
Alelujal
Tastatura na dodir je savreno funkcionisala. Metju je s olakanjem ukucao kod koji
je sistem prihvatio.
- Pravi ste srenik! - povikao je hipik.
Metju se napravio da nije uo ovu njegovu primjedbu. Otvorio je folder, zatim jednu
aplikaciju. Krenuo je da se konektuje na internet kad se ekran odjednom ukoio i pocrnio.
Nestade sve.
Pokuao da ga ponovo upali.
Nije se moglo nita uiniti.
- Spreno je - potvrdio je prodava. - Bilo je previe lijepo da bi bilo istinito.
- Ali mora da neto moe da se uradi. Da se zamijene komponente ili pak...
- Samo bez mene efe. Tvoja maina je mrtva. Takav je ivot.
Pruio mu je eksterni hard disk.
- Izvukao sam iz tvog kompjutera sve to se moglo spasti. To je najhitnije, zar ne?
Ne.
To nije najhitnije...

95
 Ekaterina Svatkovski
Ne poeli ene Blinjega svoga.
EGZODUS, 20.17
BOSTON, 2010.
11 ASOVA UJUTRU
Nebo se naoblailo zaprepaujuom brzinom. Blistavo sunce na poetku
prijepodneva ustupilo je mjesto debelom sedefastom velu iz koga su uskoro poele da
padaju prve pahulje. Sada se fin i gust snijeg u kovitlacima sputao na ulice Saut Enda.
Ema je sklanjala snijene kristale koji su joj se hvatali po kosi i jae je stegla
kapuljau. Hodala je ve dvadesetak minuta. Izaavi iz kue apirovih, svratila je u svoj
hotel, ali soba jo nije bila spremna. Tada je odluila da se malo proeta i razmisli na
svjeem vazduhu. Naalost, hladnoa je bila tako britka da joj se inilo da joj se oduzima
mozak.
Stigla je do ugla Kopli Skvera i Ulice Bojlston gdje se uzdizala sveana zgrada javne
gradske biblioteke. Bez oklijevanja se popela stepenicama ispred ulaza i ula u raskoni
hol ukraen freskama i statuama.
Neko bi pomislio da se nalazi u italijanskoj renesansnoj palati. Nasumino je
napravila nekoliko koraka, prolazei pored prijemnog pulta i biletarnice - na kojoj su se
prodavale ulaznice za jednu privremenu izlobu - da bi stigla u jedno malo unutranje
dvorite, koje je podsjealo na trijem nekog samostana. Pratei uputstva uvara, prola je
obezbjeenje i krenula velikim mermernim stepenitem koje je vodilo do itaonice.
Bejts Hol je bila monumentalna prostorija, koja se prostirala na gotovo sedamdeset
metara duine pod ogromnim zasvoenim plafonom. I s jedne i s druge strane sale bilo je
naredano desetine stolova od tamnog drveta, na kojima su se nalazile mesingane lampe s
opalnim abaurom.
Ema se smjestila s kraja sale da bi iskoristila dnevnu svjetlost. Izvadila je svoj telefon i
laptop i bacila se na posao, pokuavajui da pretrese sve dijelove dokaza koje je
prikupila tokom svoje ekspedicije.
Prva stvar koja intrigira: Kejtino rusko porijeklo, ili bolje one koja je amerikanizovala
svoje ime, a koja se u stvari zvala Ekaterina Ljudmila Svatkovski.
Roena 6. maja 1975. u Sankt Peterburgu (Rusija).
Pogledala je Kejtine fotografije iz djetinjstva. Sa est ili sedam godina, vidjelo se gdje
pozira pored jedne pijanistkinje - van sumnje, njene majke - u koncertnim dvoranama ili
salama za probu. Zatim su se dvije ene mogle vidjeti na snimcima napolju, na kojima su
se katkad pojavljivali zvonici s karakteristinim kupolama pravoslavne arhitekture. Malo
kasnije, oko jedanaeste ili dvanaeste godine, dekor se mijenja. Sive tonove Sjeverne
Venecije zamjenjuju sivi tonovi smaragdnog grada. Ema je u mislima rekonstruisala taj
put: egzil iz Sankt Peterburga u Sijetl.
Zagledana u daljinu, Ema se pogladila po bradi a potom ukucala na Guglu:
Svatkovski + pijanistkinja. Kejtina majka je imala pravo na sopstvenu stranicu
Vikipedije.
S radoznalou ju je proitala.

Ana Irina Svatkovski (12. februar 1954. Sankt Peterburg - 23. mart 1990. Sijetl) bila je
ruska pijanistkinja. Preminula je usljed komplikacija vezanih za multiplu sklerozu.

96
 udo od djeteta u sviranju klavira, ona studira na konzervatorijumu Rimski-
Korsakov u Sankt-Peterburgu, gdje je poduavaju najvei majstori ove ustanove.
Zapoinje svoju solistiku karijeru sa esnaest godina s Prvim koncertom Rahmanjinova, u
pratnji Sanktpeterburkog orkestra.
Potom gostuje na brojnim festivalima i odlazi na najprestinija mjesta, poput Berlinske
filharmonije ih njujorkkog Karnegi Hola. Za Doje Gramofon snima svoju prvu plou: Sonata u B
molu Franca Lista. Ploa e ostati kao apsolutna referenca njenog rada.
Dok se briljantna karijera otvara pred njom, njena sudbina se mijenja 1976: multipla skleroza
poinje da napreduje poto je rodila kerku. Komplikacije ove bolesti su je primorale da zapostavi
svoj koncertni ivot. Poetkom osamdesetih godina ona odlazi u Sjedinjene Drave na lijeenje, ali
umire 1990, provevi svoje posljednje godine u bijedi.

Ema je zamislila Kejtino djetinjstvo i poetak mladosti. Teak ivot u stranoj zemlji,
krivicu zbog vjerovanja da je ona odgovorna za majinu bolest, potom trauma zbog njene
smrti, koja je vjerovatno uticala da se mlada Kejt opredijeli za ljekarsku karijeru.
Izraunala je, potpomaui se prstima, ako je njena majka umrla 1990, Kejt je tada imala
samo etrnaest ih petnaest godina. Ko ju je podizao od tog vremena? Njen otac? Moda, ali
nijedna biljeka ni fotografija nisu ukazivale da je postojao.
Sljedei snimci bih su veseliji. Na njima se vidjela Kejt na prestinom Univerzitetu
Berkli, esto u drutvu iste mlade ene, studentkinje indijanskog porijekla. uvena Dojs
Vilkinson, zapitala se Ema, mislei na posljednje tajno pitanje firme za alarmne sisteme.
Neto drugo ju je golicalo: na ovim snimcima Kejt je oigledno imala izmeu osamnaest i
dvadeset godina, ali crte njenog lica nisu potpuno iste kao danas. Ema je prebacila
fotografije na kompjuter da bi ih na velikom ekranu uporedila sa skorijim slikama.
Preobraaj je bio oigledan, ali ne pretjeran: jabuice neto uzdignutije, simetrinije lice.
Mlada ena je sasvim sigurno prola kroz ruke nekog estetskog hirurga. Ali iz kog
razloga? Zato biste eljeli da postanete vie nego savreni kad ste ve tako lijepi?
Moda je zbog neke nesree bila neophodna korektivna hirurgija?
Ostavila je pitanje da lebdi u vazduhu, ne mogavi da da odgovor na njega, zatim se
zagledala u glamurozni snimak, koji je takoe prebacila na ekran svog kompjutera. Jedva
neto starija nego na prethodnim fotografijama, Kejt je izazivaki gledala u objektiv. Ruku
prekrtenih preko poprsja, doputala je da se nazre oblik njenih grudi, ne skrivajui ni
stomak ni njenu enstvenost na pomolu. Fotografija je odisala zbunjujuom senzualnou.
emu slui to da moe da dobije svakog tipa im zapucketa prstima, pitala se Ema kao da
se obraa Kejt. Da li je ivot laki? Da li se doive isti ljubavni jadi, isti nemiri zajedniki svim
smrtnicima?
Nesumnjivo, ako je suditi po lijekovima koje je pronala u njenom apotekarskom
ormariu...
Namrtila se i primakla lice ekranu, uveliavajui fotografiju. U to vrijeme, Kejt je
nosila tetovau na gornjem dijelu lijeve ruke. Znak koji se ne nalazi ni najednom drugom
snimku. Je li to bila privremena ih trajna tetovaa? Bilo je nemogue rei. Meutim, moda
je Ema mogla da nasluti motiv. Pomou ta peda, izdvojila je zonu crtea, stavila je u prvi
plan i dodatno uveliala. Slika konja sa jednim spiralno uvijenim rogom ocrtala se na
ekranu.
Jednorog...
Napravila je kopiju simbola ne znajui da li taj element ima jednostavno mitski
karakter ih stvarnu vanost. Zatim je sklonila pogled sa ekrana i protrljala kapke. Kroz
prozor biblioteke primjeivala je kako pada snijeg u sve guim pahuljama. Od ovog
prizora je zadrhtala. Ovdje je, meutim, bilo fino. Grijanje je brujalo. Pogodno za
razmiljanje, mjesto je ulivalo sigurnost, bilo je gotovo tako toplo i intimno, uprkos svojim

97
dinovskim proporcijama, kao da je neki stari engleski klub smjeten sa cijelim svojim
inventarom u neku katedralu. Ema se zakaila za detalje koji su je smirivali: hiljade knjiga
u raskonim povezima na policama, ukanje stranica dok se okreu, kripanje olovaka po
papiru, zvuk tipki kompjutera koje ovla dodiruju.
Ona je najednom osjetila potrebu da bude zatiena. Jer otkrivi crvenu sportsku
torbu u lanom plafonu kue apirovih, ona je bila svjesna da je vidjela neto to nikada
nije smjela da vidi. Neto to moe da bude mnogo opasno.
Zatvorila je oi i u mislima ponovo prola kroz tu scenu. im je otkopala rajsferlus,
naletjela je na desetine svenjeva novanica od sto dolara. Na brzinu je izraunala. itava
torba je bila teka bar pet kila. Koliko je teka jedna novanica od 100 dolara? Jedva gram?
Torba je dakle morala da sadri otprilike 500 000 dolara...
Pola miliona...
Kakva to osoba posjeduje pola miliona dolara sakrivenih u plafonu svoje sobe za garderobu? -
zapitala se ona, posmatrajui Kejtinu fotografiju, ije su oi izgledale kao da je probadaju.
Ko si ti zaista, Kejt Sapiro?
Ko si ti zaista, Ekaterina Ljudmila Svatkovski?
***
Ema je pokupila svoje stvari. Spremala se da spakuje kompjuter u torbu kad se
prisjetila da jo nije pogledala Metjuove fotografije koje je uzela sa porodinog PC-a.
Ubacila je USB prikljuak, za svaki sluaj. Prebacivanje je bilo prekinuto zbog dolaska
Metjua i njegove ene, ali vie stotina snimaka je ipak uspjelo da se iskopira. Ona ih je brzo
pregledala, ne idui hronolokim redom: scene iz svakodnevnog ivota, koje prikazuju
sliku srenog porodinog ivota usredsreenog oko male Emili. Ema je ubrzala
pregledanje da bi otila dalje u prolost: prije roenja djevojice, prije braka Metjua i Kejt.
A ono to je otkrila, zaprepastilo ju je: prije nego to je sreo Kejt, Metju je bio oenjen! Na
desetinama fotografija pojavljivala se jedna niska brineta, mrava, duge kose esto
upletene u kiku. ak se i na slikama rijetko osmjehivala. Lice joj je bilo fino, esto
nepominog i ozbiljnog izraza, zbog ega je Ema pomislila da se radi o intelektualki,
staromodnoj uiteljici ili iskompleksiranoj bibliotekarki.
Pustila je da se redaju slike, sve dok nije naila na fotografije s vjenanja. Bile su
veoma stare, ah se radilo o skeniranim snimcima. Na jednoj od njih, vidio se dinovski
desert pripremljen za dogaaj: torta na sprat, ruiastobijela, s puno laga. U kvadratu od
marcipana stajao je natpis:
Sara + Met 20. mart 1996.
Zahvaljujui internetu, Ema je uspjela da ue u trag izvjesnoj Sari apiro, koju je
pronala u internet izvjetaju o jednoj kolskoj ekskurziji na koju su ili uenici etvrtog
razreda jedne osnovne kole u Roksberiju. Dokument je bio od prije est godina, ali Ema je
za svaki sluaj pokuala da pozove kolu. Mada je bio period kolskog raspusta, u
sekretarijatu su odgovorili na njen poziv. Sara apiro jeste poduavala u toj koli. Poslije
razvoda je vratila svoje djevojako prezime - Higins - i traila premjetaj u drugu kolu.
Emi su dali ime jedne osnovne kole u Vatapanu. Novi poziv. Novi sekretarijat. Ne samo
da je Sara Higins poduavala ovdje, ve je osnovna kola i dalje okupljala siromanu djecu
tokom boinog raspusta. Ba u ovom trenutku, Sara je vodila djecu iz kole na optinsko
klizalite u Vatapanu...

***

98
 BOSTON, 2011.
11.15H
Metju se vratio kui, uznemiren i skruen. Otvorio je vrata i pronaao zakaenu
cedulju na tabli od plute:

Otile smo da napravimo jedan krug do boinog bazara u ulici Maribora. Ako bude dobar,
donijeemo ti flau jabukovae!
Ljubimo te.
Emili + Ejpril.

Klovis, ar-pej, priao je da se protrlja o njegovu nogu. Metju ga je zamiljeno

pomazio po glavi. Pas je bio prevrnuo svoju iniju sa vodom; on mu je napunio, sve
vrijeme razmiljajui. Laptop je bez daljnjeg bio pokvaren, ali jo uvijek je mogao da koristi
stari kuni PC da bi oitao hard disk. Dakle, on se smjestio za intarzirani stoi na kome se
nalazio porodini kompjuter. Prikljuio je eksterni hard disk koji mu je dao stari hipik i
otpoeo svoju pretragu. Poto je eksterna memorija bila skoro prazna, nije mu dugo
trebalo da otvori folder s video snimkom (IMG_5662. MOV) koji je traio.
Pustio je film, oigledno sniman mobilnim telefonom i ostao skamenjen tri minuta,
koliko je trajao snimak. Nije vjerovao svojim oima! Kejt je bila pripijena uz jednog ovjeka
koga nije poznavao. Ljubili su se, milovali, gledali zaljubljeno poput tinejdera.
- NE!
Dograbio je prvi predmet koji mu je doao pod ruku - porcelansku olju prepunu
olovaka - i tresnuo je o zid. Zvuk lomljenja uplaio je Klovisa koji se sakrio ispod niskog
stola. Metju je zatvorio oi, stavio lice meu ruke i dugo ostao tako preneraen. Uniten.
To nije mogue...
Podigao je glavu. Mora da postoji neko objanjenje. ak i najoigledniji prizori mogu
ponekad da imaju skriveni smisao. Prvo, od kog datuma je film? U svojoj poruci Ema kae
da ga je upravo snimila. Znai bilo je to 23. decembra 2010. ujutru, to znai samo jedan
dan prije Kejtine nesree i smrti. Zatim mjesto. Drveni elementi ga podsjeaju na Gril 23 ili
Mekintis u koje su ili ponekad, ali kad se pogleda malo bolje, ogledalo i zidni sat se ne
uklapaju sa ove dvije adrese. Tip: visok, plava kratka kosa, crna kona jakna. Da li ga
poznaje? Moda, ali nije mogao da povee njegovo lice s nekim imenom. Njihovo
ponaanje, najzad, neto to je najtee podnio. Kejt je voljela tog ovjeka, to je toliko
upadalo u oi. Njihovo zajednitvo je bilo oigledno, dah im se mijeao, njihova dva srca
proimala je ista strast. Otkada traje ova veza? Kako to da nije posumnjao?
Stisnuo je pesnicu obuzet bijesom i ogromnim razoaranjem. Kejt, ljubav njegovog
ivota, izdala ga je i on to saznaje tek sada, godinu dana poslije njene smrti! Osjeanje
izdaje ustupilo je mjesto gaenju. Jo uvijek u oku, on se odvukao do verande i otvorio
staklena vrata. Trebalo mu je svjeeg vazduha, kao roniocu koji je isuvie dugo ostao u
apneji. Ubrzano je disao, noge su mu se oduzimale i on se sruio na jednu batensku
stolicu. Tijelo mu je podrhtavalo od jecanja, suze su mu tekle niz lice, a da nije mogao da
ih zaustavi. Kiseli okus mu se pojavio u ustima.
Odjednom se iz salona zauo povik.
- Tata, tata, kupili smo ti jabukovau i medene kolaie u obliku ovjeuljka! -
povikala je Emili izletivi na terasu.
Baci mu se u naruje i on spusti lijepo lice svoje kerkice u jamicu ispod vrata, briui
istovremeno suze rukavom.
Ejpril primijeti da je alostan i ispitivaki ga pogleda.

99
 - Pri-a-u ti - podijeli tiho rijei na slogove kako bi ona mogla da mu proita sa
usana.
- Jesi li uspio da popravi kompjuter, tata?
Odmahnuo je glavom.
-Ne, mrvice, ah nije strano.
- ao mi je - rekla je obarajui tuno pogled.
- Takve stvari se deavaju, srce. Svi prave greke. To e ti sluiti za nauk sljedei put.
- Da, sigurno! - odgovorila je podiui svoje lijepo lice ka suncu.
Kao i uvijek, previe svjetlosti bi je nagnalo na kijanje.
-Na zdravlje, bebo.
- Nisam vie beba!
To kijanje...
Metju je zakiljio, potom se skamenio, prikovan na mjestu zbog jednog sjeanja koje
mu je poput munje bljesnulo pred oima.

***
est mjeseci ranije, 4. jula 2011. na dan nacionalnog praznika, prihvatio je bio poziv
Rakel Smit, jedne od svojih koleginica na Harvardu, koja je organzovala rotilj u svojoj
vikendici na Kep Kodu: bivem svjetionku na kraku morskih stijena, s okeanom koji se
prua u nedogled. Dok su se mukarci bavili rotiljem, ene su askale pored vode a djeca
se igrala u svjetiniku, pod nadzorom jedne porodine dadilje.
- Ko eli piletinu? Ko e hot-dog? - povikao je svima Dejvid Smit, jedan simpatini
tip, uvijek jednako raspoloen, koji je radio kao ljekar opte prakse u arlstaunu.
Odjednom su etiri djevojice istrale iz svog skrovita i pohitale ka hrani. Bio je
predivan ljetnji dan. Sunce je jako prilo. Stigavi na svjetlost, Emili je stavila ruku na usta
i kihnula u nekoliko mahova.
- To joj se deava svaki put kad iz sjenke izae na sunce - primijetio je Metju. - udno
je, zar ne?
-Ne uzbuuj se - rekao mu je Dejvid. To je poznati fenomen: od svjetlosti kija
otprilike svaka etvrta osoba. To je beningna genetska osobenost. U medicini se to naziva
fotosenzitivno refleksno kijanje.
- Kako to objanjava?
Ljekar je zavitlao u vazduhu svojom dugakom viljukom sa niclom, kao da se
nalazi pred crnom tablom.
- Dobro, vidi, optiki nervi se nalaze blizu velikog nerva u glavi: nerv trigeminus
koji kontrolie senzibilitet itavog lica. On, primjera radi, omoguava proizvodnju suza i
pljuvake kao i izraze lica. I upravo ovaj nerv pokree kijanje.
- U redu - prihvatio je Metju.
Dejvid je nastavio pokazujui na sunce.
- Tokom naglog dotoka svjetlosti kod izvjesnih osoba se javlja interferencija izmeu
dva nerva: svjetlost stimulie optiki nerv koji stvara kratak spoj sa nervom
trigeminusom i izaziva kijanje.
- Kao dva elektina provodnika?
- Razumio si, ortak.
- I siguran si da nije opasno?
- Apsolutno! To je samo uroena anomalija glavnog nerva. Uostalom, sigurno i ti
pati od ovog problema, je l tako?
- Ne, uopte, nikada to nisam osjetio.
- Onda je Kejt to morala da ima, sigurno.

100
 - Zato?
- Zato to se to naziva autosomno dominantni tip nasljeivanja.
- ta to znai?
- Da svaka osoba koja pati od ove anomalije ima bar jednog roditelja koji pati od nje.
Znai, ako to nisi ti, onda je to obavezno Kejt. Evo, uzmi niclu prije nego to zagori.
Metju je klimnuo glavom i udaljio se na nekoliko trenutaka. Zamiljen. Tokom etiri
godine, nijednom, ni jedan jedini put nije vidio Kejt kako kija na svjetlosti...
-Tata, gledaj moj veliki hot-dog! - povikala je Emili, bacajui mu se u naruje i u svom
zanosu poprskavi oevu koulju keapom. Oh...
- Nita strano, duo, samo povedi rauna, pravi mnogo nagle pokrete.
Obrisao je fleku od soka od paradajza sa odjee, razmiljajui sve vrijeme o onome
to mu je ispriao ljekar. Zatim je odluio da sebe ne mui time i potisnuo je tu epizodu
veoma duboko u svom sjeanju.
***
Sada mu je ova scena naglo iskrsnula pred oima.
Povratak u sadanjost. Povratak bijesu. Naglom unitenju ivotne snage usljed ovog
emotivnog oka. Tjeskobi svakako. Uasna sumnja se kap po kap slivala u njemu. A ta
ako Emili nije njegova ki? Vratio je film unazad. Upoznao je Kejt u oktobru 2006. Po
onome to mu je saoptila, Emili je zaeta 29. oktobra. Roena je osam mjeseci kasnije, 21.
juna, na dan kad poinje ljeto. Beba roena mjesec dana ranije je bila uobiajena stvar.
Jedino to Emili uopte nije izgledala kao prijevremeno roena beba: 3,4 kila na roenju,
dugaka 52 centimetra, nije dugo ostala na posmatranju u bolnici. Ali tada se on, sav
radostan to je postao otac, nije iznenadio zbog ovih detalja.
- Jesi li dobro, tata? Hoe li da proba tvoj medeni kolai?
Emilino pitanje ga nije u potpunosti prenulo iz njegovih misli.
- Kasnije, duo - promrmljao je on.
Okrenuo se ka Ejpril i, ne dajui joj ni najmanje objanjenje, rekao:
- Moram da trknem na jedno mjesto.

***
BOSTON, 2010.
12.30H
Taksi je ostavio Emu na ulici Somerset, u srcu Vatapana. Smjeten na krajnjem jugu
Bostona, kvart nije bio vrsta mjesta kome turistiki vodii posveuju nekoliko stranica.
Zbog snijega, ulice su bile skoro puste. Ema nije osjetila da je u opasnosti, ali okruenje
nije bilo ba najsjajnije: male zgrade od cigli koje ekaju na renoviranje, skladita, kue sa
limenim krovovima, zidovi pretrpani grafitima i drvene ograde oko zaputenog zemljita.
Idui avenijom, u potrazi za klizalitem, ona je nabasala na grupu kloara koji su
zaposjeli trotoar da bi se grijali oko plamena iz zapaljenog bureta, dok su vadili limenke
piva skrivene u kesama od kraftpapira. Uvrede natopljene alkoholom poletjele su za njom
u prolazu, ali trebalo je da ih bude vie da bi se ona uplaila ili odustala.
Najzad je stigla do zgrade sa gradskim klizalitem. Gigantski metalni hangar sa
fasadom prefarbanom tagovima ulinih heroja kvarta. Ema je uletjela unutra. Kupila je
kartu da bi mogla da ue u salu, ah sila je pravo do klupa, ne proavi kroz garderobu.
Djeji poklici su buno odzvanjali u ograenom prostoru. Na ledu je polovina
povrine bila rezervisana za grupu kolaraca od est ili sedam godina koji su pratili
poetni kurs hokeja koji im je drao mladi uitelj. Dvije uiteljice su pratile trening,
podiui klince koji padaju, zakopavajui im klizaljke, podeavajui im kacige ih titnike
za koljena.

101
 Ema se pribliila ivici zaleene povrine. Izmeu dvije uiteljice odmah je
prepoznala Saru Higins. Bila je oiana sasvim kratko i izgubila je jo nekoliko kilograma.
Obuena u farmerke i demper sa krupnim petljama, oigledno je izgledala neto starija
nego na fotografijama.
- Gospoo apiro?
Ona se naglo okrenula kao da je doivjela elektrini udar i prikovala pogled za Emu,
oduzevi se. Otkad je niko nije tako oslovio?
- Ko ste vi? - upitala je uiteljica, pribliavajui se ivici na klizaljkama.
- Metjuova prijateljica. Mislim da je u problemu i eljela bih da mu pomognem.
- To se mene ne tie.
- Imate li da mi posvetite pet minuta?
- Ne sada. Vidite i sami da radim.
- Zaista je vano - navalila je Ema.
Sara je pomirljivo uzdahnula.
- Malo povie je neka vrsta bifea. ekajte me tamo. Pridruii vam se za petnaestak
minuta.
***
DVADESET MINUTA KASNIJE
- Bila sam udata skoro deset godina za Metjua, ali poznajem ga mnogo due - poela
je Sara prije nego to je otpila gutljaj aja.
Sjedei naspram nje, Ema ju je sluala s panjom, nervozno gnjeei slamka koja je
lebdjela u njenoj ai koka-kole.
- Upoznali smo se 1992. u klupama univerziteta u Masausetsu. Metju je studirao
filozofiju, a ja pedagogiju.
- Ljubav na prvi pogled?
- Recimo da je to prije bila intelektualna privlanost. itali smo iste knjige, dijelili iste
ideje, imah ista politika ubjeenja. Uostalom, poljubili smo se prvi put one veeri kad je
prvi put izabran Bil Klinton. Oboje smo bili dobrovoljci u njegovom komitetu za podrku...
Sara je okrenula glavu i nakratko zatvorila oi. Sve je to danas izgledalo tako daleko.
Ema ju je podstaknula:
- Razveli ste se prije etiri godine, je l tako?
- Malo ranije. Sve se odigralo na surov nain, zapravo. Vrlo neoekivano.
- Brak vam je prolazio kroz krizu?
- I nije. ivjeli smo mirno, bili smo sreni. Bar sam ja bila srena.
- Metju je otiao preko noi?
Sara se nervozno osmijehnula.
- To je pravi izraz, zaista. Jedno vee se vratio kui, priznao mi je da je sreo jednu
enu u koju se zaljubio i da eli da ivi s njom. Bio je rijeen, siguran u sebe. Nije mi
ostavio izbor.
- Je l ta ena bila Kejt?
- Naravno! Upoznao ju je nekoliko dana ranije u bolnici. On se povrijedio makazama,
orezujui vrt, i ona ga je njegovala. A jo sam ja bila navalila da ga tog dana odvezem u
hitnu pomo! Metju je tvrdio da to nije ba nita i nije elio da ide...
Ema nije mogla da se suzdri da je ne grdi:
- Niste se borili da ga zadrite?
Sara je slegnula ramenima.
- Jeste li vi dobro pogledali tu enu? Nisam imala oruje za borbu. Bila je mlaa,
ljepa, uspjenija od mene. I zatim, tokom godina smo bezuspjeno pokuavali da
dobijemo dijete, dok...

102
 Ostala je bez glasa, ali je nastavila:
- Metju je romantian i idealista. Kad je sreo Kejt, on je bio uvjeren da je sreo svoju
srodnu duu. I oito ga je i ona voljela. Moda ak i vie nego ja. U svakom sluaju, znala
je bolje od mene da mu to i pokae.
Sada su joj se ve suze caklile u oima.
- Neko vrijeme sam mislila daje sve to prolazna avantura, a onda, kad sam saznala da
je Kejt trudna, shvatila sam da je konano kraj izmeu Metjua i mene.
Odjednom je grupa djece svojom grajom preplavila bife. Sara je pogledala na sat i
ustala.
- Dobro, moram da idem. Zato tvrdite da Metju ima problem?
- Ja... ne mogu to jo da vam kaem. Jeste li ostali u kontaktu sa njim?
Sara je odmahnula glavom.
- alite se? Ove posljednje godine su mi kao komar i tek poinjem da se oporavljam
od tog razvoda. Nisam ni rije progovorila sa Metjuom ve etiri godine i namjeravam da
tako i ostane.

103
 Bolne istine
Istine koje najmanje volimo da ujemo su one
koje su nam od najvee koristi da ih saznamo.
KINESKA POSLOVICA
BOSTON, 2010.
17 ASOVA
Bila je no. Snijeg se taloio na ulicama Bostona u debelim i tihim slojevima. Krupne
paperjaste pahulje padale su na oferajbne taksija prije nego to bi ih rastjerali moni
brisai. Jedno vozilo stiglo je u Ulicu Bojlston i ostavilo Emu ispred hotela For Sizons.
Portir joj je pomogao da izae iz automobila i otpratio je sa svojim kiobranom sve do
hotelskih vrata.
Udubljena u svoje misli, mlada ena je prola kroz hol ne zaustavljajui se. Dok se
kretala ka liftovima, pozvao ju je glavni recepcioner:
- Gospoo Laventajn, va bratani je stigao prije sat vremena. Postarao sam se da ga
smjestimo u susjednoj sobi vaeg apartmana.
- Moj bratani? Kako to, moj bratani?
Popela se do sedmog sprata i ula u svoju sobu da bi tu otkrila. .. Romualda Leblana.
Leei na kauu, grickao je ips iz minibara i pijuckao gazirani sok iz konzerve.
Ukljuio je zvunike, na kojima su se nalazile slualice, odakle je tretala neka pjesma
Dimija Hendriksa.
- Bubavabo?
Ema se osvrnula oko sebe. Klinac je donio sa sobom itavu svoju skalameriju: kofer,
ranac, torbu... ak je i njegova bespilotna letjelica bila poloena na niskom stolu u salonu.
- ta ti radi ovdje? - upitala ga je, utiavajui zvuk muzike.
- Doo sam da vam pomognem - odgovorio je tinejder punih usta.
- Da mi pomogne oko ega?
- Mislim da imate problem: ne dolazite vie na posao, dobijate udne imejlove,
uunjavate se kod ljudi... Oigledno sprovodite neku istragu.
- I ta se to tebe tie?
- Tie me se jer na kraju uvijek doete da traite pomo od mene.
Ema ga je pogledala kiljei. Nije grijeio, ali nije htjela da ide tom logikom.
- Sluaj, deko, vrlo ljubazno od tebe, ali uinie mi zadovoljstvo i uzee svoje
stvari i otii odavde, smjesta!
- Zato?
- Prvo, zato to si maloljetan. Zatim, zato to si na amerikoj teritoriji ilegalno i to se
u Francuskoj tvoji roditelji vjerovatno brinu za tebe. Konano, zato to imam dovoljno
svakojakih problema pa ne moram jo i tebe da trpim!
Ustao je s kaua u jednom skoku, rijeen da ne ode.
- Ali mogu da vam pomognem u istrazi! Udvoje ide bre i bolje se razmilja.
Uostalom, veina velikih istraitelja radi u tandemu: erlok Holms i doktor Votson,
Betmen i Robin, Starski i Ha, Bret Sinkler i Deni Vajld.
- Dobro, nee valjda sve da mi ih reda! - iznervirala se Ema.
- Lois i Klark, Hit-Gerl i Big Dedi, Riard Kasi i Kejt Beket... - nastavio je Romuald,
nabrajajui naveliko.
- SAD JE DOSTA! - povikala je. - Rekla sam ti ne. A ne znai ne!
Izvadila je kompjuter iz torbe, postavila ga na sto i podigla ekran.

104
 - Pomogao si mi, tano je i hvala ti na tome. Za trud u da ti poklonim povratnu
kartu za Pariz. Spremna sam i da ti platim noenje u hotelu, ali u Hiltonu na aerodromu, ne
ovdje.
treber je bijesno poeo da guna. Da bi pokazala da misli ozbiljno to to kae, Ema
je povukla kursor i konektovala se na sajt Delta Erlajnsa.
- ekajte! - zatraio je Romuald.
Ema se zaustavila.
- ta sad?
- Ta fotografija! - uzviknuo je pokazujui kompjuter.
Bila je to zaustavljena slika na ekranu iz scene snimljene u pabu na kojoj je Kejt u
drutvu svog ljubavnika.
- ta? Zna tu enu?
- Nju ne, ali njega svakako da!
Ema je osjetila jezu u stomaku kao grub hitac adrenalina.
- Sluam.
- Taj tip je Nik Fi. Prava legenda ijedan od najmisterioznijih i najbogatijih poslovnih
ljudi na svijetu.
***
BOSTON, 2011.
Leei na mekanom lejzi begu u drutvu svog psia, Emili je gledala svoj omiljeni
film: uvene SOS Fantome.
- Ba je strano, a, Klovise? - alila se ona privijajui se uz ar-peja.
Sjedei na jednoj od stolica koje okruuju kuhinjsko ostrvce, Metju je bio zadubljen u
itanje uputstva za set koji je upravo kupio u jednom dragstoru u Ulici arls. Ejpril ga je
gledala prekorno i preneraeno.
Nita nije jednostavnije od utvrivanja oinstva u Sjedinjenim Dravama. Za svotu
od 30 dolara, moete bez recepta kupiti set u jednoj od oko dvadeset hiljada apoteka u
zemlji. ak ih i neki megamarketi imaju u prodaji.
Test je dostupan svakome: bilo je dovoljno da obezbijedite dva uzorka oljutenih
elija, uzetih sa unutranje strane obraza pomou neke vrste velikih vatiranih tapia. Prvi
uzorak je oev a drugi djetetov.
Metju se prvi odvaio. Zavukao je vatirani tapi u usta i tridesetak sekundi je trljao
unutranju stranu obraza, prije nego to je tutnuo uzorak u jednu kesicu predvienu za to,
na kojoj je unaprijed popunio tampani obrazac. Zatim je iz depa sakoa izvadio kutiju
slatkia koje je kupio u prodavnici.
- Duo, hoe gumene medvjedie?
- Stvarno, kupio si mi ih? - povikala je djevojica, razrogaivi oi.
Ustala je sa svog lejzi bega i potrala ka njemu.
- Hvala, tata!
- Ali prvo, mora da uradi j ednu vjebicu.
- Koju?
- Prava sitnica, vidjee, otvori usta.
Djevojica je pristala i on je njeno ponovio operaciju da bi joj uzeo nekoliko elija
koe.
- Brojim do trideset i dobie svoje medvjedie, vai? 1, 2,3...
Ejpril ga je oinula pogledom punim bijesa i prezira.
- Stvarno si bijedan - promrmljala je.
Nije je udostojio ak ni odgovora.
-... 28,29 i 30. Bravo, mrvice, stvarno si zasluila tvoje bombone.

