JAN GUILLOU

DVIJE VATRE

VELIKO STOLJEE

Knjiga etvrta

3
 1940.

UDARANJE STROJA za postavljanje pilota osjeao je cijelim tijelom,

pulsiranje kao utjeha u nutrini. Posao se nastavljao, sporo ali
nezaustavljivo. Ovoga puta nee biti greke i nitko nee poginuti.
Oko baraka ovdje uz obalu rijeke ljudi su se, ne ba neoekivano,
alili na neprestanu buku. On je sam, pak, uselio na kat koji je unajmio
u jednoj od zgrada najbliih obali. Znailo je to izazivati sudbinu, ega je
itekako bio svjestan. Srui li se most i ovoga puta u rijeku, golemi val
mogao bi odnijeti ili smlaviti zgrade koje mu se prve nau na putu.
No nee se ponoviti. Ta mantra bila je jednim od razloga to se
smjestio u jednostavnu neolienu drvenu kuu uza samo gradilite,
umjesto da bude pod istim krovom s ostalim inenjerima, u hotelu u
Kramforsu. elio je biti blizu buci stroja dok zabija trupce u dno rijeke.
Polako, ali sigurno. Sam stroj bio je montiran na dvama betonskim
blokovima s protuteom od tri tone. Uz pad protutee od jednog metra,
raunalo se da pilot sa svakim udarcem tone esnaest milimetara u tlo.
Kratki koraci, ali neprestano naprijed. elio je biti ondje, uti udarac za
udarcem i osjeati ih u cijelom tijelu. Dok je sjedio u svojoj tavanskoj
sobici i nanovo prouavao nacrte, ili kad bi neki pilot krenuo ukoso pa
su ga morali ispravljati, povremeno je mogao napraviti kratku stanku,
prilei na pospremljen krevet i sluati, kao da se radi o Beethovenovoj ili
Brahmsovoj glazbi.
To je bila jedna stvar.
Druga je bila drutvo naveer, gore u Kramforsu. Nije bilo nita loe
u njemu, veina koja se smjestila u hotel bili su inenjeri kao ion. Da su
se razgovori nakon veere vodili oko ispitivanja optereenja dvadeset est
skupina pilota ili oko broja pilota u svakoj skupini, ili nadolazeim
problemima jer e se na tim pilotima graditi moda najvea drvena

4
reetkasta konstrukcija na svijetu, rado bi prisustvovao. U takvim
razgovorima moglo se iznenada smisliti neto novo ili napraviti nunu
promjenu.
No takvih korisnih razgovora uope nije bilo. U salonu nakon veere
postojale su samo dvije teme razgovora, jedna gora od druge. enske i
rat.
Unato tome to su kolege bili odrasli mukarci, o enama su
govorili na nain koji ga je i titao i zbunjivao. Salon u zelenom pliu,
sa zagasitim bijelim svjetiljkama pretvarao se u momaku sobu, ili ak
vojarnu. Kao da su ga vratili u studentske dane u Dresdenu. No dok je za
neoenjene neotesane studente bilo isprike i sam je bio jedan od njih
estiti muevi bili su neto posve drugo.
Druga tema razgovora bila je, razumije se, rat. Kad se radilo o
boljevikim razaranjima s druge strane Baltika, bili su dakako sloni.
Svaki poten ovjek podravao je finsku stvar sve dok je rat trajao, a ni
sada, nakon skupoga mira koji je odvane Fince stajao Karelije, kao i
velikih podruja na jugoistoku, nije se imalo to puno raspravljati.
Malena svijetla toka ipak je bilo to to je Finska prola mnogo bolje od
susjedne Estonije, Latvije i Litve, koje su barbari progutali i pretvorili u
sovjetske republike.
O tome se dalo razgovarati jer su se svi slagali i nije moglo doi do
prepirki.
To se ba i nije moglo rei za njemaku ofenzivu na zapadu. Svi
razgovori u vezi toga bili su poput minskog polja, gdje je i najmanja
nepromiljena rije mogla eksplodirati nelagodom.
to se tie osvajanja Francuske, jasno da je bio na strani Njemake.
Francuzi, te nepodnoljivo ohole ulizice, dobili su to su traili. Povrh
toga, i ovoga puta objavili su rat bez nekoga razumnog razloga. Gotovo
da je uivao, barem je to sam sebi potajno mogao priznati i ne bi to
rekao naglas, itajui kako su francuski generali i politiari bili prisiljeni
potpisati kapitulaciju u istome eljeznikom vagonu u kojem su diktirali

5
sam poetak onoga poganog Versajskog mira. Uz njemaku organizaciju i
tehniku, moglo bi se napokon uvesti nuan red u onaj francuski
kokoinjac.
Francuska nije bila problem. Praktiki ni Danska, u tisku se iscrpno
pisalo o ugodnom odnosu izmeu danskog stanovnitva i njemakih
gostiju. U Danskoj su i kralj i vlada ostali na svome mjestu i inilo se
da suradnja germanskog bratstva izvrsno funkcionira.
Ni Engleska nije bila problem, nije postojao nijedan razlog za
saalijevanje nehumanih Engleza. Poeli su ubijati civile stranim
bombardiranjem, ne samo Berlina, nego i drugih njemakih gradova. I
Luftwaffe i njemaka kopnena vojska svejedno su kod Dunkerquea s
gubitnicima Englezima postupali na najblai zamislivi nain. Gotovo
pola milijuna Engleza natiskanih na uzak obalni pojas, bez mogunosti
samoobrane. Da je Njemaka tad navalila s oklopnim jedinicama i
avionima, bio bi to najgori masakr u povijesti. No Njemaka ih je
potedjela i pustila da neozlijeeni pobjegnu kuama na svoj otok lizati
rane. Na tu velikodunost Englezi su odgovorili masovnim
bombardiranjima civilnih ciljeva.
Ipak, nije bilo koristi od pokuaja rasprave o ovakvim aspektima.
Englezi su meu veanima imali iznenaujue mnogo simpatizera pa je
ta tema razgovora bila iznimno nelagodna. No barem za njega osobno,
potajno, Engleska nije bila problem.
Norveka je zato bila muno pitanje. Narod u domovini, za razliku
od Danaca, njemake ekspedicijske snage nije doekao rairenih ruku.
Upravo suprotno. U tri prilike, odvano su ali besmisleno pruili otpor i
potopili tri njemake krstarice i nekoliko razaraa, posebice su na sjeveru
Nijemci pretrpjeli teke gubitke. Time su pretpostavke normalnog i
prijateljskog odnosa izmeu Norveana i Nijemaca praktiki unitene.
Kralj Haakon i prijestolonasljednik, njegov stari drug nautiar Olav, sada
su se zajedno s izbjeglom norvekom vladom nalazili u Londonu.
O tome se sa veanima nije dalo razgovarati, a tema je bila

6
uznemirujue bliska. Svi na gradilitu znali su da je Norveanin
koliko god da je pokuavao govoriti po vedski, kako su nazivali
mjeavinu jezika najmljenika na eljeznici na Hardangerviddi, im bi
otvorio usta ulo se da je Norveanin.
Ne, o stanju u Norvekoj nije elio razgovarati s neupuenima, a
skoro ni vikendom kod kue u Saltsjbadenu.
Hardangervidda. Bergenska pruga. Ondje je poeo njegov inenjerski
ivot, dok je jo bio itekako zelen, a sada pri kraju radnoga vijeka kao da
poinje ispoetka. Gotovo da je u tome postojao neki vii cilj.
Govorilo se da je to najhladnija zima unatrag stotinu godina, ili
barem onoliko dugo koliko je itko pamtio. iva se ponekad sputala
blizu -40, makar vjetar nije bio jak kao onomad na visoravnima. Ipak,
ponovno je proivljavao poneto od svoje mladosti, premda ovoga puta
uz bolju opremu. Njegovo staro vuje krzno dobro mu je dolo kad je
posao poinjao zagrijavanjem trupaca ranom zorom, po mrklom mraku.
Kad bi trupci pristigli, bili su toliko zaleeni da ih se nije moglo
obraditi. vedske ume mogle su osigurati solidne balvane od dvadeset
metara, ali za postavljanje pilota u rijeci trebala im je dvostruka duljina.
Dakle, morali su spajati po dva balvana da bi dobili pilot od etrdeset
metara. U normalnim uvjetima to ne bi bio problem, jednostavno bi
upotrijebili iskuanu tehniku za spojeve, s vijcima i ploicama ispod
njih. No zaleeni balvani brzo bi propali ako bi se na silu pokualo
nabiti vijke, kao da bue staklo. to je znailo da ih moraju zagrijati
vatrom i jo nai nain da ih okreu iznad vatre, otprilike onako kako
junjaci okreu ovce na ranju. Teoretski, rjeenje se inilo vrlo
jednostavnim. U praksi je bilo neto tee. Ako bi se balvane previe
zagrijalo, tako da su poeli izbijati uzavreli sok i smola, drvena vlakna
previe bi omekala i nije ih se dalo uvrstiti, kao da su pokuavali zabiti
vijak u gljivu. A zatim, kad bi se drvo ponovno zaledilo, spojevi bi
pukli i propao bi cijeli budui pilot. Ili bolje reeno, bilo je opasno
upotrijebiti ga. Budui da ovoga puta nita nije smjelo poi po zlu,
trebalo je nadzirati i najmanji detalj.

7
 Nijedna od brojnih provedenih istraga nije uspjela dati odgovor na
pitanje zato se prvi most sruio u rijeku i ubio osamnaestoricu. Nitko
nije pogrijeio, barem ne na nain koji bi bio dokaziv, ni on ni itko
drugi.
No greke je ipak bilo jer se itav betonski luk mosta na kraju
sruio. To je jedino to se sa sigurnou moglo ustvrditi.
Dakle, uope nije bilo sigurno bi li bilo ita drukije da je bio
prisutan pri samome kraju lijevanja betona, kada je dolo do nesree.
Tehnika je bila prokuana, ve ju je upotrebljavao. Glavni investitor,
Sknska Cement, takoer ju je upotrebljavao i sve je dobro prolo. Po
svoj prilici, posve je nepotrebno proklinjao onu dvojicu njemakih
knjievnika koji iz nekog razloga nisu mogli istodobno boraviti u Grand
Hotelu u Saltsjbadenu, pa je jedan od njih, naalost boljevik, a ne
nobelovac, morao odsjesti kod njih u Villi Bellevue, to je za posljedicu
imalo da je on morao otii kui i biti domain za veerom. Pomisao da
je taj trivijalni detalj mogao biti uzrokom smrti osamnaest ljudi bila je
neizdriva. No to, dakle, nije bio sluaj.
Sada, kada e raditi sve ispoetka, bilo je samorazumljivo da e u
svakom trenutku sigurnost imati prednost. Na neki nain bilo je gotovo
komino to su se vratili tehnici iz starijih vremena, prije betona. Na
Hardangerskoj visoravni gradio je kamene mostove. Poinjalo se s
drvenim lukom izmeu dviju toaka koje je trebalo povezati. No, da se
ne bi sruio pod naletima vjetra, trebalo je izgraditi reetkastu
konstrukciju od balvana i dasaka od dna udoline prema gore, na to su
odlazile goleme koliine trupaca da bi se izgradila dovoljno snana
potpora. Bila je to 1905. Sad je 1940. i on se vraa na poetnu toku.
Kao da nanovo gradi Kleivebron.
Naravno, uz razliku to tada nije trebalo pripremati balvane nad
vatrom prije spajanja. Jer nikakvi se mostovi zimi nisu mogli graditi,
tada su se jedino mogli posvetiti radu na tunelima.
Na neki nain vratio se gdje je poeo.

8
 Volio je miris domaeg sapuna. I on ga je podsjeao na mladenake
avanture na Hardangerskoj visoravni, gdje je sve poelo, barem to se tie
inenjerskog ivota. Neobraene podne daske u njegovoj tavanskoj sobi s
pogledom na rijeku briljivo su bile izribane domaim kalijevim
sapunom. Vjerojatno su i lijepi prugasti tepisi takoer bili oprani njime
jer je dostupnost tvornikog sapuna i sredstava za ienje bila
ograniena. U kamenom kaminu palio je vatru svjee posjeenim drvom,
otpadom iz obrade trupaca kojeg je bilo u izobilju. Naveer, dok je budan
sjedio uza svoje nacrte i izraune uz petrolejsku lampu, elektrinog
svjetla bilo je samo u prizemlju temperatura je znala toliko narasti, da
bi se na kraju morao skinuti samo u potkoulju. Ujutro kad bi se
probudio pod svojom norvekom perinom svojim jedinim
doprinosom unutarnjem ureenju sobe, veani su i dalje preferirali
smrzavati se pod uobiajenim dekama u posudi uz toaletni stoli
naao bi na vodi tanku ledenu koru, ponekad bi se zaledila ak i mokraa
u njegovoj nonoj posudi s plavim uzorkom.
Sve mu je to prualo teko objanjiv unutarnji mir, ak i kada bi se
ujutro uz svjetlost petrolejke brijao ispred razbijena zrcala ili zakoraio na
trijem u bundi od vujega krzna i duboko udahnuo na nos. Bio je to
jednostavan test ako je temperatura bila ispod -40, zaledile bi mu se
nosnice.
Da bi pokuao sebi objasniti taj ugodan osjeaj hladnoe, mraka i
napornog rada, doivljaj je samo trebao predoiti kao svojevrsno
hodoae natrag na izvor, kao da isti i tijelo i duu ivei poput
obinoga radnog puka.
Jer nakon to se spustio s Hardangerske visoravni, a bergenska
pruga, protivno svim predvianjima deurnih pametnjakovia, postala je
stvarnost, njegov ivot vie nikad nije bio isti. Brat Oscar na neki je
udesan nain, ili je to bila Boja providnost, u Africi stvorio znatno
bogatstvo. Zahvaljujui tome, u doglednoj budunosti postavljeni su
temelji za situiranost cijele obitelji, da ne kae pretjerano obilje.
Samo dvije godine poslije na najljepoj je i najbroj jahti na svijetu

9
dojedrio do pobjede u Kielskoj regati te sjedio za Carevim stolom na
banketu posljednjeg dana natjecanja, tek zaruen s Ingeborg.
Nita se od toga nije trebalo dogoditi. Ingeborgin otac, barun Von
Freital, ustvari nije vjerovao u ljubav nego vie u novac i podrijetlo, a
osobito u uspjene kombinacije tih dviju bitnih stvari. Dakle, da nije
bilo Oscarova imetka u mahagoniju i slonovai, Ingeborg nikad ne bi
mogla postati suprugom obina norvekog inenjera, ak ni onoga koji je
bio najbolji u generaciji na dresdenskoj Technische Hochschule.
Zato mu je Bog podario tu silnu milost, bilo je nemogue pojmiti,
jednako kao to to je u njihovu djetinjstvu pozvao k Sebi njihova oca i
strica, koji su nestali na moru.
I jedno i drugo bilo je jednako nedokuivo.
Oekivano bi bilo da se spustio u Bergen nakon obavljena posla
gore na visoravnima i da ivot nakon toga postane drukijim. Kao
inenjeru u slubi drave, plaa bi mu bila 600 norvekih kruna godinje,
plus ono to se nazivalo besplatnim smjetajem i hranom, odnosno,
ivio bi kao i sada, samo uz est do sedam metara visokih snjenih
nanosa pred kuom.
Oscar i on bi, dakako, mogli pokrenuti inenjersko poduzee u
Bergenu, vjerojatno bi si mogli priutiti vie od najnunijeg za ivot,
upravo bi i napredovali u karijeri, premda dodue teko sve do vrha
bergenskoga visokog drutva. S vremenom bi se oenili svaki sa svojom
Bergenankom, i dan-danas ivjeli bi ondje, posve drugim ivotom od
onoga kakav je ispao.
A bez Ingeborg ivot bi bio priprostiji. Istina je. Ponad svega
zemaljskog do dana dananjeg volio je Ingeborg. Bila je to rije koju
nikada nije upotrebljavao ni pomislio vezanu uz ikoga drugog, ni djecu.
Ta je rije bila prevelika, pored vjere u Boga.
Nije novac bio najvea Boja milost, nego Ingeborg. Istina, afriki
novac po svoj prilici bio je neizostavno nuna pretpostavka za baruna Von
Freitala jer sve do dana vjenanja svoje keri smatrao se njezinim

10
vlasnikom jednako kao to je bio vlasnik svojih jedrilica i dvoraca.
Miris domaega sapuna, pucketanje svjeih cjepanica punih smole u
kaminu i ledena kora na mokrai su, dakle, istili duu, bili uzvien
podsjetnik na sve na emu je imao biti zahvalan Bogu.
Ponajprije su bili podsjetnik na sve ono o emu je izbjegavao
razmiljati, barem posljednjih godina, o tome koliko je kratak put od
siromatva do bogatstva, iako mu se ta rije nije sviala. No injenino
gledano, nije ju se dalo izbjei. Samo nekretnine koje je obitelj
posjedovala u Berlinu i Dresdenu vjerojatno su dostizale vrijednost koju
se nije dalo tek tako izraunati u novcu. A to je u potpunosti bila
Oscarova zasluga. Uz malu pomo njemake hiperinflacije 20-ih, ako
emo biti posve iskreni. No on sam bio je tek obian graditelj mostova
kojemu je Boja providnost bila rijetko naklonjena.
Doista, ovaj povratak hladnoi i mraku pokazao se blagotvornom
stanicom na ivotnom putu, njegov vlak stao je radi odravanja i
promiljanja. Nou je povremeno sanjao ivot na Hardangerskoj
visoravni, a ponekad, kada bi u polusnu spustio stopala na ledeni pod od
dasaka, jer bi ustao onim povodom koji mukarce njegove dobi prisili da
prekinu najdublji san ili najugodnije snove, imao je osjeaj kao da je i
dalje ondje gore.
No kuharice na gradilitima bergenske pruge nisu bile poput Britte,
njegove domaice, i, pretpostavljao je, vlasnice drvene kuice uz obalu
rijeke. Kuharice na Hardangerskoj visoravni bile su prilino jake i vrste,
to po tjelesnoj grai, to po naravi. Bile su neosporne vladarice baraka,
koje su bez potekoa drale par tuceta neenja u Bojoj stezi i disciplini,
koliko god da su nakon nekoliko mjeseci u planini znali udjeti za
putenou.
Britta je u vie pogleda bila ista suprotnost tim kuharicama, ak bi
mogao rei da je draesna ena. Ili ne bi mogao, barem ne mukarac
njegove dobi, moglo bi se pogreno shvatiti. Napunio je ezdeset petu,
nije bilo prilino. To ga ipak nije prijeilo da mu to padne na pamet kao

11
opaska koju je bilo nemogue izbjei, a ono to sam sa sobom pomisli u
svojoj tavanskoj sobi nema kome nakoditi niti koga neugodno
iznenaditi.
Dakle, doista jest bila draesna ena. Uvijek vesela i ivahna, uvijek
irokoga prijateljskog osmijeha, nikad kisela izraza lica, uvijek dobro
raspoloena i izrazito radina. Prijepodne je istila u hotelu u Kramforsu,
zatim bi se autobusom vratila kui i stala za ank u blagovaonici za
radnike u kojoj od baraka uz temelje mosta, a potom bi pohitala kui da
njemu poslui veeru, sve u velikoj urbi i uvijek jednako cvrkutava i
dobre volje.
Takva je ovjeka nemogue ne voljeti, naprosto mu se diviti, jer
nije joj moglo biti osobito lako u ivotu. Imala je sina koji je maturirao
u Hrnsandu kao vanjski kandidat koji se sam financira, nema sumnje
da je svojim tekim radom novano podupirala njegovo kolovanje.
Deko je sada bio mobiliziran kao i svi ostali, a kako je maturirao,
uslijedila je, dakako, duga sluba kroz kolovanje za zapovjednika.
U tome su, nakon poetnog ispipavanja, pronali neupitnu
zajedniku temu razgovora, oboje su imali sinove u vojsci, negdje u
vedskoj , kao i u stihu tada popularnog lagera. Brinula se jer mu je
vojska uzimala previe vremena. Sin, koji se zvao Hjalmar, mora nekako
izii da joj pomogne s uzdravanjem. Na neki je nain ista situacija bila s
njegovim vlastitim sinom, Karlom, koji je na neodreeno mobiliziran u
mornaricu. Studij na Visokoj trgovakoj koli dovrio je prije nego to je
poeo rat, kao i nemalo prakse u uredu. No za onoga tko je mornariki
porunik u ratno doba, sve drugo je stalo. Jednostavno, tako je to.
Njezin sin Hjalmar sljedeih godina napredovat e do ina vodnika.
Izgledalo je da e se rat nastaviti barem jo dvije godine, Engleze je bilo
na onom njihovom otoku teko svladati. I, pokuao joj je objasniti,
nakon rata svaki e poslodavac iznimno blagonaklono gledati na
potencijalnog zaposlenika koji ima in vojnog zapovjednika. To se
jednako odnosilo na obojicu njihovih sinova.

12
 U stvarnosti, jasno, nisu bili posve jednaki, to je itekako dobro
razumio. Postojala je znaajna razlika izmeu njegova sina Karla, koji e
iz rata izii kao kapetan u mornarikoj rezervi s diplomom Visoke
trgovake kole i osiguranim poslom u obiteljskom poduzeu, i njezina
sina Hjalmara, koji e biti otputen iz vojske kao vodnik bez visoke
kole. No zapravo je to isto, osim klasnih razlika koje postoje i tu nema
pomoi.
Svejedno se brinula oko financija i stoga je izbjegavao pitati eli li
Hjalmar, nakon to napokon bude otputen iz vojske, nastaviti dalje
studirati. Jer matura je bila tek prva odskona daska u ivot. No inilo se
da ona svjedodbu s mature doivljava kao kraj sveg kolovanja i kartu
za vii poloaj u drutvu, a time i bolje namjetenje. Paljivo je
izbjegavao proturjeiti joj po tom pitanju.
Primijetio je dvije jednostavne stvari. Na pokojem pismu koje bi
joj povremeno stiglo, obino iz banke u Kramforsu, oslovljavali su je
kao Gospoicu Brittu Karlsson . Definitivno je izgledala kao da joj je
manje od etrdeset godina. Ako joj je sin sada imao dvadeset i koju,
mora da ga je rodila sa esnaest-sedamnaest godina.
Dakle, bila je neudana majka, a tkogod da je bio Hjalmarov otac,
oito je netragom nestao. Nikad nije spominjala nita u vezi oca, kao da
je sin bezgreno zaet.
On je nije osuivao, u tome nije bio principijelan samo po vlastitu
uvjerenju, nego nakon desetljea kako Ingeborgina odgoja, tako i njezine
najbolje prijateljice, a njegove ogorice Christe. Obje su u mladim
danima u Njemakoj bile lijeve radikalke, Christa je ak nekoliko godina
radila kao seksualna edukatorica radnike klase u Berlinu, a povrh toga, u
to doba napravila je nekoliko abortusa. Obje su bile u pravu kad su, ne
bez ironije, upozoravale na neobinu injenicu da je sama i naputena
majka kurva, a djetetova kukavica od oca uspijeva sve izbjei. Tako da ni
na koji nain nije dijelio predrasude svoga vremena o tome da su
samohrane majke osobito prijemive za usputne susrete.

13
 Bila je smiona u svome odbijanju da prihvati krivnju i kao jedina
neudana majka u Lundeu hoda kroz selo pognute glave. Nije bilo osobito
teko zamisliti kako je na to gledalo ruralno stanovnitvo sjeverne
vedske. Po svoj prilici, jednako kao ruralno stanovnitvo u njegovu
rodnom selu u Vestlandetu u zapadnoj Norvekoj.
Unato svemu, njezin je osmijeh zraio i bila je rumena kao jabuka
dok je urila s jednoga posla na drugi, a zatim kui k svome podstanaru.
U svojoj jednostavnoj izravnosti bila je prirodna, ak se inila
nesvjesnom svojih vrlo primjetnih tjelesnih atributa. Kad bi se sagnula
da obrie kuhinjski pod, i pritom mu neposredno okrenula svoju
draesnu pozadinu dok ga je ustro se ljuljajui ribala, inilo se kako nije
ni najmanje svjesna da u tom prizoru ima iega izazovnog. Takva osoba
nije mu se mogla ne sviati.
Uvijek su mogli razgovarati o tome kako im je sinovima dobro u
vojsci, jedini aspekt rata osim bonova i racioniranja koji ju je zanimao,
tako da je svaki razgovor izmeu njih bio jednostavan i izravan. Ve
nakon nekoliko mjeseci predloio je da se oslovljavaju imenom, umjesto
da se u kui, gdje su bili sami, slijepo dre budalastih formalnosti poput
gospodine inenjeru i gospoo Karlsson (ignorirao je ono
gospoice , jer ako je majka, onda je i gospoa, ako se njega pita).
Bolji privremeni smjetaj uz gradilite od ovog nije mogao nai.
Mirisi, domai sapun, ledena jutra, udarci koji su esnaest po esnaest
milimetara izgradnju gurali naprijed do savrenstva. Jo jednom najvei
luni most na svijetu. Ovdje se nalazio njegov tajni, privatni svijet,
odjeven u jednostavnu radniku odjeu, veera uz jedan jedini pilsner i
domaa jela, plsu od iznutrica ili lapskojs, bez aice uz obrok, a jo
manje uz vino.
Putnu odjeu uvao je u uskome garderobnom ormaru na katu,
zapravo praznom prostoru iza dviju stropnih greda, s tokastim zastorom
na mjestu vrata. Kada je putovao kui za vikend, pazio je da krene u
vrijeme dok ona nije bila kod kue. Hitro bi se odjenuo u gradsku
odjeu, a zatim se spustio do taksija koji ga je ekao.

14
 ***

UNATO najhladnijoj zimi stoljea, vlakovi su uvijek stizali na vrijeme,

lokomotiva prekrivenih snijegom poput obraslih polarnih medvjeda.
Kupei prvog razreda bili su ugrijani na ugodnu temperaturu, pri svakome
laganom udarcu na spojevima tranica blago bi zazvealo u kristalnim
vrevima s vodom, svjetlo iz matiranih staklenih sjenila cvjetnih oblika
meko je padalo na preklopni stoli, crveni pli nikad nije bio pretopao,
nikad prehladan, a s druge strane prozora gotovo sasvim prekrivenog
snijegom kovitlao se prividni vjetar poput oluje. Prvi razred rijetko je
bio zakren kao ostatak vlaka jer se inilo da nitko od vojnika s niim
inom nije onamo imao pristupa. esto je u brzom vlaku za Stockholm
sjedio posve sam.
Putovanje kui vikendom bilo je uvijek podjednako ispunjeno
mirom, u jedan drugi svijet, k obitelji, premda su mu se runo ivane
talijanske cipele ispoetka inile uskima, nakon tjedan ili dva gacanja u
krupnim izmama s debelom vunenom podstavom. Kada bi se nalazio u
jednome svijetu uz obalu rijeke, gdje se u ovo doba godine svaki radni
dan nuno zapoinjao uz dva najamna tegljaa i razbijanjem leda koji bi
se stvorio preko noi, rijetko bi mu nedostajao dom. Kada bi se vratio
kui u drugi svijet, u Villu Bellevue, k Ingeborg i obitelji, neobino, ali
ee se dogaalo da poeli natrag na gradilite.
Nikad nije znao kako e izgledati povratak u Saltsjbaden i koliko
e se lanova obitelji nai oko stola na nedjeljnoj veeri. Karl je bio u
slubi u mornarici, a ondje se nisu osobito obazirali na obiteljske veere.
Rosa se, inilo se, nalazila u slinoj situaciji. Kao obeavajui pripravnik
poela je raditi u Ministarstvu vanjskih poslova, uspjela se probiti meu
velikim brojem prijavljenih. No sada je premjetena u bezimeni ured koji
se nalazio negdje na Karlaplanu, daleko od Ministarstva. Bilo je vrlo

15
nejasno to je ondje radila, i oito iznimno tajno. Mogao je jedino
pretpostaviti da ima nekakve veze s tim to njemaki govori bolje od
veine Nijemaca. Vie od toga nije elio znati.
Slino je bilo i s najstarijom keri Johanne. Doktorirala je povijest
knjievnosti, ali nije dobila docenturu nego neki jednostavniji lektorat,
slijedom akademskih intriga, barem je to bila njezina verzija dogaaja.
Dalo se pretpostaviti da se drui s knjievnim boemima u Stockholmu, u
svakom sluaju, s prijateljima koje nije eljela predstaviti u vlastitom
domu. Nije imalo smisla razbijati glavu zato je tome tako, moda
postoji vie razumnih objanjenja. Vie je zabrinjavajue bilo to se
inilo da izrazito esto putuje u okupiranu Norveku, uvijek uz
objanjenje da ide u posjet staroj baki na Ostery. to je i inila, koliko
je uspio shvatiti. Obino bi se vratila s dimljenim ovjim butom ili
nekim drugim podjednako neprijepornim dokazom da je doista bila
ondje. Jest bilo malo neobino, ali nikada ju nije pokuao ispitivati o
tome.
Povratak kui za vikend gotovo je uvijek skrivao nekakvo
iznenaenje. Ili su bili sami on i Ingeborg, i u subotu i u nedjelju, ili bi
bila veera za desetero, ako bi netko primjerice slavio roendan, o emu
on, nezgodno je to bilo, nije ba vodio rauna. Tada bi Oscar i njegova
obitelj doli s druge strane Kllvgena.
Nije imalo veze to nije znao unaprijed, odjea koju je nosio za
veerom bila je praktiki uvijek ista, neovisno o veliini drutva. No
kada bi Ingeborg i on bili sami, razgovor je bio mnogo jednostavniji jer
nijedno od njih nije bilo toliko iskljuivo u vezi rata kao neki u obitelji.
Rat je inae esto znao stvoriti neslogu i, u najgorem sluaju, unititi
veer.

Vlak je na tokholmski Glavni kolodvor stigao pet minuta kasnije od

predvienog po voznom redu, to je bilo neobino i donekle mu je
zasmetalo, no bude li imao sree s tramvajem do Slussena, nee biti

16
problema. Stii e na vlak za Saltsjbaden u 18:00 i, kao i obino, biti
kod kue tono u sedam.
Tramvaj je bio prepun mladih ljudi koji su krenuli u kino ili
restoran, bilo je samo stajaih mjesta na vanjskoj platformi, a i ovdje u
Stockholmu bilo je strano hladno. Osobno mu to nije osobito smetalo,
naviknuo se da ga vie ne voze automobilom im bi trebao nekamo ii,
osim toga, ovrsnula ga je hladnoa Angermanlanda. Uostalom, ako
malo razmisli, najbre prijevozno sredstvo od Glavnoga kolodvora do
Saltsjbadena vjerojatno su upravo tramvaj i vlak. Barem je prijevoz
saltsjbadenskom prugom bio bri od ceste koja je vodila iz grada. Rat
ga je znao navesti na najneoekivanije spoznaje o svaemu, i velikim
stvarima i sitnicama.
Malo je putnika izlazilo iz vlaka, no vie ih je ekalo na peronu kod
okretita, susjedi i poznanici koji su krenuli u grad u restoran zdravo
za gotovo pretpostavio je da stanovnici Saltsjbadena ne trae jeftinu
zabavu u kinu. Birokracija koja je stajala iza racioniranja, apsurdno ali
istinito, dovela je do toga da otii u restoran na fino jelo ili dobro pie
bude jednostavnije nego ostati kod kue.
Cesta prema Grand Hotelu bila je vrlo pomno oiena, snjeni
nanosi bili su visoki nekoliko metara. Cijeli put pored hotela prema
etnici bio je gotovo u jednako dobru stanju, bit e kod kue za manje od
deset minuta.
Villa Bellevue bila je na svome breuljku zamraena i tiha, svjetla
na cijelom katu pogaena to je znailo da nitko od mladih nije kod
kue. Nije bilo baklji na velikom ulazu, a stubite prema kui nije bilo
oieno. Znai, nee biti gostiju.
Zastao je kod glavnoga ulaza i promotrio zamraenu kuu, dah kao
bijeli dim oko njega, nepotrebno se urio kui, bio je moda suvie
poletan. Tek sada mu je sinulo, kada je vidio jedino upaljeno svjetlo u
erkeru. Jedna svjetiljka, bio je to njezin znak njemu i znaio je da su
sami, barem u subotu naveer. Tome se nadao.

17
 Uspeo se po Kllvgenu prema bonome kuhinjskom ulazu. Blaga
svjetlost bila je upaljena u Akvariju s druge strane ceste, Oscarovu
funkcionalistiku vilu tako su zvali zbog velikih prozora. Oito se ni
ondje nisu pripremale proslave za vikend.
Kada se popeo uz strmo kameno stubite, vidio je da je cijeli plato
pred kuhinjskim ulazom oien, bili su vidljivi tragovi kamionskih
guma u snijegu. Dosjetljivi Karlsson, voza bez automobila, oito je
smislio nain da izbjegne ienje snijega po itave dane. No na obronku
prema igralitu i ljuljakama snijeg je bio netaknut. Ondje su deki imali
svoju skijaku skakaonicu, ali ta su vremena davno prola. Deki su u
ratu, barem Karl. to Harald radi ili gdje se nalazi, na to se nije usudio
ni misliti.
U kuhinji je gorjelo svjetlo, vidio je da se neto unutra kree.
Vjerojatno je i Ingeborg bila ondje, no bilo bi pomalo blesavo da ga eka
na glavnom ulazu na drugoj strani kue, a on da ue na kuhinjski ulaz. S
druge strane, uskoro je otkrio da e presuditi dvije goleme gomile
cjepanica koje su zatvarale prilaz kui. Ugljen i koks vie se nisu mogli
koristiti za grijanje doma, kua je bila prevelika, racionirane koliine nisu
dostajale. Kako bilo, morat e na kuhinjski ulaz. Ako pozvoni na zvono,
svima u kui bit e jasno da je to on doao kui.
Upalilo je. Dok je drao Ingeborg u svojem naruju, sinulo mu je da
je topla, iako mu se inilo kao da je smravjela. Nita nisu rekli, samo
su se grlili. Jo je nakratko elio produiti zagrljaj, nita ne govoriti, ne
pustiti, samo ostati tako bez rijei i pustiti da osjeaj izmeu njih raste.
Doivljaj je nestao kada mu je poela pomagati s kaputom i kada je
morao nekako raspetljati galoe s nogu, dok mu je govorila da e se za
veeru posluiti norveko iznenaenje. To je shvatio ve po mirisu iz
kuhinje.
Brzo je otiao na kat u svoju spavau sobu, presvui se u odjeu za
veeru, fina odjea u kojoj je putovao nije bila dovoljno dobra, a
Ingeborg je ve bila preodjevena.

18
 Jedino to je uvijek bilo potpuno isto kad bi se vratio kui subotom
naveer, bila je njegova spavaa soba. Inae su ga mogle doekati vrlo
razliite stvari, amor mnogobrojnih gostiju koji su stajali s aom suha
vina u jednoj ruci i cigaretom u drugoj, cijela obitelj ili polovica, sa
stricem Sverreom ili bez njega, promijenjen raspored namjetaja, novi
zastori ili nove slike na zidovima, uvijek neto neoekivano. Njegova
spavaa soba bila je ista otkad su se uselili, prije vie od dvadeset
godina.
Velik, tamno bajcan hrastov krevet, garderobni ormar od istoga
materijala koji je prekrivao veinu duega zida nasuprot krevetu, noni
ormari sa svjetiljkom i Biblijom, jednostavan pisai stol uza zid i samo
dvije dekoracije na zidu, raspelo zdesna krevetu, a s druge strane velika
fotografija jahte Ran, sa spinakerom u norvekim bojama. teta to u to
vrijeme nije postojala fotografija u boji.
Brzo se svukao, izvadio je donje rublje iz lijenike torbe od
krokodilske koe, jedine prtljage s kojom je putovao, iziao i stavio ga u
koaru za prljavo rublje. Za sve ostalo rublje u Lundeu pobrinula bi se
Britta. No ne i za njegovo donje rublje, to nije bilo prilino. Otiao je u
kupaonicu i brzo se obrijao, ne porezavi se. Trebalo mu je manje od
deset minuta da se presvue.
Ingeborg ga je, kao i obino, ekala u erkeru, zapalila je dvije
svijee i oito je sama pronala polulitrenu bocu mozelkog vina.
Pohvalio ju je za pun pogodak, a ona je ponovila alu da rat u ivote
ena donosi najneobinije promjene, poput nunosti da se snau u
vinskom podrumu.
Takav im je bio ritual kad su bili sami, veer su uvijek zapoinjali
ovdje. Raspitao bi se o njezinu radu na elu Crvenoga kria u
Saltsjbadenu i to se dogodilo u ordinaciji, u kojoj je sada smanjila rad
na tri dana u tjednu, da bi imala vremena za asnu zadau u Crvenom
kriu. U posljednje vrijeme posao se okrenuo u dva smjera, pomo
Norvekoj i teajeve hitnog previjanja i opekotina. Pored svih akcija
prikupljanja odjee i silnog pletenja jer toplih vunenih arapa nikad

19
dosta.
Smatrao je da je preuzela na sebe previe dodatnih poslova. Svaka
ast tretiranju opeklina, ali nema realnog razloga da vjeruju kako e
bombe poeti padati na Saltsjbaden. Kad je vidio njezin zabrinuti izraz
lica, odmah je poalio zbog svojega pomalo zadirkujueg tona.
Nije to problem , odgovorila je nakon to je nekoliko trenutaka
promislila, demonstrativno na njemakom. Stvar je u tome to sam
roena Njemica, svi to znaju. Moram pokazati da sam solidarna s njima,
a ne sa... mislim, razumije.
Tko god te uje, misli da si Norveanka , slabano je prigovorio,
shvatio je da joj je automatski odgovorio na njemakom, i odlunije je
ponovio reenicu na norvekom.
Kojeta , ree ona, i dalje na njemakom. Svi znaju kako stvar
stoji. Isto kao i s tvojim neacima u koli u Tattbyju, kolege ih ili
zadirkuju ili im se dive jer su Nijemci, i jedno i drugo jednako je loe.
Zato sam mislila da bismo trebali postupiti kao Johanne i postati
veani.
Misli, zatraiti vedsko dravljanstvo?
Da, prouila sam to. Nakon toliko godina ovdje, to je obina
formalnost.
Bio je zateen njezinim prijedlogom. Naravno da je Norveanin, ali
odavno ivi i radi u vedskoj, valjda nema veze koje mu je boje
putovnica?
O, sada ima, smatrala je. Njemaka vojna sila bila je nezaustavljiva,
za to su dobili dovoljno dokaza. U njemakom tisku ve se Norveku
spominjalo kao Nordland , provinciju Velike Njemake u istom rangu
s Austrijom ili Istonom Pruskom. Kao samostalna drava, Norveka je
u praksi prestala postojati. Koliko god to bilo teko priznati, ipak je u
stvarnosti bilo tako. Biti norvekim dravljaninom znailo je, dakle, biti
graaninom Njemake, ako ne sada, onda ubudue.

20
 Nije znao to bi odgovorio, u politikim raspravama s njom uvijek
je izvlaio deblji kraj. Njezin je cijeli ivot bio politika, jo od dana
borbe za pravo glasa, a ona i Christa jo uvijek su se znale uplesti u
ivahne i zakuaste rasprave o socijaldemokraciji i boljevizmu.
Ali , usprotivio se trenutak poslije. Ako upravo sad postanemo
veani, hou rei, u ovako tekom trenutku za Norveku, nije li to kao
da na neki nain bjeimo? A ako si Hitler zamisli da bi mogao pripojiti i
vedsku, ili >Svealand< ili kako bi nas ve nazvali, onda doemo na
isto. vedske obrambene snage ne mogu se oduprijeti Njemakoj, moda
malo dulje nego Norveka, ali ne na dulje vrijeme.
O tom potom, vidjet emo kad do toga doe. Ali ne znai da
bjeimo ako promijenimo putovnice da ne ispadnemo njemaki
dravljani, jer u sadanjim uvjetima to ne elim biti.
Snano se kolebao, dravljanstvo mu nikada nije palo na pamet, a
jo manje to da bi ga norveka putovnica mogla uiniti Nijemcem. Od
smetenosti ga je spasila jedna od kunih pomonica, koja je ula i
poruila da je veera u maloj blagovaonici spremna.
Samo Anne nam je danas ovdje? iskoristio je priliku da
promijeni temu razgovora kada su ustali i krenuli onamo. Ipak mu je bilo
itekako jasno da nee izbjei pitanje dravljanstva.
Tako je , rekla je. Jorunn i Signy dala sam slobodnu veer i
neto novca za kino. Dananja veera nije bila osobito komplicirana,
vidjet e uskoro.
Predjelo se sastojalo od dimljene skuine ikre i umaka od papra
napravljenog s norvekim kiselim vrhnjem, a sudei prema tome kako je
postavljen stol, bilo je oito da e glavno jelo biti lutfisk pribor za
ribu bio je moderan, od rostfraja. Rostfraj, za razliku od obine srebrnine,
ne poprima plavo-ljubiastu boju od luine u tradicionalno
pripremljenom bakalaru, pa ga onda i ne treba satima latiti da se vrati u
izvorno stanje.
Uz skuinu ikru poslueni su mu naps i pivo, no i ono u vinskoj

21
ai, to je pobudilo njegovu radoznalost. Doista, nije bilo lako pronai
vino koje bi ilo uz lutfisk.
Pohvalio je jelo i umjetnost da se iarobira ovako teko dostupne
namirnice. Premda racioniranje ikre i lutfiska nije na snazi, svejedno je
trebalo uloiti odreeni trud da se doe do toga, jer tek je prvi tjedan
adventa, priao je bez prestanka. utke ga je pustila da govori, nazdravila
slatkim pivom o njegov naps, a potom ispriala da je Johanne donijela
namirnice s Osterya. Dakle, nije to bio bilo kakav lutfisk.
Razgovor je utihnuo, neko vrijeme uli su se samo noevi i vilice.
No , ree ona odloivi pribor za predjelo. Reci mi to misli.
Prebacila se na norveki.
Misli na skuinu ikru?
Ne pravi se blesav, zna na to mislim.
Jesi li razgovarala s Karlom i Rosom? pokuao je dobiti na
vremenu, ali istog je trenutka shvatio koliko je pitanje bilo glupo.
Karl je vedski asnik, Rosa radi u ministarstvu vanjskih poslova u
Stockholmu. Naravno da su odavno bili vedski dravljani, pitanje je
bilo toliko nebitno, ili samorazumljivo, da nitko o tome nije raspravljao,
dosad.
Ingeborg nije ni odgovorila, samo se blago nasmijeila gledajui
vlastitog mua kako uvia svoju nepromiljenost.
Dakle, nastavio je, samo ti i ja smo slubeno norveki
dravljani ? Onda poputam, neka bude kako ti kae. Kako to
funkcionira, s praktine strane?
Papiri su spremni u radnoj sobi, samo treba potpisati , rekla je i
pozvonila srebrnim zvoncem, dajui znak da je vrijeme za lutfisk.
A lutfisk je doista bio izniman, napravljen od bakalara najvie
kvalitete, ne od onakvog velikog na kakvima su veani inzistirali ili
nisu znali za bolje. I ne nekakav bezvezni umak od vrhnja, nego prava

22
kratko popeena dimljena slanina u topljenoj masti, pire od graka i senf.
Kad je izneseno na stol, sve je izgledalo kako treba.
A sad moje malo iznenaenje , ree Ingeborg kad su se posluili.
Nala sam vino koje sjajno pae uz ovo egzotino jelo.
Ponovno je pozvonila na srebrno zvonce i Anne, koja mora da je
bila spremna i ekala pred vratima, ula je s izduenom zelenom bocom
koja je izgledala kao za mozelko vino. No nije bila.
Ovo je rizling iz Elzasa, posebno namijenjen mrzovoljnim
Norveanima koji odbijaju piti francusko vino , objavila je Ingeborg
pomalo sveano, prije nego to je udarila u smijeh. Potrajalo je nekoliko
sekundi prije nego to je uoio oitost.
Elzas-Lotaringija vraena je matici zemlji i nikada se vie nee zvati
Alsace-Lorraine. Zapravo mu je ta misao ve usput pala na pamet, da bi
sad moda mogao poeti prebirati po francuskim vinima, barem po
ampanjcu za poetak. Pojedinci iz kruga poznanika s negodovanjem su
gledali na njegovo uporno serviranje suhog vina i kad treba i kad ne
treba. Dakle, postojale su, barem u nekim sitnicama, svijetle strane rata.
Osim toga, u ovome je imala pravo. Ovo elzako vino doista je bilo
nevjerojatno dobro uz pravi norveki lutfisk.
Nakon veere poblie su promotrili nekoliko novih slika koje je, uz
Sverreovu pomo, nabavila od umjetnika idova koji je sad stanovao u
starome ukletom dvorcu kralja duhana Ljunglfa, udaljenom tek nekoliko
stotina metara dalje niz etnicu. Bez dvojbe, radilo se o tipinim
modernistikim radovima, koji su trebali vie nalikovati snovima nego
stvarnosti, ne ba po njegovu ukusu. No sloio se s njom da su se skale
boja dobro slagale s oker zidovima upravo ovdje u maloj blagovaonici.
Modernost je najbolje odgovarala svakodnevici i obilju svjetla.
Kao i obino kada su bili sami, vratili su se u erker, gdje su dvije
svijee gotovo dogorjele. Negodovala je to su zaboravili ugasiti svijee
kada su otili na veeru, on je smatrao da pretjeruje sa tedljivou.

23
 Budui da je bila subota naveer, mogli su birati to ele od zabave
na razliitim radijskim emisijama. Zadrali su se na programu
njemakoga radija, uz itavu veer posveenu Beethovenu, koja je
poinjala Kreutzerovom sonatom, nakon koje je uslijedila Pastoralna
simfonija s Berlinskom filharmonijom, neuobiajeno mirna glazba za
Njemaku u ovim vremenima. Anne im je posluila kavu, liker i brendi
te donijela dvije nove svijee. Sinulo mu je da sada moe poeti piti
konjak, premda e ga, naravno, biti teko nabaviti prije nego to rat
zavri.
Tijekom druge glazbene reenice violinske sonate, nagnuo se
unatrag, zatvorio oi i pokuao ui u glazbu, kao da nita drugo ne
postoji, osim Ingeborg njemu prekoputa. Ona je uvijek postojala, i gore
kod rijeke ngermanlven, i unatrag mnogo godina mogli su sjediti
zajedno u tiini, osobito dok su sluali glazbu. Zajedno utjeti bila je
umjetnost.
Matao je kako bi, da mu je Bog dao dar skladanja glazbe umjesto
gradnje mostova, bio kao Beethoven vie nego onaj neodoljivi
oaravajui Mozart, da ne spominje one enskastije, poput Chopina,
Schumanna ili ajkovskog. Odmah se postidio svoje djetinjaste
uobraenosti. No u tom asu samo ga je Bog mogao prozreti. Moda i
Ingeborg. Uvijek je na njemu vidjela to misli, dok je on uvijek morao
pitati da bi saznao to ona misli.
U stanki izmeu violinske sonate i simfonije, dok se iz radioaparata
ulo samo kranje, amor publike i orkestar koji je ugaao instrumente,
podignuo je pogled prema njoj i primijetio da izgleda izmueno. Vidio je
to posve jasno, unato slaboj svjetlosti samo dviju svijea. Sasvim se
otrijeznio, mora neto rei, mora pitati.
Ingeborg draga, to je? protisnuo je aptom. Podignula je pogled
kao da je uhvaena na djelu.
Ah... nita, malo me boli... ma, nije to. Nego ti, Lauritz. Odbija
vidjeti. Da me Oscar nije nauio da noj ne zabija glavu u pijesak, rekla

24
bih da si tako to. Drag i dobar... noj.
Ali to to odbijam vidjeti?
Valjda ti je jasno da Johanne ne putuje naprijed-natrag svojoj baki
na Ostery po suenu ribu, a niti po dimljenu ikru?
Ne, pravo da ti kaem, ne razumijem o emu govori.
Lauritz, zaboga! Slui se svojim njemakim identitetom, svojim
preporukama, naim lanstvom u vedsko-njemakom drutvu
prijateljstva, zahvaljujui svemu tome neprestano dobiva ulaznu vizu.
Samo da bi stalno ila po ovetinu i suenu ribu? Nije valjda da vjeruje
u to?
Dobro, ali...?
Utihnula je. Prvo ga je otro promatrala, zatim se nasmijala i
zavrtjela glavom.
Lauritz, Lauritz, Lauritz... , uzdahnula je. Nije li ti jasno da radi
za pokret otpora? Putuje s tajnim porukama, svaki put riskira ivot i
nitko, barem ne ja, ne moe je urazumiti. Nego, moemo poslije o tome,
glazba opet poinje.
Ponovno se naslonio unatrag, zatvorio oi i pokuao duboko utonuti
u glazbu, kao prije za vrijeme violinske sonate. Nije ilo.
Pastoralna simfonija bila je vjerojatno najmeka i najfinija meu
Beethovenovim simfonijama. Ili je to samo dopustio da ga naslov
zavede? Uvijek je pred sobom vidio ovce na pai, ali ne onakve ovce s
kakvima je odrastao, zlovoljne, teke, izdrljive, koje se bore protiv
vjetra i kie, ovce sivoga runa na vlazi Vestlandeta. Nipoto. Ovce u ovoj
glazbi bile su vie junog tipa, sretnije, ivjele su lagodnijim i
jednostavnijim ivotom u zelenom krajoliku dolina i brdaaca, u izobilju
sone ispae, moda s plaviastim planinama u daljini, krajolik koji je
lako mogao biti juna Saska, odakle je Ingeborg.
No sada su slike iz mate postale potpuno drukije, uglavnom
Johanneino lice dok je bila dijete, kod kue u Bergenu, kad je bila

25
adolescentica u Saltsjbadenu, kad je napravila skandal na maturi,
sada kao odrasle ene, otroumne i odvane, povrh toga lijepe, i to ne
samo u oima voljena oca.
Odvanost i snaga volje bile su njezina bit. Kao i ideoloka
uvjerenost koju je, razumije se, naslijedila od svoje majke.
Ve se onaj takozvani skandal na dan mature zapravo temeljio na
politici, kada si je, komedije li, prepiranjem uspjela sniziti ocjenu, od
sviju predmeta, upravo iz njemakog. Unato tome to je jezikom
zasigurno vladala mnogo suverenije od priglupog ispitivaa.
Sada je, oito, inila istu stvar, djelovala iz politikih motiva, ne
obazirui se na posljedice. Usprkos tome to se ovoga puta radilo o
znatno gorim stvarima od sniene ocjene iz njemakog na maturi.
Neumoljiva istina nije se dala izbjei. Sada se radilo o ivotu i smrti.
Bilo je to neizbjeno. Kurir koji radi za pokret otpora smatra se
pijunom. A pijune se strijelja ako ih se zarobi. Svi su to radili.
Francuzi su brojne Nijemce strijeljali kao pijune, ak i nakon samoga
rata, kada su okupirali podruje Ruhra, i zapravo je na snazi bio mir.
Englezi se nikada nisu uplitali. Ruse da se i ne spominje, oni se nisu
libili posegnuti za dugotrajnim muenjem, tako da bi ubojiti metak u
potiljak doao kao osloboenje.
A to je ocu preostalo da uini u vezi toga s keri poput Johanne?
Ne mnogo, to je shvaao. Argumenti je ne diraju, osobito ne oni koje je
on mogao ponuditi; da je, s jedne strane, i hrabro i moralno ispravno
sudjelovati u borbi za osloboenje. No s druge strane besmisleno, jer
moglo je zavriti samo u porazu i smrti. Povrh toga, pruanje otpora bilo
je kontraproduktivno. Koliko se god asno i ispravno moglo initi dok je
trajalo, posljedica je da kasnija pomirba, kada Nijemci i Norveani budu
morali nai naina za zajedniki modus vivendi, bude tim tea i munija
za obje strane.
No bio je to tek njegov realistian nain razmiljanja, osloboen
idealizma i politike. Johanne i njezina majka razmiljale su potpuno

26
drukije, za njih ideologija dolazi na prvo mjesto, a zatim praktine
posljedice.
Najbolje bi bilo da Njemaka pobijedi to je bre mogue, tako da u
Europi doe do mira i stabilnosti i da se ivot moe poeti normalizirati.
No Johanne i njezina majka vjerojatno su eljele da Njemaka izgubi rat,
ak i po cijenu godina patnje i rtava. A sve to iskljuivo iz ideolokih
razloga, duhovnoga luksuza koji je bilo teko razumjeti jer je graniio s
cinizmom. Obje su uistinu mrzile Hitlera i sve to je on znaio, a to je
itekako mogao prihvatiti. Nedvojbeno je u Hitlerovim propovijedima
bilo stvari koje su bile, pravo budi reeno, neukusne. No Njemake e
biti jo dugo nakon Hitlera. A da je onomad Njemaka dovela Europu u
red, svijet bi i danas bio bolji, a Hitler bi bio tek usputan kipi.
Njemaka je nemjerljivo vea od toga bukaa, kao to je Rimsko Carstvo
bilo nemjerljivo vee od Kaligule, a nakon Kaligule Rim je cvjetao jo
sljedeih etiristo godina, dok barbarske horde s istoka nisu preplavile
sve granice Carstva.
No one nisu mogle tako razmiljati, ni Ingeborg ni Johanne, a on
nije mogao nita uiniti u vezi toga. Isto kao da su njih dvije poele
raspravljati o njegovoj vjeri u Boga.
To im nikada ne bi palo na pamet, unato tome to nijedna nije
dijelila njegovu vjeru, nego su vie s blagou gledale na to. Vjerojatno
su obje bile neka vrst agnostika. Ni na to nije mogao utjecati.
Postojao je jedan jedini zakljuak, a time i jedna jedina odluka koju
je mogao donijeti.
Kada je zadnja nota u simfoniji utihnula, i dalje je sjedio, utonuo u
slike iz svoje mate, slike svoje najstarije keri, nije se probudio sve dok
publika u Berlinu ponovno nije poela amoriti u salonu. Ingeborg ga je
gledala gotovo zabavljeno.
I? pitala je. Hoemo li ovime zavriti glazbeni kutak?
Moe , ree on. Natoit u nam jo jednu au vina.

27
 Ustao je, usput ugasio radio, a uavi u kuhinju, rekao je Anne da je
vrijeme da joj zahvale za veeras te otiao dalje u podrum.
Ondje dolje u prvim odjeljcima proao je pored podrezanih
pelargonija koje su prezimljavale poredane u vojnike nizove. Oduvijek
je smatrao da zauzimaju previe skladinog prostora, no Ingeborg voli
pelargonije, barem je tako tvrdila. Iako je konkretno taj izbor rijei bio
prilino pretjeran za ovako jednostavne stvari.
Unutar vinskog podruma primijetio je da se neto promijenilo, ali
morao je neko vrijeme obilaziti, dok nije otkrio cijelu zbirku novih boca.
Za probu je izvukao nekoliko iz leita i otkrio da se novi izbor vina
sastoji od vina iz Elzasa, premda su etikete jo uvijek navodile francusko
ime. Neobino. Ingeborg nije uspjelo samo doi do one jedne boce
kojom ga je poastila uz lutfisk? Domoi se ovakve koliine vina u ova
vremena nije ba bilo lako.
Odabrao je kasnu berbu iz Rajnske pokrajine i pourio se natrag u
kuhinju, otvorio vino i izvadio dvije Rmer ae iz kredenca usput
krenuvi prema erkeru.
Gdje si, zaboga, uspjela nai ono vino iz Elzasa? upitao je nakon
to je spustio ae i poeo toiti.
Dogovorila sam razmjenu s jednim ne ba dalekim susjedom koji
je ostao bez rizlinga, s onim koji ima zabranjenoga konja, zna ve.
Trebao mu je koji trenutak da povee pomalo kriptino objanjenje.
Tako dakle, na sumnjivi prijatelj, pjeva kupleta ima vinski
podrum? Nego to, bilo je itekako ispravno to su mu vlasti zabranile
onu drsku pjesmicu o nacistima kao trojanskom konju. Nazdravlje!
Uzvratila mu je nazdravivi, ali nije mu proturjeila, samo ga je
pogledala onim posebnim ironinim pogledom za koji je jako dobro znao
to znai, da ponovno pokuava izbjei neugodnu temu razgovora.
Ovoga puta bilo je to nepravedno, itekako je imao to rei o
problemu zabrane politikoga teksta, a ova pjesma doista je bila duboko

28
pristrana. No neka bude, pitanje Johanne zasjenilo je sve ostalo.
Razmiljao sam malo o Johanne , ree.
Jasno. I, to si zakljuio?
Pribrao se uz dubok uzdah i novi gutljaj vina.
Johanne djeluje moralno ispravno, no ne i mudro, prema mome
shvaanju, premda moral ima veu teinu od mudrosti. Preostaje nam
samo moliti se za nju. I to je sve to u joj rei, da je vrijedna divljenja i
da se molim za nju.
Jednostavno rijeeno. Djelovala je istovremeno iznenaeno i kao da
je doivjela olakanje. Pretpostavio je da je ona, pak, Pastoralnu
simfoniju iskoristila da pripremi cijeli arsenal argumenata. Sada su mogli
neko vrijeme zajedno utjeti.
Kad je preostala jo samo etvrtina boce vina, kimnula mu je dajui
znak da je vrijeme. Ostavili su ae i ostatke vina, ali su puhnuli u
svijee prije nego to su se zajedno popeli uza stube, gotovo sami u
velikoj kui. Jedino je Anne bila na tavanu, Jorunn i Signy nisu se jo
vratile iz grada.
Radovao se ovakvoj mirnoj veeri kada se rano ide u krevet, kao i
jutru kada e se probuditi zajedno, isprepleteni u njezinoj pomalo
pretoploj, ali ugodnoj spavaoj sobi.
Davno su tako proveli no, jer im se toliko mnogo stvari isprijeilo
posljednjih tjedana kada je bio kod kue za vikend. Mlade koja je
preglasno putala crnaku glazbu dolje u salonu, trala kroz hodnike
spavaih soba. No sada e no biti njihova.
Dok su se uspinjali stubama i prolazili pored vrata njezine
kupaonice, usporila je korak. Pred njezinom sobom isprva se inilo kao
da se gotovo eljela odmaknuti od njega dok je otvarala vrata, no onda se
brzo okrenula, kao da e ga samo ovla poljubiti u obraz.
Ne moe to tako, pomislio je, privukao je k sebi i poljubio malo
ozbiljnije, poloio joj jednu ruku oko struka i privukao je jo vre,

29
brzo je pomilovao po jednoj dojci.
Zastenjala je kao da ju je ozlijedio, ukoila se, blago ga odgurnula i
zavrtjela glavom, gotovo alosno.
Ne veeras, ljubljeni moj , apnula mu je na lijevo uho, poloila
gotovo hladne ruke na obraze, brzo i lagano ga poljubila u usta, okrenula
se i nestala iza vrata, koja je tiho i oprezno zatvorila za sobom.
Ostao je kao ukopan u mranome hodniku. Budui da nije uo
njezine korake iz sobe, pod je bio od parketa, a ona je nosila cipele na
petu, zakljuio je da i dalje stoji, sasvim blizu, s druge strane naslonjena
o vrata.
Nije bila stvar u tome to ga je odbila, u ivotu se to dogodilo
mnogo puta iz doista raznih razloga. Stvar je bila u tome to je to uinila
tako iznenadno.
U svakom sluaju, nije mogao ostati stajati kao budala. Tiho je
odtapkao niz hodnik do svoje spavae sobe, svukao se ne upalivi
svjetlo, zatim otiao u kupaonicu, obavio veernju toaletu i navukao
pidamu.
Krenimo od najvanijeg, pomislio je smjeten pod svojom perinom
u mraku. Najvanija je uvijek bila molitva, ili razgovor s Bogom, kako
je radije gledao na to u ove veernje sate, zadnja vana stvar u danu.
Nikad se Bogu nije molio, ili razgovarao s Njime, u vezi neega to je
imalo veze s ratom. Bilo bi oholo uplitati se u golemi zbor molitava na
tu temu, na njemakom, francuskom i engleskom, koje zacijelo svake
veeri nahrupe s kugle zemaljske.
No kada se radilo o njegovoj keri, to je bilo neto drugo. Nije
zasluila umrijeti, nije zasluio izgubiti je. O tome je dugo razgovarao s
Bogom.
Zatim je pokuao zaspati. Ponajprije je svjesno pokuavao svladati
sve misli kako je otprilike sada trebao bos odetati do sobice koja je
povezivala njihove spavae sobe, gdje je visio telefonski aparat i gdje su

30
imali dodatne garderobne ormare, oprezno otvoriti vrata njezine sobe, u
kojoj je bila upaljena samo lijepa svjetiljka u jugendstilu na nonom
ormariu, pribliiti se njezinoj postelji i...
Ne, mora ostati jak, misliti na sljedei korak u poslu kada zavri
zabijanje pilota u zemlju, kako trebaju izliti ravne betonske kalupe iznad
svake skupine stupova u podnoju, da uporite bude vrsto i da mogu
sigurno graditi u visinu, najveu reetkastu konstrukcija na svijetu. Dugo
je matanjem o gradnji uspijevao odagnati misli. Nije se sjeao kako je
napokon zaspao, no probudio se mnogo prije svitanja s neuobiajeno
vrstom jutarnjom erekcijom i na silu otiao u kupaonicu samostalno to
rijeiti, uz ispriku da u suprotnom ne bi mogao nastaviti spavati.