105
 - Mogu da posluim i Klovisa?
- Samo malkice da proba - dopustio je, stavljajui Emilin uzorak u drugu kesicu.
Zatim je sve stavio u jednu treu zatitnu kesu s mjehuriima, prikljuivi svoje
uplatnice (159 dolara za laboratoriju kao i dodatnih 99 dolara da bi se analiza obavila istog
dana). Poduhvat je okonao napisavi ime laboratorije:
InfinitGene 425 Orchid Street West Cambridge, MA 02138
Kupujui test, on je namjerno izabrao jednu laboratoriju u Masausetsu da bi analiza
bila obavljena to je mogue bre i da bi mu rezultate poslali imejlom jo isto vee, prije
ponoi. Postojao je meutim deadline: laboratorija je morala da primi uzorke do 14 asova.
Pogledao je na sat.
13.10h.
Bilo je naravno prekasno za UPS ili FedEx, ali je jo uvijek mogao sam da odnese
kolima poiljku u laboratoriju. ak i dok se provue kroz saobraaj, bie tamo za manje od
pola sata.
- Moe li da mi pozajmi Kamaro, Ejpril?
- Moe li da odjebe, Metju?
Na drugom kraju prostorije, Emili je spremno reagovala:
- Ne treba priati rune rijei, Ejpril! - izgrdila ju je mala djevojica, zapuivi ui ar-
peju.
Metju je navukao kaput i uzeo svoj mali kofer.
- Tim gore, uzeu taksi na ulici Bikon - rekao je, stavivi veliku poiljku pod miku.
***
Ostavi sama, Ejpril je pokuala da se savlada. Morala je, kako zna, da sprijei svog
prijatelja da napravi glupost.
Pribliila se napunjenom jastuku na kome su se Emili i Klovis izleavali.
- Moram da te ostavim samu nekoliko minuta, srce, obeaj mi da nee da pravi
gluposti, u redu?
Pomalo uznemirena, djevojica je grickala usne.
- Da se ne igram sa ibicama, je l to?
- Ostani mirno i gledaj SOS Fantome i ekaj dolazak Mielina. To je tvoj omiljeni dio,
zar ne?
utke je potvrdila.
Ejpril je zatim pokazala kaiprstom u pravcu ar-peja.
- A ti, nilski konju, tebi je u interesu da dobro uva strau!
Uzela je svoju jaknu, pokupila kljueve od kola i izala na Luizburg Skver. Kamaro je
bio parkiran s druge strane parka. Upalila je auto i krenula pravo da bi se domogla Ulice
arls, zatim je proiala kroz semfor na raskrsnici, odakle je mogla da se ukljui na ulicu
Bikon.
Ako je Met uzeo taksi na aveniji, morao je da bude jo tu u okolini. Ejpril je vozila
slalom meu vozilima, odmjeravajui putnike na zadnjem sjeditu taksija svaki put kad bi
naila na neki.
Ubrzo, nakon petsto metara, ona je primijetila Mejua u jednom Kliner kehu, jednom
od onih hibridnih taksija koji su se u posljednje dvije-tri godine namnoili u gradu. Naglo
ubrzavi, stigla je do njega i pokazala znak prijatelju da bi ga navela da izae. Ali Metju
nije bio voljan da poslua. Naprotiv, nagnuo se prema vozau da ga zamoli da ubrza
vonju.
Ejpril je uzdahnula i usporila da bi se premjestila iza Tojote. Pustila je da taksi stigne
na gvozdenu konstrukciju mosta Harvard, a onda je ubrzala. Poslije nekoliko metara, dva
vozila su se kretala opasno jedno uz drugo, gotovo da se okrznu. Voza taksija se tada

106
uplaio i odluio da pree u desnu traku.
- Izaite iz mog vozila! - naredio je Metjuu. - Upau u nevolju zbog vas.
Ejpril se ve bila parkirala iza green cab-a...
Metju je pokuao da ubijedi vozaa da nastavi vonju, ali on nije htio ni da uje, i na
pola odraene ture krenuo je put centra grada.
Ejpril je ukljuila stop svjetla i zatvorila vrata Kamara uz koncert mnogih zvunih
upozorenja. Bilo je opasno i strogo zabranjeno parkirati se na jednoj od etiri trake na
mostu.
- Hajde, Met, vratimo se kui - doviknula mu je sustigavi ga na rampi rezervisanoj
za etae i dogere.
- Ne dolazi u obzir! to se mijea, pobogu?
- ta e dobiti time to e uraditi taj test oinstva? - upitala je Ejpril, povisivi glas
ne bi li nadjaala saobraajnu buku. - Da li e manje voljeti Emili ako nije tvoja bioloka
ki?
- Naravno da neu, ali ne elim da ivim u lai.
- Razmisli dobro, Mete - pokuala je da ga posavjetuje, stavljajui mu ruku na rame.
- Razmislio sam. Imam pravo na istinu. elim da shvatim ta se desilo sa Kejt. elim
da znam zato me je varala i sa kime.
- Kejt je mrtva, Mete. Vrijeme je da to prihvati. Proivio si srene godine sa njom i
tagod da se desilo ranije, tebe je izabrala da bude otac njenog djeteta.
Met je sasluao argument, ali njegov bol je bio prevelik.
- Ne razumije. Kejt me je varala. Imao sam potpuno povjerenje u nju. Napustio sam
enu zbog nje, ja sam...
- Nisi vie volio Saru, ve dugo vremena - prigovorila mu je.
- Nije vano. Za etiri godine dozvolio sam da u moj ivot ue nepoznata ena, neko
za koga sam vjerovao da ga poznajem. Treba da znam ko je ona zapravo bila. Treba da
istraim o njoj.
Ejpril je zgrabila Metjua za kragnu i nemilosrdno ga protresla.
- Ali ona je mrtva, doavola! Probudi se! Zato da gubi vrijeme prekopavajui po
tuoj prolosti?
- Da bih je stvarno upoznao - odgovorio je istrgnuvi joj se.
- A mene, da li me zaista poznaje? - upitala je, mijenjajui neoekivano tok
razgovora.
On se namrtio.
- Da, mislim da te poznajem. Najzad, ti si mi najbolja drugarica i...
- ta zapravo zna o meni, Mete?
- Pa, roena si blizu San Dijega. Roditelji su ti drali antikvarnicu. Studirala si
umjetnost na UCLA20, ti si...
- To je ono to sam ti ispriala, ali to nije istina. Moja majka je vjerovatno spavala sa
pola mukaraca iz Nevade i nikada nije mogla da mi kae ko mi je otac. Nije drala
antikvarnicu: bila je pijanica koja nikad nita nije uradila sa svojim ivotom, osim to je
obmanjivala ljude i ljokala. Umjetnost? Nisam je studirala na univerzitetu nego u ouili,
najveem enskom zatvoru u Kaliforniji. Da, Mete, bila sam u zatvoru.
Zbunjen, Metju je pogledao svoju podstanarku u oi. Na nekoliko sekundi je ak
pomislio da se ali, ali to nije bio sluaj.
- Nije ba kao u Dikensovoj prii - nastavila je Ejpril - ali imala sam komplikovano

20
Kalifornijski univerzitet, Los Aneles.

107
adolescentno doba i mladost: loe drutvo, rano bjeanje od kue i droga. Mnogo droge.
Jedno vrijeme sam bila spremna da uradim bilo ta da bih dola do nje. Zaista bilo ta.
Suza je odjednom potekla mladoj eni niz obraz. U glavi su joj na povrinu isplivali
bolni i poniavajui prizori kao bujica, ali ona ih j e potisnula.
- Silazak u pakao me je oigledno odveo u zatvor. U dvadeset i drugoj godini,
pajkani su me uhapsili poslije nasilne krae. Dobila sam tri godine zatvora u ouili. Eto
ko sam ja u stvari...
Zastala je da bi dola do daha, sklonila pramen kose, koji joj je od vjetra poigravao
pred oima.
- Ali nisam samo to - nastavila je na kraju ona. - Ja sam takoe ona ena koja se borila
da bi dobila drugu ansu, koja je otpoela svoj ivot na drugom kraju drave, koja nije
pipnula drogu ve deset godina i koja je uspjeno osnovala sopstvenu umjetniku galeriju.
- Mogla si da mi se povjeri - prihvatio je Metju. - Zato mi to nisi rekla odmah na
poetku?
- Zato to treba ii naprijed. Zato to je prolost prolost. Zato to mrtve treba ostaviti
sa mrtvima.
Metju je oborio glavu. Ejpril ga je konano ubijedila.
- Zaustavi se na tome. Ne izlai se riziku da sve dovede u pitanje i da sebi dodatno
nanese patnju. Spoljanji izgled esto vara i Kejt nikada nee biti u mogunosti da ti prui
svoju verziju injenica. Ostavi je, neka ima koristi od te sumnje. Testom oinstva i
prekopavanjem Kejtinog ivota, napravio bi samo dvije rtve: tebe i tvoju kerkicu. Okreni
stranicu, Mete, preklinjem te.
Otupio, oiju punih suza, Metju je prepustio mali kofer Ejpril. Ona je iz njega izvadila
laptop i poiljku namijenjenu laboratoriji. S vrha mosta, iz sve snage ih je hitnula u rijeku.
Potom je pomogla Metjuu, potpuno skrhanom, da sjedne u Kamaro da bi ga vratila kui.
***
Jaka struja rijeke arls odnijela je kesu sa uzorcima, koja se brzo utopila u Atlanskom
okeanu. to se kompjutera tie, on je porinuo u hladne vode, odakle ga niko nikada vie
nee izvui, ime je konano sprijeena svaka nova komunikacija izmeu Metjua i Eme.
***
Samo to stvari nisu tako jednostavne.

108
etvrti dio
ENA NIOTKUDA

109
 Crni princ
uvajte tajnu, ona e vas sauvati.
SOLOMONOVE ODE, 8
BOSTON, 2010.
18.30H
Zen i svijetao, japanski restoran je zauzimao lijep prostor u prizemlju hotela. Ema i
Romuald su se probili sve do bara sa suijem i sjeli jedno pored drugog na barske stolice.
Romuald je izvadio tablet raunar iz svog ranca i pruio ga Emi, kako bi stekla uvid
u dokumenta koja je skinuo s intemeta.
- Nik Fi je negdje na sredini, izmeu Stiva Dobsa i Marka Zukerberga- otpoeo je
tinejder. - Iako nije poznat iroj javnosti, on je prava legenda u svijetu informatike.
Dok je sluala mladog Francuza, Ema je stala da pregleda njegovu kratku biografiju.

Nikolas Patrik, zvani Nik Fi, roen 9. marta 1968. u San Francisku, je informatiar i
direktor amerike firme, osniva, predsjednik i generalni direktor firme Fi Inc.
Haker
Sa sedamnaest godina, zbog opklade sa drugom, uspio je da uz pomo kompjutera sa svog
univerziteta ue na servere NASA-e, koje bije glas da su najbolje zatieni na svijetu. Nekoliko
dugih minuta on eta po mrei vladine agencije, a da nije ukrao ni jedan jedini podatak. U danima
koji slijede, policija mu alje poziv za sud na Univerzitet Berkli. Bie osuen, nekoliko mjeseci
kasnije, za ilegalni upad u jedan informatiki sistem. Zbog njegovih godina i injenice da nita nije
ukradeno, dobio je blau kaznu suda, koji ga je osudio na dva mjeseca zadravanja u popravnom
domu, uz godinu dana zabrane pristupa kompjuteru.

- Ovaj tip je imao skoro istu mladost kao ti-primijetila je Ema.

- Niste mogli da mi date ljepi kompliment! - uzviknuo je Romuald, nasmijeivi se
od uveta do uveta.
Sav radostan, uhvatio je jedan temaki s jeguljom i strpao ga u usta.
Restoran je funkcionisao po principu kaitena21: jela se niu na jednoj pokretnoj traci
koja vijuga kroz itavu prostoriju, pozivajui klijente da se sami poslue. Pod providnim
zvonima, specijaliteti su bili poredani u male tanjire razliitih boja zavisno od njihove
cijene.
Ema je naruila aj i nastavila da pregleda biografiju Kejtinog ljubavnika.

Kreator video igrica

Poetkom devedestih godina, Nik Fi je postao poznat kao tvorac Obeane zemlje, strateke
igrice u realnom vremenu, smjetene u svijetu heroja i fantazije. Igra tu predstavlja konjanika,
Crnog princa, branitelja Tri zemlje, koji se bori da odbije napade ratobornih stvorenja i zavjere
neprijatelja Kraljevstva. Licenca za igricu je prodata, za rekordni iznos, izdavau Didital soft.
Razliite verzije bie putene do 2001.
Stvaranje operativnog sistema
Dok je jo student, Nik Fi razvija originalni operativni sistem, Jednorog, iji izvorni kod
odluuje da objavi na internetu, uinivi ga time slobodnim i besplatnim. Drutva za razvojne
tehnologije poinju tada da ga koriste, umnoavaju i poboljavaju. Platforma postepeno dobija

21
Kaiten, sui restoran u kome se jela slue na pokretnoj traci. - Prim. prev.

110
reputaciju stabilnosti i pouzdanosti, ali njena popularnost ostaje ograniena na mali svijet
informatike.
Stvaranje Fi Inc.
Da bi razvio sistem Jednorog, Nik Fi stvara sopstvenu strukturu, Fi Inc, drutvo koje se
stara da novim pristalicama to vie olaka korienje operativnog sistema i uini ga boljim za
igrice. Fi Inc. postaje ekskluzivni distributer Jednoroga, komercijalizujui brojne servise vezane za
softver, poput tehnike podrke, savjetovanja i obuke zaposlenih. Pojedini Jednoroani od samog
poetka, zamjeraju tada Fiu da hoe da transformie svoj operativni sistem u prost i
standardizovan proizvod. Ova komercijalnija logika donosi meutim plodove, poto Jednorog
postepeno postaje softver koji uspijeva da konkurie Vindouzu, glavnom proizvodu Majkrosofta.
Mada je malo korien na personalnim kompjuterima, Jednorog e se na serverima firmi,
navigacionim sistemima GPS-a i naroito smartfonu izboriti za svoj lavovski dio.

- Ta ena je bomba! - uzviknuo je Romuald.

Ema je podigla glavu da bi ustanovila da se tinejder dokopao njenog laptopa.
- Ne ustruavaj se. Samo preturaj po mojim stvarima!
- Znai to je ona, Kejt apiro? - upitao je, okreui ekran u pravcu nje. - ena tipa koji
vam alje poruke iz budunosti?
- Da, to je ona.
- Pomislio bi ovjek da je... Aneo - izustio je, ne odvajajui oi od Kejtine fotografije.
One najsenzualnije fotografije. Ona na kojoj je bila s golim grudima, prekrtenih ruku
preko prsa.
Ema ga je pogledala potcjenjivaki.
- Mukarci... Koliko god da vam je godina, svi ste isti, to je oajno.
Romuald je i dalje ostao otvorenih usta, prilijepljen za Kejtinu drsku ljepotu. Ema se
iznervirala:
- Prestani da balavi pred tom djevojkom, smijean si. tavie, imala je korektivne
zahvate! Pogledaj! - pokazala mu je, prikazujui mu niz drugih snimaka.
- Tano - priznao je - ali nije manje lijepa zbog toga. Ona je u vezi sa Nikom Fiom,
zar ne?
Razrogaila je oi.
- Zbog ega to misli?
- Zbog tetovae jednoroga na lijevoj ruci. Ta mitska ivotinja je oduvijek Fiov
simbol. Najprije za video igricu, koju je kreirao sa osamnaest godina, zatim kasnije za ime
njegovog operativnog sistema. To je, uostalom, danas logo njegove firme.
- Jednorog - promrmljala je Ema.
Licome na francuskom... Ovaj mali pokvarenjak ima pravo... - pomislila je nastavljajui da
ita.

Trijumf Jednoroga u firmama, administracijama i vladinim agencijama.

Masovno instaliran na servere firmi, sistem Jednorog oprema, takoe, ameriku vojsku. Za
vrlo kratko vrijeme, Fi Inc. je postao privilegovani i nezaobilazni partner Odsjeka za odbranu. Od
2008. stotine smartfona i tablet raunara amerikih vojnika, primaju modifikovanu verziju
Jednoroga. Pentagon je, naime, procijenio da je ovaj operativni sistem najsigurniji za njegovo
osoblje u slanju osjetljivih i povjerljivih dokumenata sa nekog konektovanog aparata.
Operativni sistem takoe oprema i borbene bespilotne letjelice vazduhoplovne snage SAD-a,
kao i sistem upravljanja razaraima i lansirnim projektilima u mornarici.
Privatni ivot
Nazvan Crni princ zbog svoje video igrice i svog nepromjenljivog stila u oblaenju (crne
farmerke, tamna rolka i kona jakna), Nik Fi je zagonetna i netradicionalna linost.

111
 Direktor firme je tajanstven ovjek koji od 1999. nije dao vie nijedan intervju novinama i koji
je oduvijek titio svoj privatni ivot. lmati poznato ime, a nepoznato lice, to mi ba odgovara,
objanjavao je magazinu Vajrd tokom svog posljednjeg razgovora. Ljubitelj deza i savremene
muzike, poznat je po tome to posjeduje veliku kolekciju nadrealistikih djela koje je okupio na jednoj
stalnoj izlobi u okviru UC Umjetnikog muzeja Berkli.
Prema asopisu Forbs, njegova imovina je danas procijenjena na vie od 17,5 milijardi dolara.

Ema je podigla glavu s tablet raunara i izmasirala kapke. U ta se uvalila?

Informatiki genije koji je postao milijarder, imperija izgraena na novim tehnologijama,
amerika vojska... Njeno istraivanje o Kejt odvelo ju je do zavojitih puteva na koje nije
ni pomiljala.
Ima li sve ovo smisla? - zapitala se ona, najednom obeshrabrena. Koje je moje pravo da
istraujem o toj eni? ta radim ovdje uoi Badnje veeri, zatvorena u hotelu s debeljukastim
tinejderom, podjednako udarenim kao ja? Ovo je patetino...
Iza pulta, ona je na trenutak osmotrila pomnu kretnju kuvara, koji je stavljao pirina
na list norija prije nego to e ga garnirati surimijem, avokadom i krastavcem i konano ga
urolati u maki. Zatim joj se pogled spustio na Romualda. Zalijepljen za ekran, lik nije
podizao glavu, osim kada treba da dohvati tanjiri koji prolazi ispred njega: karpao Sen-
ak, topli sui, temaki s morskim jeom, noga dinovske krabe...
- Zna da nisi obavezan da proba cio jelovnik iz restorana...
Zaokupljen svojom potragom, trebalo mu je nekoliko trenutaka da odreaguje.
- Pogledajte ovo - rekao je, okreui kompjuter ka Emi. - Vrlo intrigantno...
Na ekranu je bio otvorio mnotvo prozoria: fotografije Kejtinog lica prije i poslije
njene estetske hirurke operacije. Romuald je obiljeio snimke, oznaavajui ih s nekoliko
poteza i u raznim veliinama.
- ta je intrigantno?
- Ipak je udno podvrgnuti se operaciji estetske hirurgije kad si tako lijep i mlad, zar
ne?
- Da, i ja sam o tome razmiljala. Naroito zato to su ispravke minimalne.
- Da i ne. Naime, onako prepravljeno, Kejtino lice potuje sve kanone ljepote.
- Govori o proporcijama?
- Da. Postoje matematike studije o savrenoj ljepoti. Naunici su pokuali da
razumiju zato se neka lica odmah dopadnu. I uspjeli su da dokau da savrena ljepota
prati matematiki algoritam.
- Algoritam?
- Skup pravila koja se zasnivaju na simetriji lica i potovanju odreenih proporcija.
- Otkud ti to zna?
- Zavrio sam srednju kolu prirodnog smjera. Jedan profesor nam je dao da
prostudiramo lanak iz Nauka & ivot na ovu temu i to me je privuklo. Ali ove teorije nisu
nove: one slijede uputstva koja su bila poznata jo u vrijeme Leonarda da Vinija.
- Pored simetrije lica, koja su druga pravila?
- Ako se dobro sjeam, razmak izmeu zjenica mora da bude neto manji od polovine
ukupne irine lica. A razmak izmeu oiju i usta mora da bude neto vei od treine
razdaljine izmeu korijena kose i brade.
- I to je ovdje sluaj ?
- Da. Kejtino lice je postiglo neku vrstu optimalnih proporcija savenstva. To
objanjava njenu privlanost. Kejt je bila gotovo savrena, a postala je vie nego
savrena.
Ema je upamtila ovu informaciju.
Stalno toliko pitanja, a uvijek premalo odgovora...

112
 - Po vaem miljenju, zato je to uradila? - upitao je tinejder, kriom spustivi na
posluavnik tanjir manga.
- Nemam pojma: da bi se svidjela nekom mukarcu, da bi imala vie
samopouzdanja...
Progutao je komade voa takvom brzinom da se umalo nije zadavio. Ema se
razljutila:
- Od ega se plai, ovjee? Da e neko da ti mazne klopu? Ponaaj se normalno, nije
ti vie est godina!
Povrijeeno je slegnuo ramenima.
- Idem u toalet - rekao je, silazei sa stolice.
- Samo tako, vii to glasnije da uje cio restoran. Moda bi trebalo da stavi poruku
na fejsbuk da bi upozorio tvoje drugare, a?
- Nemam drugare - uzvratio je, oborivi glavu i udaljavajui se.
- Rasplakae me, Kalimero. Pridrui mi se u hotelskom bara. Moram da popijem
dva-tri koktela da bih mogla da te podnesem.
Potpisala je raun i potom i ona ustala, spakovala kompjuter u torbu i ponijela
mladievu zimsku jaknu.
***
Bar For Sizons je imao izgled starog engleskog kluba: veliki kamin, drvene ploe od
sekvoje, kaui od velura, biblioteka, bilijarski sto i prigueno svjetlo. Obavezno je za Boi
jedna velika inija egnoga22 stajala na pultu. Ema se sruila na jednu fotelju esterfild i
naruila kajpiroku.
Mada nije izgledalo da je tako, ona nije bila nezadovoljna Romualdovim
neoekivanim prisustvom. treber je bio vanzemaljac, ivahan, pun ideja. Mogao je da joj
bude od dragocjene pomoi ako ona uspije da kanalie njegovu inteligenciju.
Vidjevi da je rijeen da joj se prikljui u istrazi, ostavila je svoje samoljublje po strani
i sve mu ispriala, od svog zaljubljivanja u Metjua, preko razmjene mejlova sve do
pretraivanja kue apirovih onog jutra, spomenuvi i epizodu u kazinu i otkrivanje
Kejtinog nevjerstva. Nita nije sakrila od njega, ak ni epizodu o svom samoubistvu, ni
otkrie sportske torbe, skrivene u lanom plafonu, koja sadri ne manje od pola miliona
dolara.
Sada je iskoristila odsustvo tinejdera da bi mu pretresla depove zimske jakne.
Meu tanglama okolade otkrila je mnotvo interesantnih stvari. Prvo, povratnu voznu
kartu Njujork-Skarsdejl, bogatog predgraa Menhetna. Transportna karta je probuena
prethodnog dana. Polazak u 10.04h, povratak na brzinu, u 13.14h. Na jednom post-itu,
pronala je ime i adresu Miel Berkovi, generalne direktorke Imperatora. Ona je ivjela u
Skarsdejlu sa svojim muem, finansijerom sa Vol Strita i svoje dvoje djece. Berkovieva je
bila upravnica, ohola i ne ba srdana, koja je imenovana u Imperatoru nakon odlaska
Donatana Lamperera. ta je, dakle, iao Romuald da radi jedne nedjelje kod porodice
Berkovi?
Druga udna stvar bila je avionska povratna karta za Pariz, aerodrom ari de Gol.
Putovanje je imalo datum... dananji. Ema je zatvorila oi da bi razmislila. To objanjava
kako se tinejder tako brzo iskrcao u Bostonu sa svim svojim stvarima. Njegov prtljag je
ve bio spakovan jer se spremao da krene u Francusku, ali morao je da odgodi svoje
putovanje kad ga je ona bila pozvala da deaktivira alarmni sistem apirovih. Nije znala
kako da protumai taj njegov gest, te je pohitala da vrati sva njegova dokumenta u

22
Pie slino ptijem mlijeku" (nenoklama), spravljeno na bazi mlijeka, eera, jaja, pavlake i ruma.

113
depove jakne.
Donijeli su joj njen koktel koji je ona popila naiskap. Mjeavina votke i limuna njeno
joj je palila jednjak. Taman se spemala da narui jo jedan, kad je primijetila Romualda
kako ulazi na vrata bara.
Dala mu je znak, ali je on nije ni primijetio. U svom filmu, oiju sputenih na mobilni
telefon, tipkao je po svojoj maloj tastaturi.
Kakva generacija... Neprestano za ekranom, s telefonom ili tabletom nakalemljenim kao da su
im produetak tijela... Ali jesam li ja mnogo drugaija?
Romuald je psovao server, mrmljao nejasno izvinjenja i konano spazio Emu.
- Mogu li da probam va koktel? - upitao je, sjedajui naspram nje.
- Ne, ti si dijete a djeca ne piju alkohol. Uzmi limunadu ili toplo mlijeko...
- Dijete? Pfff. Siguran sam da svi misle da smo par.
- Da, samo ti sanjaj...
On se uozbiljio.
- Dobro, razmislio sam. Nedostaje nam pouzdan izvor o Kejtinoj mladosti. Tu je klju
misterije: moete razumjeti ljude tek kad shvatite njihovu prolost. To je pravilo bez
izuzetka - objavio je sveano.
- Kao da sluam svog psihijatra - uzdahnula je Ema. - Ali hajde nastavi, ba bih
voljela da vidim ta ima da kae na tu temu.
- Kladim se da njena idila s Nikom Fiom nije od jue. ak sam siguran da je on
snimio tu fotografiju - tvrdio je on, pokazujui glamurozni cmo-bijeli snimak, koji je
prebacio na svoj smartfon. Onaj na kome je Kejt nosila tetovau jednoroga.
- Mogue je - priznala je Ema.
- Trebalo bi da pronaemo staru Kejtinu drugaricu i ispitamo je.
- Koju staru drugaricu?
- Prisjetite se: meu tri pitanja za deaktivaciju alarma, bilo je jedno koje se odnosi na
ime njene najbolje drugarice tokom studija.
- Tano - rekla je, podvrui rukav da bi proitala odgovore koje je zapisala na
podlaktici.
- Simpatian vam je notes, imao sam isti kad mi je bilo osam godina....
- Umukni, njukalo - izgrdila ga je Ema. - Djevojka se zove Dojs Vilkinson. Ali
trebae nam sati dok je ne pronaemo. Uz to, ta ena je danas sigurno udata i...
- Trebae nam tri minuta - presjekao ju je Romuald.
Konektovao se na vebsajt Berklija, ali je pristup podacima koji se tiu bivih aka bio
zatien.
- Ne moe da ga hakuje?
- Ne prostim pucketanjem prstiju, ah uradiu to na klasian nain.
Tinejder je jednostavno ukucao Dojs Vilkinson + MD na monitoru za pretragu,
koji je gotovo trenutno izbacio traenu informaciju.
- Ima jedna Dojs Vilkinson, profesor neurolokih nauka, sa zvanjem Ph. D. koje
dodjeljuje Univerzitet Stanford. Ila je u Medicinsku kolu Berkli od 1993. do 1998.
- To je ona, sigurno!
- Ona je specijalista za Alchajmerovu bolest - dopunio je on, prelazei preko
informacija sa stranice. - lag na tortu: radi na Brejn end Memori Institutu, organizaciji
koja zavisi od MIT-a, specijalizovanog u istraivanju cerebralnih bolesti.
Ema se ujela za usnu od uzbuenja. Bilo je suvie lijepo da bi bilo istinito: MIT je
imao svoje prostorije na Kembridu, na samo nekoliko desetina kilometara od Bostona...
- Dojs je na faksu bila sa Kejt, to je bila njena najbolja drugarica, moda ak i
cimerka. Treba da odete da je ispitate.

114
 - To i hou, ali zato bi ona odgovorila na moja pitanja? Nemam naina da je
primoram da mi odgovori.
- Treba je zaplaiti. Ljudi priaju s policijom.
- Za sluaj da nisi zapazio, ja sam somelijer, ne pajkan.
- Nita zato. Mogu da vam napravim policijsku legitimaciju vjerodostojniju od prave.
Ema je odmahnula glavom.
- Danas je 23. decembar. Dojs je vjerovatno na odmoru.
- Postoji samo jedan nain da to saznamo - presjekao ju je tinejder.
On se konektovao na sajt Instituta za mozak i okrenuo sa svog telefona broj na
centrali.
- Na vas je red - rekao je, pruajui telefon Emi.
- Brejn end Memori Institut, mogu li da vam pomognem? - upitala je ena na centrali.
Ema se malo nakaljala da bi proistila grlo.
- Dobar dan, mogu li da dobijem lokal doktorke Vilkinson?
- Ko je trai?
- Euh... njena majka - odgovorila je, zateena.
- Ostanite na vezi, prebaciu vam je.
Ema je brzo prekinula vezu.
- Bar znamo da se nalazi na poslu - rekla je, podiui ruku da bi zatraila raun iz
bara.
Zatim je upitala Romualda:
- Jesi li bio ozbiljan za policijsku legitimaciju?
Klimnuo je glavom.
- Postoje tampai u boji dobrog kvaliteta u Biznis Centru. Naimo se tamo za pet
minuta.
Dok je odlazio, ona je pogledala svoju potu. I dalje nije bilo nikakvog odgovora od
Metjua na njenu jutronju poruku. To je bilo udno. ekajui raun, razmislila je o svim
dogaajima koji su joj preokrenuli ivot ovih posljednjih dana.
Kako sam smjela da se upustim u ovaj vrtlog?
Potpisala je priznanicu koju joj je pruio konobar a potom se pridruila Romualdu.
***
Smjeten pored recepcije, Biznis centar je bio veliki prostor namjeten foteljama i
zatvorenim separeima koji su opremljeni kompjuterima, tampaima i faksom. Ema je
pronala Romualda kako radi u jednom boksu.
- Nasmijeite se! - zatraio je, usmjeravajui ka njoj objektiv foto aparata na svom
telefonu. Treba mi vaa slika. Vie volite FBI ili BPD23 karticu?
- BPD je kredibilnije.
- U svakom sluaju, valjalo bi da promijenite te vae krpice. Ne djelujete u njima kao
policajka.
- E sad bih ti rekla kako djeluju moje krpice!
Smjestila se pored njega i, posmatrajui ga kako radi, iznijela mu svoje sumnje:
- Moda smo na potpuno pogrenom putu. Moda Kejt nema apsolutno nita da se
zamjeri.
- alite se? Neko ko krije pola miliona dolara u bankarskim novanicama u lanom
plafonu nuno ima neto da mu se zamjeri. Trebalo bi saznati odakle dolazi taj novac i
naroito ta s njim planira.
- ta predlae?

23
Odsjek bostonske policije.

115
 - Imam jednu malu ideju, ali potrebna mi je oprema...
Odluila je da se povjeri treberu i pruila mu je jednu od svojih kreditinih kartica.
- OK, kupi ta god hoe. Podigni gotovinu ako je neophodno.
Zatim je ponovo podigla rukav svoje koulje da bi proitala ta je napisala na
podlaktici.
-Ah, da, ima neto o emu bih eljela da se raspita. Kejt ima jedan blog koji se zove
Avanture jedne Bostonke. Na sajtu su popisane adrese dobrih restorana i radnji. Baci pogled
na to. Neto mi udno izgleda u tonu ili prezentaciji...
- U redu, pogledau - obeao je, zabiljeivi adresu.
Potom se bacio na tampanje lane policijske legitimacije na kartonskom papiru i
paljivo ga isjekao:
- Izvolite, porunice - rekao je, pruajui Emi dragocjenu propusnicu.
Ema je klimnula glavom, konstatujui kvalitetno odraeni posao tinejdera, potom
tutnula legitimaciju u novanik.
- Biemo u kontaktu, OK? Nemoj da pravi gluposti i zovi me ako naie na problem.
- Capito - odgovorio je, namignuvi joj i protresavi svoj telefon.
***
Na ulici Bojlston snijeg je i dalje padao u jednakom ritmu, usporavajui saobraaj. Ali
Bostonci nisu bili spremni da se predaju pred ovom nepogodom. Naoruani lopatama,
uvari su istili snijeg ispred ulaza u zgrade, dok su zaposleni u optini sipali so na
kolovoz i regulisali saobraaj.
U blizini hotela For Sizons nalazio se jedan trni centar. Ema je tu obavila svoju
namjensku kupovinu: farmerke, izme, rolku od kamira i konu jaknu.
U kabini za probu, osmotrila je svoj preobraaj, pitajui se da li je uvjerljiva.
- Porunik Ema Laventajn, bostonska policija! - rekla je, pokazujui legitimaciju pred
ogledalom.

116
 Mladi sa ekranima
Naa sloboda se gradi na onome to drugi ne zna o naem ivotu.
ALEKSANDAR SOLENJICIN
BOSTON, 2010.
19.15H
Snijene pahulje su se gomilale na Romualdovim naoarima.
Tinejder je skinuo okvire i obrisao ih rukavom svog dempera. Vratio je naoare na
nos, zakljuivi da ne vidi nita bolje. S naoarima ili bez njih, svijet mu je uvijek izgledao
zamagljen, taman i komplikovan.
Pria mog ivota...
Bar jednom je pokuao da radi po nekom redu. Vraajui se s aerodroma, on je bio
primijetio zgradu s velikim informatikim natpisom, dinovsku prozirnu kocku smjetenu
na Ulici Bojlston. Tu je trebalo da ue. Trotoar je prijetio da se pretvori u klizalite. On se
okliznuo nekoliko puta i u posljednjem trenutku uhvatio, najprije za ulinu svjetiljku,
zatim za saobraajni znak. Konano je stigao pred ogromnu staklenu fasadu koja se
uzdizala na tri nivoa. Na dva dana od Boia radnja je bila otvorena sve do ponoi. Liila
je na mravinjak. Uurbana i gusta gomila umalo da pokoleba trebera. Kao i svaki put kad
bi se zatekao u slinoj situaciji, on je osjetio da mu naglo nadolazi tjeskoba. Srce je poelo
ubrzano da mu lupa u grudima a ledeni znoj da mu se sliva sa strane. S vrtoglavicom koja
polako uzima maha, pokuao je da se izvue iz te ljudske plime, zaputivi se stepenicama
od pleksiglasa, najosjetljivijeg mjesta radnje koje je povezivalo tri sprata.
Stigavi gore, poeo je da die malo bolje i postepeno je uspio da smiri svoju
anksioznost. Stao je u red i strpio se nekoliko minuta prije nego to se prodava pozabavio
njime. im je uspostavio kontakt, tinejder je umio da se pokae ubjedljivim: ne samo to
je znao ta hoe, ve je raspolagao i gotovo neogranienim kreditom. Izabrao je, dakle, vrlo
moan kompjuter, kupio nekoliko ekrana, kao i brojne dodatke, kablove i produetke. Sve
ono o emu je oduvijek sanjao. Poto su provjerili valjanost njegove platne kartice,
prodavnica je prihvatila - vidjevi iznos kupovine i blizinu hotela - da mu u roku od sat
vremena isporui svu robu.
Ponosan to je dobro odradio prvi dio svoje misije, Romuald se vratio u For Sizons.
Stigavi u hotel, pozvao je rum servis, naruio hamburger Rosini sa tartufima, pare torte
varcvald i lajt kolu da bi umirio savjest.
im mu je isporuena kompjuterska oprema, prikljuio je slualice na zvunike,
isprogramirao prigodnu plejlistu (Led Cep, Blu Ojster Kalt, Vizer...) i proveo itavo vee
konfiguriui aparate.
Tu, u toplini sobe, zatien brujanjem maina, bio je u svom svijetu. Volio je
kompjutere, pribor, klopu i duga usamljenika bjekstva u sajens fikn ili fantastine knjige.
Naravno, stalno se osjeao usamljenim. Vrlo usamljenim. Tuga je naglo nadolazila kao
talas koji se valja izdaleka, hvatala ga za guu i dovodila ga na ivicu suza.
Svuda se osjeao loe, nikada stvarno na svom mjestu, nesposoban da izgleda
oputeno. Roditelji su mu, kao i psiholog koji ga je pratio, stalno ponavljali da treba da
ide ka drugima, da se bavi sportom, da stie drugove i dragarice. Ponekad, da bi im
uinio zadovoljstvo, pristajao je da napravi neke napore koji nikada nisu donosili plodove.
Suvie je zazirao od ljudi, njihovog pogleda, njihovog miljenja, udaraca koji su mogli da
ga rastue. Onda bi saekao da odapnu nekoliko strijela na njega i vraao bi se ponovo u
svoj oklop, koji je skovao jo u djetinjstvu.

117
 Zavrio je sa instaliranjem, dovravajui svoju koka-kolu. Ujedno je bio uzbuen i
izgubljen zbog ove situacije. ta on to radi u Bostonu, na est hiljada kilometara od kue, u
nevjerovatnoj sobi luksuznog hotela sa enom koju jedva da poznaje i koja tvrdi da prima
mejlove iz budunosti?
Dopustio je jednostavno da ga vodi instinkt. U Emi je prepoznao nekakvu stariju
sestru, moda podjednako iaenu i usamljenu kao to je on. Nazirao je da iza svojih
zadirkivanja ima dobro srce. Naroito je osjeao da je pred pucanjem i prvi put u ivotu je
imao utisak da nekome moe biti koristan. Mada je moda bio jedini koji je to znao, ali
osjeao je da u sebi ima snage i inteligencije koji samo ekaju da dou do izraaja.
Sada su njegovi prsti letjeli preko tastature kao pjeadija u opsadi neprijateljske
tvrave.
U Njujorku je vidio svog prijatelja Deroda kako se kriom probija na prvi nivo
Domein Avernes Sistema, sistema za globalni nadzor grada, koji u realnom vremenu koristi
kamere Menhetna. Odatle je zapamtio nekoliko manipulacija. Dovoljno da se obrui na
sopstvenu metu: informatiki sistem Masausets Deneral Hospitala.
Borba je bila duga, ali zahvaljui estini, njemu je polo za rukom da preuzme
kontrolu nad intranetom i svim kamerama za video nadzor bolnikog centra. Nastavio je
sa hakovanjem, dobivi ovlaenje da pristupi svim medicinskim podacima pacijenata, kao
i profesionalnim dosijeima i rasporedu svih lanova osoblja.
Mehaniki je provjerio i Kejtin. Doktorka je zavrila svoj dan i poinjala s radom tek
sutra ujutru u osam asova: prijepodne u glavnoj zgradi Hart Centra, popodne i uvee u
Djejoj bolnici Damajka Plejna u jugozapadnom predgrau Bostona.
Romuald je nainio napor da se sjeti ta mu je ispriala Ema: na izlazu sa parkinga
djeje bolnice Kejt je udario kamion za isporuku brana. Slijedei isto uputstvo, trebalo
mu je petnaestak minuta da hakuje informatiki sistem sa odjeljenja ustanove. Proveo je
gotovo itav sat, etajui od kamere do kamere da bi se upoznao sa mjestima, zatim se
dosjetio Kejtinog bloga za koji mu je Ema traila da ga pogleda.
On se konektovao, dakle, na Avanture jedne Bostonke. Radilo se o amaterskom blogu,
nekoj vrsti kataloga dobrih adresa koje doktorka savjetuje. Tu su se prije svega nalazile
preporuke restorana, kafia i radnji, svaki lanak je bio ilustrovan s jednim ili vie
snimaka. Romuald je proveo pola sata u pregledanju tekstova po redu kojim su
objavljivani. Tokom itanja neto ga je zaudilo: raznolikost tona u tekstovima. Pojedini su
bili vrlo pismeni, drugi pak napisani u mnogo oputenijem stilu i prepuni pravopisnih
greaka. Bilo je teko povjerovati da je ista osoba sastavila sve te tekstove. S druge strane,
kako ena poput Kejt - koja ivi za svoj posao - nalazi vremena za tolike izlaske?
Produbljujui svoja istraivanja, tinejder je pronaao da su tekstovi sa sajta zapravo
samo copy-paste s drugih blogova. Kejt se oigledno zadovoljila da napravi duplikate
lanaka drugih autora.
Ali u kom cilju?
Ovoga puta je zapeo. Posvetio je jo nekoliko minuta itanju komentara sa bloga. On
nije bio toliko posjeen, mada je izvjesni Jonas2, revnosni posjetilac sajta, ostavljao
kratke komentare za svaki lanak: interesantan, svidjelo nam se to smo saznali neto
vie, ve znamo to mjesto, nevaan restoran, dobro smo se astili, hvala na
savjetima!
Romuald je zijevnuo. Sve ovo mu je postajalo nejasno. Za svaki sluaj, poslao je svom
drugaru informatiaru, Derodu, link bloga s kratkom biljekom u kojoj ga moli da
provjeri da li nalazi neto udno na sajtu. Rekao mu je da je hitno i obeao mu 1000 dolara
kad obavi posao.
Bilo je vie od 1 as izjutra kad se uspavao pred ekranima.

118
 Porunik Laventajn
ena je kao kesica aja, nikad ne zna koliko je jaka
sve dok ne ue u vrelu vodu.
ELINOR RUZVELT
BOSTON, 2010.
Sa svojom strukturom dvostruke spirale koja svijetli u noi, staklena zgrada Instituta
za mozak i memoriju liila je na dinovski molekul DNK.
Staklena vrata zdanja otvorila su se sa jakim dakom vazduha. Ema je samouvjereno
krenula ka prijemu.
- Porunik Laventajn, bostonska policija - predstavila se, - isukavi legitimaciju.
- ta moemo da uinimo za vas, porunie?
Ema je zatraila da razgovara sa Dojs Vilkinson.
- Najaviu vas profesoru - odgovorila je hostesa, podignuvi slualicu. - Samo
trenutak molim.
Pomalo nervozna, Ema je raskopala rajsferlus na; svojoj jakni i napravila nekoliko
koraka u holu, iji su opalni i mlijeni zidovi odavali utisak kao da se kreete po
svemirskom brodu. Sa svake strane zida, sjajni panoi su prikazivali scene iz skorije istorije
instituta, koji je u cjelini bio posveen izuavanju najmisterioznijeg i najfascinantnijeg
organa koji postoji.
Ljudskog mozga...
Projekat ustanove za neuronauke bio je jasan: okupiti neke od najveih istraivaa na
planeti da bi se dalje istraile bolesti nervnog sistema (Alchajmer, izofrenija,
Parkinsonova bolest...).
- Porunie, poite za mnom, molim vas.
Ema je u stopu pratila recepcionerku.
Neujni lift, u obliku staklene kapsule, odvezao ih je na posljednji sprat kule. Na
kraju jednog staklenog hodnika nalazio se potpuno providni prostor: radno mjesto Dojs
Vilkinson.
Naunica je podigla pogled sa laptopa kad je Ema kroila u njenu kancelariju.
- Uite, porunie. Molim vas - rekla je, pokazujui joj rukom mjesto ispred nje.
Kao to se to moglo naslutiti po fotografijama, Dojs Vilkinson je bila indijanskog
porijekla. Njena zagasita koa i kratka, kao gagat crna kosa, inila je kontrast sa svijetlim i
nasmijanim pogledom, koji je svjetlucao iza finih naoara sa prozirnim okvirima.
Ema joj je pokazala legitimaciju, ne trepnuvi.
- Zahvaljujem to ete mi posvetiti nekoliko minuta vaeg vremena, profesore.
Dojs je klimnula glavom. Pod raskopanim ljekarskim mantilom, nosila je
jednostavne platnene pantalone kaki boje i demper s krupnim petljama, koji joj je davao
gotovo djeji, djeaki izgled. Njeno etvrtasto i mladoliko lice izazivalo je simpatije.
Prije nego to je sjela, Ema je bacila pogled oko sebe po prostoriji. Zidovi su bili
obloeni ravnim ekranima, na kojima se prostiralo desetine planova presjeka ljudskih
mozgova.
- Pomislio bi ovjek da su u pitanju slike Endi Vorhola - primijetila je, ukazujui na
ive boje markera koji oznaavaju cerebralnu aktivnost, to je ive snimke uinilo
gotovo veselim.
Dojs je objasnila:
- Radi se o medicinskoj studiji sprovedenoj u Junoj Americi na nekoliko hiljada

119
osoba iz jedne ire porodice, iji lanovi imaju nasljednu predispoziciju da razviju
Alchajmerovu bolest.
- I kakvi su zakljuci?
- Pokazuje da se prvi znaci bolesti javljaju preko dvadeset godina prije prvih
simpotoma.
Ema je prila veoma blizu jednom snimku. Pomislila je na svog oca, u zavrnoj fazi
bolesti, hospitalizovanog u jednoj ustanovi u Nju Hempiru. Kao odjek na njena
razmiljanja, Dojs joj je povjerila:
- Moj ouh je razvio jedan prijevremeni oblik ove bolesti. To mi je upropastilo
djetinjstvo, ali je i odredilo moj poziv.
Policajka je nastavila razgovor:
- Mozak... Sve se deava unutra, zar ne? - rekla je pokazujui na svoju lobanju. -
Elektrini signali, veze meu grupama neurona.. .
- Da - odgovorila je Dojs, smijeei se. - Mozak rukovodi naim odlukama i odreuje
nae ponaanje i naa miljenja. Razvija svijest koju imamo o naem okruenju i nama
samima i ide dotle da ak odreuje nain na koji emo se zaljubiti!
Imala je topao, pomalo promukao glas. Moni arm. Ljekarka je klimnula glavom,
vrtei se u svojoj fotelji.
- Vrlo uzbudljiva tema, ali niste zato doli da me vidite, zar ne, porunie?
- Naime, ovdje sam zato to bostonski policijski department vodi istragu u kojoj se
pojavljuje ime Kejt apiro.
Dojs je pokazala da je primjetno iznenaena.
- Kejt? Za ta je osumnjiena?
- Ni za ta ozbiljno - uvjerila ju je Ema. - Kejt nije glavna osoba koju cilja naa istraga.
Ne mogu da vam kaem nita vie za sada, ali zahvaljujem vam na vaoj saradnji.
- Kako mogu da vam pomognem?
- Tako to ete mi odgovoriti na nekoliko pitanja. Kada ste sreli Kejt prvi put?
- Pa, bilo je to... 1993. - potvrdila je raunajui na prste. - Bile smo obje aci na prvoj
godini DMP.
- DMP?
- Doint Medikal Program Univerziteta Berkli. Radi se o jednom od najprobranijih
medicinskih kurseva u zemlji, koji traje pet godina. Tri godine mastera iz nauke na
univerzitetu i dvije godine stairanja na razliitim bolnicama u Kaliforniji.
- Na univerzitetu ste bili njena najbolja prijateljica, zar ne?
Dojs je zakiljila u tiini, putajui da sjeanja polako izrone iz prolosti.
- Da, sigurno. Dijelile smo istu sobu tokom tri godine na Berkliju, prije nego to smo
iznajmile mali stan u San Francisku na dvije godine. Zatim smo se preselile u Baltimor da
bismo tu otpoele stairanje.
- Kakva je Kejt bila u to vrijeme?
Doktorka je slegnula ramenima.
- Kao i danas, pretpostavljam: lijepa, ambiciozna, inteligentna, obdarena elinom
voljom... Zaista, vrlo obdarena. Nikada nisam vidjela nekog ko moe tako brzo i tako dugo
da radi. Sjeam se da je vrlo malo spavala i imala nevjerovatnu mo koncentracije. Bila je
nesumnjivo najbolji ak iz nae klase.
- Odakle je dola?
- Iz jedne male katolike gimnazije iz Mejna, ije sam ime zaboravila. Prije Kejt
nikada niko iz te ustanove nije bio primljen na DMP. Sjeam se da je njen rezultat iz
cjelokupnog testa iz kole bio najvii otkad je ustanovljen taj ispit. I mogu da se opkladim
da ga jo do dana dananjeg niko nije premaio.
- Kako ste se sprijateljile?

120
 Dojs je rairila ruke.
- Mislim da nas je bolest naih roditelja zbliila. Kejt je izgubila majku, koja je
bolovala od multiple skleroze. Bile smo obje odlune u tome da ivot posvetimo borbi
protiv neurodegenerativnih bolesti.
Ema se namrtila.
- Vi ste to i uradili, ali Kejt nije. Ona je postala kardiohirurg.
- Da, naglo je promijenila smjer 1999. usred nae druge godine u Baltimoru.
- Hoete da kaete da je prekinula stairanje na drugoj godini neurologije da bi se
preusmjerila na hirurgiju?
- Tako je: kako je bila jako dobar student, Don-Hopkins24 je pristao da joj odobri
prebacivanje tokom trajanja godine da bi se prikljuila stairanju na hirurgiji.
- Koji je bio razlog ove promjene?
- Ni dan-danas ne bih mogla da vam kaem. Uostalom, poev od tog datuma nai
putevi su se razili i na odnos je postao labav.
Ema je bila uporna.
- Kad razmislite, zaista ne vidite nita to je moglo da prouzrokuje tu odluku?
- To se desilo prije deset godina. Imale smo samo dvadeset i etiri godine u to
vrijeme. A potom, u medicini nije rijetkost da studenti mijenjaju usmjerenje u hodu.
- Ipak, ovdje se radilo o ivotnom zalaganju. Rekli ste da je Kejt bila rijeena da se
posveti karijeri neurologa.
- Znam dobro - nadovezala se Dojs. - Neto znaajno se oigledno desilo u njenom
ivotu te godine, ali ja zaista ne bih umjela da Vam kaem ta.
Ema je dograbila hemijsku olovku, koja je stajala na kancelarijskom stolu i zapisala
datum 1999. na svoju podlakticu sa sljedeim pitanjem: koji dogaaj u Kejtinom
ivotu?
- elite li papir, porunie?
Ema je odbila i nastavila svoje ispitivanje:
- Da li je Kejt izlazila sa tipovima u to vrijeme?
- Imala je neku magnetsku ljepotu zbog koje su joj se mnogi udvarali. Na
najprozainiji nain: svi mladii su balavili pred njom i matali da je odvuku u krevet.
- Ne odgovarate mi na pitanje - insistirala je Ema. - Sa kime je izlazila?
Uznemirena, Dojs je oevidno pokuavala da zatiti intimu svoje bive prijateljice.
- To je njena lina stvar, zar ne?
Da bi uklonila njenu obzirnost, Ema je pojasnila svoje pitanje:
- Izlazila je sa Nikom Fiom, je l tako?
Dojs je ispustila neprimjetni uzdah olakanja. Zadovoljna to nije odala Kejtinu
tajnu, rekla je u povjerenju:
- To je tano, Nik je bio Kejtina velika ljubav.
- Otkada su se zabavljali? - upitala je Ema da bi iskoristila naetu temu.
- Od devetnaeste godine. Bih smo druga godina na Berkliju kad je Fi doao da odri
predavanje na univerzitetu. Kejt ga je ve ranije bila srela. Ona je, dakle, otila da
razgovara sa njim nakon seminara i poeli su da se viaju. Njihova ljubavna pria je
poela 1994. Fi je ve u to vrijeme bio legenda. Imao je vjerovatno dvadeset i pet ih
dvadeset i est godina i zaraivao je mnogo novca od industrije video igrica. U to doba se
u svijetu slobodnih softvera naveliko prialo o Jednorogu.
- Ko je znao za njihovu vezu?
- Vrlo malo ljudi. ak niko, po mom miljenju, osim Nikove majke i mene. Fi je

24
Univerzitetska bolnica u Merilendu.

121
uvijek bio vrlo diskretan po pitanju svog linog ivota. Pravi paranoik. Neete pronai
nijednu fotografiju niti jedan snimak na kome se vide zajedno. Nik se za to starao.
- Otkud ta paranoja?
- Nemam predstavu. U svakom sluaju, to je bilo duboko usaeno u njemu.
Ema je napravila kratku pauzu. Ta paranoja se loe uklapala sa filmom koji je snimila
istog jutra svojim mobilnim telefonom. Zato su se Kejt i Nik sreli u pabu u kome je bilo ko
mogao da ih vidi?
- Koliko vremena je trajala njihova veza?
- Nekoliko godina, ali bila je to nejasna veza. Prati me, ja ti bjeim; bjei od mene, ja te
pratim. Shvatate?
- Vrlo dobro, naalost - uzdahnula je Ema.
Dojs se nasmijeila i nastavila:
- Po onome to mi je povjerila, Kejt je mnogo patila zbog Nikove nestalnosti.
Prebacivala mu je to se dovoljno ne trudi. Jednog dana bi se pokazao kao veoma
zaljubljen, da bi ve sutradan postao nekako dalek. Raskidali su nekoliko puta, ali su na
kraju uvijek zavravali zajedno. Ona je bila pravi akrobata i uinila bi bilo ta za njega,
ukljuujui i tu glupu operaciju estetske hirurgije.
Ema je osjetila trnce u stomaku. Bila je u pravu...
- Koje je godine to bilo?
Dojs je ponovo stala da rauna na prste.
- Tokom ljeta 1998. na kraju nae prve godine stairanja, nekoliko mjeseci, dakle, prije
nego to je Kejt promijenila specijalnost.
- Po vaem miljenju, da li je uradila tu operaciju da bi se dopala Fiu?
- Da, to mi se ini oiglednim. U to doba, Kejt nije shvatala zato je Nik gura od sebe.
Nije imala vie samopouzdanja. Ta operacija je bila oajniki potez.
Ema je promijenila temu.
- Do kada su se Kejt i Nik viali?
Dojs je odmahnula glavom.
- Ne znam pouzdano. Kao to sam vam rekla, izgubile smo jedna drugu iz vida kada
je Kejt promijenila put. Slale bismo povremeno jedna drugoj poneki imejl, ali bilo je gotovo
s povjeravanjem. Poslije Baltimora ona se vratila u San Francisko da bi zavrila svoje
stairanje, zatim je pratila obuku iz kardio hirurgije u Njujorku. Prije pet godina zakljuila
je svoju specijalizaciju kao ef klinike za transplantaciju srca u Bostonu i odmah uspjela da
dobije mjesto na MDH.
Ema je spremno doekala odgovor.
- Nale ste se znai obje u istom gradu u istom trenutku?
- Skoro. Ja sam dola na Brejn Institut prije tri i po godine.
- Pretpostavljam da ste pri dolasku ovdje ponovo potraili staru prijateljicu...
Osjetivi blagu neprijatnost, Dojs je saekala nekoliko sekundi prije nego to je
odgovorila.
- Da, kontaktirala sam je i otile smo na pie ujedan kafi u Bek Beju. To je bilo
nekoliko mjeseci poslije njenog poroaja. Rekla mi je da je veoma srena, vrlo zadovoljna
svojim porodinim ivotom i vrlo zaljubljena u svog mua, profesora filozofije na
Harvardu.
- Jeste li joj povjerovali?
- Nisam imala nijedan razlog da to ne uinim.
- Jeste li ponovo priale o Niku?
- Ne, nije bio trenutak. Upravo se bila vjenala i dobila dijete. Nisam htjela da je
vraam u prolost.
- Da li ste se ponovo vidjele?

122
 - Predloila sam joj, ali mi ona nikada nije odgovorila na imejlove ili telefonske
pozive. U jednom trenutku sam digla ruke.
Dojs je uzdahnula i tiina je zavladala prostorijom. Ema je okrenula glavu prema
prozoru. kiljei, razabrala je rijeku, crnu i tamnu, koja tee ispod.
- Vrlo dobro. Hvala na saradnji - rekla je ustajui.
Ustala je i Dojs.
- Ispratiu Vas, poranie.
Ema je krenula za naunikom u hodnik, potom u lift.
- Zaista ne moete da mi kaete za ta se Kejt tereti? - bila je uporna Dojs, pritisnuvi
dugme da bi sile u prizemlje.
- Prerano je, ao mi je. Zamolila bih vas takoe da nikome ne priate o naem
razgovoru.
- Kako vi kaete. Iskreno se nadam da se nije desilo nita ozbiljno, ali ma ta da je
Kejt uradila, ima jedna stvar koju biste morali da imate u vidu: kad se neega lati, ona to
radi inteligentno i odluno. I ide do kraja. Ima samo jednu manu, jednu slabu taku.
- Ljubav?
- Van svake sumnje. Kejt je i sama govorila da osjea kako se njena ruska dua budi
onda kad je zaljubljena i da je tada spremna na najvee ispade. Vjerujte mi, to nije ala.
Dojs joj je pruila vizitkartu kad su stigle u hol instituta.
- Ukoliko vam budu potrebne jo neke informacije, slobodno me pozovite, porunie.
- Hvala. Samo jo posljednje pitanje: da li bi Kejt bila sposobna da uradi neto da bi se
osvetila Niku?
Dojs je rairila ruke u znak nemoi. Dvije ene su nastavile da razgovaraju jo
dobrih pola sata pri mlijenoj svjetlosti Brejn Instituta.
Konano je Ema izala u no. Bilo je kasno. Snijeg je prestao da pada, ali je polarna
hladnoa ledila kampus.
Nijednog taksija na vidiku. Koraala je sve do stanice Kendal/MIT i ula u metro do
Bostona.
Odgurnuvi vrata hotelske sobe, ugledala je Romualda kako spava ispred naikanih
ekrana, glave poloene na svoje prekrtene ruke.
Ona je radoznalo pogledala informatiku instalaciju, razrogaivi oi. Tinejder je
preobratio sobu u impresivni glavni tab slube bezbjednosti.
Neujno je napustila sobu i vratila se u hotelski bar.
U to doba noi mjesto je brojalo samo nekoliko klijenata.
Naruila je novu kajpiroku i pijuckala, razmiljajui o onome to joj je ispriala Dojs
Vilkinson prije nego to su se rastale.
O prvom susretu Kejt i Nika.

123
 Peruanska besmrtna partija
Ljubavne rijei su kao odapete strijele lovca.
Jelen nastavlja da tri i ne zna se
odmah da li je smrtno ranjen.
MORIS MAGR
DEVETNAEST GODINA RANIJE
FEBRUAR 1991.
KEJT IMA ESNAEST.GODINA - NIK DVADESET I TRI
Restoran na benzinskoj pumpi blizu St. Helensa u Oregonu.
Pada snijeg. Sala je gotovo prazna. Jedina muterija dovrava jaja na oko, igrajui
partiju elektronskog aha. Iza pulta vrlo mlada konobarica slua album Nevrmajnd koji se
vrti na itau CD-a. Knjiga iz biologije je otvorena pred njom, ona izgleda potpuno
zaokupljena itanjem, mada se njeno tijelo neprimjetno njie u ritmu muzike.
- Gospoice! Moete li mi donijeti jo jednu kafu, molim vas?
Kejt podie glavu s prirunika, uzima kuvalo koje se grije na svom postolju i kree ka
muteriji. Usluuje ga, izbjegavajui da sretne njegov pogled. Panju joj privlai partija
aha u zavrnici. Ona se ugrize za jezik, oklijeva da mu skrene panju, da prekri princip
koji je sama sebi zadala: da se to je mogue dalje dri od mukaraca. Konano, kad vidi
gdje uzima jednu figuru na tabli, ona istupa i upozorava ga:
- Ostavite topa i zaboravite na rokadu25.
- Molim? - upitao j e Nik.
Glas mu je melodian i razdragan. Prvi put ona ga zaista gleda. Obuen je u crno, ali
lice mu je prijatno a kosa mu se sija kao med.
- Na ovom potezu, nije dobro vriti rokadu - objanjava ona, sigurna u sebe. - Bolje
igrajte s konjem na e7.
- A zato tako?
- Sad ste na desetom potezu, zar ne?
Nik gleda tablu i potvruje:
- Tano.
- Dakle, ta konfiguracija igre prati model jedne uvene partije: peruanske besmrtne
partije aha.
- Nikad uo za to.
- To je meutim vrlo poznata partija - primjeuje ona s izvjesnom popustljivou.
Njega pak zabavlja drskost djevojke.
- Prosvijetlite me.
- Nju je 1934. u Budimpeti prikazao peruanski velemajstor Esteban Kanal. Mat u
etrnaest poteza, uz rtvovanje kraljice i dva topa.
On je jednim pokretom ruke poziva da sjedne.
- Pokaite mi to.
Ona se preispituje, ali na kraju zauzima mjesto naspram njega i poinje da pomjera
jednu po jednu figuru, komentariui na brzinu svoje poteze:
- Dakle, ako pravite rokadu, pijun vaeg protivnika e pojesti vaeg na b4, potom e
vaa kraljica pojesti njegovog topa na a1, u redu? Zatim e se njegov kralj premjestiti na d2
i tu nemate izbora: vaa kraljica mora da uzme njegovog topa na h1. Njegov uzima jednog
25
U ahu, rokada je pokret koji dozvoljava da se u jednom potezu zamijene mjesta topu i kralju da bi se zatitio kralj.

124
od vaih pijuna na c6, primoravajui vas da mu pojedete kraljicu i partija se zavrava
matom kad se laufer premjesti na a6.
Nik ostaje zapanjen. Kejt ustaje i zavrava svoju demonstraciju, poblie
objanjavajui:
- To je Bodenov mat.
Pomalo povrijeen, on gleda tablu, igrajui iznova partiju u svojoj glavi.
- Ne, ekajte! Zato moja kraljica mora da pojede topa?
Ona slijee ramenima.
- Ako je ovo bilo prebrzo za vas, odigrajte partiju na mini. Vidjeete da je to jedino
odrivo rjeenje.
Prevazilazei ponienje koje je pretrpio, on joj predlae da odigraju jednu partiju, ali
ona baca pogled na sat i odbija njegov predlog.
Posmatra je kako se vraa iza pulta, kad se pojavljuje gazda restorana.
- U redu je, Kejt, moe da ide - dobacuje ovjek, pruajui joj novanicu od 10
dolara.
Djevojka stavlja novac u dep, skida kecelju, vraa knjigu u ranac i prelazi prostoriju
da bi izala.
Nik je doziva:
- Hajde, jednu partijicu za 10 dolara! - navaljuje, sputajui novanicu na sto. -
Preputam vam bijele!
Kejt gleda novanicu, oklijeva etvrtinu sekunde, potom sjeda i kree pijunom.
Nik se smijei. Prvi potezi se odigravaju za kratko vrijeme. Kejt brzo shvata da e
dobiti partiju i da do toga ak moe brzo da doe, ali neto u njoj se opire. Gotovo
nesvjesno, ona namjerno ne igra neke poteze da bi produila igru. Za nekoliko trenutaka
ona sebe primorava da ne gleda kroz prozor da ne bi vidjela snijene pahulje koje se
kovitlaju na nebu. Zna da napolju iba vjetar, tipa hladnoa, strah, neizvjesnost. Zna da e
prije ih kasnije morati da pronae hrabrosti da se suoi sa njima, ali za sada ona sebi
dozvoljava predah sa ovim crnim princom zlatne kose, uljuljkana muzikom, u pomalo
ljepljivoj toplini restorana.
- Vraam se - dobacio je Nik ustajui.
Ona ga posmatra kako ide ka toaletu. Vraa se nakon dva minuta i slui se oljicom
kafe, kao da je kod kue, prije nego to e ponovo sjesti. Oboje vuku svoje poteze sve
sporije. Ona produava svoje zadovoljstvo jo dobrih pet minuta prije nego to naglo
zavrava stvar. U tri poteza, Nik vie nema kud.
ah-mat.
- Gotovo - kae ona tekim tonom, stavljajui u dep novanicu sa stola.
Sad ona ustaje i uzima svoju torbu.
- ekajte - trai on. - Pruite mi revan.
- Ne, gotovo je.
Ona odlazi, zatvarajui vrata za sobom. On je prati pogledom kroz staklo. Njene
posljednje rijei mu odzvanjaju kao eho u glavi.
Gotovo je...
- Gospode, ko je ta djevojka? - pita, idui prema pultu.
- Nemam pojma - odgovara gazda. - Mislim daje Ruskinja. Jutros sam je zaposlio.
- Njeno ime?
- Ne sjeam se vie. Neko komplikovano. Rusko, ta li. Ovdje je zovu Kejt.
- Kejt - ponavlja Nik, mrmljajui kao za sebe.
On die obrve, vadi novanik iz depa svojih farmerki i ostavlja novanicu da bi
izmirio raun. Zatim oblai svoju debelu jaknu, vezuje al i trai kljueve od kola najprije u
depu pantalona a zatim jakne.