Ujutro, kada se spustio u malu blagovaonicu, ona je ve stigla dopola s

dorukom i upravo je razbijala rupu u jajetu. Mirisalo je po tostiranu
kruhu i marmeladi od narane. Poljubio ju je za dobro jutro u oba obraza
i sjeo, nije bio siguran to bi rekao u vezi prethodne veeri, i bi li ita
spominjao.
Odmah ga je rijeila smetenosti pitanjem ima li kakvu zgodnu ideju
kako da odu na misu, jer ipak je prvi dan adventa, a imali su samo
vozaa, bez funkcionalna automobila.
Bio je to radosno sitan problem, bio je posve siguran da e ona
smisliti ve nekakvu izliku, a on sam namjeravao je ii pjeke. Bilo je
tek neto vie od pet kilometara tamo i natrag. Toliku udaljenost prelazio
je bez potekoa pa tono i da je -40. Bacio je pogled kroz vrata terase.
Nije bilo vjetra, samo oblaci i sumaglica, mora da je temperatura porasla.
Ustao je, otiao provjeriti stanje na termometru s vanjske strane jednih
vrata, -22, skoro pa blaga temperatura usred najhladnije zime stoljea.
Rijeit emo problem transporta, imamo nekoliko mogunosti ,
poruio joj je raspoloeno kada se vratio, sjeo je i posegnuo za tostom i
koarom za kruh. eli li ii hitro ili polako?

31
 Radije polako, zato pita?
Kad se sporo hoda po ovoj temperaturi, treba odjenuti najmanje tri
sloja. Tri potene veste s Osterya ispod tvoje bunde od nutrije. I
konate izme s dvostrukim debelim arapama, to bi trebalo biti to.
Znai, doi u u crkvu kao medvjed!
Izgledala je uvrijeeno, nije bio siguran zadirkuje li ga.
Olrajt , ree nakon to je malo razmislio. Onda emo ovako.
Vozit u te!
Ali nemamo benzina?
Ne, ali imamo saonice. Ako su dobre djevojkama kad voze
mlijeko i brano, dobre su i nama. Donijet u ti sobov kouh s tavana da
sjedi na njemu, i jednu od starih vujih bundi koje smo imali kada smo
se neko saonicama vozili na zornicu. Konate izme i debele arape i
dalje stoje, rukavice od tuljana i kapa od medvjeega krzna koju se moe
spustiti preko uiju. Bit e opremljena i za hladnije vrijeme nego to je
danas.
Ali svejedno u morati u crkvu u nezgrapnim konatim izmama.
Sad je bez daljnjega shvatio da ga zadirkuje.
Sve je organizirao tono onako kako je rekao. Kada je izgurao
saonice kroz dvorina vrata, sjedila je na svojoj sobovoj koi poput
velika utopljenog zaveljaja i odmah je vidjela da je tono to je rekao,
da je opremljena ak za znatno hladnije vrijeme.
Ispoetka su imali uzbrdicu na Kllvgenu. Uzeo si je vremena i
objasnio da je alfa i omega po hladnome vremenu ne oznojiti se. U
suprotnom je ivot u opasnosti. Ubrzo je otkopao svoj kaput
podstavljen janjeim krznom.
Nakon to se neko vrijeme zapuhao u tiini, pitao ju je za Christu.
Odavno nisu razgovarali o njoj, moda zato to ga veinu vremena nije
bilo, a kada su se vidjeli, radije su razgovarali o ljepim temama, ili su

32
moda oboje bili zabrinuti. No Ingeborg je lijenica i nije imao koga
drugoga pitati.
Christa je bolesna, to je bilo posve jasno. No ne jako bolesna i ne
onako kako je sama dala naznaiti. To to se prijavila u apartman za
dvoje u ljeilite Badhotellet, manje od kilometra od svoga doma, bio je
nita drugo do li simptom hipohondrije. A to to su neki kolege lijenici
blebetali s njom i izmiljali sve mogue, a jo vie nemogue dijagnoze,
bio je tek izraz jedne sasvim druge boljetice, moglo bi je se nazvati
boljkom pohlepe. Jer bilo je kristalno jasno da je Christa iznimno
unosan pacijent, iako su sve njezine bolesti bile izmiljene, a veina
njezinih lijekova placebo, bezopasne eerne tabletice aljivih latinskih
naziva.
Ingeborg se, dakle, nala u beznadnoj situaciji izmeu dviju vatri.
Nije ba mogla rei Christi da su joj lijekovi praktiki ala, dovelo bi to
do neprijateljstva, a Christa joj je bila najstarija prijateljica. Gotovo
jednako nemogue bilo je razgovarati s kolegama lijenicima iz ljeilita.
Nije da su poricali da se radi o hipohondriji, a ne o postojeim tjelesnim
bolestima. Nipoto. No protuargument bio je da se hipohondriju ne moe
izlijeiti negiranjem, a jo manje tako da se, u najgorem sluaju, izvie
na pacijenta i moralizira mu se o oskudnim sredstvima u zdravstvu, koje
treba korisnije upotrijebiti. U najgorem sluaju, to bi moglo dovesti do
sloma i pacijent bi umjesto kod njih mogao zavriti u nekoj bolnici za
tee sluajeve u Stockholmu.
Christino stanje u medicinskom smislu treba smatrati duevnom
traumom koja je svoj pravi izvor imala u njemakom zakonodavstvu o
idovima. Ondje je poelo, kada je obitelj morala napustiti Njemaku jer
je Christin rang iznenada snien na poluidovku , a njezina i Oscarova
djeca dobila su oznaku Mischling . Razumljivo je da je to bilo
okantno. Christa je itavoga svoga ivota bila iznimno politiki
nastrojena osoba, od dana borbe za pravo glasa do revolucije i
boljevizma. Stoga je bilo gotovo neshvatljivo da se nije mogla postaviti
iznad nacistike gluposti, zapravo ismijati ih. Povrh toga, bila je roena

33
kao barunica Von Moltke, na to se moda iz njezina kuta gledita moglo
gledati kao na svojevrsno optereenje iz klasne perspektive, no iz
genetike, teko. Jedno beznaajnije od drugoga.
Ipak, zaviriti u dubine due bio je lijeniku najtei, ili uglavnom
posve nemogu, zadatak. ak i lijeniku koji je najblii prijatelj jo iz
djetinjstva.
Christa, s druge strane, nije bila fiziki bolesna. to se vidjelo, ako
ni iz ega drugog, onda iz toga to su je putali iz ljeilita ako su uvjeti
bili odgovarajui. Posve sigurno vidjet e je na ruku u Akvariju, usput,
je li se sjetio da je obeao odnijeti im koaru vina?
Paljivo je sluao uz cijelu uzbrdicu. Doista je elio shvatiti,
Christa mu nije bila samo ogorica, nego i bliska prijateljica te majka
njegovih neaka. Najtee je bilo osjeati se posve bespomono, ne moi
napraviti nita.
Kada su stigli do vrha Kllvgena i pogledali niz nizbrdicu prema
Ringvgenu i zaljevu u Neglingeu, uhvatio ga je napadaj, postao je
djetinjast. Barem je to ona poslije tako nazvala.
Poeo se ustro odguravati nogom i ubrzavati, vrsto je uhvatio
drku da ne izgubi kontrolu nad saonicama, nagnuo se naprijed i oi su
mu zasuzile od hladnoga vjetra. Ubrzo su ili prebrzo, a pokuaj koenja
s jednim jedinim avlom koji je privrstio ispod desne galoe nije
dolazio u obzir, bolje da nastavi upravljati. Uz nekoliko irokih
zanoenja, u posljednjem trenutku uspostavio je kontrolu u desnom
zavoju, tako da su tresnuli posred kolnika na Ringvgenu. Da su naletjeli
na automobil, loe bi zavrilo.
Od njezinih grdnji branio se da je u ovo vrijeme mala vjerojatnost
nalijetanja na automobil. U smjeru mosta u Tattbyju tlo je bilo glatko,
odguravao se prema naprijed u laganom i dostojanstvenom tempu, ona ga
je nastavila koriti, a on je na kraju priznao da je bio djetinjast.
Pred ulazom u crkvu bila je guva, neuobiajeno mnogo ljudi.
Tono i da to netko jest predvidio, pa da je u zapadni brod postavio

34
dodatne vjealice za silnu zimsku opremu, od sviju mukih i enskih
galoa nastala bi, naravno, velika blatnjava lokva na podu. On je to imao
na umu pa je ponio plavu tipaljku da njome zakai svoje galoe i tako
ih na izlasku brzo pronae.
Tijekom cijele mise sjedila je mirno stisnuta uz njega, sudjelovala u
pjevaju psalama, ustala kada je trebalo stajati i drala se poput
besprijekorne vjernice. Bilo mu je itekako jasno zato. Znala je to ovaj
posjet crkvi njemu znai i to se sada zbiva u njegovoj nutrini, kada se
natjerao da shvati ime se Johanne bavila za vrijeme svojih putovanja u
Norveku. To to mu je Ingeborg eljela biti blizu, premda je bila slabe
vjere, postojala je posebna rije za to i na njemakom i na norvekom.
Solidarnost.
Bila je to lijepa rije, unato politikom prizvuku. Barem kada bi to
ona rekla, zvualo je lijepo i sinulo mu je da je Johanne to naslijedila.
Mnogo se i intenzivno molio za ono to je sada zasjenilo sve ostalo.
Sjedila je pored njega pognute glave i sklopljenih ruku.
Ponovno je sjedila utopljena na saonicama. Kada su se zaputili kui,
nakon to su nakratko porazgovarali s jednim susjedima ni o emu
vanom, temperatura je porasla za koji stupanj. Blijedo zimsko Sunce
povremeno bi se probilo kroz niske oblake, koji su vie nalikovali magli
nego oblacima.
Nakratko je naglas razmiljao kako, iskreno govorei, teko moe
zamisliti da si kao Wallenberg izgradi kapelicu. Bilo je gotovo
nelagodno, no povremeno i teko izbjei da se povremeno baci pogled
prema koru u kojem je leao, zasad jo sam. Ondje je bilo mjesto za
sarkofag za suprugu Alice, koja je i dalje bila na ivotu i zavidna
zdravlja. Moglo bi se postaviti pitanje to Alice misli kada posjeuje
crkvu i vidi slobodno mjesto pored svojega pokojnoga Knuta Agathona.
Naravno da mu je bila razumljiva ideja poivanja zajedno sa
suprugom. No doista, ne u ovako velianstvenim uvjetima. To je
razmetljivo.

35
 Ingeborg je razgovor umjereno zabavljao, uostalom, uglavnom je
bio monolog jer on joj se obraao odozgora, a njezino lice bilo je
okrenuto u smjeru vonje. Suho je spomenula da se nada da e njihov
pokop biti pitanje koje e to poslije doi na dnevni red i da kada se baci
u takvu apstraktnu misaonu gimnastiku, obino mu neto posve drugo
lei na srcu.
Kao i obino, bila je u pravu, to je odmah priznao. Mislio je na
dananju veeru kod brata, kako e se Christa vladati, hoe li deki biti
prisutni ili su, po obiaju, smislili kakvu ispriku. Deki su ga brinuli, to
je morao priznati.
Zapravo je to bio Oscarov posao. Imaju obiteljsko poduzee i
uskoro odlazi prva generacija, on i njegova braa. Bilo je neizbjeno
razmiljati o nastavku.
Doli su do strmog breuljka gdje se Kllvgen odvajao od morske
obale i gdje se igrao luaka za upravljaem, prema njezinoj strogoj
prosudbi. Ondje je sila sa saonica, skinula s njih debelo vuje krzno,
naalila se kako je bila posluna i neto nauila od njega, barem kada se
radi o ekstremnim zimskim uvjetima. Povrh toga, bilo je ugodnije
razgovarati hodajui usporedo i uz kontakt oima. Nego, to ga ono brine
u vezi Oscarovih momaka?
Poalio je to je pokrenuo temu jer je to znailo uplitanje. No rekao
je to i sada je gotovo, a ionako ne postoji nita o emu ne bi mogli
razgovarati.
Dakle, momci. Jedan od blizanaca, Hans Olaf, naalost je ve prole
godine primljen na Umjetniku akademiju. To je, naravno, bio neobian
uspjeh u dobi od sedamnaest godina. No ipak su to samo muice.
Odmah je odustao od srednje kole, nije se potrudio ni maturirati. Znai,
on e postati mazalo i s njim se mogu pozdraviti.
Carl Lauritz e, istina, maturirati. I dakako da je bio uspjeh po trei
put pobijediti u juniorskoj Masi u regati u Saltsjbadenu i tako zauvijek
odnijeti kui pokal. To mu je, jasno, ogrijalo staro jedriliarsko srce. No

36
oito su i iz toga nastale muice jer djeak si je sada zamislio da e
jedriti ljeti, a zimi raditi kao uitelj skijanja. Naravno, preostalo je nadati
se da takve ideje prou s vremenom, no nije mogao biti sasvim siguran.
Dakle, jedina mladica u obitelji bio je njihov Karl. im rat zavri,
vraa se u firmu.
Jer i Harald je izgubljen.
Nije joj se svidjelo to je za njihova najstarijeg sina rekao da je
izgubljen, znao je to i vidio je na njoj kad je doao trenutak da ponovno
sjedne na saonice. No u biti su se sloili. Karl se inio kao jedina nada
da poduzee i ubudue ostane obiteljskim.
Ovo doista nije bila primjerena tema razgovora za veerom,
uvjeravala ga je kada su stigli kui, skinuli sve zimske krpe sa sebe i
ugrijali se uz aj u zimskome salonu.
Rat e se oito nastaviti jo barem koju godinu. Carl Lauritz imao
je jo godinu i pol do mature, tako da se nije ba radilo o hitnim
odlukama. Uskoro e Boi. Nije najbolji trenutak da riskiraju
iscrpljujue prepirke unutar obitelji, osobito ne dok je prisutna osjetljiva
Christa. Sada je najvanije da se dre zajedno.
Dakle, moraju se veeras pojaviti na veeri u Akvariju i vrsto
odluiti da e se razgovor ograniiti na sjeanja s jedrenja, lov na
slonove, snjene oluje i eventualno kanibale.

***

I DALJE SU tegljai zapoinjali radni dan razbijanjem leda na rijeci

Angermanlven. Samo preko noi ledeni je pokrov uspijevao narasti do
preko palca debljine. Zima nije pokazivala nikakvih znakova da e
popustiti svoj eljezni stisak oko gradilita.

37
 No spajanje pilota teklo je dobro. Mnotvo poetnikih pogreaka s
prevelikom ili premalom temperaturom pri odmrzavanju duboko
zamrznutih trupaca sada se vrlo sporadino ponavljalo. Jedan za drugim,
ve montirane trupce do obale rijeke frkui su dovlaili kutravi
sjevernjaki radni konji s injem u krznu i oko nozdrva.
Lauritzu je, pak posao, postao ugodnijim i neovisan o vanjskoj
temperaturi. Bio je posve zauzet poslom u jednom od laboratorija,
eksperimentirajui s betonskim plosnatim kalupima koji e okruniti
svaku od dvadeset est skupina stupova koji su rasli s dna rijeke ritmom
kojim je odzvanjao stroj koji ih je zabijao.
Kalupi su bili potrebni da se dobije dovoljno uporite koje se moe
nadograivati u visinu jednom kada se podigne sama reetkasta
konstrukcija. Taj dio posla dovrit e se tijekom proljea. Raunao je da
e potom veliku drvenu skelu podii tijekom ljeta, tako da se s
lijevanjem betona moe zapoeti u ranu jesen, prije najgore hladnoe.
Prema Lauritzu to je vremenski bio optimistian plan jer bilo je toliko
kontrolnih toaka po putu, primjerice, testovi izdrljivosti i mjerenja. No
bolje i kanjenje zbog prerevnoga opreza, nego nova nesrea.
Rad je dugo vremena bio jednolian, bez komplikacija. Vrijeme je
brzo prolazilo. Jo samo tjedan dana do Boia, kad je doao dan nesree.
Ne na gradilitu, nego njegovoj stanodavki Britti.
Vratio se kui, kao i obino, nakon kasne veere i ekao da ue u
toplu kuhinju, ispunjenu mirisom njezine jednostavne ali obilne
pripreme jela. Ona e stajati za tednjakom, rumenih obraza i iroka
osmijeha, vesela i poletna kao i uvijek. Naviknuo se na taj susret kao
vrhunac dana.
No u kuhinji je bilo hladno, u tednjaku na drva nije gorjelo, a vrata
blagovaonice bila su zatvorena. Posred kuhinjskoga stola lealo je
otvoreno pismo, prema otisnutim slovima na omotnici, bilo je od banke
u Kramforsu. Zauo je njezin glasni i oajniki pla u blagovaonici, iza
zatvorenih vrata.

38
 Ne oklijevajui podignuo je pismo sa stola i brzo ga proitao, a u
njemu je sve vie kuhalo.
Stvar je bila jednostavna i jasna. Britta je tijekom proteklih pet
godina malo-pomalo zaloila kuu. Uspijevala je otplaivati kamatu, ali
ne i pratiti plan otplate glavnice, koji je dodue sama potpisala.
Sukladno nastalim okolnostima , banka se smatrala prisiljenom
pristupiti prisilnoj aukciji u sluaju da gospoica Karlsson ne moe u
roku od dva tjedna zatvoriti kredit punom isplatom , jo jedan uvjet koji
je, ini se, potpisala. Radi daljnjega pojanjenja situacije gospoica
Karlsson pozvana je na sastanak u banku, poblie, sljedeega dana u
10:00.
Malo je nedostajalo da u bijesu zguva pismo i baci ga na pod.
Plan otplate glavnice koji je podrazumijevao otplaivanje barem pet
puta bre nego to bi trebalo biti uobiajeno s hipotekom na nekretninu,
a povrh toga zahtjev za punom isplatom , ovo nije bilo nita drugo
doli lupetvo. Namjeravali su joj uzeti kuu, opljakati je, samo zato to
su mogli, jer ona vjerojatno u ivotu nije vidjela normalan ugovor o
zajmu. Potpiite ovdje, na iscrtkanu liniju , vjerojatno joj je rekao neki
pomoni bankovni inovnik. Istoga trenutka kada je itko napisala svoje
ime, na prijevaru su joj uzeli kuu.
Ponovno se zauo njezin pla iz blagovaonice. Odluno je zakoraio
unutra, i ne pokucavi, otiao do nje, sjedila je stisnuta u kutu elegantne
sofe, zagrlio je i pokuao utjeiti. Uto mu je stavila ruke oko vrata i
zaridala jo jae, vrsto se stisnula uz njega, kao da je otac koji je tjei.
No, no, Brittu ne smije toliko pogoditi to pismo od banke,
ispriavam se, ali nisam ga mogao ne proitati. Rijeit emo to, samo da
se Britta pribere i prestane plakati , pokuao je.
Plakala je samo jo vie i jo vre se stiskala uz njega.
Draga Brittice, morat ete prestati plakati. Obeavam da emo
rijeiti ovaj problemi, samo se morate pribrati, idemo zapaliti vatru u
tednjaku i napraviti neto za jelo , ponovno je pokuao.

39
 Ovoga je puta njegov glas upalio, makar moda ne ba onako kako
je oekivao.
Ispravila se i nagnula prema njemu, privila se i utisnula mu vrlo
vlaan poljubac, a zatim navalila sa zahvalama i isprikama to je
zanemarila njegov obrok. Pomogao joj je obrisati suze i primivi je
rukom oko ramena poveo ju je u kuhinju, gdje se sam prihvatio
tednjaka, jo uvijek je znao takve stvari, a ona je otvorila smonicu i
izvadila posudu s varivom od graka i izdano pakiranje slanine. U
svakom sluaju, pripremila se za kuhanje veere, ak je nabavila slaninu,
po svoj prilici ne na ba najispravniji nain. Moralo ju je stajati koju
krunu vie ne smije joj zaboraviti nadoknaditi taj trud.
Na njegov prijedlog, prvi put su zajedno veerali, a sam je otiao u
smonicu po bocu slatkoga piva.
Dok su jeli, a njoj se polako vraalo rumenilo u obraze i barem
donekle njezino vedro raspoloenje, predloio je to bi trebali uiniti.
Sastanak u banci zakazan je za sutra u 10:00. Kao i obino, morat e
ujutro otii na posao, odreene faze lijevanja betona nisu mogle ekati.
No mogao je organizirati posao tako da nema zastoja a da on moe otii
na nekoliko sati i biti s njom u banci.
To je znailo da e doi ravno s gradilita u radnoj odjei, a u banci
e ga, posve istinito, predstaviti kao svojega podstanara koji se u
bankarske poslove razumije neto bolje od nje .
Pustit e dalje da stvari teku svojim tokom, a kako god zavrilo,
kuu nee izgubiti. To joj obeava.
Kimnula je na njegovo izlaganje, no svejedno je izgledala pomalo
uplaeno i nepovjerljivo.
Nakon to je pojeo jo jednu porciju variva sa slaninom, zbilja
odlinom slaninom, odgurnuo je tanjur i ustao. Pitala je eli li kave,
svoje koju je donio iz Stockholma? Odbio je i promrmljao neto o
nacrtima koje treba prouiti, to nije bilo istina, barem ne ove veeri.
Predloila je da e mu donijeti kavu na kat, a na to nije mogao ne

40
pristati. Sjedne li za radni stol, kava e mu dobro doi.
Otiao je u svoju sobu, iskopao prve nacrte koji su mu pali pod
ruku i rairio ih po radnome stolu. Kad mu je koji trenutak poslije
donijela kavu, ponovno su joj oi zasuzile. Odmah je ustao i prije nego
to ju je stigao zagrliti, digla se na prste i poljubila ga. Prenerazio se, ali
pokuao se ne obazirati.
Nakon to je otila, na silu je popio kavu, premda je bila vrhunske
kvalitete doista je to ona koju je donio iz Stockholma. Nee mu ba
pomoi da zaspi, ionako je znao imati problema s time kada je bio
uznemiren. A bio je.
Mrzio je sitne bankare koji su samo za svoju uzvienu zabavu
zlostavljali siromahe. Bilo mu je to poznato iz mladih dana, doivotno
se sjeao nekih stvari iz banke. Zanimljivo, ali postojala je primjetna
razlika izmeu ovih sitnih bankara u podreenu poloaju i onih velikih.
S Wallenbergovima je uvijek bio u srdanim odnosima. Dakle, veliki
bankari su dobri i razumni, sitni bankari su prepredeni sadisti ?
Ne, bio je samo neuobiajeno naivan. Kako li bi ga tek Ingeborg
ismijala da je iznio takvu misao? U sebi je lako mogao uti to bi mu
rekla:
Lauritz, Lauritz, Lauritz, opet si noj. Veliki bankari vole velike
klijente, postoje doslovno milijuni razloga to nema problema s
Wallenbergovima, povrh vaeg jedrenja.
Da, naravno. No to nije spreavalo sitne bankare da se ponekad
ponaaju na najgnusniji mogui nain. Sutra e mu biti zadovoljstvo
pokazati jednome takvom malom sadistu gdje mu je mjesto. Poeo je
matati o tome.
Nastavio je u mati si odigravati sastanak u banci dok je obavljao
svoju veernju toaletu i jo u krevetu dok je pokuavao zaspati nakon
veernje molitve.
Naravno da nije ilo, je li bilo do kave ili uzbuenja i bijesa koji je

41
prouzroilo to prijetee pismo od banke. Ili neto drugo na to nipoto
nije elio misliti.
U svakom sluaju, zaspati nee. Ispoetka dok je kameni kamin
gorio punom parom, bilo je pretoplo, trenutak nakon to se ugasio,
postalo je prehladno jer je leao bez perine. Kada se pokrio, uskoro je
ponovno bilo pretoplo. A kad ga je tijelo podsjetilo na Brittine zagrljaje,
uhvatila ga je panika i poeo je pretraivati po sjeanjima i matanjima
da bi mogao misliti na to drugo.
Na kraju je zacijelo ipak zaspao.
Sljedeega jutra bio je u urbi i mrzovoljan na probnom lijevanju u
laboratoriju, naoko bez razloga, obino nije bio takav prema svojim
radnicima. No posao je iao brzo i prvo probno mjerenje obavit e se tek
za etiri sata. Dovoljno vremena da stigne do banke prije deset sati.
No nijedan autobus nije mu odgovarao. Autobusni promet izmeu
Kramforsa i Lundea iao je esto ranih jutarnjih sati, kada su radnici
dolazili, i kasno naveer kad su kretali kui. No prije i poslijepodne
autobusi nisu ili. Sinulo mu je da iza odabira termina u banci stoji neka
podmukla namjera.
Dakle, morat e onamo pjeice ili saonicama. Morala mu je posuditi
saonice od susjeda jer je imala samo jedne. Ubrzo su se odguravali prema
naprijed po zaleenu snijegu. Ususret im nisu dolazila ni vozila ni
pjeaci, nisu svojevoljno izlazili na iznimnu hladnou. Dolje s gradilita
ulo se odzvanjanje dizalice, sve slabije to su se vie pribliavali banci u
Kramforsu.
Kretali su se u tiini jedno do drugoga, nije bilo lako otvarati usta
po hladnoi. No na kraju je izgubila strpljenje, stala je i pitala koliko je
sati, objasnivi da ne bi eljela zakasniti na vaan sastanak. Rije
sastanak u njezinim je ustima zvuala primjetno strano.
Stao je, otkopao bundu od vujega krzna i izvadio depni sat.
Istina, zakljuio je, doi emo neto kasnije, kojih pet, deset

42
minuta, i to je ba dobro. Onaj lisac Niklasson ionako e nas zapravo
pustiti da malo ekamo. Takvi to rade.
Sklopio je kuite, vratio sat pod bundu i pokuao se ohrabrujue
nasmijati, no ona je izgledala preplaeno.
Bez urbe, moemo se malo proetati , predloio je. Pa da jo
jednom proemo stvar. Britta ne treba pamtiti sve to kaem. Najvanije
je samo da mi Britta vjeruje kad obeavam da joj nee moi oduzeti
kuu.
Nastavio je, rukama je polako lamatao oko drke saonica, kao da je
zbilja elio zakasniti. Izloio je plan, korak po korak, metodiki logino
kao da se radilo o izgradnji mosta sa zadanim faktorima. Moda je
previe govorio ili nepotrebno petljao, ali shvatio je da su gotovo stigli.
Stoga je za kraj ponovio da je daleko najvanije da nipoto ne bude
prestraena. No zadrao je za sebe kako je zamislio sam kraj.
Banka je bila smjetena u sreditu malenoga grada, s druge strane
ulice od Centralhotelleta. Paljivo su otresli snijeg udarajui nogama i
ietkali izme metlama koje je banka stavila na raspolaganje uza eljezna
vrata.
Predstava je poela tono kako je predvidio. Javili su se k slobodnoj
slubenici, po njih je dola druga ena i povela ih kroz mraan hodnik do
male ekaonice, gdje su objesili kapute i sjeli na tvrdu drvenu klupu.
Nakon nekoliko muno dugih minuta, izvadio je depni sat, pogledao
koliko je sati i zavrtio glavom.
ena koja im je pokazala put ula je na jedna vrata, najavila posjet,
izila, tiho zatvorila vrata za sobom i poruila da je ef raunovodstva
Niklasson zauzet, ali da e ih primiti im bude imao vremena. Sve ba
kao to je Lauritz najavio Britti.
Sjedili su tako, ona u svojoj najboljoj odjei, pretpostavio je, a on
u svome plavom radnom odijelu. Povrh toga, bio je neobrijan. Nakon
to je loe spavao, jutros se prekasno probudio i preskoio je brijanje. No
i njegova siva jednodnevna brada mogla se dobro uklopiti u plan.

43
Osjeao je neobian unutarnji mir.
Na kraju su se vrata ipak otvorila i mlad mukarac u tamnu odijelu i
s naoalama iziao je i pozdravio gospoicu Karlsson , ne bacivi ni
pogled na njezinu pratnju. Sad je Britta imala prvu repliku.
Ovo je moj podstanar Lauritzen jer on zna malo vie od mene o
ovakvim papirima , brzo je izgovorila.
Tako, znai , ree bankar, sumnjiavo proui Lauritza od glave do
pete, ignorirajui njegovu ispruenu ruku. Znai, gospodin je ovdje kao
svojevrsni predstavnik?
Da, ne znam ja to ba, ali rado bih bio prisutan kao potpora
gospoi Karlsson , odgovori Lauritz i tek tada spusti ruku.
Da, da, naravno. Ali gospodin inae oito radi dolje na
gradilitu?
Tako je.
Kao specijalizirani radnik? Mislim, budui da nije odavde, koliko
ujem, izdaleka je. A za to ste specijalizirani, ako smijem pitati?
Za beton.
Beton. Tako, znai. Dakle, elite biti prisutni na sastanku kao
predstavnik gospoice Karlsson?
Da, ako moe. Gospoa Karlsson bi rado da budem potpora.
inilo se da bankar razmilja. Lauritza, koji je mislio da je
isplanirao svaki detalj, uhvatila je lagana panika. to ako mu ovaj mali
pomonik naprosto zalupi vrata pred nosom? Propast e itava razraena
predstava i bit e prisiljen improvizirati, primjerice, tekim korakom
otii do direktora i udariti akom o stol. A to ne bi bilo jednako zabavno
jer bi Britta posve nepotrebno zavrila sama u apama toga bankaria,
doista nepotrebna muka.
No da, ne moemo razoarati gospoicu Karlsson u ovom stvarno
tekom trenutku , ree na kraju bankar i pokae im da uu u njegovu

44
zakrenu radnu sobicu. Jedna jedina stolica za posjetitelje bila je
smjetena ispred radnoga stola. Uputio ih je neka Britta sjedne ondje, a
Lauritz na stolicu koja je stajala u dnu sobe, uza policu s fasciklima,
privrenu uza zid. Lauritz se pravio da ne razumije, otiao je po stolicu
i odluno je postavio uza Brittinu. Bankar je izgledao kao da se isprva
htio tome usprotiviti, no zadrao se na tome da samo lagano zavrti
glavom.
Sjedili su ondje, po planu, dodue, nakon male neoekivane
komplikacije. Sada se predstava mogla nastaviti. Lauritz se lagano
nagnuo unatrag, kao da uiva u koncertu, Britta je sjedila nagnuta
naprijed ruku sklopljenih u krilu.
Bankar je sveano izvadio ugovor o zajmu, nakaljao se i naglas
proitao nekoliko odlomaka, a zatim pitao je li Britta, koju je dakako
nazivao gospoicom Karlsson, shvatila sadraj ugovora. I dakako, je li
predstavnik gospodin Lauritzen shvatio.
Kimnuli su slaui se, ne rekavi nita. Doao je red na drugi in.
Bankar je odrao malo izlaganje o tekoj ekonomskoj situaciji u
zemlji zbog sloene situacije u svijetu, da bi potom obrazloio da
posebice banke u ovim tekim vremenima moraju biti stroge sa
zajmovima da ne pregriju dravnu ekonomiju. U tome su imale veliku
nacionalnu odgovornost.
Lauritz je uivao, ali morao se siliti da ne pokae nimalo ozarenosti
pred ovom dobro mu znanom vrstom ekonomske mudrosti jer sada e
predstava prijei u izravne prijetnje.
Bankar se nakaljao. ak je i to bilo dijelom Lauritzove zamiljene
reije.
Kao to bi gospoica Karlsson trebala biti itekako svjesna, kako se
stvar sada razvija, ne preostaje nam drugo nego da prijeemo u sljedeu
fazu ugovora, to dakle znai prisilnu aukciju...
Uto ga je prekinulo lagano kucanje na vratima i ista ena koja im je

45
oboma pokazala put do ekaonice ula je i proaptala da ima novih ljudi
u ekaonici. Bankar je bacio pogled na zidni sat i poruio da e uskoro
biti gotovi. ena se iskrala i tiho zatvorila vrata za sobom.
Zanimljivo, doista zanimljivo, pomisli Lauritz. Sve je trebalo biti
gotovo za manje od etvrt sata.
Dakle, prisilna aukcija... , nastavio je bankar.
A kako bi to trebalo izgledati, s praktine strane? prekinuo ga je
Lauritz.
Bankar se smeo.
Pardon, kako to gospodin misli?
Kako ete objaviti prisilnu aukciju i kako e biti provedena? Uza
samu nekretninu ili na drugome mjestu? pitao je Lauritz ne dobivi
odgovora osim zapanjenog zurenja.
Ovo su jednostavna i konkretna pitanja , nastavio je. Gospoa
Karlsson mora imati pravo na odgovor, ako nita drugo, onda da si
eventualno uzme vremena i posavjetuje se. Osim toga, zakon stoji na
strani gospoe Karlsson. Znai, kako e se objaviti odluka o prisilnoj
aukciji? I gdje e sama aukcija biti provedena? To bi gospoa Karlsson
rado eljela znati.
Bankar je zurio u njega i pokuavao se sabrati i odgovoriti. Trebalo
mu je dosad postati jasno da je gospodin Lauritzen oito Norveanin,
ali ne bilo kakav radnik.
Ovaj, objava se, kako je predvieno, stavlja u slubeno glasilo...
poeo je.
Malu dravnu publikaciju koja u Kramfors stie moda u jednom
primjerku, to znai, u banku , prekine ga Lauritz. A to s mjestom
provedbe?
Ovdje u banci bilo bi vjerojatno najpogodnije, takoer uzevi u
obzir gospoicu Karlsson...

46
 Gospou Karlsson , ispravio ga je Lauritz. Kako se vi u ovoj
banci ne stidite.
Oprostite, ali mislim da...
Znate jednako dobro kao i ja kako je dug nastao. Gospoa
Karlsson financirala je sina Hjalmara do mature. On sada izvrava vojnu
obvezu u obrani zemlje i, dakle, ne moe pridonositi uzdravanju
kuanstva. A vi sada svjesno elite njegovu majku izbaciti na ulicu.
Stvarno biste se trebali stidjeti.
Ali imamo jasno napisan ugovor, gospoica Karlsson ga je
potpisala i...
Gospoa Karlsson! ponovno ga je ispravio Lauritz. Tako, dakle,
ugovor koji ne moemo dobiti na sunce. Smislili ste diskretnu aukciju
na kojoj, to moemo zamisliti, posebno vani klijenti banke dobiju
priliku za dobar posao. Odnosno, da ponude tono onoliko koliko je
iznosio dug. Tako da ne ostane ni krune vika za gospou Karlsson. Zar
ne shvaate to pokuavate uiniti?
Odbijam ovakve drskosti i morat u vas zamoliti da istoga asa
napustite sobu, vani imam ljude koji ekaju! zagrmio je bankar.
Britta je prestraeno htjela ustati, Lauritz joj poloi dlan na ruku.
Ni sluajno , rekao je. Moramo dovriti osjetljiv posao.
Zamislimo da gospoa Karlsson ovdje i sada plati cijeli iznos duga, u
tom sluaju bi si gospodin notar ili gospodin ef raunovodstva ili kako
vam je ve titula, morao uzeti vremena?
Stoji, ali kako sad...? pitao je bankar i ponovno bacio pogled na
zidni sat.
Ovako , ree Lauritz, ustane i izvadi blok s ekovima iz velikoga
depa na prsima svojih radnih treger-hlaa. O kolikom se iznosu radi?
Pritom mislim na itav iznos.
Bankar je oklijevao. Lauritz je napravio nekoliko koraka prema
stolu, otvorio blok i bez pitanja se posluio bankarovim nalivperom.

47
 No? ree. Cijeli iznos, molim vas.
Bankar se istrgnuo iz svoje vidljive skamenjenosti i ispod ugovora
kojim je mahao odnekud iskopao dokument.
etiri tisue sedamsto ezdeset pet kruna i pedeset ra , prenio je.
Lauritz je demonstrativno sporo ispisivao ek, a zatim pruio ruku
prema kolutu za suenje tinte i obrisao slova.
Evo! ree istrgnuvi ek i pruivi ga. Stokholmska SEB banka
trebala bi biti pouzdana i u Kramforsu. Budite ljubazni i zabiljeite
primitak na svom primjerku toga nesretnog ugovora!
Bankar je netremice gledao u ek, zatim u Brittu, zatim u Lauritza,
koji je stajao demonstrativno ispruene ruke, elei primiti traenu
potvrdu.
Oprostite, ali ovo nee ii... moram se otii posavjetovati , ree
bankar, ustane i pouri iz sobe s ekom u ruci.
Tek sada se Lauritz poeo smijati.
Bogme mu se urilo. Sad samo trebamo ekati da postane jo
zabavnije.
Britta ga je pogledala razrogaenih oiju, izgledala je vie okirano
nego radosno i oito nije shvaala to je zabavno. Ovo je bio finale
predstave koji joj nije ispriao. Sve je ostalo objasnio, ugovor koji se
imao smatrati lihvarenjem, to se moe dogoditi maloj tednoj banci
izvan urbane sredine ako bude uhvaena u tako neemu, kako e protei
itava igra. No ne i kraj.
S vremenom je postalo zabavnije, premda su morali ekati due
nego to je Lauritz raunao, i premda Britta i dalje nije shvaala to je to
Lauritzu bilo komino.
Direktor banke uao je brzim korakom s unezvjerenim bankarom za
petama.
Priao je ravno k Lauritzu, naklonio se, predstavio te se duboko

48
ispriao direktoru Lauritzenu na ekanju, poradi potekoa u
meugradskom razgovoru sa Stockholmom. Tek nakon to je sve to
izdeklamirao, pribrao se i pozdravio Brittu. Zatim je pitao moe li
direktora Lauritzena i gospou Karlsson poastiti rukom u
Centralhotelletu prekoputa ceste, da u primjerenijim uvjetima razjasne
odreene nejasnoe.
Lauritz se prijateljski ali odluno zahvalio na tome, napomenuvi da
lijevanje betona u Lundeu ne moe ekati, otuda, uostalom, i njegovo za
restoran ne ba prigodno odijelo. Premda, dakako, i gospoa Karlsson i
on cijene lijepu gestu. Lagano se naklonio na pozdrav, primio Brittu pod
ruku, iziao i demonstrativno glasno zatvorio vrata za njima.
Jo prije nego to su uspjeli odjenuti kapute, uli su kako su se
glasovi u bankarevoj sobi podigli visoko iznad granice pristojnosti. Ili je
to moda bio samo jedan glas.
No Lauritz sada nije dobio raun! upozori Britta prestravljeno
nakon to su izili na ulicu i hladnoa ih oinula u lice.
Znam, itekako znam , zadovoljno se nasmijao. Trenutano je to
vei problem onim huljama nego nama. No, zar ovo nije bila jedna
upravo sjajna predstava?
Britta nije znala to da odgovori, bila je potresena doivljenim i
ponajvie je pokuavala shvatiti je li se rijeila duga, ili je u itavoj
stvari koju nije razumjela postojao kakav trik.
Barem je on tako protumaio njezin izraz lica.
Veeras u Britti ispriati sve, ree on i istrgne njezine saonice,
uhvaene u zaleenom snijegu, ispriat u cijelu priu o tome zato
prezirem takve bankarie i kakvo zadovoljstvo mi je ovo priinilo. No
sada e me Britta morati ispriati jer je naputam, moram se urno vratiti
svome betonu.
Podignuo je i okrenuo svoje saonice kao da e krenuti, no
predomislio se i izvadio novanik, pronaao dvije novanice od deset

49
kruna i zamolio je neka se naveer pobrine za neto osobito. Zatim je
krenuo, a krzno mu je zalepralo oko krupnih skija saonica.
Jest mu se urilo, ali nipoto k betonskim ploama koje su izlivene
za jutarnjih sati u temperiranom laboratoriju. Jednostavna mjerenja koja
je trebalo napraviti svakih etiri sata nisu traila prisutnost inenjera da
bdije nad njima. elio je doi do telefona to je bre mogue, a telefon je
imao u zgradi gdje i ured, pored dvaju laboratorija podno temelja mosta.
Zapuhao se i promrzao je, u brkovima su mu nastali komadii leda
dok je tekim korakom uao u ured.
Telefon je visio na zidu u raunovoinu uredu. Zamolio je da ga
ostave nasamo radi poslovnog razgovora, odmah su ga posluali. Svukao
je bundu i naruio razgovor sa SEB-bankom u Stockholmu, s upravom.
Odmah je spojen, tko e znati to je usporilo bankarske inovnike u
Kramforsu jer potekoe s nazivanjem prijestolnice nisu sigurno.
Bio je to vrlo neobian razgovor s bankom, djelomino sasvim
aljiva tona jer je razgovarao sa starim prijateljem nautiarom. Jasno da je
u banci izazvalo ivahnu pozornost, koja je brzo dola do uprave, kada je
netko iz tedne banke sa sjevera zemlje nazvao i pitao postoji li klijent
po imenu Lauritz Lauritzen i ima li u tom sluaju dotini klijent, tek
tako, dotini klijent , pokrie za ek od nekoliko tisua kruna. Uvjerili
su kolegu sa sjevera da tome doista jest tako.
Dok je Lauritz ukratko ispriao o emu se u itavoj pomutnji radi,
da se njegovoj stanodavki na prijevaru oduzme kua, prijatelj nautiar
povremeno je zadovoljno zabrundao i uskoro je predloio kako nastaviti
sa alom. Za poetak, on e osobno potpisati pismo od banke u kojemu
e se pomalo maliciozno, moglo bi se rei, raspitivati o eventualnoj
dokaznoj ispravi uz ugovor, na iznos za koji e se raun teretiti. U biti
pismo nee imati nikakvo znaenje, no pismo je pismo, i na pismo se
mora odgovoriti, a bit e izvanredno zabavno vidjeti kako... kako se ono
zvala? tedna banka u Kramforsu? Dakle, kako e se izvui iz kripca.
Dotina dokazna isprava nije ba bila namijenjena oima drugih bankara.

50
 Potom su popriali o jedrenju. Bilo je onih koji su smatrali da bi
regatu u Sandhamnu trebalo otkazati zbog rata, no ne bi li bilo prilinije
kao i obino pozvati prijatelje nautiare iz Njemake? Ta ipak je vedska
neutralna.
Razgovor ga je ushitio na vie razina.
Jo se vie oraspoloio kada je na recepciji pokupio potu i naao
veliku omotnicu iz Njemake, napola poderanu i prepunu tajanstvenih
peata s carine i od cenzure, pristiglu s dva tjedna zakanjenja. Jedan od
vodeih svjetskih inenjerskih asopisa, a u sadraju je odmah naao
lanak u koji e se udubiti s velikim zanimanjem. Bio je o betonskim
mostovima i njihovoj gradnji u budunosti.
Odvezao se kui po snijegu koji je pucketao pod saonicama, bez
urbe, premda je ve poeo padati mrak, a u Lundeu se ulice nisu
osvjetljavale. Stvar s Brittinom kuom rijeena je i nad tom sitnom
nevoljom ne treba vie razbijati glavu, osim to e, naravno, za veerom
morati pokuati objasniti Britti o emu se radi. Veeras e zajedno
blagovati po drugi put. Ne smije im prijei u naviku.
Nije se jo vratila kui, naravno da se vrzmala po Kramforsu po
onakvim trgovinama s kojima on nije htio imati posla, petljanja s
kuponima i trgovina na crno nisu ga ni najmanje zanimali.
Otiao je na kat u svoju sobu, svukao i objesio radnu odjeu,
obrijao se u hladnoj vodi, to je bilo umijee koje je nauio jo u
mladim danima, preodjenuo se u obian svakodnevni sako, otiao do
radnog stola uz prozor i utonuo u lanak o mostogradnji budunosti.
Tupi udarci stroja i pilota bili su njegova pozadinska glazba za
oputanje, poput Mozarta.
Tekst je bio takav da ga je istoga asa potpuno obuzeo, jedan od
onih na koje ovjek naie tek nekoliko puta u ivotu, pria koja se poput
munje usjekla u njegovu svijest. Upravo su na tom tragu bila i njegova
razmiljanja, samo to nisu stigla dovoljno daleko.
Nije to bilo tko eksperimentirao s posve novom tehnikom, ve

51
Dyckerhoff &Widmann glavom i bradom vodea njemaka tvrtka, a
time i svjetska u svojoj struci jo od 20-ih godina.
Freivorbau, teko je bilo nai dobar prijevod, tako se zvala nova
metoda projektiranja mostova. Sastojala se od spajanja gotovih betonskih
dijelova, otprilike poput plosnatih kalupa koje je i sam upravo
sastavljao, ravno nad provalijom, bez ikakvih skela. To je mogla biti
golema uteda na vremenu i u materijalu.
Na skicama u asopisu ideja je izgledala nemoguom. Ipak je beton
u prosjeku teio 2,25 tona po metru kubinom. Gradnja ravno nad
provalijom bila bi izvediva moda do visine od petnaest metara, no ovdje
se radilo o stotinu, barem kao budue mogunosti.
Prijedlog Dyckerhoffa &Widmanna o protutei, da se most ne bi
usred niega raspao pod vlastitom teinom, odnosio se na postupno
poveanje napetosti uz pomo elinih kablova provuenih kroz svaki
betonski dio.
Moda je moglo funkcionirati, ponajprije imajui na umu duljine
ispod pedeset metara. Ugraeni elini kablovi mogli su, jasno, takoer
imati pozitivno djelovanje na elasticitet konstrukcije, a time i na
izdrljivost.
Bilo je neega u tome, ovo mora biti jedna od mogunosti. Bilo je i
vrijeme da razvoj krene naprijed, posebice imajui na umu da je on
upravo podizao drvene stupove i reetkastu konstrukciju istom tehnikom
kao da se nalazi na Hardangerskoj visoravni 1905., a ne u modernom
dobu.
Promatrao je svoju zadnju skicu i odjednom mu je sinula kristalno
jasna vizija. Docrtao je zatezne kablove s etiriju tornjeva koji su se
usidrili na kopnu, u stijeni. Trebalo bi funkcionirati kao konstrukcija.
Dodue, uz mnogo dodatnih odluka u vezi kvalitete elika u
nosivim kablovima, problema s korozijom, odravanjem, tehnike
zamjene kablova, irini razmaka te slinih praktinih pitanja. No takve
stvari uvijek se dalo rijeiti. Presudno pitanje bilo je dri li sama

52
konstrukcija vodu.
Sjedio je brade podboene o ruke, s naoalama za itanje navrh nosa
i netremice gledao u svoju zadnju skicu. Vrijeme je stalo, moda su
proli sati, moda dvadeset minuta. Moda ju je uo kako pjevui i radi
dolje u kuhinji, barem negdje u podsvijesti, moda nije vidio ni uo
nita osim skica s idejama i svojega sve vie uzbuenoga disanja, dok je
tintom grabio po milimetarskom papiru.
Kada je pokucala na vrata trgnuo se kao probuen iz sna, izvadio je
sat iz depa prsluka i shvatio da je uobiajeno vrijeme veere bilo jo
prije sat vremena. Ustao je toliko naglo da je prevrnuo tronoac i pourio
otvoriti. Usput je shvatio da je u sobi hladno, zaboravio je upaliti kamin.
Stajala je pred vratima u finoj odjei i poruila mu da veera eka.
Izgledala je primjetno drukije. Ispriao se na kanjenju i pohvalio njezin
izbor odjee te se ponovno ispriao, objanjavajui da se samo treba
presvui i da e biti brz.
Jer naravno da se morao presvui, i ona je to uinila i oito se
itekako potrudila. Posljednji put se ispriao i zatvorio joj vrata u lice,
odmah je poalio, no prekasno.
Izvadio je finu putnu odjeu, sveanije od toga u Norrlandu nije
imao jer odrekao se veernjih druenja u Centralhotelletu u Kramforsu.
Dok se presvlaio, pokuao se sjetiti kako je izgledala kada se
pojavila na vratima. Nije bio siguran da je sve primijetio jer je uetala u
njegovo sanjarenje bez i najmanjeg upozorenja. No kosa joj je izgledala
drukije, moda je nakovrana. Suknja joj je bila uska kao suknje
gradskih ena. Bila je i dekoltirana, neto izmeu bluze i... kako god da
se to zvalo. No bez sumnje dekoltirano, vidio joj je rub grudi.
Kad je uao u kuhinju u bijeloj koulji i tamnome odijelu s
kravatom i prslukom, u odjei u kojoj se nikada nije pokazao pred njom,
odmah mu je prila, pridigla se na prste i poljubila ga. Pustio ju je, a
istovremeno se pokuavao primjereno drati.

53
 Izgledala je otprilike onako kako ju je pokuavao rekonstruirati
nakon letiminoga pogleda na vratima. Zapravo mu se nije svialo to
vidi, Britta koju je poznavao bila je jednostavna seoska djevojka s
tekim naglaskom, koja uope nije izgledala poput dama po obinijim
restoranima u Stockholmu. No ipak se raunaju trud i namjera. Ponovno
joj je dao kompliment, malo pretjerano i, nadao se, vie uvjerljivo. Tek
tada se ogledao oko sebe.
Uz malo novca preobrazila je jednostavnu kuhinju. Na postavljenom
stolu leale su borove granice ukraene mnotvom malenih Djedova
Boinjaka od crveno-bijela prediva, u prozorskoj nii stajalo je
minijaturno boino drvce s tri crvene staklene kuglice, na ormaru za
posue adventski svijenjak s trima zapaljenim svijeama, a na stolu
dvije svjeice u zelenim svijenjacima u obliku drvenih kuglica. Sve je
to primijetio tek s odmakom jer je ispoetka vidio samo nju.
Njegova iznenaenost i zadovoljstvo mora da su bili primjetni, nije
bilo potrebe da kae neto vie, samo je promrmljao da je doista lijepo,
da je Britta to doista lijepo uredila, zatim je pokuao otii do vrata i
ugasiti sredinju rasvjetu. Bilo je lijepo, ali premrano pa ju je ponovno
upalio.
ustro je poela priati o svojoj neobinoj nabavci u Kramforsu.
Svinjske kotlete kupila je ispod pulta, ali boicu rakije, dva piva i bocu
crnoga vina posve legalno jer obino nije iskoritavala svoju mjesenu
porciju, na koju je kao odrasla ena imala pravo. Svoje pravo na estoki
alkohol nije ni mogla zamijeniti s nekime jer ga gotovo nitko u Lundeu
nije pio, zato to su ionako svi bili lanovi antialkoholiarskog pokreta
ili socijalisti. Brinula se da joj se crno vino, omotano u vie slojeva
novinskog papira, ne zaledi putem kui, urila je koliko je mogla i
preznojila se prije nego to je stigla, no sve je dobro prolo. Priala je
glasom zvonkim poput udaraca perli rasputenih s puknute ogrlice, sve
odjednom, a obrazi su joj poprimali sve crveniju nijansu.
Bilo mu je drago, no istovremeno je teko pratio njezin prebrz
govor i pokuao je skrenuti razgovor elei joj pomoi da se rijei

54
nervoze.
Bogme je Britta uspjela doi do izvanrednih stvari , iskoristio je
priliku da se ubaci kada je napokon morala doi do zraka. Moda bismo
mogli sjesti za stol?
Naravno, ako vam odgovara! kliknula je i napravila nekoliko
brzih koraka prema vratima smonice, predomislila se i istrala na trijem
te se vratila s injem prekrivenom bocom itke rakije, koju je usput
spustila na stol krenuvi ponovno prema smonici, otkud je donijela dva
tanjura ukiseljene haringe, postavila ih na stol i zatim dohvatila lonac
koji je stajao po strani na tednjaku, a pokazalo se da je u njemu
raskuhan krumpir. No to je bila njegova greka jer je zbog njega sve
kasnilo, kako je shvatio.
Ba kada je htjela sjesti, sinulo joj je da mu je zaboravila donijeti
obino, a sebi slatko pivo.
Kada su prvi put nazdravili, on napsom, a ona slatkim pivom, bila
je toliko zadihana da su joj se grudi primjetno dizale i sputale.
Nakon nekoliko minuta nad njihovu blagdansku veeru slegao se
mir, kao boini mir i veselje, pomislio je. U tiini su pojeli nekoliko
komadia haringe, on je kuao pivo.
Ovaaaj , poeo je zamiljeno da uspori tempo. Bio sam rekao da
u priati Britti o onim bankarskim huljama. I o onome to se danas
dogodilo u banci.
Dosad se ve smirila, zadihanosti je nestalo, grudi su joj mirovale
pod crvenom tkaninom.
Poeo je priznavi da pati od praktiki neizljeive mrnje prema
takvim zlonamjernim ljudima poput onoga efa raunovodstva
Niklassona u banci. To doista nije neto ime bi se trebao ponositi jer
nije kranski, no imalo je veze s nekim stvarima koje je doivio u
mladosti, kada je bio bez prebijena novia, i s jednim bankarom nalik
Niklassonu, koji je jednim potezom olovke mogao presuditi o njegovoj

55
srei ili nesrei.
Znai, ono to je kod ljudi prezirao bili su oni koji su nie od sebe
gazili, a uvlaili se onima iznad, ukratko, one poput navedenoga
gospodina Niklassona , da se poslui njegovim vlastitim rjenikom.
Stoga je, a ovo je bilo vano da Britta shvati, moda naoko veliki
troak sa jutronjeg sastanka bio vrijedan svake krune, ma i onih 50 ra
na kraju.
Britta, dakle, nije imala nikakav razlog misliti da iz zahvalnosti
treba ita biti duna. Jer to nije bio sluaj, on je doista bio zadovoljan.
Taman i da te bankarske hulje, suprotno njegovoj pretpostavci, unove
njegov ek.
Vanije od toga bilo je da Britta sada nema dug. U roku od nekoliko
tjedana, a po svoj prilici i prije, gospoda hulje poslat e joj preporuenu
poiljku radi koje e Britta morati otii na potu. U poiljci e joj biti
vraen to otplaeni ugovor, to njezina hipoteka. A to znai da joj je
kua u potpunosti neoptereena zajmom.
Uto ga je prekinula i pitala to je hipoteka. Objasnio joj je, no
istovremeno je pomislio da bi to ipak trebala znati jo otkad su
sastavljeni dokumenti za zajam.
No, kako bilo. Sada je bila vlasnica kue neoptereene zajmom.
Kada joj papiri budu vraeni, morat e ih brino uvati, po mogunosti u
sigurnom sefu u banci, i pritom najbolje u nekoj drugoj banci, primjerice
u poslovnici Sundsvallske banke u Hrnsandu. Potom e dokumente
moi iskoristiti ili za nove zajmove u budunosti ili dati da se, kako se
to zove, zatvori ugovor. I to je to. A odsad nadalje, predloio je, nikada
vie nee razgovarati o novcu.
U redu, ali ima jo jedno pitanje. Ali prvo, bi li on jo jedan naps
prije nego to zavre s haringom?
Inje na boci rakije se otopilo i napravilo lokvicu na stolu, sama
rakija nije vie bila onoliko itka, ali bila je i vie nego dovoljno hladna.