125
 - Sranje!
- ta? - pita gazda.
- Pokupila mi je kljueve od kola!
***
ISTOG DANA
PET SATI KASNIJE
Kucanje na vratima budi Nika iz sna. On otvara oi, gleda oko sebe. Treba mu
nekoliko sekundi da se sjeti gdje se nalazi (u maloj sobi pomalo sumornog motela u
Oregonu) i zato (zato to je bio dovoljno glup da bi dozvolio da mu jedna klinka digne
kljueve od kola dok on ima vrlo vaan sastanak u San Francisku kroz nekoliko sati...).
- Da? - pita on, otvarajui vrata.
- Gospodine Fi? Ja sam Gabrijel Alvarez, pomonik u kancelariji erifa okruga
Kolumbija. Nali smo va auto i lopova.
- Stvarno? Mogu li da ga brzo pokupim? U velikoj sam urbi i...
- Doite, odveu vas.
Auto 4X4 pomonika erifa teko se probija kroz no. Snijeg je prestao da pada, ali je
put i dalje vrlo klizav.
- ta ste koji avo dolazili u nau nedoiju? - grdi ga Gabrijel Alvarez.
- Prisustvovao sam jednoj konvenciji za video igrice u Sijetlu. Vozio sam putem da se
vratim u San Francisko kad je poeo da pada snijeg i...
- Video igrice, stvarno? Moj klinac provodi sate pred tim udima. To nam garantuje
lijepu generaciju bezmozgovaca.
- O tome se raspravlja - odgovorio je Nik oprezno. - A moja kola? Gdje ste ih
pronali?
- Skrivena u umskom rastinju, u jednoj umi na dvadeset kilometara odavde.
Djevojka je spavala unutra.
- Kako se zove?
- Ekaterina Svatkovski. Ima esnaest godina. Po onome to nam je rekla, ivjela je u
kamp-prikolici sa svojom majkom u Belviju. Majka joj je umrla prije dva mjeseca. Djevojka
je odbila da bude smjetena u porodici i pobjegla je iz doma kome je dodijeljena. Otada se
bespravno useljava gdje god stigne.
- ta e biti s njom?
- Bojim se nita dobro. Kontaktirali smo socijalne slube, ali to nee rijeiti problem.
- Moda bi trebalo da povuem tubu?
- Radite ta hoete.
- Da li bih mogao da razgovaram sa njom?
- Ako vam to odgovara, ali upozoravam vas: stavili smo je u eliju, da je malo
zastraimo, ipak...
***
Nik gura vrata elije.
- Zdravo, Kejtlin. Brrr! Ovdje je da ti se sledi guzica.
- Gubite se!
- Polako! ta je tvoj problem?
- Majka mi je umrla, otac je nestao, nemam love, nemam gdje da spavam: je l vam se
svia opis?
On sjeda pored nje na drvenu klupu okaenu na zid elije.
- Zato odbija da ide u neku porodicu ili dom?
- Ostavite me! - vie ona, udarajui ga po ramenu.
Da bi se odbranio, on joj zadrava pesnice.

126
 - Smiri se, pobogu!
Ona ga prkosno gleda i odgurkuje na ivicu klupe.
- Ali ta planira da radi na ovoj hladnoi? - nervira se on. - Da beskonano boravi
u ovom trulom kraju?
- Pustite me, doavola.
- Pandur mi je pokazao tvoj ranac. Vidio sam tvoje knjige iz biologije. eli
dapostane ljekar, zar ne?
- Da, uspjeu u tome.
- Ne. Ne, ako ne ide na predavanja.
Ona okree glavu da on ne bi primijetio suze koje joj naviru na oi. Zna da je on u
pravu. Stidi se.
- Dopusti da ti pomognem - trai on.
- Da mi pomogne? Zato biste mi vi pomogli? ak se ni ne poznajemo!
- To je tano - priznaje. - Ah kakve veze ima? Osobe koje najbolje poznajem su one
koje najvie prezirem.
Ona ostaje nepokolebljiva.
- Rekla sam da neu. Ljudi vam nikada ne pomau besplatno. Ne elim da vam ita
dugujem.
- Nee mi nita dugovati.
- Tako uvijek kau u poetku...
On vadi svoju ahovsku tablu iz torbe i mijenja temu.
- Hoe da mi priuti revan?
- Vi se nikada ne predajete! - uzdie ona.
- Mislim da je to dobra osobina koju ti takoe ima, Kejtlin.
- Prestante da me zovete tako! U ta igramo ovog puta?
- Ako ti pobijedi, ja se gubim - predlae on.
- A ako vi pobijedite?
- Dopustie da ti pomognem.
Ona mre. On joj prua papirnu maramicu.
- OK - odluuje ona. - Poslije svega, ako elite drugu rundu. .. Vi uzmite bijele.
On se smijei, stavlja pijune na tablu i pomjera prvu figuru. Ona ini isto.
- Istina je da je ovdje da se smrzne - kae ona drhtei.
- Uzmi moju jaknu - predlae on.
Ona slijee ramenima.
- Nema potrebe.
On ustaje i stavlja joj konu jaknu na ramena.
Ona se pripija uz nju i poputa:
- Teka je tonu, ali je super topla.
Nastavljaju partiju. Dok igraju u tiini, ona shvata da bojazan i zaziranje polako
nestaju. Meutim, miris straha je utisnut u nju jo odmalena: strah da joj ne umre majka,
strah da ne izgube stan, strah da ne ostane sama na svijetu...
Ona zatvara oi i donosi odluku koja je oslobaa tereta: izgubie partiju. Dopustie
da joj pomogne ovaj vitez koji je doao niotkuda.
Ona to jo ne zna, ali upravo proivljava odluujui momenat u svom ivotu.
U godinama koje e uslijediti, hiljade puta e iznova vraati film o svom prvom
susretu sa Nikom Finom. Prvim ovjekom koga e voljeti. Jedinog. Svaki put kad bude
imala potrebu za ohrabrenjem ili kad bude osjetila da njena odlunost jenjava, ona e
snagu pronai mislei iznova na taj magini i neoekivani trenutak kada je Nik uao u njen
ivot. Na taj dan kad je odluila da e mu zauvijek pripadati, i u dobru i u zlu, i u bogatsvu
i u siromatvu, i u zdravlju i u bolesti, i u srei i u bolu. Sve dok ih smrt ne razdvoji.

127
 - ah-mat - izgovara on premjetajui kraljicu.
- U redu, drugu ruku ste dobili.
Zadovoljan, on joj sputa ruku na rame.
- Dobro, sluaj me dobro, Kejtlin: povui u tubu i pozvati mog advokata. Dotle te
molim da bude mirna, OK?
- Vaeg advokata?
- On e te izvui odavde i pomoi da izbjegne porodice i domove. Sredie da stekne
pravo da nastavi kolovanje na St. Dozef Koledu.
- ta je to?
- Jedna mala katolika gimnazija koju dre asne sestre. Tu sam i ja iao u kolu. To je
idealno mjesto ako zaista eli da radi.
- Ali kako u da vam...
- Imae pravo na tri godine kolovanja, sa svim plaenim trokovima - presjeca je
on. - Imae smjetaj, hranu i sve pogodnosti. Imae da se bavi samo uenjem. Ako
bude ozbiljna, to e te odvesti do medicinske kole. Poslije e biti stipendija i na tebi je da
se snae. Je l vai?
Ona u tiini prihvata, a potom pita:
- Nita vam neu dugovati?
On odmahuje glavom.
- Ne samo da mi nita nee dugovati, ve nikada vie nee uti za mene.
- Zato to radite?
- Da ne bi mogla da kae da ti nije pruena ansa - odgovara on kao da je to
oigledno.
Stavlja ahovsku tablu u svoju torbu, ustaje da krene i gleda na sat.
- Kasnim, Kejtlin, ekaju me u San Francisku. Srean sam to smo se sreli. uvaj se.
On odlazi, ostavljajui joj njegovu jaknu. Da li je namjerno zaboravio ih previdio da je
uzme, ona e je uvati do kraja ivota.

128
Peti dio
IZBOR ZLA

esti dan

129
 ivo sjeanje
Mukarci vie vole plavue zato to
plavue znaju ta mukarci vie vole.
MERILIN MONRO
BOSTON
24. DECEMBAR 2010.
7.46H
Sunce je izalo iznad Bostona, bacajui zrake na hotelsku sobu od ega se metalna
povrina polica presijavala. Zaslijepljen odbljeskom, Romuald je prinio ruku oima i naglo
okrenuo lice da bi izbjegao svjetlost.
Trebalo mu je malo vie vremena da se razbudi. Grlo mu je bilo suvo, nos zapuen a
trnci su mu prolazili kroz ruke. Prilikom ustajanja, primijetio je da su mu svi zglobovi
ukoeni. Napravio je nekoliko koraka da bi dohvatio flau mineralne vode sa niskog
stoia, ali se spotakao i pao svom teinom, prostrvi se koliko je dugaak preko svoje
putne torbe. Podigao se, povrijeen, i pokuao da napipa naoare.
S okvirima na nosu zapazio je da Eme nema u sobi. Pogledao je na sat i uznemirio se.
Svakako nije elio da propusti Kejtin dolazak u bolnicu.
Jednim pritiskom na tipku tastature aktivirao je svoje ekrane i otkucao, kao na
klaviru, nekoliko ifrovanih redova da bi se pojavile slike sa kamera za nadzor spoljnog
parkinga.
Potom je pozvao Emu.
- Jesi dobro spavao, bubavabo? - upitala gaje sva zadihana.
- Gdje ste vi?
- Na posljednjem spratu teretane. I za tebe bi bilo dobro da malo mrdne da bi
sagorio tu mast.
- Nemam vremena - spretno je izbjegao pitanje. - Ako vas istraga i dalje zanima, bilo
bi vam bolje da je odmah nastavite.
- U redu, stiem.
Tinejder se poeao po glavi, pomno pratei prizore.
U nekoliko pokreta je preuzeo kontrolu nad kamerama. Od sada je mogao ne samo
da ima pristupa posmatranju, ve i da zumira i usmjerava aparate po svojoj volji. Tako je
pregledao itavu zonu parkiralita napolju: Kejtina kola jo nisu bila stigla.
Sa flaom vode u ruci i pekirom oko vrata, Ema je kroila u prostoriju.
- Ima li neto novo? - upitala je, odgurnuvi vrata.
- Jo nita, ali uskoro e kucnuti as. - A kod vas?
Ema je obrisala znoj sa lica, prije nego to e tinejderu ispriati pojedinosti svoje
istrage od prethodnog dana. Romuald je sasluao mladu enu sa zanimanjem, sve vrijeme
drei oko na monitorima. Odjednom ju je prekinuo.
- Ovaj tip, je l to Kejtin mu? - rekao je, pokazujui jednog mukarca koji parkira
motor.
Ema se pribliila ekranu. treber je imao pravo.
Metju je upravo stavljao katanac na stari Trijumf.
- ta on tu radi, sam?
- Uskoro e stii i njegova ena - naslutila je Ema.
I stvarno, za manje od jedne minute, stari kabriolet mazda proao je kroz rampu
parkinga da bi se parkirao pored motora.

130
 - Moe li da zumira?
Romuald se potrudio i slika crvenih otvorenih kola nala se preko itave povrine
ekrana. Sa svojom karoserijom zaobljenih formi, sjeditima sa visokim naslonom, farovima
koji se diu i sputaju, kao i hromiranim rukama, vozilo je imalo prepoznatljive obrise
meu hiljadu drugih. Danas su se ree mogli vidjeti, ali Ema se sjea da je devedestih
godina na hiljade ovakvih modela preplavljivalo puteve itavog svijeta.
Kejt je otvorila vrata, izvukla se iz kabrioleta i zaputila prema muu.
- Boe dragi! - izustila je Ema, pokazujui ekran. - Pogledaj ovo!
Romuald je skinuo naoare za kratkovidost i prilijepio lice na nekoliko centimetara
od monitora.
Obuena u elegantnu kinu kabanicu stegnutu u struku, doktorka je krenula ka
Metjuu.
U lijevoj ruci je nosila teku crveno-bijelu sportsku torbu.
***
Dok je vjetar ibao preko njega, parking se presijavao pod suncem. Jedan veliki
kamion za prikupljanje krvi sa znakom Crvenog krsta uparkiravao se na sredini asfalta
pod visokim transparentom:
Dajte da biste spasili ivot
Metju je dunuo u ruke da bi se zagrijao.
- Stvarno ti je stalo da mi vade krv od ranog jutra? - uzdahnuo je u pravcu svoje ene.
- Naravno! I ja sam to jue uradila - uvjeravala ga je Kejt. - Danas je na tebe red.
- Ali zna da sam se uvijek plaio igala!
- Prestani s tim cirkusom, duo! Mogao bi toliko da mi uini svakih est mjeseci!
Zna dobro da moja sluba organizuje tu akciju sa Crvenim krstom. To je najmanja stvar
za koju dajemo primjer da bismo naveli druge lanove bolnikog osoblja.
- Ali ja ne radim ovdje!
- Hajde, Mete, da to brzo odradimo, a onda da se astimo finim dorukom u
kafeteriji. Rei e mi kako ti se sviaju njihove palainke sa sirupom od javora.
- U tom sluaju - nasmijeio se on - teko je odbiti.
Drei se za ruke, oni su se popeli uza stepenice mobilne jedinice.
Unutranjost kamiona je bila udobno namjetena. Grijanje je bilo odvrnuto na najjae.
Na radiju, ukljuenom na lokalnoj stanici, ule su se boine pjesme.
- Zdravo, Meri - dobacila je Kejt sekretarici koja je sjedila za malim kancelarijskim
stolom prostora za prijem.
- Dobar dan, doktore apiro.
Ve godinama su Met i Kejt davali krv u Crvenom krstu. Zaposleni je imao samo da
ukuca njihovo ime u softver pa da se pojave njihovi dosijei. Par je, dakle, brzo mogao da
pristupi zoni prikupljanja koja je obuhvatala etiri donorska mjesta.
- Kako si, Vogn? - upitala je Kejt, pozdravljajui svog kolegu. - Poznaje mog mua,
zar ne?
Odgovorni ljekar jedinice je potvrdio i pozdravio par.
- Metju misli da si vrlo surov - naalila se Kejt. - U stvari, vie bi volio da mu ja
zabodem igle u kou. Tako smo se i upoznali!
- Dobro, ostavljam vas, golupii - predloio je Vogn, ne znajui zapravo kako da
protumai stvar. - Idem na kafu. Obavijesti me kad budete zavrili.
Dok je ljekar odlazio, Metju je skinuo kaput i zavalio se u jednu od sputenih fotelja.
- Nisam znao da imaju ovakve igrice - naalio se on, zadiui rukav na koulji.
- Nemoj mi rei da te to malkice ne uzbuuje - rekla je, navlaei sterilne rukavice.
Kejt je dezinfikovala ruku svog mua pomou vate natopljene alkoholom. Zatim mu

131
je vezala steznik oko bicepsa da bi mu iskoila vena na unutranjoj strani lakta.
- Stisni pesnicu.
Metju je pristao i okrenuo glavu da ne bi vidio iglu dok se zabada.
- ta je u toj torbi? - upitao je, pokazujui na crvenu torbu. - Nikada je nisam vidio.
- Moja trenerka i patike - odgovorila je Kejt, podeavajui plastini dep koji je
poinjao da se puni krvlju.
- Poinje da trenira?
- Da, ii u moda u bolniku salu od dvanaest do jedan popodne. Stvarno treba da
ponem da vjebam. Jesi li mi vidio guzu?
- Meni se svia tvoja guza!
***
Ema je grizla nokte.
- Svata, zato se izlae riziku i etka se naokolo sa torbom u kojoj je 500 000 dolara?
- Mislite da njen mu zna?
Ema je odmahnula glavom.
- Ne vjerujem.
Sputenog lica, Romuald se nervozno vrtio po sobi.
- Sigurno nije izala s lovom da bi je poloila u banku.
Priao je i sjeo kraj Eme, i zajedno su u tiini piljili u ekran sve dok nisu spazili par
kako izlazi iz kamiona.
Zahvaljujui sistemu za videonadzor, ispratili su apirove do hola i kroz bolnike
hodnike sve do kafeterije.
- teta to ne moemo da ujemo ta priaju - primijetila je Ema.
- Vi ba nikada niste zadovoljni! - gunao je Romuald, shvativi opasku kao
zamjerku.
- U svakom sluaju, Kejt i dalje ima novac - primijetila je Ema, pokazujui sportsku
torbu koju je doktorka spustila na stolicu pokraj nje.
Tokom dobrih petnaest minuta ostali su prikovani za ekran. Ali nisu vidjeli nita vie
od para koji upravo dorukuje.
- Prave mi zazubice s njihovim palainkama - poalio se tinejder kao da nije jeo tri
dana.
Ema je bila oajna.
- Zna da u ivotu postoje i druge sfere interesovanja osim klope i kompjutera?
Romuald se ujeo za jezik a potom skrenuo razgovorna drugu temu.
- Stvarno se stie utisak da su zaljubljeni. Teko je povjerovati da ona ima ljubavnika,
a?
- Tano - prihvatila je Ema - dobro umije da glumi...
Poslije petnaest minuta par je ustao. Kejt i njen mu su se zaljubljeno poljubili i
napustili kafeteriju svako za sebe.
Metju je pokupio svoj motor sa parkinga, dok je Kejt otila u garderobu za hirurge - u
kojoj je ostavila sportsku torbu u svoj ormari - prije nego to e se popeti u operacioni
blok.
Romuald je pogledao raspored doktorke, koji je skinuo sa servera.
- Poinje dan sa zamjenom srane komore a nastavlja zatim na aneurizmi grudne
aorte. elite da ostanete da gledate?
- Ne, hvala. Nita se vie nee desiti sve do podneva, a ve sam vidjela sve epizode
Grejsine anatomije.
- Ja sam ba ogladnio od ovih palainki - ponovio je prostoduno Romuald.
- Je l to podsvjesna poruka da ti platim doruak? - nasmijeila se Ema.

132
 - Moda - rekao je treber, slijeui ramenima, zadovoljan to ga je prozrela.
- Pa dobro, pobijedio si, poto sam i ja gladna, mogu samo da ti kaem: idemo na
klopu.
***
U kariranom sakou i sa hipster bradom, konobar je donio na sto dva kapuina, ija je
pjena formirala srce krem boje koje je podrhtavalo na povrini.
Ema i Romuald su se smjestili u mali kafi u Ulici Bojlston, na dva koraka od
njihovog hotela.
Sa svojim zelenim biljkama, vintid stolovima, stolicama od sirovog drveta i retro
lampama, mjesto je na prvi pogled odisalo gotovo pastoralnom atmosferom.
Ema je promijeala svoj Birer musli s jogurtom, sve vrijeme gledajui, ne bez
izvjesne njenosti, Romualda koji je svjesno sipao pola posude sirupa, od javora preko
svojih palainki.
- Treba neto da mi objasni, Romualde.
- ve o evite - obeao je punih usta.
- to si doao u Sjedinjene Drave?
On je progutao zalogaj palainke, koji je progurao s velikim gutljajem kapuina.
- Ve sam vam rekao: poao sam za djevojkom koja je dola u Njujork da radi za stan
i hranu...
- ... i koja te je ostavila im je stigla, da, tako si mi rekao. Ali oboje znamo da je to la,
zar ne?
- Naravno da je istina! - pobunio se on.
- ak i da je tako - rekla je - zato se onda ne javlja roditeljima?
- Javljam se - odgovorio je mladi ovjek, gledajui netremice u svoj tanjir.
- Ne, nije tano. Pozvala sam ih sino. Premrli su od brige. Nisi im se javljao ve tri
nedjelje.
- Ah... kako ste pronali njihov broj ?
- Oh, nita posebno, je l tako? Misli da samo ti umije da barata kompjuterom!
- Niste imali pravo da to radite - zamjerio joj je.
- Bar sam ih smirila. Nego, reci mi jednu stvar: zato si ostao u Njujorku ako te je ta
djevojka stvarno ostavila? Zato se nisi vratio u Francusku da nastavi kolu?
- Zato to mi je preko glave i Bona i roditelja, kako to ne moete da razumijete?
- Da, u redu, ali ta je s odlukom da ostane u Sjedinjenim dravama, mogao bi da
putuje, upoznaje zemlje, nae podesniji i bolje plaen posao. To ti je bilo nadomak ruke,
ti si promuuran. Umjesto toga, proveo si petnaest dana ivotarei na stairanju u
Imperatoru, radei neto to ne voli. Zato?
- Pustite me s vaim pitanjima. Niste pajkan.
- Jesam pomalo otkad imam ovu lijepu legitimaciju koju si mi ti izradio. I kao svaki
dobar policajac koga treba potovati, imam jo jedno pitanje: ta si iao da radi prole
nedjelje u Skarsdejl kod Miel Berkovi, generalne direktorke Imperatora?
Odmahnuo je glavom.
- Nikada nisam kroio tamo.
- Prestani da me smatra budalom - zaprijetila mu je, stavivi na sto voznu kartu koju
je bila pronala u njegovom depu.
- Preturali ste mi po depovima? Nemate pravo!
- Je l da, a ime se jo bavi tako skriven iza ekrana i kamera? Provodi itave dane u
pretresanju tuih ivota. U njihovom posmatranju i naruavanju njihove privatnosti.
- Ali to inim da bih vam pomogao - stao je da se brani.
- I ja tebi hou da pomognem. Zato si iao kod Miel Berkovi?

133
 - Zato to je to moja majka.
Ona je zakolutala oima i iznervirala se zbog njega.
- Koju e glupost jo da izvali? Razgovarala sam s tvojom majkom sino! Zove se
Mari-Noel Leblan. Radi u... Primarnom fondu za zdravstveno osiguranje u Bonu -
potvrdila je, itajui biljeke koje je zapisala na podlaktici.
Romuald je skrenuo pogled prema irokom prozoru i utonuo u udni muk.
Ema ga je uhvatila za rame i protresla.
- Ej, slanino! Hoe da mi objasni?
Ispustio je dugaak uzdah i protrljao oi. Vie bi volio da je na drugom mjestu, ali dio
njega je prieljkivao da se oslobodi tereta tajne.
- Prije tri godine - poeo je on - preturajui po stvarima moje majke, otkrio sam da
sam usvojen na roenju.
Ema se iznenaeno prenula.
- Roditelji ti to nikada nisu rekli?
- Ne, ali ja sam nasluivao.
- Kako?
- Po malim stvarima, razmiljanjima, primjedbama, utanju zbog koga su me
zabrinuli...
Ema je naslutila ono to slijedi.
- Pokuao si da pronae tvoje bioloke roditelje?
- Trebalo mi je dvije godine. Prvo sam se snaao i ukrao dosije iz porodilita u Oseru,
ali kao to sam strahovao, u njemu nije pominjan identitet moje majke. Zatim sam hakovao
slubu Socijalne pomoi za djecu Generalnog savjeta Kot Dora. Ni tu nisam nita
pronaao. Prepreka je uklonjena kad sam uspio da se infiltriram u sistem Nacionalnog
savjeta za pristup linom porijeklu. Uhvatio sam poruke iz kojih sam saznao da se moja
bioloka majka porodila pod X u 1993. U to vrijeme se zvala Miel Rusel. Stalnim
provjerama naiao sam na njen trag. Ona je poela novi ivot u Sjedinjenim Dravama.
Udala se za bankara i uzela njegovo prezime, Berkovi. S njim ima dvoje djece. Kad sam
vidio da upravlja administrativnom slubom Imperatora, odluio sam da odem u Njujork i
pokuam da uspostavim kontakt. Imao sam potrebu da je vidim, da priam s njom. To je
bilo jae od svega. Opsesivno. Morao sam da saznam odakle sam...
- Dobro, i ta se desilo?
- Ba nita. Uspio sam da se zaposlim. Svakog jutra sam je sretao u kancelariji, ali ona
nikada nije podigla glavu ka meni.
- Normalno. Kako si mislio da...
- Poslije petnaest dana, rijeio sam da joj priznam istinu. Doao sam do njene adrese
preko platnih spiskova restorana. Saekao sam vikend i kupio voznu kartu za Skarsdejl.
Stigao sam neto nakon jedanaest asova. Morao sam da pjeaim dobrih pola sata od
stanice do njihovog kvarta. Bilo je hladno, padala je kia i bio sam pokisao. Noge su mi
drhtale, srce je udaralo kao da e da iskoi. Konano sam zazvonio na vrata i ona mi ih je
otvorila. Ustuknula je, gotovo kao da joj se gadim. Mislim da je zbog moje vlane odjee i
mog smijenog izgleda pomislila da sam skitnica.
- I onda?
- Onda sam joj rekao...
***
- Dobar dan, gospoo Berkovi.
- Dob... dobar dan... ko ste vi?
- Ja sam Romuald Leblan. Radim u PR slubi Imperatora. Vi ste me zaposlili.
- Ah da, sjeam se, francuski staista. ta elite?

134
 Ostavila je otvorena vrata. Kroz otkrinuta vrata zapazio sam udoban salon, Boinu
jelku. uo sam muziku, radosne usklike djece. Osjeao sam miris ukusnog jela koje se
upravo sprema.
Tokom gotovo jednog minuta nisam prestajao da je gledam u oi. Do posljednjeg
trenutka sam bio ubijeen da e me prepoznati. Da e prepoznati slinost u mojim crtama
ili u mom glasu. Ali nita. Ona je stajala pred strancem. Nametljivim tipom.
- Dobro, sad je dosta - iznervirala se Miel Berkovi. - Neete mi tu stajati kao
ukopani s blentavim izrazom. Odlazite ili u zatraiti od mua da zovne policiju.
Klimnuo sam glavom. Oklijevao sam, a onda sam joj rekao:
- Ja sam va sin.
Najprije su joj se crte sledile, zatim joj se lice izobliilo.
- O emu pria? - uznemirila se ona.
Zatvorila je vrata za sobom, a zatim nainila nekoliko koraka da bi me nagovorila da
je pratim do vrta.
- Sluaj, ne znam ko ti je napriao te gluposti, ali to nije tano.
Stavio sam ruku u dep i pruio joj dokumenta koje sam s mukom sakupio, izmeu
ostalog i dosije o usvajanju iz Djeje pomoi gdje se pominje njeno ime.
Pregledala je dokument i vidio sam kako poinje unezvjereno da gleda. Nije
prestajala da se okree, u strahu da joj se ne pridrue mu ili neko od djece. Doao sam po
ljubav, a ona mi je pruila samo strah.
Vratila mi je dokument i otpratila me do ulice. Objasnila mi je da je to roenje samo
greka iz mladosti. Imala je samo osamnaest godina i nije odmah primijetila da je
trudna. Oigledno je preduzela mjere predostronosti, ali...
***
- Pretpostavljam da si je pitao ko ti je otac.
- Ni sama nije znala. Tip za jedno vee tvrdila je, vojnik koga je srela u baru u
Bezansonu. U to vrijeme bila je sama, ali imala je ambicije: po svaku cijenu je htjela da
napusti istok Francuske i ode da studira u Sjedinjene Drave. I nije dolazilo u obzir da sebi
oteava s djetetom...
- Je l ti postavila pitanja o tebi?
- Nijedno. Razumio sam da eli da zna to manje. Objasnila mi je da ni njen mu niti
djeca nisu u toku sa tim periodom njenog ivota i da je veoma vano da nikada nita ne
saznaju, jer takvo otkrie moe da razbije itavu porodicu. Zatim se izgubila nakratko.
Kada se vratila, u rukama je drala karnet ekova. Zatraila je od mene da se sutradan ne
vraam u restoran na posao i dala mi ek na 5000 dolara. Pruila mi ga je kao da smo sada
kvit i naredila da nikada vie ne pokuavam da je ponovo vidim. Vratila se u kuu i
zatvorila vrata. Ja sam ostao tamo, dotuen, sasvim sam na kii.
Zatim sam hodao do stanice, ek sam bacio u jednu kantu za otpatke i rijeio da se
vratim u Francusku. Vi ste me pozvali u trenutku kad sam pakovao kofere...
- ao mi je to se tako desilo, Romualde. Ali pokuaj da pronae dobre strane u
tome. Tvoji pravi roditelji su te zapravo podigli, to vrlo dobro zna. I sada bar zna koji su
tvoji bioloki roditelji. Moe da krene naprijed i...
Zvonjenje tinejderovog mobilnog telefona prekinulo je Emino izlaganje.
Romuald je pogledao u ekran i odluio da odgovori. Bio je to Derod.
Javio se, razmijenio nekoliko rijei sa informatiarem i iskolaio oi.
- Moramo da se vratimo u hotel to prije - rekao je, navlaei jaknu.
- ta se deava?
- Znam kako je Kejt dola do 500 000 dolara.

135
 A girl on the run
Svoju ruku preobraavamo stavljajui je
u neku drugu...
Pol ELIJAR
BOSTON
24. DECEMBAR 2010.
9.43H
- Ne dirajte taj kompjuter!
Kad su se vratili u hotelsku sobu, sobarica je bila u jeku rasprave sa svojim
menaderom, kome je upravo ukazala na Romualdovu udnu informatiku instalaciju.
- Gospoo, iskreno mi je ao, ali hotelske eletrine utinice nisu predviene da
podre itavu ovu opremu - rekla je Emi upravnica sprata, pokazujui isprepletane
kablove i produetke. Biu primorana da vas zamolim da uzmete i...
- Sve emo iskljuiti - obeala je Ema, izbacujui dvije ene napolje.
Zatvorila je vrata i pritisnula prekida da bi aktivirala signal Ne uznemiravaj.
- Dobro, hoe da mi objasni? - upitala je, pridruujui se tinejderu iza njegovog
zida od ekrana. - Kako je Kejt uspjela sebi da obezbijedi toliki novac?
Romuald se konektovao na internet da bi stavio svoj imejl na veliki ekran.
- Sjeate se Kejtinog bloga : Avanture jedne Bostonke?
- Oigledno.
- Kao to ste mi savjetovali, dobro sam proanalizirao sajt, ali nisam pronaao nita
uvjerljivo. Za svaki sluaj, poslao sam link Derodu, zamolivi ga da se pozabavi
problemom.
- Tvom pajtosu informatiara?
- Da. Obeao sam da ete mu dati 1000 dolara ako otkrije neto...
- Ba si velikoduan s tuim novcem - rekla je zajedljivo. - Ali dobro si uradio.
- Najprije je zapazio da su fotografije malo teke za ovu vrstu bloga.
- A poslije?
- To ga je navelo da provue foldere kroz razliite softvere za deifrovanje.
- Dadeifruje, ta?-upitala je Ema, sjedajui na ivicu prozora.
Romuald se okrenuo na stolici ka njoj.
- Jeste li ve uli za kriptografiju?
- Stenografiju?
- Kriptografiju. To je tehnika kojom se jedna slika prikriva dragom bezazlenom
numerikom slikom.
Ema je zakiljila.
- ekaj, to mi ba nije jasno... O tome su nedavno govorili u vijestima, zar ne?
- Da, to je jedna od tehnika koje je koristilo deset ruskih pijuna koji su uhvaeni u
Sjedinjenim Dravama prolog ljeta. Putem interneta su dostavljali povjerljiva dokumenta
u Moskvu, maskirajui ih fotografijama sa godinjeg odmora. Takoe su spominjali
kriptografiju sutradan poslije atentata 11. septembra. FBI je uvijek stavljao do znanja da su
Bin Ladenovi ljudi koordinisali svoje napade razmjenjivanjem ifrovanih fotografija na
forumima za razgovor koji izgledaju bezazleno.
- Sve to je stvarno nevidljivo za golo oko?
- Savreno nemogue da se otkrije.
- Ali kako je to mogue? Kako moe da se umetne slika u neku drugu?

136
 - To nije mnogo komplikovano. Postoje brojni softveri koji omoguavaju tu operaciju.
Ukratko, tehnika se sastoji u tome da se neprimjetno modifikuje vrijednost svakog piksela
slike.
Ema je uzela jednu stolicu i sjela pored tinejdera.
- Nita ne razumijem. Budi jasniji.
- Dobro, znate ta su pikseli?
- Kvadratii koji sainjavaju slike?
On je potvrdno klimnuo glavom a potom nastavio svoje razmiljanje.
- Svaki piksel sastoji se od tri okteta: jedan oktet za crvenu komponentu, jedan oktet
za zelenu komponentu i jedan oktet za plavu komponentu. Ove tri boje raspolau s 256
nijansi. To ini ukupno 256x256x256, to e rei preko esnaest miliona boja, je l me
pratite?
Nije ba uspijevala da prati, ali je pokuala da to ne pokae. Romuald je nastavio:
- Oktet se sastoji od 8 bita. tos je dakle u tome da se koristi jedan bit u svakom
oktetu koji sainjava svaki piksel slike. Na tom nivou, degradiranjem bita, neznatno se
mijenja slika, a da to nije vidljivo golim okom...
Ema je konano uhvatila nit ovakvog rezonovanja.
- I koristi se osloboeni prostor za skladitenje drugih podataka.
Tinejder je zadivljeno zviznuo.
- Nije loe za nekog ko se slui podlakticom kao notesom! - rekao je, zadovoljno se
osmijehnuvi od uveta do uveta;
Ona ga je potapala po ramenu i nastavila:
- Ali kakve to veze ima sa Kejt?
- Kejt je koristila svoj blog kao mrtvo potansko sandue26. Sve fotografije koje je
postavila na svoj sajt bile su ifrovane.
- Ali ta su htjeli da sakriju?
- Vidjeete, zaprepaujue je.
Romuald je prikazao prvu sliku.
- Vidite ovu fotografiju? Kejt ju je postavila da bi ilustrovala jedan lanak o
poslastiamici na Nort Endu.
Ema se sjeala ovog snimka, na kome je bio jedan izlog s obiljem arenih kolaa.
Romuald je pritisnuo tipku tastature i novi prozor se pojavio na monitoru.
- Evo ta od nje postaje kad se izvue skrivena slika.
Na ekranu se onda pojavila ne fotografija u pravom smislu, ve prije neka vrsta plana
sa matematikim formulama i linijama informatikog koda.
Ema je napravila grimasu.
- ta je to?
- Ako se ja pitam, to je prototip. Shema jednog pronalaska prije izrade, ako tako vie
volite. Moda detektora pokreta. Ali najzanimljivije je ovo.
Zumirao je fotografiju i naglasio kontrast da bi se pojavio logo koji predstavlja
stilizovanog jednoroga.
- Ovaj dokument pripada Fi Inc.-u! - povikala je Ema. - Misli da se Kejt bavi
industrijskom pijunaom?
Uz Derodovu pomo, proveli su ostatak jutra u deifrovanju fotografija s bloga.
Najstarije su se ticale skica inenjera iz Fi Inc.-a, koji su radili na revolucionarnom
detektoru pokreta, koji je prostim pokretom prstiju mogao da stupi u interakciju s

26
U jeziku pijunae, mrtvo potansko sandue je mjesto koje se koristi za tajno razmjenjivanje dokumenata, a da ne
mora da doe do fizikog susreta.