56
 A koje je bilo zadnje pitanje? Odgovorit e na to, a nakon toga
nema vie spominjanja novca.
Pa, zanimalo ju je zato misli da nije trebao platiti ni ono to je
platio?
Morao je malo razmisliti dok nije shvatio to je mislila, i uvidio da
je pitanje zapravo bilo zanimljivije nego to je ispoetka zvualo.
Zato to velike ribe uvijek progutaju male , ree i ulije u sebe
pola aice napsa, dok je razmiljao kako e nastaviti. Ili zato to je
ivot kao u prii o ona tri jarca...
Ne, referencija na norveku bajku ispala je nejasnom, to se jasno
vidjelo po njezinu zbunjenu izrazu lica. Mora to moi bolje rei.
Ili, mnogo jednostavnije , nastavio je. Te bankarske hulje u
Kramforsu osjeale su se kao mali kraljevi, posve sigurni da siromane
ljude iz ovoga kraja mogu prevariti za novac. Ovdje su bili najjai. Nema
tog odvjetnika koji bi preuzeo na se Brittin sluaj, premda je Britta u
pravu i pobijedila bi na bilo kojem zemaljskom sudu. Znali su to, ali
jutros su imali priliku naii na tvrdoglavog jarca, to e rei, mene. A
sada misle da su se moda izvukli, da su samo isprepadani, i da e
zadrati novac. No uskoro e primiti pismo od jarca tvrdoglavijeg od
mene...
Shvatio je da njegovo uporno nejasno prianje samo stvara
probleme. Ponovno je napravio stanku za naps.
Da budem iskren, bez uvijanja. Imam mone prijatelje u tom
velikom bankarskom svijetu. Dat e naim huljama u Kramforsu lak
izbor. Ili emo sve zaboraviti, ili e ih jo pogoditi grom. Mala predstava
od jutros, koju smo tako dobro izvjebali, zapravo me nije kotala ni ra.
Eto, draga Britta, to je zadnje to sam rekao na temu novca!
Kao da je izdao zapovijed, to doista nije bila namjera, odmah je
ustala, odnijela tanjure od predjela i njegovu aicu za naps, iznijela
obinu au, ispriala se to nema aa za vino, izvadila lonac i stavila ga

57
na tednjak, ubacila nove cjepanice i zaputila se u smonicu, sve vrlo
uurbano.
Moram neto priznati , rekla je nakon to se vratila iz smonice s
tanjurom i svinjskim kotletima u jednoj ruci, a bocom crnoga vina u
drugoj. Nemam onu neku stvaricu za otvaranje boca. No gospodin
Lauritz je ipak inenjer pa sam mislila da e se to moda rijeiti.
alila se, vidjelo se to po njezinu lijepom osmijehu.
Za rjeavanje tog problema dovoljna je obina matura , ree
prihvativi bocu, promotri je i primijeti da se radi o vinu buteljiranom u
vedskoj, inae iz Saint-miliona, znai, negdje u Francuskoj. Sada je,
je li, mogao poeti piti francusko vino, i to ne samo vino iz Elzasa.
Zanimljivo, promrmljao je pruivi ruku za noem, prerezao
olovo oko grla boce i krenuo pritiskati ep, zar ovakvo vino prodaju u
Kramforsu? Mislio sam da je nestalo s blokadom.
U ovom kraju ne pije se puno takva vina , objasnila je, energino
mijeajui po loncu i ubacila komadi maslaca u tavu.
Ovdje je negdje, kako se poslije prisjetio, obrok otiao u posve
drugom smjeru i, ba kao to su se dogovorili, o novcu vie nije
izgovorena ni rije.
Kada su poeli jesti meso, sono i ukusno kao to je u ova vremena
bilo samo ono ilegalno, tempo se nekako usporio. Smirila se, bila je
veselija i odluila je prvi put probati crno vino, premda je jo jednom
izrazila aljenje to nema prave vinske ae.
Uvjeravao ju je da to nema nikakve veze.
Smatrala je da vino ima kiseo okus, oekivala je neto posve drugo.
Objasnio je da je to kao i s veinom poroka, treba se naviknuti.
Sigurno prvi put nitko nije smatrao da je duhan fin.
Nakon to su pojeli meso i njezin crveni kupus na maslacu, koji je
izvrsno prijao uz svinjetinu, kao to je vino priznao je protiv svoje

58
volje prijalo uz itav obrok, poeli su razgovarati o svojim sinovima i
o Boiu. I Hjalmar i Karl dobit e dopust za vikend i radost zbog toga
ojaala je njihovo zajednitvo, uinila ih je ravnopravnima.
ustro je poistila stol, ostale su samo ae i boca crnog vina.
Moda je tada trebao ustati od stola, odrati kratak govor zahvale i otii
na kat. No ako i jest, uvidio je to koju sekundu prekasno.
Jer ona je posve bez stida, jo toplijega osmijeha i rumenijih obraza,
poela govoriti kako je za nju velika srea to ga je upoznala i kako u
njoj gori udnja. Kako neudana majka poput nje mora paziti na svaki
korak koji napravi u maloj kranskoj zajednici, kako je jo od poetka
znala da je on pravi mukarac. To jest, ne samo fin gospodin iz
Stockholma, nego mukarac. Snaan i lijep.
Kada je izgovorila rije lijep, i izgledala kao da to doista misli, u
njemu je zazvonilo na uzbunu. Kriom pogleda vino, jo ga je ostalo, no
nije nuno iskapiti ga.
Moda je to-to... za veeras... , pokuao je.
Ali imajte na umu da je ovo naa sveana veer, pravi Boi, to
se mene tie , prigovorila je. Odmah je popustio, natoio im ostatak
vina i pomislio da kad vinu doe kraj, doao je i veeri.
Nanovo je pokuao priati o njihovim sinovima i proslavi Boia,
ponudio se da kao dar majci i sinu narui boinu unku. Nije pomoglo.
Kada je htio ustati, obila je stol, uzela ga za ruku i poloila je na
svoju dojku, nagnula se prema njemu, proaptala da je toliko udjela i
skliznula mu u krilo.
Sinulo mu je da je to poput pijanstva, kada ovjek usred veeri
iznenada ustane i pomisli zaboga, pijan sam, moram se sabrati. Jer
morao je, znao je da mora.
A ipak je sjedio s tom zamamnom enom u krilu i s rukom na
njezinoj dojci. Nije ju elio povrijediti, sada kad se izloila na taj nain.
Njezino se lice pribliilo njegovu, panika u njemu je rasla.

59
 Moram neto rei, iznimno ozbiljno , ree, oprezno ustane i
lagano je spusti na pod. Konkretno veeras mi nita takvoga ne
odgovara, nipoto ne. Britta mi nita nije duna, ba nita. A ja nisam
samo starac koji bi Britti mogao biti otac, nego sam takoer i oenjen.
Paljivo ju je odgurnuo od sebe, razrogaenih oiju gledala je u
njega, bez rijei.
elim zahvaliti na sjajnoj veeri koju je Britta priredila na jedan,
to moram rei ako ve nisam, izvanredno ugodan nain.
Nakon lagana naklona, okrenuo se i krenuo prema vratima. Nakon
nekoliko koraka, krenula je za njim i uhvatila ga za rame, ali pustila je
kada se nije okrenuo. Tekim korakom brzo se i odluno uspeo stubama.
Prvo to je uinio doavi u svoju ledenu sobu i upalivi petrolejku
bilo je da je otiao do lavora i ispljuskao se hladnom vodom, premda mu
je dah kao para izlazio iz usta, kao da je bio vani, a ne u zatvorenom.
Nekoliko puta duboko je udahnuo i zatim se bacio na kamin.
Sramna stvar bila je to je i on osjeao udnju o kojoj mu je
apnula sasvim blizu na uho.
Ponovno je ispljuskao lice vodom, svukao se, uredno izvjesio svoje
putno odijelo iza zastora koji je predstavljao garderobni ormar, odjenuo
pidamu, ubacio cjepanice u kamin i zavukao se pod perinu.
Disao je kao nakon fizikih napora. Pokuao je misliti na
konstrukciju mosta koju e moda stvoriti, ono to je kao opijen vidio
pred sobom tijekom poslijepodneva, vrsti visei most ili kako bi se to
ve moglo nazvati. Nije djelovalo.
Pokuao je zapoeti svoj veernji razgovor s Bogom, no uskoro je
shvatio da je situacija nemogua jer kako se moe pribliiti Bogu s
erekcijom od koje se perina dizala kao ator na tapu. Razmatrao je
mogunost da se spusti natrag k njoj, no odmah su ga zaustavili osjeaji
stida.
Stisnuo je zube i suoio se s neizbjenim, ustao i pomogao si sam

60
iznad vjedra s vodom za umivanje, nezgodna, no trenutano nuna radnja,
nikada dosad nije bilo tako silno lijepo kao ovoga puta.
Ako bude razgovarao s Bogom, ipak je nuna odreena pristojnost.
Nedugo nakon toga, poto je ugasio svjetlo i legao, lagano se
tresui i iekujui toplinu oslukivao pucketanje iz kamina, pomislio je
kako je ono to je uinio bilo racionalno, vie nego sramotno. Samo se
neega rijeio i sada je bilo gotovo. Mogao se obratiti Bogu.
Poeo je razmiljanjem o iskuenju, kakvome je Bog kroz sva
vremena izlagao i svoju najdrau djecu, ak i Sina. No molio je da
izbjegne ovo iskuenje. Istaknuo je koliko voli Ingeborg, kako su bili
izloeni iskuenjima u mladosti i kako su ovrsnuli, premda je ispoetka
sve izgledalo vrlo crno. Teka vremena bila su poput nakovnja na kojem
su iskovani u jedno, kao ugljen i eljezo.
Uskoro e doi radosno blagdansko doba. Vratit e se svojoj
obitelji. Ponajvie k Ingeborg, pa e ljudski porivi ii svojim prirodnim
tokom. Zato je molio da ne bude daljnjih iskuenja nalik ovome koje je
upravo iskusio.
Na kraju se primirio. Ponovno je bio pri punoj svijesti i mogao
donositi promiljene odluke. Kao prvo, vratiti se rasporedu prema kojem
je naveer jeo sam.
Kao drugo, do smrti ouvati svoju vjernost Ingeborg, vjernost do
koje je oduvijek drao. Izuzev pojedinanih posjeta bordelu s poslovnim
partnerima, to se ne rauna.
Kao tree, dat e Britti kakav maleni boini dar. Oko vrata je nosila
kao konac tanak zlatni lani, po svoj prilici jedini nakit koji je
posjedovala. Zasluila je vie od toga.
Nakon toga mogao je zaspati u smirenu uvjerenju da je izbjegao
veliku kunju i da se ivot moe vratiti natrag svome normalnom toku.
Ba nezgodno to ga je tijekom noi probudila nova erekcija.

61
 ***

NA BADNJAK se oko podneva zaputio u Stockholm rekavi da u uredu

ima korespondencije koju je zanemario i koju mora pogledati. Bilo je
jasno da to nije nita drugo nego isprika.
Dodue, na badnje jutro i tijekom prijepodneva naao bi se tu i
tamo pokoji razlog da se pater familias dri podalje od kaotinoga doma,
gdje su ene u trku nalijetale jedna na drugu obavljajui raznolike
dunosti koje su, gle uda, ostavile za zadnji as. Penjale su se na ljestve
da dohvate stvari s najvie police ormara s posuem, kamo je bio
spremljen boini servis, girlande je trebalo privrstiti o stropnu
tukaturu, prekopavale su po tavanu traei sve dijelove za jaslice, lutfisk
se iznosio iz podruma u koritu s vodom, latila se srebrnina, ljubiaste
carske ae prale su se jer su predugo skupljale prainu, trebalo je jo
jednom paljivo provjeriti svijee na boinom drvcu, postaviti stol,
isjei led za hlaenje ampanjca i jo stotinu sitnih poslova pri kojima bi
mukarac samo stajao na putu.
No nije sjeo u gotovo prazan vlak prema gradu samo jer se elio
drati podalje od sve te jurnjave i naganjanja. Trebao je obaviti posao
kod kraljevskog draguljara Bolina, kupiti boini dar, no grizla ga je
savjest.
U obina vremena, u obino boino doba, bez zaraenih velikih
svjetskih sila, nita nije moglo biti normalnije nego da oenjen mukarac
kupuje boini dar supruzi.
No ovo nisu bila normalna vremena niti normalan Boi. Unutar
obitelji donijeli su sveanu odluku da se ovoga Boia odriu poklona.
Ono to su namjeravali potroiti trebalo je bez razmiljanja poslati kao
humanitarnu pomo Norvekoj.
Bila je to lijepa ideja i stoga joj se nije moglo usprotiviti. Sigurno
je bila Johanneina ili Rosina, ili sasvim mogue, od njih obadviju. A

62
nije se trebalo uditi to su se stare radikalne ljeviarke poput Ingeborg i
Christe uza svesrdno odobravanje pridruile ideji solidarnog Boia .
Zapravo tu nije bilo problema, itekako si je mogao zamisliti da
zauvijek okrenu lea suvremenoj histeriji oko boinih darova, iz godine
u godinu postajala je sve gora, bez obzira na rat svjetskih sila i
racioniranje. Naravno, bila je druga stvar dok su djeca bila mala, kada bi
se okupila oko drvca lijepo odjevena, poeljana mokrim eljem, s
loknama u kosi, ispunjena iekivanjem nakon veere koja je posve
sigurno bila neizdrivo duga.
No sada, kada su ve prilino zagrabili u neke godine ? Porunik u
mornarici, sveuilina nastavnica i slubenik Ministarstva vanjskih
poslova ionako se nikad vie nee moi veseliti kao kada su bili djeca.
to je za odraslog mukarca bio ekvivalent maloga plavoga limenoga
glisera za 15 kruna, s pogonom na metaldehid u tabletama? Jahta od
mahagonija? Ili, to je mogao biti ekvivalent prvim cipelama za odrasle,
od telee koe, s tankom peticom? Duga bunda od samura?
Takav jednostavan misaoni eksperiment, ako nita drugo, podsjetio
je koliko je daleko otilo ludilo kupovanja. Povrh toga, ako se isto
praktino gleda na stvar, izbjegavanjem prisilne kupnje darova svima su
pritedjeli vrijeme i muku. Nije li se esto morao braniti od pitanja i
albe na to to pokloniti ocu koji ima sve i nije li esto potom
glumio radosno iznenaenje zbog jo jedne igle za kravatu ili jo jednog
para zlatne dugmadi za koulje ili emajliranih dugmeta za manete s
amblemom vedskoga kraljevskoga jedriliarskog drutva.
Boi osloboen darova bio je ljepi Boi. Trebalo bi ouvati tu
ideju i sljedee godine, kada e u Europi vrlo vjerojatno vladati mir.
Unato tome sjedio je sada u vlaku prema gradu jer se iskrao k
draguljaru kao da se radilo o neemu sramotnom.
Tramvaj izmeu Slussena i Stureplana bio je iznenaujue pun ljudi
koji su, povrh toga, zauzimali dvostruko vie prostora jer se inilo da su
svi natovareni paketima i vreicama. Oaj u zadnji as.

63
 Kao i obino, zauzeo je mjesto na vanjskoj platformi i zadovoljno
zakljuio da je jo jednom utedio na karti jer se kondukter nije osmjelio
izii na hladnou.
Kako je stvar stajala, morat e k Bolinu. Bila je to moralna dunost.
Kupio je mali plosnati zlatni lani koji e Britta objesiti oko vrata,
iskoristio je priliku kada je neto morao obaviti u banci dolje u
Hrnsandu. U skromnoj trgovini nakitom u Kramforsu bilo bi izrazito
neprilino doi kupiti tako to. Pokrenulo bi glasine.
Doista nije bio nita posebno, tek jednostavan lani koji je bio
malo ozbiljniji nakit od gotovo nevidljiva tankog lania koji je nosila
oko vrata kada su posljednji put zajedno blagovali. Tek nekoliko stotina
kruna, to je platio u gotovu novcu.
No dati dar za Boi Britti, koliko god jednostavan bio, a Ingeborg
nita, to jednostavno nije ilo.
Uao je, bilo je tek prolo vrijeme ruka, nebo nad gradom bilo je
crveno, ali nije jo poeo padati mrak. I ovdje u otmjenoj trgovini bilo je
iznenaujue mnogo ljudi, prodaja je ila punom parom kao da nisu
postojala nikakva ogranienja, restrikcije, skupoa ili rat. Blagajna koja
je carevala na posebno postavljenom pultu sasvim blizu ulaza,
neprekidno je zvonko odjekivala. Posred pulta bila je postavljena rukom
ispisana tabla, a na njoj kapica Djeda Boinjaka. Tekst je obavjetavao
da se ovdje mogu u posljednji as kupiti boini darovi koji su prava
prilika .
No on je rezervirao termin u zasebnoj prostoriji, bio je nazvao i
rekao da se radi o daru za suprugu.
To je bila greka koju je uvidio kada je uao, a Bolin osobno
preuzeo njegov kaput i pokazao mu mjesto za stolom s trima niskim
kutijama s crnim plianim dnom. Ili, ako nije ba bila greka, u svakom
je sluaju bila pogreka u njegovu razmiljanju. Traio je diskreciju jer je
ova kupovina boinoga dara zapravo bila nedoputena, ne zato to je
mislio mnogo potroiti.

64
 Greka ili pogreno razmiljanje pokazali su se doslovno sjajnima u
trima kutijama pred njim. Drago kamenje je bljetalo, zlato je blistalo s
narukvica, ogrlica, broeva i prstena uparenih u ogledne uzorke.
Bolin je, pun iekivanja, sjeo njemu nasuprot.
Nemogua situacija. Ovdje nije bilo ni jedne jedine stvarice koja bi
kerima mogla promaknuti kada je njihova majka bude nosila prvi put, a
sveano je obeao sudjelovati u ideji solidarnog Boia. to god da
uini, bit e pogreno.
Nije ba mogao rei da mu nita ne odgovara jer onda e samo
unijeti jo kutija ispunjenih ovakvim nakitom.
Nije mogao ni pokuati objasniti da se zapravo radi o simbolinu
daru, diskretnoj sitnici. Jer onda je jednostavno stvar mogao rijeiti za
pultom s cvrkutavom blagajnom, umjesto da vlasniku oduzima vrijeme
na sam Badnjak.
Silna komplikacija, a samo zbog jedne jednostavne kupovine u
Hrnsandu.
Nije bilo druge, nego da kae istinu i pokua se izvui, odnosno,
pola istine.
Moram priznati da imam jedan problemi , ree.
Sigurno emo ga zajednikim snagama moi rijeiti , ree
draguljar.
Hm, dvojba je u tome to smo unutar obitelji obeali da si ove
godine, s obzirom na situaciju, neemo poklanjati darove za Boi. No
ipak bih vrlo rado eni neto kupio kao znak panje.
Razumijem.
Doista?
Da, niste posve usamljeni u toj ideji. Naalost, ini se da se
proirila upravo unutar kruga naih kupaca i u Djursholmu i
Saltsjbadenu. No smislili smo nain da iziemo na kraj s problemom.

65
 Kako to?
Direktor Lauritzen sada nije u poziciji da kupuje boini dar, nego
novogodinji. Ne elim rei da su novogodinji darovi posljednji krik
mode, no bez pretjerane indiskrecije mogu ustvrditi da direktor Lauritzen
nije posve usamljen u ovoj novoj ideji, ak ni unutar vlastitoga kruga
poznanika.
Prenerazio se prvo na draguljarev gotovo drzak prijedlog
razrjeavanja nedoumice, no bio je i impresioniran domiljatou, premda
je prekrstiti boini dar u novogodinji bilo na granici varanja.
Brzo su zakljuili posao. Kada je odluio da e kupiti bro,
preostalo je samo izabrati boje i stil. Draguljar je pokazao moderno
drvce, moda boino, sa smaragdima, briljantima i rubinima, zeleno,
bijelo i crveno. To mu nije odgovaralo jer boje su talijanske.
Umjesto toga predloio je Lauritz crvenu, bijelu i plavu, umjesto
smaragda safire. Draguljar je izvadio nekoliko uzoraka i pokazao na drvce
bijelih grana i debla te plavih i crvenih plodova, samo to nije rekao da
su sada boje francuske, no brzo je prikrio pogreku nakaljavi se i
ispravivi se, boje su norveke.
Rukovali su se i posao je bio zakljuen. Iznos e, kao i obino, biti
stavljen na postojei raun, a novogodinji dar, naravno, zamotan u lijep
paketi.
Ubrzo nakon toga iziao je na ulicu, s broem u depu kaputa. No
paketi je, zamotan u sjajan bijeli papir i s crvenom svilenom vrpcom,
sumnjivo nalikovao uobiajenome boinom daru.
Kada se vratio kui u Villu Bellevue, gosti su ve poeli pristizati, a
on se iskrao u svoju sobu, sakrio je paketi meu opremu za brijanje,
brzo se presvukao, no eprtljao je dok je vezivao crnu leptir-kravatu, pa je
morao poeti ispoetka, to se esto dogaalo kada mu se urilo.
ampanjac je posluen u boinom salonu, kako su u ovo doba godine
zvali salon najblii blagovaonici, gdje je visina stropa prijeila
postavljanje najveega moguega boinog drvca. Ondje su se okupili da

66
popiju pie prije veere. Oduvijek je bilo tako, no ampanjac umjesto
suha njemakog vina bila je novost.
Odmah je posumnjao da iza te ideje stoji brat Oscar, i to ne samo
zbog drskosti. Oscar je bio jedini u obitelji koji je unato svem
racioniranju, svim ogranienjima, blokadama i zabranama uvoza mogao
iarobirati ampanjac, jednakom lakoom kojom je nabavio
neograniene koliine boinih namirnica unato racioniranju svinjetine.
Svi su bili ovdje, osim Karla i njegove zarunice Louise.
Lauritz je napravio krug pozdravljajui prisutne, prvo Ingeborg i
Christu, koje je zagrlio, poljubio u obraz te pohvalio njihov izbor
sveane odjee, Christa je bila u zelenom, Ingeborg u crvenom.
Spomenuo je smaragd i rubin, odmah ga je zapekla savjest zbog
nepropisna boinog dara, pa je pourio dalje k svojim kerima, kojima
je u ali poljubio ruke, no suzdrao se od komentiranja njihove moderne
odjee jer mu se inila prilino stroga, gotovo vojnika, irokih ravnih
ramena i sa sivim gornjim dijelom nalik sakou. Sestre su, povrh toga,
nosile istu frizuru, s punom u mreici na potiljku. Doista se nije
razumio u modu.
Brau je zagrlio po muki, glasno ih potapavi o lea, Sverrea je
pokuao zadirkivati zbog neobine crvene grimizne, ispravio ga je
Sverre leptir-kravate smokinga, napravio se da grdi Oscara zbog onoga
francuskog ampanjca na sam Badnjak, a Oscar je odgovorio jednom od
svojih uobiajenih ala da ne mrzi Francusku, nego samo Englesku.
Carla Lauritza i Hansa Olafa pozdravio je povrnije, samo uz
rukovanje i poeljevi im sretan solidarni Boi . Budui da jo nisu
napunili dvadeset godina, mogue da su bili nezadovoljni takozvanom
osloboenou od darivanja.
Pretpostavka mu je bila da su Oscar i Christa varali i diskretno
zaobili problem s darivanjem. Dakako, uz obeanje o utnji.
Tek je sada ugledao njihovu mlau ker Helene, napravio nekoliko
koraka naprijed, poljubio joj ruku jednako kao i vlastitim kerima, sam

67
za sebe utke primijetio da je bila znatno otmjenije odjevena od njih, u
haljinici na kojoj se iz aviona vidjelo da je iz najpoznatije trgovine u
Stockholmu, poelio joj sretan Boi, ispriao se to nije odmah vidio
mladu damu rekavi da doista nije naviknut vidjeti je da se skriva iza
svoje brae.
Potom su ponovno svi mogli nazdraviti Boiu i obitelji, te poeti
askati o bilo emu, osim o ratu. Ingeborg je odrala kratko predavanje o
tome kako se ove godine pobrinula za svaku pojedinu jabuku u vrtu,
paljivo ih zapakirala u novinski papir i uvala na suhom i hladnom
mjestu u podrumu hast du mir gesehen! jo su bile ukusne.
to je Christa htjela rei, bilo je da ih je radije trebala oguliti i
oistiti kotice odmah nakon to su ubrane, narezati ih na kolutie,
osuiti na 150 stupnjeva u penici, sve dok ne postanu lagano ilave, ali
ne hrskave. U Apfelstrudelu nije se primjeivala razlika izmeu njih i
svjeih jabuka.
Troje srednjokolaca stajalo je postrance i razgovaralo o glazbi, tiho
da ih odrasli ne uju. U najgorem sluaju radilo se o amerikoj glazbi.
Oscar je priao o sjajnim ugovorima s dravom za gradnju u betonu,
vee i manje bunkere du cijele obale, sjajan nain da se zaobie silna
ogranienja u vezi graevinskih dozvola. Vjerojatno su u smislu vojne
obrane bili sasvim besmisleni, ali bili su sjajan posao za tvrtku. inilo
se da je shvatio da je naeo temu o kojoj se nije govorilo i brzo se
preusmjerio na gradnju jednostavnog mosta u Mlardalenu.
Johanne i Rosa drale su se podalje, same za sebe uz vatru i tiho
razgovarale o neemu to, sudei prema izrazima lica, nije moglo biti
osobito vedra tema.
Napokon su Karl i njegova zarunica Louise sili iz svojih soba na
katu imali su svatko svoju sobu, reda radi. Opet je krenula procedura
s pozdravljanjem, koja je poinjala s Ingeborg i zavravala s Helene. Karl
je bio jedini mukarac koji nije nosio smoking, ak su i djeaci Carl
Lauritz i Hans Olaf morali posjetiti krojaa.

68
 Aha! pomisli Lauritz. To im je, dakle, bio boini dar. Kao to je
Helene dobila svoju pomalo preotmjenu sveanu haljinu. Lukavo od
Christe.
Nikada nije doista shvatio kada se Karlova odora rauna pod
smoking, a kada predstavlja frak. Imalo je neke veze sa zlatnim pojasom
koji je to razluivao, naravno, uz razliku u boji leptir-kravate.
Ponovno su nazdravili. Oscar je preuzeo bocu ampanjca od
sluavke i natoio Lauritzu, proaptavi ivjela uime sada njemake
Francuske.
Lauritz nije bio previe oduevljen.
Kratko su askali dok Ingeborg nije otila u blagovaonicu i udarila u
gong. Odmah su svi odloili ae sa ampanjcem i otili sjesti za stol.
Jedna od sluavki zatvorila je za njima klizna vrata.
Raspored sjedenja za stolom bio je gotovo nepromijenjen, sve je
bilo kao i obino, osim to su imali zarueni par koji je sjedio zajedno.
Posljednjih godina pojednostavili su boinu proceduru i prvi put
preskoili tradicionalni uvod s haringom, sirom i rakijom te preli ravno
na lutfisk. Sada je, povrh toga, poslueno vino umjesto piva i rakije, to
je pobudilo odreeno uenje za stolom.
Tek natoeno vino u aama pruilo je Lauritzu mogunost da
prijee ravno na zdravicu, rakijom nikada nisu nazdravljali za
dobrodolicu, bit e iz obzira prema damama, koje bi u tom sluaju bile
izostavljene.
Odluio je ovoga puta poeti u leernijem tonu. Osim na poetku,
kada se neke stvari moraju rei, a da se ne kau izravno.
Draga obitelji i draga Louise , poeo je lupivi o malu carsku au
za rizling. Budui da smo se okupili, cijela obitelj, za ovim boinim
stolom...
Brzo se ogledao oko sebe kao da je, uhvativi svaki pogled, elio
naglasiti svoje rijei. Svi su netremice gledali u njega, ni najmanje ne

69
reagirajui.
... kao to rekoh, cijela obitelj , nastavio je. Misli prvo
upuujemo Norvekoj, kao i nade da e, kada se ponovno okupimo za
Boi sljedee godine, teki norveki trenutci biti prolost, a mir se
vratiti.
Sada je onaj muan dio o Haraldu i ozbiljan o Norvekoj izreen i,
promjene radi, pokuat e biti leeran i po mogunosti zabavan, ako mu
uspije.
Kao to ste ve primijetili, imamo noviteta, a pritom ne mislim na
vino u kojem emo uivati, na to u se vratiti neto poslije, nego
lomimo kruh ne molei prvo Boga da blagoslovi jelo. To ne znai da
sam iznenada pod stare dane poeo olako gledati na to, nego sam to
posve diskretno sredio s Gospodinom, da tako kaem, onako usput.
No, kako sam ve okruen iskljuivo poganima, ne znam kako mi je
to uspjelo, kakva sramota, zakljuio sam da molitva i vjera imaju biti
iskljuivo stvar pojedinca.
Ovaj, ne elim te zastraiti, Louise, znam da dolazi iz dobre
kranske obitelji, a za pogane ovdje za stolom nikad nije prekasno da
ugledaju svjetlost i prime milost.
No u ova teka vremena, tolerancija postaje sve vanijom, unutar
obitelji, unutar zemlje i unutar nordijskih zemalja. Tolerancija mora
ojaati i veze unutar nae obitelji.
A sada vino! Primijetio sam pokoji zaueni pogled i to mi je
razumljivo. Lutfisk i vino ba i ne idu zajedno, ak ni kada se radi o
najboljem lutfisku na svijetu, iz naega doma i od nae bake. No, moja
ljubljena supruga ostvarila je vrijedno otkrie s ovim vinom iz njemake
provincije Elzas, koja je sada ponovno ujedinjena s matinom zemljom.
Zahvaljujem Ingeborg na tome novitetu, a dakako, Louise elim posebnu
dobrodolicu na ovu prvu u dugom nizu boinih veera u naoj obitelji.
ivjeli i sretan Boi svima!

70
 Svi su nazdravili u sveanoj tiini. inilo se da uivaju u vinu i
izmijenili su odobravajue poglede prije nego to su preli na lutfisk.
Neki su, poput Sverrea i Johanne, ponovno kuali vino s okusom
lutfiska u ustima, zadovoljno kimnuli i nastavili razgovor s osobom do
sebe. Uskoro je amor postao glasnijim, kao i raspoloenje za stolom, tu
i tamo zauo se smijeh.
Nije bio posve zadovoljan svojim govorom dobrodolice. Ispao je
predug i djelomino suvie kriptian. No kada je zapoeo jedan tok
misli, nije bilo lako ukratko se izvui iz toga. Isto tako, nije ga uspio
uiniti osobito zabavnim, nitko se nije nasmijao dijelu s poganima,
samo su izgledali smeteno. Humor takoer nije jednostavan.
Moda je trebao izostaviti odmak od Haralda koji je napravio na
poetku, i prijei ravno na leernije teme? No to je rekao, rekao je.
Nakon lutfiska uslijedila je rijeka unke, svinjskih noica, kobasica,
norveki spekekjtt, vedska rullsylta, dosadanja vina zamijenjena su
suhim rizlingom i Blauburgunderom, a Louise je prvi put kuala
pinnekjtt, rebarca pripremljena ba kao u Vestlandetu.
Tiho zajednitvo teklo je poput mirne rijeke. Upravo je to pomislio,
na rijeku koja se ispoetka sastojala od zasebnih potoka, vodopada i
rukavaca koji su u neoekivanom zavoju mogli krenuti kojim god
smjerom, prije nego to su ujedinjeni u jednu bujicu.
Nitko nije rekao nita neprimjereno, nitko nije govorio o ratu, ak
ni o karticama za racioniranje. ak je i Christa, koja je, kao i obino,
sjedila s njegove desne strane, bila sjajna, drueljubivo udo toliko
daleko od sumorne boleljivosti da je pomislio kako je njezina duga
kriza moda prola, da ovaj Boi nije samo putanje iz bolesnika
kreveta, nego da se vratila kui. Zabavljala ga je posebnom priom o
tome kako se sada svi mogu osjeati u potpunosti sigurnima jer njezin i
Oscarov stari prijatelj iz berlinskih dana, dramatiar Bert, sada ivi u
vedskoj.
Ta okolnost nije ba bila jasan dokaz nepobitne sigurnosti vedske,

71
to joj je posve jasno, priznala je. No, postojalo je logino objanjenje.
Kad je Bert one noi kada je gorjela zgrada parlamenta pobjegao iz
Berlina, odmah shvativi kamo to vodi, zaputio se u Prag, zatim u Be i
nakon toga u malo mjesto na otoku Fynu u Danskoj.
Svaki put kada bi odluio nastaviti dalje i pobjegao, za dlaku bi
izbjegao invaziju nacista. Dakle, sve dok Bert ivi na Lidingu, mogu se
osjeati sigurnima. Ali zato ako otputuje u koju drugu zemlju, znai da
im prijeti opasnost.
Lauritza je zabavljalo Christino iznoenje dokaza jer oito je bilo
zamiljeno kao ala. Inae, kada je Christa ozbiljno govorila o politici,
bilo je to daleko od ale, a od toga su se trenutano suzdravali.
Osjetio je kako ga obuzima neka vrsta mira, rijeka je tekla svojim
uobiajenim tokom. Boini ukrasi, vjenii, zelene girlande s crvenim
svilenim vrpcama, jaslice u udubljenju u zidu, sve je bilo kao i uvijek.
Bilo im je dobro, kao obitelj posluila ih je srea.
Kao i obino, na kraju je Sverre u kai dobio badem, koji mu je
obeavao da e se unutar godinu dana oeniti. Poput magije, jer
matematiki je bilo izrazito slabo vjerojatno da onaj koji se apsolutno
sigurno nikada nee vjenati, iz razloga o kojima se nije govorilo,
posebice ne na Badnjak, uvijek dobije badem u kai. Jo prole godine
poeli su sumnjati na kakav trik ili prijevaru. No nikada se nije pojavio
kakav dodatni badem, a djevojke u kuhinji srdito su se klele u svoju
nevinost, odagnavi svaku sumnju u alu. Stidjeli su se ispitivati ih.
Postojao je samo jedan badem i kada bi ga stavile u kau, promijeale bi
zatvorenih oiju, a zatim bi je posluile iz dviju zdjela, prvo damama.
Moglo se itekako rei da ala ne samo da se razvila do razine
tradicije, nego i do zabavnoga kraja badnje veere. Iznenada bi Sverre
sjedio s bademom u ustima, kao s velikim dabrovim zubom, a svi bi
klicali i pljeskali.
Dok su zavravali s kaom, u blagovaonici se osoblje veralo po
manje-vie klimavim ljestvama da zapale sve svijee na boinome

72
drvcu, na stol je iznesen servis za kavu, blagdanski slatkii, oprema za
puenje i tek uglaane posude, pojaana je vatra i dovezena su kolica s
posuem. Elektrino osvjetljenje bilo je ublaeno, a sve svijee u
okvirima prozora blagovaonice i na stoliima gorjele su i pridonosile
ugoaju.
Kada su se klizna vrata razdvojila, uli su i divili se
velianstvenome drvcu, zatim su svi zauzeli svoja mjesta, a Louise je
smjetena na dodatnu stolicu pored Karla.
Nesumnjivo, drvce je sada, s pedesetak zapaljenih svijea, ostavljalo
posve drugi dojam. Dodue, stajalo je ondje i dok su pili pie
dobrodolice, no obiaj u ovoj kui bio je da se tada prave da ga ne vide,
sada ga je trebalo primijetiti i diviti mu se.
Jedno definitivno nije bilo kao inae. Pod drvcem nije bilo niega.
Lauritzu je ta novina dola kao neto prilino ugodno, ukanje
silnih papira za umatanje i svih vie ili manje iskrenih zahvala znalo je
potrajati preko sat vremena. Sada je izbjegao tu predstavu.
Prije nego to su se svi smjestili i primirili i poeli hvaliti veeru,
iskoristio je priliku da ode do Johanne, proaptao da eli malo
porazgovarati u etiri oka i pokazao joj prema enskome salonu. Na
njegovo iznenaenje, unutra je bilo mrano i hladno, oit znak
tedljivosti. No da, samo neka ene ostanu uz vatru i drvce.
Brzo je otiao do najbliih sofa, upalio svjetiljku na stoliu i
pokazao joj rukom neka sjedne. Izgledala je napeto i pomalo
nezadovoljno.
Sutra putuje dalje? pitao ju je leernim tonom elei pokazati da
se ne radi o tome, da je to tek poetak razgovora.
Da. Kao to je ocu poznato, imam prijatelje s kojima takoer
provodim Boi.
Da, da. Pretpostavio sam, zato ti moram jo veeras rei to to
sam htio.

73
 Nije odgovarala, no njezino se lice uozbiljilo. Nesvjesno se
uspravila u leima, tako da je izgledala jo vie vojniki u svome elino
sivom kratkom sakou. Zakljuio je da to mora biti upravo elino siva.
Na njezinu dekolteu, izmeu bijelih vrhova ovratnika, na tankome
laniu visjelo je sitno zlatno srce. Bilo je novo, no to ga se nije ticalo,
barem ne trenutano.
Da, da, tvoja majka mi je ispriala da radi za pokret otpora ,
preao je ravno na stvar.
Ne misli otac valjda da je ovo vrijeme i mjesto za pokretanje
rasprave o tome! odgovorila je izrazito odlunim tonom koji s njim
nikada dotad nije upotrijebila.
Ne, naravno da ne... , rekao je zaueno. No ovo nije
rasprava...
Morao je podii ruku da zaustavi ono to je izgledalo kao da e se
pretvoriti u neprilian i iznenaujui ispad s njezine strane.
Kako rekoh, nema rasprave , nastavio je. Tvoja majka i ja smo
se sloili. To je tvoj ivot. Mogu samo rei da se divim tvojoj hrabrosti
i tvome moralu, srcem sam uz tebe, premda razumom nisam. I molim se
za tvoju sigurnost. Ti moda tome ne pridaje osobitu vanost, no...
Smeo se. Izraz njezina lica se promijenio. Ustala je, napravila
nekoliko koraka, poljubila ga u elo i primila ga za obje ruke, automatski
je ustao, jer ipak je sada ve dama.
Pridajem tome itekako veliku vanost, ako se otac moli za mene ,
rekla je i zagrlila ga, sjetila se neega, lagano ga odgurnula od sebe i
ispitivaki ga pogledala u oi.
Sada mi je jasno , rekla je. Znai, ono to se inilo nejasnim
kada si nam zaelio dobrodolicu za stolom, ono o toleranciji kao
novome motu unutar obitelji. Tako, dakle, stvari stoje.
Da , ree. Bogme tako stvari stoje. Smatram da nisi odabrala
mudar put, ali moram to potovati. Bog neka je s tobom, djevojice

74
moja, a sada vie neemo o tome.
Primio ju je pod ruku, no istovremeno se odmaknuo, nije elio
pokazati da mu je oko zasuzilo, moda je to mogla biti suza. Mukarci iz
obitelji Lauritzen ne plau.
Izili su i pridruili se ostalima. Stvar je rijeena.
Boini salon obavio je gusti dim, svi su puili osim Ingeborg i
male Helene. Sada, u nedostatku procedure s darivanjem, braa su trebala
samo ostati sjediti i popuiti pola cigare prije nego to odu u sobu za
gospodu. No kada je dolo vrijeme za to, Karl i Louise su ustali,
ispriali se, on se naalost mora zahvaliti na odlasku u sobu s gospodom
jer oboje putuju rano ujutro, trebaju prije veeri stii do njezinih roditelja
koji ive u blizini Katrineholma.
Dakako da je to bilo razoaravajue, rado bi imao Karla uza sebe, jer
Karl je budunost obitelji vie nego itko drugi.
Svejedno, bilo je izrazito ugodno to su sami. On i Oscar, ali ne i
Sverre, odmah su razvezali leptir-kravate i otkopali prvo dugme koulje.
Sverre je, kao i obino, proetao po sobi promatrajui slike na posve
ispunjenim zidovima.
Da im ovo zajedniko blagdansko vrijeme ne bi skrenulo na temu
rata, osobito ne na njemaku prisutnost u Norvekoj, Lauritz se
pripremio izloivi svoje skice mosta na zelenom stolu za bilijar, ispod
lustera. Nakon to su si natoili pie, poeo je ustro pripovijedati o
svojim novim idejama za gradnju mosta.
Braa uope nisu bila impresionirana koliko je oekivao, ili se
barem nadao. Kritiki su promatrali njegove skice. Oscar je primijetio da
je i kruti visei most ipak neka vrsta viseeg mosta, bilo je nuno da ga
neto osigurava od slabog i stalnog vjetra. to je zapravo rijetko bio
sluaj.
Sverre se sloio, ali smatrao je da je ideja ipak funkcionalna, uz
pretpostavku da imaju treu potpornu toku, dva stupa posred rijeke. U

75
tom sluaju nema tog orkana koji bi sruio most.
No moe li se izliti stupove posred rijeke a da ne moraju podizati
nasip?
Moralo bi se moi, zar ne?
U samo etvrt sata smislili su nain. Prvo treba izliti keson, poput
velike otvorene cijevi, uvrene nad mjesto gdje e se izliti temelji
mosta, ispumpa se voda i napuni betonom. To bi bio poetak. Dalje bi
se, kao i obino, gradilo u visinu uz pomo graevinskih dizalica koje su
imali u vlastitu poduzeu, dodue, postavljenima na teglenice ispunjene
pijeskom, kao i stroj za postavljanje pilota.
Sverre je na sebe preuzeo obvezu prepraviti skice i k tome im dati
estetski privlaniji i moderniji oblik.
Sve skupa potrajalo je samo dvadeset minuta. Toliko o njegovu
planu da tradicionalni razgovor na badnju veer vrsto vee uz gradnju
mostova.
Ugovor o trgovini, ree Oscar i otpuhne prvi povei oblak dima
tek zapaljene cigare, ugovor o trgovini s Njemakom bogme jest doao
u zadnji as, ne mislite?
Spasilo ih je blago kucanje na vrata prema enskome salonu. Vrata
su se otvorila i uli su momci Carl Lauritz i Hans Olaf, koji su izgledali
neobino odraslo u svojim smokinzima raenima po mjeri, a iza njih
Helene, koja je, pak, izgledala poput damice, a ne srednjokolke.
Carl Lauritz uzeo je rije.
eljeli smo samo poeljeti laku no dragome ocu, stricu Lauritzu i
stricu Sverreu jer emo se uskoro povui , rekao je. Sve troje napravili
su korale naprijed, djeaci su se rukovali i naklonili, Helene je napravila
plitki naklon u koljenima.
Kako namjeravate provesti ostatak ove svete noi, elim li znati?
pitao je Oscar.

76
 Naravno da dragi otac moe uti , ree Carl Lauritz. Namjeravali
smo se kratko zabaviti uz glazbu i potom otii na poinak.
Boini koncert? upita Lauritz i odmah shvati da je pitanje
glupo.
Ne ba uz tu vrstu umjetniki profinjene glazbe, nego uz neto
znatno jednostavnije, ako stric Lauritz dopusti , ree Hans Olaf.
Razumijem , ree Lauritz.
Premda nije razumio.
Vjerojatno uz Glenna Millera, In the Mood, ili takvo to , ree
Oscar. Jo jednom, momci i keri, laku no i sretan Boi.
Dakle, ugovor o trgovini... , nastavio je im su se vrata za
njegovom djecom zatvorila.
Nema li Hans Olaf malo predugu kosu? I pokuava li to uzgojiti
nekakve brkove? prekinuo ga je Lauritz.
Da, da, ali to e, ipak je on umjetnik, tako to bude, barem dok
su mladi, zar ne, Sverre ?
Naravno , sloi se Sverre. No umjetnik, osobito ovako mlad,
osloboen je graanskih konvencija, takoer i pijetistikih obiaja ribara
iz Vesdandeta, kad smo kod toga.
Da, da , prihvatio je Oscar. Kako god to bilo. Vratimo se na
temu. ini mi se da novi ugovor o trgovini s Njemakom, izmeu
ostaloga, podrazumijeva znatno svjetliju budunost za poduzee.
I tako je sve krenulo, nije se vie dalo izbjei.
Ugovor o trgovini uinio je Njemaku i vedsku bliskim
partnerima. Osim to je podrazumijevao eljeznu rudau za Njemaku i
ugljen za vedsku, to e kovati oruje jednoj strani, a zagrijati smrznutu
naciju na drugoj, podrazumijevao je i smanjenje odreenih valutnih
restrikcija izmeu dviju zemalja. Dakle, mogli su poeti preuzimati
prihode od najma u Berlinu i Dresdenu.

77
 To to je vlak s njemakim vojnicima na dopustu vozio u oba
smjera kroz vedsku, sigurno vie nego to je bilo ugovoreno, bilo je
sjajno u odnosu na alternativu, smatrao je Oscar. Naime, najgora od svih
zamislivih i nezamislivih mogunosti bila je rat s Njemakom.
Istina, sloio se Sverre. No sada je to znailo i da ta pripomo u
praksi aktivno pridonosi okupaciji Norveke. A Norveku zvijeri njihova
doba vuku svaka na svoju stranu i razdiru je.
Sverre se ponekad znao izraavati tako budalasto poetino.
Mogunost rata s Njemakom ipak bi bila najgora, nastavio je Oscar
po svom. Njemaka bi pobijedila, to mogu uzeti kao samorazumljivo.
Norveka ne bi imala nita od toga da i posljednji slobodan susjed zavri
pod izmom, upravo suprotno. Usput, hvala na lijepim rijeima o
toleranciji prije zdravice i dobrodolice, trebalo bi se moi otvoreno
razgovarati o takvim stvarima, barem u mukome drutvu.
No nacistiko zlo bilo je neshvatljivo u svojoj gnusnosti, ustvrdio
je Sverre. Tono i da Njemaka pobijedi, to sa svim zemljama koje
ostaju u raljama nemani ?
Njemaka je ipak Njemaka, priklopio je Lauritz, i na svoje i na
iznenaenje svoje brae da oito ima miljenje. Njemaka je mnogo vea
od onoga austrijskog luaka. Taj e umrijeti, kao i svi, kao i Kaligula. A
Rim je nastavio velianstveno ivjeti jo etiristo godina nakon Kaligule,
jo dugo nakon to su mu svi zaboravili ime.
Time je Lauritz iznio svoj najbolje promiljeni argument. Oscar je
odobravajue kimnuo.
No ne i Sverre, koji je samo zavrtio glavom i rekao da onaj tko tako
jednostavno rezonira, ne razumije znaenje nacizma. Kaligula je
nesumnjivo zlouporabio rimsku carsku mo, no nije ju ni stvorio ni
promijenio.
Ponovno su napunili ae i nakratko se zadubili u misli, da bi zatim
poeli nanovo.

78
 Norveku bi ionako okupirala Engleska, da je Njemaka nije
prestigla. Churchill je primio poziv na primirje, ali odbio ga je uz veliku
aroganciju, upozorio je Lauritz, iznova zauen to sudjeluje u takvim
neutemeljenim politikim raspravama.
Sasvim svejedno i da je Churchill elio nastaviti rat, smatrao je
Oscar. U biti je pobjeda nad Engleskom ljudska potreba, znaila bi
slobodu za velik dio svijeta, osobito Afriku. Afrika bez i jednog jedinog
engleskog imperijalista, to bi bila milost za koju se treba potiho moliti.
Ovaj, isprike, nije mu bila namjera aliti se s vjerom nekih ovdje
prisutnih.
I tako se za brau nastavila badnja no 1940. Poslije je Lauritz
mislio da je doista na neki nain bilo katarzino barem pokuati
raspravljati o tome. Njegova mlaa braa bila su toliko nepokolebljiva.
Osobno, jedino to je sa sigurnou znao bilo je da prieljkuje njemaku
pobjedu i norveku slobodu.

79
 1941.

KAMIN JE VE VIE OD TJEDAN DANA bio ugaen i hladan, a on se

svejedno preznojavao kao da je grozniav. Bolestan nije bio, no kao u
groznici mata i snovi zakuhali su se i u jednom asu bili stvarni, u
drugom nestvarni. Sad je imao osjeaj kao da je sve bilo stvarno, da se
ono to mu se motalo po glavi doista dogodilo, sad bi sve nestalo u
grozniavim matarijama.
Nije dolazilo u obzir usnuti, premda je leao samo u pidami, bez
pokrivaa. Jo manje razgovarati s Bogom o onome to se dogodilo, ako
se doista dogodilo. U sluaju da jest, trebao se ponijeti kao katolik,
ispovjediti se neobuzdano trabunjajui u suzama, dobiti oprost grijeha i
usnuti sigurno i neokaljano.
Nedostajao mu je stroj i piloti, njihovo smirujue odjekivanje, no
taj dio posla odavno je zavren.
Sve je ilo tako brzo, kao kada brana pukne bez upozorenja i
katastrofa je neizbjena, a nitko ne stigne nita poduzeti, ma ni pomisliti.
Tako je stvar stajala. Nije stigao ni misliti, samo se prepustio
naviruoj bujici osjeaja.
Slike sjeanja tiskale su se u glavi, bilo je nemogue posloiti ih.
vrsto se uhvatila objema rukama, toliko da su joj lanci
pobijeljeli, za drugu stranu kuhinjskoga stola, njezina ljepukasta
zadnjica napokon u njegovim rukama. Molila ga je, poticala ga je,
izvikivala rijei koje vie nije uo dok se probijao u nju, bile su mu kao
pjesma, ivotinjska praljudska glazba koja ga je raspaljivala sve dok mu
se nije zacrnjelo pred oima, ili se sjeanje gasilo upravo u tom trenutku.
Potom je plakala, nesuvislo govorila o svojoj dugotrajnoj udnji.
On se sloio mrmljajui o svojoj.

80
 Je li bilo tako, ili je to bila samo matarija?
Nije, mirisi su i dalje bili prisutni, samo je ispljuskao lice vodom
kada se uspeo na kat. Njezini mirisi, njegovi i njihovih sokova,
impregnirali su mu cijelo tijelo. Ujutro e se oprati u koritu. No sada jo
ne.
Slike sjeanja nastavile su treperiti. Vruina u sobi bila je
neshvatljiva. Tek je bio svibanj, istina, najsunaniji unatrag stotinu
godina, vrijeme je doista bilo zauujue, prvo najhladnije u sto godina,
zatim najtoplije. Mozak mu je kuhao.
Poslije, nakon prvoga puta, sjela mu je u krilo, primila ga za lice
svojim snanim ruicama, obasula ga suzama, poljupcima i hvalama o
tome koliko je velik bio, koliko snaan, kao mladac. Uto ga je novi val
ispunio nekontroliranim uzbuenjem. Odjea im je bila u potpunom
neredu, poela je strgnuvi mu leptir-kravatu i sako, pomogla mu je da
joj skine grudnjak i bluzu, povukla ga je sa stolice, poela prtljati
skidajui s njega sputene hlae, dok je on pokuavao zbaciti cipele s
nogu, ozarena lica govorila je neto to nije uo, vrsto ga je zgrabila za
ud, cijuknula kako je nabreknuo u njezinoj ruci i ponovno mu pohvalila
veliinu.
Sjedili su na stolici u kuhinji. No kako je postajala sve
neobuzdanijom, nije mogao ne primijetiti zabrinjavajue kripanje, ustao
je s opasnoga komada namjetaja i ponio je na udu, s nogama oko
njegova struka, do sofe u blagovaonici.
I ovdje sjeanje nestaje. Zato, to mu nije bilo jasno, ostao je samo
osjeaj neega prevelikoga.
Je li prolo pola sata? Nije imao blage veze. Mogao si je predoiti
sofu, s velikim cvjetovima, crveno-zelenu-be, da su bili goli i da je
leala na leima s nogama ispruenima u zrak, pregib koljena na
njegovim ramenima, da je bio nagnut nad nju i da je neprekidno bila
glasna i dodatno ga uzbuivala.
Sjeanje se ponovno gubilo u matanjima. Nije se sjeao ni kako su

81
se razdvojili, premda je sigurno da jesu, budui da je upravo leao u
svome krevetu, u sobi na katu, a ona dolje u svojoj spavaoj sobi. No
nije razumio kako je dolo do toga i nije si mogao prizvati tu sliku pred
oi.
Takve udne rupe u sjeanju obino su se opisivale u kontekstu
pretjerane konzumacije alkohola, no ovdje to nije bio sluaj. Koliko mu
je bilo poznato, u kui nije bilo ni kapljice.
Puls mu se spustio na normalan broj otkucaja. Manje se znojio,
leao je u krevetu, na katu, a ona dolje. Premda se i dalje nije sjeao
kako je do toga dolo.
Iznenada ga je zatekla blaga hladnoa, nestalo je osjeaja groznice.
Oito je irom otvorio oba prozora kada je doao gore. Prekrio se
pokrivaem.
Svjei zrak naveo ga je na razmiljanje. Makar je toan tijek
dogaaja bio nejasan, uinio je upravo ono to je sam sebi obeao, a u
najgorem sluaju i Bogu, da nee uiniti. Eksplodirao je posve
nekontrolirano, jedva da je vladao sobom. to grijeh nije inilo nita
manjim.
Ove noi nee se previe naspavati.
Za boinih blagdana Ingeborg se povlaila, svaki put otila je u
krevet prije njega.
Za novogodinjih blagdana pozvala se na upalu , to mu nije
previe znailo, jer ona je lijenica, ne on, ali objasnila mu je da je to
poput prehlade, samo sa suprotne strane , to nije bilo ni opasno ni
zarazno, meutim, teko se dalo uskladiti s bliskim branim suivotom.
Upala se tvrdoglavo odrala i na proljee, premda ju je tretirala
sulfamidima.
Slike Ingeborg probijale su se novopronaenom brzinom u kaotinoj
bujici. Kako su vrlo mladi sjedili iza njezinih roditelja u obiteljskoj loi
u operi u Dresdenu za vrijeme neke izvedbe Wagnera i dotaknuli se u

82
svakoj prilici tijekom izvedbe kada bi se ponajvie pozornost njezina oca
utopila u glazbi i drami.
Kada je uz pomo prijateljica organizirala vrlo rizian noni posjet
njegovoj sobi u Kaiserhofu u Kielu, da su ih otkrili, bio bi to straan
skandal.
Kada je pomogla Christi da usred bijela dana pobjegne tijekom
Kielske regate, te godine bio je to nedvojbeno najvei skandal.
Kako su njih dvoje napokon, usprkos svemu, svim nedaama,
sjedili za Carevim stolom kao tek zarueni par, kako se njihov tajni san
da se dre za ruke na kormilu doslovno ispunio.
Kako je pet godina svake subote dolazila vlakom iz Kristianije jer je
studirala medicinu, hrabra, usredotoena na cilj, toliko vrijedna divljenja.
Kako je nepokolebljivo smjelo i sabrano Haraldu vjerojatno spasila ivot
kada se vratio kui s krvavom oteklinom, nakon to su ga kolege iz
razreda istukli i isprebijali nogama, a onda su mu u rane utrljali konjski
izmet jer su na njega gledali kao na njemako kopile.
Kako je bez oklijevanja po drugi put u ivotu ostavila sve,
postojana, ostala uz njega i djecu, kada su otili iz Bergena i pobjegli u
Saltsjbaden.
Pripadali su jedno drugome, poput nerazdvojnih komponenti
betona, ona armirano eljezo, on pijesak i cement, zauvijek zajedno.
Tjeskoba i grinja savjesti sruile su se na njega. Bilo je
nepojmljivo da je ovako izda. Jer ono to se dogodilo, doista se jest
dogodilo, koliko god se inilo nevjerojatnim, nema tih nepotpunih
prizora pred oima koji mogu odagnati i umanjiti, a jo manje opravdati
stanje stvari.
Naravno, vie se ne smije ponoviti. Slabost puti bila je doista vrlo
karakteristina ljudska osobina. Protiv nje treba podignuti vrstu vjeru i
nepokolebljiva naela.
Bila je to jedina mogua odluka i primirila ga je.

83
 Moda je ipak vrijeme za trenutke provedene s Bogom, premda nee
biti lako.
uo je njezine meke bose korake na stubama. Kada su se vrata brzo
otvorila i zatvorila, vidio ju je kao siluetu odjevenu u tanku bijelu
spavaicu. Kada mu se zavukla pod pokriva, nije se pobunio, kada ga je
obujmila rukama i poljubila ga u mraku, nije se branio, kada je
proaptala da se njezina udnja ve ponovno probudila i istovremeno ga
uhvatila za ud, bio je izgubljen.

***

BRZOJAV JE sljedeega dana stigao kao spasenje, unato potresnu

sadraju:
H prekosutra u posjetu stop bitno je da doe kui stop Ingeborg
Vlak za Stockholm bio je prepun pijanih vojnika koji su urlali,
puteni su na dopust i vraali se kui sa sjevera zemlje. Oito se
smanjivala opa mobilizacija, vedskoj rat ionako nije prijetio. Nijemci
su se trajno okomili na Engleze, no inilo se da ne mrdaju ni naprijed ni
natrag, to je uglavnom bilo to. Veze izmeu Njemake i vedske bile su
uglavnom dobre, makar se njemaka diplomatska misija u Stockholmu
redovito alila na drskost vedskoga tiska koji oito nije potovao
vedsku neutralnost. Nije se imalo mnogo to rei o tome, to se toga
tie, Nijemci su sigurno bili u pravu.
Kupe prvog razreda bio je gotovo posve pun, svi ostali putnici bili
su vojnici u odori, rezervni asnici koji su krenuli kui, kako se inilo.
Naravno, razgovarali su o ratu i najvie su ih zabavljali Talijani. Onaj
skorojevi Mussolini pokuao se iskazati osvajanjem Grke, kao svoj
mali doprinos irenju kontrole sila osovine u Europi. to mu je u grkim
planinama propalo pa je Njemaka bila prisiljena umijeati se

84
munjevitom akcijom koja je rijeila stvar za nekoliko tjedana, tolikom
brzinom da su se engleske pomone trupe jedva stigle povui, kao kod
Dunkerquea. Zatim je uslijedio komini dio. Grka je kapitulirala pred
njemakim postrojbama, no Mussolini je tada traio jo jednu
kapitulaciju, tri dana poslije, pred njemakim i talijanskim generalima.
Tako je mogao odrati pobjedniku paradu u Rimu, premda je praktiki
istovremeno usput izgubio vei dio talijanske flote u borbi protiv
Engleza. Nije Nijemcima bilo lako patiti se s takvim saveznicima.
Lauritz nije imao ni najmanje volje umijeati se u te uobiajene
razgovore i podignuo je njemaki znanstveni asopis kao tit pred
okolinom. Ljubazno, ali odluno zahvalio se na ponuenoj jednoj
kratkoj, koja se toila u navotene papirnate ae na polici ispod vra s
vodom. Dotina kratka oito je bila konjak s tri zvjezdice, neodreena
podrijetla. Ionako to nikada ne bi popio. ini se da su vojnici potom
shvatili da nije zainteresiran za drutvo pa je mogao odloiti asopis i
posvetiti se vlastitim mislima.
Haraldov neoekivani povratak kui zasjenio je sve ostalo. Morao se
prisiliti da se do daljnjega ostavi noi s Brittom. Dakle, da misli samo
na Haralda.
Jer H. u brzojavu valjda nije moglo znaiti nita drugo do li Harald?
Za kojeg bi drugog vanog H. bio nuan njegov brzi dolazak kui?
Naravno, strah od cenzure naveo je Ingeborg da se izrazi donekle
kriptino, govorilo se da vlasti itaju sve brzojave redom. No, zar su se
imali ega bojati od vlasti u vezi Haralda? Jest, dodue, bio njemaki
asnik, no to valjda nije bilo prepreka za posjet neutralnoj
vedskoj ? Stockholm je vrvio Englezima, od kojih su velik broj
bili pijuni, koliko se dalo zakljuiti. Budui da je Harald s razlogom
vlakom prelazio granicu, papiri su morali biti sreeni.
Vlakom prijei granicu, zaboljela ga je ta pomisao. S jedne strane,
Johanne na zadatku norvekoga pokreta otpora. S druge strane, SS
Hauptsturmfhrer Harald, najljui neprijatelj toga istog pokreta otpora.

85
Vlakovi bi stajali na granici dok se ne obave kontrole. Harald dopola
sputa prozor kupea, naginje se i naslanja na laktove da udahne malo
svjeeg zraka po ranoj ljetnoj vruini. Ravno prema njemu, u vlaku koji
je krenuo na drugu stranu, Johanne se isto tako naginje kroz prozor.
Pogledi im se susretnu. to onda?
Harald vie nije bio lan obitelji. Pokuao je tako razmiljati, ak je
to pokuao izgovoriti naglas u onome neuspjelom govoru na Badnjak,
kada je naglasio da se okupila cijela obitelj, premda je Haraldova
neprisutnost, blago reeno, bila oita. No svi su zanemarili tu primjedbu;
najradije su izbjegavali misliti na Haralda i o njemu nisu govorili.
No izgleda da sada doista dolazi. Kod kue se njegova soba veinom
koristila kao gostinjska, tako su je i nazivali, velika gostinjska
umjesto Haraldova soba.
Jest njihov najstariji sin, to je injenica. Kao roditelji voljeli su ga i
brinuli se zbog njega jednako kao i zbog druge djece, u odreenim
situacijama mogue i vie.
Mnogo toga moglo se uiniti drukije, mnogo toga bila je njihova
greka. Prva pogreka s Haraldom bila je to su ga pustili da maturira u
Njemakoj, umjesto u Saltsjbadenu. Ingeborg i on nita ne slutei
mislili su da je obrazovanje, dakako, bolje u Njemakoj nego u
vedskoj. to je moda bilo i tono. No posljedice toga preseljenja bile
su da je Harald zavrio u loem drutvu u openito izvrsnoj koli u
Berlinu. Moda su to trebali i mogli predvidjeti. Zapravo ne, previe bi
bilo oekivati tako to.
A onda ona glupava Haraldova zamisao da mrzi sve norveko, da i
ne govori norveki, da se rauna iskljuivo kao Nijemac i stoga eli
kui u Njemaku, gdje je boravio samo kratko, za vrijeme ljetnih
praznika, kod djeda i bake u Dresdenu ili dolje u Freitalu. Ne, bilo bi ga
teko sprijeiti da ode u Njemaku. Osim toga, Oscar i Christa uinili su
sve u svojoj moi da maloga spase od najgorih luaka.
Strogo uzevi, gotovo da im se posreilo. Ubacili su ga u

86
Mornaricu, najmanje ispolitiziran rod vojske u Njemakoj. ak je postao
doasnik prije nego to je dolo do nesretnog obrata.
Bilo je to ljeta 1927. Jedrio je s Haraldom na Beduinu prema Kielu
kroz najgoru ljetnu oluju koju se pamtilo, dakako, za mladoga
mornarikog asnika bilo je korisno sudjelovati u tako zahtjevnom
dugom jedrenju, no zakasnili su na natjecateljski dio. Da su se negdje po
putu nasukali i promoeni i razoarani bili prisiljeni vratiti se u vedsku,
ona nesrea ne bi se dogodila.
Pristigavi u Kiel, zakasnili su na sam banket, doekala ili je vijest
da su Oscar i Sverre velianstveno pobijedili sa Seikom u klasi od est
metara, tako premono da su osvojili i pokal za najvei trud na regati.
Svejedno bi bilo bolje da su se on i Harald nasukali i morali se vratiti
kui, i onda u novinama i brzojavu saznali za trijumf brae Lauritzen.
Gotovo to god bilo bi bolje od onoga to se dogodilo sljedeega
dana.
Nepoznat mukarac zapodjenuo je razgovor s Oscarom i Haraldom
na jednom od molova. Govorio je nekakvim nerazumljivim vedskim, a
supruga mu je bila veanka. Pozvali su ih na ruak, kada se pokazalo da
Oscar ima ista visoka vojna odlikovanja kao i navedeni stranac.
Da je samo Oscar izmislio neki razlog da odbiju! No s druge strane,
zato bi?
Za rukom se Harald zapiljio, kao zaaran, kada je shvatio da mu
prekoputa sjedi jedan od najbliih prijatelja baruna Manfreda von
Richthofena, k tome i njegov nasljednik na elu legendarne prve eskadrile
lovaca tijekom Velikoga rata. Ukratko, najvei ivui njemaki letaki as,
Hermann Gring.
Gring je mladoga Haralda uzeo pod svoje letako krilo. Moglo je
zavriti samo na jedan nain.
Ne, zapravo ako malo razmisli, na dva. Jer namjera je od poetka
bila da Harald napusti mornaricu i prijavi se u zrakoplovstvo. Gring ga

87
je ak poveo na jedan ili vie letova, no projekt je propao jer kruti
birokrati od vojnih lijenika nisu htjeli Haraldu dati da proe pregled za
pilota jer je na lijevo oko slabije vidio. A onda je Gring imao jo jedan
prijedlog, SS.
Moglo se dakle rei da je, da ga kolege iz razreda 1917. nisu
izudarali nogom i povrijedili mu ronicu na lijevom oku, sve moglo biti
drukije.
Ili da su Oscar i Harald jednostavno doli na mol pet minuta
poslije, ili prije ? Ili da on nije rekao Haraldu da ode sa stricem Oscarom
u kratku etnju, nego da je poveo sina na drugu stranu?
Harald bi onda ivio drugim ivotom, sada bi moda bio asnik na
Bismarcku, najboljem ratnom brodu na svijetu. Razlika je bila pet
minuta vie-manje na molovima u Kielu ljeta 1927. Kako nepravedno.
No da, ivot nije pravedan i nitko nije mogao predvidjeti i povui
konce u malim, ali svejedno presudnim situacijama poput susreta s
Hermannom Gringom.
Vojnici u kupeu nisu prestajali razgovarati o ratu.
Da je barem stigao na jutarnji vlak. Provesti no u sjedeim kolima
nije ba bila najbolja priprema uoi vanoga dana. Spavaa kola nisu
pripojena zbog silnih vojnika na dopustu, kako mu je kondukter
objasnio.
Zbog toga to su sva spavaa kola, barem ona prvoga razreda,
rekvirirali Nijemci, naalio se jedan od vojnika njemu prekoputa.
Blitzkrieg je, dakako, bio glavna tema kojoj su se neprestano
vraali, u tom smislu nije se moglo ne primijetiti njihovo divljenje
Njemakoj. No razgovori su im svejedno bili uglaeni, veinom su
razgovarali o tehnologiji, iznenaujue malo o enama i uope nimalo o
politici, zanimljiva razlika u odnosu na njegove kolege inenjere.
Povremeno bi njihov razgovor privukao njegovu pozornost upravo zato
to se u potpunosti vodio o tehnici, a ne o politici.

88
 to se veana tie, ne bi trebali oponaati Blitzkrieg, kako je
saznao. Brzo napredovanje po irokim stranim teritorijima moglo je biti
zanimljivo generalima u 17. i 18. stoljeu, kada je vedska vojska
okupirala Moskvu ili Prag. No potrebe za takvim strategijama nikada
vie nee biti, iz oitih razloga.
Brzo kretanje naprijed, s lakim oklopnim divizijama dogodit e se
samo ako doe do neprijateljskoga iskrcavanja u Skne. Vanije je bilo
pronai obrambenu taktiku protiv te vrste napada, doekati tenkove
poboljanim protuoklopnim orujem, doekati pomone snage
bombarderima tipa tuka, s brim i ponajprije brojnijim lovcima, uiniti
teren teko dostupnim, u svakom sluaju, ne biti kao Poljaci, koji su se
oklopnom valu koji je navalio na njih pokuali suprotstaviti pjeatvom
i konjicom.
Na ovo zadnje svi su se grohotom nasmijali i zavrtjeli glavom.
Otprilike na tome je Lauritz izgubio interes. Moda je ak neko vrijeme
zadrijemao, no ponovno je poeo sluati kada je rasprava skrenula na
temu je li moderan njemaki vojnik nepobjediv ili nije. Miljenja su oko
toga oito bila podijeljena, makar su se svi slagali oko toga da je na
kraju krajeva presudna njemaka premo u tehnici.
Ponovno je napola zaspao, probudio se kada je vlak stao u
Hudiksvallu, gdje je peron bio pun vie ili manje pijanih vojnika iz
mornarice ili obalnog topnitva. Takoer, mnogi su ovdje silazili, kao i
u Hrnsandu i Sundsvallu, nastala je guva na sve strane. Bilo je
itekako oito da je vedska vojna sila krenula kui, to je sigurno dobar
znak.
Bit e ovo druga no zaredom s premalo sna. Nakon to je dola
gore k njemu, emu se istovremeno nadao i ega se bojao...
Ne, upravo na ovo nije smio misliti. Odnosno, smije, ali samo na
sasvim objektivno stanje stvari da bi mu nedostatak sna od prethodne
noi trebao olakati san dok sjedi meu vojnicima. Gradnja mosta zala
je u mirnu luku, s lijevanih platformi nad stupovima uzdizao se golemi

89
Meccano od drveta, ve su poeli oblikovati kolijevku na vrhu, koja e
biti kalup za sam luk mosta, tehnika je bila stara i iskuana, na silu je
tako razmiljao. Kao navodni trik s brojanjem ovaca. Odjednom je
spavao, moda se probudio u Gvleu, gdje se ponovila ista stvar, vojnici
lijevo-desno. Ili je moda samo sanjao, moda su bili u Uppsali.
Na kraju mora da je ipak bio u duboku snu jer ga je probudio jedan
od asnika iz drutva koje je putovalo s njim, srdano mu prodrmavi
rame i poruivi da ulaze u Stockholm. Bilo je neto prije est ujutro, ali
ve je poela prometna guva s konjima i kolima pretrpanima drvom za
ogrjev, kako je vidio dok je vlak prilazio Glavnome kolodvoru.
Jutro je bilo svjee, povjetarac s jezera Saltsjna osvjeavajui, inae
neuobiajena vruina ovako rano jo nije zapekla, na nebu ni oblaka.
Osjeao se ljepljivo i sam je sebi bio hrapav, neobrijan. Pourio je
prema stajalitu tramvaja. Nije elio susresti svoga sina u takvu stanju, a
niti Ingeborg. Bude li imao sree, kad stigne kui, ona e spavati pa e se
moi okupati, obrijati i presvui. Harald bi danas trebao stii, no
vjerojatno ne oko sedam ujutro, Ingeborg i on e, nadao se, stii
dorukovati sami, u miru Bojem. Ali ajme, sjediti sam sa enom nakon
to je...
Opet te zabranjene misli. Ponovno je u mislima prolazio posljednje
izraune, hoe li ispotovati termine, hoe li se doista moi poeti
lijevati ve u rujnu, prije nego to nastupi hladnoa. Premda nije bio
siguran hoe li sljedea zima biti jednako teka poput one koju su upravo
pretrpjeli.
Vonja saltsjbadenskom prugom bila je vrlo lijepa, rijetko
proljetno raslinje dolo mu je kao melem za oi, gore u Kramforsu i
Lundeu mladice su tek poele izbijati.
Kao to se i nadao, u kui je jo uvijek vladao mir kada je uao na
kuhinjska vrata, samo se Anne motala po kuhinji pripremajui doruak i
pokuavajui zagrijati popularni AGA-in tednjak. Prestraila se kada se
iznenada uuljao, ispriao se, pokazao na veliku otvorenu kuharicu na

90
stolu i pitao priprema li se neto posebno, to Anne ve ne zna otprije.
Ispostavilo se da se radi o umaku hollandaise, za ruak e imati dampet
laks, losos kuhan na pari.
Pored Ingeborgine sobe prouljao se na prstima da je ne probudi, ili
moda da ga ona ne uje. Mora se okupati i biti ist prije susreta s njom.
Potrajalo je dok je veliku kadu oploenu zelenim i bijelim
ploicama napunio vodom, itava je njegova kupaonica bila tih boja,
istih kao na njihovoj jedriliarskoj zastavici. Iz slavine je uznemirujue
grgljalo i zavijalo, oito je razlog bio nedostatak koksa, ali na kraju se
ipak mogao ispruiti s potiljkom oslonjenim na najniu stubu i
prepustiti se ugodnoj blagoj toplini koja ga je okruila. Na trenutak je
pokuao ne misliti ni na to. Zatim se istrljao i oprao dok po itavu
tijelu nije bio posve ist, osobito na intimnijim dijelovima. Potom se
paljivo obrijao, iupao dlake iz uiju i podrezao one u nosu. Nakon
pomna razmatranja, odjenuo je svijetlo i lagano laneno odijelo, prvi put
ove godine. Nije elio doekati Haralda u crnoj odjei.
Naravno da ga je Ingeborg ula, ili je ula ne ba tih sustav tople
vode. Ve je sjedila za postavljenim stolom.
Kada su se zagrlili, prigovorio je sam sebi jer mu se inilo da je jo
prije primijetio kako je smravjela. Sada vie nije bilo sumnje.
Vjerojatno je to imalo veze i s godinama i s njezinim solidarnim
prehrambenim navikama. Rijetko je jela neto to si drugi nisu mogli
priutiti i oito je dijelila dio kupona za racioniranje.
Primio joj je lice meu dlanove, poljubio je u obraze i oprezno u
usta, usne su joj djelovale suhe, no njezin zagrljaj nipoto nije bio
ukoen ili neprijazan, ni na koji nain.
Kratko ga je pitala kako je proao po putu i rekao je da je bilo
strano, ali da se ba nadao da e se stii na brzinu oprati, da se u njezinu
zagrljaju ne bi osjeao kao ronik puten na dopust. Nasmijeila se
njegovu trudu.
Dakle, to Harald dolazi na ruak? pitao je izravno kada su sjeli.

91
 Da , rekla je zamiljeno dok je mazala kriku tostirana kruha.
Na voljeni sin Harald vraa se kui. S jedne strane. S druge strane, on
je asnik SS-a i ne znam kako da se drim pred njim. to ti misli o
tome?
Ne bih se znao izraziti bolje od tebe. Moda da se prebacimo na
norveki?
Ne razmiljajui o tome, govorili su njemaki, to obino nisu
inili kada su bili sami, zapravo, samo u Christinoj prisutnosti.
Da, naravno da trebamo na norvekom. udno, kao da nas je
pomisao na Haralda ponijemila. Ne znam zato, ali sasvim sam sigurna
da emo govoriti norveki i kad Harald doe. Ili?
Da. Da, svakako, to praktiki moramo s obzirom na... prilike kod
nas. Nasluuje li to eli? Hou rei, od njega vie od dvije godina ni
traga, ni glasa.
ak due od toga , ispravila ga je. Nismo ni znali, samo smo se
bojali da je smjeten u Oslu. I tako je ispalo.
Poslao je pismo s peatom iz Osla?
Ne, bilo je poslano kao diplomatska pota u njemaku legaciju,
ovamo je dola obavijest o preporuenoj poiljci. Ali pismo mu je bilo
datirano u Oslu.
Ima ga?
Naravno, oprosti, nisam se sjetila.
Pruila mu je malu kuvertu koja je leala okrenuta prema dolje
pored njezina pribora za jelo. Tekst je bio kratak i uznemirujui, ali ak
je bio na norvekom:

Dragi Oe i Majko,
Dolazim nakratko u Stockholm, poslovno,
i moramo se vidjeti, stvar je od najvee vanosti.

92
 Jednako je vano da uspijem vidjeti i svoju dragu
sestru Johanne. Radi se o velikoj nesrei za nau
obitelj, a moda i ne. Stiem u Saltsjbaden u
vrijeme ruka u etvrtak 29.
Va Harald

Dvaput je proitao tekst, kao da nije bio dovoljno jasan. asnik SS-
a Harald pod svaku cijenu elio je vidjeti pijunku Johanne, radilo se o
velikoj nesrei za obitelj, a moda i ne. Moglo je znaiti samo jedno.
Zaboga , ree. Dolazi li Johanne na ruak?
Da, makar vrlo nevoljko. Prvo je glatko odbila, ali sam je
nagovorila.
Kako?
Rekla sam kako stvar stoji, zamalo. Rekla sam da i njezin otac i ja
smatramo da je od najvee vanosti, uf, kako se to izraavam, ali moda
sam tako neto rekla. Tako je, da i ti i ja stvarno elimo da doe i da ti
dolazi iz Lundea iskljuivo radi toga.
Neko su vrijeme u tiini nastavili s dorukom. Jeo je s
novootkrivenim apetitom nakon duga putovanja vlakom, dva kuhana
jaja, dvije krike kruha s takozvanom jetrenom patetom, dodue, posve
nepoznata sastava, sir, kavu s mnogo vrhnja i eera, premda je vrhnje
bilo itekako racionirano, uostalom, kao i sir i kruh, a ona obino nije...
no da. Moda je radi njega pozvala Oscara u pomo.
Tek je sada vidio da nosi njegov novogodinji dar. No primijetio
je i da nema ba apetita, progutala je samo kriku tostirana kruha s
debelim slojem maslaca.
Premalo jede , rekao je obrisavi usta platnenim ubrusom,
smotavi ga i vrativi u srebrni kolut, dakako s emajliranim amblemom
Kraljevskoga jedriliarskog drutva koji je, naravno, dobio na dar. No

93
jo vanije od toga, nastavio je i pognuo glavu hinei stid, tek sad
sam vidio da si se smilovala mome novogodinjem daru.
Da, i eljela sam ti to pokazati. Sad je to dar za prvi svibnja i
nema veze s naelima solidarnosti.
Nasmijeila mu se tako da je znao da to moe znaiti jedino da ga
je, kao i obino, prozrela. Dolo mu je toplo oko srca. Njihovo
dugogodinje zajednitvo zapljusnulo ga je kao neoekivan val pri okretu
niz vjetar.
Idemo se proetati po ovome divnom vremenu? predloio je i
nije oekivao nita drugo do li oduevljena pristanka, sunce je grijalo kao
da je ljetni dan.
No rekla je da naalost ne moe. Ne samo jer je bila malo umorna,
nego je primila i dopis od Crvenoga kria, mora potpisati svaku
poiljku, a i sama joj neto pridodati. No on bi svakako trebao iskoristiti
priliku jer je na neoekivanu dopustu.
Uinio je kako mu je rekla, odetao se posve bez plana, sam, ne
mislei ni na to koliko mu je uspijevalo. to je Harald imao rei, to
nije mogao pretpostaviti, nije imalo smisla razmiljati o tome. O
protekloj noi u krevetu u kojem nije bilo sna nije mogao razmiljati.
Zabranjen teren. Prisilio se pokuati misliti na most, ali to je sve toliko
ve ispretresao da vie nije imao emu posvetiti misli.
Dugo je hodao, mislio je na velike razdaljine od jedne do druge
postaje i gradilita na Hardangerskoj visoravni, koje je trebalo proi
pjeice jer drugoga prijevoza nije bilo. Dozivao si je u sjeanje regate u
kojima je pobijedio ili izgubio, misli su mu letjele i vrijeme je nestalo.
Mora da je tako ubio nekoliko sati, ak se poneto oznojio, tako da mu
se laneno odijelo izguvalo, kako to ve bude s lanenim odijelima.
Sputajui se niz Kllvgen i prolazei pored garanih vrata, ukoio
se. Na parkiralitu pred garaom stajao je velik i crn Mercedes bez
pirolitikoga kotla, za one koji imaju benzina. Isti model kakav je i on
imao u garai, samo su na njegovu gume bile zaplijenjene.

94
 Nema sumnje, automobil je bio iz njemake legacije. Harald za svoj
dolazak nije ba izabrao diskreciju.
Crni Mercedes djelovao je poput prijetnje, na prednjem sjeditu
sjedio je voza zauzet itanjem knjige, nije ni podigao pogled, premda je
morao uti ljudske korake na ljunku, k tome korake jednoga nenijemca.
Puls mu je rastao dok se uspinjao prema velikoj kui, ovoga puta
ui e na glavni ulaz. Popravio je vor kravate.
Proao je trijem i hodnik te otvorio vrata boinoga salona, gdje je
Harald stajao nasred be-plava saga iz Isfahana, kao da vrijeme uope nije
prolo, kao da je posve normalno da je kod kue.
Dok su prilazili jedan drugome, a budui da je Harald rairio ruke,
vjeto balansirajui s koktelom u jednoj ruci, Lauritzu nije ostalo mnogo
vremena za odluke, i sam je uinio isto. Kada su se zagrlili, osjetio je da
mu se sin nije ostavio navika koje je stekao u vjebalitu strica Sverrea,
bio je vrst kao komad granita.
Dobro doao kui, Haralde , bilo je jedino to je uspio rei. Je li
uope mogao rei ita drugo ?
Ogledao se oko sebe, na prvi pogled na perzijskome sagu nije vidio
nikoga osim Haralda. Johanne je bila ondje, takoer s piem u ruci,
hladna i na demonstrativnoj udaljenosti od svoga brata. Ingeborg se
presvukla, no i dalje je nosila njegov bro.
Harald je bio odjeven u odijelo irokih ramena, vie engleskoga
nego njemakoga kroja, nosio je smee cipele s rupicama, prugastu
crveno-crnu kravatu, na desnome prstenjaku prsten s mrtvakom glavom,
detalj koji bi rijetko tko traio pogledom, na lijevome oku monokl sa
zlatnim lancem. Kosa mu je bila kratko podiana, svjetlija nego kada je
bio dijete.
Uspjele su proi duge sekunde tiine. Lauritz je iskoristio priliku da
ode zagrliti ker, drala se ukoeno i daleko.
Imam vam tota ispriati , ree Harald. I stvari koje mogu rei

95
bez problema i stvari kojima se treba pozabaviti u najveoj moguoj
diskreciji, ali sve to moemo za rukom, ako oca zanima. Majka i draga
sestra Johanne ne ine se ba zainteresirane, rekao bih.
iroko se i neoptereeno osmjehnuo, izgledao je kao da je siao s
kakva reklamnog plakata. Takav je bio jo 36., kada su se otac i sin
susreli u vrijeme Olimpijskih igara, tada mu je praktiki bio posao
izgledati tako.
Govorio je norveki, istim i zvonkim vestlandskim norvekim,
moda ak malo uglaenim da zvui manje ruralno. Zacijelo je vjebao.
Mislim da bismo trebali poi za stol , ree Ingeborg kratko
kimnuvi Jorunn, koja je ekala odmarajui ruke na leima pored kliznih
vrata, Lauritz ju je tek sada primijetio. Odmah je otvorila vrata i
napravila nekoliko koraka u stranu.
Stol u sredini velike blagovaonice bio je postavljen za etvero.
Fantastian i lijep portret oca i majke , komplimentirao je Harald
poto je uao u blagovaonicu i gotovo neprimjetno usporio korak da bi
otkrio kakav je raspored sjedenja.
Lauritz je to ve nagovijestio uzevi Ingeborg pod ruku i krenuvi
oko stola s namjerom da sjednu s druge strane. Uto je Harald pruio
podlakticu Johanne, strogo odjevenoj u sivo, ali s lijepom mornarski
plavom svilenom bluzom. Pravila se da ne vidi bratovu gestu, nego je
demonstrativno sama izvukla stolicu i sjela.
Ingeborg je kucnula o srebrno zvono. Tiina se ponovno spustila na
prostoriju kada su se posluili jelom.
Koliko sam shvatio, vama u obitelji nije draga njemaka
prisutnost u Norvekoj , ree Harald i dalje posve neoptereeno, premda
je zasigurno bio vrlo dobro svjestan eufemizma. Zato namjeravam
pruiti nekoliko informacija na tu temu.
Johanne je izgledala kao da joj kukac gmie po leima. No rasprava
je stala na trenutak, dok se ne poslue losos i vino.

96
 Lauritz je dugo oklijevao prije nego to e kucnuti o au i poeljeti
dobrodolicu izgubljenom sinu . Toliko je objema stranama mogao
izii ususret.
Potom su jeli u tiini sve do sljedee zdravice, Harald je pokuao
nazdraviti s Johanne, no ona se pravila da to i ne vidi i ne uje.
Razumije se, radije bih doao kui ljepim povodom, no
uvjeravam vas da uskoro slijede bolja vremena za sve nas , zapone
Harald.
Nitko nije djelovao kao da e ga neto pitati, takoer, nitko
meusobno nije razgovarao, svi su se nijemo zagledali u njega. Doista
udno, no i dalje se inilo da ga to ne dira.
to se tie Norveke, nastavio je, uskoro e se vidjeti svjetlo na
kraju tunela. Jer posebno se bitnim ini prisjetiti se da njemaka
prisutnost u Norvekoj nipoto ne podrazumijeva neprijateljske namjere i
nema veze s pokuajima guenja norveke slobode. Radilo se samo o
real-politici, o tome da prestignu Engleze i izgrade Atlantski bedem od
Narvika do Biskaje uza panjolsku granicu. im dobiju rat, kompletna
njemaka vojska povui e se s norvekog teritorija.
Quislingom se ne treba zamarati, on je idiot koji misli da je postao
Nijemac i koji se nigdje u zemlji ne moe pojaviti bez zatite policije,
GESTAPO-a ili u najgorem sluaju, posebne jedinice SS-a. teta koju je
on nanio, podjela izmeu Norveana i Nijemaca, morat e se zalijeiti
nakon rata jer vrijeme lijei sve rane. Potom, u buduoj germanskoj
Europi, Norveka e zasjesti na svoje mjesto, kao i vedska, uostalom.
Uskoro se blii trenutak odluke. U ratu e doi do snanoga zaokreta
koji e protresti itav svijet. Radilo se o najsvetijem njemakom zadatku,
vie od toga trenutano nije mogao rei. Premda je sada bio siguran da e
ne samo Norveani, nego i veina Europejaca u Njemaku, i njezino
poslanje, gledati posve drugim oima. A taj sudbonosni as nije bio
daleko.
Johanne je povremeno zakolutala oima, a sada je na Haraldu bio red

97
da se pravi kako nije vidio. No obuzdao se, ruak su zavrili bez daljnjih
propovjedi.
Kava je posluena u zasebnoj nii. Na stolu nije bilo kolaa, ali jest
zabranjenoga vrhnja, vjerojatno opet radi Lauritza. Pjev ptica u parku bio
je zagluujui.
Kada je Harald pogledao na runi sat i ustao, svi su bili razoarani.
inilo se kao da je doao kui samo da bi objavio isto to se moglo
proitati u bilo kojem uvodniku u gospodskoj reviji Signal. Ruak se
veinom pretvorio u monolog.
Prije nego to vam sada kaem zbogom, draga moja obitelji, ree
ustavi kao da je na odlasku, elim vam samo naglasiti zato sam vas
posjetio ovako na brzinu. Prvo stoga to sam vas elio zamoliti da imate
strpljenja, da shvatite da e rat uskoro krenuti posve novim tokom koji
e potresti svijet.
Nije mogao ne vidjeti sumnju u njihovim oima. Samo je Lauritz
ustao, Ingeborg i Johanne ostale su demonstrativno sjediti.
Drugo to sam htio rei odnosi se na tebe, draga sestro Johanne ,
nastavio je naglaavajui rijei i djelujui vrlo teatralno.
Pogledala ga je izrazom lica u kojem su se pomijeali iznenaenje i
prijezir.
Johanne, stvar stoji ovako , nastavio je tiim glasom. Tvoja
briga za baku, dakako, vrijedna je potovanja. No dosad si je posjetila
esnaest puta tijekom posljednjih trinaest mjeseci. Jer radi kao kurirka
za pokret otpora. Htjeli su te uhititi na zadnjem putovanju. Sprijeio sam
to, hvala Bogu to je SS u nekim stvarima nadreen GESTAPO-u. uje
li to ti govorim?
Pitanje nije bilo neopravdano, Johanne je problijedjela, vrsto se
uhvatila za naslon stolice i razrogaenih oiju zapiljila u brata. Nijemo je
kimnula na odgovor.
Fino! ree i ponovno pogleda na sat. Stvar je jasna. Otputuje li

98
jo jednom, strijeljat e te pred zidom. Ispria li nekome da sam ti ovo
rekao, mene e strijeljati pred zidom. Obitelji draga, vidimo se nakon
konane pobjede!
Nije pokuao nikoga zagrliti, nije se ni rukovao s njima, samo se
okrenuo na peti i iziao na sporedna vrata i kroz kuhinju, najkraim
putem do vozaa koji ga je ekao ispred garae.

***

VE JE NA trijemu uo glazbu iz kuhinje i pomislio kako je zacijelo

kupila radio i da to zapravo nije udno. U vlaku na povratku na sjever
proitao je novinski lanak u kojemu je stajalo da trenutano postoji
milijun i pol radijskih dozvola u vedskoj, najvie na svijetu u odnosu
na broj stanovnika. Sada pak nije vie imala dugova, sin je bio zbrinut u
vojsci. No bilo je neobino to je u ovo vrijeme kod kue, u ovo doba je
poslijepodne uvijek radila, ili u Centralhotelletu ili u barakama na
gradilitu.
Stajao je i oklijevao. Je li sredila da bude slobodna kako bi ga
doekala? Dobro je znala vozni red vlaka, kao i svi u mjestu. Nije bilo
lako drati se odluke koju mora donijeti, nije oekivao da e biti tako
neodgodivo postavljen pred nemogu izbor. itavu je vonju vlakom
proveo izmeu dvaju posve oprenih dogaaja, ili e eksplodirati u jo
jednoj erotskoj fantaziji, to je arko prieljkivao, ili e nepokolebljivo
odluno objasniti da je to bila greka, da ne moe tako dalje, to nije
elio, ali je ast zahtijevala.
Osjeao se, tako si je to predstavljao, kao alkoholiar koji je odluio
prestati piti od sutra, ali prvo se elio poteno oprostiti od otrova, prije
nego to sutranjica neumitno doe. Jednostavno, nije se mogao odluiti.
Ili upravo suprotno, ve je odluio.

99
 Glazba koja je dopirala iz kuhinje bila je neka vrsta vojnikog
mara, teko da je to po njezinu ukusu, no sigurno je presudila dra
novine koju je predstavljao radio. U svakom sluaju, nije mogao ostati
na trijemu kao neki budala, odluio se, krupnim koracima grabio preko
trijema i naglo otvorio kuhinjska vrata da naznai svoju nepokolebljivu
odlunost.
Na sreu, nije stigao nita rei. Za kuhinjskim stolom, uz radio
pojaan do kraja, sjedio je mlad mukarac u odori. Glupost ga je isprva
stresla poput ljubomorne munje, a onda je shvatio da je to zasigurno
njezin sin Hjalmar, na dopustu, kao i svi ostali. Mladi mukarac brzo je
ugasio radio, ustao i pruio ruku.
Desetnik Karlsson, Hjalmar Karlsson , ree. A vi ste sigurno
podstanar inenjer Lauritzen.
Rukovali su se, muki snano. Uslijedio je trenutak zbunjenosti,
inilo se da nijedan od dvojice ne zna kako dalje spontano razgovarati.
Lauritz je pomislio na vrijeme, kako su mladice lia i ovdje na sjeveru
poele izbijati. No desetnik je spasio situaciju.
Mogu li moda gospodinu inenjeru ponuditi alicu kave?
predloio je. Majka ak ima malu zalihu prave mocce.
Gospodin desetnik vrlo je ljubazan. Rado u, hvala , odgovori
Lauritz, izvue jednu od stolica i sjedne. Kao to je i mislio, pokazalo se
da je kava ona ista koju je nabavio na crno u Stockholmu.
Hjalmar je, iskusan, brzo skuhao kavu za najmanje etiri alice,
iznio na stol eer i mlijeko te ih posluio. Lauritz je pomislio kako je
mladi mukarac discipliniran, moda vojska ipak ima ono odgojno
djelovanje na mlade koje svi spominju.
Dakle, gospodin desetnik puten je na dopust? pokuao je
mijeajui kockicu eera u alici kave.
Kao za vraga nisam, oprostite mi na izrazu, ali kolujem se za
nieg asnika, kao i mnogi studenti ronici, za poetak osamnaest

100
mjeseci, tako da je ovo samo tjedan dana dopusta.
Znai, bit e ovdje cijeli tjedan. Na neki nain to stvar ini lakom,
pomisli Lauritz.
A nakon to proe tih osamnaest mjeseci, onda e gospodin
desetnik postati vodnik?
Da, napredovanje je sada bre, zahvaljujui ratu.
A to gospodin desetnik namjerava raditi nakon toga?
Pa, to ovisi o stricu Adolfu.
Molim?
Ovaj, o ratu. Ako se sklopi mir, onda e se, naravno, smanjiti i
potreba za ljudstvom u vojsci. Ako ne, nastavljam sa kolovanjem za
asnika i postajem rezervist, kolovanje mi je potpuno plaeno.
Moram priznati, ambiciozan plan. Uz pretpostavku, naravno, da e
se rat nastaviti jo nekoliko godina, no vjeruje li gospodin desetnik
doista u to?
Nee biti mira, barem ne sad bre-bolje. Oprostite, pui li
gospodin inenjer?
Samo na Badnjak i u slinim prilikama.
Imate li neto protiv ako ja...?
Naravno da ne.
Mladi mukarac je ustao i donio tanjuri iz ormara za posue, u kui
nije bilo nijedne pepeljare. Iz unutarnjeg depa sakoa odore, koji je visio
na vjealici na vratima, izvadio je tabakeru i upalja. Nekoliko je puta
cigaretom udario u tabakeru, zapalio je i naviknuto, leernom kretnjom
otvorio poklopac upaljaa. Drao je cigaretu po sredini izmeu kaiprsta i
srednjaka. Poput asnika, poput ovjeka iz finije obitelji, ne poput
ronika iz Lundea, pomisli Lauritz.
Ti su detalji bili i znaajni i zanimljivi, tabakera je, dodue, bila od
jeftine alpake, no ulatena, s ugraviranim inicijalima H. K., a ovakvih

101
upaljaa nije bilo u vedskoj, ali bili su traena roba na crnom tritu,
koliko je Lauritzu bilo poznato. Jedan od inenjera na gradilitu imao je
slian upalja i hvalio se da takav model koriste ameriki piloti.
Kao to sam rekao, skorog mira u Europi bojim se da nee biti ,
nastavio je mladi mukarac, uglaeno je otpuhnuo oblak dima prema
stropu i zavrio elegantnim kolutom.
Bogme, ba alosno , ree Lauritz. Osim moda tih preduvjeta
za vae daljnje kolovanje. No to vas navodi da prognozirate nastavak
rata? Jest da su Englezi ilavi, ali...
Hitler! Oprostite to prekidam, ali sve ovisi o apetitu dotinoga
gospodina. Nikad mu nije dosta, Austrija, ehoslovaka, Danska,
Norveka, Belgija, Nizozemska, Francuska, Jugoslavija, Grka i sad
uskoro Engleska. Oprostite, zaboravio sam pola Poljske. Vjerujte mi,
nee tu stati.
Lauritz je gotovo zanijemio od preneraenosti. Deko koji je valjda
jedva napunio dvadeset i jednu, govorio je samouvjereno i s autoritetom
koji je bio valjda zadnje to bi se oekivalo od sina samohrane majke iz
neke ruralne zabiti. Nije imao samo snove i bio usredotoen na cilj, bio
je i nadaren, barem prema svojemu odraslom izraavanju.
A ako se ta prognoza pokae tonom... , ree Lauritz oklijevajui
dok je pokuavao smisliti nain da se izvue iz visoke politike, u
kojem smjeru ste se mislili specijalizirati tijekom studija?
U inenjeriji! odgovorio je kao iz topa.
Lauritzova je radoznalost ve bila probuena, no ovaj iznenaujui
put unutar vojske zaozbiljno ga je zainteresirao. Oekivalo se da mladi
mukarci ele postati piloti ili tenkisti, ali ne ba i inenjeri, pa otkud
onda ovaj neobian izbor?
Pokazalo se da se kod Hjalmara radi o istom vojnom razlogu i
jednako promiljenom civilnom. Kao prvo, bilo je kristalno jasno da e
svaki razuman ovjek izbjegavati zavriti u pjeatvu, topovskom mesu

102
koje ili zavri u rovovima ili tri preko otvorenih polja ravno na
strojnice. S inenjerijom bilo je upravo suprotno. Tek nakon to bi
borbene jedinice osigurale neko podruje, dolazili su inenjeri raskriti
put ili izgraditi most na rijeci. Tako se napredovalo i moglo protutnjati
dalje, zauzeti novo podruje. A onda evo opet inenjerije.
I u suprotnom smjeru, u povlaenju, funkcioniralo je isto tako.
Onda su inenjeri ili prvi i jednako olakavali prolaz kao kada se trebalo
probiti naprijed.
Dakle, radilo se o istom kalkuliranju uime preivljavanja. No
pritom i o vrlo vanoj vojnoj zadai, zamislivo je mnotvo situacija u
kojima je to jednostavno presudno za pobjedu. Ili za spaavanje ivota
vlastitim snagama kada su prisiljene na povlaenje. to bi uinio kao
inenjer, na ovaj ili onaj nain, bilo je beskrajno vanije od onoga to je
kao vojnik mogao uiniti kao strijelac u vodu ili biciklistikoj postrojbi.
Uz to, postojala je i civilna strana prie. Prije ili poslije doi e mir,
makar ne tako brzo i jednostavno kao to mnogi misle. Pitanje je eli li
ostati u vojsci zajedno sa silnim prekobrojnim asnicima koje je rat
stvorio. A za one koji su se prezivali Karlsson nije bilo jednako lako
penjati se po ljestvici meu tim silnim Von Knollovima i Von
Tottovima, Viteziima, Plemenitaeviima i ostalom gospodom
asnicima. Obinom vojniku koji skine odoru nee biti lako nai
pristojan posao. U kojem e to uredu ili na kojem drugom radnom
mjestu jedva doekati da zaposle nekoga tko navodno sjajno zapovijeda
naprijed potrbuke.
S druge strane, kao inenjer...
Naravno, ne jedan od onih s Tehnikog veleuilita u Stockholmu,
ali ipak inenjer. I to kolovan a da nije potroio ni krune. Bilo je
dovoljno teko maturirati u Hrnsandu njemu koji se morao osloniti na
samohranu majku koja se iscrpljivala radei kao istaica.
Uskoro su razgovarali o mostovima i skuhali svjeu kavu. Lauritz je
otiao na kat u svoju sobu i donio pribor za crtanje, a sat vremena poslije

103
bili su na gradilitu mosta, Lauritz kao mentor, a Hjalmar kao budui
asnik inenjerije, nepresuno edan znanja.
Hjalmar je hodao uspravno, s lijevom rukom na leima, sve je
pozdravio strogim salutiranjem i nosio je dvije oznake ina na epoleti
kao da se ve radi o zvijezdama. Odora mu je bila besprijekorna, Lauritz
se pitao je li suena u struku jer pristajala mu je kao da je ivana po
mjeri. Preko lijevoga depa na prsima nosio je niz oznaka ije je znaenje
bilo nejasno, osim jedne okrugle srebrne medalje koja je dodjeljivana
najboljim strijelcima.
Lauritz je, naravno, obilazak zapoeo od pripreme betona koji e
uskoro postati srcem mosta. Trenutano se radilo slabijim tempom jer su
sve prilazne rampe bile gotove, no s vremenom e se krenuti punom
parom, kada bude trebalo izliti sam luk, to je onaj dio posla na kojem
poiva i pada itava gradnja. Pokazivao je i objanjavao dok su se
oprezno etali, pazei gdje e spustiti nogu jer se nijedan nije presvukao
u radnu odjeu.
Sitan i krupni ljunak koji su bili potrebni dolazili su iz,
ekonomski gledano, dva jednakovrijedna nalazita. Iz jednoga se
materijal do mosta prevozio teretnim brodovima, a iz drugoga
kamionima. Teretne brodice pristajale su odmah uz mijealice s betonom
i teret se mogao dalje podizati dizalima do manjih spremita. Kamioni su
se unatrake podizali na rampu odmah iznad stanice s betonom, otkuda bi
isputali ljunak ravno u skladita. Zimi su za grijanje postavili cijevi
koje provode paru u sve te prostorije, a podignut je objekt s parnim
kotlom i neposredno povezan s njima. Cement je stizao do drvenog mola
u Lundeu, odakle su ga prevozili kamionima do spremita u koje stane
deset tisua vrea.
Nastavio je tako tijekom cijelog obilaska, a Hjalmarovo zanimanje
nije pokazivalo ni najmanjih znakova opadanja, premda je malo
vjerojatno da se vojna izgradnja mostova bavi lijevanjem betona u
kalupe. U vojsci je vie stvar brzoga napredovanja i provizornih objekata,
dakle, vane su eline konstrukcije od gotovih dijelova, koje se moe

104
transportirati.
Hjalmarovo zanimanje bilo je neutaivo. Lauritz je sam sebi morao
priznati da je doista impresioniran mladievom ei za znanjem i
njegovim inteligentnim pitanjima.
Kada su se vratili, mnogo poslije nego to je Lauritz namjeravao,
Britta je bila kod kue i premetala po kuhinji. Lauritz ju je pozdravio uz
blagi naklon i objasnio da su on i Harald obili gradilite i da je bilo
vrlo zanimljivo. To je doista raduje, rekla je, premda je djelovala pomalo
napeto i, kao usput, dodala je da e, po obiaju, veeru donijeti na kat.
Informaciju je shvatio kao znak da se povue, ponovno joj se naklonio i
rukovao se s njezinim sinom, a zatim iziao i zatvorio kuhinjska vrata za
sobom.
Tako dakle, zakljuio je stigavi u sobu. Nije to neto to bi
pomislio ili ega se bojao, Hjalmarov neoekivani povratak kui sada je
presudio. Kada je ona u uobiajeno vrijeme dola s pladnjem i hranom
posluiti ga, kao da se izmeu njih nita nije dogodilo. Nije bilo prisnog
aptanja, dodira kriom, tajnovitog smijeenja.
inilo mu se da je vrlo dobro razumije. Sve dok joj je sin u kui,
izmeu njih ne smije biti ni najmanje prisnosti. Nita drugo ne dolazi u
obzir.
Hjalmar je bio dijete podignuto bez oca, koliko je uspio zakljuiti.
Oprezno je dala naznaiti da nije bilo lako biti neudana majka u
kranskoj okolini, na selu, a on je nije elio detaljnije ispitivati, iz
obzira ili zbog stidljivosti. Kako god, to je sigurno znailo da Hjalmaru
u mjestu nije bilo lako, primjerice u koli.
Uzevi u obzir takvu pozadinu, bila je zagonetka kako se deko
mogao drati tako samouvjereno kako se drao. Sluei se jezikom koji
je nekako morao sam nauiti, Lauritz je tek sada shvatio da u Hjalmarovu
govoru nije bilo ni traga kakvu dijalektu. Drao se i govorio je kao da je
jedan od mornarikih aspiranata iz Karlova drutva u Vojnoj pomorskoj
koli. Vrlo neobino.

105
 Nema sumnje da je deko bio sjajan materijal, ako u nekom
trenutku u budunosti potrai posao kod Lauritzena & Lauritzena,
sigurno bi mu naao odgovarajue radno mjesto.
Za razliku od neaka Carla Lauritza i Hansa Olofa, koji, ini se, nisu
pokazivali nikakve interese izvan svoje zabave i slobodnih aktivnosti,
jedan je bio na putu da postane uitelj skijanja, drugi nekakvo mazalo.
Slikanje nije mogao procijeniti, to to je Sverre smatrao da je neak
izrazito nadaren nije znailo nita, ponekad se inilo da Sverre ima
bezgranino razumijevanje za boemske razuzdanosti. To u prvom redu
nije bilo zanimanje i obiteljska tvrtka od toga nije imala ni najmanje
zadovoljstva ili koristi.
Carl Lauritz nesumnjivo je bio nadaren za jedrenje, ve je imao
uspjeha u juniorskoj kategoriji i u Saltsjbadenu i u Sandhamnu, zasad i
jo neko dogledno vrijeme u budunosti bio je jedini regata u obitelji.
No jedrenje je samo sport, neto to po prirodi stvari zavrava u
poodmakloj dobi, kao u njegovu sluaju. Sada je jedrio samo
rekreativno.
Najvanije od svega, to nije bilo zanimanje jednako kao ni slikanje,
nije neto od ega se moe stvoriti ivot, obitelj, od ega se moe ivjeti
i na tome temeljiti tehnike i poslovne napretke za tvrtku i...
Tok misli zaustavila mu je hladna spoznaja, neto to si nikada nije
uspio predoiti. Je li doista mogue da Oscarove sinove naprosto nije
briga za posao i budunost?
Strogo uzevi, nikada nee morati raditi da bi preivjeli, dovoljne su
nekretnine koje posjeduju u Dresdenu i Berlinu da se osigura budunost
cijeloj rodbini, i to generacijama. Pretpostavljao je da su deki toga
svjesni, premda se unutar obitelji nikada nije razgovaralo o novcu.
Jesu li doista zamiljali ivot koji se ponajvie sastoji od jedrenja,
skijanja i slikanja? Ne, to stvarno nije mogue, bilo bi to neljudski,
nekranski da i ne spominje, iako se inilo da potonji aspekt momcima
ne znai nita, kao ni ostalima u obitelji. Kako je uspjelo ispasti tako?

106
 Ne, nepotrebno se brine, ta jo su mladi. Carl Lauritz ima jo
godinu dana do mature.
Osim toga, imaju i Karla. Haralda mora protiv svoje volje smatrati
izgubljenim sinom, kako god da si predoi budunost. Kada Njemaka
pobijedi, nee, jasno, biti nebitno imati asnika SS-a u obitelji, posebice
jer je Harald slubeno bio suvlasnik njemake graevinske tvrtke. Ako
nita drugo, moglo bi to biti od birokratske vanosti. Jer, kako god da se
nova Europa organizirala pod Njemakom, bit e birokracije. To je
moda bilo jedino sigurno. No do daljnjega bilo je neizbjeno ne raunati
na Haralda.
Karl je, pak, pouzdana stijena, uvijek roditeljima na radost, nikada
ni najmanje razoaranje. Zavrio je kolovanje za inenjera, prije nego to
je mobiliziran stigao je odraditi nemali dio prakse u tvrtki i samo da nije
bilo rata bio bi ovdje, posve spreman preuzeti je. I zaruen je za pristojnu
djevojku iz Sdermanlanda, na stranu to joj je Christa umjesto Louise
priila nezgodan nadimak Stari krov . Pa nije jadno djevoje krivo to
joj je roditeljski dom velik i vriti za obnovom, izmeu ostaloga, i
krova. Taj oblik financijskih nagodbi koje su se indirektno
podrazumijevale nije bio osobito neobian, u to je Christa, uostalom,
trebala biti dobro upuena jer je i sama bila plod upravo jednoga takvog
aranmana. A primjerice Wallenbergovi su sustavno poudavali sve keri u
aristokraciju. Zakrpan krov za prezime. Pa to! Jedino stvarno bitno je da
su djeca sigurna da ele zajedno provesti ivot, kao neko on i Ingeborg,
premda njima novac nije nita znaio.
Zapravo, ako emo iskreno, naravno da jest. Bez Oscarova afrikog
bogatstva ivot bi im svima bio posve drukiji, veine lanova obitelji
ne bi ni bilo.
Shvatio je da su mu misli poele lutati, leao je na svojem tvrdom
krevetu prstiju isprepletenih na potiljku i piljio u nebruene daske na
stropu. to je ono pokrenulo tu bujicu misli?
Pokuao ih je rekonstruirati.

107
 Prvo i osnovno, susret s Hjalmarom, njezinim sinom. Da je u
njegovim neotesanim neacima postojala ma i desetina Hjalmarove
izdrljivosti, ivot bi izgledao ruiastije. Otprilike odande je krenuo tok
misli.
A onda jo i nepravda u odnosu na Karla, situacija koja je bila
gotovo biblijska. estiti sin radi u znoju lica svoga na imanju svoga oca,
dok starija nitarija od brata unaprijed dobije nasljedstvo, ivi
raskalaeno i vrati se kui propao. I to otac onda uini? Pa, zakolje
ugojeno tele i sve mu oprosti. Biblija je puna takvih zagonetnih pounih
pria o pravdi i nepravdi, poput prie o radnicima u vinogradu koji su
dobili jednaku plau, premda su neki radili od rana jutra, a drugi doli
tek kasno poslijepodne.
Zakljuak do kojeg je lutajui pokuao doi, bio je jednostavan. On
i Ingeborg moraju mnogo ozbiljnije pokazati Karlu koliko ga cijene.
Ivanje u Sandhamnu bit e prva prilika za to, doista e se pobrinuti
da se prema Karlu vlada kao da je najstariji sin, pokae mu sasvim
drukiju vrstu panje, ispravi svoj grijeh, zanemarivanje, najbolje to
moe.
Moglo bi biti lijepo za Ivanje, samo neka ih vrijeme poslui. Svi e
doi, cijela obitelj, ak i Karl jer je situacija u sjevernoj Europi bila
mirna. Rat je dalje tutnjio dolje na jugu, Nijemci su upravo istjerali
Engleze s Krete, borba za La Manche nastavljala se bez promjene kao i
dosad. No ovdje na sjeveru je mirno, na stranu ustanak u Norvekoj.
Dolazi Johanne, a i Rosa, koja je isto teko mogla dobiti slobodno,
Oscar sa sinovima, Christa, vjerojatno nakratko otputena iz ljeilita,
svi zajedno. Mogla bi to biti mirna i vrlo lijepa ljetna proslava.

***

108
NEBO JE bilo isto i plavo, vjetar slab. Oscar se ponudio da se gliserom
odveze do Sandhamna, a za njim sportska jedrilica Carla Lauritza i,
naravno, veina zaliha, Christa, kune pomonice i Helene.
Sverre e s Oscarovim dekima pomagati njemu na Beduinu kada on
krene. S obzirom na vjetar, nije bilo problema.
Ingeborg je, pomalo neoekivano, inzistirala da ovoga puta jedri
umjesto da ide gliserom, makar se potonjim udobnije putovalo. Rekla je
da bi rado bila s njim u kokpitu, kao u mladim danima.
Karl i Louise takoer su trebali doi na vikend, trajektom, kao i
Johanne i Rosa. Dakle, moi e se okupiti po lijepom ljetnom vremenu,
ba kao to se nadao. Na njihovu nebu nije se nazirao ni oblaak.
Ingeborg je doista veinu vremena sjedila uz njega u kokpitu,
uukana u bundu, hrabro je drhturila premda je to pokuala sakriti,
drala je svoju ruku na njegovoj na kormilu. Bilo je izrezbareno,
ukraeno staronordijskim uzorcima i likovima, naravno, Sverreovo djelo,
ali i jedino to je ostalo nakon poara u kojemu je izgorjela Ran.
Ispoetka su dugo razgovarali o Ran. Ingeborg mu je to ve
ispriala, no sada se vratila na to, moda detaljnije i emotivnije, kako je
prizor Ranina spinakera bio jedan od najintenzivnijih trenutaka u njezinu
ivotu.
Nalazila se na carskome brodu Hohenzollernu, jedan mladi
pomorski asnik bio je toliko ljubazan da joj pomogne s dalekozorom i
objanjavao joj znatno vie nego to je trebalo, ali sasvim je izgubio
samokontrolu kada je pred posljednje kruenje prema Kielu i cilju vidio
to se zbiva. Lud od uzbuenja, poruio joj je da se zasad u daljini vidi
samo jedan spinaker, ali da to sigurno nije carski, kao inae, nego da je
crven! Oito je stvar bila i skandalozna i senzacionalna. Pobjednik je
stigao mnogo prije carskih jedrilica, s crvenim spinakerom!
U to je vrijeme bila fino odgojena djevojka koja je znala zadrati u
sebi svaku neprilinu reakciju. Danas bi joj navrle suze radosnice, jer

109
dobro je znala da se radi o njemu. Njegov je spinaker bio u obliku
goleme norveke zastave, jasno, crven, ali i plav i bijel. Nije se to samo
Norveka, mlada i slobodna jedriliarska nacija, doslovno pokazala i
podignula zastavu, nego se nadmonija pobjeda nije pamtila. Neki su
prigovarali i da je najarogantnija.
No to nije bilo vano, jer kada je ugledala crveno jedro kako se
pribliava, a bijela jedra drugih jedrilica poela su se pojavljivati u
daljini, znala je da e imati jedno drugo. Tono u tom trenutku znala je.
Njezin otac napokon je pobijeen. Jer Ran nije predstavljala samo
jedrenje, pobjedu svih stranih i jedrilica carske obitelji te velik pokal,
nego i bogatstvo. ovjeka koji je uspio izgraditi brod poput Ran ak bi i
njezin teko konzervativni otac smatrao dostojnim zetom. Bila je u
pravu. Na zadnjem banketu te godine sjedili su zajedno kao zarunici.
Obeali su jedno drugome da e jednoga dana sjediti ruku
isprepletenih na kormilu. Nije se mogla sjetiti je li to bilo prije ili nakon
pobjede prvoga dana regate.
Kako bilo, dan-danas sjedili su tako, dodao je, gotovo etrdeset
godina poslije. Sasvim blizu, sve dok ih smrt ne rastavi.
Tako je, sloila se.
Sjedili su neko vrijeme u tiini, utonuli duboko u sjeanja iz Kiela
o kojima je tako lijepo zborila. Zatim se pribrao i ispriao joj svoje misli
o nenamjernoj nepravdi prema Karlu i kako se to mora ispraviti. Da,
sloila se, trebalo bi zapravo Karla gledati kao najstarijeg sina. to je
moglo biti ljepe od poetka s tim dobrim namjerama tijekom sjajnoga
ranoljetnog dana poput ovog?
Naravno, gliser Emir stigao je barem dva sata prije Beduina. Kada
su uli u luku, ostali su stajali pred kuom i mahali im. Carl Lauritz je
konop za privez s krme elegantno zavezao za plutau, a Sverre je posluio
kao mali od palube i privezao pramac, uz popratni smijeh i pljeskanje.
Jo nije bila kasna veer, ostali su imali dovoljno vremena da pripreme
sveanu veeru na verandi, sve zalihe s Emira ve su bile na kopnu,

110
poslagane u smonice i podrume. Mnogo ruku pomoglo je sada iznijeti
stvari iz utrobe Beduina.
Veer je bila blaga, vjetra vie uope nije bilo. Prvi ivanjski obrok
proao je divno i harmonino, nitko nije izgovorio ni rije o ratu.
Brzojavi su dan poslije stigli istodobno, istim amcem od telegrafa
u vedskome kraljevskome jedriliarskom drutvu. Jedan je poslala
Rosa, drugi Karl, u obama su vrlo iznenadno otkazali dolazak, oba su
bila kriptina. Rosa je napisala:

Iz razloga koji e uskoro postati strano

oiti ne mogu doi stop Rosa

Karl je napisao:

Okolnosti izvan moje kontrole naalost

znae da Louise i ja naalost moramo otkazati
stop Karl

Bilo je vrijeme ruka. Oscarovi deki isplovili su malom sportskom

jedrilicom, Sverre je otiao u poduu etnju sa svojim blokom za
skiciranje, Helene nije bilo na vidiku, u najgorem je sluaju jo spavala,
Oscar, Ingeborg, Christa i on sjedili su na verandi.
Ovo Karlovo zapravo ne govori nita, osim da je sprijeen ,
zakljui Oscar. Ove >okolnosti izvan moje kontrole< mogu znaiti
doslovno bilo to, bilo kakvu obiteljsku obvezu, recimo. Drugim
rijeima, ne zna on to jasno napisati. Ali Rosa, pak...
Usuuje se malo konkretnije natuknuti da emo uskoro postati
svjesni neega stranog , nadopunila mu je Christa misao.