137
ekranom kompjutera.
- Kao Tom Kruz u Suvinom izvjetaju - zabavljao se Romuald.
Drugi folderi ticali su se beta verzije jednog softvera koji moe trenutno da prevede
svaki tip zvunog dokumenta. Ali najosjetljiviji materijal se nalazio skriven u najskorijim
fotografijama. Radilo se, naprosto, o izdijeljenim dokumentima koji se odnose na kontrolni
sistem amerikih borbenih dronova MQ1 Predator i MQ9 Riper: najsofisticiranije oruje
amerike vojske. Ono koje je sada bilo korieno u udarima na Avganistan.
Tehnoloke i vojne tajne...
Ema je osjetila kako joj se gri stomak.
Kejt je oigledno iskoristila blizinu Nika Fia da bi mu ukrala industrijske tajne, koje
je poslije sigurno preprodala po basnoslovnoj cijeni konkurentskoj firmi ili dravi koja je
eljela da sazna odreene vojne tajne Sjedinjenih drava.
- Tome su sluili komentari ostavljani na blogu! - naslutio je Romuald, kao da je itao
njene misli. Nevano, Zanimljivo, voljeli bismo vie da saznamo o tome... Radilo se o
tome da se doktorka usmjeri u svojim istraivanjima. Da joj se kae koje su informacije
korisne, a koje ne. Da se navede da ispita odreene tragove tako to e obezbijediti druga
dokumenta.
Ema je razmijenila nespokojni pogled s tinejderom. Oboje su osjetili kako
istovremeno skau i adrenalin i opasnost. Kao da su junaci nekog kriminalistikog filma,
njihova istraga je irila svoje pipke u neoekivanim sferama. Na teritorije na koje ne bi
smjeli nikada da kroe.
Doavola...
Obuzeta strahom, zatvorila je oi i poduprla rukama bradu.
Kako je dola dotle? Prije pet dana, jednostano je odgovorila na mejl jednog
profesora filozofije, na iji je arm pala. Sve to je eljela to je da nae momka! A to ju je
odvelo do umijeanosti u destruktivni zaplet koji ju je u potpunosti prevazilazio. Iza
prividnog, lijepo ureenog ivota Metjua i Kejt, otkrila je stvarnost sainjenu od lai i
opasnih tajni. Do sada je imala sree, ali to je vie napredovala u istraivanju, to je vie
nasluivala da je vreba opasnost.
- Sve ovo nas ne vodi stvarno naprijed - primijetio je Romuald. - Kejt je morala da
preuzme ogromne rizike da bi sebi pribavila ova dokumenta. A sve to znamo o njoj jeste
da ona nije podmitljiva ena. Lova nije njen pokreta, to je sredstvo da sebi obezbijedi
neto drugo.
- Neto to kota pola miliona dolara... - promrmljala je Ema. - Treba zapravo da
otkrijemo ta Kejt namjerava s tim novcem.
Tek to je zavrila svoju reenicu kad je Romuald dograbio naoare.
- Vjerujem da emo odmah saznati - povikao je, pokazujui jedan od ekrana.
Bilo je skoro trinaest asova. Kejt je bila zavrila svoje dvije operacije.
Njihove oi prelazile su s ekrana na ekran, pratei doktorku od operacione sale sve
do bolnikih hodnika. Vidjeli su gdje se zaustavlja pred svojim ormariem i uzima
sportsku torbu.
- Idem tamo! - povikala je Ema, oblaei svoju jaknu.
- Ali...
Zgrabila je svoj ranac, telefon i izletjela iz sobe.
- Ne gubi je iz vida! - naredila je Romualdu prije nego to je zalupila vrata.
***
Bre!
Ema je jurila krupnim koracima da bi stigla pjeice do bolnice, Izlazei iz hotela,
pola je desno da bi stigla do Ulice arls, jedne od najprometnijih ulica grada, koja je

138
razdvajala Boston Komona od Pablik Gardena, dvije zelene povrine grada. Sledila se od
hladnoe ve prvih sekundi. Koraala je uz vjetar koji joj je pekao lice. Prilikom svakog
udaha, njene nozdrve, dunik i bronhije izgledali su kao da se pune ledom.
Nastavila je tako jo vie od dvjesta metara, ubrzavi korake. U nadi da e dobiti na
vremenu, skrenula je desno i ula u park da bi se popela dijagonalno ka istoku. Muila se.
Boljeli su je svi miii. Njena plua su traila kiseonik koji ona vie nije uspijevala da im
obezbijedi. Kao za inat, onovi njenih izmica bili su klizavi a njene tijesne farmerke su je
spreavale da tri brzo. Ranac joj je posebno bio teak i pri svakom pokretu, kuite
kompjutera ju je udaralo dolje u bubrege.
Bre!
Kad je izala na Ulicu Doj trebalo joj je nekoliko sekundi da se orijentie. Htjela je da
krene odmornija, ali bila je na ivici snage. Vrtjelo joj se u glavi, hladnoa joj je tipala oi, a
grudi su joj goijele. Posrui, ona se spotakla o ivicu trotoara.
Ne zaustavljaj se! Ne sada...
Na ivici sloma, uprkos otrom bolu koji joj se irio kroz grudni ko, ona je uspjela da
nastavi svoju trku. Znala je da ako sada stane, nee pronai Kejt na vrijeme.
Tri stotine metara koji su je dijelili od ulaza u bolnicu bili su najtei. Stigavi u Ulicu
Kembrid, izvukla je telefon. Povraalo joj se. Od vrtoglavice joj se maglio vid.
- Gdje je ona, Romualde? - viknula je, prilijepivi mobilni za uho.
Kaljala je. Imala je elju da legne na trotoar.
- Izgubio sam je! - alio se tinejder. - Kejt je napustila bolniki krug. Vie nije u polju
kamera!
- Sranje! Kuda je izala?
- Ulicom Blosom, u nivou Holidej Ina, prije nepuna dva minuta.
Ema je pogledala unaokolo. Vidjela je poetak ulice, nije bilo ak ni sto metara. Kejt je
bila sasvim blizu. Osjeala ju je.
- Kako je obuena?
- Ima i dalje ljekarski mantil i uzela je kinu kabanicu.
Bez daha, s rukama na koljenima, Ema je nastavljala da die, dok su kolutovi pare
izlazili s njenih usana.
Mantil, kina kabanica kao mastika...
Pokuala je da razabere odjeu meu pjeacima koji su se tiskali na trotoaru, ali u to
doba dana je gomila ljekara, medicinskih sestara i bolniara koristila pauzu za doruak u
restoranima i okolnim fast fudovima.
Bijeli mantili, zelenkaste pidame, rozikastonarandaste uniforme...
Obrisala je kapljice znoja koje su joj se skupile pred oima. Odjednom je, za tren oka,
u guvi koja se kretala ka Hol Fuds Marketu primijetila jednu crvenu taku, na pedeset
metara pred sobom.
Sportska torba...
Uzbuenje je gotovo trenutno izbrisalo umor i Ema je skupila posljednju snagu da bi
stigla do hipermarketa.
- Ostani na vezi, bubavabo! Pronala sam Kejt!
***
Ema je uletjela u hipermarket i zaputila se prema doktorki krupnim koracima. Bila je
sama i jo uvijek je nosila putnu torbu na ramenu. Sve vrijeme drei Kejt u vidnom polju,
Ema se bez tekoe utopila u gomilu. Sa svojim irokim izborom bio-proizvoda, Hol Fuds
je ciljao na imuniju i ekoloku klijentelu. Na nekoliko sati od Badnje veeri nizale su se
Boine pjesme a mjesto je bilo dupke puno. Na ulasku u radnju, u jednoj velikoj zoni,

139
organizovanoj kao kafeterija, moglo je da se uzme osvjeenje ili da se rua na licu mjesta,
tako to ete se posluiti u bifeima ili na pultovima koji nude kuvana jela, sui i evreke.
Stigavi na nekoliko metara od doktorke, Ema je poela u stopu da prati Kejt. Ubacila
se u red u baru sa salatama, uzela ovalni tanjiri, posluila se asortimanom svjee salate i
klica, izabrala bocu kombuhe i platila svoju hranu na jednoj od kasa za tu namjenu.
Zatim je pratila Kejt u dugakoj sali brzog restorana gdje su klijenti mogli da
degustiraju svoj obrok, posmatrajui sve vrijeme uline priredbe kroz veliko prozorsko
okno.
Prostorija je bila prepuna. Ljudi su se tiskali i laktali da bi nali mjesto da sjednu za
jednim od zajednikih stolova sa drvenim stolicama.
Ambijent je bio kao u kantini s raznovrsnom ponudom. S pomalo prenaglaenom
srdanou, ljudi su ustajali i sami odlazili da podgriju svoja jela u mikrotalasnim
penicama koje su im stajale na raspolaganju. Ovdje je, meutim, vrijeme bilo dragocjeno.
Jelo se brzo: gotovo jelo koje se jede s nogu u simpatinoj vrevi prije povratka na posao u
bolnicu ili u kancelarije Vest Enda. Idealno mjesto da ovjek proe neopaen.
Gledajui Kejt kako se provlai meu stolovima, Ema je shvatila da ova ima sastanak.
Doktorka je sjela na kraju jednog stola, na stolicu koju je jedan ovjek rezervisao, stavivi
svoj kaput na nju. Ema je pokuala da se priblii, ali je jedino slobodno mjesto bilo na oko
est metara odatle. Dva dugaka stola su ih dijelila a okolna buka je smanjivala gotovo na
nulu svaku nadu da uje njihov razgovor.
Baksuz!
Ona se smjestila i zakiljila da bi bolje razabrala pridolicu. ovjek od pedesetak
godina, kratke prosijede kose, obuen u tamno, svedeno, prugasto odijelo. Njegov pogled
plavosive boje, hladan i proziran, savreno se slagao sa njegovim ledenim licem koje kao
daje isklesano u mermeru.
- uje me, bubavabo?
U nekoliko reenica, Ema je izvijestila Romualda o situaciji.
- O Boe! Njemu e predati torbu! Moram apsolutno da ujem ta priaju!
- Treba samo da se pribliite - odgovorio je Romuald s druge strane linije.
Iznervirala se.
- Jesi li ti gluv! Objasnila sam ti da NE MOGU! A i Kejt mi je ve presjekla put u
nedjelju i jue ujutru. Na kraju e me zapaziti.
- OK, ne nervirajte se... - uvrijedio se tinejder.
- Romualde, nije trenutak da se igra srditih tinejdera, treba da mi pomogne! Oni
govore jedno drugom dosta stvari. Ako ima neku ideju, sad je vrijeme za nju!
Tinejder je pustio da prou tri sekunde, a onda uzviknuo:
- Va telefon! Postavite ga na pod i okrenite ga u njihovom smjeru. Ja u ih snimiti.
Odmahnula je glavom.
- Stvarno ti fali neka daska! - procijedila je kroza zube. - Kako misli da e to da
funkcionie?
Grizla je nokte od uznemirenosti. Ali, nemajui kud, posluala je savjet trebera.
Spustila je svoj mobilni na parket od svijetlog drveta, pravei se kao da vezuje pertle i
nogom ga odgurnula poput pljosnatog kamena.
Mobilni je poeo da klizi po podu kao po staklu, proao ispod stolica i nogu koje vise,
zatim se zaustavio pod velikim stolom gdje je Kejt ruala s nepoznatim ovjekom.
Poetnika srea...
Napeta i zgrena na stohci, Ema je u dva gutljaja ispila svoju flau fermentisanog
aja, molei se u sebi da niko ne primijeti telefon. Njena molitva je brzo usliena poto su
kroz manje od tri minuta Kejt i nepoznati mukarac istovremeno ustali.

140
 I ona je ustala, diskretno pokupila svoj aparat pred iznenaenim pogledima ljudi koji
su sjedili za stolom, i izala za njima.
***
Ema je napustila hipermarket vrtoglavom brzinom.
- Jesi li razumio ta su govorili, Romualde?
- Ne ba - izvinio se tinejder. - Razgovor se nije uo zbog amora gomile. Moram da
preistim snimak.
- Navali onda! - zapovijedila je, zalupivi mu slualicu.
Dok je doktorka ponovo kretala ka bolnici, nepoznati ovjek je krenuo suprotnim
putem. Ema je odluila da poe za ovjekom koji je pokupio crvenu torbu s 500 000 dolara.
Posmarala ih je, njega i Kejt, tokom itavog susreta i bila je sigurna da do razmjene
nije dolo: ovjek je uzeo novac, ali nita joj zauzvrat nije dao.
Ko je taj tip? ta je obeao Kejt za sav ovaj novac?
ovjek je iao Ulicom Kembrid nekoliko stotina metara. Ema ga je u stopu pratila,
ostajui uvijek na razumnoj razdaljini. Gomila je bila gusta. Boston je vibrirao u boinom
ritmu. Velika avenija je bila ukraena stotinama svjetiljki. Nije bilo nijednog drveta ni
jedne uline svjetiljke bez girlande, nijedne fasade na kui koja nije bila uljepana vijencem
boikovine ili kuglama imele. Punili ruku, mnogi prolaznici su izgledali veselo i preputali
su se prazninom ushienju. ak je i ledeni vjetar, raznosei mirise jelki, cimeta i peenog
kestenja na svoj nain uestvovao u toj radosnoj atmosferi.
Stigavi na stanicu Boudoin, Ema je povjerovala da e ovjek uzeti metro, ali umjesto
toga on je preao ulicu i popeo se u autobus br. 18. Emi je takoe polo za rukom da u
posljednjem momentu uskoi, koristei svoj LinkPass, kartu za prevoz koju je kupila
prethodnog dana, vraajui se sa sastanka sa Dojs Vilkinson.
Dok je autobus kreao, pronala je jedno izdvojeno mjesto, tri sjedita iza ovjeka
koga je uhodila. On se nije pomjerio tokom itave vonje, gledajui netremice kroz staklo
urbani pejza koji je promicao pred njegovim oima.
Autobus je napravio veliki kruni luk da bi stigao do Ulice Park. Proao je pored
Boston Komona i Pablik Gardena na sjeveru, zatim ubrzao prema zapadu na Komonvelt
Aveniju. Preao je vie od jednog kilometra u prometnoj ulici zasaenoj brijestovima i
kestenovima kada je ovjek ustao i uputio se ka zadnjim vratima autobusa.
Ema je vidjela kako silazi na stajalitu u Ulici Glouester i iskoristila kretanje gomile
da i ona napusti autobus, a da ne bude primijeena. Ila je u stopu za njim, hodajui na
stotinak metara prema jugu da bi dola do Ulice Bojlston.
Ulica BekBej gdje se nalaze luksuzni hoteli...
ovjek je uao u hol St. Fransisa, ija je fasada od stakla i cigle kombinovala modemu
rasko sa viktorijanskim armom bostonskih graevina. Emi je bio poznat ovaj prestini
hotel. Naroito njegov restoran, koji je prethodne godine dobio treu Milenovu zvijezdu.
Pratila je neznanca sve do lifta i u posljednjem trenutku uletjela za njim u kabinu. Pustila
ga je da stavi svoju karticu - da bi deblokirao staklenu kabinu - i pritisne dugme treeg
sprata.
- I ja idem na isti sprat - rekla je kao da se pravda.
Samo ju je pogledao i nita nije odgovorio, odmjerivi je od glave do pete.
Ovoga puta me je provalio...
Staklena kapsula se otvorila ka hodniku sa itisonom. ovjek ak nije pokazao
dovoljno pristojnosti da joj ustupi prolaz. Bez oklijevanja je krenuo desno. Ema je nainila
nekoliko koraka u suprotnom smjeru i okrenula se pola sekunde prije nego to su se vrata
sobe zakljuala. Upamtila je broj i spustila se liftom do hola u prizemlju.

141
 Upravo u trenutku kad su se vrata zatvarala, dobila je ideju o strategiji za otkrivanje
identiteta misterioznog ovjeka.
***
Sala restorana St. Fransis bila je pravi dragulj, opremljena u jasno modernom stilu.
Svi elementi dekora naginjali su ka paleti krem i srebrnastih tonova, poev od satenskih
paravana u sva etiri ugla prostorije, sve do metalnih vezova koji su visili na garninama.
ak je i monumentalni luster, ukraen izbruenim kristalima, bacao odsjaje boje slonovae.
- Dobro doli, gospoo, imate li rezervaciju? - upitao je ef sale.
- Nisam dola da ruam. Moram hitno da razgovaram sa vaim somelijerom,
Mikaelom Buarom.
- Samo trenutak, molim vas.
Ema je saekala manje od minuta prije nego to je mladi somelijer doao da joj se
pridrui.
- Laventajnova? ta radi ovdje? - upitao je njen kolega iz Kvebeka.
Nisu bili prijatelji, ali su se esto sretali na seminarima, degustacijama i konkursima.
- Zdravo, Mikael. Treba mi tvoja pomo.
- Sad sam u velikoj guvi. Zna kako je. Da popijemo kasnije pie? - predloio je.
Ona mu se pribliila i insistirala:
- ao mi je to te ometam, ali stvarno je hitno.
- OK, kai brzo.
- Moe h da se raspita i sazna identitet klijenta iz sobe 321?
- Pretpostavljam da se ali? A ta emo sa diskrecijom prema naim klijentima? Je l i
vi tako tretirate vae u Imperatoru?
- Molim te, Mikael, vrlo je vano. Pozovi recepciju ih vratara.
- Ali mogu da izgubim posao!
-Ne pretjeruj, traim ti samo njegovo ime!
- A ta ja dobijam u cijeloj stvari?
- Ne znam. ta eli? Da ti ga malo popuim, sad odmah iza kuhinjskih vrata?
Namjerno je povisila glas i nekoliko klijenata se okrenulo.
Kanaanin je preblijedio i odvukao Emu u hol.
- Ne smaraj me, Laventajnova! Stvarno si bolesna!
- Idi na recepciju i pronai mi ime tipa iz sobe 321. Molim te!
Nerado je pristao. Razgovor je bio kratak. Za manje od dva minuta on se vratio kod
Eme i izustio:
- Tip je odsjeo pod imenom Oleg Tarasov. Je l sad u redu?
Izvadila je hemijsku iz depa svog ranca.
- Hvala na saradnji, dragi kolega - rekla je, ispisujui njegovo ime na unutranjosti
podlaktice.
- Jebi se, Laventajnova - odgovorio joj je Mikael, okrenuo se i otiao.
***
Romualdove oi su sijale jarkim plamenom iza ekrana. Upravo je uitao audio
snimak na svom kompjuteru i spremao se da ga oisti, uklanjajui smetnje.
Pokrenuo je odgovarajui softver kojim je otvorio jedno prozore stvarajui
konfiguraciju tajmlajna. Presluao je snimak da bi izolovao jedan dio na kome je buka u
pozadini neprekidna i uporna. Posluio se tim uzorkom da bi odredio parametar profila
buke, jasno identifikujui njenu frekvenciju i decibele. U drugoj etapi je oznaio cjelinu da
bi na nju primijenio suzbijanje buke.
Tinejder je ponovo presluao poetak zvunog zapisa, ali nije bio oduevljen
rezultatom.

142
 Lake je u televizijskim serijama...
Ne obeshrabrujui se, on je jo dobrih petnaest minuta nastavio da eprka po
vokalnim frekvencijama, poigravajui se njihovim amplitudama ne bi li doao do
zadovoljavajueg rezultata.
Zatim je ponovo pustio snimak.
A od onoga to je uo, sledio se...
***
Ema se smjestila u baru St. Fransis na jednoj stolici blizu ulaza odakle je mogla da
ima pogled na hol u sluaju da Tarasov odlui da izae. Naruila je jednu kajpiroku,
zatim izvadila svoj kompjuter i konektovala se na beini internet hotela.
Bila je uznemirena. Sada je bila potpuno upletena u istragu. Nikada do sada nije
imala taj osjeaj. Adrenalin i uzbuenje satjeravali su je u njene tjesnace, davali joj smjelost.
Ukucala je oleg tarasov na pretraivau. Bilo je mnogo mogunosti: profili na
Fejsbuku, Linkedln-u, VK27... Prela je na Google images i, divnog li iznenaenja, naila
gotovo trenutno na jednu od fotografija Olega Tarasova koga je traila. Na snimku je bio
mlai dobrih deset godina, ali i tada je imao onaj isti hladnokrvni izraz lica kao da je
izliven u mermeru. Slika je dalje vodila na referentni sadraj internet bioskopa: sajt Internet
Movie
Database. Ako je vjerovati filmskoj internet bazi podataka, Oleg Tarasov je vaio za
kaskadera i koordinatora kaskaderskih skokova na impresivnom broju akcionih
filmova devedesetih godina. Veina nije bila remek-djelo, daleko od toga: televizijski
filmovi, serije drugorazredne produkcije, niskobudetni trileri koji mora da su i u to
vrijeme izali direktno na VHS-u ih DVD-u. Skoro uvijek je radio sa svojim bratom
Vasilijem, a specijalnost brae su, izgleda, bih kaskasderski skokovi na motorima. Njihova
umjetnika karijera se okonala desetak godina ranije, ali s nekoliko klikova, Ema je
uspjela da im ue u trag u Los Anelesu gdje su se oigledno preorijentisali na linu
bezbjednost. Prema vebsajtu njihove agencije, Tarasovi su od sada radili na nadziranju i
zatiti osoba.
Taman je izvadila telefon da pozove Romualda i obavijesti ga o svom otkriu, kad ju
je treber preduprijedio. ak nije saekala da se zavri prvo zvonjenje da bi se javila.
- Jesi li pronaao neto, bubavabo?
- Da - odgovorio je on bezbojnim glasom.
- Jesi li to vidio duha ih ta?
- Oistio sam traku snimka - poeo je on.
- Dobro, i?
- Pustiu vam da ujete. To je... jezivo.
Ema se namrtila. Priljubila je telefon uz desno uho i zapuila lijevo da joj nita ne bi
promaklo iz ovog razgovora.
Kejt: Novac je u torbi. Ispotovala sam doslovno svoje obaveze: druga isplata od 500 000
dolara. Pet stotina kompaktnih svenjeva s novanicama od 100 dolara.
Oleg: A ostatak?
Kejt: Dobiete ga im se budem uvjerila da je posao obavljen tano po mojim instrukcijama.
Oleg: Dakle, to je za veeras?
Kejt: Da, ali morate apsolutno da ekate moj poziv da biste stupili u akciju. A to nee biti prije
21 as. Ako vas ne kontaktiram, neete preduzeti nita, je l to jasno?
Oleg: A mjesto?

27
Vkontakte, najpopularnija drutvena mrea u Rusiji.

143
 Kejt: Napisala sam vam podsjetnik na ovom USB prikljuku. Mjesto se zove korni28. To je
betonska rampa, uzana, jednosmjerna, iza stanice Dekson Skver u Damajka Plejnu. Ona
omoguava da se izbjegnu saobraajna petlja i semafori, ali ljudi je izbjegavaju zbog marginalaca,
droge i optinske zabrane.
Oleg: Sigurni ste da nee biti nikoga?
Kejt: Nikada se ne moe biti siguran ni u ta, ali na ovoj hladnoi e i dileri i narkomani ostati
zavueni u kue. Treba li da vam ponovim modus operandi?
Oleg: Ne, razumio sam.
Kejt: Zabiljeili ste adresu?
Oleg: Da, jesam.
Kejt: Da se razumijemo: ako tano ne pratite proces, na dogovor pada u vodu.
Oleg: Shvatio sam, kao to rekoh. Samo jo jedna stvar: koji je identitet osobe koju treba da
ubijem?
Kejt: Radi se o ovjeku na ovoj fotografiji. Zove se Metju apiro. To je moj mu.

28
Korni (fr.) panoramski put. -Prim. prev.

144
 Grupa Helsinki
Smrt je dug koji se plaa samo jednom.
VILIJEM EKSPIR

Emino srce je snano udaralo. Tokom vie od jednog minuta, ona je ostala bez glasa,
primajui vijest sa zaprepaenjem, nesposobna da izgovori i najmanju reenicu.
Kejt je angaovala plaenog ubicu da ukloni Meta...
Ali iz kog razloga? Zato to ga vie nije voljela i zato to je htjela da ivi sa Nikom?
Nemogue, ne ubijaju ljude zbog toga. Dovoljno je razvesti se. Htjela je da joj ki bude
iskljuivo pod njenim nadzorom? Ni ovo nije moglo da se odri. Novac? Po onome to je
shvatila, Metju nije imao imetak, a Nik je bio jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. ta onda?
Osveta?
Ema je pokuala da sredi svoje misli. U ta je bila sigurna? Kejt nikada nije prestala
da voli svoju veliku ljubav iz mladosti, Nika Fia. Poslije dugog perioda razdvojenosti, ona
je oigledno obnovila vezu s njim, ali je i iskoristila taj promiskuitet da bi mu ukrala
povjerljive informacije, koje je po svemu sudei preprodala po unosnoj cijeni kako bi
mogla da priuti usluge jednog plaenog ubice i eliminie svog mua.
Ovo je pria za budale...
Mora da je postojala neka veza izmeu svih ovih dogaaja, ali za sada joj je izmicala.
Ema je stavila glavu meu ruke. Potiljak joj je bio ukoen, noge i grudni ko bolni.
Jedno drugo pitanje ju je muilo. Zato je u 2011. Met i dalje u ivotu? Zato kaskader
na kraju nije uspio da ga eliminie?
- Jesi li jo na vezi, Romualde? Pusti mi da jo jednom presluam snimak, molim te.
Tinejder je pristao. Ema se zaustavila na ovoj reenici:
(...)morate apsolutno da ekate moj poziv da biste stupili u akciju. A to nee biti prije 21 as.
Ako vas ne kontaktiram, neete preduzeti nita, je l to jasno?
Ona se sjetila onoga to joj je Metju ispriao. Voza kamiona sa branom koji je
udario u kola njegove ene, one uvene veeri kad je nastradala, stalno je tvrdio da je ona
drala mobilni u ruci. A Metju je mislio da je Kejt u tom trenutku zvala njega da bi ga
obavijestila da je konano uspjela da pokrene mazdu. A Kejt je zapravo pokuavala da
pozove plaenog ubicu da bi mu dala zeleno svjetlo. Poziv koji, zahvaljujui udesu, nikada
nije obavljen.
Met je izvukao ivu glavu samo zato to mu je ena nastradala prije nego to je
mogla da obavi taj kobni poziv.
ivot za smrt...
Bacajui neprestano pogled ka holu hotela, ona je prenijela Romualdu svoje
razmiljanje, a ovaj ju je sa zanimanjem sasluao. Sada su imali puno elemenata,
putokaza, dokaza, ali osnovno im je izmicalo: Kejtina motivacija. To je bila karika koja
nedostaje, ona koja bi rasvijetlila smisao itave te uasne stvari.
- A Kejt? ta je s njom? - na kraju je upitala Ema.
- Kao to je predvieno, uzela je kola i samo to je stigla u djeju bolnicu u Damajka
Plejnu.
- Nita drugo?
- Bila je jedna stvar, moda ne tako bitna... - poeo je tinejder.
- Kai mi.
- Kada se vratila iz Hol Fudsa, Kejt je pourila da pogleda svoje poslovne imejlove i

145
jedina poruka koju je otvorila i odtampala bila je ona koja se ticala analiza krvi njenog
mua.
- Onih koje je Metju uradio jutros u kamionu Crvenog krsta?
- Da. udno je da su njoj poslali rezultate, zar ne?
- Nemam pojma. Ne poznajem procedure. Imao si pristupa toj poruci?
- Imam pristupe svim imejlovima svih lanova osoblja - podsjetio je sa trunkom
ponosa.
- Onda mi je poalji na moj imejl.
***
Metjuovi rezultati analize krvi nalazili su se na dvije strane. Amater u toj oblasti, Ema
se unijela, pokuavajui da sakupi svoje krhko znanje ne bi li se snala usred nepoznatih
rijei i komplikovanih cifara. Na elu liste, hematoloki rezultati: crvena krvna zrnca,
hemoglobin, hematokriti, VGM, bijela krvna zrnca, limfociti, ploice, brzinasedimentacije,
gvoe, feritin...
Mlada ena je prelazila s jednog reda na drugi, nadajui se da e naii na neki trag,
uporeujui Metjuove rezultate sa rasponom parametara koji prate svaku pretragu.
Nastavila je s biohemijskim rezultatima: glikemija, kreatinin, mokrana kiselina,
enzimi, gama GT, transaminaze, TSH, dobar holesterol, lo...
Jetra, titna lijezda, bubrezi... Sve je izgledalo normalno...
Proitala je sve a da nita posebno nije primijetila... osim jednog malog okvira u
desnom uglu dokumenta u kome je naznaeno:
Rijedak eritrocitni fenotip - Grupa Helsinki -
Ema se uspravila na stolici.
Grupa Helsinki? ta to znai?
Zagledala se u ekran, oekujui okida koji se nije pojavio. Ovi posljednji dani bili su
jezivi, ali oni su je oslobodili straha i primorali da izae iz svog oklopa da bi dokazala
odvanost. Meutim, tu je zapela. Bila joj je potrebna pomo nekog biologa ih ljekara, ali
nijednog nije poznavala.
Okrenula se licem ka prozoru, uzdiui. Sunce u rano popodne napravilo je lapavicu
na ulici, bacajui odsjaje po brojnim snijenim breuljcima koji bjehu rasuti po trotoaru.
Mada ju je muio poetak migrene, bila je potpuno budna duhom. Pregledavajui u
mislima svoj imenik, ona se dosjetila da mu njenog psihologa vodi jednu laboratoriju za
medicinske analize u Aper Vest Sajdu. Njegova laboratorija je bila u istoj zgradi kao i
kabinet njegove supruge, ali Ema nije s njima u kontaktu jo odonda kad je par dolazio
jedno vee u Imperator na veeru. Problem je to je Margaret Vud bila na godinejm odmoru
u Aspenu. Ema je imala njen broj mobilnog telefona, ali psihoterapeutkinja nije nikada
direktno odgovarala na pozive svojih pacijenata, a jo manje kad je na odmoru. Pokuala je
uprkos svemu i naletjela, nita iznenaujue, na sekretaricu, na kojoj je ostavila poruku s
molbom da je nazove to prije jer je pitanje ivota ili smrti, kako je poblie objasnila.
Mora da je psihoterapeutkinja pomislila da se ova upravo sprema da skoi sa Bruklinskog
mosta jer ju je kontaktirala za manje od minut. Ema se izvinila i objasnila da joj je hitno
potrebna jedna bitna informacija koju samo njen mu moe da joj obezbijedi.
- Ja sam na vrhu planine Aspen sa skijama na nogama, ali ako vam je stalo da se
ujete sa Dordom, on je ostao u dnu piste da pijucka burbon u taverni Ajaks. aljem vam
njegov broj mobilnog.
***
- Gospodine Vud?
- Ja sam.
- Izvinite to vas uznemiravam dok ste na odmoru, ah zovem vas po preporuci vae

146
ene.
- Hum, hum... - mumlao je ovjek, slabo zainteresovan.
- Moda me se sjeate: Ema Laventajn. Bila sam va somelijer tokom jedne veere
prole godine u restoranu Imperator.
Na ovo podsjeanje, glas Dorda Vuda je postao veseliji.
- Sjeam se jako dobro. Divno vee. Dijelom zahvaljujui vama. Savjetovali ste mi
izvanredni porto uz moj rokfor.
- Tano.
- Quinta do Noval, ako se ne varam.
- Da, Quinta do Noval Nacional, berba 1987.
- Izgleda da je godina 1964. jo bolja.
- Tanije 1963. - ispravila ga je Ema. - To je legendama godina, ali iz nje je ostalo jo
samo nekoliko boca. Ako bi vas to radovalo, pokuau da vam nabavim jednu. Gospodine
Vud, imala bih nekoliko pitanja za vas, ako vam to nije problem.
- Naravno, djevojko, sve to elite.
Ema se nagla nad ekran da ne bi pogrijeila u izgovoru.
- ta znai rijedak eritrocitni fenotip?
- Ah, krv, odmah nije vie tako glamurozno kao s vinom, zar ne? Mada nisu naa
zanimanja tako daleka kao to izgledaju: Pijte, jer ovo je moja krv..., kako je govorio na
prijatelj!
Ponesen ovom svojom dosjetkom, on se grohotom nasmijao.
- Dakle, rijedak eritrocitni fenotip? - ponovila je Ema pokuavajui da prikrije
nestrpljenje.
- To je naprosto argon koji koriste biolozi da bi oznaili jednu rijetku krvnu grupu.
- Koliko rijetku?
Dord Vud se malo nakaljao da bi proistio grlo.
- Hm, poznat vam je princip krvnih grupa, Ema?
- Da, u stvari, kao i svima. Znam etiri velike grupe: A, B, AB i O. Kao i princip
pozitivnog i negativnog rezus faktora.
- To je tek poetak, a zapravo je mnogo kompleksnije nego to. Malo ljudi to zna, ali
postoje odreeni pojedinci koji nisu ni A, ni B, ni AB, ni O.
- Zaista?
- Da, njihova krvna grupa se naziva Bombaj, po imenu indijskog grada gdje su
naunici prvi put naili na tu specifinost. Druge osobe nisu ni rezus pozitivne ni rezus
negativne. Tada govorimo o fenotipu Rh nula. A to su samo dva primjera meu ostalima.
Da uprostim, rijetka krvna grupa se definie odsustvom jednog ili vie antigena koje
obino nalazimo u sistemima drugih grupa.
Glas profesora Vuda je ponovo postao pun ivota. Oigledno je nalazio zadovoljstvo
u pokazivanju svoga znanja.
- Zbog svoje specifinosti, ovi fenotipoviproizvode odreeni tip antitijela koja
rizikuju, na primjer, da izazovu reakcije odbacivanja u sluaju transfuzije ih
transplantacije. Bombaji, naroito, mogu da prime samo krv koja ima potpuno iste
karakteristike kao njihova.
Mlada ena je konano postavila pitanje koje je izletjelo sa njenih usana:
- A grupa Helsinki, da li vam to neto govori?
Biolog se isprekidano nasmijao od zadovoljstva.
- Ah, grupa Helsinki, naravno! Grupa jo rea nego te vae boce portoa iz 1963! Pod
ovaj naziv svrstavaju se svi pojedinci koji imaju kombinaciju vie ekstremno rijetkih
eritrocitnih fenotipova. Koliko mi je poznato, svega dvanaestak osoba, koje pripadaju ovoj
grupi, zabiljeeno je na itavoj amerikoj teritoriji.

147
 I Metju je jedan od njih...
Ema je osjetila kako je preplavljuje uzbuenje. Migrena je prestala. Nije jo tano
znala kako, ali bila je sigurna da klju misterije lei u ovoj vrlo rijetkoj krvnoj grupi koju je
imao Metju.
- Jo samo posljednje pitanje, profesore, a onda vas ostavljam da uivate u svom
odmoru: pod kakvim okolnostima se otkriva da neko nosi rijedak fenotip?
- Pa, to se moe desiti u mnogim prilikama: praenje trudnoe, odbacivanje tokom
transfuzije, malo naglaenije fenotipiranje kod pacijenta davaoca krvi. Kada laboratorija
primijeti rijetku grupu, ona mora to da objavi u nacionalnim podacima.
- Mnogo vam hvala, profesore, bili ste mi od velike pomoi.
- Raunam na vas za onu moju bocu portoa - podsjetio je on u poluali.
- Obavezno!
***
Ema je ponovo osjetila kako joj srce tue. Nala je informaciju za kojom traga od
samog poetka! Iako jo nije razumjela domet svega ovoga, bila je sigurna da je Metjuovo
pripadanje grupi Helsinki epicentar misterije koja lebdi oko Kejt.
Ostani smirena...
Da bi joj se misli slegle, Ema je usredsredila svoju panju na sedefaste i kao pelin
zelene odraze koji su se na suncu prelivali na dnu njene ae. Odluila je da napravi kratak
pregled onoga to je znala o Kejt i Metjuu. Poela je s rekonstrukcijom toka njihovog
upoznavanja. Skupila je uspomene, sjetila se rijei Sare, prve apirove ene.
Jesen 2006: Met se nalazi u bolnici, poto se posjekao batenskim makazama. U hitnoj
pomoi, put mu se ukrta sa Kejt, koja je tog dana deurna. Raa se simpatija, ona ga
njeguje, uiva nekoliko avova.
I nesumnjivo mu uzima krv...
Mlada ena je otila jo dalje u svom razmiljanju: ako je Kejt dobro uradila testove
krvi, ona je onda po rezultatima otkrila da Metju pripada izvanredno rijetkoj krvnoj grupi:
grupi Helsinki. Nekoliko dana potom, ona izlazi sa njim, a samo nakon nekoliko mjeseci
od njihovog susreta, ona se udaje za njega.
Ali zato?
Ema je podigla glavu i ugledavi kaskadera prekinula svoja razmiljanja. Oleg
Tarasov je upravo ostavio karticu na recepciji i kretao se ka izlazu.
Pognula se nad stolicom, nadajui se da je nije primijetio i pratila ga pogledom to je
due mogla...
S telefonom prilijepljenim za uvo, napustila je bar i treim korakom izala iz St.
Fransisa.
- Romualde? Tarasov se upravo sprema na put. Pokuau da ga pratim, ostani na
vezi. Dola sam do nevjerovatnog otkria.
- I ja, imam neto da vam ispriam.
- Kasnije, ja... O Boe!
- ta se deava?
- Mislim da je u autu!
Prinijela je ruku oima da bi se zatitila od odsjaja. Van svakog oekivanja, ofer je iz
voznog parka hotela upravo bio dovezao masivni bordo pikap s impozantnim krstastim
znakom na kome je srebrni ovan. Pruio je kljueve ogromnog kamioneta Tarasovu koji je
odmah sjeo za volan.
Zateena, Ema je pogledom oajniki potraila taksi. Zamolila je ofera da joj
pomogne, ali pikap se ve utopio u saobraaj, iezavajui polako iz njenog vidnog polja.
Sranje!

148
 - Izgubila sam ga, Romualde! Zbrisao je ka parku.
- Ulica Bojlston?
- Da.
- ta vozi?
- Ogroman bordo dod, ali...
- Mogu ja da ga pratim!
- Ne! ta to pria? Ne pravi glu...
***
Tinejder je navukao svoju debelu zimsku jaknu s krznenim okovratnikom i tutnuo
mobilni u dep. Izletio je u urbi iz sobe, jurei niz stepenice kao da mu ivot od toga
zavisi. Prolazei u trku kroz hol luksuznog hotela, umalo nije oborio staru gospou koja se
teko kretala vrsto se drei za svoju hodalicu, spotakao se o njenog upavog maltezera i
oborio konobara sa sprata koji je na posluavniku nosio ae za ampanjac.
- Pardon, ao mi je, izvinite, ja...
Ustremio se ka izlazu iz hotela For Sizons. Tu je primijetio portira, utegnutog u tamnu
uniformu sa zlatnim dugmiima, kako pomae jednoj porodici da istovari prtljag.
Bar jednom, ne postavljaj sebi pitanja...
Motor vozila je jo radio. U djeliu sekunde Romuald se smjestio na sjedite vozaa i
naglo ubrzao. Vrata su se zatvorila dok je SUV ostavljao nekoliko tragova guma uz kripu
tokova.

149
 Linija srca
Ko ne bi mogao da zadrhti pri pomisli na nesree
koje moe da izazove jedna jedina opasna veza.
oderlo de LAKLO

im je izbio na aveniju, Romuald je imao bordo pikap u svom vidnom polju. Iz

depa je uo kranje Eminog urlanja jer je i dalje bila na vezi. Stavio je telefon na uvo.
- Zaustavljaj ta kola i vraaj se smjesta u hotel! - povikala je Ema.
Hodala je brzim koracima, gurajui prolaznike na Ulici Bojlston da bi stigla do
hotela.
- Razumije li ta ti govorim?
- Ovo nam je jedini konkretni trag!
- Vozi ukradena kola, a ne zna da vozi!
- Nije tano, znam!
- Izazvae udes i zavrie u orci!
- Ne dolazi u obzir da odustanem.
Ovog puta, Romuald joj je zalupio slualicu.
Prvi put otkako se poznaju, Ema je istinski postala svjesna opasnosti u koju je uvukla
tinejdera. Uvlaei ga bez razmiljanja u svoju istragu, nije ni na ta drugo mislila. Sada je
bila uasnuta zbog svoje neobazrivosti, ali bilo je prekasno: izgubila je svaku kontrolu nad
mladim Francuzom.
Kroila je u hol For Sizonsa i zaputila se ka liftovima. Trebalo je da se smiri. Da se
sabere. Da ponovo popria sa tinejderom. Ponovo je okrenula njegov broj. Javio se.
- Tu si, bubavabo? Dobro, sluaj, u redu je. Prati tog tipa. Ali nareujem ti da vozi
oprezno da te ne bi primijetio ni on ni pajkani. Ne izlai se nikakvom riziku i ne izlazi iz
kola ni pod kakvim izgovorom, je l jasno?
- Da, mama.
- I da mi vie nikada nisi zalupio slualicu!
Romualdov telefon je ispustio piskutav zvuni signal. Deko je pogledao u ekran:
simbol je oznaavao da mu je baterija pri kraju, jo samo 7% punjenja.
Dolo mu je bilo da upa kosu. Kako je on, koji provodi ivot izmeu telefona i
kompjutera, mogao da bude tako nemaran?
- Skoro mi se ispraznila baterija - poalio se. - Zovem vas ponovo im bude neto
novo.
***
Ema je ula u sobu bijesna na samu sebe, izmodena krivicom i nemoi. Nita vie
nije mogla da uini da bi pomogla Romualdu osim da se moli.
Borila se da je ne preplave emocije. treber je napustio sobu u brzini, ostavivi
upaljene ekrane i aktivne aplikacije. Ona je sjela u svoju fotelju i pogledala ispred sebe. U
trenutku odlaska Romuald je ba bio pretraivao arhive Volstrit urnala. U jednom
prozoretu je bio otvorio jedan od brojnih lanaka koji je dnevni list iz ekonomije posvetio
Niku Fiu. Dokument nije bio skorijeg datuma: iz 2001. lanak je bio dugaak koliko
agencijska depea, ali je njegova sadrina bila interesantna.

Afera Nika Fia

Dok udarni proizvod, Jednorog, iznova doivaljava uspjehe, da li firma Fi Inc. jo uvijek
150
ima kapetana na brodu?
ta se deava s Nikom Fiom? Pitanje lebdi na svim usnama u Silikonskoj dolini.
Produeno odsustvo suosnivaa i prvog akcionara u sjeditu firme poinje, naime, da intrigira.
Jo gore: ve dva mjeseca, poput hjenog kolarca, Fi bjei sa glavnog odbora kao i sa
prezentacija novih proizvoda strunjaka za razvojne tehnologije.
Neuobiajeno odsustvo za ovog neumornog radnika koje izaziva nespokoj kod investitora i
obara kurs firme na Berzi.
Upitan na ovu temu, PR grupe je u jednom saoptenju potvrdio da je sve u redu u ivotu
Nika Fia, da je on samo preleao tei bronhitis i da e se vrlo brzo vratiti na svoje radno mjesto.

Ema je kliknula na druge linkove sajta. Fi se oevidno lijepo vratio na posao

narednih dana. Berzanski kurs je ponovo ostvario vrtoglavi skok i informacija se
postepeno izgubila u memorijama i meandrima intemeta.
Ema je ponovo proitala kraj lanka.
Tei bronhitis? Ma nemoj...
Odmahnula je glavom i zatvorila oi da bi se skoncentrisala.
A ta ako je Nik stvarno bio bolestan?
Postepeno su se neka prazna polja popunjavala.
Bolest, krv, medicina, zdravlje...
Toliko elemenata, koji su se sada poput perli nizali na Arijadninu nit to je vodila
postepenom razrjeenju njene istrage.
Ema je otvorila oi i pogledala ostale ekrane.
Intranet bolnice...
Prila je tastaturi i dohvatila mia. Trebalo joj je dobrih pet minuta i nekoliko poteza
da bi shvatila kako se pristupa dosijeima pacijenata i tu je izvrila pretrage pomou
kljune rijei.
Najprije je ukucala Nik Fi.
Nijedan odgovor.
Sanja, djevojko...
Onda je pokuala novi zahtjev: Grupa + Helsinki.
Dosije jednog pacijenta se pojavio na ekranu.
Osjetila je da e srce da joj iskoi. Nikada nije bila tako blizu istine.
Radilo se o izvjesnom P. Marku, trenutno hospitalizovanom na odjeljenju
kardiologije u Damajka Plejnu.
Kliknula je da otvori dokument. im je proitala ime bolesnika, dijelovi slagalice su
se sloili u njenoj glavi.
ovjek se zvao Princ Mark.
Princ Mraka, Mrani Princ: Crni Princ...
Bio je to Nik Fi. Poslovni ovjek je trenutno leao hospitalizovan u Bostonu na
Kejtinom odjeljenju kardiologije!
Preneraena ovim otkriem, koliko grozniavo toliko i usplahireno, Ema je s panjom
stala da pregledava medicinski dosije. Trebalo joj je vremena da shvati sutinu. A
zakljuak do koga je dola ju je skamenio.
Fi je roen sa jednom komorom: ozbiljnom uroenom sranom malformacijom koja
je spreavala dovoljan dotok kiseonika u krv, pravei od njega plavu bebu, cijanozno
dijete koje nije bilo sigurno da e doivjeti odraslo doba.
S osam godina, bio je podvrgnut privremenoj intervenciji da bi mu se poboljalo
snabdijevanje krvi kiseonikom, praeno dvjema novim operacijama na otvorenom srcu
sedam godina i deset godina kasnije.

151
 Iako je zahvaljui ovim operacijama ostao, u ivotu, one su samo odloile rok: prije ili
kasnije, da bi nastavio da ivi, trebalo bi mu presaditi novo srce. Takorei nemogue
presaivanje, s obzirom na njegovu izvanredno rijetku krvnu grupu, tu famoznu grupu
Helsinki. S etrdeset i dvije godine, Nik Fi je dakle bio neka vrsta uda. Godinama je u
najveoj tajnosti bio predmet pomnog ljekarskog nadzora. Nesumnjivo se bio zakaio za
ivot sa elinom voljom i dobrom dozom sree. Ali sada je njegovo srce slabilo.
Ema je kliknula na ta ped da bi pregledala dokument. Posljednje biljeke oznaavale
su da je Fi hospitalizovan prije dvadeset i etiri sata i ekao je na transplantaciju srca.
Ovog puta, ovjek je istroio sve keeve u rukavu: bilo je presaivanje ih smrt.
***
Romuald se koncentrisao na vonju. Prepao se kad je njegov SUV naglo zakoio na
crvenom svjetlu u Ulici Bikon. Trebalo mu je vremena da ponovo krene i na trenutak je
pomislio da je izgubio kaskaderov trag. Ali pronaao je vatrenocrveni pikap na
expresswayu, koji je obilazio oko centra grada sa sjeverozapadne strane.
Saobraaj je nakratko, bio usporen zbog zastoja na petlji autoputa kojim se dolazi na
Interstejt 93. Ovoga puta, dok su se vozila kretala branik uz branik, on je dobro obratio
panju da se ne pree u mijenjanju brzina. U Francuskoj je sa svojim ocem bio zapoeo
vozaku obuku u pratnji, ali nikada ni na trenutak nije pomislio da e se tako brzo nai
sam za volanom automobila.
Saobraaj je ubrzo postao prohodan. Romuald se kretao za bordo pikapom, drei ga
na liniji niana i trudei se da ne bude primijeen. Sada je dod brzo iao u pravcu sjevera.
U petnaest minuta proli su rezervat Midlseks Fels, okruen hrastovima, bijelim borovima
i orahom, zatim je kamionet skrenuo ka istoku, nekih desetak kilometara prije nego to e
ponovo krenuti na sjever sporednim putevima.
Idui ka Louelu - nekada bogatom industrijskom gradu - tinejder se trudio da vozi
na dobroj razdaljini od svoje mete. Od ljepote pejzaa je zastajao dah. Sunce je
dodirivalo horizont, presjecajui nebo uto-narandastim trakama koje su se spajale u
buket oivien svjetlosnim prstenom. U nedogled su se prostirale iroke mhjenobijele
povrine, istakane svjetlucanjem jezera ih srebrne bujice vodenog toka.
U trenutku kada je Romuald to najmanje oekivao, pikap je naglo skrenuo udesno i
zaao na uzan put jelove ume.
Ali gdje ide?
Tinejder se parkirao sa strane i pozvao Emu da je izvijesti o svom poloaju.
***
U Bostonu, sunce samo to je zalo za oblake. U polusjenci sobe, Ema je dugo ostala u
tiini. Vrijeme je oko nje bilo stalo. Uprkos oiglednim injenicama, ona je teko prihvatala
zastraujuu istinu koju je upravo otkrila: Kejt je planirala da ubije mua da bi ljubavniku
obezbijedila srce.
U njoj je sve kljualo, ali malo po malo, sve je postajalo uasno jasno. Informacije koje
je dobijala ve nedjelju dana, nadovezivale su se jedna na drugu da bi nainile potku
opasne zamke. Portret jedne ene ocrtavao se u njenoj glavi. Jedna ena, zaljubljena do
ludila, koja je stavila svoju inteligenciju u slubu monstruoznog plana.
U Eminoj glavi razmotavao se film. Prizori, scene kojima nije prisustvovala, ali koje je
bila kadra da rekonstruie ne do njihovih detalja, ve do njihove istine.
Sredina devedesetih godina. Kejt i Nik proivaljavaju bumu strastvenu ljubav. Njih
dvoje su stvoreni jedno za drugo i da se vole. Magnetska ljepota, mladost, iva
inteligencija. Opinjeni su jedno drugim. Njihova pria je jaka i jedinstvena. Ona se raa
tokom tog uvenog prvog susreta o kome joj je ispriala Dojs Vilkinson, jednog snijenog
dana, u restoranu na benzinskoj pumpi na autoputu. Pria koju Kejt mora da uzdigne

152
iznad svega: dan kad je njen ivot poljuljan, dan kad su se prepoznali, dan kad ju je Nik
spasio...
Ali Nik ima tajnu: sranu bolest za koju zna da je fatalna i koju krije od najranijeg
djetinjstva. Moda zato to ne eli da ga saaljevaju, naroito zato to ne eli da izgubi
kontrolu nad svojom firmom. Zna da moe da umre u svakom trenutku i ne eli da
nametne to breme i taj bol Kejt. Onda se povlai, ini je nesrenom poto je primorava da
se i ona udalji od njega. Kejt je oajna. Gubi samopouzdanje, ne razumije zato je Nik
odgurkuje od sebe i ide dotle da se podvrgava estetskoj hirurkoj operaciji u nadi da e ga
ponovo osvojiti.
ta se potom deava? Nesumnjivo, Nik shvata da se pogreno ponaa i da treba da
razotkrije istinu onoj koju voli. Otkrie koje e mlada ena primiti kao nekakvo olakanje.
Ne samo da je Nik i dalje zaljubljen u nju, ve ona od sada ima mogunost da ga spasi.
Otkrie koje je navodi da naglo prekine stairanje na neurologiji da bi se okrenula hirurgiji
srca. Poetak novog ivota, u potpunosti posveenog poslu, medicinskom istraivanju i
praenju Nikovog zdravlja. Njeni radovi su briljantni i istrauju vie oblasti - imuno-
supresivne tretmane, genetsko modifikovanje krvnih grupa... - ali ne donose rezultate koji
u kratkom roku mogu da pomognu Niku. Jer uvijek nailazi na istu prepreku: jedino bi
presaivanje moglo da spasi ovjeka koga voli, a ona zna da e Fiova specifina krvna
grupa izazvati odbacivanje svakog organa koji potie od pojedinca koji ne pripada grupi
Helsinki.
***
Dokle se moe ii iz ljubavi?
Daleko.
Vrlo daleko.
Ali postoji granica preko koje je malo osoba spremno da se odmetne.
Kejt je zakoraila preko nje.
Kako je posrnula? ta je bio okida? I tu je Ema, kao nekim udnim oponaanjem,
bila gotovo u stanju da vidi scenu kao na bioskopskom platnu.
Jesen 2006. Usred deurstva, kome nema kraja, jedan pacijent, neto armantniji od
ostalih, dolazi u hitnu pomo bolnice. Tip se posjekao batenskim makazama. To je bio
mladi profesor filozofije. Stvarno kul tip, inteligentan i zabavan. Kejt se stara o njemu i
zaiva mu nekoliko avova. Ona osjea da mu se svia, ali tip je uzoran. Meutim, on ne
moe da se uzdri a da ne zapone igru zavoenja. Sa njom se svi mukarci ponaaju tako.
Iako se time ne dii, ona zna da ima ono neto to druge nemaju. To joj ne laska, to je ne
umiruje. Ve odavno ona vodi jednu drugu bitku. Jedan drugi rat.
Meutim, tog popodneva neto je popustilo u njoj. ta se zaista deava? Moda je
dan bio naporan, a Metju je uspio da je nasmije, moda je osjetljiva na njegovu kulturu,
moda se ba i ne trudi da joj se udvara te ona ne osjea da je u opasnosti. Tada prihvata
da ode na koka-kolu s njim.
Poetak je mjeseca oktobra. Miholjsko ljeto u punom jeku. Zlatno sunce sipa svoje
zrake na bolniki parking na kome je parkiran kamion Crvenog krsta za davanje krvi. Njih
dvoje su tu, ispijaju limenku gaziranog soka. Kao to ima obiaj sa svima, Kejt pokuava
da ubijedi svog pacijenta da da krv. Pokazuje mu lanak, objanjava mu da ona rukovodi
tom akcijom, da bi bilo simpatino da i on uzme uee. On je slua, a da je zapravo i ne
slua. Gleda kako sklanja pramen njene plave kose iza uha. Pomilja na Grejs Keli u starim
Hikokovim filmovima. Pita se postoji li tip koji ima sree da se svakog jutra budi kraj te
ene. I namah postaje ljubomoran. Ve traga za ansom da je ponovo vidi. ini mu se
ljupkim to ona toliko navaljuje na njega da da krv. On joj odgovara da je ve jeo. Ona mu
kae da nije strano. On uzvraa da se boji igala. Ona mu predlae da bude uz njega. On

153
poputa sa uivanjem.
Potom njihovi ivoti nastavljaju svojim tokom. Moda su razmijenili brojeve telefona,
ali nije sigurno. U Kejtinoj glavi, sjeanje se nee dugo odrati. Ve poinje da iezava kad
dva dana kasnije, ona otkriva rezultate analize krvi.
Najprije ne vjeruje svojim oima i trai od laboratorije da ponovi rezultate na
drugom uzorku. Rezultat je potvren: Metju odista pripada grupi Helsinki! Metju je roen
iste godine kad i Nik. Ima istu morfologiju. On je savreni donor .
Kako da u tome ne vidi znak s neba? Nevjerovatnu priliku koja se nikada vie nee
ponoviti.
ta se onda deava u Kejtinoj glavi tano u tom trenutku? ta osjea kada shvata da je
jedini nain da spase ovjeka koga voli da postane ubica?
Kako se prelazi granica izmeu ljubavi i ludila?
***
Telefon je zvonio nekoliko trenutaka u prazno prije nego to se Ema prenula iz svojih
misli.
- Da, Romualde. Gdje si ti?
- Na desetak kilometara juno od Louela. Kaskaderov pikap je upravo zaao na
umsku stazu.
- U redu. Tip sigurno ima neku kolibu ili nekakvo skrovite u tom dijelu. Sada kad
znamo gdje se krije, vrati se navrat-nanos u hotel.
Tinejder je oklijevao. Ema je ula zvuk motora SUV-a kako jo radi.
- Vrati se, Romualde. Imam puno toga da ti ispriam. Treba da donesemo jednu
odluku.
Ali tinejder je nije sluao.
- Romualde, molim te!
Deko je obrisao naoare. Nije mogao sada da se zaustavi, usred posla. Ne saznati ta
je na kraju puta za njega bi znailo pomanjkanje hrabrosti, lini poraz.
Ponovo je stavio naoare i nagazio papuicu.
- Idem da vidim - dobacio je Emi. - Ostajem na vezi.
Bacio je pogled na bateriju - 3% - zatim se i on zavukao u umu. Staza je bila
prekrivena debelim slojem snijega, ali su ogromne gume doda dobro krile prolaz.
to se vie zavlaio to je postajalo sve mranije. Sunce je nestalo, skriveno gustinom
etinara. Krivudao je tako u polutami nekih pola kilometra.
Na drugom kraju veze, Ema je bila pretrnula.
- Jo si tu, bubavabo?
- Da, ali stiem u orsokak.
Tinejder je zgrio ruke na volanu. Na kraju staze dod je bio napravio poluokret i
stajao je naspram njega.
- Pikap je tu, ali...
Zakiljio je.
- Ali ta?
- Mislim da nema nikoga za volanom.
- Romualde, doavola, krei brzo nazad!
- Da, mislim da je pametnije - priznao je.
Sada je zaista bio uplaen. Za nekoliko sekundi uma je postala mrana i inilo se kao
da se zatvara nad njim. Pokuao je da krene unazad, ali put je bio uzak i vozilo se zaglibilo
u snijeg.
Sranje...

154
 Znoj je poeo mu se sliva niz elo. Podigao je runu i izaao na hladnou. uma je
bila zaogmuta platom tiine. Nekoliko pahulja se odvajalo sa grana i lelujalo u vazduhu.
- Ima li koga? - upitao je drhtavim glasom.
Nije bilo odgovora.
Nainio je nekoliko koraka da bi se pribliio pikapu i pogledao kroz staklo.
Niko.
Zapazio je da vrata nisu zakljuana. Spremao se da ih otvori kad je zauo kripanje
snijega pod neijim koracima. Naglo se okrenuo i u tren oka spazio crnu priliku koja se
obruila na njega.
Otvorio je usta da bi vikao, ali ga je kundak nekog oruja udario u glavu.
I on je izgubio svijest.
Ema je bila ula naizmjenine tupe zvuke i uspaniila se.
- Bubavabo? uje me? - upitala je krajnje usplahirenim glasom. - Objasni mi ta se
deava, Romualde! Molim te!
Oiju punih suza, ona vie nije mogla da nastavi da ga moli. Samo se uo jednolini
ton zvonjenja.
Veza je bila prekinuta.

155
 esti dio
PREKO GRANICE

156
 Heroji i kukavice
ali one koji se boje jer sami stvaraju
svoje sopstvene strahove.
STIVEN KING

No je bila pala kada je bordo pikap stigao u blizinu industrijske zone Nju Hartlanda,
izmeu Neua i Salema, na granici Nju Hempira i Masausetsa.
Na prvi pogled, mjesto je bilo zatieno, kako ianom tako i drvenom ogradom, ali
nedovoljno za onoga ko stvarno eli da prodre u pojas. Dod je proao ispred glavnog
ulaza, zaobiao dio koji ide du puta i lagano se popeo manje primjetnom ljunkovitom
alejom da bi stigao pred teku metalnu kapiju obmotanu lancem. Kaskader je naglo
prikoio, izaao iz kola naoruan polugom za obijanje vrata i makazama za metal. Pri
svjetlosti farova trebalo mu je samo nekoliko sekundi da obije bravu dvokrilnih vrata.
Uskoio je u kabinu kamiona i nastavio put.
Stijenjeno izmeu rijeke i stare eljeznike pruge, mjesto je postepeno pripalo dravi
tokom dvijehiljaditih godina. Kamionet je prolazio kroz odvratni pejza koji se prostirao
na nekoliko hektara: naputeni hangari i skladita, fabrike sa zazidanim prozorima,
zaputeno zemljite.
Za volanom pikapa, Oleg Tarasov je uao u jedan dugaak hangar u kome su se
nekada nalazile klanice Okruga Hilsborou. Objekat je bio posljednji u zoni na koji je
stavljen katanac prije tri godine i jedan dio lokala, koje je otkupio neki investitor, bio je jo
uvijek snabdjevan strujom.
Optina je bila pokuala da obnovi mjesto, razraujui sa privatnim investitorima
projekte parcelisanja i prostora za kulturno oivljavanje i razonodu, ah zbog ekonomske
krize nita nije zaivjelo. Tereni su i dalje bili zaputeni, lokali bez namjene a zgrade
ruinirane, na veliku sreu beskunika, bandi i narkomana.
Tarasov je iskoio iz vozila i pritisnuo prekidae. Treperava svjetlost je slabo obasjala
skladite.
Nimalo ga ne tedei, stao je da vue Romualdovo tijelo po zemlji i udario mu
nekoliko amara da bi se ovaj osvijestio.
Bezuspjeno.
Tarasov je bio uznemiren. Ispitao je paljivo paso klinca, koji je naao u jednom od
njegovih depova pantalona: bio je maloljetan i stranac. Iz kog razloga ga je pratio od St.
Fransisa? Da li je to imalo veze s nagodbom koju je trebalo da izvri te noi? U mislima je
vratio film od tog dana. Trgnuo se, sjetivi se mlade ene koja je ula sa njim u lift hotela.
Sada kad o tome razmilja, bio je siguran: ponaala se udno. Da li ga je i ona pratila? Ali
zato? On je, meutim, bio ispotovao sva pravila opreznosti. Kao i obino, slaba karika
nagodbe je bio izdavalac nareenja. Oklijevao je da pozove Kejt apiro, ali dil je bio jasan:
nema poziva, nema kontakta, nema tragova. Prosto i jednostavno izvrenje onoga to je
dogovoreno. On se zapitao da li obeana suma vrijedi truda da nastavi dalje. Zakljuio je
potvrdno. ena je bila korektna. Ve mu je bila isplatila dva puta po 500 000 dolara. Nije
znao kako je nalazila svu tu lovu i to nije bila njegova stvar, ali imala je pristupa keu.
Mnogo kea. I neoznaene novanice. Preostalo mu je da pokupi jo milion dolara.
Odluio je, dakle, da ide do kraja svoje nagodbe.
Dok je ekao mogunost da ispita deka koji je nepomino leao na zemlji, jo uvijek
u nesvijesti, kaskader je dohvatio jednu elinu stolicu, skinuo pauinu i sjeo za jedan

157
metalni sto. Prinio je cigaretu ustima, zapalio je i poloio kutiju ibica na sto. Izbacujui
prvi oblak dima, izvadio je noutbuk iz svog malog kofera, otvorio ga i pregledao detaljni
dosije iz koga je strpljivo obnavljao sve informacije o ovjeku koga je trebalo da ubije.
***
Romuald je poeo polako da opaa narandastu svjetlost koja mu je titrala pred
oima. U glavi mu je odzvanjalo potmulo brujanje dok mu je istovremeno otar bol
probadao lobanju. Bio je poloen na tvrdoj i ledenoj zemlji. Pokuao je da se pridigne, ali
shvatio je da su mu ruke vezane uetom.
Gdje sam to ja?
Kada se stvarno osvijestio, shvatio je da se nalazi u hangaru s obinim betonskim
zidovima, osvijetljenom turobnom svjetlou. Kratkim trzajem pokuao je da se oslobodi
svog poveza, ali najlonsko ue mu se urezalo u kou. Lice mu se izobliilo od bola i
shvatio je da nee uspjeti da se oslobodi.
Dok su mu suze navirale na oi, spazio je ovjeka koji mu se pribliava odlunim
korakom. Nainio je napor da sjedne, ak pokuao da se podigne, ali Tarasov mu je
izmom pritisnuo grudi.
- Ne mrdaj!
Prestravljen, tinejder se ak nije usudio ni da ga pogleda.
- Zato si me pratio? - upitao ga je, pritiskajui klincu trup cipelom.
Romuald je zatvorio oi i sav se sklupao.
- ZATO? - zaurlao je Tarasov, tako silno da je tinejder briznuo u pla.
Van sebe, Rus ga je utnuo u rebra. Romuald je od toga poeo isprekidano da die, a
onda, kad je istrpio prvi udarac, poeo je napadno da kalje.
S uasnom snagom Tarasov ga je zgrabio za jaknu i odvukao u jednu prostoriju bez
prozora, gdje su zidovi i plafon obloeni metalom. Kaskader je ostavio Romualda, koji se
svom teinom stropotao na zemlju i zatvorio vrata za sobom. Klincu nije trebalo dugo da
shvati gdje se nalazi. Ledeni vjetar ibao mu je lice. Podigao je pogled. Hladan vazduh
izbijao je iz cijevi ogromnog evaporatora. Bio je zatvoren u hladnjai.