111
 Upravo tako. A budui da Rosa radi u obavjetajnoj slubi, ima
pristup tonim informacijama, dok su Karlu samo otkazali dopust, a da
ne zna tono zato , ustvrdio je Oscar.
Ali Rosa u biti radi u Ministarstvu vanjskih poslova , ubacio se
Lauritz.
Nemoj mi se praviti, dragi brate!
U redu, ali kako zna...?
Zato to ne znam, toliko je jednostavno. Zna li ti gdje Rosa radi,
osim da je negdje u stermalmu? Bi li ti rekla da je pita? Jesi li je ikad
uo da je rekla jednu jedinu rije o svom poslu ili kolegama? Nisi. A to
moe znaiti samo jedno i ne treba se toga stidjeti.
A kao Hauptmann u Reichswehru asno otputen iz slube godine
1918., naravno, zna sve o obavjetajnim slubama , promrmljao je
Lauritz.
Ne bismo li trebali upaliti radio, umjesto da se razbacujemo
pretpostavkama? pomirljivo e Ingeborg.
Okupili su se oko radija u dnevnoj sobi, ali svirala je jedino
vedska glazba nacionalnog romantizma, a kada je spiker najavio komad
Huga Alfvna, u tonu nije bilo ni najmanje nemira, kamo li najave kakve
velike vijesti. Znai, na radiju jo nisu znali ono to je Rosa znala.
Njemaki radio nisu hvatali jedva popravljenom antenom koja je
pala s bora kod ugla verande. Lauritz se odlunim koracima spustio po
mostiu nad pijeskom do mola i podignuo crvenu ruku na semaforu,
znak momcima da se odmah vrate kui. Pentranje po ljestvama i stablima
nije bilo neto to bi postariji mukarac trebao raditi, barem u oima
njegove supruge.
Pola sata poslije podignuli su antenu, ali ni njemaki radio nije
nagovjetavao nita novoga, a jo manje stranoga , samo dobra stara
priopenja o fantastinim uspjesima Luftwaffea nad La Mancheom.
Carl Lauritz i Hans Olaf bacali su novi da odlue tko e uzeti kola

112
za sijeno i odvesti se u selo do pristanita po sestrinu Johanne, koja
dolazi poslijepodnevnim parobrodom iz Stockholma.
U tiini su na verandi pili kavu. Tek se sada pojavila Helene, aljivo
im zaeljela dobro jutro i produila u kuhinju na doruak, ili moda
ruak.
Dobro, koja je to strana vijest koja se jo ne zna, ali zbog koje
naa obavjetajna sluba uurbano radi? razmiljao je Oscar naglas.
Nije lako natjerati veane da rade pred samo Ivanje, ovdje je to ipak
mnogo vei blagdan nego drugdje. Hou rei, ako trai pogodan trenutak
da napadne vedsku, onda je to ili pred Ivanje ili pred Boi.
Izgovorio je otprilike ono to su svi mislili, samo to se on, po
obiaju, izrazio dramatinije. Je li, dakle, rat krenuo put vedske? I ako
jest, tko to napada i gdje?
Ako su Englezi krenuli na njih, najvjerojatnije e pokuati zauzeti
prugu kojom se prevozi rudaa, na sjeveru, dugo su prigovarali da
vedska rudaa slui za opskrbu njemakih tvornica oruja. No, kako e
to izvesti ? Zranim desantom na prugu i rudnike u Kiruni ?
Ne, tamo bi ih potukli, smatrao je Oscar. Privremeno bi sabotaom
zaustavili promet rudaom, to je sasvim mogue, ali nakon toga bi im
trupe postale nedostatne, nemogue ih je opskrbljivati, to bi znailo da
su gotovi. vedska vojska uistinu nije nepobjediva, ali mnogo ih je i
najvie su koncentrirani na sjeveru.
No ne bi li Njemaka takoer mogla imati razloga da napadne
vedsku? Ako se promet rudaom ne sabotira prije toga, veani e to
sami uiniti onoga asa kada njemake snage prijeu granicu. Nakon toga
morali bi drati brojne okupacijske snage na podruju veliine Njemake,
to jest, nekadanje Njemake ili kako ve da se to nazove. Nova Velika
Njemaka neto je sasvim drugo.
Istina, Nijemci za razliku od Engleza imaju dobre pozicije za napad
iskrcavanje iz Danske preko resunda, oklopne divizije na Karlstad i
dalje prema Stockholmu. Ali to bi time dobili, i zato? Da uutkaju

113
uasni tisak u Gteborgu? One jo gore komunistike novine da i ne
spominje, vlasti nikako da ih zabrane. Jest mogue, ali bio bi to
neobino skup nain da se zaepi gubicu pojedinim novinarima, koliko
god uasni i neodgovorni bili.
Raspravljali su vrtei se ukrug, ne nalazei nijedan vjerojatan povod
da se vedsku uvue u rat. Uostalom, Brecht i dalje ivi na Lidingu,
naglasila je Ingeborg i nasmijala ih, prvi put otkad su zapoeli razgovor.
Da, umirujue je to prijatelj boljevik i dramatiar jo nije
pobjegao , ree Oscar. U tom sluaju barem znamo da ne dolaze
Nijemci!
to god da je nadolazeega, a pritom i stranoga, vedska
obavjetajna sluba otkrila, ovakvim teoretiziranjem nije se dalo nai
odgovor. Postalo je to jo oitije kada je stigla Johanne, radosna i
bezbrina, i izgrlila ih sve redom, ali isto tako razoarala se i iznenadila
kada je saznala da su brat i sestra u zadnji as otkazali pa kako je to
mogue, ba pred Ivanje. Ne, nema nikakvih osobitih vijesti. Na putu
prema trajektu, kod pristanita kod Nybroa prola je centrom grada i
Stureplanom, gdje su novine vjeale naslovnice i plakate s najsvjeijim
novostima. Nije vidjela nita osobito, a nipoto neto zabrinjavajue.
Sada bi se ipak za poetak okupala.
Upozorili su je da je u moru kojih 14-15 stupnjeva, na to se
nasmijala rekavi da su se i ona i ostala djeca oeliili kroz mnoga ljeta u
Sandhamnu.
Oscar se ispriao uz rijei da mu treba ustra etnja da mu proradi
apetit.
Ingeborg je iznenadila Lauritza prijedlogom da takoer odu u etnju,
dodue, ne ba ustru, samo nekoliko stotina metara do rta.
Nije se moglo brzo hodati po pijesku, osim skakuui po ratrkanim
biljicama ednjaka i pjeane rai. Ingeborg se uskoro zadihala od
napora, ali nije se alila, samo mu se smeteno nasmijeila. Malo se
iznenadio, pomislio je da ipak nisu ba toliko stari, uzeo je pod ruku i

114
poveo niza strminu uz rub plae, gdje su valovi oblikovali zid od
pijeska. Ondje je bilo lake hodati, ali su zato smoili noge.
Sjeli su na sam vrh stjenovita rta, dugo su sjedili jedno kraj
drugoga, bez rijei. Nekoliko galebova kriei ih je preletjelo, ugledali su
Jorunn, koja je stajala podalje pored mola i istila listove za veeru.
Puhao je lagan povjetarac, i dalje ni oblaka na nebu. Na otoiu Korsu
klonula je vedska zastava na starome svjetioniku. Nita se na otoiu
nije kretalo, premda je bio vojna baza. Oito obalno topnitvo nije bilo u
stanju najvie pripravnosti, barem ne ovdje, na istonoj obali.
Lauritz pomisli kako bi nebo trebalo biti crno od prijeteih oblaka
koji su krenuli na njih s mora. Bolje bi odgovarali uz nepoznatu prijetnju
koja se oito vani spremala. A ipak, podalje, prema Grnskru, patke su
se ljuljale na valovima. Moda e okrenuti na hladniji vjetar? Ne, koliko
god da je ispitivaki gledao u nebo, nije nalazio znakove loeg vremena.
Primaknula se blie njemu niza stijenu koju su odabrali kao
promatranicu i poloila ruku u njegovu. Dugo su sjedili u tiini, rijei
nisu bile potrebne. esto je bilo tako s njih dvoje, pomislio je, nakon
svih tih godina, godina ispunjenih sreom, mogli su sjediti zajedno u
tiini. Vrlo poseban, njihov nain.
Moram ti neto rei , rekla je iznenadno i s naporom, toliko da se
stresao i u strahu se ispitivaki okrenuo prema njoj.
Utihnula je. ekao je.
Zna, nisam to mogla rei prije, dok smo bili svi na okupu, samo
bismo se nepotrebno zapetljali u priu, a prilika ba nije bila najbolja ,
rekla je brzo, gotovo mehaniki, i istodobno se nasmijeila.
Izgledalo je pomalo udno.
No, kako bilo , nastavila je. Da sam vas prekinula i rekla o
emu se radi, samo bih povrijedila vau muku tatinu nakon silnih
pronicljivih analiza politikih i vojnih strategija. Uglavnom, u krivu ste
u vezi onoga to e se dogoditi.

115
 Aha, tako znai. U redu. Ali ti zna?
Da, znam. I ti bi znao da nisi noj.
Ne samo noj, nego i glupi noj jer nemam pojma na to misli ,
ree s olakanjem. Stekao je dojam da e mu ispriati neto neugodno.
Harald je to praktiki otvoreno rekao , nastavila je i ispitivaki ga
pogledala, pruajui priliku da uhvati njezin tok misli.
to je Harald rekao? pitao je priglupo. Nisam ba paljivo
sluao, mislim, osim onoga to je rekao Johanne. Ono ostalo ipak je bilo
munije, otprilike sam poelio nita ne uti, o svetoj zadai nacizma, i
tako ukrug.
Da, bogme jest tako zvualo. Uvijek zvui tako. Ali, ako ti citiram
rije po rije, sigurno e se sjetiti, a moda ak i shvatiti. Moe?
Moe.
Rat e krenuti posve novim tokom koji e potresti cijeli svijet.
Najsvetija zadaa Njemake.
Molim?
To je rekao. Citiram. Napad na vedsku teko da bi potresao
svijet, a jo manje je to najsvetija zadaa Njemake. Dakle?
to dakle?
Sovjetski Savez.
Ta ga je spoznaja stresla kao elektrini udar iste sekunde kada je to
izgovorila. Neuveno, svijet e nedvojbeno biti potresen. Sovjetski Savez
nee se dati pobijediti u mjesec dana, kao Francuska. Potrajat e vie od
godinu dana, razdaljine su goleme, te udaljenosti su pobijedile i samog
Napoleona. Ali, on nije imao oklopne divizije.
Zamolila ga je da za veerom ne govori nita. Haraldov kratki posjet
ostao je tajnom, nikome iz obitelji nisu rekli ni rijei. Zbog Johanne,
koja bogme nije mogla otii u vedski stoer norvekoga pokreta otpora i
ispriati im kako joj je brat, koji je igrom sluaja SS Hauptsturmfhrer,

116
doapnuo da je otkrivena. No, takoer i zbog njega, Harald je praktiki
arogantno samorazumljivom gestom svoj ivot stavio Johanne u ruke, ali
i njima.
Bilo je posve ispravno drati njegov posjet tajnim.
Dakle, za veerom ni rijei, koliko god Oscar izvlaio strune
zakljuke , rekla je kada joj se uinilo da se pribrao nakon oka da se
poinje dogaati neto neuveno, skoro pa nezamislivo.
Naravno, ree on, za veerom ni rijei. Saznat emo sve kada
doe vrijeme, a ovo je ipak obiteljska veera, moramo se pokuati lijepo
provesti.

***

U SANDHAMNU su jorgovani do Ivanja uvenuli, u Lundeu su bili u

punom cvatu. Imala je i bijele i plave jorgovane u malome vrtu pred
kuom, vidio ih je izdaleka.
Prizor mu je davao upravo mir za kojim je udio, o politici vie nije
elio uti ni rije. U tom smislu vikend je bio straan, nisu to bili ni
prva veera ni veer da su cijelu no prosjedili na otvorenoj verandi, od
kasnoga ljetnog sumraka do ranog svitanja, a more je mirovalo poput
sjajna bijelog zrcala na kojemu je ranoljetna svjetlost jo jae bljetala.
Mogli su razgovarati o lijepim stvarima u ivotu, o nadama Carla
Lauritza uoi jedriliarske sezone u Saltsjbadenu i regata u Sandhamnu,
o Helene koja je izabrala francuski i engleski kao izborne jezike u
zavrnom razredu srednje kole, ak o ivotu na Umjetnikoj akademiji,
ili u Meyerici , kako ih je Hans Olaf znalaki ispravio, jer ipak je
dobila nadimak po ljevau Meyeru, o koristi kupanja u slanoj vodi
tijekom cijelog ljeta, o riziku da ostanu bez svojih zahoda na vodu jer su
neki prerevni inspektori zakljuili da malo ljudskih fekalija moe

117
oneistiti itavo Baltiko more, o modernoj knjievnosti, o Johanneinoj
prijateljici Karin Boye koja je u proljee poinila samoubojstvo, i usput
o tome opisuje li njezin posljednji roman 1 totalitarnu dravu
komunistikog ili nacistikog tipa.
Pritom je raspoloenje postalo pomalo napeto, a on je dodao ulje na
vatru odluno promijenivi temu kada su otili predaleko.
Mozelko vino bilo mu je poput melema, kao stvoreno za nordijsku
ljetnu no. Peljarska brodica vie je puta ula i izila iz luke, uo se
motor kako klopoe. Tu ljetnu no proveli su vrlo povezani kao obitelj.
ene su se, kako se bliila pono, umotale u marame od kamira, na
ugodnu zraku vie od toga nije bilo potrebno. Odijela koja su se
mukarcima ispoetka inila pretoplima, ali nisu se mogli drukije obui
za proslavu Ivanja, sada su bila sasvim ugodna. Dim cigara lebdio je
poput mirnih oblaka na povjetarcu kojeg jedva da je bilo.
Sve je bilo kako su samo mogli poeljeti.

Brittini plavi jorgovani mirisali su opojnije od bijelih, to je primijetio

kada se nakratko zadrao pred kuom. Unutra je bilo tiho, nije se uo
radio. Ako je Hjalmar bio kod kue na dopustu za Ivanje, naravno da mu
je iznenada i neobjanjivo obustavljen kao i svima drugima. No sada je
valjda sve razjanjeno.
Finska je objavila rat Sovjetskom Savezu, vedska vojska ponovno
se skupila uz finsku granicu, a tisak i politiari upustili su se u politike
svae kakve se ve dugo nisu ule. Naravno, desnica je eljela da se
vedska postavi na finsku, a time i njemaku stranu. Stoji, to je pitanje
asti. Problem je, naravno, bila vedska politika neutralnosti, ui u rat na
neijoj strani nije bilo neutralno. I to stoji.
Zatim se postavilo pitanje je li neutralno dopustiti njemakoj
diviziji da iz Norveke proe kroz vedsku radi sudjelovanja u finsko-
njemakom napadu na Sovjetski Savez. Poela su strana trabunjanja.

118
Posve jasno da nije neutralno, nego praktino.
Kuhinja je bila ista i prazna, radio je stajao na svome mjestu u
prozorskoj nii, sve je bilo tiho, mirno i lijepo, kao da rat nije pokucao
na vrata. ak je i zelena boja koja se ljutila s ormara za posue bila
lijepa, posebice ovako obasjana poslijepodnevnim suncem.
Postidio se, ali nije mogao ne oduljati se u blagovaonicu.
Desetniku Hjalmaru ni traga, ma ni opuka u tanjuriu. U uredu u
Stockholmu imao je vlastitih pepeljara od bakrena lima, s utisnutim
prizorima gradnje mostova nekada i sada, mora se sjetiti da sljedei put
ponese nekoliko komada. Bio bi to dar ni premalen ni prevelik, ali zato
oito poboljanje. Opuci na tanjuriima bili su prilino ruan obiaj.
Uspeo se do svoje sobe. Sve je bilo oprano, prugasti sagovi i
posteljina, drveni pod mirisao je po istoi. Presvukao se u radnu odjeu
i paljivo objesio putno odijelo iza zastora. Nije mu se urilo na
gradilite, ak su uranili s poslom. Legao je na krevet, ruke stavio na
potiljak, zagledao se u drvene planjke i pokuao upiti isti mir, ne
misliti na obitelj, ne misliti na to kako je zavrio vikend.
Naravno, to je bilo nemogue.
Jer, makar je sama veera, o dugoj svijetloj noi da se i ne govori,
prola vrlo dobro, sve se preokrenulo kada su dan poslije, sudei prema
iskazanoj slozi, jedni drugima postali skoro pa protivnici.
Vijest je do njih doprla putem radija u vrijeme ruka. Njemaka je s
vie od dva milijuna vojnika krenula na Sovjetski Savez, i to u napad po
irokoj fronti; oklopne divizije grabile su naprijed i svijet se jo jednom
tresao od straha pred Blitzkriegom, samo ovoga puta beskrajno veim.
Obitelj se podijelila. Ne, to je, naravno, pretjerivanje. No nisu se
slagali.
Christa se meu njima oito najvie nadala sovjetskoj pobjedi,
salonski boljevik kakav je ve bila. Johanne se sloila, dodue ne toliko
fanatino, i Ingeborg je oprezno stala na njihovu stranu. Stav koji su ene

119
zauzele bio je blago reeno uznemirujui.
Rezoniranje im se vrtjelo oko Hitlera, inilo se da smatraju kako je
njemaki poraz jedino to je jo potrebno da se njemakome narodu
otvore oi i da bi Njemaka, osloboena nacizma, brzo mogla povratiti
svoje mjesto vodee kulturne nacije. Nacizam e postati kratka nona
mora, zla usputna faza njemake povijesti.
Kao to je Oscar tada ispravno, ali ne osobito diplomatski upozorio,
dame rezoniraju malo previe naivno. Na njemakom to je zvualo
gore, jer dok je Christa bila prisutna, govorili su njemaki, gndige
Frauen .
Naravno, kao da je dodao ulje na vatru. ene su u obitelji uvijek
bile najjae u politikim raspravama, to je sada ispalo zastraujue
oitim jer ini se da je Johanne naslijedila te inae ne ba tipino enske
talente.
Nastala je beskonana galama o Hitleru, Goebbelsu i Himmleru,
kojega su uporno nazivale kokoarom i farmerom . Naravno, i ona
uvijek ista pjesma o idovima, uvijek jednako naporna. Proslava koja je
tako lijepo poela, uskoro je bila upropatena. Toliko da mu je poeo
nedostajati Lunde.
I evo ga sada ovdje, slobodan od politikih rasprava barem iduih
pet dana. Udarci ekia odzvanjali su s gradilita. Zvuk je bio smirujui
gotovo kao i zvuk strojeva. Stotine ljudi radile su u znoju lica svoga bez
obzira na rat, gradnja mosta bliila se prijelomnom trenutku, revanu za
onaj prvi neuspjeh. Ovoga puta nema toga gosta koji bi ga sprijeio da
prisustvuje lijevanju luka.
Sa Sandbronom zavrit e svoj djelatni ivot inenjera, ponovno e
lijevati najvei luk na svijetu, a zatim e se povui, zavriti s
mostovima, osloboen krivnje.
Bila je to posve nova pomisao.
Ne ta o zavretku inenjerskog ivota, nego samo jednolinog ivota

120
na terenu, za koji je u biti bio prekvalificiran. Moi e se posvetiti
istraivanju i eksperimentiranju, ponovno se prihvatiti problema s
gradnjom ojaanog betona bez skela, ispitati nepoznate slabosti betona.
Beton moe trunuti, Akvarij u Saltsjbadenu pokazivao je vrlo
uznemirujue znakove koji upuuju na to, moe upiti vodu koja se zaledi
i tako lomi beton, uzrokuje koroziju u armiranom eljezu. to je bilo
sasvim novo podruje, a budui da su njemaki konkurenti bili vezani uz
njemake ratne napore, gradnje velikih, ali ne ba sloenih objekata poput
Atlantskog bedema, podmornikih baza na francuskoj obali i tornjeva za
nadzor zranog prostora u Berlinu, teko da su imali vremena posvetiti se
novim koracima u napretku tehnike. Mogao se, dakle, unaprijed radovati
poslovnim prilikama s njemakim kolegama nakon rata. Pobjeda e ih
nemalo stajati, dobrim dijelom i zbog barbarskih engleskih
bombardiranja, a sa sobom e donijeti i rijetko vien porast gradnje u
Njemakoj.
Makar, trenutano je gubio vrijeme. Nije ba bilo tipino za njega
da samo lei i pusti misli da lutaju. Moda bi trebao do luke, nakon
burnoga vikenda. Tako je brzo ustao da mu se zavrtjelo u glavi, ali brzo
se pribrao i odetao do mjesta gdje se mijeao beton.
Kada se nekoliko sati poslije vratio, iz kuhinje se uo radio. Nije
imao plan, nije smislio nikakvu odluku ni u jednom, ni u drugom
smjeru, moda je zapravo kukaviki njoj prepustio inicijativu. Bude li se
drala jednako kao kada je Hjalmar bio kod kue, kao da se izmeu njih
nita nije dogodilo, tako e i biti. Doe li mu ususret i poeli li ga
zagrliti, bit e tako.
Uao je u kuhinju i poelio dobru veer, to je bilo pomalo udno
pod bljetavom ranoljetnom svjetlou. Stajala je za tednjakom i
energino neto mijeala u loncu, nasmijeila se, ali nije mu prila.
Neodluan, ostao je stajati nasred kuhinje, mora smisliti to e rei.
Je li se Britta lijepo provela za Ivanje? izustio je na kraju.
Da, ispoetka , ree ona, ne miui pogled s lonca. Hjalmar je,

121
naravno, dobio dopust i doao kui, ali odjednom se neto promijenilo i
morao se vratiti. Radim umak na luku, ne smije zagorjeti.
Znai, za veeru je sle u umaku od luka?
Da, rekao je da eli neto potenije nakon toliko tokholmske
hrane za Ivanje.
Zvui odlino. Da, stvar je bila u ratu s Rusijom, i mom sinu
naknadno su povukli dopust. Rat remeti mnogo toga.
Nda, gamad se meusobno tamani.
Hmda. Ili ne...
Razgovor je stao. Lonac s umakom zamijenila je za tavu i pribliila
si tanjur s paniranim filetima od slea. Kuhani mladi krumpir oito je
ve bio gotov. Ponovno je oajniki razmiljao to bi rekao.
Jako si mi nedostajala, Britta , ree. Prvi put joj se obratio sa ti.
Naglo je stala s poslom, koju sekundu bila je potpuno mirna, a
onda je maknula tavu sa tednjaka, obrisala ruke o pregau, skinula je i
bacila preko jedne od stolica. Tek se onda okrenula prema njemu.
Nasmijeila se svojim irokim srdanim osmjehom, ali u oima kao
da su joj zablistale suze. Pogledali su se bez rijei.
Tri lagana koraka i bila mu je u naruju, pritisnula lice o njegov
vrat i proaptala da je i on njoj nedostajao toliko da je povremeno mislila
da je sve samo sanjala, da se nije usudila rei to prva. Prestao je
razmiljati i prepustio se.
Tog su tjedna bili zajedno svake noi.

***

VRIJEME kao da je bilo ludo, kao da se klima mijenjala. 14. srpnja

122
izmjereno je 36.8 stupnjeva, najvia zabiljeena temperatura od 1859.
Seljacima nije bilo lako zbog sue, a ako je i padalo, bio bi to prolom
oblaka, na nekim je mjestima zabiljeeno preko pedeset milimetara u
jednome jedinom danu. Opskrba itom u zemlji ozbiljno je dovedena u
pitanje, na jesen ih je ekalo novo racioniranje.
Djeci i mladima u Sandhamnu nezgodno vrijeme uope nije
predstavljalo problem, upravo suprotno. Temperatura usred otoja nikada
nije bila ovako visoka, mogli su satima ne izlaziti iz vode. Lauritz je
izvukao staru alu da e im uskoro narasti krge.
I sam se kupao vie puta dnevno, ali Ingeborg nije, neobino.
Govorila je da joj je ranojutarnje kupanje sasvim dovoljno.
Zamolila ga je da uzme godinji odmor u srpnju i za vrijeme regate
poetkom kolovoza, to naravno, nije ba mogao odbiti. Od radova koje
je nadgledao, trenutano se nije zbivalo nita to bi ga prisililo da ostane
na gradilitu. Ono to ga je privatno vuklo gore bio je nevaljan, gotovo
jeziv razlog, praktiki jaram na njegovoj savjesti, svaki put kada bi
pogledao svoju suprugu.
Stigli su Karl, Johanne i Rosa i ostvarili si elju da malo proputuju
tijekom ljeta. Karl je obino imao slobodan vikend i usto ekao na dulji
dopust u kolovozu. Rosa je od svojega oito vrlo zahtjevnog posla
mogla dobiti slobodno svaki drugi tjedan, oekivali su je ove subote.
Kada bi dola u posjet, bila je blijeda, izgledala umorno i spavala bi sve
do veere. Dakako da je Johanne ljeti na fakultetu imala praznike, no
inila se svejedno neprestano zauzeta poslovima koje ni rijeju nije
spominjala. Naravno da su imali veze s pokretom otpora, premda je
prestala s kurirskim zadatcima u Norvekoj.
Sverre je bio kao zec, nitko zapravo nije znao gdje je. Ponekad bi
doao u Sandhamn na nekoliko dana, veinom se oito zadravao na
kupalitu za gospodu u Saltsjbadenu i bio je preplanuo poput utavljene
koe.
Oscar i Christa trajnije su se smjestili u Dalstugan tijekom ljeta.

123
Vei dio dana provodili su na plai pored mola, okrueni hrpama knjiga.
ak su znali ruati u svojim prugastim lealjkama, i dalje s knjigom u
ruci. Christa je tvrdila da sunce i kupanje u moru izrazito povoljno
djeluju na njezine silne zagonetne bolesti, oito suprotno od Ingeborg,
koja je poela izbjegavati sunce kad god je mogla. Nije bilo udno to je
Christi po ovome vremenu bio drai podulji otpust iz bolesnikoga
kreveta u Saltsjbadenu.
Rat je bio negdje daleko, geografski udaljen, a nije ga bilo ni u
mislima. Njemaka vojska nalazila se duboko unutar Sovjetskog Saveza,
neki su uvjereno procjenjivali da e Moskva pasti prije Boia.
Subotnja veera bila je mirna i ugodna, ba kako je Lauritz elio.
Sjedili su na verandi, za predjelo je posluen poirani bakalar, a
peeni list za glavno jelo. Bakalara je sam ulovio, kratko je isplovio
amcem s Beduina, polako ritmino veslao pola sata, a zatim je samo
izvukao ribu. inilo se da bakalara oko Sandhamna ima u gustim jatima,
kao i slea, makar se ljeti bakalar iz Baltikog mora teko mogao
usporediti s bakalarom pred mrijetenje iz zapadne Norveke, ali barem je
bio svje, skoro iv kada bi ga pripremali. Uostalom, po neuobiajenoj
vruini jesti ribu bilo je najzdravije i najbolje. Makar nezanemarivo je
bilo i to to nije ila na kupone, meso koje se prodavalo u trgovini u
mjestu nije ba bilo najvie kvalitete, a prodava se strogo drao pravila
racioniranja. No, kada se radilo u uitcima iz mora, nisu mogli presuiti,
deki su sputali mree i vraali se kui s ivercima, listovima, morskom
pastrvom i pokojim lososom, dok je on lovio bakalar. Stalno su bili
opskrbljeni ribom.
Johanne je kasno otkazala, Sverre je po svoj prilici bio u
Saltsjbadenu, osim toga, svi su bili za stolom.
Odluio je da nee sluati vijesti na radiju, zbog rizika da se veer
pokvari. Plan je uspio, razgovarali su samo o ugodnim temama, premda
su se, to ga je pomalo rasrdilo, mnogi smijali kada je Ingeborg opisala
odreene posebnosti plana kue, iako se moe pretpostaviti da je voditelj

124
radova imao na raspolaganju znatnu koliinu inenjerskih i arhitektonskih
znanja. Ono to bi se danas nazivalo dnevnom sobom bilo je po zadnjoj
modi otprilike 1200., ustvrdila je. Veliki otvoreni kamin, da, da, nego
kako. Hrastov stol od deset metara, masivne stolice nije bilo ene
koja ih je mogla pomaknuti s vikinkim motivima urezanima u okvir
i naslon. A tek ono najtipinije za 13. stoljee od svega toga. Kreveti su
bili u niama, s gornjim i donjim leajem, tako da Vikinzi, nakon to su
se ponapijali, mogu oteturati nekoliko koraka dalje, baciti se u krevet i
povui zastor. A budui da se u 13. stoljeu od ovjeka nije oekivalo da
se pere osim za svetkovine, dovoljno je da gosti dijele minimalnu
povrinu za pranje. Doi e taj dan, svanut e nova zora, nova revolucija,
rekla je za kraj. Naime, tada e ene arhitekti rei svoje.
Pokupila je i smijeh i pljesak.
Iznenada je dobio potrebu braniti kuu, izvorno je izgraena za
Njegovo Visoanstvo, norvekoga kralja Olava, bliskoga prijatelja
jedriliara, i za njegovu posadu. Kraljevski jedriliarski klub usprotivio
se kada je pokuao Olava pozvati na regatu u Sandhamn, smatrali su da
nemaju odgovarajui i dolian smjetaj da bi mogli pozvati strane
okrunjene glave, a povrh svega, visoki je gost bio oenjen vedskom
princezom, Mrthom.
Ingeborg nije padala na to objanjenje. Upravo suprotno, nastavila
se aliti da sada napokon razumije zato je jedini zahod u kui onaj u
koji se ulazi iz manje spavae sobe. Kraljevske muke none potrebe
podrazumijevale su valjda da u toj prilici sjedi na prijestolju, dok se
njegova posada, koja je spavala u dnevnoj sobi, slobodno mogla iskrasti
van u no, kao pravi trinaestostoljetni Norveani. Jedino je preostalo
pitanje zato nije bilo koza da brste travu na krovu, ali to je moda i
ulazilo u izvorni plan, moda prije kakve revizije trokova?
Ponovno je nagraena smijehom i pljeskom, primijetio je da je i
sam popustio i smijao se. Doista jest, bez i najmanje pretvaranja. Dolo
mu je kao olakanje i radovalo ga je vidjeti Ingeborg tako razdraganu i
raspoloenu za alu, kakva je nekada uvijek bila.

125
 Carl Lauritz, Hans Olaf i Helene prilino su se brzo ispriali, bili su
pozvani drugdje na neku proslavu ili priredbu. Barem su tako rekli.
Vjerojatno se radilo o plesu u klupskim prostorima jedriliarskog drutva
koji ih je privukao, oglaavalo se da e imati pravi crnaki orkestar.
inilo se da ni Christa ni Oscar nita ne sumnjaju, samo su mladima
poeljeli dobru zabavu.
Karl i njegova sada ve zarunica, kao i obino, bili su zajedno,
povremeno bi si meu sobom neto priapnuli, ali samostalno nisu
pokretali razgovor. Rosa jedva da je ita progovorila cijelu veer.
Ingeborg se, ba kad su bili usred deserta, pite od rabarbare, jer u
Sandhamnu se ak moglo saditi rabarbaru, gotovo nepristojno okrenula
prema novim zarunicima i pitala kako teku planovi za vjenanje. Malo
su se uzvrpoljili, vidjelo se da je pitanje bilo neugodno, osobito jer je
postavljeno ovako izravno pa ga je bilo teko izbjei. Prvo su se poeli
izvlaiti na rat. Njezini su roditelji drali da treba priekati mir, barem
zato to se smatralo da e rat biti vrlo kratak. Sada to vie nije bilo tako
sigurno.
Lauritz i Oscar izmijenili su kratak pogled, u odreenim situacijama
mogli su si praktiki itati misli, a sada su se bez rijei sloili da se nee
uplitati u ovaj razgovor.
Bio je to jedini oblak nemira koji se nadvio nad inae sasvim
savrenu obiteljsku veeru, na kojoj se rat pojavio iskljuivo kao
privremena prepreka braku.
U nedjelju ujutro, Lauritz je bio odluan i poveo Karla u ribolov,
sinu je dao da vesla.
Preao je ravno na stvar im su proli Haringinu pliinu. U emu je
problem? Jest da je rat, ali obino to mlade ljude ne spreava da se
vjenaju, upravo suprotno. Dogodi li se ono najgore, svejedno je ostavlja
li pali vojnik za sobom oaloenu zarunicu ili oaloenu suprugu. Jesu
li se poeli kolebati ?

126
 Ne, nipoto. Doista nisu, uvjerio ga je Karl postieno. Da je odluka
bila samo na njemu i Louise, odavno bi ve bili vjenani. No naalost,
to nije bio sluaj. Njezin je otac bio u financijskim neprilikama, ni
Louise ni on nisu bili poblie upueni u detalje, ali koliko su shvatili,
radilo se o ne ba uspjenim poslovima, moda onakvim poslovima koji
su se gdjegdje dogaali u ratna vremena, onakvima u kojima je postojao
rizik da se naie na ne ba savjesne dunike.
Lauritz je razmiljao pokuavajui protumaiti kriptine formulacije.
Njezin se otac, znai, upustio u posao sa pekulantima i prevarili su ga za
novac?
Da, moglo bi se to rei i tako, neto manje taktino.
No, kako to barunova glupost ima veze s njihovom nadolazeom
svadbom? Crkva u Saltsjbadenu moe ih primiti uz najavu dan prije,
ako treba.
Ne, ne crkva u Saltsjbadenu. Ne samo zato to bi to bilo tako
plebejski. Jedino to je dolazilo u obzir bila je vlastita crkva, tako je
unatrag tristo godina. I mora biti stotinu gostiju. A stari, pardon, tvrdi da
jednostavno nema novca.
Nije mogao ne primijetiti sinovu gorku ironiju. Znai, radi se samo
o novcu?
Da, ali nije to samo.
Naravno da jest. Napie se ek, to je sve. Plebejac kakav je ve bio,
sve je vrijeme pretpostavljao da e svadba ii na njegov raun. Znai,
kako stvari sada stoje, moraju ekati da taj nevjeti poslovni ovjek
napokon doe na zelenu granu? U tom sluaju, riskiraju da sve stoji na
ledu.
Da, upravo to i jest njegov i Louisein problem. Naoko nerjeiv.
Lauritz je utio i zamahnuo pilk-tapom, pustio da mamac potone
do dna i podignuo ga nekoliko metara, a onda je poeo vui gore-dolje.
Riba je gotovo odmah zagrizla, podignuo ju je iz dubina, srebrno se

127
ljeskala. Primio ju je za vrat, izvadio joj udicu iz usta i odmah je vratio.
Nije bio dovoljno velik? upitao je Karl zbunjeno.
Prevelik je, oni koji ostanu na veeri imat e panirane peene filete,
elim da budu odreene veliine. Ovako emo. Nazvat u gospodina
baruna i obavijestiti ga da su nam djeca vrsto odluila da se vjenaju, da
imam puno razumijevanje za tradiciju na Gkotteholmu ili kako ve,
oprosti, zaboravio sam kako se imanje zove, i da u rado sudjelovati u
trokovima.
Odbit e.
Zato? Zar je u financijskom smislu potpuni idiot?
Ne, ne radi se o tome, radi se o... ni ja to ne razumijem, ali ima
neke veze s onih tristo godina.
Lauritzu je riba ponovno zagrizla. Brzo je izvukao bakalara,
zamahnuo njime preko ruba amca, smoio jednu ruku u vodi na dnu
amca, uhvatio ga za vrat, oprezno izvadio udicu i onda ga ponovno
vratio u vodu.
Zna zato nikad ne smije dirati ribu suhim rukama ako je
namjerava pustiti natrag u vodu? pitao je i podignuo vlani dlan.
Ne, nemam pojma. Mislio sam da su ribe ionako vlane.
Imaju sluz na sebi, to im je kao koa. Ako uhvati ribu suhom
rukom, ruka ti je sluzava, zar ne? Znai da si skinuo sluz s ribe, njima je
to kao opeklina, moda nenamjerno ubije ribu. Uvijek se moramo
brinuti o prirodi koju nam je Bog podario.
Karl je zaueno kimnuo, ali nije odgovorio. Lauritz ponovno
zamahne tapom.
Neobino , ree. Roen sam da budem ribar, isto kao Oscar i
Sverre, a vidi kamo nas je ivot odveo. Zapravo bi i ti bio ribar, a vidi
kamo je ivot tebe odveo. No gotovo da nam se dogodilo udo,
pretpostavljam, slino kao i Louiseinim predcima prije tristo godina.

128
Misli da e i na rod za tristo godina postati tako napuhan i zaljubljen u
sebe kao njezin otac?
Otac zna da je na to pitanje nemogue dati odgovor. Najradije bih,
naravno, odgovorio da ne, ali ja sam tek druga generacija roda koji vie
ne treba ribariti. Da sam ja na mjestu svoga vrlo upitnoga budueg tasta,
pun olakanja i zahvalnosti prihvatio bih ek.
I on e, u to moe biti siguran.
Kako to otac zna?
Jednostavno obeanje o diskreciji, nitko nee znati da ja plaam.
On poslije moe na svadbi rei da se u ovim tekim vremenima et cetera,
et cetera, ipak rtvovao iskljuivo iz ljubavi, kako prema svojoj keri,
tako i prema tradiciji svoga roda. Ma, jasno ti je. Prvo pod zub, a onda
moral.
to otac misli pod time?
To je jedna interna obiteljska ala. Oscar se esto razbacivao tom
frazom dok su ivjeli u Berlinu. Jedan od redovnih gostiju u Christinom
salonu bio je Bert koji... ma, nema veze. U svakom sluaju, stvar je
rijeena, nazvat u ga, pisma ba i nisu zgodna u ovakvim sluajevima.
Kada se elite vjenati?
to prije mogue, naravno.
to prije mogue? Niste se valjda nali u situaciji koja bi...
Oe, naravno da ne! Moderni smo ljudi.
Naravno, naravno, oprosti. No dobro, kada je to to prije
mogue?
Tu njihovu crkvu treba malo popraviti...
Zaboga, zar i to. No dobro, jo jedan ek. Ali kada onda?
Na proljee, moda oko Duhova.
Fino. Dogovoreno. Trebat e mi broj telefona gospodina baruna,
pa u otii dolje u klub nazvati ga. Na Duhove, to je onda rijeeno,

129
moe Louise prenijeti lijepe vijesti kada nae prilike za to. A sada evo i
tebi tap, imaj na umu da si zapravo ribarski sin!
Sat vremena poslije stajali su zajedno kraj mola u oblaku bijelih i
sivih galebova koji su kriali, i istili bakalara natjeui se tko e narezati
najljepi filet. Osjeaj je bio kao da su se vratili mnogo godina unatrag.
Lauritz se pobrinuo da to djecu naui jo dok su bila mala, kao i Oscar.
Rekord u ienju i guljenju iverka ili lista u obitelji bio je etrnaest
sekundi.

U vrijeme ruka stigle su grozne vijesti.

Vlak sa streljivom namijenjenim Finskoj eksplodirao je u blizini
Krylboa, najmanje je tridesetero ljudi ozlijeeno, dio njih tee, ali zasad
nije bilo mrtvih. Vie je oblinjih kompozicija oteeno. Vjerojatno je
razlog bio sabotaa.
Vijest je pokvarila raspoloenje za rukom. Vojna sabotaa ovih
razmjera znaila je da je sada i vedska uvuena u rat, objasnio je Oscar
autoritativno. Zavladala je tiina, nitko se nije elio prihvatiti teme rata,
svi su znali to Lauritz misli o takvim temama za stolom. Jeli su
ukiseljenu haringu s mladim krumpirom i maslacem, vrlo vjerojatno
ilegalnim maslacem.
U uznemirujuoj tiini Lauritz je uinio greku zbog koje je odmah
poalio. Pomislio je da bi najmlaa ki Rosa, mlada kako ve jest,
prirodno slijedila njegov stav koji se podrazumijevao, da se cijela stvar
jednostavno odbaci.
to ti kae, Rosa? pitao je, naalost tonom gotovo punim
razumijevanja. Valjda ovakav nesretni dogaaj ne mora nuno znaiti da
je i naa sadanja domovina uvuena u rat?
Poslije se pitao to je zapravo oekivao na, blago reeno, pitanje
koje je navodilo na odgovor. Naravno, otac je, kao i obino, posve u
pravu, nema razloga za brigu. Tako to definitivno nije rekla.

130
 Majka ponekad blagonaklono i aljivo, ali ipak, zna oca nazvati
nojem , ree i odloi pribor za jelo. Da, da, strie Oscar, dosad nam je
ve dobro poznato ponaanje pravih nojeva. Dakle, otac je noj u
prenesenom znaenju. Treba rei kako stvar stoji. Dragi oe, vedska je
uvuena u rat. Jedanaestog ovoga mjeseca Vlada je donijela odluku da
poaljemo oruje, dragovoljce, materijal i hranu u Finsku. Dakle,
sudjelujemo na njemakoj strani u ratu sa Sovjetskim Savezom.
Trinaestoga ovoga mjeseca potpisan je obrambeni savez izmeu Sovjeta i
Engleske, koji su sada saveznici. Vlak pun streljiva eksplodira samo
nekoliko dana poslije? Toliko vjeto izvedeno da su vedski gubitci
svedeni na minimum? To je sabotaa, dragi oe, moram rei kako stvari
stoje. Tko je to uinio? Mogu biti Englezi isto kao i vedski komunisti
ili norveki borci za slobodu, kojih trenutano imamo dosta u
vedskoj.
Za stolom je zavladala tiina. Ruak je pokvaren. Glupo od njega,
ali ustrajao je, moda oajniki elei vratiti sklad.
Ne misli li valjda da imamo sabotera...?
Dalje od toga nije stigao.
Da, oe, itekako mislim! ree glasom koji je pucao. Unutar
vedske djeluje na primjer SOE, Special Operations Executive, posebna
engleska organizacija za sabotae u zemljama kojima upravlja Njemaka,
povrh toga imamo norveki pokret otpora, koji sada u vedskoj
uvjebava preko deset tisua ljudi, takozvanu policiju, zatim tek pristigli
OSS, da, oni tamo Amerikanci. Komunisti imaju posebno
prokrijumarene strunjake iz NKVD-a. Imat emo mi jo mnogo
sabotaa na teritoriju vedske. Mnogo. Oprostite mi svi skupa, previe
priam to ne bih smjela, premorena sam, oprostite!
Udarila je u pla, ustala, odmahnula rukom, pourila na verandu i
nestala u smjeru plae.
Bio je to poetak none more.

131
Na dan povratka drali su se pristojno neutralno, svi su se pravili da nije
bilo Rosina ispada za rukom, ak i ona. Ingeborg i Lauritz otpratili su
Karla, Lousie i Rosu do pristanita. Razgovarali su o vremenu i vjetru.
No osjeao je da joj je Karl rekao, pa je, opratajui se od Louise na
rastanku, proaptao par rijei o tome kako se raduje svadbi.
Kada se brod natrake otisnuo, zapitala je parna zvidaljka. Na
krmenoj palubi i po strani gornje palube stajali su tokholmci u putnoj
odjei i mahali leernije odjevenim tokholmcima u pristanitu, kao i
uvijek nedjeljom poslijepodne.
Lauritz i Ingeborg polako su krenuli etnicom, rukom pod ruku,
prema zgradi jedriliarskoga kluba. Pomalo je strepio od nezgodnoga
telefonskog razgovora.
Parada s mnotvom zastava ostavljala je neobian dojam. Zastave su
bile iskljuivo vedske, nevoljko su se lelujale na povjetarcu. U ovo
doba godine obino je bilo mnogo prijavljenih stranih jedriliara, tako da
je vedska bila tek svaka druga zastava, a izmeu njih njemake crvene sa
svastikom, finske, norveke, danske, poljske, ponekad ak i britanski
Union Jack. No sada je bilo samo vedskih zastava.
Finci, koji su se prijavili u veini klasa, bili su prisiljeni otkazati
kada je Finska objavila rat Sovjetskom Savezu. Vjerojatno je meu
finskim jedriliarima bilo mnogo asnika i rezervista. Sigurno su ve bili
na bojinici.
Ingeborg je sjela za slobodan stol s velikim suncobranom, povratit
e snagu uz aicu erija. On je za to vrijeme uao u klub i pozvonio.
Vratio se iznenaujue brzo, bre nego to je mislila, sjeo duboko
uzdahnuvi, bacio kapu s amblemom jedriliarskog saveza na stol i
poeao se po potiljku.
Kako je prolo? pitala je. Nije dostupan?
Jest, gospodin barun je dostupan. Svadba e biti na Duhove.
Pa to su lijepe vijesti. Trebao bi biti zadovoljan.

132
 A nisam, to hoe rei?
Ne.
Razgovor ba nije bio ugodan. Poeo je lupetati o tradiciji i asti i
to se obiava raditi i to je prilino, i naprijed-nazad, pa sam bio
prisiljen presjei ga, a to bi trebalo izbjegavati.
Oito si bio brz, stvarno si se brzo vratio. to si mu zapravo
rekao?
Da je to izmeu nas dvojice, pa ako bi bio tako ljubazan da mi da
broj svoga bankovnog rauna, pa e anonimno sjesti potreban iznos, i da
nakon toga vie neemo razgovarati o tome. Popustio je.
Je li ispalo skupo?
Eh! Cijelo vrijeme znam da e ii na moj raun, hajdemo sada kui
i neemo vie o tome.
Blago se namrtila, to joj nije bilo nimalo nalik, moda je bila
umorna i nije se ba radovala usponu do platoa. Bio je neizbjean, bez
obzira na to hoe li dalje nastaviti duljim, ali lakim umskim putem ili
putem uz obalu.
Upitno ju je pogledao, no nije nita rekao, ustao je i nestao na
trenutak. Kada se vratio, doao je s amcem posuenim od poznanika i
galantnom irokom gestom zamahnuo jedriliarskom kapicom pokazavi
da e mu, naravno, biti ast svoju milostivu gospou odvesti kui.
Divila se njegovu veslanju brzom, nakosio bi vesla izmeu dvaju
zamaha vjetini koju kao da je naslijedio, jednako kao i s jedrenjem.
Moda ipak nije bilo toliko udno to su ljeto provodili u vikinkoj kui
iz 13. stoljea.
Kada su pristali uza svoj mol, nije joj samo rekao neka skoi iz
amca, nego je privezao i pramac i krmu, zakoraio na mol i pruio joj
ruku. Pomislila je, kao da ipak razumije, noj kakav inae jest.
Dok se uspinjala mostiem prema kui, okrenula se da mu mahne,

133
ali ve je daleko odmaknuo, sada je veslao mnogo bre. Vesla su se
ljeskala na suncu dok ih je okretao, i makar je veslao u brzom ritmu, nije
ni najmanje zapljuskivao po povrini.
Stigavi do zgrade kluba, uzeo je pilsner nakon to je vratio amac i
nakratko popriao sa starim znancima nautiarima. Oni su, kao i on,
alili to na ovogodinjoj regati nee biti natjecanja u najveoj klasi.
alili su se da je zapravo stvar u Wallenbergovima, koji imaju toliko
posla s Nijemcima, da njihov Refanut ne stigne sudjelovati. A natjecati
se u najveoj klasi bez Refanuta bilo bi svojevrsni antiklimaks.
Ingeborg nije bilo kada se vratio kui, pretpostavio je da je otila
nakratko prilei. Iz kuhinje su se osjetili neoekivani primamljivi mirisi.
Naao je ondje Jorunn koja je upravo polijevala teleu peenku, doista
vrlo iznenaujue. Cilj je bio iznenaditi ga, objasnila mu je Jorunn
prestraeno kada je zatraio objanjenje. Meso, kiseli krastavci,
delikatesni norrlandski krumpir i vrhnje, da, vrhnje, sve je stiglo
trajektom i poslano je kao hitna poiljka. Inenjer Lauritzen, ovaj,
direktorov brat je to organizirao. Makar, naloeno joj je da ne oda tajnu,
ali nije mogla porei kada ju je direktor osobno pitao. Izgledala je kao da
e se rasplakati.
Potapao ju je po leima i rekao da nema veze, nita nije odala,
istovremeno pomislivi kako je Oscar nepopravljiv. Racioniranje i
zabrane, solidarnost, umjerenost i teka vremena dragom Oscaru nisu ba
stajali visoko na listi prioriteta. Osim toga, na kuhinjskome stolu ekale
su dvije teglice s francuskim etiketama, a u njima smokve u konjaku.
Izvukao je stolicu i htio dohvatiti najvii ormari do kojega Jorunn
nije mogla dosei, spustio je veliku dasku za peenku, potraio pribor za
traniranje i brusilo, nabrusio odgovarajui no, a zatim se spustio do
plae da se poblie raspita o kulinarskome udu. Ondje su se, kao i
obino, ugnijezdili Oscar i Christa u svojim gomilama knjiga. Na stoliu
izmeu njih stajale su dvije ae i gotovo prazan vr s limunadom. Nije
li i limun bilo prilino teko nabaviti, praktiki nemogue?

134
 Oscar se pravio razoaran to je peenka otkrivena, namjera je bila da
to bude lijepo iznenaenje. Dakako da je riba zdrava, legalna i sasvim
sigurno solidarna , ali uravnoteena prehrana, o kojoj se u novinama
toliko pie, povremeno trai i da se tu i tamo ubaci jedno malo tele. Ili,
u nedostatku teletine, moda vol. U najgorem sluaju, odojak. To se
sigurno odnosi i na odrasle momke othranjene na bakalaru, pa makar i
norvekom.

Oscar kao Oscar. No naravno da je nedjeljna veera bila sjajna i svi osim
Ingeborg, i mladi i stariji, jeli su sve dok nisu doli do granice boli.
Nitko se cijele veeri nije dotakao politike.
Sljedeega dana, neposredno nakon ruka, bez ikakve je najave grom
udario u njihovu mirnu obalu.
Johanne se pribliavala teko iznemogla, posrui niz obalu
Skrkarlshamna. Carl Lauritz ju je ugledao kada su se on i brat htjeli
otisnuti od mola. Potrali su joj ususret i poduprli je svaki s jedne strane
ostatak puta do kue.
Izgledala je zastraujue, u posuenoj odjei, s tamnim naoalama i
velikom beretkom koja jedva da je prikrivala veliku ranu na lijevom
obrazu. Samo to se nije onesvijestila dok su ulazili u kuu.
Ingeborg je dola iz spavae sobe, pomalo nerazbuena, ali unutar
nekoliko sekundi pretvorila se u lijenika i poela izdavati naredbe.
Veliki blagovaonski stol raskren je da se napravi mjesta za dvostruko
presavijene deke, donesena je kompletna medicinska oprema, cijeli ormar.
Nakon to su pozvane Christa i Helene, Johanne su podigli na stol, deke
su poslale van i zajedniki su joj poele svlaiti gornji sloj posuene
odjee.
Od prizora se zadihanom Lauritzu okrenuo eludac, Ingeborgino oko
sokolovo to je primijetilo i poslala ga je u kuhinju uz naredbu da iskuha
velike kuhinjske kare najmanje pet minuta i ne vraa se prije nego to to

135
obavi. I da ne dira nita osim drke kara.
to se zbivalo unutra na improviziranu operacijskom stolu, to nije
razumio, uope nita nije razumio. Jest da joj je majka lijenica, ali ako
se Johanne dogodila nesrea, zato nije pola u bolnicu, umjesto da je
krenula dugim putem do Sandhamna? Kao suprug lijenice, znao je
barem to da su neiste rane visokorizine za infekcije i da ih treba tretirati
to je urnije mogue.
Nasreu, veliki lonac u kojemu se kuhala voda za pranje posua
stajao je u kuhinji. Jedva je uspio nai manji lonac za kare, a ve je
Helene dola i bez rijei uzela veliki lonac, vratila se i izvadila platnene
ubruse s police za runike.
kare su se trebale prokuhati pet minuta, izvadio je sat i zabiljeio
vrijeme.
Opekline, inilo mu se da je vidio opekline. Da, Johanneina lijepa
ria kosa praktiki je spaljena s one strane lica koju je sakrila gnusnom
beretkom. Dakle, nona mora se vratila.
Prije dvadeset i pet godina, Harald se vratio u vilu u Bergenu s
krvavom i prljavom oteklinom. A sada Johanne.
Ingeborg je satima operirala Haralda, vjerojatno mu je spasila ivot.
No u Bergenu je imala potpuno opremljenu lijeniku ordinaciju.
Vrijeme se pet minuta vuklo.
Johanne je vrlo vjerojatno uzela najraniji jutarnji trajekt za
Stockholm. etiri je sata sjedila sama negdje na brodu, ni s kim nije
razgovarala, nije srela nijednog poznanika. Je li zauzela mjesto na
krmenoj palubi i pravila se da se suna, da ita?
Ponedjeljkom ujutro nije mnogo ljudi putovalo, moda je imala
sree. Ali ipak, etiri sata s opeklinama, na brodu prema Sandhamnu,
umjesto da je otila na hitnu u bolnicu kraljice Sophije ili Badhotellet?
Zacijelo je ekala do zadnjeg trenutka prije nego to e izii na
kopno, zatim je prola tristo metara po obali meu silnim ljudima, usred

136
dana, pored kluba, po uzbrdici do Dansbergeta, krenula prvim puteljkom
uz plau u Skrkarlshamnu, makar je ondje rizik da naie na ljude bio
najvei. Neshvatljivo.
Napokon je prolo tih pet minuta. Maknuo je lonac s ploe, otiao
po vilicu, izvukao dezinficirane kare i drei ih ravno pred sobom, otiao
u blagovaonicu. Samo to nije naletio na Ingeborg, koja je upravo
dolazila iz praonice s objema rukama savinutim u laktovima i dignutim u
zrak. Otra pogleda, nita nije rekla, samo je pokazala na metalnu posudu
od rostfraja gdje je trebao odloiti kare. To je i uinio, kriom je
pogledao Johanne, koja je bila gotovo posve gola, osim prsa, gdje joj se
bluza slijepila od krvi i neega to je nalikovalo ai. Oito su je oprali
alkoholom.
Srce mu se paralo od tog prizora. Evo gdje lei njegova dobra,
lijepa, darovita ki, trese se i pomalo bunca, staklena odsutnog pogleda.
Jedva je zadravao suze, makar mukarci u njegovoj obitelji nikada nisu
plakali, a bogme nisu ni ene.
Ingeborg nije pokazivala nikakve naznake osjeaja. Drala je kare i
radila brzo, ne oklijevajui, prerezala je Johanneinu odjeu na prsima,
osim onih dijelova gdje se tkanina zalijepila za rane i gnoj, ondje je
rezala oko njih. Istovremeno je naloila Christi i Helene da donesu jo
deka i utople pacijenticu, ne smije se pothladiti, u oku je, moraju je
povratiti.
Stajao je kao oduzet sasvim blizu Johanneine glave. Ingeborg je
dignula pogled prema njemu, i dalje otar i odluan i usredotoen, izdala
mu je nekoliko brzih naredbi.
Ako eli biti koristan, rekla je, isprazni Mornarsku kuicu, do
daljnjeg neka sve Heleneine stvari budu u koari za rublje. Jorunn i Anne
neka izribaju cijelu sobu i presvuku posteljinu, i deki neka pomognu,
dosta brzo je moramo odnijeti u krevet. Jesi li uo i shvatio to sam
rekla?
Istrgnuo se iz svoje oduzetosti, kimnuo i krenuo niz prostoriju

137
prema verandi, gdje su se svi ostali okupili. Podijelio im je zadatke
gotovo jednako brzo i jasno kao Ingeborg njemu i svi, kao i on maloas,
odmah kao da su doli k svijesti i dali se na posao.
Ribanje podova i noenje posteljine nije bilo njegov zadatak,
smatrao je. Umjesto toga, vratio se k improviziranu operacijskom stolu.
Johanne je buncala, zvualo je kao engleski. Christa ju je zamatala
kao mumiju sve do prsa, gdje je Ingeborg neto radila. Helene vie nije
bilo.
Je li neto rekla? pitao je s druge strane stola.
I da i ne, nita jasno, to e poslije doi na dnevni red , odgovori
Ingeborg ne podiui pogled s onoga to je radila.
U jednoj ruci drala je kare, u drugoj dugu pincetu. Johanneina
lijeva nadlaktica i rame izgledali su kao jedna masa crvenih i ruiastih
rana, vlana od vode, ili moda alkohola, ali oiena od ostataka
tkanine. Ingeborg je radila na kerinu licu i vratu, paljivo je podizala
komadie tkanine i prljavtine, udne crne grudice. Povremeno bi
odloila kare u metalnu zdjelicu i popricala to podruje tekuinom.
Je li soba raiena? pitala je ne podiui pogled.
Bit e uskoro. Hoemo je odnijeti?
Treba mi jo kojih pola sata, ali nakon toga hoemo.
Spava li ili nije pri svijesti?
Spava, dala sam joj sedativ, sva srea to sam imala tako veliku
zalihu sa sobom. Ponekad mi se ini da pretjerujem.
Kako ide?
S obzirom na sve, dobro, infekcija je iznenaujue umjerena, bit e
da je primila nekakvu prvu pomo. Izila je iz oka, to je vrlo dobar
znak, molim te, nemoj me vie ometati.
Naravno, nije imao to prigovoriti. Polagano se povukao na
verandu. Ondje je Oscar sjedio sam, podalje u Mornarskoj kuici bilo je

138
ivahno.
Kako je? upita Oscar.
Doktorica kae da je dosta dobro, ini mi se , odgovori Lauritz.
Da se spustimo na plau na jedan viski?
Ne po ovom popodnevnom suncu, pri. Samo ti idi, a ja u otii
po vino.
Kimnuli su si i izgubili se svaki na svoju stranu, Oscar prema
svojim lealjkama ponad plae, gdje su imali hlada u sjeni prepolovljene
brodice podignute da slui kao zatita od sunca i vjetra. Lauritz je siao s
verande, obiao kuu i uao na kuhinjski ulaz, uzeo dvije vinske ae i
bocu rajnskog vina.
Kako izgledaju ozljede? upita Oscar kada je Lauritz odloio ae i
izvukao ep iz boce.
Kao opekline. Grozne za roditeljske oi, vjerojatno i majci, ne
samo ocu, makar je lijenica i vidjela je i gore.
Opekline?
Da.
iste opekline kakve nastanu u kontaktu s vruim eljezom ili
tako neim, ili je bilo prljavtine i ae?
Bilo je prljavtine i ae. Otkud ti to? pitao je Lauritz natoivi
vino.
Onda imamo i policijski i politiki problem za vratom , ree
Oscar tonom kao da je sve samo po sebi jasno.
Vani u uskom pojasu prema Gummanu klopotao je peljar. Oprezno
su pijuckali vino. Lauritz se smrzavao na lipanjskom suncu, podlaktice
su mu bile kao guja koa.
Braco e morati biti ljubazan i poblie mi to objasniti , ree.
Oscar je razmiljao. Zatim se upustio u jednu od svojih uobiajenih

139
vojno-politikih analiza, uz tu razliku to se ovoga puta radilo o ivotu i
smrti. Doslovno o ivotu i smrti.
Kao prvo, krenuo je Oscar sa svojim izlaganjem, Johanneine ozljede
nastale su kao posljedica toga to je bila preblizu eksploziji. Navedeni
znakovi nepogreivi su. Eksplozije koja se, znai, dogodila prekjuer. Uz
herojske napore uspjela je dogurati do svoje majke lijenice u
Sandhamnu, da bi privatno dobila potrebnu njegu, umjesto da ode do
najblie hitne pomoi. Je li tako ?
Lauritz je priznao da je to ve pomislio.
Dakle, bjei od policije, zakljuio je Oscar. Neizbjean zakljuak,
nemogue je zanemariti vremensku podudarnost. Johanne je sudjelovala u
akciji sabotae u Krylbou, drugih eksplozija koje bi bile zanimljive
policiji nije bilo, da jest, znali bi za to.
Sabotaa vojnih objekata, u to se ubrajaju vlakovi koji prevoze
streljivo, za ratnog stanja znai smrtnu kaznu. Jedinu smrtnu kaznu koja
je preostala u vedskoj.
Lauritz se stresao i snudio, obujmio se vlastitim rukama.
Smiri se, dragi brate , ree Oscar i poloi mu dlan na ruku.
Najvanije je da bude miran i bistar u glavi.
Ali vedska nije u ratu , uzvratio je.
Kako ne. vedska je de facto djelomino u ratu, i to na njemakoj
strani, tko je to mogao znati ? Pritom zakon spominje >rat ili stanje
nalik ratu<, a to je jasno ko dan.
Jesi li sasvim siguran u to?
Da, siguran sam. Prouio sam zakon im sam shvatio da su se
neki lanovi obitelji na razne naine prihvatili borbe.
Kako si to uspio shvatiti?
Lauritze, daj se ne pretvaraj. Ja sam stari vojnik, razmiljam
drukije od tebe. Znai, Johanne riskira smrtnu kaznu. Ostatak nas riskira

140
deset godina zatvora jer smo je zatitili. Potonje i nije neka velika stvar,
ako doe do toga, izvui emo se nakon njemake pobjede. Ali tek toliko
da zna, ti vojsci nevini diplomirani inenjeru, tako stvari stoje.
inilo se da Oscar ima jo tota dodati, otpio je neto vina i
zagledao se u more koje se ljeskalo.
Lauritza su iznenada obuzele zle slutnje.
Ne misli valjda da bismo trebali prijaviti Johanne na policiju?
upitao je.
Oscar ga preneraeno pogleda na nekoliko sekundi, zatim udari u
smijeh, ali ubrzo se pribere i stia, da ostali gore ne uju smijeh.
Naravno da ne, brate dragi! ree polagano, snano naglaavajui
svaku rije. Naravno da ne. Da prijavljujemo neakinje i keri tajnoj
policiji ? Kome, ovom naem domaem GESTAPO-u? Lijepo bi to
ispalo, bogme. Mi da smo obitelj prokazivaa, ha? Gle, ja ne dijelim
Johannein politiki angaman, a ni ti, kad smo ve kod toga. Ali ima
ona nekoliko snanih moralnih argumenata na svojoj strani, zna i ti
dobro koji su to. U tome joj se divim. Divim joj se jo i vie jer je
spremna umrijeti u borbi za to. Ponosan sam to sam joj stric, to da
zna.
Popili su vino. Nervozno su iskapili cijelu bocu.
Lauritz ustane bez ijedne rijei, povue brata s lealjke i zagrli ga.
Vie od toga nije bilo potrebno.
Zvali su ih odozgo, iz kue.
Nosili su Johanne, umotanu u deke kao da je sarma, od kue do
mirisne Mornarske kuice i njeno je smjestili na tek presvueni krevet.
Buncala je u groznici, ali Christa, koja je bila blizu, prenijela im je
Ingeborginu poruku da stanje nije kritino. Ingeborg se, pak, sruila u
krevet i ve je spavala.
Njezina zadnja uputa bila je da Johanne mora biti utopljena, osim
po samoj povrini rana, koje treba ostaviti nepokrivenima, koliko je to

141
mogue. Tijekom noi se trebaju izmjenjivati i otii do nje i provjeriti
je, da temperatura ne naraste i navlaiti joj rane alkoholom za
dezinfekciju. Rane od opeklina treba odravati vlanima, kako je Ingeborg
objasnila.
Nitko nije imao volje za uobiajenu veeru, okupili su se u kuhinji i
jeli kobasice u pecivu, konzervirane ratne kobasice nepoznata sadraja, ali
svejedno nalik uobiajenim kobasicama.
Sljedeeg dana Oscar i Lauritz dobili su zadatak da se gliserom
zapute u Saltsjbaden po lijekove. Potroili su gotovo sav preostali
benzin, ali tu nije bilo pomoi.