***
BOSTON
Fina prodavnica, ZELIG FUD
Metju je gurao kolica, pokuavajui da se probije do dijela sa voem i povrem.
- Bre, tata, bre! - ciala je Emili, drei se vrsto za sjedite kolica.
Metju je pomilovao ker po obrazu i uzeo vezicu peruna, sveanj listova estragona,
vlasac i mladi luk.
Na zaokretu kod jedne police, konano ih je ugledao: krompirie sa Nuarmutijea koje
je njegova ena oboavala. Obiao je bio ve pola grada u potrazi za ranim voem i
povrem, ali nije uspio da ugleda ovu divotu. Bilo mu je stalo da ovo vee bude savreno.
Spremio je praznini obrok sastavljen od svih omiljenih Kejtinih jela. Uprkos prevelikoj
cijeni, uzeo je veu koliinu krompira, provjerio na spisku da li nedostaje jo neto i
zaputio se ka kasama.
- Tata, zaboravili smo pie za Djed Mraza! - povikala je Emili.
- Da, u pravu si - rekao je, zaokrenuvi.
U rashladnim vitrinama, oni su zajedno izabrali tetrapak ptijeg mlijeka.
- Dodaemo i punu au burbona. Djed Mraz to mnogo voli, a po ovako hladnom
vremenu, to e mu dobro doi - dodao je namignuvi kerki.
- Dobra ideja! - smijala se ona.

158
 I Metju se isto tako nasmijao, podsjetivi sebe da sluajno ne zaboravi da popije
jednu au prije nego to Emili sutradan ujutru doe u salon.
***
Hladnoa je ledila Romualdovo tijelo. Sklupan kao lopta, s koljenima savijenim uz
grudi, on je bio zabio lice u krznenu kapuljau svoje zimske jakne. Pogledao je na sat. Vie
od dvadeset minuta je bio u hladnjai. Polomljene drvene palete bile su naslagane u uglu
lokala. Brzo ga je obiao. Na zidovima je bila bu i ra. Nemogue je bilo zaustaviti
hlaenje iznutra. Nemogue otkljuati vrata.
Oajniki je dunuo u svoje rake u pokuaju da ih zagrije. Drhtao je, usne su mu
podrhtavale, zubi cvokotali. Srce mu je ubrzano udaralo, kao poslije dueg napora.
U poetku je skakutao sjedne noge na drugu da se ne bi smrzao na licu mjesta, ali
hladnoa je postajala sve jaa, od nje je sve trnulo, probijala mu se kroz odjeu, jeila
njegove udove s gujom koom.
Odjednom, kad se vie nije nadao, zvuk dekompresije nadjaao je jednolino brujanje
prostorije s hladnjaom. Vrata su se otvorila i kaskader je lagano krenuo ka njemu, s
pitoljem u jednoj a noem u drugoj ruci.
- Uas jedan ova hladnoa, zar ne? - rekao je naginjui se prema tinejderu. - Prije
nego to je ovjek iskusi, ne moe ni da zamisli koliko je to muenje.
Jednim rezom otrice noa presjekao je konopac koji je izranjavio Romualdove
zglobove. Tinejder je gotovo puzei izaao iz hladnjae.
Tarasov ga je ispratio pogledom. Znao je kakve komplikacije izaziva nagla promjena
temperature. Romuald je imao isprekidan dah. Kaljao je zvuno, trljao je sebi ramena,
ruke, lice, ali mu je i dalje bilo hladno. Jedino su mu veliki udisaji toplijeg vazduha
donosili malo olakanje.
Tarasov ga je samo nekoliko trenutaka ostavio na miru.
- Neu da ti postavljam pitanje deset puta - upozorio ga je. - Alternativa je prosta: ili
e mi smjesta odgovarati ili se vraa u hladnjau odakle vie nikada nee izai.
Zatvorenih oiju Romuald je i dalje dahtao. Tarasov je nastavio sa svojim prijetnjama:
- Misli da je ono to si upravo preivio pakao, ali vara se. To je tek poetna
poslastica. Razmisli dobro: ti si usred nedoije. Moe da vie koliko god hoe, niko te
nee uti. Ako ne progovori, crknue sasvim sam, sporo i na surov nain.
Romuald je otvorio oi, bacio brz pogled unaokolo. Nigdje izlaza da bi se nadao da
moe da pobjegne. Nikakvo mjesto gdje bi se sakrio.
Rus se namjestio ispred njega.
- Pitam te posljednji put: zato si me pratio?
Tinejdera uhvati novi napad kalja.
Tarasov je postao, nestrpljiv i epao ga za kosu.
- Hoe da mi odgovori?
Skupljajui svu svoju energiju, Romuald je naglo pognuo glavu i na prepad udario
njome napadaa iz sve snage u grudni ko.
Iznenaen, Rus je istrpio napad. Tinejder je to iskoristio i krenuo da tri, ali
kaskader je jednim udarcem noge osujetio njegov zalet.
- Mislio si da e otii tek tako?
Romuald je pao svom teinom na metalni sto, na koji je Tarasov poloio svoje stvari.
U sekundi se ubica bacio na njega i pretukao ga. Direkt u stomak, kroe, lakat u
rebra: udarci su pljutali bez predaha. Batine su se nastavile utiranjem kad je Romuald
pao na zemlju.
Kad se oluja stiala, tinejder, pretuen, nije imao snage da se podigne. Tarasov ga je
uhvatio za jaknu i ponovo ga odvukao do hladnjae.

159
 - - urlao je dok je zatvarao metalna vrata.
Uvjerio se da su vrata dobro zakljuana i vratio se u glavni magacin. Podigao je sto
koji je tinejder bio oborio, pokupio kompjuter, paklu cigara i kljueve. Provjerio je da mu
noutbuk nije polomljen i stavio ga u svoju torbu koju je spustio na mjesto suvozaa u
pikapu. Izvadio je cigaretu i pogledao na sat.
Kasnije, pomislio je vraajui cigaretu u paklu.
Zaputio se u dno hangara koji je izlazio na niz boksova zatienih metalnim vratima.
Otvorio je prvi u kome je bio parkiran motor, koji je izgledao kao oper iz sedamdesetih
godina: Harli-Dejvidson Fat Boy s hromiranim, vatrenoutim trupom.
Izvukao je motor iz garae i odvezao ga na svjetlost: bila je to maina s ogromnim
rezervoarom, irokim tokovima, s agresivnom viljukastom polugom i perforiranim
diskovima.
Provjerio je da li je njegov Glok u holsteru, na desnoj strani grudi, zatim je ubacio
manje oruje u futrolu na glenju. Navukao je kacigu i veliku jaknu prije nego to e
uzjahati svog elinog konja. Dao je gas i aktivirao prijemnik GPS-a na instrument-tabli
kako bi unio tene koordinate kue Metjua apira. Gotovo istog trenutka je sistem za
geolokalizaciju izraunao razliite marrute da bi se dolo do Bikon Hila. Tarasov je
izabrao najbru. Navukao je rukavice, ponovo pogledao na sat i produio do ulaza u
skladite. Tu je pritisnuo prekida da bi isljuio svjetlo i napustio je bive klanice.
***
Motor se izvukao s krivudavih puteva koji su okruivali Uindham i jurio je
Interstejtom 93 u pravcu Bostona. S vjetrom koji mu je duvao u lice, Oleg Tarasov je vozio
sa otvorenim vizirom dok ga je umirivao zvuk dvocilindra. Saobraaj je bio zauujue
prometan. Tim ritmom bie u gradu za manje od etrdeset minuta.
Ostajui i dalje usredsreen na vonju, zakljuio je svoju neuobiajenu nagodbu koju
je trebalo da izvri. Bilo je mnogo jednostavnije prosvirati metkom glavu Metjuu apira ili
mu prerezati grlo jednim potezom noa. Ali Kejt apiro je bila vrlo jasna: nije htjela oruje.
Jer bi vatreno oruje ili no neizostavno znaili policijsku istragu. A njoj je apsolutno bilo
stalo da policajci ostanu van te stvari. Jo tog popodneva, ona mu je ponovila da ostatak
isplate ugovorene sume zavisi od toga da li e se plan odvijati tano onako kako je ona
predvidjela: njen mu mora da strada u tekoj saobraajnoj nesrei. Nesrei koja e
prouzrokovati traumatizam lobanje praen cerebralnom hemoragijom.
Oleg je progutao pljuvaku. Kejt ga je izabrala zato to je u mladosti, u Rusiji, bio
zapoeo studije medicine i radio kao medicinski tehniar. Nije mu dakle bio problem da
jasno razumije instrukcije doktorke: da totalno i bespovratno uniti centralni nervni sistem
koji se nalazi u lobanji Metjua apira, s tim da ostali dio tijela ostane neoteen. Drugim
rijeima, simulirati nesreu da bi mu se unitio mozak, ali ouvali organi. U sluaju
cerebralne smrti, srce moe i dalje da kuca tokom vie od dvadeset i etiri sata, jer aparati
za reanimaciju omoguavaju da se odri dotok kiseonika u krv.
Tarasov je imao princip da nikada ne pokuava da razumije motivacije svojih
klijenata. Nije ih ni osuivao. Svako uvijek ima svoje razloge. To ne mijenja stvar: od
makijavelistikog plana koji je smislila ova ena podilazila ga je jeza. ak je do te mjere
ila u detalje da je sama predloila mjesto nezgode. A to je bila prokleto dobra ideja...
Korni je bila jedna uska betonska rampa koja se nalazila ne na padini litice, ve na
uzdignutom terenu, koji je omoguavao da se zaobie saobraajna petlja. Ako biste znali
da postoji, utedjeli biste dragocjeno vrijeme od Konoli Avenije do Ulice Roup, male
prometne ulice iza stanice Damajka Plejn.
Mada konfiguracija puta ne dozvoljava veliku brzinu, za dvije posljednje godine,
trojica motociklista su stradala. Za to su krive metalne bankine du puta, na iju opasnost

160
udruenje motociklista nije propustilo da ukae. Uzrok je razdaljina izmeu barijere i
zemlje: prazan prostor od pedeset centimetara koji lako moe da se preobrati u giljotinu
ako, poslije iskliznua, motociklista proe nesretno ispod barijere. U razmaku od nekoliko
mjeseci, dva ovjeka su ovako doivjela uas da im se kaciga zaglavi u meuprostor
bankine, dok je jedan drugi u punoj brzini udario ujedan od tabova ovih bezbjednosnih
barijera. Ove tri smrti na istom mjestu su opomenule optinski tim. Tada je zapoela
rasprava u cilju poboljanja bezbjednosti ove dionice. Dok do toga ne doe, optina je
skinula sa sebe odgovornost, zabranivi taj put za motore.
Ali koje stvarno potovao tu zabranu?
Prema rijeima Kejt, nije ni njen mu...
Oleg je spustio vizir na kacigi. Bacio je pogled u retrovizor i izaao iz kolone da bi
pretekao niz kamiona. Mnogobrojni saobraajni znakovi ukazivali su na blizinu grada.
Udvostruio je panju da ne bi propustio izlaz 26 u pravcu Storou Drajva. Kako mu je
pokazivao njegov GPS, vozio je expresswayem koji je iao du rijeke arls sve do odvajanja
za Ulicu Bikon. Krenuo je u pravcu Kopli Skvera, uao u Ulicu Maunt Vernon i stigao do
Luizburg Skvera. Zatim je parkirao motor pod drveem na trgu, skinuo kacigu i stavio
cigaretu meu usne. Prevrnuo je depove, ali nije uspio da nae kutiju ibica. Frustriran
to ne moe da zapali jednu, osorno je pogledao prozor koji mu je oznaila Kejt apiro.
Kroz staklo je naizmjenino razlikovao obrise jednog ovjeka i jedne male djevojice.
Bilo mu je neugodno, ali za manje od dvadeset minuta, taj ovjek e biti mrtav.
***
- Jesu li mi lijepi crtei? - upitala je Emili, pruajui svome ocu tri lista iz bloka.
Met ih je paljivo pogledao: usred simfonije toplih boja isteklih iz vrha flomastera,
jasno su se raspoznavah irvasi koji vuku saonice Djed Mraza, jedna princeza i Snjeko
Bjeli. Nije loe za djevojicu od tri i po godine.
- Predivno je duo! - rekao je oduevljeno, milujui je po kosi. - Mama e biti srena
da vidi kako si lijepo naslikala na jelovnik. Hoe li da ga stavi na sto?
Emili je pristala i odjurila u dio sa trpezarijom, popela se na stolicu i spustila u svaki
od tri tanjira meni od te posebne veeri, koji se sastojao od omiljenih jela njene majke:
Ohlaeni karpao
Sen-ak sa kavijarom
Supa od artioke uz male brioe sa tartufima
Ostrige Rokfeler
Kuvani jastog iz Mejna i krompirii sa Nuarmutijea
Torta sa pekan orasima i okoladom
- Vodi rauna da ne padne! - dobacio je Metju, nadzirui je iz daljine.
Obrisao je ruke o kecelju, obnavljajui istovremeno u svojoj glavi sastojke za nadjev
da bi garnirao svoje ostrige Rokfeler: bijeli luk, perun, estragon, vlasac, slanina, prezle,
maslinovo ulje, kajen biber...
Met je pogledao na zidni sat. Sada bi trebalo da se pojavi Kejt. Provjerio je da li je
stavio bocu ampanjca da se hladi, koju je uvao za ovu priliku, zapitao se da li da pone
da zagrijava rernu, prekontrolisao kako mu se kuvaju krompirii...
- Tata, gladna sam! - poalila se Emili.
Podigao je pogled. Djevojica se vratila da se igra odmah pored jelke.
- Za nekoliko minuta, duo - uvjerio ju je on.
Girlande koje su svjetlucale mijenjale su boje od ruiaste, srebrne i plave, stvarajui
bajkoviti prsten oko njegove keri, zbog ega je hila na princezu.
- Slikau te pored jelke i poslau je mami da bi malo pourila - odluio je.
Taman je dohvatio telefon kad je ovaj poeo da vibrira u njegovim rukama.
Bila je to njegova ena.
161
 U dolini sjenki
Nevolja nas, poput estokog vjetra, ometa da idemo kuda elimo,
ogoljuje i ostavlja suoene sa nama samima kakvi jesmo,
a ne kakvi mislimo da jesmo.
ARTUR GOLDEN
24. DECEMBAR 2010.
DAMAJKA PLEJN (PREDGRAE BOSTONA)
20.59H
Bolnika soba se kupala u bijeloj svjetlosti. ekajui na presaivanje, Nik Fi se
nalazio u komi. Od sada je ivot poslovnog ovjeka zavisio samo od vjetakog respiratora
prikopanog kraj kreveta. Kejt je kiljei provjerila da li je dobro prikljuena infuzija,
konstante i ispravan rad elektrokardiografa. Zatim se nagnula i brzo spustila poljubac na
usta svog ljubavnika.
Do skorog vienja. Ne brini. Ja se staram o svemu.
Zatvorila je oi da bi prikupila svoje rezerve energije, zatim duboko udahnula,
skinula bijeli mantil i izala iz sobe.
Samo ne ustuknuti. Pratiti plan.
Pola je liftom do prizemlja i pozdravila rijetke kolege koje je susrela na hodniku koji
vodi u hitnu pomo.
Ne gubiti vrijeme.
Kao to je oekivala, u bolnici je bilo mirno. Osim rana od noa za ostrige, za Badnje
vee bilo je mnogo manje guve nego uvee 31. decembra. ak je i prostorija za odmor,
uprkos svojim ukrasima, izgledala nekako dosadno.
Iz svog ormaria Kejt je pokupila kaput, tanu i mobilni telefon. Prvo je nazvala svog
mua. Obratila mu se, hodajui sve vrijeme, prolazei dugakim providnim hodnikom koji
vodi do parkinga, igrajui besprekomo svoju ulogu uzorne supruge, pratei savreno
svaku Metovu reakciju.
- Zdravo, duo. Izlazim ovog asa iz bolnice, ali kola su i dalje u kvaru na parkingu! -
slagala je. - Kao i uvijek, bio si u pravu: stvarno treba da se otarasim te krntije.
- Rekao sam ti hiljadu puta... - primijetio je Metju.
- Ali toliko sam vezana za njih, za moju staru mazdu kupe. Zna da je to prvi auto
koji sam mogla sebi da priutim kad sam bila studentkinja.
- To je bilo devedesetih godina, srce moje, a i u to vrijeme je ve bio polovnjak...
- Pokuau da uzmem metro.
- ali se? U kraju je u ove sate previe opasno. Uzimam motor i dolazim po tebe.
- Ne, stvarno, previe je hladno. Pada nekakva susnjeica, nije pametno, Mete!
Vrlo dobro je znala da e on biti uporan. Pustila ga je da igra svoju ulogu mukarca
zatitnika prije nego to mu je popustila.
- U redu, ali vodi rauna onda! ekam te - rekla je, prolazei kroz automatska vrata.
Spustila je slualicu i izala na parking.
Hladnoa je poela da joj tipa lice, ali ona to nije ni osjetila.
***
21.03H
Samir Narahejem je dao kontakt kljuem na svom kamionu-cisterni i napustio kraj s
fabrikom brana Olvit u zapadnoj industrijskoj zoni Damajka Plejna.
Obavljao je svoju posljednju isporuku prije nego to e se vratiti kui i pridruiti

162
svojoj eni Sajano. Dan je bio dug i teak. Samir, normalno, nije trebalo da radi za Badnje
vee, ali gazda mu je telefonirao u bezizlaznom poloaju poetkom jutra da bi od njega
zatraio da pod hitno zamijeni jednog vozaa koji ne odgovara na poziv. Iako su on i
njegova supruga planirali da provedu dan u porodinom okruenju, Samir se nije usudio
da odbije predlog svoga efa. S ekonomskom krizom i Sajaninom trudnoom nije bio
trenutak da rizikuje da izgubi posao.
U svakom sluaju bio je u frci...
Pogledao je na sat na instrument-tabli.
Ne smijem da gnjavim!
Trebalo je da do 22 asa isporui svoj tovar brana jednoj fabrici u Kvinsiju, juno od
Bostona.
Samir je malo ubrzao, krei propisana ogranienja.
Nije ni sanjao da e kroz nekoliko munuta ubiti nekoga svojim kamionom...
***
21.05H
Kejt je krenula napolje ka parking mjestima da bi dola do svojih kola. Stigavi na
mjesto broj 66, sa zaprepaenjem je vidjela da je prazno. Ukrali su joj kupe!
Nemogue!
Bila je parkirala kola na uobiajenom mjestu kad je stigla poetkom popodneva, bila
je sigurna u to!
Osjetila je kako je obuzima bijes i dvoumila se koji korak da preduzme. Trebalo je da
pozove plaenog ubicu da bi mu dala zeleno svjetlo prije nego to Met napusti kuu. Ali
uspjeh plana je zavisio i od toga da ona bude prva na mjestu nesree.
Htjela je po svaku cijenu da nadgleda dolazak hitne pomoi i vjeto iskoristi manjak
osoblja za Boi. U prvo vrijeme je raunala da odigra na kartu dvostrukog statusa ljekara
i rtvine supruge. Zatraie da zadri Metjuovo tijelo pod nadzorom sve do bolnice,
pojurie da uradi angiografiju kojom e potvrdtiti cerebralnu smrt, sama e osigurati da
njegovo srce bude vjetaki odravano u stanju funkcionicanja i brzo e regulisati
probleme koji se tiu saglasnosti za doniranje organa. Jutros nije zaboravila da provjeri da
se u novaniku njenog mua nalazi kartica za doniranje organa koju ga je ubijedila da
napravi prije tri godine. Znala je da e medicinski odbor upravo njoj postaviti pitanje i
zatraiti da donese odluku: mu joj je odravao daleke veze sa roditeljima, koji ive na
Floridi, i nije imao drugu porodicu u Bostonu.
Plan e joj uspjeti pod uslovom da se stvari ubrzaju. im princip uzimanja organa
bude utvren, laboratorija e pristupiti dobijanju serumoloog rezultata i ustanovie stanje
organa zahvaljui medicinskoj bazi podataka. Tolika ispitivanja koja e ih usmjeriti na
potencijalne i kompatibilne primaoce. Nik je bio na listi prioriteta, crvenoj listi, i bie
odmah identifikovan. Ve dva mjeseca je ona vrebala rasporede timova i, kako nee moi
lino da operie Nika, obezbijedila je da deurni kardiohirurg te noi bude jedan od
najboljih ljekara u bolnici.
Danima, mjesecima, godinama, sve je planirala.
Osim da e joj ukrasti kola na ovom prokletom parkingu...
Ne gubiti prisebnost.
Kejt nije predvidjela ovu vrstu tekoe, ali morala je da sauva prisebnost. Kao u
ahu. Sjetila se reenice Tartakovera, majstora ove discipline: Taktika se sastoji u tome da
znate ta treba uraditi kad neto moe da se uradi. Strategija se sastoji u tome da znate ta treba
uraditi kad nita ne moe da se uradi.
Treim korakom je odjurila do kabine s uvarom zaduenim da motri na parking i
prijavila je krau vozila.

163
 - Nemogue, go. Ja deuram od podneva. Napamet znam va kabriolet i mogu da
vam garantujem da nije izaao iz kruga bolnice.
- Ali vidite da nije vie tamo!
- Zato to ste ga parkirali na nekom drugom mjestu! To se deava svakodnevno.
Prole nedjelje je doktor Stem takoe mislio da su mu ukrali pore, a on je bio doao na
posao taksijem!
- Ah nisam valjda luda!
- Nisam to rekao, doktore! Baciu pogled na donje nivoe - potvrdio je, pokazujui
monitore kamera za nadzor.
To je to...
Kejt se ve bila okrenula i otila kad ju je uvar pozvao.
- Evo ga ovdje va kupe, go. Na nivou 3, mjesto 125! - objavio je, pokazujui joj
ekran, dok mu se na licu ocrtavao pobjedniki osmijeh, kao da kae: Ovi ljekari, svi su
izgubjeni sluajevi...
Kejt je zaobila liftove i sjurila se niz stepenite koje je vodilo do podzemnog
parkinga.
Onaj kreten od uvara je imao pravo. Mazda kupe je bila parkirana na posljednjem
nivou.
Kako je to bilo mogue? Imala je mjesto sa svojim imenom na toj povrini. Ovdje
tavie nikada nije bila. Neko joj je premjestio kola, to je sigurno. Ali zato? Da li je to imalo
veze sa svenjem kljueva koje je izgubila poetkom sedmice? Pitanja su se tiskala u njenoj
glavi, ali ona je odluila da ih ignorie.
Pogledala je u telefon: nedostupna mrea. Normalno, nalazila se u suterenu.
Otkljuala je bravu na kolima, upalila ga i napustila podzemni parking. im je izala
na povrinu, pojurila je svom brzinom sve do izlaza. Prije nego to je izala na put,
nakratko je pozvala Olega Tarasova da bi mu konano dala zeleno svjetlo.
Dok se utapala u saobraaj, primijetila je u svom retrovizoru kamion-cistemu kako
skree na uglu avenije, u suprotnom smjeru od nje.

***
STARA INDUSTRIJSKA ZONA UINDHEMA
21.08H
Prostorija s hladnjaom bila je u potpunom mraku.
Romuald je kresnuo jo jednu ibicu, izvaenu iz kutije koju je uspio da ukrade ubici
kad ga je ovaj premlatio. Naivno je povjerovao da e mu moda biti od koristi, ali u
ledenom skladitu nije bilo niega to bi se moglo zapaliti. Naslagane drvene palete bile su
previe vlane da bi mogle da gore.
Jedno drvce se zapalilo, proizvodei slabu svjetlost koja je tinjala samo nekoliko
sekundi.
Potom je prostorija ponovo utonula u mrak.
Samrtna hladnoa obavijala je tinejdera, stezala ga je za guu, ledila mu lice,
oduzimala nos i ui. Ledeni dah tipao mu je ruke, uvlaei mu se u svaki dio tijela,
prodirui sve do sri u kostima. Nevidljivi neprijatelj protiv koga nije mogao da se bori.
Poto je u poetku bio ubrzan, njegov srani ritam je sada postao mnogo sporiji.
Drhtanje i strah su se stopili u uasni umor. Osjeao je kako ga postepeno izdaje snaga. Bio
je iznemogao. Da ne bi pao u stanje letargije, sebi je zadao cilj da na, otprilike, svakih deset
minuta upali po jedno zrnce ibice i drao se tog obreda.
Stopala i noge su mu bili ukrueni, kao u tetanusnim grevima. Na asu biologije je
nauio da krv, da bi se izborila sa hipoglikemijom, naputa ekstremitete tijela da bi

164
ouvala dvije svetinje, srce i mozak.
U glavi je osjeao smuenost, kao da e svakog asa da se onesvijesti. Nije uspijevao
da otvori usta ili progovori i misli su mu postajale usporene. Bronhije su mu bile
optereene, ali vie nije imao snage ak ni da kalje. Jedva da je uspijevao da i dalje die.
Ni u jednom od svojih komara nije zamiljao da hladnoa moe da bude toliko jaka.
A kaskader je bio u pravu: najuasnija je svijest o tome da niko nee doi da vas izbavi.
Saznanje da ete crknuti sami, u mraku, u surovim mukama.

***
BOSTON, BIKON Hil
21.09H
Za manje od minut nakon to je spustio slualicu, Oleg Tarasov je primijetio Metjua
apira kako silazi niz stepenice pred kuom. Rus je stavio kacigu i rukavice, ne isputajui
iz vida mladog profesora. Vidio je kako sjeda na motor a njegovo struno oko odmah je
zapazilo model: Trijumf Tajger Kab s kraja pedesetih godina, divno renoviran, sa njegovim
okruglim farom, niskim sjeditem i vatrenocrvenim hromom.
Pustio je apira da malo odmakne, dao gas na svom Harliju i poao za njim.
***
21-11 H
urei da se nae sa enom, Metju je u punoj brzini proao kroz grad. Kvart koji je
poznavao kao svoj dep, vonja koju je obavio na stotine puta. Ulica arls, Ulica Bikon,
Ulica Arlington... Uprkos slaboj susnjeici, njegov stari motor je prianjao uz asfalt i dobro
se drao puta. Jo vie je ubrzao u Kolambasu, prostranoj prometnoj ulici koja se protee
pravo i koja povezuje centar sa Saut Endom, Roksberijem i istokom Damajka Plejna. Bilo
je jo rano, ali grad je bio pust. Svjetlost dekoracija se stapala sa svjetlou kancelarija i
prodavnica. Srebrni aneli su bili zakaeni na ulinim svjetiljkama, girlande sa zvijezdama
su blistale s hiljadu iskrica a udni fosforescentni krugovi obavijali su drvee, stvarajui
futuristiku atmosferu.
Pribliavajui se perifernim kvartovima, rasvjeta je postajala sve rea. Metju je osjetio
kako mu se motor zanio dok je prebrzo ulazio u kruni tok iznad stanice Dekson Skvera.
Uspio je bez tekoe da ga stabilizuje, zatim je obiao stanicu i kroio na korni,
betonsku rampu izmeu Ulice Roup i Konoh Avenije, ulice u kojoj se nalazila Kejtina
bolnica. Teorijski, ova preica je bila zabranjena za motore, ali nikad nije vidio nijednog
policajca da sastavlja zapisnik na tom mjestu. Ipak, vozio je oprezno zbog nestabilnog
zemljita. Neto malo prije nego to e stii do otre krivine, primijetio je u svom
retrovizoru drugog motociklistu koji mu se previe pribliavao, sjedei na ogromnom,
sreenom Harliju.
Far ga je zaslijepio.
Nemam elju da se trkam, pomislio je, usporivi i sklanjajui se udesno da bi ga
propustio. Kruzer je izaao iz trake da bi ga pretekao ali u posljednjem trenutku je
naprasno skrenuo. Prednji toak Harlija udario je u zadnji toak Trijumfa od ega je ovaj
izgubio ravnoteu. Iznenaen silinom udara, Metju je izgubio kontrolu nad svojim
motorom.
Posljednjim refleksom okrenuo je guvernalu i blokirao zadnji toak da bi oborio
motor koji je otklizao po raskvaenom asfaltu i zaglavio se meu prekama metalnih
barijera. Zbaen sa Trijumfa, Metju se otkotrljao na zemlju. Kacigom je udario nekoliko
puta u beton, a jedna noga mu je popreno udarila u stub koji je podupirao bankine, prije
nego to je ostao nepomino da lei. Trebalo mu je desetak sekundi da shvati ta mu se
deava. Leei na zemlji, pokuao je da ustane i jauknuo od bola. Bila mu je slomljena

165
desna noga. Oslonio se na bankinu i podigao kacigu. im je oslobodio lice, Metju je spazio
vozaa opera kako se ustremljuje na njega, naoruan bejzbol palicom.
ovjek je ve bio zamahnuo ka njemu, speman da mu slomi vrat...
***
Dva hica Tejzera pogodila su Rusa u potiljak, izazivajui elektrino pranjenje koje ga
je dotuklo. On se grubo sruio, kao udaren gromom.
Obuena u crne helanke i konu jaknu, Ema je iskoristila oduzetost ubice da ga
razorua.
- Jesi dobro? - upitala je hrlei ka Metjuu.
Podigao je pogled ka toj eni koja je preko lica imala navuenu tamnu zimsku kapu i
koja se pojavila niotkuda da bi mu spasila ivot.
- Ali... ta se deava?
- Vaa ena! - povikala je Ema. - Hoe da vas ubije!
- ta? ta buncate! Ko ste vi?
Ema nije imala vremena da odgovori.
Dva okrugla bljetava fara probila su se kroz no. Kejtina mazda kupe parkirala se
pored Harli-Dejvidsona. Doktorka je izala iz kola i hladnim pogledom osmotrila situaciju.
Nita se nije odigralo po planu.
- Duo! - pozvao ju je Metju.
Kejt ga nije ni pogledala. Pitala se samo ko je ta ena s izgledom ene make koja joj
je upravo upropastila plan.
Rjeavati probleme jedan po jedan.
Nagnula se nad Tarasovim i primijetila pogotke Tejzera zadate na potiljku.
Paralizovanog nervnog sistema, ubica je nepokretno leao na asfaltu, napreui se da doe
sebi. Pretraujui po unutranjem depu Olegove jakne, ona je pronala ono to je traila:
Glok 17 od polimera, sa arerom. Kejt je uzela automatski pitolj u ruke i opalila u pravcu
Eme da bi je primorala da uzmakne. Opruene ruke, vertikalno u odnosu na tijelo, prstiju
zgrenih na obarau, Kejt se kretala ka svome muu.
Jo uvijek mogu da spasim Nika. Metak u glavu e ubiti Metjua, ali e sauvati njegovo srce.
- Kejt, ta to radi, duo? ta to...
- Umukni! - urlala je. - Ne nazivaj me duo! Ti me ne poznaje. Ne zna nita o meni.
NITA!
Okonau moje dane u zatvoru, ali Nik e ivjeti...
Lice lijepe doktorke se bilo izobliilo. Izgubila je svoju privlanost i ljepotu da bi se
pretvorila u porcelansku masku, bijelu i hladnu. Samo su joj oi gorjele, zapaljene bijesnim
plamenom. Poput robota, nastavila je da hoda prema muu.
- Voljela bih da ti objasnim, Mete, ah ti to ne bi mogao da razumije.
Ema se bila sklupala na suprotnoj ivici puta. kiljei, ona je primijetila kaskadera
kako se oajniki trudi da ustane. Tada je primijetila holster privezan za Tarasov gleanj.
Neto joj je kljocnulo u glavi. Otpuzala je do njega i izvukla mu iz futrole Smit i Veson 36.
Rukama je obuhvatila kundak i ispruila ruku da bi nanianila Kejt.
Nema se vremena za postavljanje pitanja.
Cijev Kejtinog Gloka bila je uperena u glavu njenog mua, a Emina se pruala u
pravcu doktorke. Dvije ene su bile spremne da opale.
Ema se pomolila da ne zadrhti.
Prva je povukla obara.
***
Pogoena u grudi, Kejt je pala unazad. Tijelo joj se zanjihalo iznad bankine i ona se
stropotala niz strmu padinu provalije.