***

JOHANNE SE temperatura spustila unutar tri dana, prema Ingeborg, bio

je to vrlo dobar znak. No, oporavak u Sandhamnu ipak e trajati
najmanje est tjedana. Ne toliko iz medicinskih, koliko iz drutvenih ili
isto politikih razloga. Toliko e dugo proi prije nego to bude
prezentabilna, prije nego to se bude mogla pokazati pred ljudima a da ne
izgleda kao opeena saboterka.
Nije se alila, naprotiv, alila se o savrenoj situaciji, da joj je u
lijenikoj ordinaciji nareeno ljenarenje. Doktorica je, k tome,
preporuila mnogo svakodnevnoga kupanja da se iskoristi ljekovite
uinke istoga slanog mora. K tome, Christa i Oscar imali su fantastinu
biblioteku u Dalstuganu, savrenu upravo za bilingvalnu doktoricu
knjievnosti. Je li postojao bolji oporavak od stroga lijenikog naloga
da se kupa, odmara i guta europsku knjievnost ?
Uostalom, nije imala ni najmanje elje pokazati se meu ljudima sa
smijenom frizurom iz 20-ih, s kojom je izgledala poput tanana
mukarca specifinih sklonosti.

142
 Christu je malo pogodilo to sa smijenom frizurom iz 20-ih.
Osobno, smatrala je da joj je to dosta dobro uspjelo. Uostalom, bilo je
nuno odrezati spaljene ostatke kose oko rana s lijeve strane lica. Bilo bi
gore da je naokolo hodala djelomino nenamjerno izgledajui kao dama
iz 20-ih, a djelomino kao s gljivom iz 40-ih. S vremenom e sve biti
u redu, ispoetka su rasli samo paperjasti crveni uperci, gotovo kao na
dojenetu, ali vidjelo se da e se uskoro popraviti.
Nitko Johanne nije postavljao pitanja. Kao da su unutar obitelji
imali preutan dogovor, ak su i deki bili suglasni. U emu god da je
Johanne sudjelovala, nitko to nee saznati.
Lauritz je svakoga dana veslao do kioska kod pristanita u vrijeme
kada je naveer stizao parobrod i pokupovao sve novine. Zajedno s
Oscarom proeljao bi tisak traei bilo to o sabotai u Krylbou. No
nikada se nisu pojavile vijesti o osumnjienima ili o napretku policijske
istrage. Nisu sa sigurnou znali ni je li se radilo o sabotai, premda je to
veina pretpostavljala. Nakon nekoliko tjedana opalo je zanimanje za
Krylbo i tisak se posvetio posve drugim stvarima, ponajprije sitnijem
kriminalu, novoj vedskoj atletiarskoj zvijezdi i golemim njemakim
vojnim uspjesima na istoku. Povratak u normalno stanje dvojici brae
doao je kao olakanje. Vie ih nije bilo briga za novine.

Carl Lauritz vjebao je kao lud s bratom blizancem Hansom Olafom, koji
nije bio ba sasvim entuzijastian lan posade na sportskoj jedrilici
Glimt. Bliio se dan regate i sve mora biti dovedeno do savrenstva.
Sve je to u redu, mislio je Lauritz, imao je mnogo razumijevanja za
natjecateljski ar dvojice jedriliara, no posljedica neprestane zauzetosti
obojice mladia dovela je do toga da je Beduin samo stajao na vezu i nije
sluio niemu. Beduin je imao preveliku povrinu jedara, devedeset pet
etvornih metara, i bio je suvie kompliciran da njime jedre samo
dvojica, on i Oscar nisu vie bili brze i okretne vjeverice.
Benzina za Emira, gliser, imali su tek toliko da se u kasno ljeto

143
stignu vratiti u Saltsjbaden. Ni Oscar nije mogao na crno doi do
benzina, barem ne u Sandhamnu. Dodue, Beduinov pomoni amac bio
je sasvim dovoljan da se dovesla do pristanita parobroda i natovari neto
novina, ali ne i za dulje ture. Lauritz se poeo osjeati nemirno i
naputeno, nije kao ostali imao sposobnost po cijele dane utonuti u
knjigu. Na kraju je presjekao stvar, odetao se do brodogradilita podalje
u selu i kupio jedan solidan amac s dva karama za vesla i dvije vre
pod krmenom i srednjom klupom. Platio je u gotovini i ponosno tekim
amcem odveslao kui.
Plan je bio jednostavan. Nekadanji uobiajeni izleti, do Grnskra i
otoia Hstholmarna, gdje je voda bila kristalno ista, a more, alge i
braii bili melem za sva osjetila, sada su u nedostatku benzina ukinuti.
No s dvojicom ribarskih sinova iz norvekog Vestlandeta za veslima
trebali bi moi napraviti takav obilazak, samo da naprosto upregnu
miie. Mjesta je bilo dovoljno, za Ingeborg, Christu i povee koare s
hranom, a ako treba, i za lealjke i gomile knjiga.
Ispoetka su napravili nekoliko izleta i okupali se na jednom od
otoia. No uskoro su Ingeborg, koja se prestala kupati, i Christa, koja je
smatrala da itati moe i na lokalnoj plai, poele nalaziti isprike, pa je i
amac na vesla uskoro samo stajao na vezu.
Lauritz je prisebno prihvatio neuspjeh. Kada dou kolovoke veeri
i vjetar se slegne, moi e katkad povesti Ingeborg na malo dulju turu.

Moda je neto pojeo, ili popio, ili se jednostavno radilo o nekome

neodreenome nemiru od kojega se probudio neuobiajeno rano. Izlazee
Sunce jo je bilo crveno. Kod Ingeborgina leaja bilo je neobino tiho,
inae ju je u posljednje vrijeme uvijek uo kako spava.
Ustao je i otiao je potraiti. Iza draperije je nije bilo. udno. Bacio
je pogled kroz prozor i vidio da je u Kadici uz mol. Kadica je bila jama u
granitu neposredno uz rub vode, izdubilo ju je kamenje ili sline sile u
ledeno doba, otud joj ime. ak je imala prirodnu lealjku u granitu; vrlo

144
udobno za onoga tko bi poelio jutarnju toaletu obaviti s posebnim
sapunom za pranje u slanoj vodi.
Dakle, ondje je sjedila, toliko rano ujutro da nije moglo biti osobito
ugodno. Nije mu bilo jasno to radi, ali radila je neto udno. Na
prozoru je stajao dalekozor na svojemu uobiajenom mjestu, njemaki
periskop iz Velikog rata. Premda se osjeao kao da pijunira, nije se
mogao suzdrati. Neto si je dirala grudi. Na stijeni pored nje stajala je
koara iz koje je upravo izvukla bijelu traku od tkanine i naviknuto je
prebacila preko ramena. U toj joj kretnji nazreo je jednu obnaenu dojku,
ali nije razumio to vidi, izgledalo je kao krv i nekakvo crijevo,
zastraujue, neobjanjivo.
Postieno je odloio periskop, u mozgu mu je nastao kratki spoj.
Mora neto uiniti, ne moe se samo praviti da nita nije vidio.
Gotovo je osjeao fiziku bol pokuavajui skupiti dovoljno snage
da se istrgne iz oduzetosti, skine kuni ogrta s kuke na zidu i izie.
Njegovi su bosonogi koraci bili beumni dok se sputao niz mosti
prema molu, kao da se prikradao vlastitoj supruzi. Primijetio je kako je
miris borova osvjeavajui i drukiji, kako mu je takva trivijalnost
uspjela doprijeti u misli.
Na pet metara od granitne stijene zastao je, oklijevajui. Sjedila mu
je okrenuta leima, s nogama u Kadici i pripremala neto to nije
razumio.
Dobro jutro, Ingeborg, ja sam , pozdravio je.
Stresla se i okrenula se s runikom stisnutim uz prsa, bila je
prestraena, irom otvorenih oiju. Pourio je k njoj, sjeo pored nje u
hladnu vodu i obgrlio je rukom.
Ljubljena moja Ingeborg, kako si zapravo? pitao je tiho.
Nije odgovarala, samo je naslonila glavu na njegovo rame. Trenutak
poslije tresla se utke plaui. Pritom je osjetio koliko se usukala u sebe
i omravjela, lopatice su joj strale, a rame koje je inae bilo meko i

145
oblo, postalo je tvrdo i koato.
Nijedno nije smoglo rei ita. Sjedili su stisnuti jedno uz drugo, s
nogama u hladnoj vodi, ona je plakala s runikom pritisnutim o prsa, on
je prestraen ostao bez rijei.
Hladnoa se polako poela iriti od stopala i nogu kao nemilosrdan
podsjetnik na to da e prije ili poslije morati poeti razgovarati, a prije
svega, ustati iz Kadice. Nestalo je crvenila, izlazak Sunca bio je sada
posve uobiajen i obeavao je jo jedan vrui dan. Nije bilo ni najmanje
vjetra, nikakva jutarnjeg povjetarca, na moru ni vala.
Ona je prekinula smrzavanje i tiinu, zamolila ga je da joj pomogne
i pokazala mu kako.
Nosila je paljivo namotane zavoje od gaze i trake od tkanine,
kojima je omotala grudi vrlo nepravilna oblika, tako da izgledaju kao i
inae. Jedva da se usudio gledati, na jednoj dojci otvorila joj se velika
rana, druga je bila puna kvrgi.
Na kraju je odjenula grudnjak preko svih zavoja i izgledala sasvim
uobiajeno, barem se njemu tako inilo. No oito se prilino dugo dao
varati.
Ustala je, odjenula kuni ogrta i poela se uspinjati prema kui.
Hodao je za njom, nisu mogli hodati jedno do drugoga po uskim
mostiima, a prema kunim pravilima, bilo je zabranjeno hodati bos po
pijesku i potom ui u kuu. Kada su stigli do kamenih ploa, koje su jo
zadrale nonu svjeinu, produila je iza ugla kue i ula u kuhinju, on ju
je utke slijedio.
Ni u kuhinji nisu mogli razgovarati. Unutra je bila Anne i pekla
kruh. U nii uz kuhinjski prozor stajao je ajnik sa alicom i tanjuriem i
nekoliko kriaka dvopeka, sve je izgledalo kao po staroj navici. Ingeborg
je sjela, posluila se ajem kao da je sve posve uobiajeno i
prokomentirala vrijeme s Anne, koja je upravo vadila prvi kruh iz
penice, tucet oblih peciva.

146
 Izvadio je alicu za sebe, a kada je to Anne vidjela, odmah je
posluila svjei kruh i donijela maslac i jetrenu patetu na stol, pored
Ingeborgina dvopeka.
Brzo je prepolovio pecivo i namazao si dvije krike. Sjedili su u
tiini jedno nasuprot drugome, bio im je to najudniji zajedniki
doruak. Nije se imalo to rei. Kao da je Ingeborg potraila zatitu u
Anneinoj prisutnosti, a uskoro e se na doruku pojaviti i ostali, Christa
i Oscar koji su bili prvi ujutro, zadnja Helene, to e se razvui toliko da
nee biti ni najmanje prilike za razgovor u etiri oka.
Pomislio je na neobino zatije koje se poleglo na povrinu mora,
bez i najmanje kretnje. Upravo u toj neizdrivoj vruini bio je izlaz, dalo
se izbjei tue drutvo.
Mislim da bi nam dobro doao kratki izlet, samo nas dvoje ,
rekao je. Nije odgovorila, samo je zaueno podigla obrve.
Ne neko dugo putovanje, samo jednodnevni izlet. Sjea se one
male plae na kojoj smo se znali kupati ? Ne moemo biti sigurni da jo
uvijek postoji, ali mislio sam da bismo ipak mogli amcem onamo.
Nije to ba malo veslanja , priklopila je.
Istina, ali po ovako mirnom moru to nije problem, sat i pol do
tamo i isto toliko natrag. Ponesemo ruak.
Pravio se da su se dogovorili i dao Anne upute da e im trebati
velika koara za ruak, podsjetio Ingeborg da ponese sunane naoale i
veliki eir, zahvalio na doruku, uzeo jedan sendvi u ruku i otiao
obaviti jutarnju toaletu. Nije se pobunila.
Bilo je kako je i mislio, teak, ali dobro napravljen amac uz
njegove je minimalne napore velikom brzinom klizio po povrini vode
glatkoj poput zrcala, ak su se uz pramac stvarali sitni valovi.
Sjedio je na veslakoj klupi u dnu amca, a Ingeborg mu je sjedila
prilino blizu, na krmenoj klupi. Stavila je velike sunane naoale, za
zatitu od jakoga sunca nad morem ili kao zatitu pred njim. Nije bilo

147
razloga da ustraju u razgovoru, imali su itav dan pred sobom.
Sat vremena veslao je mirnim, ujednaenim ritmom. ula se jedino
kripa karama i zapljuskivanje vode o pramac. Mogli su zajedno utjeti,
doista jesu. No ova je tiina bila drukija, gotovo jeziva. Nije imala
namjeru uiniti prvi korak, to je bilo posve jasno, ekala je na njega. Na
kraju nije imalo smisla krenuti s avrljanjem, nego radije ravno na stvar.
Ono to sam vidio u Kadici, je li to rak? pitao je.
Da , priznala je nepromijenjena izraza lica. To to si vidio
karcinom je u prilino kasnom stadiju.
Nije li to ista stvar?
Da, ali sada koristimo izraz karcinom. Moda na latinskom ne
zvui toliko strano.
Aha. Moe li se operirati?
Da i ne. Nakon ljeta operirat u obje dojke jer odande je krenulo.
Aha. Znai, povratak izgledu koji ste ti i Christa njegovale 20-ih
u Berlinu. Znao sam se pitati kako vam je to uspijevalo, ni jedna ni
druga niste ba ravne, upravo suprotno.
Nije odgovorila. Shvatio je da nije bilo mudro pokuati razvedriti je
alama. Napravio je nekoliko zamaha veslima prije nego to e nastaviti.
Dakle, operirat e grudi. to nakon toga?
To ne znam, ali prognoza nije osobito dobra. Imam metastaze na
drugom mjestu, to utjee na disanje i probavu.
to to znai?
Nije odgovorila. Nije joj mogao protumaiti izraz lica iza sunanih
naoala. Pribliavali su se otoiima.
Znai da nikada neu vidjeti svoju unuad , rekla je iznenada,
nakon to je ve odluio ne ponavljati pitanje.
Oajniki je pokuao odagnati strah i beznae raunajui i

148
razmiljajui o onome to je rekla. Teoretski je unuad mogla doi
najranije za samo devet mjeseci. No nije mogla misliti na to. Ako se
Karl i Louise vjenaju sljedee godine na Duhove, dakle, poetkom
lipnja, i ako odmah naprave dijete, pa jo devet mjeseci, to je poetak
1943., vjerojatno veljaa.
Ingeborg e ga napustiti prije veljae 1943. Barem je to matematiki
gledano bio sadraj njezinih rijei. Za godinu i pol.
Nije imao snage postavljati dodatna pitanja, samo je mehaniki
veslao, produio oko prvoga otoka, gledao plae i pokuavao se prisjetiti
gdje se nalazila mala pjeana plaa. Moda je vie nema, dovoljna je
jedna jesenska oluja da izbrie ili premjesti takav komadi zemlje i
pijeska. Skupina otoia Hstholmarna uglavnom je bila stjenovita.
Kada je na kraju ugledao traeno mjesto, shvatio je to kao dobar
znak ili kao Boju utjehu. Podignuo je vesla i premjestio se na prednju
klupu da moe bolje manevrirati izmeu stijena, izgledalo je kao fjord u
malome. Pristali su meko zagrebavi u pijesak.
Paljivo joj je pomogao da preskoi rub amca i jo dio puta prema
tajnoj pjeanoj plai, njeno ju je spustio na veliku glatku stijenu na
kojoj su sjedili jednom prije podosta godina i brzo je donio lealjke,
suncobran i veliku koaru s poklopcem, od ratana.
Ovaj, nisam uzeo knjige , ree nakon to su neko vrijeme sjedili
jedno pored drugoga u tiini.
ak se zahihotala.
Ionako ne bismo ba uspjeli sjediti i praviti se da itamo , rekla
je. Ali bila je dobra zamisao da nas dovede ovamo, da budemo malo
sami. Jer ovamo valjda nitko ne zalazi?
Ne bih rekao. Zahvaljujui nestaici benzina imamo prvo mirno
ljeto, a ovako bez vjetra ne moe se jedriti.
Ali moe se veslati.
To da, ali rano smo krenuli, a za nama nije bilo amaca. Mogli bi

149
se kupati goli da hoemo.
Nakratko se udarila smijati.
Mislim da ba ne bi bilo prilino , rekla je.
No bio je uporan. Uvijek su se zajedno kupali, jo od mladih dana.
Posljednjih godina on bi je, ako u blizini nije bilo ljudi, u vodi drao u
naruju, lelujala bi se naprijed-natrag, obujmila ga nogama.
Lagana kao perce, znao bi joj rei. U vodi doista i jest bila. U vodi
ju je mogao nositi s istom lakoom kao to je to mogao izvan vode u
mladim danima, sada je bio preslab za takvu vrst zabave.
Onda, zato to ne bi ponovno uinili, budui da su posve sami?
Gotovo ju je nagovorio, ali ne do kraja. Njezini su se prigovori,
dakako, odnosili na smotuljak, tako je to nazvala. Ali to uope nije
problem, pobunio se. Nitko ih ne vidi, imaju sve vrijeme svijeta i
pomoi e joj sa... smotuljkom kada doe vrijeme da odveslaju kui.
Na to je rekla da ne eli u vodu bez kostima, ne eli se pokazati gola
ni pred njime.
Hoe li ovako lijep trenutak ovisiti iskljuivo o kostimu?
Njegovo je pitanje bilo prilino nevina stupica, premda ipak stupica
i pod drugim bi svjetlom vrlo vidljivo pocrvenio. Jest nezgodno, ali
doista je smatrala da je stvar u kostimu.
Ne trijumfirajui pretjerano, ustao je, otiao do koare od ratana i
izvukao kostim za nju i par kupaih hlaica za sebe. Na njegovo
olakanje, i drugi put se nasmijala.
Voda je bila kristalno ista, godinama nisu vidjeli tako to.
Djelomino jer su bili toliko daleko na otvorenu moru, djelomino jer je
vrijeme danima bilo nepromjenjivo, a sada je vladao potpun nedostatak
vjetra.
vrsto nabijen pijesak pod njegovim nogama tvorio je sitne valove,
vrlo pravilne. Alge se ni najmanje nisu lelujale, vlati su nepomino

150
strale s kamenja ratrkanog na pjeskovitu dnu. Lako se hodalo, voda je
bila fantastino topla, zasigurno jer je mali zaljev bio tako plitak.
Podalje, gdje im je voda dopirala do prsiju, uspela mu se u naruje.
Nastavio je hodati, zatim ju je prihvatio u ruke i njeno je poeo ljuljati.
Poput pera na vjetru, apnuo joj je na uho.
U mom Chevroletu, zahihotala se na odgovor. Zaboravio je otkud
je bila ta ala na stih iz Rigoletta. Vjerojatno iz kakva aljivoga vedskog
lagera.
Dok ju je polako ljuljao, gore-dolje, njezine su se grudi neobino
pomicale u kostimu.
Nije mogao izbjei tu misao. Ovo je moda posljednji put u ivotu
da se zabavljaju u ovoj dragoj igri.
Posljednji put? Nije to mogao pojmiti, nije si mogao priznati,
premda je bilo tako oito. Nagnuo se i poljubio joj lice nekoliko puta, da
bi se zatim spustio na usne. Uzvratila mu je poljubac, dugo su stajali
posve mirni, elei zaustaviti vrijeme ovdje i sada.
Nikada nisu toliko dugo ostali u vodi.
Kada su poslije ponovno sjedili na plai u sjeni suncobrana, nije
stavila sunane naoale, samo je legla na lea i pruila mu ruku.
Pomislio je kako je ovoga puta red na nju da zapone razgovor o
onome o emu moraju razgovarati. Bilo bi pogreno da on ponovno na
silu zapoinje temu, kao prije u amcu. Ograniio se na pokoji trivijalan
komentar o tome kako je gotovo sablasno gledati u more na ljetni dan
poput ovoga i ne vidjeti ni jedno jedino bijelo jedro. Nije imala nita
rei na to i ekao je na nju ne rekavi vie nita.
Imamo li obiteljsku grobnicu? pitala je posve iznenadno,
prekinuvi mir.
Ne , rekao je i pokuao se pribrati da objektivno odgovori na
stravino objektivno pitanje. Nije mi to palo na pamet. Mislio sam da,

151
kako da to kaem, da nas takvi planovi oekuju tek za dvadeset godina.
Hoemo li zaista sada o tome?
Da, mislim da da , rekla je. Doveslao si sve do ovamo radi toga.
Nemamo dvadeset godina pred sobom. eljela bih grob dijeliti s tobom,
bilo to drugo ini mi se pogrenim. to ti misli?
Naravno da elim istu stvar , odgovorio je, a misli su mu se
rojile. Situacija je bila nestvarna poput sna, a ipak itekako stvarna,
njezina ruka u njegovoj, mirno more bez jedrilica pred njima. Na svoj
nain, pitanje je bilo posve prirodno. Ne samo sada. Svojevremeno kada
ju je zaprosio, ili kako se to ve zbilo, jer slubene prosidbe ba i nije
bilo, odnosno, prije je ona njega... kako god. No, ako stvarno razmisli,
pitanje je moglo zvuati i ovako: Hoe li gospoica Von Freital dijeliti sa
mnom grob? Jer to je bio dio ugovora, to se zna, dok nas smrt ne
rastavi , no u mladim danima takve su stvari apstraktne, a sada vrlo
konkretna stvarnost. A ipak tako nestvarna.
Zamislio si se? pitala ga je.
Da, misli su mi krenule u svim smjerovima. Bi li rekla da da sam
te u Kielu 1907. pitao >hoe li visokoroena gospoica Von Freital
dijeliti grob sa mnom?<
Gotovo se grohotom nasmijala, kakva li olakanja.
U dobi od dvadeset i pet godina takvu bih prosidbu smatrala vrlo
neromantinom , ree, i dalje veselo. No sada se pribliavamo kraju
puta, to smo oduvijek znali da e se prije ili poslije dogoditi. Hajdemo
biti strano praktini, doslovno govorei. Dakle, gdje elimo imati grob?
U Saskoj, na Osteryu ili u Saltsjbadenu?
U Saltsjbadenu , odgovorio je ne oklijevajui. To nije ni tvoj
ni moj dom, ali jest dom nae djece. Vjerojatno i nae unuadi.
Poalio je nepromiljenost s unuadi koju nikada nee upoznati, no
ili ju to nije previe pogodilo, ili se pravila da nije.
Dobro, znai da se slaemo , ree. Kada se vratimo kui nakon

152
ljeta, mislim da bismo trebali posjetiti groblje, na kojem zapravo nikad
nisam bila, nije ba usput, zar ne? A onda emo si izabrati dobro mjesto.
Rado bih imala lijep pogled, a sada bih se ponovno okupala!
Okupali su se. Kao prije, uz isti intimni ritual i ponovno je
pomislio da je to posljednji put.
Nije bio.
Kada su se vratili na lealjke, povukla je pitanje oporuke. Podijelila
je nakit i odjeu izmeu Johanne i Rose koliko je pravedno mogla,
uzimajui u obzir njihov ukus i koliko ga je poznavala. Dionice i ostala
sredstva koja je posjedovala dijele se ravnopravno meu djecom. Uz
jednu iznimku, Haraldu nita.
U vezi potonjeg imao je svojih prigovora navrh jezika. Izmeu
ostaloga, sumnjao je da se zakonski moe razbatiniti roeno dijete. No,
nije time razbijao glavu niti se mijeao, prihvatio je bez pogovora, nije
mogao zapoinjati tu temu.
Ponovno se eljela okupati. I trei put pogodio ga je, sada jo jae,
uasan strah pred neizbjenom vjerojatnou da je ovo posljednji put da
je dri poput pera na vjetru.
Nije bio.
Ruali su pod suncobranom nakon to su razvukli stolnjak izmeu
lealjki. Vino koje je ukopao u pijesak uz rub vode bilo je pretoplo.
Naalili su se kako nita od hlaenja po ovakvoj temperaturi mora, ali
kapljice na boci poprskanoj valovima slue kao uvjerljiv privid. Jela je
kao ptiica, a sada je znao i zato. Izgledala je kao da je izgubila barem
treinu teine.
S mora je zapuhao lagani povjetarac. Utvrdio je da nema brige,
pojaa li se vjetar, ii e im u lea sve do Sandhamna.
Okupali su se etvrti put i ovoga puta svim se snagama silio otjerati
misli da nee nikada vie.
I toga je puta bio u krivu.

153
 Nosio ju je u naruju iz mora i oprezno poloio u lealjku.
Iznenaujue, ali napor je bio tek umjeren, isprva mu je dolo sjeanje iz
mladosti, zatim je shvatio da je to vie podsjeanje na smrt.
Potonju je misao bilo nemogue odagnati.
Navukla je kuni ogrta, premda se osjeala poslijepodnevna
vruina, naslonila se i odmah zaspala. On je skinuo svoj ogrta s kuke na
drci suncobrana, ugurao jastuk pod nju i oprezno joj pomogao da se
namjesti. Jedva da se probudila, neto je promrmljala, njeno ga
potapala po dlanu i ponovno zaspala. Spavala je otvorenih usta, uskoro
je tiho i hroptavo hrkala. Stajao je nepomino, ruku oputenih uz tijelo i
gledao u nju.
Shvatio je da nikako ne moe spavati. I da su imali knjiga, ne bi
mogao sjesti i itati. Ne zbog vruine, nego od silnoga oaja koji je
hujao u njemu. Neto ipak mora uiniti, ne moe samo tako stajati i
utapati se u vlastitoj bespomonosti.
Obrisao je pijesak sa stopala, navukao mokasine i krenuo se
uspinjati po otoku, prema terenu gdje nikada nije bio.
Priroda je bila izbirljiva u izboru drvea, sitni iskrivljeni borovi koji
su bili vie nalik grmlju grevito su se gdjegdje drali svojih raspuklina,
pojedini patuljasti klek i sive granitne stijene dominirali su krajolikom.
Ponegdje bi u uskim uvalama rasla uskolisna suhoperka, premda je
raslinje na vie mjesta bilo sasvim suho. Nastavio je prema najvioj
toki otoka, okruenoj galebovima koji su kriali i igrama, pjegavim
zeleno-smeim ptiima koji su bjeali pred njim, umjesto da se stisnu u
travu i ostanu mirni. Moda nisu bili naviknuti na posjetitelje. Ba
udno ime Hstholmarna, kada na otoku koji je ime dobio po konjima
ima tako malo mjesta za ispau. Nekada su ljudi iz otoja znali dovoziti
brodovima krave ljeti na pau na neke od otoka, ali i kravama bi trebala
bolja ispaa. Prikladnije bi bilo da je otok dobio ime po galebovima.
U daljini, na titravu suncu i zraku koji je treperio od vruine,
skrivao se Sandhamn, otok koji je praktiki mamio, izgledao je kao da

154
lebdi nad morem.
Moda je ispaa nekada bila bolja. Povrh toga, priroda je upravo
proivljavala smrtonosno suno ljeto. Moda su i konje dopremali na
besplatnu ispau, nakon Ivanja, kada je skupljeno sijeno i zavladalo bi
razdoblje mira prije nego to krenu jesenje etve i stoka za vuu mora se
dovesti kui.
S tim je mislima hodao, oajniki je pokuavao i misli i matu
prikovati uz prirodu da odagna crne misli, koje su se itavo vrijeme
probijale u svijest, obruavale se na njega poput onih glasnih igri.
Ingeborg umire, i to je jednako stvarno kao i hridi i more i ptice
oko njega. A ipak nestvarno poput none more. Samo je Bog mogao
opaku stvarnost pretvoriti u san iz kojega se s olakanjem mogao
probuditi i osjeati se slobodno. Samo Bog, trenutano zaokupljen
milijunima umiruih po bojitima, mogao je iupati rak iz grudi
njegove voljene supruge, posljednja mu je nada u molitvi. Morat e se
pomiriti s tom milju.
Veliki pomornik lovio je srebrnastoga galeba u bijegu, gore, dolje,
naglo skreui, i ta predstava odmah je zaokupila njegovu pozornost,
nanovo mu skrenula misli. Ubrzo je lov izmeu dviju ptica zavrio kako
je uvijek zavravao, srebrnasti galeb ispustio je to je ve imao u kljunu,
pomornik je elegantno ponirui ugrabio plijen prije nego to je zavrio u
vodi. Potom su odletjeli svaki na svoju stranu, jedan nezadovoljan i
ponien, drugi zasigurno zadovoljan na povratku k svojim ptiima. Tako
to ide u prirodi, i pred time je bio jednako bespomoan kao i orobljeni
srebrnasti galeb.
Dugo je sjedio na najvioj uzvisini, zagledan u more bez jedrilica, a
prizori iz njihova zajednikog ivota redali su se pred njim.
Upravo se probudila kada se vratio na njihovu tajnu pjeanu plau.
Vie se nije eljela kupati, nego je eljela kui da stignu na vrijeme za
veeru, jer ipak je Helenein roendan. Priznao je da na to nije mislio, ili
je ak zaboravio ili zanemario imajui veih briga, svejedno zapravo.

155
Poeo je skupljati stvari i spremati ih u amac.
Nakon polusatnog veslanja vidio je da su mu se na rukama, ispod
oba srednjaka, poeli stvarati uljevi.
Nita strano, no ipak neugodno. Pod stare dane imao je gospodske
ruke. Za uljeve se mogao pobrinuti, omotati par ubrusa oko drki vesla,
ali nije joj elio otkriti tu smijenu potekou.
Sve dotad sjedili su u tiini. Ne zato to je sve to su si eljeli rei
nasamo ve reeno, nego zato to je elio da ona odabere kojim e putem
krenuti, inilo mu se da na njoj vidi da razmilja o neemu. Stoga ga
nije iznenadilo kada je iznenada skinula sunane naoale i nekoliko puta
duboko udahnula.
elim da mi obea jednu stvar , rekla je uz ujan izdah. Njezino
teko disanje vjerojatno je imalo veze s vruinom.
Obeat u ti togod je u mojoj moi, to barem zna , rekao je.
Radi se o mostu, Sandbronu, to jest , nastavila je, lake diui.
Da? to to u vezi mosta?
Znam koliko ti znai i znam kako ti je bilo kada se sruio. Moda
ne bi bilo nita drukije da si bio ondje, ionako se nikada nije otkrilo to
je polo ukrivo. No ispalo je tako glupavo...
Glupavo? prekinuo ju je.
Mislim na ono to te sprijeilo, da si se morao vratiti kui i biti
domain na veeri. I to samo zato to se Bert i Thomas Mann nisu
podnosili toliko da nisu istovremeno mogli biti u Grand Hotelu. To je
bilo glupavo.
A to e... Tako je to u ivotu, sitnice lako dobiju nepredvidive
posljedice. No nadam se da te nije sve to vrijeme pekla savjest zbog
toga? Jer istina je to to kae, nitko ne zna zbog ega se dogodila
nesrea.
Nije, ali osamnaest je ljudi poginulo. A poznajem te. Od toga dana

156
proklinje beskorisnu veeru. Jesam li u pravu?
Provukao je vesla kroz karame i poloio ih preko klupica, pazei da
je ne poprska. Nagnuo se naprijed i zario lice u dlanove. amac je jo
nakratko plovio, a zatim se primirio na sjajnoj povrini mora. Sada je na
nju doao red da eka.
Da, u pravu si , rekao je na kraju i uspravio se. Ako i nisam
proklinjao, za mene je to prejaka rije koju ne bih upotrijebio, ali gnuao
sam se nad tom nevjerojatnom sluajnou. Zapravo, jo gore. Jer primio
sam vijest u uredu u Stockholmu, a svejedno sam otiao u Saltsjbaden i
veerao gotovo kao da se nita nije dogodilo. Stidim se toga dan-danas.
A ti si me jo davno prozrela?
Naravno, dugo smo ivjeli zajedno, dugo i sretno. Mora mi
obeati da e to zauvijek zapamtiti, to god da se dogodi.
Samo to trebam obeati? pitao je iznenaeno. To me nisi
trebala moliti, to je jasno samo po sebi. Ti si dio mene, moja polovica.
Lijepo si to rekao, obino ba nisi romantian. Ali ne, radilo se o
mostu.
Da? O mostu. to da ti obeam u vezi mosta?
Da e ga dovriti, da se nee ostaviti tog posla to god da se
dogodi, sada kada te eka najvaniji dio, lijevanje betona. Morat e biti
na licu mjesta. To sam eljela da mi obea.
Nije razumio to je pod time mislila. Stvar je bila samorazumljiva
kao i prethodno obeanje, da e se sjeati njihova zajednikog ivota. No
moleivo ga je gledala, ekala da potvrdi.
ekaj malo... draga moja Ingeborg, zar eli da ti obeam neto
toliko samorazumljivo kao to da u nadgledati lijevanje betona? Nije to
neko obeanje.
Jest , ree ona. Rekla sam, to god da se dogodi. Ovoga puta
nita te nee navesti da ostavi posao u presudnom trenutku. to god da
se dogodi, elim da mi obea da e ostati na svome mjestu.

157
 Ovako unaprijed zvualo je sasvim jednostavno, brzo joj je dao
obeanje ne razmiljajui poblie o tome. No onda je vidio njezin
ozbiljan pogled, koji je tako dobro poznavao, a sada je u njemu vidio
neto to prije nije. I shvatio.
amac je nepomino stajao na mirnome moru, nije pratio ni struje,
ako i jest, bilo je to toliko polagano da se nije primjeivalo u odnosu da
vrlo udaljene otoke i hridi.
Opet su sjedili u tiini. Stavila je sunane naoale i popravila veliki
eir. Sunce je palilo, on se znojio, tek je to sada primijetio.
to god da se dogodi, pomislio je. S lijevanjem e poeti ve u
kolovozu, ilo im je bre od planiranog.
Iznenadna pomisao navela ga je da se okrene i s dna amca podigne
udicu za bakalar. Njezino je iznenaenje bilo primjetno, sunanim
naoalama unato.
Misli li da stvarno imamo vremena za ovo? pitala je. Da je i
zvuala imalo razdraeno, imao bi za to potpuno razumijevanje, ali nije.
Obuzeo me udan osjeaj , objasnio je. Usred fjorda smo, na
plovnom putu, nad najdubljom tokom. Po ovakvoj vruini veliki
bakalar se sputa to dublje, trai malo hladnoe i tame, ovdje smo na
preko trideset metara. elim da uhvati velikog bakalara, ne brini se, ja
u ga izvui, daj nam samo par minuta.
Nije se usudio gledati prema njoj, pustio je udicu da potone skoro
cijelom duinom, vjerojatno se ponaao prilino udno. No obuzeo ga je
taj neobian osjeaj, gotovo nekakvo upozorenje.
Povukao je udicu nekoliko metara nakon to je udarila o dno i
pruio joj je.
Neka povue samo pet puta , uputio ju je.
Nevoljko je prihvatila rolu i tap, lagano stresla glavom, ali uinila
je kako joj je rekao, nije joj prvi put da lovi bakalar. Poalio je to nije
rekao pet minuta umjesto pet trzaja, ali to je, tu je.

158
 Na etvrtom trzaju riba je toliko snano zagrizla da je ispustila tap i
iznenaeno pogledala svoju ruku, on je uto brzo primio rolu, podignuo
koji metar i zatresao tapom. Osjetio je da je dobro zagrizla i svojski je
upro snage da je izvue. Uskoro se neto u dubini ljeskalo pribliavajui
se povrini.
Izvukao je teku ribu preko ruba amca i spustio je na pod. Bio je to
najvei bakalar kojega je vidio u Baltikome moru, moda od preko deset
kilograma. Nagnuo se preko ruba, smoio ruke, poloio lijevi dlan na
riblji vrat i pritisnuo ga o pod, a istodobno pruio ruku traei klijeta.
Boe na nebu, golem je , rekla je uz uzdah, nagnuvi se da ga
bolje vidi.
Gott im Himmel, pomislio je, u nekim je stvarima njemaki
neizbrisiv.
Riba je pod pritiskom njegove ljevice bila mirna, samo je udarala
postrance repnom perajom. Klijetama je oprezno izvadio udicu koja joj
se zabola u gornju usnu, joj, radilo se o enki.
Pogladio ju je obama dlanovima i Ingeborg pokazao svijetli i
pomalo nabrekli trbuh, objasnivi joj da je to enka koja je vjerojatno
polegla stotine tisua jajaaca ikre u rano proljee. Sada e se uhraniti
koliko god moe, dok je toplo. I ribe se po prevelikoj vruini ulijene,
zato se sakrila toliko duboko.
Jedan je tamnolei galeb klikui sletio uza amac, spustio krila i
postavio se kao da neto oekuje.
Osjetio sam , rekao je.
Da, malo je bilo udno , rekla je. Lijepa je, dramatina. Zamisli,
enka. Hoemo skuhati lea na pari?
Ne , ree on. Previe je lijepa, majka je tisuama, najmanje. I
upravo joj se dogodilo udo, da je upecana, a preivjet e.
I dalje ju je drao za vrat ljevicom, desnicu joj je njeno poloio
pod trbuh, sasvim blizu analnog otvora i podignuo je preko ruba amca

159
te je oprezno pustio na slobodu. inilo se da je u oku, kretala se
zabrinjavajue tromo, nakoeno, u krug, kao da joj nije bilo jasno, ili
kao da joj nedostaje zraka. A onda je iznenada pljesnula repnom perajom
i zaronila, gledali su je kako nestaje u dubini.
Osjetio sam , rekao je i brzo namotao flaks, zakaio udicu o
drveni okvir na kolu i odloio je sebi iza lea. Stvarno sam osjetio.
Nasmijeila se i simbolino mu zapljeskala, a on se prihvatio
vesala. Ponovno se slegla sablasna mirnoa bez vjetra, nestalo je
povjetarca koji je nakratko zapuhao. Daljnje veslanje proteklo je u tren
oka, dodue, uz par ubrusa oko drki vesala. Dobio je znak.

***

NOVI ZVUK bio je onaj za kojim je najvie udio, odzvanjanje stroja za

postavljanje pilota u zimskoj noi djelovalo je beskonano daleko. itav
niz elektrinih mijealica za beton marirao je na putu prema konanom
dovrenju mosta, kripa dizala, zveanje i zapljuskivanje gore gdje se
teret praznio u kalupe bilo je lijepo ustati u kolovoko jutro, ve se
kasnije danilo, i prisustvovati pripremi betona. Nakon to su oba temelja
mosta ispunjena sa stotinu i etrdeset tona, nisu primijetili pomak preko
dva centimetra, posvuda su visjeli alati za mjerenje s tablicama na kojima
se oznaavala svaka promjena od dva milimetra nadalje. Granica koja bi
ugroavala sigurnost bila je daleko vea.
Sjetio se ponijeti pepeljare za Brittu. No nisu bili zajedno.
Jednostavno joj je rekao kako stvari stoje, da mu ena umire od raka i da
bi bilo nemogue da, je li...
Otprilike jednako je razgovarao s Bogom, svake noi. Molio je za
oprost svojih nepromiljenosti, jer je grenik koji zavreuje kaznu, sve to
stoji. No preobraeni grenik ipak je na veu radost nebu nego deset

160
pravednika? A Ingeborg je bila dobar ovjek bez grijeha, premda slabe
vjere.
Govorilo se da je rak neizljeiv, ako je zario svoja klijeta u ovjeka,
gotovo. No to nije mogla biti istina. itao je o ljudima koji su umrli u
poodmakloj dobi, s tumorskim izraslinama veliine nogometne lopte u
sebi. A u Bojoj milosti nita nije nemogue. Za tu je milost molio.
Nije se unizio obeanjima o velianstvenim darovima crkvi ili drugim
materijalnim dobrim djelima. Premijera se moe podmititi, samo to treba
nazvati donacijom stranci, ali Boga se ne moe tretirati kao priprosta
premijera. Dakle, molio je samo za milost, koliko god nezasluenu.
Kae se da nada posljednja naputa ovjeka, a sada mu se to inilo
kao mnogo vie od izlizane fraze. Nadao se i molio je. To mu je prualo
utjehu.
Danju je pun volje i energije iao na posao, u tim je dugim satima
uspijevao izbjei zabrinutost za Ingeborg. Ubrzo je ljeto zavrilo i dolo
je vrijeme da se zakljuaju kue u Sandhamnu, zatvore prozorski kapci i
zavrne voda. Kada otputuju kui u Saltsjbaden, pripremit e je za
operaciju.
Veeri su bile samotne. Ponekad bi mu avolski glas priapnuo na
uho, to da Britta zanemari njegovo odluno odbijanje i dotapka na kat
na svojim sitnim noicama...
Ne, nedopustivo. inilo se da je i ona to shvatila. Prestali su si
govoriti ti i iskazivala mu je puno potovanje, ophodila se s njim kao s
podstanarom, ni vie ni manje od toga.
Naveer nije imao mnogo posla. Kemijska testiranja mjeavine
cementa koja su se radila bila su veinom gotova, preostale su samo
nasumine provjere. Istina, pijesak koji je stizao sa strmih obala u
gornjem toku rijeke bio je neto drukiji, sadravao je viu koncentraciju
soli u usporedbi s pijeskom koji su dovozili kamioni iz pjeare u umi
udaljenoj nekoliko desetaka kilometara. No rezultati mjerenja nisu
odavali nita alarmantno.

161
 Tako da bi veeri obino posvetio radiju, kada je bilo glazbe, ne
kada se govorilo o politici ili ratu. Nabavio je vlastiti radio i produni
kabel sve do kuhinje, gdje je bilo struje.
Ostatak veeri pripadao je razgovorima s Bogom, sjeanjima i to
ljepim matarijama.
Velika enka bakalara bila je udo. Ne u smislu da bi bilo nemogue
uhvatiti tako velikog bakalara u Grskrsfjrdenu, ak i ljeti. Nego to je
to osjetio, ak je rekao Ingeborg da treba ekati samo na pet trzaja, to je
bio znak.
Hjalmar je puten kui u vrijeme etve, oito je to vrijedilo za sve
mobilizirane vojnike, ak i one koji su ivjeli u gradovima i
industrijskim sreditima. Promaknut je u desetnika, dobio je jo odlija i
preostalo mu je jo samo pola godine da postane vodnik i moe se
prijaviti za daljnje kolovanje unutar vojske. Ispriao je kako je dobio
dobre ocjene i da ga nadreeni potiu, to meu konkurencijom ljudima
poput njega mnogo znai. I dalje mu je cilj bila inenjerija, nije se
predomislio.
S Hjalmarom pod krovom, Lauritzu je bilo prirodnije odravati
strogo sluben odnos s Brittom, a sigurno je i njoj bilo jednako.
Prologa puta kada joj je sin bio kod kue, tako su dobro odigrali tu
predstavu da su umalo zapeli u svojim ulogama i jedva da su nali put
natrag. Ovoga puta to im je jo bolje odgovaralo jer sada nee biti
novoga poetka. Tako je odluio.
Pristojan mladi vojnik i dalje je iskazivao veliko zanimanje za
gradnju mosta. Bio je Lauritzova sjena, nekoliko mu je dana bio poput
egrta, no uope mu nije bio na teret.
Malice nezgodnije bilo je naveer uz kavu tijekom zadnjih dana
Hjalmarova dopusta, kada je posve otvoreno, moda ak pomalo drsko,
pitao bi li od gospodina inenjera mogao dobiti potvrdu da je praktikant.
Mogla bi mu dobro doi kada bude pisao molbu za inenjeriju.
Naravno da je moe dobiti. Ponekad je ova moderna mlade

162
poduzetna i vie nego to treba.
S druge strane, ne kodi otpraviti mladoga Hjalmara s jednom
openitom potvrdom o praksi, dobro tehniko zapaanje, zainteresiran,
prijemiv za znanje i tome slino, nita od toga nije la. Zapravo je
jedino bilo vano da prazne rijei stoje na slubenu papiru cijenjene
inenjerske tvrtke pa da prestanu biti prazne. Obeao je da e to rijeiti,
rukom je napisao biljeke i poslao ih u ured u Stockholm, da to jedna od
tajnica natipka na pisaem stroju.
Rad na lijevanju napredovao je velikim koracima po blagome
kolovokom vremenu. Primili su se prekovremena rada i kasno naveer i
sljedeega vikenda, uza stanku samo za bogosluje u nedjelju. to dalje
stignu prije nego to navali hladnoa, to e most sigurnije stajati. Uz
malo sree i blagu zimu, mogli bi ak lijevati tijekom cijeloga zimskog
razdoblja jer se moe raditi s pijeskom i cementom koji se ugriju uz
pomo pare.
Lauritz je okupirao osjetila napornim radom. Bio je to bijeg od
svega loeg, toga je bio itekako svjestan. No na duge staze je upalilo.

***

KAO I UVIJEK , obitelj Lauritzen u punom je sastavu napustila

Sandhamn na prijelazu kolovoza u rujan. kola je poela, brodovi su
morali natrag u Saltsjbaden, Glimt, mala sportska jedrilica Carla
Lauritza radi sudjelovanja u rujanskoj regati i koli jedrenja, Beduin i
gliser Emir morali su stii na vrijeme da budu blizu brodogradilitu,
spremni prezimiti, a ne da zapnu u kakvoj jesenskoj oluji usred
arhipelaga. Razlaz je bio nalik kakvu manjem pomorskom manevru, kao
i uvijek.
U Saltsjbadenu ih je doekao voza Karlsson s novim

163
automobilom, Volvom PV 56 na drvni plin. Izgledao je vrlo odbojno,
vojno siv, djelomino zamaskiranih prednjih svjetala. Prednost mu je
bila vjerojatno to to je pirolitiki kotao integriran i montiran na
hladnjak, umjesto da ga automobil vue u strano malim kolicima.
Rjeenje je ipak bilo tek privremeno, dok traje rat. Isprva nije elio
kupiti neto tako udovino, mislio je da je bolje priekati dok ne budu
mogli izvaditi Mercedes, no prvo, rat je potrajao, a drugo, automobil mu
je bio potreban iz vrlo specifinoga razloga, makar i samo za jedno kratko
putovanje.
Groblje u Saltsjbadenu nalazilo se daleko od crkve. Stari
Wallenberg oito je drao da se u blizini crkve nee pokopati nitko osim
njega i supruge Alice. Nije se tu imalo to dodati jer crkva je bila
njegova.
No zahvaljujui tome, groblje je zavrilo toliko daleko da se nije
ba moglo proetati do njega. Posebice Ingeborg nije mogla.
Dan nakon tradicionalne veere, koju su zvali krajem ljeta, Karlsson
je dovezao automobil koji je mirisao po novome. Barem je stranje
sjedalo bilo prostrano.
Nikada nisu bili ondje. Nitko unutar vedske grane obitelji nije
umro otkad su se 1917. doselili, Ingeborg e biti prva. Sahrane koje su
dosad morali proi bile su u Freitalu i Dresdenu, oboje Ingeborginih
roditelja i Christine majke. Od starije generacije u Njemakoj jedini je
jo bio iv stari grof Von Moltke.
Groblje nije bilo kakvo su oekivali. Zamiljali su pograbljane
puteljke pod pravim kutom, vojniki uredne nizove nadgrobnih ploa,
velikih i malih, poneki obelisk od crnoga granita ili porfira, okruen
eljeznim lancem za one koji su smatrali da su i nakon smrti fini ljudi,
rue i velika stabla nad grobovima supruga, titule od pozlaenih slova,
sve te vrlo ljudske, ali uzaludne pokuaje da se pobijedi smrt. ak su se
alili na tu temu nakon zadnjeg sprovoda.
Ovdje je sve bilo drukije. Pred njima se uzdizao breuljkasti

164
umarak kroz koji su putovi vijugali naoko neplanski, gore-dolje izmeu
grobova. Bilo je lijepo, Ingeborg je smatrala da je draesno, komadi
prirode s kojom se moe sjediniti, radije nego mjesto za izlobu. No
hodala je tee nego to je oekivala, molila ga je da idu sporije i odluno
ga je uzela pod ruku za oslonac.
Polagano su se uspinjali po prvome puteljku, proli bijelu kapelicu
i uskoro nali klupu na koju su nakratko mogli sjesti. Karlsson ih je
dostigao s kartom u ruci, koje se domogao u zgradi uprave groblja.
Zahvalili su mu i ljubazno mu rekli neka se vrati u automobil, drutvo
nije dolazilo u obzir, niti kao oslonac u etnji.
Prouili su kartu. Groblje se smjestilo na poluotoku prema
Baggensovu fjordu, gdje su se obino postavljale rute proljetne regate.
Ingeborg je u ali ponovila, moda s naporom, da i dalje eli pogled na
more, to znai da moraju jo dosta prehodati da nau odgovarajue
mjesto.
Na kraju, nakon mnogo stanki i odmaranja, nali su ga na drugoj
strani poluotoka, na padini prema moru. Odluili su se za crveni granit za
nadgrobnu plou, kakav se moglo vidjeti po itavu otoju. Nita
razmetljivo, samo crveni granit.
Povratak do automobila ispao je munim. Bio je svje rujanski dan
s poneto vjetra. Posljednjih pedeset metara nosio ju je na rukama s
lakoom kao kada su bili mladi.
Vrijeme je stalo. Nita drugo nije nita znailo sve do etvrtka 11.
rujna. Onda e je operirati u ljeilitu, sada se to valjda zvalo bolnicom u
Saltsjbadenu. Svejedno, ionako su je svi zvali Badhotellet. Ingeborgin
prijatelj i kolega, doktor Appelqvist, zatraio je pomo profesora
Blooma, koji je navodno bio jedan od najboljih strunjaka za karcinom u
zemlji.
Do toga dana nita nije bitno. Carl Lauritz je, dodue, dobio priliku
za revan regate u Sandhamnu, kada je bio vrlo nezadovoljan drugim
mjestom. Sada je zauvijek osvojio prijelazni pehar, Zajednika kola za

165
mladie i djevojke Saltsjbaden pomela je pod i Djursholmom i
Lidingom i Saltsj-Duvnsom.
Inae bi takav trijumf proslavili u Villi Bellevue. Sada nisu. Sve je
bilo besmisleno, i Rommelove sjajne pobjede u sjevernoj Africi i
juniorsko jedrenje. I velike i male stvari, sve je nestalo u vakuumu
vremena, sve do veeri desetoga rujna.
Kada je automobil parkirao pred glavni ulaz u bolnicu, otpratio ju je
do doktora Appelqvista i dviju medicinskih sestara, koji su ih ekali.
Ingeborg e no provesti pod njihovom paskom, a tijekom prijepodneva
pripremit e je za operaciju. Nije shvaao to to pripremanje
podrazumijeva, ali bilo je oito da oekuju od njega da ode kui i vrati se
sljedeega dana oko tri sata poslijepodne.
Zagrlio ju je, pomalo nezgrapno jer se nije usudio stisnuti je
presnano. Rekla mu je neka se ne brine i da se vide sutradan, kada sve
bude gotovo. Oprezno se izvukla iz njegovih ruku, krenula prema
tamnim hrastovim vratima, okrenula se i mahnula mu. Otila je.
Vei dio noi proveo je u molitvi. Poslije je to bilo jedino ega se
sjeao.
U etvrtak 11. rujna u minutu do tri uao je na glavni ulaz i prijavio
se na recepciji, reeno mu je da sjedne. Na licu recepcionarke nije mogao
nita iitati, smatrao je to dobrim znakom. Medicinska sestra, pak, koja
je dola po njega, drala se bojaljivo, ali moglo se raditi o obinoj
stidljivosti.
No ugledavi izraze lica dvojice lijenika koji kao da su se skrivali
iza radnoga stola doktora Appelqvista, izgubio je nadu. Rekli su mu neka
im sjedne nasuprot. Appelqvist je duboko uzdahnuo.
Lauritze, dugogodinji smo prijatelji , poeo je tiho i morao je
proistiti grlo. to mi ni na koji nain ne olakava stvar, upravo
suprotno. Tekoga srca moram ti prenijeti da je tvoja supruga, a moja
prijateljica i kolegica, preminula danas u jedanaest sati ujutro. Nita u
naoj moi nije joj moglo spasiti ivot.

166
 Sjedili su u tiini, nepomini, sva trojica, a neopoziva vijest kao da
je ispunila prostoriju.
Molio sam Boga za udo , promrmljao je Lauritz.
Ponovno tiina.
Utoliko mislim da mogu rei da su molitve direktora Lauritza ipak
usliane , ree profesor. Koliko sam shvatio, vaa se supruga iznimnom
snagom volje borila preko pola godine, moda i dulje, vie nego to bi
ikoji ovjek inae mogao.
Znai, nisu bila samo prsa u pitanju? Lauritz e. Zabljesnuo ga je
prizor njihova posljednjega kupanja na pjeanoj plai.
Ne, doista nisu , ree profesor. Bolest se proirila na vie
vitalnih organa, izmeu ostaloga, na plua i guterau. Njezino je ope
stanje stoga bilo toliko loe da je napor za tijelo bio prevelik ve pri
prvome operativnom zahvatu. Mogu samo izraziti veliko aljenje to je
tako snana i izvanredna ena kakva je, koliko sam shvatio, bila
doktorica... vaa supruga, to nas je napustila.
Suosjeajno su ga gledali, uz neto to je shvatio kao strah, a to
mu se doimalo pogrenim. No ipak je tako izgledalo. Nijedan nije
kretnjom dao znak da e ustati ili prekinuti sastanak. inilo se kao da
mu ele dati vremena da postavlja pitanja, ali to da pita, sada kada je
sve gotovo?
Ipak je pokuao, moda vie iz pristojnosti nego stvarne elje da
sazna.
Da je potraila pomo kolega u ranijem stadiju, bi li to ita znailo?
Moda, ali nemogue je tvrditi sa sigurnou. Bolest je bila
agresivna, a napredak brz.
Kako je dolo do karcinoma, zato je napao ba nju?
To nitko nije mogao rei sa sigurnou. Postoje odreene statistike
razlike koje, ini se, upuuju na to da su radnici ee pogoeni od ljudi

167
graanskih zanimanja, to je samo po sebi teko objanjivo. Takoer,
sumnja se na poveznicu s puenjem duhana, ali to u ovome sluaju nije
imalo veze.
Ukratko, uasna bolest odabire naslijepo. Tako je shvatio njihova
objanjenja. Kao Boju kaznu.
Dvojica lijenika sjedila su nepomino, profesor ruku sklopljenih u
krilu, gotovo kao da se moli. Nijedan nije nosio bijelu lijeniku kutu,
tek sada mu je to sinulo.
to jo rei? Da samo ustane, rukuje se s njima i poe kui sam,
bez Ingeborg? Kako se to radi?
Pitao je moe li se oprostiti od nje, vidjeti je posljednji put.
Lijenici su razmijenili kratak uznemireni pogled.
Lauritze, mora neto shvatiti , ree Appelqvist. Ingeborg nije
onakva od kakve si se sino oprostio. Uzeli smo neke preparate u svrhu
istraivanja, naravno, uz njezin pristanak. Koji je dala unaprijed, je li...
mislim da bi je se radije trebao sjeati kakva je bila dok je bila iva.
Tiho je kimnuo sloivi se, lijenici su sigurno bolje razumjeli
situaciju od njega. No znai li to da je jednostavno vrijeme da ode
odande?
Oprostite mi na smetenosti , ree. Ali ne znam to bih trebao, u
mojoj obitelji nitko nije umro vie od ezdeset godina.
Dvojica lijenika pogledala su ga ne shvaajui, nije im bilo jasno
na to cilja.
Hou rei da, je li... , nastavio je, zasad je Ingeborg pod vaom
skrbi, ali to poslije?
Treba se samo obratiti pogrebniku u Saltsjbadenu. Najavit u
mu. Oni rjeavaju sve to treba, sve. Vrlo su profesionalni i puni
potovanja.
Kimnuo je, rukovao se i iziao ne rekavi vie nita.

168
 Na poslijepodnevnu suncu ivot je tekao kao da se nita osobito nije
dogodilo. Zaljev pred bolnicom bio je pun bijelih jedara. Rijeni su
galebovi kriali. Djeca su se smijala, taksi na drvni plin brundao je niz
etnicu. Stvarnost je bila posve nestvarna.
Polagano je krenuo kui. Tek je sada shvatio da svi u Kllvgenu
ekaju na vijesti od njega. Vjerojatno optimistino, operacije obino
dobro prou, ipak je to poanta zahvata. Christa je naruila buket cvijea i
namjeravala posjetiti Ingeborg im se probudi i odmori. Oscar je u
krajnjoj liniji moda stavio ampanjac da se hladi. Karl, Johanne i Rosa
ekali su da im se javi telefonom.
Stao je na pola puta, kod mola gdje je Beduin bio privezan, izmeu
bijelo-zelenih plutaa i eljeznih kolutova na kopnu. Oblinja stijena bila
je puna ljudi koji su doli gledati jedrenje, danas se natjecala klasa od
est metara, trenutano mu je to bilo savreno nevano. Ljudi barem nisu
nahrupili na samu ogradu. Njihov je mol bio prazan.
Brzo je donio odluku, trebalo mu je jo vremena, mora jo biti sam,
brzo se spustio do ograde svoga mola i otkljuao ga. Beduina je bilo
teko odgurnuti od mola, sada kada je bio sam.
Nakon neto prtljanja oko pramca u pokuaju da ga priblii molu
dovoljno da se usudi uskoiti, i nakon dodatnih muka s presvlakom
prevuenom preko kokpita, napokon je sjedio u njemu, s desnom rukom
na izrezbarenu kormilu s Ran. No njezina ruka nikada vie nee biti na
njegovoj. Upravo mu je ta spoznaja na kraju bila previe i briznuo je u
pla tako naglo i nekontrolirano da se nije mogao zaustaviti, kao kihanje.
To to mukarci njegova roda ne plau, to nikada vlastitu majku nije
vidio da plae, ak ni kada mu je otac nestao na moru, a ona postala
udovicom, fukalo mu se za sve to. Nitko ga nije vidio, bilo je to
izmeu njega i Ingeborg.
Gore u Villi Bellevue sjedili su i ekali da se vrati s dobrim
vijestima o uspjenoj operaciji. Tono iznad loe stajao je prozor njezine
spavae sobe. Krevet joj je bio presvuen posteljinom koju je ostavila

169
juer ujutro.
vrsto je stisnuo kormilo.
Koliko je dugo znala da e umrijeti ? Prema profesoru, iskljuivo
zahvaljujui snazi volje ivjela je mnogo dulje od vremena koje joj je
bilo dano. Omoguila im je lijepo posljednje zajedniko ljeto, u ugodnoj
istoj vodi posljednji je put lebdjela na njegovim rukama. Je li znala?
Da, znala je da umire, da nikada nee vidjeti unuad, da treba
pripremiti oporuku i izabrati grob. Je li znala da je vremena toliko malo,
i glumila da ga potedi? Ili barem da vrijeme koje im je ostalo ne proe
u prevelikoj alosti.
Kada ga je navela da joj obea kako nee napustiti gradilite i most,
to god da se dogodi, s velikim naglaskom na to, je li mu tada obznanila
vlastitu smrt? Ne, bio je to vie savjet kako da nastavi ivjeti s tugom.
Jer ivot uvijek ide dalje. Svaka je obitelj, bez i najmanje iznimke u
itavoj ljudskoj povijesti, bila pogoena smru blinjih. I svaki put
veliki i snani mukarci, kao on sada, bili su vrsto uvjereni da je to
neto iznimno kada se dogodi upravo njima, da ih je smrt pogodila
nekom osobitom i neobjanjivom Bojom nepravdom.
Nije imalo smisla pokuati razmiljati logino. Jedina logika koje je
u smrti bilo, jest ta da pogaa sve.
Htjela je rei da se mora sabrati, da mora nastaviti ivjeti, da mora
dovriti gradnju mosta, to god da se dogodi. Mudar savjet, istovremeno
pun ljubavi. Nije to bio samo most. On je glava obitelji, raat e se nova
djeca, ii u kolu, jedriti, kolovati se, vjenavati. A on je bio odgovoran
za sve njih, ba kao i Ingeborg. Ona je odgovornost preuzela tako da ga
gura naprijed, i sada, nakon smrti.
Mora se vratiti mostu to je prije mogue.

***

170
KADA JE stigao u Lunde toga ponedjeljka prijepodne, Britta je bila kod
kue. To se nikada nije dogodilo, uvijek je ujutro radila u Kramforsu,
nikada nije bila bolesna, a ako i jest, svejedno je radila. uo je radio u
kuhinji i uao je pozdraviti. Kada ga je ugledala, ozarila se i nasmijala
svojim najradosnijim smijehom i krenula da e ga doekati njeno kao
poetkom ljeta. Htjela je neto rei, ali brzo se zaustavila kada je vidjela
crnu vrpcu na reveru njegova sakoa.
Dragi Lauritze, da ti neto... ajme, oprosti! Strano mi je ao
gospodina inenjera...
Neobian doek, ali nije se previe obazirao na to. Bit e da je
Hjalmar ve u neemu uspio, kako bilo, nije imao volje razgovarati o
radosnim temama.
Da, eto , potvrdio je. ena mi je umrla, sprovod je sljedeeg
tjedna. Idem se gore presvui.
Sljedeih dana naporno je radio, kao u transu, moda su ga ak neki
zbog toga prijeko gledali. Bio je jedini inenjer koji je svakodnevno
radnicima visio nad glavom, premda se inilo da sve ide svojim tokom i
da je sve kako treba, radovi su bili ispred rokova. On nije bio samo
inenjer, bio je direktor tvrtke kojoj je Sknska Cement povjerila posao,
bogat ovjek, koliko se dalo shvatiti. A ipak je tvrdoglavo jurio naokolo,
za petama poslovoi koji je bio odgovoran za njegov dio posla dok je
bio na putu, govorilo se, u Stockholmu. Poslovoa je bio sposoban
domai ovjek, to se znalo. Gotovo da je bilo uvredljivo to tako jurca za
njim i sve dodatno pregledava.
I inenjeri su ga pomalo smatrali udakom. Ne samo zato to se
drao podalje od druenja u Centralhotelletu, nego najvie jer je
besplatno radio kao poslovoa. U praksi je to bilo tako. Plau je primao
od vlastite tvrtke, to je nalazio prilinim, a Sknska Cement plaala je
njegovu tvrtku. No dakako, nije njemu isplaivala nita dodatno.
Kada se proirila vijest da je postao udovac, kolege su ga potraili i
jedan po jedan promrmljali mu suut, rijei koje upravo na vedskom

171
zvue tako nezgrapno. Poneki je i predloio da doe koju veer do hotela
da se malo oraspoloi. Uzvratio im je ljubaznost, takoer mrmljanjem,
ali nije ni rije rekao zato bjei od njihova drutva kao od kuge, zbog
silnih pria o enskama i ratu. Rommel je napredovao kao furija po
sjevernoafrikoj obali i progonio viestruko brojnije Engleze. Tri
njemake divizije duboko unutar Rusije do Boia e odnijeti pobjedu.
Nije se imalo to puno razgovarati o ratu, ali prie o enskama bile su
mu uasne i prije nego to se naao u ovako ranjivom i osjetljivom
stanju po pitanju ljubavi. Rekao je da e razmisliti. Zatim se dalje
usredotoio na posao, ponekad uz trunku slutnje da moda ipak
pretjeruje, ba kao to su i kolege smatrali, kako se inilo. Nije naiao na
greke ili razloge za zabrinutost. Osim moda suvie ambiciozne drvene
konstrukcije koja je poivala na stupovima s kojima su se namuili po
najgoroj hladnoi, sve je upuivalo na to da e ovoga puta lijevanje
betona proi bez greke do samoga kraja. Samo da prekorae rijeku i
ostatak e im doi kao sasvim obian rad.
No jednoga dana dvojica kolega dola su zajedno do njega upravo
kada je zavravao posao. Bili su vrlo uljudni i prijateljski nastrojeni,
zacijelo i radoznali, a tko zna, moda su pomislili i da bi mogli potraiti
posao u renomiranoj firmi u Stockholmu. Doli su mu rei kako, elei
barem na tako skroman nain izraziti suut prema gubitku gospodina
direktora, ipak moraju inzistirati da ga povedu na jednostavnu veeru.
Prijevoz je do Kramforsa osiguran.
U takvoj prilici ba i nije mogao odbiti. Koliko god je smatrao da
je poziv nezgodan, nije mu palo na pamet kako da se zahvali dok nije
bilo kasno. Mogao je rei da je u dubokoj alosti i da stoga nije
prikladno drutvo.
Ispoetka veera u Centralhotelletu uope nije bila neugodna, u
blagovaonici presvuenoj pliem, izgledom bliskoj vagonima prvoga
razreda u vlakovima dravnih eljeznica, moda je to bila i misao vodilja.
Zanimala ih je njegova diploma iz Dresdena, do poetka rata vodea u
svijetu, i pripovijedao im je o tome. Isprva malo nevoljko, ali nemalo se

172
pilo i raspoloenje je bilo sve bolje. etvorica kolega redom su bili
mlai i manje iskusni od njega, pa dakako da ih je imao ime zabavljati.
I s avanturama s Hardangerske visoravni i pionirskim poslom, kao i
razmiljanjima o djelotvornijoj tehnici mostogradnje budunosti, bez
podizanja skela s balvanima tekima na tisue tona.
Kada je razgovor neizbjeno skrenuo na temu rata, nije bilo nita
strano jer nije mnogo toga moglo izazvati neslogu. Njemaka vojna sila
inila se nepobjedivom. Njemake podmornice samo to nisu efikasno i
elegantno zaustavile Churchilla. Nije se imalo o mnogo emu
raspravljati, moderno ratovanje temeljilo se na tehnici u mnogo veem
opsegu nego nekada, a njemaka je tehnika bila superiorna.
Moda je skoro nastala mala prepirka oko Finske. Finci su povratili
Viborg i dodatna podruja, koja su prema mirovnom sporazumu bili
prisiljeni prepustiti. No inilo se da Mannerheim pokazuje apetite za jo
jedan slijed. Ako Finska samo ponovno uspostavi svoje prethodne
granice, u tom je sluaju njihov rat posve legitiman. No ako krenu u
nova osvajanja? Ako napadnu Lenjingrad?
Kod ovoga je mogla nastati kavga, no jedan od domaina veeri
uspio je sprijeiti prepirku naruivi novu rundu hrane i pia.
Sve vrijeme se pilo. Ova je skupina inenjera oito znala kako, to
Lauritz, dodue, nikada nije prozreo, zaobii mnotvo vie ili manje
apsurdnih pravila u vezi toenja alkohola. Na svoj nain to je bilo udno
jer su kao i svi ostali morali prihvatiti da je dobar stari vedski stol
zabranjen i da se sve ljude strogo upuuje na novi standard, koji se
sastojao od est tanjuria, oito vrlo oskudnih, primjerice, s polovicama
jajeta s dimljenom i soljenom bakalarovom ikrom i dimljenim
papalinama. Imali su chambre separe, to je, dakako, bio jedan od
osnovnih preduvjeta za obilje alkohola, kako god da su uope dolazili do
njega.
Tek je poslije postalo neugodno, kada su na red doli kava i konjak.
Do samoga kraja nadao se da e to izbjei, ali na kraju su na red dole

173
prie o enskama. Brino se iznosilo jedan junaki erotski pothvat za
drugim. Oito su svi mlai kolege za stolom bili vrhunski zavodnici.
Tek to je otkucala pono, jedan od njih potegnuo je priu o jednoj
od plavih istaica u hotelu, koja je osobito voljela da ju se uzme straga,
a povrh toga je vrlo glasno hvalila moan ud gospodina inenjera. Sve
to, dakako, ispriano slinim, ali osobito vulgarnim izborom rijei. Bilo
mu je dosta i ustao je.
Te je noi loe spavao, Bogu se vie nije molio. Sve velike fraze o
putovima Bojim i njihovoj nedokuivosti sada su mu djelovale tek kao
cinine floskule. Ovo je bio drugi put u njegovu ivotu da je Bog prerano
odluio pozvati k sebi nekoga od njegovih najbliih.
Kada je bio bespomono ribarsko dijete na Osteryu, uzeo mu je oca
i strica. Sada Ingeborg, njegovu drugu polovicu.
Nije poteno.
Premda jest poinio teak prijestup kada je iznevjerio svoju zakletvu
vjernosti prema Ingeborg, njezina je smrt bila daleko prevelika kazna.
Osim toga, ona je bila nevina.
Njegova braa nikada nisu oprostila Bogu. Nije im bilo ni deset
godina kada je ribarska brodica nestala na moru, i tada su se i Oscar i
Sverre odvratili od svoje djetinje vjere. Pretjerana je reakcija u tom
trenutku bila razumljiva, posve ljudska. No tvrdoglavo su ostali takvima
ostatak ivota. Bog njih nije kaznio. Nije poteno.
I koji je smisao davanja nade i utjehe, kao na povratku amcem od
Hstholmarna do Sandhamna? Ili kada je posljednji put vidio Ingeborg,
posljednjih sekundi kada se okrenula, utjeno se nasmijeila i gotovo
razigrano mahnula, kao da ga uvjerava da s druge strane tamnih vrata
nema nieg opasnog, premda je tada zala duboko u dolinu sjene smrti.
Koji je smisao?
Posljednje sekunde? Da, bile su posljednje.
Leao je u krevetu i neprestano vrtio prizore iz sjeanja, kako se

174
okrenula i mahnula mu na zbogom.
Svjei norrlandski zrak i mirisi kroz otvoreni prozor nagovijetali su
jesen. Javorovo lie ve je poelo mijenjati boju.
Ne, ne moe se pomiriti s Bogom, ak ni biti toliko ponizan da se
vrati dosljednoj molitvi za Johanneinu sigurnost. Jer ipak je ono u
Krylbou bila na rubu smrti.
Potonje je bila zabranjena misao. Jo vie ju je bilo zabranjeno
izraziti.
Johanne se oporavila zahvaljujui majci koja je bila toliko hrabra da
je to ovako unatrag gledano bilo neshvatljivo. Premda je zapravo
umirala, skupila je golemu snagu kojom je ozdravila svoju teko opeenu
ker. Ne bi oekivao da ovjek inae moe posjedovati takvu snagu.
Johanne se sada vratila u Stockholm, ivjela svojim uobiajenim
akademskim ivotom i ponovno se kretala u sumnjivim krugovima, koji
su je i doveli do toga da riskira ivot.
O tome zapravo nije nita znao, bila je to tek ogorena pretpostavka.
Ne bi li ipak trebao biti ponizan i nanovo pokuati doprijeti do
Boga, ovoga puta radi Johanne?
Ne. Ve je izgubio dio sebe, a onaj preostali dio nije osobito
vrijedan molitve.
Tako ogoren gotovo je zaspao. Barem je to bilo posljednje ega se
sljedeega jutra sjeao od te teke noi.
Barem mu je novi radni dan pruao nove radne zadatke, osim vjene
rutine, izlijevanja stalno novog betona u kalup za luk mosta i
ponovljenih provjera instrumenta za mjerenje, da ne doe do pomicanja.
Stigli su do tolike visine s obiju strana rijeke da je dolo vrijeme
pripremanja prve faze sekundarnih stupova, koji e biti najvii i sluiti
kao potporanj najotrijem kutu luka. Sveukupno e podignuti etrnaest
takvih parova stupova, kako budu napredovali naprijed, bit e krai i pod

175
sve manje otrim kutom. Nad stupove e na kraju postaviti kolniku
plou.
Ponovno je doao do toke u poslu kada je itekako kao inenjer
imao razloga biti prisutan na gradilitu. Naprave li prevelike ureze za
stupove, oslabit e most. Naprave li preplitke, njihova funkcija potpornja
nee biti toliko sigurna. Ako samo jedan od tih stupova, da tako kae,
izgubi ravnoteu, katastrofa postaje neizbjenom.
ekali su ga zanimljivi izrauni. Sada, prvoga dana s novim
zadatcima toliko se zaokupio poslom da je tugu uspio podue drati
podalje od sebe. No uvijek ispoetka Ingeborg mu se vraala u misli,
ohrabrujue mu mahala potiui ga da, to god da se dogodi, ne naputa
svoje mjesto na mostu.
Dok se vratio u Brittin dom, poelo se mraiti, jo samo tjedan
dana do jesenske ravnodnevnice, a nakon toga no e poeti grabiti
velikim koracima. Uskoro e se raditi pod elektrinim svjetlom. Sjeo je
na trijem i poeo odvezivati izme prljave od cementa. Radio u kuhinji
bio je upaljen, ali nije bila govorna emisija, zvualo je kao kakva elegija.
Nemir je u njemu rastao dok je ulazio u kuhinju. Britta je sjedila za
kuhinjskim stolom, ruku ispruenih pred sobom. Izgledala je napeto.
Pretpostavio je da oekuje loe vijesti s radija.
to se dogodilo? upitao je i pokazao na radio. Je li tko umro?
Koliko ja znam, nije , odgovorila je slegnuvi ramenima. U ovo
vrijeme trebao je biti zabavni program.
Ovo je elegija Franza Liszta, Funrailles, ree. Takve stvari se
sviraju na sprovodima. Nita nisu rekli?
Nisu, barem ne otkad sam kod kue. Ali neto ti moram rei...
Uto je glazba stala, a spiker poeo ponavljati dnevne novosti. Tri
vedska razaraa dignuta su u zrak u vojnoj bazi Hrsfjrden, HMS Klas
Horn, HMS Klas Uggla i HMS Gteborg. Pretpostavljalo se da je
poginulo vie od tridesetero lanova posade i da ima jo toliko ranjenih.

176
Prema iskazima svjedoka, katastrofa je poela snanom eksplozijom po
sredini broda na razarau HMS Gteborg. Brod je puknuo po sredini i
odmah potonuo. Plamen zapaljene nafte dizao se do visine od dvjesto
metara, dim se vidio na desetke kilometara. Glavni stoer mornarice
zasad je sabotau smatrao jedinim moguim objanjenjem onoga to se
dogodilo. im prime nove informacije o dogaaju, javnost e biti
obavijetena.
Ponovno tubalica.
Sluao je stojei, kao skamenjen. Sada se samo spustio za kuhinjski
stol i zario lice u ruke.
Nije Karl , promrmljao je vie sam za sebe, nego njoj. Nije
Karl. Trebali su ga premjestiti na razara, ali sada je u Karlskroni.
Javili su nam da e dobiti poseban dopust iz Karlskrone. Dakle,
nalazi se esto kilometara odande. Dopust mu je tek za ukop, za pet dana.
Upravo tako.
Nego, pa znai da je u Karlskroni , pokuala ga je utjeiti. Suze u
oima na njezinu lijepom licu.
Naglo je ustao i rekao da mu treba samoe, veera moe ekati.
U svojoj se sobi preodjenuo, kao stroj, ni jedna smislena misao nije
mu prola kroz glavu. Zatvorio je prozor, spustila se jesenja hladnoa.
Uskoro poinje dugo razdoblje kada e svake noi morati drati kamin
upaljenim, jer poeo bi se smrzavati im bi vatra zgasnula pa je morao
ustati i dodati jo cjepanica.
Nakon to se presvukao, sjeo je za radni stol i pokuao se prisiliti
da razbistri misli. Nekoliko stotina metara dalje, u notarovu uredu,
postojao je telefon. Ali, kome bi mogao telefonirati ? Nakon Krylboa
novine su objavile popis ozlijeenih. No sada je mnogo mornara
poginulo. Objavljuju li se i popisi mrtvih?
Mogao bi sutra nazvati Oscara, Oscar kupuje sve glavne novine.
Opet sabotaa. Krylbo. Johanne.

177
 Ne, ovo ne moe biti istina. Ono proli put joj je valjda bila lekcija.
Dodue, vjerojatno su trenutano svi pomorski asnici u vedskoj
telefonirali kuama da jave blinjima kako nisu meu poginulima. Karl
e, naravno, nazvati Oscara. Ako nije na moru. Zadnji put je bio na
dunosti na razarau koji je pratio transport vedske rude u Njemaku pa
ga je trebalo tititi od ruskih podmornica. Na ratnim brodovima, dakako,
nema telefona. A nije ba vjerojatno da posada broda smije komunicirati
radiom u privatne svrhe.
Prvo toliko tuge. Sada toliko nemira. Pred njim je vjerojatno najtei
radni dan. Priekat e do poslije ruka, a zatim e nazvati Oscara. Jedino
to moe uiniti.
Dan je bio grozan. Jo je bilo hladno i pljutalo je.
Oko jedan i trideset spustio se do ureda, gdje je izgren jer nije
skinuo izme. U radnoj odjei i sa eirom iroka oboda izgledao je
poput obinog radnika.
Oscar je nazvao ratnu bazu u Karlskroni, ali samo su mu kratko
odrezali da porunik Lauritzen nije dostupan za razgovor i da se javnosti
ne daju informacije o tome gdje se nalaze vedski pomorski asnici.
Sloili su se da se odgovor ima shvatiti vie pozitivno nego
negativno. Jer da je Karl na dopustu, sigurno bi to smjeli rei. Takva
informacija ne daje nikakve naznake o tome gdje se asnik nalazi, zar ne?
Znai da je negdje u slubi. Zato ne mogu davati informacije. Takvo
rezoniranje inilo se posve loginim.
Toga dana rano su zavrili s postavljanjem potpornih stupova. Prije
nego to rijee elektrino osvjetljenje, iz sigurnosnih razloga nije bilo
doputeno raditi na odreenim visinama im bi pao sumrak.
Osjeao je olakanje vraajui se po kii koja je sipila, utonuo je u
neujan razgovor s Ingeborg.
Kada je ugledao kuu, sledio se. Veliki automobil bez pirolitikoga
kotla bio je parkiran na malenoj istini pred trijemom. Srce mu se u

178
prsima stisnulo dok je hodao prema tamo i gledao u zeleno-sivi
automobil s vojnim oznakama.
Ovoga puta samo je stresao najveu prljavtinu s izama i uao u
kuhinju naglo gurnuvi vrata.
Dvojica asnika sjedila su za kuhinjskim stolom, jedan u odori
kopnene vojske, drugi u mornarikoj. Kada je uao u prostoriju, obojica
su ustala i salutirala.
Direktor Lauritzen, Lauritz Lauritzen? pitao je pomorski asnik
nakon salutiranja. Hoete li biti ljubazni i sjesti? nastavio je nakon
to je Lauritz potvrdno kimnuo.
Sjeo je jer se soba poela ljuljati i malo je nedostajalo da izgubi
ravnoteu.
Direktore Lauritzen, nastavio je pomorski asnik, stariji i vii od
njih dvojice, zapala me alosna dunost da vam prenesem...
Ne! Ne! Ne! viknuo je. Ne elim uti! Ne opet!

***

NAKON dvaju sprovoda, postao je obavijen tiinom. Barem je on to

tako doivljavao. Ljudi su ga izbjegavali, okrenuli se nasred ulice ili
preli na drugu stranu ceste kada bi ga vidjeli kako im dolazi ususret. U
brodogradilitu u Neglingeu nitko ga nije elio pogledati u oi, zurili bi
u pod ili u zrak, premda je bilo mnogo posla s Beduinom, s kojeg je
trebalo skinuti jarbol i spremiti ga pod krov, kao i ostale brodice. Kao da
ga je istodobni gubitak supruge i sina uinio zaraznim.
Prividne antipatije okoline drao je posve ljudskima, ni na trenutak
nije pomislio da susjedi i prijatelji nautiari imaju tako loe miljenje o
njemu kako se inilo. Pretpostavljao je da se boje ili da se radi o

179
nesigurnosti. Bilo je lako staviti se u njihov poloaj.
Jer to da ovjek kae prijatelju ili poznaniku koji je upravo izgubio
ljubljenu enu i sina? Ne moe poeti o vremenu, ratu, racioniranju ili
esnaestogodinjoj pjevaici koja je postala najvie plaena umjetnica u
zemlji. ak je teko spominjati lijepe ispraaje s mnogo prisutnih. Zato
se radije prelazi na drugu stranu ulice.
Bio je siguran da bi se i sam ponio jednako nesigurno da je situacija
obratna. Povrh toga, prilino mu je odgovarala ta suzdrljivost zbog
straha okoline jer uope nije imao elje razgovarati s ljudima sa strane i
namjeravao se vratiti u Lunde im rijei sve s brodicama i im napie sva
pisma zahvale, potpie ih i poalje. Stvari koje bi Ingeborg u normalnim
uvjetima rijeila brzo i jednostavno.
Sada mu je umjesto nje Sverre pomagao napisati imena i adrese na
sve omotnice. Ipak je Sverre imao iznimno lijep rukopis, zapravo je vie
pisao kaligrafijom.
Oba brata naveer su mu pravila drutvo u sobi za gospodu i obojica
su svoje ustrajne posjete jednako objasnila. Smatrali su da breme tuge
postaje lake ako ga se podijeli s nekim, a tko je bolji za to od brae?
Osobno su i Oscar i Sverre imali muna, a upravo suprotna
iskustva, bili su prisiljeni drati tugu za sebe u tiini i samoi. Sada,
nakon mnogo godina, mogli su govoriti o tim sjeanjima, tada to ne bi
bilo mogue.
Kada je Sverreov ljubljeni Albie, da, upotrijebio je rije
ljubljeni , poginuo posljednjih dana rata u Africi, okolnosti su ga
navele da napusti Englesku.
Ovaj, mogao bi to i otvoreno rei. Okolnosti su u ovom sluaju
znaile da je Albiejev nasljednik na mjestu grofa od Manninghama
prezirao njihovu vezu. elei to jasno pokazati, idiot je dao spaliti
Albiejevu i njegovu umjetniku zbirku, radije nego da njome povea
vlastito bogatstvo, to je zakonski itekako mogao. Radije ju je dao
spaliti. Idiot vjerojatno ni dan-danas nije bio svjestan da je spalio

180
umjetnine koje bi jednoga dana vrijedile kao nekoliko Manninghama.
Sada se barem mogao smijati njegovoj financijskoj autodestruktivnosti,
istodobno alei zbog umjetnina. S te strane nije se mogao ni
nasmijeiti.
Potom se, dakle, dao u svojevrstan bijeg, vrativi se unatrag, natrag
u Njemaku. No u Berlinu nije imao s kime razgovarati o toj boli, ondje
nitko nije pokazivao ni najmanje razumijevanja za alost nad palim
engleskim asnikom.
Oscar je priu o svojoj velikoj boli iz prolosti oduvijek drao u
tajnosti, moda je neto dao naslutiti, ali nikada je nije ispriao.
Na obali na rubu Dar es Salaama izgradio je veliku bijelu vilu koju
su engleski ratni brodovi zamijenili za rezidenciju njemakoga guvernera,
vijenicu ili to slino. Dvije krstarice otvorile su vatru i sravnile kuu sa
zemljom, a s njome i sve to je posjedovao, afrike predmete, bjelokost,
rukotvorine, sve. Osim toga, mnogo je ljudi bilo u kui i oni su
pretvoreni u pepeo, ljudi koji su mu bili vrlo bliski.
Ovo je moda ve ispriao, ili barem dao naslutiti. No nikada nije
ispriao da je u to vrijeme imao enu i sina. Njih nisu ubili Englezi za
junakoga napada s mora, nego Belgijanci i njihovi kongoanski askariji
na drugome mjestu u Tanganjiki.
Kada je otiao u rat, bio je izgubio sve to mu je u ivotu neto
znailo. Vjerojatno je otiao ravnoduan, spreman umrijeti. Jer veina
jest. I barem koliko se sjea, praktiki je prieljkivao smrt.
S vremenom je razvio perverzan uitak u ubijanju Engleza. S
vremenom, to je vano naglasiti. Koliko god je ispoetka morao biti
osvetoljubiv, odbijao je pucati u ljude, pucao je u konje Engleza ili
Junoafrikanaca koji bi navalili na njega. Moda je to bio oajniki
pokuaj da sauva nekakvu ljudskost u najneovjenijoj moguoj raboti.
Kako je poslije otupio, to nije znao opisati, jednostavno se dogodilo.
Potkraj rata uivali su i on i njegov najblii prijatelj Kadimba gledajui
kako se engleskim asnicima rasprsne glava kada ih pogodi metak,

181
gotovo uvijek ciljali su u glavu.
Takav je, dakle, bio kada su se 1919. sreli u Berlinu. ovjek koji je
izgubio sve, ovjek zvijer. Da mu je tada netko rekao da e ivjeti
sretnim ivotom u velikoj i prisnoj obitelji kraj nekoga dalekog mora,
takvo pretkazanje jedva da bi se udostojao ismijati. No uspio je zadrati
u sebi tugu i eventualno ludilo, a zvijer bi ispuzala samo u nonim
morama. Te none napadaje Christi je objasnio kao izbijanja preboljene
malarine groznice. Ni s njome nije mogao razgovarati o stvarima koje su
se zbile.
Oscarova se pria oduila, poruka je k tome bila dvoznana, a
nevelika potencijalna utjeha za Lauritza izostala je. Oscaru je ipak
oproteno, ispriao je odreene stvari koje dotada nije odavao, ak ni
svojoj brai.
Lauritz ustane i krene u kuhinju po sastojke za pie.
Ima jo jedna nona mora za koju te se nikad nisam usudio
pitati , ree Sverre kada se najstariji brat dovoljno udaljio.
Mislim da znam na to cilja, ali reci , odgovori Oscar brzo.
Ti i taj Kadimba bili ste jedini snajperisti krajem rata?
Da, nismo vie imali toliko ljudi. Uvijek smo pokrivali
povlaenja, on i ja.
Znai da ste ti ili Kadimba ustrijelili Albieja?
Da, bit e da je tako. Osobito posljednjih dana. Ali nemogue je
rei koji od nas dvojice. No nisam ja ubio tvog ovjeka, rat ga je ubio.
Osim toga, imamo starijeg brata koji bi okrivio Boga.
Brzo su zautjeli jer se Lauritz vratio s nekoliko boca soda-vode.
Razmiljao sam o neemu o emu si priao, Oscare , ree Lauritz
odlaui sifon-bocu na posluavnik koji je stajao izmeu njih. Christa
je ve bila prilino iskusna ena kada ste se upoznali, pristalica slobodne
ljubavi i to ti ja sve ne znam. I s najmanje jednom duljom vezom iza

182
sebe, pobjegla je iz Kiela, ali za taj skandal zna.
Da?
Pa mogao si s njom razgovarati, u Berlinu. Bio si udovac i u ratu
si izgubio sina, kao i mnogi drugi. Zato si to drao za sebe?
Mislim da sve poinje tako to se ne usudi rei. A onda vrijeme
proe i pee te savjest jer nisi ispriao. Tako nekako, rekao bih.
Ali hou rei... Sverreova pria je kompliciranija. Govoriti o
ljubavi prema mukarcu kao da si ena, to je... moram priznati da i ja to
nalazim vrlo neobinim. Ne razumijem to. Sverre, morat e mi
oprostiti, jednostavno govorim kako stvari stoje. Ne razumijem to, ali
prihvaam jer si mi brat. Ali ti, Oscare, ti bogme nisi imao takvih
problema. Zato onda nisi ispriao?
Jer mi je ena bila Afrikanka. Nisam bio siguran kako bi to Christa
primila.
Afrikanka... hoe rei, crnkinja?
Da, naravno. To je u Africi vrlo uobiajeno. Afriki vojnici su crni,
afrike ene su crne.
Ako je brai namjera bila barem jedne veeri odvratiti Lauritzu
pozornost, na kraju im je uspjelo. No nije posve sigurno je li bilo vee
koristi od toga, osim da barem nakratko misli na neto drugo osim na
svoje mrtve.
Kasno je , ree Lauritz. Doista cijenim vau solidarnost, kako se
ve kae u ovoj obitelji, barem dok nema nikoga sa strane tko bi to
mogao pogreno protumaiti. Ali moram se oprostiti za veeras. Ide mi
vlak rano ujutro i imam most za koji se trebam pobrinuti.
Mislim da emo mi ostati jo nakratko, trebamo jo popriati o
nekim stvarima , ree Oscar.
Slobodno , odgovori Lauritz odlazei. Laku no.

183
 ***

NAD LUNDEOM se sleglo tek napadalih, ciglih deset centimetara

snijega. Neuobiajeno mnogo za prvi snijeg, taj bi obino nestao u
bljuzgavici i sivilu. No trenutano je izgledalo kao pred Boi, ako se
zanemari sve ostalo. Jo uvijek je bilo mnogo lia na stablima, pod
debelim slojem snijega i otealim granama povremeno se naziralo crveno
i uto lie.
I dalje se nalazio u svojevrsnu stanju oka, sna koji kao da se
snanije izraavao u samoi, premda je istodobno najradije bio sam. Vie
se nije ni pokuavao uvjeriti da se moe probuditi i vratiti na ono kako je
bilo prije.
Vojne poasti po jakome vjetru na groblju na poluotoku Skogsu.
Nacionalne zastave, zastave flotile i nabori koji su se vijorili na vjetru.
asnici sa svojim inovima, koje nikad prije nije vidio i nikad vie nee.
Karmine u Grand Hotelu po kii i nevremenu. Kako bilo, gotovo je.
Vie ga nita ne moe pogoditi, i dalje je stajao uspravno. Vratio se
na svoje mjesto, kao to je Ingeborg htjela, to god da se dogodi.
ivot mora poeti tei mirnijim tokom, nastaviti kako bi uvijek
nastavio nakon smrti i ukopa. Nije to nalagala samo logika, bili su to
desetci tisua godina ljudskoga iskustva. Imao je odgovornost, mora se
sabrati.
Do gradilita je stigla struja, primijetio je to dok se pribliavao
kui, uskoro e svjetlo biti upaljeno od jutra do veeri. Na trijemu je
otresao snijeg sa sebe i ietkao nogavice i cipele drvenom etkom.
Kada je uao u kuhinju javiti se, nije imao ni najmanje volje za
razgovor i nevoljko je primijetio da je kod kue i da je pripremila kavu.
Od radija ni glasa.
Lauritz mora sjesti i uti to mu imam rei , prela je na stvar

184
nakon to je pozdravio i skinuo kaput. Izgledala je kao da e mu se neto
ozbiljno potuiti.
Naravno, Britta , ree i sjedne jer je morao. Pauza za kavu
trenutano je bila zadnje to je elio.
ekam dijete, ekam tvoje dijete , rekla je u jednom dahu i
prekrila usta rukom, kao da su joj rijei izletjele same od sebe.
Njezine rijei pogodile su ga kao snaan udarac u potiljak, isprva
nije mogao misliti.
Poruka je bila nedvosmislena.
Ne bi smjela moi biti nosea jer... pa, ve ima odraslog sina.
Ali ako jest, ona bi to trebala znati. Nije lagala, bojala se, bila je na
rubu suza i jo uvijek je drala ruku na ustima.
Gnjev ga je obuzeo kao da ga je pogodio grom.
Ako se Britti dogodila nezgoda, kako da ja znam da je dijete
moje? pitao je, ili bolje reeno, zagrmio.
Ali Lauritze, molim te, kako to moe pomisliti...
Rijei su joj zastale u grlu, zaprepateno ga je pogledala.
Kako mogu pomisliti ita drugo? To ti mogu rei. Bio sam na
veeri s nekim inenjerima koji stanuju u hotelu gdje radi. Potkraj
veeri je razgovor postao vrlo informativan. Informativan i vrlo odbojan.
Hvalisali su se nekom plavom istaicom koja se oito nudila na ope
oduevljenje. I koliko mi god odbojno bilo, mogao sam samo zakljuiti
da postoje odreeni detalji u prii koji mi, naalost, zvue vrlo poznato.
Pa da te ponovno pitam. Kako da ja znam da je dijete moje?
Strano ju je pogodio njegov ispad. I oito je bila preplaena, kao
da se bojala da e je udariti. Silno se trudila da procijedi odgovor.
Nisu na mene mislili, mislili su na Majken. Ona to radi za novac,
ali obeala sam da neu nita rei.
Znai, toj Majken se plaa. Ali ne i tebi?

185
 Uto se slomila. Nagnula se preko kuhinjskoga stola maui rukama
i zaridala.
Bila sam... samo... s... dva mukarca... u ivotu... Hjalmarovim
ocem i s tobom , uspjela je protisnuti izmeu jecaja.
Njezin oaj nije ga ni najmanje dirnuo. Upravo suprotno, inilo se
da potpiruje njegov bijes.
Nee se izvui plakanjem. Nego? to namjerava uiniti?
Kako misli... uiniti?
Hoe li roditi dijete ili e ga se rijeiti?
Poela je ridati toliko da vie uope nije mogla odgovoriti.
Samo to je falilo! zagrmio je, strgnuo kaput, iziao i zalupio
vrata za sobom.
Kada je odmarirao s galoama kojima je gacao po bljuzgavici,
mislio je da je gnjevan. Istodobno su mu oi zasuzile, makar nije bilo
ledeno, samo prohladno i vlano.
Svje zrak brzo ga je smirio, usporio je hod, polako se pribrao od
oka.
U ivotu se nikada nije ovako obratio eni, to mu nije bilo nalik.
Jo gore, nije mu priliilo.
Stao je, izvadio rupi i obrisao s ela znoj i kapljice sitne kie.
Sada je trebalo razmisliti, a ne onako priprosto izgubiti pribranost.
Je li Britta doista nosila dijete? Nije ba mogla pogrijeiti, a jasno,
ne bi lagala.
Budui da, dakle, nosi dijete, on, naravno, moe biti krivac za to.
itav jedan tjedan u lipnju, svake noi, svakoga dana. Znai, tada se
dogodilo. U tom je sluaju sada u etvrtom mjesecu.
Je li trudnoa previe poodmakla za pobaaj? Nije znao. Kada bi se
finim djevojkama dogodila nezgoda, njihove majke bile su zaduene za
organizaciju, a oevi za plaanje. Da bi se izbjeglo zakonsku zabranu,

186
trebalo je imati nekoliko lijenikih uvjerenja, a takve su se stvari
rjeavale poznanstvima i novcem. Otprilike toliko je znao o tome. Nije
se ba radilo o uobiajenoj mukoj temi.
No tada se radilo o kolarkama koje bi si upropastile daljnje
kolovanje i istovremeno unitile izglede za brane ponude. A djevojice
nisu bile toliko blesave da se ne povjere majkama dok jo ima vremena
za legalan pobaaj, prije nego to plod pone poprimati ljudski oblik.
Ali Britta nije fina djevojka iz Saltsjbadena ili Djursholma. I ve je
u etvrtom mjesecu. U njoj raste malo ljudsko bie koje e se uskoro
poeti ritati.
Ili? Trebao bi se moi sjetiti. Tijekom svake trudnoe Ingeborg bi
mu uzela ruku i poloila je na svoj trbuh kada bi dolo to vrijeme.
Moda je to bilo u petom mjesecu?
Na stranu sve drugo, ali pobaaj nije kranski.
Postoji li neki vii smisao u tome da on, kojem je upravo oduzet
sin, ponovno postane otac, o tome trenutano nije elio ni mogao
razmiljati.
Njegovo i Brittino dijete rodit e se u rano proljee sljedee godine.
Jednostavno je tako. Gotovo jednako nekranski kao uiniti pobaaj,
bilo bi da napusti Brittu i dijete. I to je jednostavno tako kako jest.
Uzevi to za polazinu toku, morao je sada donijeti neke odluke.
Stidio se putem kui, strepio kako da popravi tetu koju je uinio
estokim rijeima koje joj je uputio.
Na svoje iznenaenje, naao ju je u kuhinji, crvenu od plaa, ali
svejedno posve zaokupljenu pripremom kae od korabe, kao da njezine
dunosti domaice vrijede neovisno o njegovu ponaanju. To je bilo
nepravedno, imala je potpuno pravo zanemariti svaku svoju dunost
prema njemu.
Kriomice ga je pogledala kada je uao, ali nije ga pozdravila. to je
mogla rei ?

187
 Ni on nije nita rekao, samo joj je priao, njeno joj uzeo lonac s
pasiranom korabom iz ruku i zagrlio je. Stajali su mirno, utke.
Naslonila se obrazom o njegova prsa.
Draga moja Britta , rekao je nakon to je zagrljaj trajao toliko
dugo da su rijei postale potrebne. Znaj da u dok sam iv aliti zbog
svojih nepromiljenih rijei.
Nije odgovorila, ali je zadrhtala i duboko uzdahnula.
Ono nisam bio ja i stidim se , nastavio je. Ali teko mi je biti
priseban nakon svega to sam proao. Prestraio sam se, izgubio sam
mo rasuivanja i sposobnost razmiljanja. Mora mi... ne, ne mora.
Molim te da mi oprosti i zaboravi to sam rekao.
Ja sam kriva , apnula je u njegova prsa. Nisam te trebala
uhvatiti onako na prepad. Samo sam...
Uutjela je i zarila lice pod vor njegove kravate.
Da? Samo to? potaknuo ju je.
Pokuala sam ti ve nekoliko puta rei, ali uvijek se neto
preprijeilo. No sad sam si obeala da u to jednostavno rei, zato sam
onako navalila im si uao. Glupo od mene, ja bih se trebala ispriati.
Podignula se na prste i kratko, gotovo stidljivo, poljubila ga je u
vrat.
Nije se elio uvlaiti u raspravu o tome tko bi kome trebao
oprostiti. Pred njima je stajao niz znatno veih problema.
Hajdemo sjesti na trenutak, moramo popriati o nekim stvarima ,
rekao je i izvukao joj stolicu.
Ali kobasica? usprotivila se.
O tom potom , usudio se rei neto leernije i na njegovo
olakanje, gotovo se nasmijala.
Za poetak mogao je obeati samo jedno, ali vrlo vano. Nikada se
nee trebati brinuti za uzdravanje djeteta. Otvorit e poseban fond koji e

188
joj isplaivati pristojnu plau sve dok dijete ne napuni 21. Onda e
jednaki iznos pripasti samome djetetu. Ovo e vrijediti neovisno o
svemu drugome, umre li on, to nita ne mijenja na stvari. Nitko od
nasljednika nee se moi umijeati, nitko od pravnika ni dravnih
institucija. To je bilo naelo rada takvih fondova, poznavao je druge ljude
koji su imali sline aranmane jer su se nali u istoj situaciji. Pozabavit
e se time kada sljedei put otputuje u Stockholm.
Sve do te toke stvar je bila jednostavna i radilo se samo o novcu.
Slijede znatno tei problemi koji e im sjesti za vrat.
Nije bila ba mnogo starija od njegovih keri. Teko je zamisliti
ita drugo doli mnogo nesloge u obitelji ako se ponovno oeni tako brzo
nakon smrti njihove majke. Uzevi u obzir roenje novoga djeteta, brzo
bi izraunali... da. Trenutano ne mogu uiniti mnogo vie od toga,
osim biti vrlo diskretni.
Otprilike u ovome dijelu rezoniranja postao je nervozno rjeit,
vjerojatno najvie stoga to je to bio problem o kojem jo nije stigao
promisliti. Primjerice, kako da se dri prema Hjalmaru. Ali nee je
napustiti, to ne smije pomisliti.
I ne mislim da hoe , rekla je i stavila mu dlan na ruku. Idemo
jesti, razmislit emo i ujutro nastaviti razgovor o tome. Sada mogu
mirno spavati.
On teko da je mogao.
Te se noi vrtio u krevetu. Jedina gotova stvar bila je odluka o
fondu za uzdravanje jo neroenog djeteta. Sve je ostalo bila stvar vie
sile.
Moda kada njegova vlastita djeca odlepraju iz gnijezda? Odnosno,
kada Johanne i Rosa definitivno odsele od kue. Moda tada. Tko zna to
budunost nosi ? Ali zasad ne, to je bilo sigurno.
Koliko god dobrih strana Britta imala, obitelj je nikada ne bi
prihvatila, obitelj koja bi je neizbjeno i nemilosrdno usporeivala s

189
Ingeborg. Nema ene na svijetu koja bi pobijedila u toj usporedbi,
posebice ne kod njegove obitelji. Njegove bi ga keri poele prezirati ili
ga manje ili vie obzirno podsjeati da postoji naziv za starije mukarce
koji se ponaaju kao on.
Neki su mukarci oito mogli ivjeti s takvim skandalima. Ernest,
prijatelj i kasniji suparnik staroga Wallenberga, taj se, zaboga, oenio
dadiljom. Razveo se od supruge dok je ekala njihovo peto dijete. Bilo
je razumljivo da se obitelj odrekne takva oca. Bila je razumljiva i nesrea
koja je pratila takav skandal.
Tee je, pak, bilo razumjeti samoga Ernesta. Moe li se zreo ovjek
te dobi tako mahnito zaljubiti u drugu enu? Do te mjere da to bude
vrijedno skandala i mrnje obitelji?
Vrlo neobino pitanje. U divnome mladenakom ludilu moda i jest
bila istina da takva ljubav nadilazi sve prepreke. Njegov i Ingeborgin
brak govorio je u prilog tome.
No u zreloj dobi, kada se na vagu stave razbor, financije, drutvene
prilike, dobrobit obitelji i njezino odranje te svi drugi faktori, naprama
zaljubljenosti u drugu enu?
On Brittu nije volio. Ili moda jest, na svoj nain. Bila je izrazito
draesna ena, k tome lijepa i, zato to ne rei otvoreno, iznimno
senzualna. Bila je asna, radina, odgovorna, imala je mnotvo lijepih
ljudskih osobina.
No u Villi Bellevue mrzili bi ga i prezirali. Ismijavali bi njezinu
neukost, potpunu nespretnost za velikim stolom, naprimjer.
Pripada nioj klasi. Kao i on, samo to je on odavno bio dobro
odgojena nia klasa, poevi kod Frau Schultze u studenskim danima u
Dresdenu, pa u braku s plemenitom damom i uz jednako izdresiranog
brata, oenjenog barunicom.
Nije imalo veze koliko bi pokuavao sam sebe uvjeriti, a jo manje
okolinu, da su on i Britta zapravo jednako priprostoga podrijetla.

190
Njegova djeca nisu, oni su ve via klasa. Iznenaujui pogled na stvar,
ali daleko od toga da su samo manire za stolom i novac bili presudni u
toj preobrazbi. Obrazovanje, vladanje jezikom, interesi, politika, voenje
razgovora. Kako bi to Britti bilo s njima za veerom da svi, ako ne iz
drugog razloga doli da zadirkuju, prijeu na razgovor na njemakom?
Bilo bi to muenje, ponajvie njoj samoj.
A Sverreov otmjeni portret Ingeborg sa stetoskopom u blagovaonici,
bi li diskretno nestao? Bi li trebao zamoliti Sverrea da naslika neto u
tom stilu s Brittom?
Sva su ta pitanja bila muna do boli.
No zadubljen u misli ipak je naao svijetlu toku, to je bilo vrlo
iznenaujue. Palo mu je to na pamet tek kada ga je tok misli odveo na
zadnji sprovod.
Louise, Karlova zarunica koja je trebala postati gospoa Lauritzen
na proljee sljedee godine, najglasnije je plakala na groblju. U obitelji
poput njihove, koja se tako strogo drala dostojanstvenosti kada se radilo
o osjeajima, osobito se, dakako, istaknula tim ponaanjem.
Christin sarkazam poslije nije imao milosti. Pih, otiao popravak
krova u dim. Ili se radilo o restauraciji crkve. Uglavnom, nikakvo udo
da je mala vritala kao svinja na kolinju.
Njemu se komentar inio beutnim, premda je u njemu moda ipak
bilo zrna istine.
Neobino, ali postojala je i jedna malena svijetla toka. Obeao je
njezinu ocu, uobraenome barunu Korrenskildu, ili kako se ve zvao,
valjda je Korrenskild, da e prebaciti novac im se obitelj vrati iz
Sandhamna u gradsku rezidenciju, krajem kolovoza, poetkom rujna. No
u tom trenutku vie mu nita nije bilo na pameti osim Ingeborgine
operacije, koja je predstojala. Jednostavno je zaboravio na taj iznos,
dvostruki, za crkvu i za svadbu, zaokrueno na dvadeset i pet vrlo dobrih
godinjih inenjerskih plaa u renomiranoj tvrtki.

191
 Neobina pomisao. Da je bio priseban i anonimno poslao novac
na barunov raun, naime, novac bi zavrio tko zna gdje, na dnu
dvorskoga jezera ili u loim poslovima na crnoj burzi. Njegovo pravo da
zatrai povrat donacije temeljem jednostavne injenice da je svadba
otkazana iz razloga to je mladoenja mrtav, ne bi bilo uslieno.
Gospodin barun tada ne bi imao vremena da se javi na telefon, a bogme
ne bi odgovarao ni na pisma.
Dolo mu je to kao znak, sada kada je imao obaviti slinu
investiciju.
Moda nije bilo zgodno da Britti prebaci toliko novca. Ne jer bi bio
krt, nipoto, pritom je novac u ovom sluaju bio i vie nego zasluen.
No priskrbiti Britti mjesenu plau tijekom dvadeset i jedne godine, to
bi znailo da ne mora prstom mrdnuti da bi preivjela, ne bi bilo dobro
djelo. Ipak je ena iz radnikoga sloja, pripadajuega morala. Dovesti je u
napast besposlenou znailo bi uiniti joj medvjeu uslugu. Uz
pretpostavku da nikada nee ivjeti s njom, ni nakon to njegove vlastite
keri odlepraju iz gnijezda i zasnuju vlastite obitelji.
Ba neobino kako ivot jednostavno nastavi dalje.

***

Kijev, 5. listopada 1941.

Draga Majko, dragi Oe, posve mi je jasno da oboje primate
moje pismo pomalo pomijeanih osjeaja. Kada sam smjeten
u Oslo, moda to iz pozicije nae obitelji nije bilo najbolje,
to sam i prenio svojim nadreenima kada sam zatraio
premjetaj.
Objasnio sam tada da jednostavno osjeam sve vei unutarnji
sukob u okviru odgovornosti za koje je SS zaduen u svakoj

192
zemlji koju je Njemaka pripojila, ak i Norvekoj. Od poetka
smo se opravdano nadali da e nas norveki narod doekati
kao prijatelje i zatitnike pred engleskim imperijalizmom.
Naalost, ne moe se rei da su se te nade u potpunosti
ostvarile. Perspektiva je utoliko za mene postala sumornijom.
Riskirao sam da se uskoro naem u situaciji da u vrlo
neugodnim uvjetima moram sasluavati norveku germansku
brau i sestre, nedune i krive.
Moji nadreeni u ratno doba nije dobro u pismima
spominjati suvie imena, no zasigurno znate na koga mislim
pritom su imali mnogo razumijevanja. Moje znanje
norvekog jezika, povrh toga, prilino je brzo izgubilo na
vanosti jer bilo je mnogo ena i mukaraca na norvekoj
strani koji su nam pomagali.
Kada sam zatraio premjetaj temeljem navedenoga
moralnoga konflikta, to u uobiajenim uvjetima ne bi trebalo
optereivati asnika SS-a, posebice sam naglasio da ne traim
premjetaj u Pariz. Unutar SS-a znali smo za velianstveni
plan koji se potom i uobliio u Operaciju Barbarossa,
kriarski rat protiv Sovjetskog Saveza. Stoga sam traio
premjetaj onamo, umjesto u Pariz, a molba mi je bez
potekoa odobrena.
Sada mogu samo zakljuiti da se odabir pokazao neoekivano
pogoenim. Pritom ne mislim samo na to kako Reichstvehr i
Luftwaffe pobjedniki napreduju na svim bojitima, nego
jednako tako i na znaajnu misiju koja stoji pred Njemakom u
ovome izvanrednom projektu. Trenutano smo na putu pobjede
kulture nad barbartinom u Europi, da napokon uspostavimo
mir. Propast boljevika preduvjet je toga.
Ovdje u Ukrajini nipoto nismo usamljeni u tome uvjerenju.
Prvo to me je doekalo prigodom dolaska SS-ovih postrojbi u
ovaj gradi gdje sam stacioniran, bila je parada ukrajinskih

193
ena koje su se omotale u njemake, kao i ukrajinske zastave
vlastorune izrade. ak su znale neke od naih pjesama i
doekale su nas s cvijeem i iskrenom radou, kao
osloboditelje.
Dobro ivimo, a ukrajinsko crno vino iznenaujue je
uravnoteeno i zanimljivo. No neu, naravno, gurati pod tepih
nevolje s kojima se suoavamo, djelomino u obliku fanatinih
partizanskih skupina koje nam izazivaju prilian bijes i koje se
esto koriste ukrajinskim civilima kao ljudskim titovima.
Djelomino i u obliku opsenoga rada koji smo uloili da
pripremimo Ukrajinu za budui zadatak glavne itnice za
njemaki Lebensraum.
Da ne odem previe u detalje, to u vrijeme rata u pismima
treba izbjegavati, mogu rei da meu naim radnim zadatcima
ima i najteih koje njemaki vojnik moe dobiti. Iskreno
reeno, doista sumnjam da bi neke druge jedinice imale
moralnu snagu i politika uvjerenja potrebna da se izvri to
je nama naloeno.
Htio sam samo ovako Dragoj Majci i Dragome Ocu poruiti
da ono to je eventualno bilo razlogom neslaganja izmeu
nas, mislim na Oslo, gdje su komunisti na nesreu bili toliko
uspjeni u svome nastojanju da zavade germansku brau, sada
je zamijenjeno povijesnom zadaom zbog koje oboje moete
biti ponosni na svojega izgubljenog sina.
Svakoga dana s ljubavlju Vam upuujem misli Heil Hitler!
Harald
P. S. Kao to se vidi na priloenoj fotografiji, dodijeljen mi je
Viteki kri. Pozdravite strica Oscara. Takoer, promaknut sam
za jedan in i sada imam titulu SS Sturmbannfuhrer.

194
Dvaput je proitao pismo, polako. Bilo je na njemakom, oekivano, po
naravi stvari, pismo na norvekom sigurno bi kasnilo zbog cenzure, ali
dok ga je itao, sve vrijeme u glavi mu je odzvanjao Haraldov glas na
norvekom. Oi su mu zasuzile, protiv ega se dakako borio, im je
vidio da je pismo upueno i Ingeborg i njemu. Naravno. Datirano 5.
listopada, napisano je nekoliko tjedana nakon majine smrti, no to je
Harald mogao znati o tome ? Moda je malo neukusno bilo zavriti
pismo s Heil Hitler. Mogue da je iz navike.
Fotografija u pismu bila je uobiajena fotografija vojnika. Harald je
stajao izmeu dvojice kolega asnika, Viteki kri bljetao je oko njegova
vrata i doista je na lijevoj strani ovratnika imao i mali srebrni etverokut.
Medalja i promaknue istodobno, mora da je ondje u Kijevu uinio
kakvo herojsko djelo, oito tijekom rujna. Pozdravite strica Oscara
vjerojatno je aludiralo na to. Viteki kri nedavno je zamijenio Pour Le
Mrite kao najuglednije njemako odlikovanje.
to Harald ne bi uinio za to ! Oito im je to bilo u krvi, bogami,
pozdravite strica Oscara.
Toliko teak zadatak da ga samo najvia elita SS-a moe obaviti?
Dakako, to je zvualo pomalo zagonetno, kao to pisma koja se izlau
cenzuri uvijek i jesu. Premda je bilo malice neobino da se i SS mora
podvrgnuti cenzuri, oni bi, kao prava elita, trebali biti izvan svake
sumnje.
Je li se to teko izlazilo na kraj s ruskim partizanima? Elitne
postrojbe ostavljene iza crte izgubljene bojinice, mislio je da barem
toliko razumije o emu se radi. To e mu Oscar morati objasniti.
Ili moda nee.
Oscar je prieljkivao pobjedu Njemake jednako kao i on. No prema
SS-u nije gajio simpatije, Sverrea da i ne spominje. Vrijedilo bi
razmisliti o tome.
Moda je najbolje da Haraldovo pismo zadri za sebe. Ipak moe
biti ponosan na svojega izgubljenog sina, to se jasno dalo iitati iz

195
pisma, drukije tumaenje nije bilo mogue.
No nije elio probleme. Ingeborg bi najstarijega sina bila
razbatinila, dodue, prije nego to je mogla proitati pismo. Bilo je
nemogue predvidjeti kako bi ostali shvatili Haraldove rijei. Ipak je
najbolje da pismo zadri za sebe, kao tajnu svoju i Haraldovu, koji je
unato svemu njihov najstariji sin. Njihov jedini sin.