166
 Duga tiina, gotovo nestvarna, uslijedila je poslije pucnja.
Odbaena na zemlju zbog estine trzaja, Ema je nekoliko sekundi ostala drhtei, u
oku, bez glasa.
Oleg Tarasov je bio uspio da se tekom mukom uspravi i shvatio da je za njega
najbolje da napusti mjesto. Bez kacige, popeo se na Harli, dao gas i pobjegao u suprotnom
smjeru od onog kojim je doao.
Poslije pedesetak metara, na raskrsnici, kamion s branom Samira Narahejema
udario je direktno u njega.
***
Ema se pribrala. Ugledala je Metjua na nekoliko metara od sebe, potpuno klonulog, u
stanju oka. Ali ivog.
Romuald!
Otrala je sve do olupine motora i iupala GPS koji je bio dvostruko privren vrlo
jakom prianjajuom gumom. Zatim se vratila nazad i uskoila u Kejtina kola.
***
im je ula u kola, skinula je zimsku kapu i konsultovala sistem za geolokalizaciju.
Kao to se nadala, sprava je zadrala u memoriji posljednje vonje koje je ubica obavio.
Upalila je kola i uz kripu tokova napustila komi.
Boston je bio pust. Ukljuila se na 1-93 sa sjevera i poela da vozi auto-putem,
ogluujui se o sve bezbjednosne propise i opreznost. Bilo ju je briga za ogranienja,
patrole, opasnost. Nita nije bilo vano osim Romualda.
Pod uslovom da mu se nita nije desilo...
Vozila je s gasom do daske pola sata a onda je izala s auto-puta kod Uindhema, na
granici Masausetsa i Nju Hempira. Pustila je da je vodi GPS, idui sporednim putevima
sve dok nije izbila u pojas stare industrijske zone.
A sada?
Ema je pogledala u ekran navigatora: strelica je oznaavala da zona odredita nije
daleko, ali je nedostupna kolima. Ostavila je upaljene farove i izala iz kola. Taj dio puta je
bio u potpunom mraku. Nije mogla da vidi mnogo, osim visoke iane ograde koja se
uzdizala pred njom. Odluila je da se uzvere uz mreu golim rukama. Prelazei s druge
strane ograde, jedan kraj ice, otar kao no, zabio joj se u gornji dio ruke i rasparao joj
kou na najmanje pet centimetara.
Od bola se zateturala. Osjetila je kako joj krv lije ispod dempera i jakne, ali nije htjela
da ali nad svojom sudbinom. Odbacila se i otkotrljala na zemlju. Zatim je ustala i zatrala
se da bi se uzverala na vrh jedne kosine odakle je uspjela da razabere fantomski grad.
Stare fabrike i naputena skladita pruah su se u nedogled. Mjesto je bilo nadrealno.
Pravi dekor za filmove strave i uasa. Nekoliko vagona se kotrljalo po staroj eljeznikoj
pruzi. Od fijukanja vjetra kripale su stare metalne instalacije. Izobliene siluete prijetile su
da iskoe iza svake barake. Dolina sjenki koja se sigurno prostirala na pet ih est hektara.
Kako da pronae Romualda u ovom lavirintu gvourije i lima?
- Romualde! Romualde! - povikala je vie puta, ali vjetar i snijeg su ove povike
odnijeli u nitavilo.
Pogledom je potraila neki putokaz ili detalj na osnovu kojeg bi mogla da se
orijentie, ali nije se vidjelo ni na tri metra.
Sklanjajui pahulje koje su joj se kaile na lice, sluei se mobilnim telefonom kao
lampom, trala je do iznemoglosti, naspram vjetra, kreui se prema sjeveroistoku
industrijske zone. Tarasov je nesumnjivo traio najudaljenije mjesto od puta da bi tu
ostavio svoja kola. Odjednom ju je nekakva buka zaustavila. Upravo je prela preko
ljunka. Osvijetlila je zemlju, dolazei do daha.

167
 Nekakav put se peo sve do dinovskog skladita.
Krenula je naprijed nekoliko koraka da bi osvijetlila zaralu tablu:
REGIONALNE KLANICE OKRUG HILSBOROU
Ponovo je nastavila da tri sve do glavne zgrade. Tu je opazila tragove tokova, koje
je polako prekrivao snijeg. Srce je poelo snano da joj udara u grudima. Ovdje je neko
skoro dolazio.
Odgurnula je svom snagom visoka klizna vrata, na koja se ulazilo u prostoriju, i
zatvorila ih za sobom da vjetar ne bi ulazio.
-Romualde!
Mjesto je bilo obavijeno tamom, ali ulo se brujanje grijanja ili klimatizacije.
Ema je pritisnula prekida i blijedo svjetlo se rasprilo, otkrivajui skoro prazno
skladite s golim betonskim zidovima.
Na sred zgrade, prepoznala je kaskaderov bordo pikap.
Prila je kamionetu i pogledala unutra.
Niko.
Zaalila je to nije ponijela sa sobom kaskaderov mali kompaktni revolver.
- Romualde?
Na kraju glavne prostoriije, hodniku obliku lakta izlazio je na niz gvozdenih vrata.
Prva su bila od neke prazne prostorije. Ostala su bila zakljuana. Sklopila je oi, ali njena
obeshrabrenost nije potrajala ni sekundu.
Odlazei, ubica se pobrinuo da sve ugasi.
Osim...
Sum generatora!
Ona se vratila unazad, pokuavajui da prepozna izvor buke. Zujanje je dopiralo iz
hladnjae. Jako je poela da lupa u metalnu pregradu.
- Romualde?
Ne, to je nemogue. Nije tu...
- Romualde? To sam ja, Ema, uje li me?
Pokuala je da otvori vrata, ali uzalud. Sagnuvi se, primijetila je jedan dio od sjajnog
elika u obliku guvernale. Skroz ga je okrenula i rashladna prostorija se otvorila.
Zahvaena polarnim dahom, pojurila je unutra.
- Romualde!
Pri svjetlosti telefona, usred pomrine, spazila je krznenu kapu tinejderove zimske
ukave jakne.
Pojurila je ka njemu. Leao je beivotno. Skupivi svu svoju snagu, poela je da vue
da bi ga izvadila iz samrtnog hladnjaka i odvela na okolnu temperaturu. Stavila je telefon
na spikerfon i pozvala 911 da zatrai kola hitne pomoi da preuzmu pacijenta s
hipotermijom.
ekajui pomo, traila je znakove disanja koje nije nala, puls koji nije mogla da
uhvati jer je bila previe nervozna. Romualdova koa je bila olovne boje, modra, mrtvaka.
Sranje!
Nije imala ni najmanji pokriva da ga ugrije. Onda se dosjetila pokreta za
preivljavanje koje je bila nauila nekoliko mjeseci ranije, tokom jednog seminara koji su
morali da prate svi zaposleni u Imperatoru. Seminar koji joj se tada uinio debilnom i
beskorisnim, i ne pomiljajui ni na trenutak da e joj to jednog dana moda koristiti.
Sreom, vjebe koje je izvela na lutki sad su joj se vraale u punoj jasnoi. Poloila je
tinejdera potpuno ravno, postavila se na koljena pored njegovog grudnog koa, podigla
mu demper i postavila dlan svoje desne ruke na donji dio grudne kosti. Drugu ruku je
stavila preko prve. Ispruenih ruku, pritisnula je svom teinom, zabijajui ruke u

168
Romualdove grudi, zatim se uspravila prije nego to e nastaviti ciklus kompresije i
oputanja, da bi podstakla cirkulaciju krvi u tinejderovom tijelu.
I jedan i dva i tri! Jedan i dva i tri!
Izbrojala je trideset kompresija, zatim je tinejderu dala dva puta vjetako disanje,
usta na usta.
Nemoj da umre!
S bijesom u srcu, ponovo je otpoela ciklus masae srca, pokuavajui da zadri
pravilan ritam.
I jedan i dva i tri...
Pri svakom pritisku na grudni ko, rizikovala je da mu slomi rebra.
I jedan i dva i tri...
Vrijeme je bilo stalo. Ema je bila drugdje. Vodila je rat Onaj koji ivot zapoinje
protiv smrti.
Nemoj da umre, Romualde! Nemoj da umre!

169
 Godinu dana kasnije

Replay
Ako je istina da moemo da ivimo
samo jedan jedini dio onoga to je u nama,
ta se deava s ostatkom?
PASKAL MERSIJE
UNIVERZITET HARVARD
KEMBRID
19. DECEMBAR 2011.
Amfiteatar je bio prepun, ali bilo je tiho.
Kazaljke na bronzanom brojaniku starog zidnog sata pokazivale su 14.55h. as
filozofije koji je drao Metju apiro bliio se kraju.
Zvuk zvona je oslobodio studente. Metju je spakovao svoje stvari, obukao kaput,
zavezao al i izaao na kampus. im se naao napolju, zamotao je jednu cigaretu i preao
Jard.
Park se kupao u lijepoj jesenjoj svjetlosti. Ve deset dana su posebno blaga
temperatura za to doba godine i izdano sunce nudili stanovnicima Nove Engleske
miholjsko ljeto, utoliko prijatnije to je kasnilo.
- Gospodine apiro! Hvatajte!
Metju se okrenuo u pravcu glasa koji ga je pozvao i po intuiciji podigao pogled.
Ragbi lopta mu se pribliavala.
On ju je uhvatio, s takvom preciznou, i u skoku je dobacio natrag kvorterbeku koji ju
je traio. Zatim je izaao iz kruga univerziteta kroz ogromni portal koji je izlazio na
Harvard Skver.
Upravo je bio zakroio na pjeaki prelaz da bi doao do stanice metroa kada se jedan
stari evrolet Kamaro uz zagluujuu buku pojavio na uglu Masausets Avenije i Ulice
Pibodi. Mladi profesor je odskoio i ustuknuo da ga ne bi zgazio jarko crveni kupe koji se
uz kripu guma zaustavio tik pored njega.
Prednje staklo se spustilo i ukazala se riokosa Ejpril Ferguson, njegova podstanarka
nakon ubistva njegove ene.
- Hello, tamnokosi ljepotane, da te povezem?
- Vie volim da se vratim javnim prevozom - odbio je on. - Vozi kao u video
igricama!
- Hajde, ne glumataj s tim tvojim strahovima. Odlino vozim i ti to zna!
- Nemoj da navaljuje. Meni je stalo do ivota! elio bih da izbjegnem da moja ki
postane siroe s etiri i po godine.
- O, u redu je! Ne pretjeraj! Hajde kukavice, pouri! Blokirala sam saobraaj!
Pourivi zbog zvuka sirena, Metju je pomirljivo uzdahnuo i otvorio vrata da bi

170
uskoio u evrolet.
Tek to je vezao pojas, kad je uprkos svim pravilima bezbjednosti kamaro napravio
opasni poluokret da bi vrtoglavom brzinom pojurio ka sjeveru...
- Boston je na drugoj strani! - pobunio se on, hvatajui se za vrata.
- Samo zaobilazim preko Belmonta. To je na deset minuta. I ne brini se za Emili.
Zamolila sam njenu bebisiterku da ostane sat vremena due.
- Kako si smjela! Upozoravam te, ja...
Mlada ena je urno prebacila za dvije brzine a zatim naglo dala gas to je Metjua
presjeklo usred rijei. Kad je ponovo smanjila na normalnu brzinu, ona se okrenula ka
njemu i pruila mu blok za crtanje.
- Zamisli, moda imam klijenta za Utamarovu sliku - rekla je.
evrolet je napustio univerzitetsku etvrt. Krenula je brim putem koji je iao du
Fre Ponda prije nego to e stii u Belmont, jedan rezidencijalni gradi na zapadu Bostona.
Ejpril je unijela adresu u GPS i stala da ga slijedi sve do otmene i poznate zone s
vikendicama. Uprkos jasnoj zabrani, kamaro je pretekao kolski autobus i parkirao se u
jednoj tihoj ulici s mnotvom drvea.
- Ide li sa mnom? - upitala ga je, uzimajui, blok za crtanje.
Metju je odmahnuo glavom.
- Radije bih da te saekam u kolima.
- Gledau da pourim koliko mogu - obeala je, popravljajui minku u retrovizoru.
- Ne misli li da pretjeruje? - zadirkivao ju je on.
- Nisam loa, samo sam tako nacrtana - mazno je izgovorila, oponaajui repliku i glas
Desike Rebit.
Zatim je ispruila svoje beskonano duge noge utegnute u helanke i izala iz kola.
Ostavi sam, Metju je bacio pogled preko puta ulice. Jedna majka je sa svoje dvoje
djece ukraavala dvorite prazninim dekoracijama. Shvatio je da je Boi kroz nekoliko
dana i ta istina ga je bacila u nekakvo panino stanje. Sa uasom je uvidio kako se nazire
prva godinjica od Kejtine smrti: taj kobni 24. decembar 2010. kada se njegov ivot survao
u patnju i nepodnoljivu tjeskobu.
Od ubistva njegove ene, ivot mu se pretvorio u komar. Kako da reagujete kad
saznate da se ona s kojom dijelite ivot ve etiri godine, majka vae male djevojice, udala
za vas samo zato da bi vas ubila? Da bi Vas ubila samo zato da bi presadila Vae srce i
spasila svog ljubavnika. Kako ivjeti od sada? Kako i dalje vjerovati ljudima? Kako se
ponovo usuditi da ivite s nekom enom?
Metju je uzdahnuo. Samo ga je ki sprijeila da potone u ludilo i da se ubije. Kad je
dogaaj izaao u javnost, odmah poslije smrti Nika Fia, morao je da se bori da zatiti
Emili od radoznalih novinara. Postojao je jedan posebno muan period kada ga mediji
nisu ostavljali na miru. Izdavai su mu predlagali luake sume da bi ispriao svoju priu,
a Holivud je htio da ekranizuje njegovu tragediju. Da bi pobjegao od ovih uljeza, ozbiljno
je tada pomiljao da napusti Masausets, ali je bio previe vezan za Boston, svoju kuu i
studente. Od prije nekoliko nedjelja, stvar je poela da se stiava u medijima. To nije
umanjilo njegovu nevolju, ali bar je osjeao da je zbacio teret jedne bolesne popularnosti.
Preko malih stvari se polako vraao u ivot: etnja po sunanom danu s Emili,
fudbalska utakmica sa njegovim studentima, posebno dobra ala koju je izvalila Ejpril.
Ali ova blagodet je bila krhka. Bol je vrebao, spreman da ga epa za guu,
ponavljajui vjeno ista pitanja na koja nema odgovora. Kako prihvatiti da su najljepe
godine vaeg ivota bile samo maskarada? Kako povratiti samopouzdanje poto ste
izigrani na takav nain? Kako pronai rijei da biste takvu situaciju objasnili Emili?
Metju se znojio. Srce mu je jako udaralo u grudima. Spustio je staklo na kamaru,
potraio tabletu anksiolitika u depu svojih farmerki i stavio je pod jezik. Lijek se polako

171
topio u njegovim ustima, donosei mu hemijsku pomo koja je polako rastvorila njegovu
uzrujanost. Da bi se potpuno smirio, osjetio je potrebu da pui. Izaao je iz kola, zakljuao
vrata i nainio nekoliko koraka na trotoaru prije nego to je pripalio cigaretu i povukao
dugaak dim.
***
Zatvorenih oiju, lica okrenutog ka jesenjem lahoru, on je uivao u svojoj cigareti.
Bilo je jo uvijek lijepo vrijeme. Sunce se provlailo kroz grane. Ostao je tako nepomian
nekoliko trenutaka prije nego je otvorio oi. U dnu ulice, nekakva gomila se okupila pred
jednom kuom. On se radoznalo pribliio jednoj brvnari, tipinoj za Novu Englesku:
prostranoj kui s drvenim trijemom, sa iljatim krovom i mnogobrojnim prozorima. Ispred
kue je, na travnjaku, bila organizovana neka vrsta rasprodaje.
Metju se pomijeao sa radoznalom gomilom koja je trgovala starom robom na sto
metara kvadratnih travnjaka. Prodaju je vodila jedna lijepa mlada ena, brineta njenog i
nasmijanog lica. Kraj nje je jedan ar-pej boje pijeska glodao gumenu kost.
Meu neobinim predmetima, Metju je opazio jedan laptop: Mekbuk pro, ekran od
petnaest ina. Nije bila posljednja verzija tog modela, ve ona prethodna ili ak ona prije
nje. Pribliio se i osmotrio mainu iz svakog ugla. Aluminijumsko kuite sprave dobilo je
lini peat zahvaljujui jednoj naljepnici od vinila, zalijepljenoj na poleini ekrana, koja je
predstavljala stilizovanu i seksi Evu. U dnu ilustracije, mogao se proitati potpis Ema L.,
s tim to se nije moglo pouzdano znati da li se radi o umjetniku koji je nacrtao figuru ili o
bivoj vlasnici kompjutera.
Zato da ne, pomislio je on, gledajui etiketu. Njegov stari Pauerbuk je crkao krajem
ljeta. Bio mu je potreban jedan novi laptop, ali ve tri mjeseca kako neprestano odlae taj
izdatak za kasnije.
Predmet je bio procijenjen na 400 dolara. Smatrao je da je suma razumna.
Priao je mladoj eni zaduenoj za prodaju i pokazao na Mek.
- Ovaj kompjuter radi, zar ne?
- Naravno. To je moj stari laptop. Formatiran je hard disk i instalirana nova verzija
operativnog sistema. Kao nov je!
- Nisam siguran... - oklijevao je.
- Mislite da hou da vas preem? - poela je da ga zadirkuje.
Metju joj je uzvratio osmijehom. Pruila mu je vizitkartu.
- Sluajte, evo ta predlaem: ako u roku od est mjeseci kompjuter bude imao i
najmanji problem, ja u preuzeti na sebe da vam ga popravim. Moj najbolji prijatelj se
odlino razumije u informatiku.
Metju je pogledao vizitkartu:

Ema Laventajn.
Glavni somelijer
Imperator
30 Rokfeler Plaa Njujork, NY 10020

- Radite u restoranu Imperator?

- Da, jeste li tu ve jeli?
- U jednom drugom ivotu - spretno je izbjegao odgovor, odagnavi jednu uspomenu
koja ga je previe podsjeala na njegov brak sa Kejt.
ar-pej je doao da se oee o njegovu nogu i veselo zalajao.
- Zove se Klovis i reklo bi se da mu se mnogo sviate! - oduevljeno je rekla Ema.
Met je pomilovao ivotinju. Sunce se provlailo kroz grane.

172
 - Moja ki sanja da ima ovako malog psa kao to je va - nasmijeio se on.
- Koliko godina ima?
- etiri i po.
Ema je klimnula glavom.
- Imate li djece? - upitao je.
- Ne jo.
Osjetio je da je postavio previe intimno pitanje i ustuknuo.
- Znai ivite u Njujorku...
- I vraam se tamo za nekoliko sati - rekla je, gledajui na sat. - Dola sam da
pomognem bratu, ali ne bi valjalo da propustim avion.
Metju je oklijevao jo nekoliko sekundi prije nego to se odluio.
- U redu, uzimam ga - potvrdio je, pokazujui spravu.
Pogledao je u novanik. Imao je kod sebe samo 310 dolara.
Bilo mu je neprijatno i nije se usudio da pregovara, ali mlada ena ga je
odobrovoljila.
- U redu je, ustupiu vam ga po toj cijeni!
- To je jako ljubazno od vas - odgovorio je, pruajui joj novanice.
Izdaleka je dao znak Ejpril, koja je upravo stizala na travnjak. Ema mu je pruila
kompjuter, koji je stavila u originalnu ambalau.
- Dakle, neu oklijevati da vas pozovem ako mi kompjuter ne bude radio - zakljuio
je Metju, maui vizitkarticom.
- Ako sluajno poelite da mi se javite ranije, ne smatrajte se obaveznim da ekate da
se maina pokvari - usudila se da izgovori.
Nasmijeio se da bi prikrio svoje iznenaenje i pridruio se Ejpril.
Doli su do kola. Metju je insistirao da on vozi i stigli su u Boston, zaglavljeni u
zastojima. Nijednog jedinog trenutka nije prestajao da misli na tu Emu Laventajn.

***
BOSTON
KVART BIKON HIL
20 ASOVA
Metju je uukao Emili i pogasio svjetla, osim none lampe okaene iznad kreveta.
Prije nego to je odkrinuo vrata, jo jednom je zagrlio svoju ker, obeavi joj da e Ejpril
svratiti da joj poeli laku no.
Zatim je siao niza stepenice koje su vodile do salona. Prizemlje kue oblivala je
priguena svjetlost. On se nagnuo kroz prozor i za trenutak stao da posmatra elektrine
girlande koje su treperile, okaene na gvozdenoj ogradi parka. Zatim je preao u kuhinju i
izvadio pakovanje svijetlog piva. Otvorio je jednu flau i uzeo novu tabletu anksiolitika.
- Hej, lijepi deko, vodi rauna o toj vrsti mjeavine, moe biti opasno! - opomenula
ga je Ejpril.
Na vrtoglavo visokim potpeticama, nosila je ekscentrini, ali ik komplet, koji naginje
fetiizmu. Vezala je bila kosu u punu i stavila sedefasti puder, koji je isticao njen karmin
boje krvi.
- Nee sa mnom? Idem u Gan at, novi pab blizu keja. Njihova prasea glava prena
u ulju je da se ubije. A tek mohito, neu ni da ti spominjem. U ovom trenutku tamo izlaze
najljepe djevojke u gradu.
- Predlae mi znai da ostavim svoju ker od etiri i po godine da bih iao da ispijam
mohito u nekom baru za lezbae.
Prilino ljuta, Ejpril je namjestila svoju iroku manetna-narukvicu s utisnutim

173
purpurnim arabeskama.
- Prije svega, Gan at nije bar za lezbejke - iznervirala se ona. - A pritom sam ozbiljna.
Mete, prijae ti da izae, vidi svijet, da ponovo pokua da se svidi enama, vodi
ljubav...
- Ali kako misli da se ponovo zaljubim? Moja ena ...
- Ne pokuavam da poreknem traumu koju si preivio zbog Kejt, Mete, ali ako eli
da prevazie to iskustvo, treba da ide naprijed, da se prodrma, da sebi makar da ansu
da ponovo zavoli ivot.
- Nisam jo speman - tvrdio je.
- Vrlo dobro, neu da te tjeram - predala se i, zakopavi demper, zalupila vrata za
sobom.
Ostavi sam, Metju je pretraio po zamrzivau i pronaao pakovanje prekriveno
injem. Gurnuo je picu u rernu, podesio tajmer i pronaao utoite na kauu. Imao je
potrebu da bude sam. Nije mu bio potreban niko da ga razumije ni da ga tjei. elio je
samo da umiri svoj bol, imajui za jedine pomonike vjernu kutiju lijekova i njegovu dragu
Koronu.
Meutim, im je sklopio oi, slika mlade ene sa garane rasprodaje ukazala mu se
zauujue jasno. Njena talasasta kosa, nasmijan pogled, lijepe pjegice, vragolast osmijeh,
njen drzak glas koji mu je dobacio:
Ako sluajno poelite da mi se javite ranije, ne smatrajte se obaveznim da ekate da se maina
pokvari.
Odjednom je sve postalo oigledno: imao je stranu elju da ponovo vidi tu enu.
On se uspravio, smjestio se za drveni kuhinjski ank, na koji je poloio svoj novanik
u kome se nalazila vizitkarta:
Ema Laventajn... Kako bi bilo da je pozovem sad odmah i ponudim joj da izaemo u
restoran?
Oklijevao je jedan trenutak. Mora da je u avionu za Njujork, ali ipak moe da joj
ostavi poruku.
Ukucao je prve cifre njenog broja na svom telefonu, a zatim zastao. Ruke su mu
drhtale.
emu ovo? - zapitao se, i dalje obuzet istim sumnjama. Nije bilo svrhe da jedno
drugom priaju prie. On vie nije vjerovao u par, u zajednitvo, u podijeljene emocije.
Osjetio je kako ga obuzima bijes.
etiri godine...
etiri godine je ivio sa nepoznatom osobom, kriminalcem, pakosnom enom koja se
njime poigrala kao s pajacom.
Samo sat vremena prije nego to je planirala da ga ubije, on joj je jo pripremao njena
omiljena jela! On nije bio Kejtina rtva, ve bijedna nitarija, jadni glupak koji je dopustio
da bude nasamaren kao budala. Ne samo da je zasluio to to mu se desilo, nego je zbog
toga trebalo da ispata do smrti!
Od bijesa je razbio telefon o zid, popio tablete sa gutljajem alkohola i vratio se da
legne na svoj kau.
***
NJUJORK
SUTRADAN
21. DECEMBAR 2011.
-Hej!
Sjedei na jednoj klupi na Vaington Skver Parku, Ema je mahnula u pravcu
Romualda.

174
 Mladi joj se pridruio, zagrlio je i dao jednu kesu od kraft papira.
- Svratio sam kod Mamoun s da kupim falafele29. Probaj, ovo je da prste polie!
Sjeo je kraj nje i razmotali su svoje sendvie.
Za godinu dana, Romuald se izmijenio. Mali debeljukasti Francuz je postao lijep i
elegantan mladi, student prve godine na Njujorkom univerzitetu. Poslije nevjerovatne
pustolovine koju su zajedno preivjeli, Ema i on su od sada bili sjedinjeni vrlo jakom
vezom i viali su se po nekoliko puta sedmino. Ema je pomogla Romualdu da se nastani
na Menhetnu i zanimala se za njegove studije.
- Jesi li razmislio povodom tvoje orijentacije? - upitala ga je, zagrizavi pitu. - Ono je
bila ala, to si mi rekao prekjue?
- Ne uopte, hou da postanem psihijatar. Ili policajac.
- Ti?
- Da, danas mislim da su ljudska bia mnogo interesantnija od kompjutera. Njihove
ljubavne prie, nagoni za osvetom ih nasiljem...
Ona mu se sauesniki nasmijeila.
- Izvrsni su ti sendvii - rekla je punih usta.
- Mislio sam da e ti donijeti vino - naalio se on. - S aom burgonja mora da je
strava!
Namignula mu je. Nastavio je:
- Dobro, dosta si me sluala! Kako si se provela na putu u Boston?
- Ne ba onako kako sam oekivala - napravila je grimasu mlada ena.
- Jesi li ponovo vidjela Metjua?
- Da, doao je na garanu rasprodaju i ak je kupio moj kompjuter. Bila sam
uzbuena, bilo je toliko udno vidjeti ga poslije toliko vremena.
- Znai, priali ste!
- Kratko.
- Nije te prepoznao?
- Ne, i bolje je tako! Prije godinu dana vidio me je samo na nekoliko minuta i to s
natuenom zimskom kapom.
- Jesi li mu ostavila telefon i adresu?
- Da, ali me nije pozvao.
- Pozvae - uvjerio ju je Romuald.
- Ne vjerujem - odgovorila je. - Moda je tako bolje, uostalom.
- Ali zato mu ne ispria istinu?
-To je nemogue, zna dobro. Prvo zato to je istina nevjerovatna, a i zato to...
- ta?
- Je l bi ti mogao da se zaljubi u enu koja je ubila majku tvoje keri?
- Ali si mu i spasila ivot, Ema!
Mlada ena je slegnula ramenima i skrenula pogled da Romuald ne bi primijetio da
su joj se oi zacaklile. Njena zbunjenost nije potrajala. Ve je ispitivala svog prijatelja o
njegovim ljubavima. Romuald je napredovao iz dana u dan u osvajanju Erike Stjuart,
studentkinje filozofije sa Harvarda, tri godine starije od njega, koju je sreo na farmers
market-u na Junion Skveru mjesec dana ranije i u koju se ludo zaljubio. U poetku mlada
djevojka nije obraala panju na njega: ni za ta na svijetu ne bi pristala da izlazi sa nekim
mlaim. Romuald je uspio da nae njenu adresu i, po Eminom savjetu, poeo da joj pie
po jedno pismo svakoga dana. Pravo pismo, pisano nalivperom na papiru za pisma.
Poto zavoenje pismima nije bilo mladieva jaa strana, Ema se, poput Sirana de

29 Falafel - kroketi od leblebija ili boba, tradicionalno arapsko jelo. - Prim.prev.

175
Bereraka esto latila pera umjesto njega. I taj zajedniki osvajaki poduhvat kao nekad
urodio je plodom. Ne samo da se Erika upustila u igru, ve je upravo prihvatila
Romualdov poziv na veeru, u Imperatoru, sljedee subote.
- Zna da se eka po tri mjeseca da bi se dobio sto u restoranu - napomenula mu je
Ema ozbiljnim tonom.
- Da, znam - uzvratio je ljutito. - Ah mislio sam da...
- Naravno da u ti pomoi da dobije mjesto! Lijep sto pored prozora s pogledom na
Empajer Stejt Bilding!
On joj je srdano zahvalio, a ona ga je pjeice otpratila sve do zgrade univerziteta.

***
BOSTON
13 ASOVA
Metju je zavrio s dogingom sav zadihan. Trao je vie od jednog sata, pravei pun
krug oko basena rijeke arls, izdravi sve do MIT-a prije nego to je krenuo nazad ka
Pablik Gardenu.
S rukama na koljenima, savijenih lea, zastao je da bi doao do daha prije nego to
pree preko travnjaka Boston Komona.
Dok su mu noge podrhtavale a stomak se stezao, nije uspijevao da uspori otkucaje
srca u grudima. ta mu se to deavalo?
To nije imalo veze s naporom. Otkako je ustao, jedan novi osjeaj ga je preplavljivao;
opojni i neoekivani osjeaj koji ga je naao zateenog. ta god da je radio, gdjegod da je
iao, Ema Laventajn mu nije izlazila iz glave. Nije mogao da pobjegne. Nije mogao da se
otrgne. I to prisustvo je od njega pravilo nekog drugog ovjeka koji je izaao iz ljuture i
koji je konano sposoban da krene ka sutranjem danu. Uvidio je ono to je bilo
oigledno...
Sjeo je na jednu klupu i posmatrao metalnoplavo nebo, odbljeske sunca na povrini
jezera, i prepustio lice milovanju povjetarca.
Oko njega su se igrala djeca.
ivot je ponovo bio tu.
***
Poto se rastala sa Romualdom, Ema je uzela taksi da bi se vratila u Imperator i
provela poetak popodneva sa svojim timom da bi se dogovorili koja e vina predloiti
gostima uz boina i novogodinja jela.
U 15 asova telefon joj je zavibrirao u depu. Diskretno je pogledala.

From: Metju apiro

To: Ema Laventajn
Object: Potena igra
Draga Ema,
Ovu poruku Vam aljem imejlom s Vaeg starog kompjutera. Odlino radi. Traei izgovor
da Vas kontaktiram, mislio sam da ga pokvarim, ali sam odustao od te lai i rijeio da igram
poteno. Dakle, neto bih da Vam predloim.
Znam jedan mali italijanski restoran u Ist Villidu - Broj 5 -juno od Tompkins Skver
Parka. Dre ga Vitorio Bartoleti i njegova ena, koji su oboje moji prijatelji iz djetinjstva. Idem
da veeram kod njih svaki put kad se zateknem u Njujorku.
Za jednog iskusnog somelijera ne znam kakva je njihova vinska karta, ali ako volite aranini
a la bolonjeze, zapeene lazanje, taljatele u raguu i sicilijanski kanoli, onda bi ta adresa trebalo da

176
Vam se svidi.
Da li prihvatate da izaete na veeru sa mnom veeras? 20 asova?
Met.

Ema je osjetila da e srce da joj iskoi iz grudi. Istog trena je odgovorila:

Bilo bi mi veoma drago, Metju.

Vidimo se veeras onda!
P.S: Oboavam lazanje i aranini...
I tiramisu takoe!

***
- Alo, bubavabo?
- Na asu sam, Ema... - apatom ree Romuald.
- Treba da mi pomogne. Konektuj se na sajt Akahiko Imamure.
- Frizer? Opet?
- Da, treba mi termin za dva sata.
- Ali rijeio sam da se smirim i da se vie ne bavim uhoenjem...
- Ili e to da uradi ili se moe oprostiti od tvoje rezervacije u Imperatoru s Erikom.
***
Ponesena blagom euforijom, Ema je izala na Rokfeler Plau i pola na Petu Aveniju
sve do radnje Bergdorf Gudman.
Imala je utisak da je u koi neke glumice koja drugi put snima scenu, ali ovoga puta
se nadala da e moi da promijeni kraj filma. Ignoriui prodavaice, proetala se meu
rafovima velike njujorke prodavnice. Iako se moda bila malo promijenila od prole
godine, pronala je ono to je traila: kaput od brokata sa svilenom tkaninom protkanom
zlatom i srebrom, kao i par cipelica od zmijske koe, sa ljubiastim odsjajem i vrtoglavim
potpeticama.
im je obavila kupovinu, izala je iz radnje i kako je bilo lijepo vrijeme, pjeice je
otila do salona Akahika Imamure. Nakon dva sata imala je potpuno istu frizuru kao i
prole godine: kosu podignutu u punu sa spiralnim uvojcima koja je njeno lice uinila
svjetlijim i istakla njene svijetle oi i enstvenost.
Pozvala je taksi da bi se odvezla do Ist Vilida. U kolima je shvatila da joj se tresu
ruke. Izvadila je neseser sa minkom i upotpunila svoj izgled s malo roe rumenila,
zlatnom sjenkom na kapcima i koralno crvenim ruom.
Dok se ofer zaustavljao pred Brojem 5, sumnja i nespokoj su ponovo izbili na
povrinu. A ta ako ni ovoga puta Metju ne bude tamo?
Ema se vratila godinu dana unazad i izmjerila preeni put.
Dokle se moe nekanjeno ii u varanju sudbine? Koju e cijenu platiti zato to je
htjela da prkosi zakonima vremena i izbjegne zlu kob?
To e ubrzo saznati. Platila je vonju, izala iz kola i odgurnula vrata italijanskog
restorana.
Dok joj je srce snano udaralo, prola je kraj prijemnog pulta, ne zaustavljajui se.
Restoran je bio topao i intiman, ba kao to joj je ostao u uspomeni. Popela se drvenim
stepenicama koje su vodile na meusprat sa zasvoenim plafonom. Stigavi gore, krenula
je ka stolu s kraja koji je nadvisivao glavnu salu.
Metju je bio tu.
ekao ju je.

177
Zahvaljujem

Ingrid.
Esteli Tuze, glavnom somelijera u Merisu.
Dr Silvi Anel i Dr Aleksandru Labrosu.
Bemaru Fiksou, Edit Leblon i Katrin de Laruzijer.
Valeri Taj fer, an-Polu Kamposu, Brunu Barbetu, Stefani Le Fol i Izabel de aron.

BIBLIOTEKA HIT
Izdavako kua NOVA KNJIGA Podgorica, Ludviga Kube bb
Za izdavaa Predrag Uljarevi
Korektura i lektura Milenka Okuka onja Popovi
Korice Irena Milai
Slog i prelom Jovan Uljarevi
tampa Art print, Novi Sad
Tira
1000

178