***

NEZAMISLIVO JE bilo da moe doi jo gora zima, no u vrijeme Svete

Lucije potuen je vedski rekord u hladnoi, mogli su se samo nadati da
je to rekord za sva vremena, -53 u Vterbottenu.
Ni ngermanland nije bio daleko od toga. Istodobno se temperatura
u Lundeu stabilno drala na oko -40. Bili su prisiljeni odgoditi sve
radove na gradilitu. Nema pomisli da se po takvim temperaturama lijeva
mjeavina betona, grijanje na paru ne bi potrajalo vie od nekoliko
minuta na toj hladnoi, a ni rad na velikoj visini nije bio poeljan,
uzevi u obzir koliko se sve ledilo i koliko je teko disati po takvoj
hladnoi.
Ponovno se u novinama italo o klimatskim promjenama, da se
moda blii novo ledeno doba.
Kada je Britta iskazala zabrinutost u vezi toga, on se samo
nasmijao. Za ledenog doba, objasnio je, ovdje u Lundeu ledeni pokriva
bio je debeo dva kilometra. Daleko je od toga, tim vie to su
temperaturne razlike, blago reeno, bile dramatine, od najvie zabiljeene
ljeti, +36,7 stupnjeva, do najnie dosadanje zimske temperature od -53.
To je skoro 90 stupnjeva razlike. Po svoj prilici, nijedna druga zemlja na
svijetu nije se mogla pohvaliti takvim razlikama. Samo po sebi bilo je to
vrlo zanimljivo, moda ak i poetak klimatskih promjena, no s takvim

196
ljetnim temperaturama nikako ne mogu stvoriti trajan snjeni prekriva.
to e se i pokazati s vremenom.
Smeo se usred vlastita predavanja kada je vidio kako je u uenju
raskolaila oi. Ne ba sretnim razvojem okolnosti stekao je naviku da
joj se ponekad obraa kao djetetu, kao da ju je krenuo obrazovati, u
najgorem sluaju, da bude pogodna za salonska askanja. Nije to ba bilo
simpatino, morat e sam sebe vie drati na oku. Britta je odrasla ena
koja e uskoro roditi njegovo dijete. Sada se ve jasno na njoj vidjelo da
je nosea, premda Hjalmar zaudo kao da nije primijetio tu promjenu
kada je zadnji put bio na dopustu.
Jo uvijek nisu odluili kada i kako mu to priopiti. I hoe li i dalje
ivjeti u istoj kui kada se priblii termin poroaja.
Ve neko vrijeme spavali su zajedno u njegovoj tavanskoj sobici.
Ondje gore zidovi nisu bili izolirani, inje se iz dana u dan polako irilo
od prozora. Ali, alila se, sigurno je gore vojnicima koji spavaju u
atorima za dvanaestoricu i s jednim jedinim kaminom. Njih dvoje ipak
su imali norveke perine koje su ih grijale, i jedno drugo, a jadni vojnici
na raspolaganju nisu imali ni jedno ni drugo.
Sigurno bi im bilo udobnije u njezinoj spavaoj sobi, dolje u
izoliranome dijelu kue, ali elio je da ona spava kod njega, a ne on kod
nje. Nije mogao tono objasniti zato.
Ponekad bi ga pod perinom primila za ruku i prinijela je svome
trbuhu da osjeti kako se dijete rita. Govorila je da je sigurno djeak,
toliko je ivahan.
Ni na koji je drugi nain nije dodirivao.
Jedna jedina stvar bila je rijeena od svega to je trebalo rijeiti.
Fond koji e osigurati nju i dijete sljedeu dvadeset i jednu godinu, sve
do 1963., poeo je s radom i diskretno besprijekorno vodio ga je odjel za
skrbnitvo nad financijskim instrumentima u tokholmskoj SEB-banci.
Isplate za studeni i prosinac ve su joj sjele na tek otvoreni raun u
tednoj banci u Hrnsandu. Iz banke su je, naravno, obavijestili

197
potom.
No ona kao da te slubene potvrde nije uzimala zaozbiljno. Nije
podigla ni krunu i radila je naporno kao i dosad, unato svojemu
blagoslovljenom stanju. Koliko god joj je objanjavao, nije pomagalo.
Nita ne moe utjecati na uspostavljeni poredak. Ni njegova smrt, ni
drugi nasljednici, ni odvjetnici ili pakosni bankari. Novac e zauvijek
pripadati njoj i djetetu. Fond je, k tome, bio osiguran od inflacije, to
znai da je uvijek, neovisno o promjenama u vrijednosti novca,
indeksiran na vrijednosti iz 1941. godine. Jer tko zna koliko e jedna
kruna vrijediti 1963.? Imao je vrlo stvarnih iskustava inflacije iz vremena
kada je marka za pismo u kratkom roku vrijedila milijardu njemakih
maraka. Ali njoj se nee dogoditi nita tome slino.
inilo se da ne pomae, neovisno o tome koliko je paljivo, uporno
i pedagoki ponavljao svoja objanjenja. Novac nije vidjela kao svoj,
eventualno kao djetetov, ali ono jo nije bilo roeno.
S vremenom e se valjda ipak priviknuti, pomislio je. A sve dok joj
je drae snalaziti se sa svojom plaom istaice, tete nema jer joj je ila
kamata na sredstva koja ne podigne. Na malo se stvari u ivotu lako
naviknuti kao na financijsku neovisnost. U tome je imao vlastita, vrlo
konkretna iskustva.
Teka srca otputovao je pred Boi, a savjest ga je pekla bez obzira
na to koliko ga je uvjeravala da se nema razloga brinuti. Termin joj je tek
krajem veljae ili poetkom oujka, ima dovoljno vremena. Osjeala se
izvrsno i zahvaljujui njemu, imala je kupona koji e njoj i Hjalmaru
osigurati kraljevski Boi. Utoliko je njemu bilo tee, prvi Boi nakon
onoga to se dogodilo ujesen.
Bila je potpuno u pravu. Strepio je pred toboe radosnim
blagdanom u Villi Bellevue, za kojim je nedostajalo troje ljudi koji se
nikada nee vratiti, od toga je dvoje bilo mrtvo. Nee biti lako.
A ipak se vie brinuo i osjeao vie nelagode u vezi njezina Boia.
Nee vie moi izbjegavati istinu kada vidi svojega sina. Mora sve

198
saznati, to je neizbjeno. Tono i ako e se dijete do daljnjega u crkvenoj
matinoj evidenciji voditi pod oznakom otac nepoznat , Hjalmar mora
saznati sve.
Ona je jasno i logiki objasnila zato. Najgora bi varijanta bila da
Hjalmar pomisli kako mu je vlastita majka ostala u drugom stanju tek
tako, u Centralhotelletu, usred dana, s kim god, u vrijeme dok je trebala
istiti.
Najbolja bi bila da je otac djeteta udovac i vrlo estit ovjek, na
stranu to to je mnogo stariji od nje. U tom sluaju dijete je plod
ljubavi, a ne grenoga ivljenja.
K tome, ona i dijete zbrinuti su sve do mature, mogla bi dodati. To
je sigurno i uinila, barem ako je Hjalmar bio uporan.
Koliko ga god pekla savjest, morao je napustiti Brittu, Sandbron i
Hjalmara te otputovati kui k svojoj obitelji. ivot se nije dao drukije
posloiti.
Kada je uao u brzi vlak u Hrnsandu, zadovoljno je zakljuio da
e oito biti sam u kupeu prvoga razreda. Moe se udubiti u nove novine,
koje su rat prikazivale iz objektivnijega, njemakoga kuta. Nakon
Haraldova pisma iz Kijeva probudilo se u njemu novo zanimanje za ono
to je dosad dosljedno izbjegavao, naime, rat.
Jedan mu je dobar prijatelj iz Kraljevskoga jedriliarskog drutva i
Drutva prijateljstva vedske i Njemake nedavno poklonio pretplatu, uz
itav sveanj starih primjeraka novih novina Dagsposten 2. Uz to je
doao diskretan savjet da ih ne ita suvie oito jer se te narodne novine,
posve nepravedno, uskoro e to i sam zakljuiti, optuuje da su
neskriveno nacistike. No da je tako, brzo bi se odali fotografijama
zajapurenog Hitlera, svastikama i kritikom idova. Kada je kondukter
iziao iz kupea i poelio mu ugodno putovanje, ustro se bacio na
gomilicu novina.
Ubrzo su se pokazale vrlo ohrabrujuima. Izgleda da je ruska vojna

199
sila napokon pobijeena, zakljuio je jedan autor u uvodniku, slijedom
ega se moe otpisati sve utopijske pretpostavke o angloamerikoj
invaziji u Europi.
Povrh toga, to je takoer bilo vrlo pozitivno, Japan je napao jednu
ameriku pomorsku bazu u Tihom oceanu, to znai da su SAD i Japan
zaratili. Izvrsno, Amerikanci e sada imati pune ruke posla i nee ba
imati sredstava za nekakve europske ratne avanture.
Finska zastava ponovno se vijorila nad Hankoom, sjajno.
Dagsposten je pokrenuo akciju prikupljanja priloga za dragovoljce u
Finskoj, naravno da tome treba doprinijeti. Tim vie to su Englezi
praktiki objavili rat Finskoj, to se inilo izvan pameti, ali oito je to
bio sluaj. Je li si Churchill zamislio da bi i on mogao zatraiti da trupe
prelaze preko vedskog teritorija, jer kako e inae napasti Finsku? Preko
Norveke, pa da ih ponovno sprae Nijemci?
Zainteresirano je nastavio listati po hrpi. Japanci su potopili dva
engleska bojna broda, Prince of Wales i Repulse, koji su navodno bili
najbolji i najmoderniji ratni brodovi na svijetu. Izvrsno, dokrajit e
englesku hegemoniju na moru. Japanska pomorska tehnologija sada je
bila vodea u svijetu.
Novine su mu se inile ba odline, dobro napisane i informativne,
takoer ispunjene zanimljivim informacijama iz kulture. U jednome od
kasnijih brojeva naao je recenziju veanina Vilhelma Moberga koja mu
je izazvala uenje. Radilo se o pievu nedavno objavljenom djelu,
romanu Rid i natt, koji je dobio sjajne kritike. Moberg je opisan kao
tipian knjievnik Blut und Bodena koji zastupa stil ivota vedskoga
seljaka gotovo istim argumentima uz pomo kojih je njemaki nacional-
socijalizam osvojio podrku i povjerenje njemakih seljaka oko 1930.
godine. Neobino. I ne samo to: Rid i natt se kod naih junih susjeda
moe itati kao najia oda nacionalsocijalizmu.
Je li sve shvatio pogreno? Koliko se mogao prisjetiti odreenih
razgovora za stolom kod kue, jer mnogo se za veerom razgovaralo o

200
knjievnosti, toga Moberga su itekako cijenili, ponajvie Johanne, koja
ga je okarakterizirala kao antinjemaki nastrojenoga. U svakom sluaju,
sada je znao koju da joj knjigu kupi za Boi.
No koliko god traio po novinama, nije naao ni notice o SS-u u
Ukrajini, premda se moralo raditi o velianstvenim akcijama. Moda su
tajne?
Golemim arom itao je sve do Sundsvalla, no ondje su ula dva
nova putnika koja su, koji peh, dola ba u njegov kupe. Brzo je sakrio
svoju gomilu novina, naslonio se tek sada je zauo uspavljujue
udarce o spoj tranica i zaspao.
Karlsson ga je doekao s automobilom na drvni plin na postaji u
Saltsjbadenu. Istina, do kue im je trebalo stvarno malo, ali iva se
zaustavila oko -25 stupnjeva. U Lundeu bi to smatrao lijepim vremenom
za etnju.
Kada je automobil skrenuo na Kllvgen, automatski je bacio
pogled na prozor erkera da vidi gori li mu svjetlo dobrodolice. Naravno,
bio je potpun mrak. Zajecao je, ali uspio je to zamaskirati
nakaljavanjem i samo odmahnuo Karlssonovu uznemirenom pogledu u
retrovizoru.
Kada su se parkirali pred garaom, primijetio je da je cijeli potez do
vile oien, otpravio je Karlssona rekavi da mu je prtljaga lagana i da
e je sam ponijeti te mu poelio sretan Boi.
Vila je bila sva u mraku, svjetlo je gorjelo samo u kuhinji.
Haraldova soba, mrak. Karlova soba, mrak. Rosina soba, mrak.
Ingeborgina i Johanneina soba gledale su prema moru, ali i u njima je,
naravno, bio mrak.
Polako se spustio do kuhinjskog ulaza, snijeg mu je kripao pod
nogama. Na istini ispred kue jo su stajale gomile naslaganih
cjepanica. Slavljenje Boia, kako apsurdno. Blagdan radosti, dolazak
Naega Spasitelja na svijet. Dobio je neobian poriv da samo sjedne i
ignorira sve.

201
 Naravno, nita od tih egoistinih djetinjarija. Bio je mukarac s
velikom odgovornou, sabrao se, ustro odmarirao do kuhinjskoga
ulaza i bez odlaganja naglo otvorio vrata.
Doekali su ga ugodni mirisi, Jorunn i Anne radile su u kuhinji, ali
i Johanne, to je bilo vrlo neoekivano ali lijepo iznenaenje.
Mislila sam da bi tatica rado imao drutvo , pozdravila ga je
jurnuvi ravno na njega, zagrlila ga je prije nego to je stigao skinuti
kaput.
Tatica? smeteno je upitao.
Ajde, ajde , smijala se.
Nije se bunio, samo je lagano zavrtio glavom.
Bogme se osjeti da je Oscar imao prste u ovome , zakljuio je
nakon to je uspio skinuti kaput, pozdravio Anne i Jorunn i predao im
kaput, rukavice i krznenu kapu.
Nego to , potvrdila mu je ki bez problema. Dakle, hladno
poirani losos za predjelo moe se dobiti bez kupona. A nakon toga
slijedi ocu najdrae jelo.
Teletina u umaku, dakle. To sam i mislio spominjui Oscara.
Dvostruka zabrana, potpuno je nemoralan.
Zbacio je galoe, jednom nogom ih gurnuo u predvorje kuhinje i
ponovno uzeo Johanne u zagrljaj.
Moda e otac biti toliko ljubazan i srediti malo ilegalnog vina za
veeru, recimo za pola sata? predloila je. Kako hladne ui!
Potapao ju je po obrazu, uzeo torbu i otiao u svoju sobu presvui
se i obrijati, uobiajena procedura po povratku kui.
Na katu je bio mrak i vladala je tiina, na putu prema sobi morao je
paliti svjetiljke. Bilo je sablasno. Pred Boi je kua uvijek buktala od
ivota i zvukova.
Nakon to se obrijao i presvukao, samo to nije zaboravio

202
premjestiti crnu vrpcu na sveani sako. Pred zrcalom je odluio da bi
trebali slaviti Boi bez crnih vrpci i uto mu je sinula ideja proao je
kroz prostoriju u kojoj su bili telefon i garderoba, uao u njezinu sobu i
posvuda upalio svjetla.
Nakratko je utke stajao posred toploga crvenog tepiha iz Kashana i
pustio da mu pogled luta sobom. Nita se nije promijenilo, nita nije
pomaknuto. Krevet joj je bio pospremljen, smaragdnozeleni svileni
prekriva savreno poravnan, na nonome ormariu leala je knjiga
Stefana Zweiga, s oznaivaem negdje na sredini. Posljednje to je itala.
U kupaonici se jo jasno osjeao njezin miris. Na mramoru pored
umivaonika leale su njezine etke za kosu, obloene srebrom i
ugraviranim grbom loze Von Freitala na poleini. Podignuo je jednu od
etki, na njoj je bilo nekoliko njezinih sijedih vlasi, kao da je upravo
ietkala rasputenu kosu.
Ugasio je svjetla i oprezno se iuljao kroz njezina vrata na hodnik,
tiho ih je zatvorio za sobom i zatim, kao i obino, spustio se niza
stubite i vratio u stvarnost, gdje je dobio zadatak da donese vino iz
podruma.
Nisu postavili stol u maloj blagovaonici, nego u erkeru. Nije imao
to prigovoriti, sigurno je tako ugodnije. Johanne je ekala u boinom
salonu pred kaminom, s piem u ruci.
Prehladno je u podrumu , obavijestio ju je dok si je toio aicu
erija iz jednog od staklenih vreva i skliznuo u jedan od svojih
uobiajenih naslonjaa. ivjeli i dobrodoli! Za bijelo nije toliko
vano, ali crno sam stavio na tednjak, uskoro e biti bolje.
Djelovala je tek umjereno zainteresirana za problem s podrumom,
izgledala je pomalo napeto, primijetio je. U rukama je drala neke papire.
to je ovo? pitao je. Nadam se, beznaajan problemi koji se
moe rijeiti novcem?
Nikako , ree ona. No prije nego to prijeemo na druge stvari,

203
jer imamo o emu razgovarati, voljela bih da otac pogleda ovo.
Pruila mu je papir preko salonskog stola.
Zabrinuto je pogledom preletio tekst, ne shvaajui o emu se radi.
Bila je to tiskana pozivnica na obranu doktorske disertacije i poziv na
veeru u Stallmstergrdenu koja e uslijediti, Johanne je bila jedan od
lanova komisije na samoj obrani, takoer i poasni gost na veeri.
Zato mi, za ime Boga, pokazuje ovo? upitao je. Ima
doktorat, sigurno si ve bila u komisiji u vie takvih prilika, to je sada
toliko udno i emu ovaj kiseli izraz lica?
Doista mu nije bilo jasno.
Pogledaj datum , rekla mu je.
Posluao ju je i vidio da se dogaaj zbio 17. rujna. Sabotaa kod
Hrsfjrdena. Karlova pogibija. Pee li je savjest to je iste veeri bila na
zabavi ?
Ne razumijem , ree. Iskreno, ne razumijem. Istoga dana kada se
dogodila sabotaa kod Hrsfjrdena, bila si u komisiji na obrani jedne
disertacije i poslije na veeri. I?
Ne razumije? tvrdoglavo je nastavila.
Ne, stvarno nita ne razumijem.
Dvojila je, izgledalo je kao da se predomilja. On je sjedio i po svoj
prilici izgledao kao upitnik na dvije noge.
Ba glupo od mene , rekla je. Ovo je oito bilo jako glupo od
mene. Ali toliko sam se bojala da otac ne pomisli... nakon Krylboa, da
sam imala neke veze s Hrsfjrdenom.
Napokon je shvatio. Jasno, to bi bila uasna sumnja. Bratoubojica,
kao iz najgorih grkih tragedija. No njemu takva crna pomisao nije bila
ni na kraj pameti. Nikada nije mislio o Johanne kao saboterki ,
zaboravio je sve to je imalo veze s Krylboom, zapravo nije zaboravio,
ali prisilio se ne sjeati se. A sada evo nje kako sama sije sjeme sumnje,

204
oito je u svojim oima saboterka i uzela je zdravo za gotovo da je i u
njegovima.
Sjedila je i ekala, nesretna jer joj to nije trebalo, u strahu to e on
rei i to je dulje razmiljao traei izlaz za oboje, tim je muka postajala
gorom.
Najgore to ovjek moe napraviti , rekao je i zavrtio glavom kao
da se radi o smijenoj bedastoi, jest da pone vikati >nisam ja< prije
nego to ga itko ita pita. Ako nije prije bilo sumnji, pone ih biti. Ali
sluaj me sad, hrabra moja djevojice, sjea li se kada sam to rekao?
Itekako, to mi je zapravo bio jedan od najljepih trenutaka u
ivotu. Zato otac pita?
Da eli ui u vedsku pomorsku bazu, jedino u to bi se mogla
preruiti bilo bi u ameriku filmsku zvijezdu. A takvih, hvala Bogu, u
vedskoj nema. Ne, vjeruj mi, nikad mi to nije bilo ni na kraj pameti.
Trebaju li ti ovi papiri?
Zavrtjela je glavom. Ustao je s pozivnicama u ruci, otiao do vatre i
lijepo ih poredao iznad gorue brezine cjepanice. Kratko je zabljesnulo, a
zatim je ostao samo pepeo.
Eto! ree. Ovoga razgovora nije ni bilo. Radije mi sada ispriaj
ega se sjea o >mojoj hrabroj djevojici<, pa da vidimo pamtimo li
iste stvari!
Natoio si je jo jednu aicu erija, sjeo i rairio ruke,
zainteresiranom gestom potaknuo njezinu priu, lijepo sjeanje.
Jer jest bilo lijepo, kako je odmah potvrdila. Unato silnim
upozorenjima svoje Mutti da ne napravi skandal na maturi, ipak joj je to
uspjelo i vie nego to treba, teko je uvrijedila ispitivaa praktiki ga
nazvavi idiotom i nacistom, to joj je donijelo snienu ocjenu iz
njemakog, koje li smijurije. Unato tome to je, naravno, njemaki
govorila mnogo bolje od ispitivaa.
Uslijedio je straan trenutak kada je strogome ocu morala priznati

205
glupost koju je uinila. Stajali su pred garaom, ona izmeu Mutti i oca,
dolje u dvoritu sva je rodbina ekala svoju prvu maturanticu.
Dok ju je Mutti iza lea drala za ruku, bez okolianja je sve
ispriala strogome ocu. Straan trenutak.
Na prvu se inilo da e otac pobjesnjeti, lice mu se polako
izobliavalo u grimasu koja se pretvorila u grohotan smijeh olakanja
nad njezinim inom. Onda ju je zagrlio, i dalje se smijui, i rekao joj to
s hrabrom djevojicom. Poslije su se svi smijali, da ne kae klicali
njezinu stranom skandalu.
Da, priznao je i veselo kimnuo, otprilike tako to i on pamti.
Anne je otvorila klizna vrata prema blagovaonici i erkeru i
obavijestila ih da je veera spremna. Galantno je uzeo ker pod ruku i
poveo je do stola.
Jelo je doista bilo izvanredno, kao i vino. Ispoetka je zavladalo
svojevrsno tiho pobono raspoloenje. Vrlo je dobro znala da je ovo
majci i ocu bilo posebno mjesto. Moda je upravo zato rekla sluavkama
da veeru poslue ovdje umjesto u maloj blagovaonici. Kao da mu
pokazuje da ivot ide dalje?
Njezina tamna bakrenocrvena kosa, koju je naslijedila od njegove
majke, narasla je. Ne toliko koliko bi ona voljela, ali ipak joj je
prekrivala opeklinu na vratu.
Moja hrabra djevojica, doista to jesi, pomislio je. Prolo je deset
godina otkada je maturirala, brzo to ide. Sada je doktor znanosti i, moda
naalost, i dalje je hrabra.
Lijepo mjesto za veeru ako nema vie ljudi, zar ne, oe?
zapoela je razgovor kada su gotovo dovrili lososa.
Jest , odgovorio je i natoio joj jo vina.
Otac i Mutti esto su sjedili ovdje?
Jesmo, ali ne za veerom. Znali smo naveer popiti au vina,

206
esto smo sluali glazbu. Obino bi upalila svijeu i stavila je u
prozorsku niu kao znak dobrodolice kada bih doputovao sa sjevera.
Danas kada je automobil skrenuo, pogledao sam prema prozoru jer sam
mislio da u vidjeti svijeu i...
Osjeaji su ga svladali, stisnuo je dlan na oi. Ona je utjela.
Kada je na stoli izmeu njih iznesena teletina i crno vino, ponovno
je pokrenula razgovor. Ovoga puta oito je odluila biti vie praktina a
manje emotivna, to je njemu vie odgovaralo.
Ima pokoji prijedlog kako da se neke stvari promijene, poruila mu
je malice preambiciozno. Prvo, u vezi sluavki. Signy, Jorunn i Anne
bile su gotovo ratne zarobljenice u vedskoj, ak i za Boi, jer je bilo
previe opasno otputovati kui. Ako se rijee svi papiri s jedne strane,
nije sigurno hoe li sve proi na drugoj strani.
Plae su im preniske, to je gotovo skandalozno.
Ali jesu, nastavila je uporno kada je vidjela njegov smeten izraz
lica. Da imaju vedsko osoblje organizirano u sindikat, troak bi bio
trostruko vei. Ionako se u ratna vremena tedjelo na svemu i svaemu,
ali konkretno ova uteda je valjda najbeznaajnija mogua?
Nije zapravo ozbiljno razmiljao o tome, priznao je. Ispoetka se
jednostavno radilo o tome to mu se nisu sviali sindikalni voe koji su
natjerali radnu snagu da ima neutemeljene prohtjeve. Zbog toga kune
pomonice samo to nisu same sebi ukinule radna mjesta u itavom
Saltsjbadenu, a ista je nevolja oito bila zadesila i Djursholm.
Povuci-potegni, popustio je i obeao da e djevojkama udvostruiti
plae. Kada bolje razmisli, to je jedino ispravno. Sljedee pitanje?
Kao drugo, Anne, koja je najstarija, najdulje radi i najotroumnija je
od njih triju, treba dobiti novi posao. Bit e voditeljica kuanstva.
To podrazumijeva da planira i organizira svu kupnju, dakle, ima
pristup obiteljskoj blagajni. Tko da inae preuzme tu odgovornost, sada
kada...?

207
 Sada kada vie nema Mutti koja se brinula o svemu tome,
nadovezao se. Da, to dobro zvui, inae kuanstvo nee funkcionirati. Ima
li i neto tree?
Ima. Za dva dana je Boi. Muljator s druge strane Kllvgena,
odnosno stric Oscar, bio je kao i obino zaduen za nabavku boinih
namirnica. Iz opepoznatih je razloga, dodue, zaustavljen izravan uvoz
suene ribe iz Norveke.
Uto ju je prekinuo, skrenuvi joj pozornost na to da suenog
bakalara zapravo jo imaju u podrumu, ali da je, naravno, upitno hoe li
ga uspjeti namoiti i pripremiti kako treba u tih nekoliko dana koliko im
je preostalo do Boia.
propos suene ribe s Osterya. to ona misli, postoji li
mogunost da on ode posjetiti baku?
Smela se na trenutak, ali brzo se pribrala. Ne, to nikako ne bi
preporuila. Kako ih je obitelji najdrai SS-ovac ljubazno obavijestio,
nju bi na sljedeem putovanju uhvatio GESTAPO. Kao to je poznato,
njemakom birokracijom vladaju organiziranost i red. Ako jo koji lan
obitelji Lauritzen krene u ekspediciju po bakalar preko Hardangerske
visoravni, bit e to oigledan rizik. Uostalom, baka je bistra, snana i
zdrava kao dren. im pobijedi... im rat zavri, moi e je posjetiti,
uostalom, moi e svi skupa, kao nekada.
Malo je nedostajalo da kae im pobijedimo , primijetio je. Samo
je jedan, i to alostan razlog to se brzo predomislila. Njih dvoje pod
pobjedom nisu mislili na istu stvar.
Usputna, ali golema spoznaja. No, trenutano se nije trebalo
uputati previe u to. Postoji li i etvrto ?
Zapravo da. Mutti je uvijek kupovala boine darove kuharicama i
posluzi.
Dobro da ga je na to upozorila. Moe li to ona rijeiti i ima li
novca?

208
 Ima, ima. Preostalo je jo samo jedno pitanje, praktine prirode,
uoi Boia. Trebaju li za boinom veerom nositi crninu?
O tome je ak razmiljao i njegov je odgovor ne. Mogu
pretpostaviti da ni Mutti ni Karl koji ih gledaju s neba ne bi smatrali da
bi boino okupljanje obitelji bilo osobito ugodno ako svi budu sumorni
i u crnini. Sverre slobodno moe staviti svoju uobiajenu crvenu leptir-
kravatu.
Grimizno crvenu, ispravila ga je i prvi su se put mogli zajedno
nasmijati.
Oboje su se suzdrali od deserta, ona izvlaei se na liniju, a on jer
se ponovno privikavao na to nakon mnogo jednostavnijih jela.
Kava je posluena u boinom salonu, poruila je Anne i otvorila
klizna vrata, prva ula i dodala jo cjepanica na vatru.
Kada je pitao Johanne eli li aicu likera uz kavu, prvo se poela
nezaustavljivo smijati, a potom je otvoreno rekla da sada, kada su dragi
otac i ona sami, valjda nije nuno odravati zasebne obiaje za ene. Tako
da, rado bi jedan konjak.
Zdravom razumu usprkos, svidjelo mu se njezino pomalo grubo
odbijanje likera. Naslutio je da je u Stockholmu ivjela posve drukijim
ivotom, s posve drukijim ljudima nego u Saltsjbadenu i Sandhamnu.
Kako su ve pokrenuli mnogo praktinih pitanja, rekao je nakon to
su si priskrbili svaki svoj konjak, ima jedna nezgodna stvar o kojoj bi
rado uo njezino miljenje.
Radilo se o Ingeborginoj spavaoj sobi. Priznao je da je bio unutra i
ogledao se po sobi prije nego to je siao na veeru. to da uine?
Jer ne moe se sobu uvati kao mauzolej, jezivo je to se ni jedna
jedina stvar nije promijenila otkad je posljednjega jutra otila odande.
Kada je bio dijete, ljudi u takvim stvarima nisu bili sentimentalni nego
posve racionalni. Ako su se neki krevet ili neka soba oslobodili, tono i
ako je netko umro, netko drugi ubrzo bi ispunio prazninu. Nije se tu

209
imalo to mudrovati.
Bi li Johanne moda preuzela sobu i, naravno, uredila je po vlastitu
ukusu?
Ne, to ne bi bila dobra ideja, nasmijeila se i zavrtjela glavom kao
da se radi o luckastom prijedlogu. Naravno da su joj u Saltsjbadenu
roditeljski dom i djetinjstvo, ali ako smije biti toliko izravna, nije vie
dijete. Treba joj tek gostinjska soba, tu i tamo.
Radije, ako se radi o drutvenom poloaju, onda bi jedan vei stan u
Stockholmu, po mogunosti u istoj zgradi u Norr Mlastrandu gdje se
smjestio i stric Sverre.
Naravno da se to da srediti, ali... treba li joj povei stan? Je li
poela razmiljati o zasnivanju obitelji, i u tom sluaju, zato nije nita
rekla?
Pitao je toliko ushieno da joj je bilo jako teko ostati ozbiljnom.
U Villi Bellevue se jo uvijek nije iskazivalo pretjeranu radost.
Ne, nije imala planova za obitelj. Ne dok traje rat. No nakon toga bi
ta mogunost mogla postati opasno realnom.
Mahnula je kaiprstom kao da eli sprijeiti daljnja pitanja na tu
temu.
Umjesto toga, predloila mu je da on preuzme Ingeborginu spavau
sobu. Bio je to vrlo iznenaujui prijedlog.
No bila je vrlo sigurna u svoju ideju. Onaj spartanski sobiak na
kraju hodnika koji je tvrdoglavo koristio zapravo je bio pogodniji za
gostinjsku sobu, makar u tom sluaju dijeli kupaonicu s Haraldovom
nekadanjom sobom. Gosti zasebno, domain zasebno. Osim toga, nakon
toliko godina u toj eliji, zasluio je jednu lijepu sobu. I lijepe snove,
znaajno je nadodala.
Razmislio je o tome na trenutak, mijeajui konjak u ai, a zatim
je popustio. Nije samo hrabra, nego i domiljata, pomislio je. Tko bi
drugi inae trebao biti u Ingeborginoj sobi?

210
 Znai, rijeili smo vie praktinih problema, ti i ja , zakljuio je.
Preostao je sam Boi, ne elim aloban Boi, koliko god to norveki
bilo. Dakle, neemo alobno, hoe li mi pomoi u tome?
Naravno, dragi oe, radi toga sam ovdje, ovo emo rijeiti zajedno,
otac i ja. Bit e lijep Boi.

***

POTRAJALO JE podue dok se nisu mogli svi zajedno smijati za

boinom veerom. Dogodilo se to kada je Sverre ponovno, kao po
kakvoj aroliji, zavrio s bademom u kai kao s vrlo velikim zubom.
Prvi zajedniki smijeh ih je oslobodio. Darivanje je bilo kratko jer
su ovoga puta svi dobili samo po jednu knjigu. I tada su se mogli
smijati jer je i on dobio istu knjigu kao Carl Lauritz i Hans Olaf, najveu
uspjenicu godine, uz bok knjizi Vilhelma Moberga koju je poklonio
Johanne. Naravno, dobio je vikinki roman Dugi brodovi jer je Viking.
No djeaci su vjerojatno dobili istu knjigu vjerojatno vie stoga to se u
ovoj knjievno dobro potkovanoj obitelji to smatralo knjigom za mlade.
On je, pak, prvi put pomislio da bi trebalo promijeniti tradiciju da
mukarci sami odlaze u sobu za gospodu nakon podjele darova, kave i
boinih slastica, ali Oscar je inzistirao, djelovao je kao da mu je vrlo
stalo do toga.
I bilo je.
Preao je ravno na stvar, bez uvijanja ili razgovora o zamjenskom
lutfisku iz vedske, ne ba uspjelim svinjskim noicama, neugodnim
tetama koje je voda uinila na Akvariju, crnoj traci kao znaku pijeteta u
kutu Ingeborgina portreta, knjigama na dar, hladnoi ili bilo emu
drugome to bi se moglo oekivati kao uvod u razgovor.
Taj ovjek je sasvim lud, sada vie nema sumnje! zagrmio je

211
kada si je natoio pie i proslijedio sifon-bocu.
Braa su ga zaprepateno pogledala, obojica su uzela zdravo za
gotovo da govori o Hitleru, ali ovaj ispad ipak je bio posve neoekivan.
Uz to, i velika povreda njihove nepisane boine tradicije. Nikada nisu
mijeali rat i Boi.
Dakle, Njemaka e izgubiti rat , nastavio je Oscar jednako
agresivno i izlio u sebe povei gutljaj viskija.
Lauritz i Sverre razmijenili su kratak upitan pogled, Sverre, koji je
ionako prieljkivao njemaki poraz, imao je izraz lica koji je odavao da
mu nita nije jasno.
Oscar zapali cigaru i pone je estoko pukati da potakne ar.
Niste shvatili? optuujui je pitao. Nije vam jasno to je taj
luak napravio?
Braa su, opravdavajui se, slegnula ramenima, ne, nisu shvatili.
Trenutano su svi spominjali skoru i nadmonu pobjedu Njemake.
Moskva samo to ne padne.
Onaj prokleti idiot objavio je rat SAD-u! nastavio je Oscar.
SAD-u! Povijest e se ponoviti.
Lauritz je, uz pomo svojih novih saznanja iz novina koje je itao,
oprezno pokuao uzvratiti da bi SAD trebao imati sasvim dovoljno posla
u ratu s Japanom i da ga je to dosad prilino skupo stajalo. Oito je
Japan nova pomorska sila. Potopili su britanski bojni brod Prince of
Wales i...
Japan nema ni ugljena, ni eljezne rude, ni naftu , prekinuo ga je
Oscar. SAD ima sve to i najjaa je ekonomija na svijetu, ima najveu
industriju na svijetu, najvei kapacitet u brodogradnji i gradnji
zrakoplova. Smlavit e Japance kada se stvar zahukta. I, kako praktino,
ekonomija i industrija su im sasvim usmjerene na ratnu proizvodnju. A
onda e se sruiti na Europu.
Ali im zato vojnici nisu bogznato , ubacio se Sverre.

212
 Ne, jasno da nisu , suzdrano e Oscar. No djelomino je stvar u
tome to ih ima tako prokleto mnogo, a djelomino u tome to e si
moi industriju odrati netaknutom. Rat ne odluuju hrabri vojnici, jer bi
u tom sluaju sve zemlje Afrike bile slobodne, nego ekonomski resursi.
Za dvije godine emo ovdje imati Amerikance! Najvie za dvije godine.
inilo se da Oscar hvata zrak uoi novoga ispada.
Vjerojatno bismo se trebali malo stiati, da oni vani ne pomisle da
se svaamo , predloio je Lauritz.
Naravno, oprostite mi na ispadu. Moda sam puknuo kao puka
nakon podue veere , ree Oscar tiho, toliko da je bilo dodatno
ironino. Ali stvar je gotova. Njemaka e opet izgubiti rat. A to to
znai za nas?
Pitanje je zvualo retoriki. Sjedili su u zabaenom dijelu svijeta, u
zemljici koja nije bila izravno ni upletena u rat. Veza izmeu vrlo
upitnoga njemakog poraza, koji nitko nije predviao, i njihova osobnog
blagostanja ili nedaa, inila im se vrlo slabom.
Lauritz i Sverre samo su zavrtjeli glavom i odmahnuli rukama, kako
ljudi znaju odgovoriti na pitanje koje i nije bilo pravo pitanje.
Oscar je izgledao kao da e ponovno planuti, ali brzo se svladao i
ljutito povukao nekoliko dimova cigare.
No , ree, razmislimo. Gdje nam je najvei dio obiteljskih
prihoda?
U njemakim nekretninama , odgovori Lauritz s olakanjem,
barem je jedno pitanje bilo konkretno i jednostavno.
Zna li koliko, u postotcima?
Ne, u biti ne znam. Nikada to nisam iao raunati.
Devedeset i sedam posto! Oprosti!
Ponovno je podigao glas. Braa mu nisu odgovarala, ali sada su
itekako dobro shvatili Oscarovu uzrujanost.

213
 Dakle , nastavi Oscar. Nakon Boia putujem u Berlin, im svi
papiri i poslovne vize budu rijeene. Nije ba sjajna situacija za prodaju
nekretnina, da se tako izrazim. Ali pokuat u prodati sve ega se mogu
rijeiti, ako treba i ispod cijene. Ima li tko to protiv?
to se Berlina tie, ne , razmiljao je Sverre naglas. Kao i ti,
mislim da e Berlin bombardirati uzdu i poprijeko. Ali Dresden valjda
nee?
Ne , sloi se Oscar. Dresden nee bombardirati, nema razloga za
to. Lijepi e Dresden sauvati, da bi postao sovjetskom republikom. A
onda e ukinuti sve privatno vlasnitvo nad nekretninama. Uostalom,
vidjet u mogu li svekra vratiti kui, kada ve idem u Dresden.
Zavladala je tiina u prostoriji, dim cigare nalegao je kao barutna
praina oko njih.
No, da , ree Lauritz na kraju. Tebi je posao oduvijek najbolje
iao. Ako si u pravu s tim kataklizmikim proroanstvom, onda je pravi
potez da u Njemakoj prodamo sve to se prodati da. Ako si u krivu,
ionako ti nee uspjeti prodati osobito mnogo nekretnina. U tom sluaju,
gubitci nam nee biti veliki, oito smo previe jaja stavili u jednu
koaru. Devedeset i sedam posto svega to imamo i posjedujemo, to ba
i nije mala stvar.
Znai, slaete se da otputujem?
I Lauritz i Sverre potvrdno su kimnuli.
I da pokuam dovesti ovamo staroga svekra?
Naravno , ree Lauritz. Naravno.

214
 1942.

BILA JE TO GODINA koja je jednostavno prohujala kao da je nije bilo.

Barem mu se tako inilo kada je razmiljao o tome nakon to je Boi
proao. Za njega je to bila i godina zacjeljivanja, oiljci su poeli
blijedjeti, ljudi su mu se poeli normalno obraati, kao da je tek jedan od
milijuna Europejaca koji su u ratu izgubili nekoga bliskog. Jer strogo
objektivno gledajui, tako i jest bilo. Oito nije bio jedini koji se silio
tako razmiljati, nego je to inila i njegova okolina i njegovi najblii i
prijatelji, kao i ne ba bliski poznanici. Povremeno bi se ak usudio
naaliti.
Djeak je roen u nedjelju 8. oujka. Bio je u Saltsjbadenu, ali ako
se neki dogaaj iz te godine ima smatrati najveim i najvanijim, barem
privatno, onda je to taj kada je Britta rodila zdravo dijete. Ipak je to
suprotno od smrti, novoroeni sin, premda do daljnjega nezakonit. ega
e sam djeak jo poprilino dugo vremena biti blaeno nesvjestan.
Britta se vratila taksijem iz rodilita u Kramforsu nakon samo etiri
dana. Kada je stigao s gradilita, sjedila je s djetetom u naruju,
presretna, i odmah je poela nizati izjave o tome kako je zdrav i lijep, i
koliko nalikuje ocu.
Potonje je bilo vrlo subjektivna procjena, kada roditelji gledaju
novoroenad, vide to ele vidjeti. Jest bio plavokos i plavook, moda
je ak nalikovao na Haralda u toj dobi. I emocionalne reakcije su mu bile
sline, jer im je pokuao pruiti mali prst, novoroene ga je odmah
zgrabilo i vrsto dralo, iznenaujue vrsto. Da, bogme jest bio nalik
Haraldu.
Suoavanje s Hjalmarom, sada promaknutim u vodnika i aspirantom
za upis na vojnu akademiju, na njegovo je veliko olakanje prolo fino i
pristojno.

215
 Pokuao mu je objasniti tono kako stvari stoje, sjedili su u
Centralhotelletu, uzeli su si veer samo za sebe. Hjalmarova majka u
svemu je divna ena, a on je udovac. Iskreno su se svidjeli jedno
drugome, takve stvari dogaaju se i kada se razlika u godinama ini
velikom. Trenutano, meutim, brak nije bio mogu, supruga mu je
relativno nedavno umrla, i obitelj bi vrlo teko prihvatila takvo to.
Uvui Brittu u obiteljski sukob znailo bi veliku nevolju i za njega i za
nju. Prvo vrijeme mora zalijeiti rane. Financijski je odgovornost ve
preuzeta i to je rijeeno.
inilo se da je Hjalmar toga itekako svjestan, jer o financijama nije
imao pitanja. I on je pokuao rei kako stvari stoje. Naravno da je isprva
bio vrlo iznenaen kada je saznao jer nije mislio da e mu majka ikada
podariti brata ili sestru.
Potonja formulacija zvuala je vrlo promiljeno, gotovo kao da ju je
uvjebao.
Zatim je, iskreno govorei, pobjesnio. Ako itko zna kako je
odrastati u maloj religioznoj zajednici kao nezakonito dijete, ima za to i
gorih izraza, onda je to on. I ako netko zna to jedna ostavljena ena s
djetetom mora pretrpjeti, takoer je to on. I tada je pomislio da, eto, ne
eli to ponavljati. Dakle, to mu je bila prva reakcija, prije nego to je
malo razmislio. Zatim je shvatio da mu majka ovoga puta nije ostavljena
i, naravno, to je neto sasvim drugo. Jest mu pomisao na pooima bila
pomalo smijena, ili pomisao na dvadeset i dvije godine mlaeg brata.
No ivot je pun iznenaenja, to runih, to lijepih.
Tim su mudrim rijeima, inilo se, napokon zakljuili razgovor koji
ni jednome ni drugome nije bio ugodan. Promijenili su temu i poeli se
aliti na raun hrane, pokuavajui jedan drugoga nadmaiti u pogaanju
to bi se moglo nalaziti u umaku od divljai za koji nije trebao
kupon. Sloili su se da je najvjerojatnije jazavac. to je i dalje bilo bolje
od drugoga jela, u kojem je navodno bio mladi galeb . U oujku, dok
je snijeg jo dubok, nema mladih galebova, lakonski je primijetio
Hjalmar. Lauritz doista nije imao razloga dovoditi ornitoloku opasku u

216
pitanje. U mladim danima najeo se galebovih jaja, ispriao mu je. U tom
sluaju bez daljnjega se radilo o mladim galebovima.
Hjalmar je poeo pripovijedati o nadolazeem asnikom balu,
njemu prvom, i usput spomenuo da s tim u vezi ima neznatan problem
financijske naravi. Radilo se o keri jednog asnika.

***

BOGU HVALA , Oscarova sumorna, ali neupitna predvianja o porazu

Njemake te se godine nisu ostvarila. Upravo suprotno, inilo se da sve
ide kako treba.
Ve su u veljai Englezi bili prisiljeni kapitulirati u Singapuru i
time su na Dalekome istoku bili praktiki potpuno pobijeeni. Jedva
mjesec dana poslije Amerikanci su izbaeni s Filipina i onaj naduti
grubijan od generala MacArthura morao je podviti rep i s onime to je
ostalo od njegovih trupa pobjei u Australiju.
Istovremeno su vojni eksperti iz Dagspostena ustanovili da je
sovjetska armija sada praktiki zbrisana. Dagsposten mu je postao glavni
izvor informacija i sve je vie budio njegovo zanimanje za tijek rata, ime
se prije gotovo odbijao ozbiljnije baviti. Bile su osvjeenje u moru
engleski nastrojenih novina, a njihovi suradnici jednako upueni i
objektivni, to je nedvojbeno bio snaan kontrast silnoj propagandi koja
je dominirala u ostalim tiskovinama. teta i sramota to ostali novinari
kao da su se urotili i nadglasavali taj jedini glas razuma najbesmislenijim
moguim optubama. Naravno, to se drugo i moglo oekivati od
komunistikog tiska, koji je u vedskoj jo uvijek bio doputen, ali tee
je bilo shvatiti kako to da poteniji liberalni tisak kao da se neprestano
slae s komunistikom propagandom.
U lipnju su Dagsposten bile jedine novine koje su prenijele da je

217
Amerikance zadesio bolan poraz kod pacifikoga atola imenom Midway i
da je time slomljena kima amerike pacifike flote.
Krajem godine, istina, Njemaka je doivjela pokoji manji neuspjeh
u sjevernoj Africi. No ni priblino ita to bi poduprlo Oscarovu tezu da
su Njemaka i njezini saveznici na putu u poraz. Rommelovo povlaenje
u sjevernoj Africi vjerojatno je bilo posljedicom velikoga njemakog
ulaganja u presudnu pobjedu na istoku, toliko da su onamo odlazili svi
resursi. Nazirao se pad Staljingrada, a im doe do toga, mogu se
ponovno prihvatiti nastojanja u sjevernoj Africi, s Rommelom na elu.
Amerikanci su se iskrcali u sjevernoj Africi, to je samo pokazivalo da
vrlo nerazumno rasipaju resurse na vie strana. Jer istovremeno je stigla
obavijest s Dalekog istoka da je Japan ponovno pobijedio u velikoj bitki
u kojoj su potopili pet amerikih nosaa zrakoplova i jedan bojni brod.
Ponovno su Dagsposten bile jedine novine koje su se udostojale objaviti
vanu vijest.
Dodue, u jednome se Oscaru moglo dati za pravo. Imajui na umu
koliko je SAD izgubio nosaa zrakoplova, mora mu se priznati neobina
sposobnost da neprestano proizvodi nove. Glavno je ipak bilo da SAD
ima pune ruke posla na drugoj strani svijeta, tako da se Oscarov
defetistiki stav da e se ponovno sruiti na Europu inio posve
nerealnim. A kada se Englezi vlastitim snagama pokuaju iskrcati na
francusku obalu 19. kolovoza, to e za njih zavriti kao golemi fijasko.
Dakle, sve je upuivalo na to da je Oscar jednostavno bio u krivu u
svojim vojnim procjenama, koliko god uvjeren bio. Tim bolje to mu
nije uspjelo prodati vie od deset posto imovine u Berlinu jer bi to bili
isti gubitci. U Dresdenu, na sreu, nije uspio prodati ni jednu jedinu
kuu zbog novoureenih pravila o iznajmljivanju, otprilike istih kao
pravila upravo uvedena u vedskoj. Budui da su nekretnine u njihovu
posjedu bile koncentrirane u starogradskoj jezgri u Dresdenu, radilo se o
zgradama koje su bile u najmu, na stranu to se radilo o vrlo situiranim
najmoprimcima. No trokovi odravanja u okolici bili su veliki,
odgovornost prema kulturi dakako da je preputena vlasnicima

218
nekretnina, pa je nakon to su prihodi od najma utvreni i vie se nisu
mogli povisivati, postalo manje atraktivnim biti u vlasnitvu. I tako se
nije moglo nai zainteresiranih kupaca. Na svu sreu, jer u tom bi sluaju
prodaja bila jo vie ispod cijene nego u Berlinu.
Naravno, Oscar nije tako opisao svoje mulce u Berlinu i Dresdenu
onih mjeseci dok ga nije bilo. U Berlinu je postojao samo jedan
zamislivi kupac, a to je bila drava. K tome se ponajvie radilo o
etvrtima oko Wilhelmstrasse, gdje e nakon rata moi izgraditi etvrt za
novu vladu. Kovali su se grandiozni planovi za novi glavni grad,
Germaniju.
Kada se Oscar napokon vratio iz Berlina, obitelj je ve otputovala u
Sandhamn, gdje je sve ilo svojim uobiajenim tokom, premda je ljeto
bilo neuobiajeno hladno, a temperatura vode sve samo ne primamljiva.
Omiljena tema ljeta dosad je bila riba. Racioniranje mesa spalo je na 150
grama po osobi tjedno, a povrh toga, ono to im je stajalo na
raspolaganju u obliku neodreene divljai nije ba bilo privlano.
Glasine o lisijem mesu i oderanim makama koje su glumile kunie
uinili su svoje. No dostupnost ribe izvan Sandhamna bila je ista kao i
uvijek, iverak, veliki romb, bakalar, grge, haringa i morska pastrva s
jedne strane. S druge, mogla je biti dimljena, poirana, peena, panirana,
nepanirana, poirana i ohlaena, topla ili hladna s mladim krumpirom,
koji se nije kupovao na kupone. ak ni u djetinjstvu braa nisu jela
toliko ribe, tada su barem mogli presjei suenom ili soljenom
ovetinom. Zaista im nita nije nedostajalo. Zalihe vina im nipoto nisu
bile na izmaku, vinski podrum u Saltsjbadenu podnio bi viegodinji
rat.
Oscar i Lauritz sami su sjedili u zavjetrini, za to im je sluila
podignuta polovica brodice, cijeli dan nakon to je Oscar stigao. Vrlo mu
je temeljito prenio kako su proli poslovi u Berlinu. Podijelili su bocu
njemakoga brendija najbolje vrste, koju je dobio na dar od ministarstva
vanjskih poslova, navukli su debele vunene veste s Osterya, ali po
ovakvome prohladnom vremenu moda su trebali boraviti na zatvorenom.

219
Ipak, radilo se o poslu, a to je njihova privatna stvar. Sverre je bio u
Saltsjbadenu.
Trgovati, kako se pokazalo, s jedinim moguim kupcem nekretnina,
dravom, nije ba bilo lako. Dodue, valjda nikad ni nije bilo, ni s
jednom dravom, a prva se prepreka pokazala prilino neugodnom.
Preduvjet trgovine bio je da prodavatelj, jer se nalazio izvan zemlje,
moe dokazati da u njegovu poduzeu nema idova. to nije ilo,
odnosno, nije se moglo dokazati, jedino jamiti da nema. Ve na tome
samo to nije sve propalo. Pravila su pravila. Uvjerenje o nepostojanju
idova moralo je izdati mjerodavno tijelo uprave u zemlji dotinoga, u
ovome sluaju vedska.
Za Oscara je to, dakako, bila novina i isprva je pokuao dokazati da
se takva uvjerenja, naalost, u vedskoj ne izdaju. to se pokazalo
pogrenim, ak su mu pokazali gomilu uvjerenja vedskih dravnih tijela
i poduzea.
Nije li mogao pisati kui? zanimalo je smetenog Lauritza. Ako to
stvarno postoji kao praksa u vedskoj birokraciji, onda se valjda da
rijeiti ?
Mogue, sloio se Oscar. No problem je zapravo u tome to se ne
moe tvrditi da u Lauritzen & Lauritzen nema idova, i stoga bi
dotinome tijelu bilo teko izdati uvjerenje o tome.
Lauritz je izgledao poput velika upitnika. U uredu u Stockholmu
ima idova? To mu nikada nije palo na um, uope mu je to bilo teko
zamislivo. Bilo je obinih vedskih inenjera i daktilografkinja, barem su
mu tako izgledali.
Jasno, sloio se Oscar slegnuvi ramenima, glavni ured u potpunosti
je arijski, ako emo se posluiti njemakom terminologijom. Ali ne i u
reklamnoj agenciji, gdje je Sverre bio glavni vlasnik. Tehniki, reklamna
agencija je tvrtka ki, dakle, moebitni idovi raunali su se kao da rade
u glavnome uredu. Sverreovi kolege koji su pobjegli s njime iz Berlina
33. bili su idovi. Zbog toga su i pobjegli.

220
 Istina, prisjetio se sada i Lauritz. Bilo je nekih problema s
dozvolama boravka, ali to je bilo davno, zaboravio je. Ili jednostavno
nije razmiljao o tome, jer zato bi. Te silne komplikacije sa idovstvom
bile su potpuno neshvatljive. Isto tako nikada nije razmiljao o tome da
ima ogoricu koja je s njemake toke gledita bila idovka, ne, s
nacistike toke, ispravio se. Ili da se njegove neake, koji nikada nisu
nogom stupili u sinagogu, takoer moe raunati pod idove.
Udubio se u misli i Oscar je mirno ekao, pria o poslovima u
Berlinu ionako jo nije bila ni priblino zavrena.
Nego? pitao je Lauritz na kraju, kada mu je postalo jasnim da bi
trebao neto rei. Kako si rijeio idovsko pitanje, jer nisi valjda obeao
da e otpustiti sve nae idove?
Kako bi to izgledalo! Naravno, porekao sam da postoje, sveano
sam izjavio da je Lauritzen & Lauritzen poduzee bez ikakvih idova. I
naravno, strano me bilo stid, ali nisam vidio drugoga izlaza.
I ne mogu te kriviti zbog toga. Ali to valjda znai da i dalje stoji
birokratski zahtjev za uvjerenjem od vedskog upravnog tijela?
Da, pa sam se morao izvui iz kripca na sasvim drugi nain, to
se nadam da e mi oprostiti.
Kako tono?
Uputio sam ih na jednoga od suvlasnika u poduzeu, koji je
pritom i moj neak, SS Hauptsturmfhrer Harald Lauritzen i da bi ta
okolnost trebala jamiti arijevstvo vie nego nekakav birokratski papir.
I upalilo je?
Da, ali ne odmah. Sastanak je odgoen dok to provjere. Ni tjedan
dana poslije sve je bilo rijeeno. Mogu ti rei nekoliko stvari, Harald je
promaknut u SS Sturmbannfhrera, to odgovara inu bojnika i pojavljuje
se pod imenom Freital, a ne Lauritzen. Nije da mi smeta.
Lauritz je zadrhtao na prohladnom sjeveroistonom vjetru i okrijepio
se s malo brendija, doista je bio fin brendi, njegova najdraa njemaka

221
marka. Na otvorenom moru umjeli su bijeli valovi, puhalo je barem
osam metara u sekundi. U daljini, prema otoiu Telegrafholmenu,
nazirala se mala sportska jedrilica, to je naravno Carl Lauritz trenirao s
lanom posade, kolskim kolegom iz Saltsjbadena. Brat Hans Olaf vie
nije elio uskakati na to mjesto. Carlu Lauritzu bila je posljednja
juniorska godina, maturirao je i krenuo u pobjedu na svim natjecanjima
ovoga ljeta.
Reci to hoe, ali taj tvoj mali jedriliar bogme je uporan , ree i
pokae na jedino bijelo jedro na moru. to misli, mogli bi u kuu,
nije ba ugodno, bez obzira na mamine veste.
Carl Lauritz ima svojih ambicija, ali nemoj mi mijenjati temu. I
ne, ne idemo unutra, ali moemo u zavjetrinu iza kue, moramo jo
popriati o poslu.
Kada bi Oscar poeo o tome, nije bilo natrag. Kako da ita prigovori
kada njegova nezainteresiranost nije ba bila pohvalna i to je morao
priznati.
Otili su sjesti u vrtne fotelje s druge strane kue. Obino, ako bi
puhalo, to je mjesto uvijek bilo zauzeto, ali danas su se oito svi drali u
kui, itali ili bili zauzeti kuhanjem. Mogli su u miru nastaviti razgovor
o poslu, na Oscarovo zadovoljstvo, a njegovu rezignaciju.
Posao u Njemakoj donio je dva milijuna u vedskim krunama. To
je doista bilo prilino ispod cijene, moda samo dvadeset posto prijeratne
vrijednosti. Ako se posao sada pokae loim, odnosno, ako Njemaka
suprotno oekivanju dobije rat, Oscarov trud da izvue novac iz zemlje
postaje gotovo kominim. Barem je on to mislio. Naime, nije se moglo
neposredno prenijeti iznos na raun u vedskoj banci, jedino je mogao
dobiti novac u gotovini, to je dakle znailo putnu torbu punu novanica.
Iznenada se naao na ulicama Berlina, Berlina u kojemu su pojedine
etvrti bile bombardirane i sravnjene do temelja, da, istina je, s putnom
torbom punom novca meu izgladnjelim ljudima, pijanim vojnicima na
dopustu, kradljivcima, varalicama i ostalim oloem koji je vojska odbila,

222
zatvorenim restoranima i vonjem pukih kuhinja. Nije dolazilo u obzir
vlakom prokrijumariti torbu iz zemlje, restrikcije su onemoguavale
izvoz veih iznosa novca. Prvo se osjeao prevarenim, kao onda kada je
tumarao naokolo s novcem u doba inflacije 20-ih.
Rjeenje problema lealo je u tome da ode u najvee zalagaonice u
zemlji i kupi strane zlatnike u ukupnom iznosu, dukate i fiorine, ili kako
se to ve zvalo. Zanimljivo, ali teina torbe ispala je nakon transakcija
otprilike ista. Uslijedio je novi obilazak birokratskih ureda, zahtjev
ministarstvu vanjskih poslova za iznoenje osobne imovine iz zemlje.
Zlatnici, osobito strani, u pravome smislu nisu novac, nego materijalni
predmeti, dakle osobna imovina. Birokracija je divna stvar ako je ovjek
nekim udom uspije razumjeti.
Protiv svoje volje, prepustio se opinjenosti Oscarovom avanturom
i koliko je njegov brat bio spreman biti uporan, neumoran i snalaljiv
kada se radilo o novcu. On sam nije imao ni interesa ni talenta za takve
stvari.
No nije mogao ne izraunati brojke u bratovoj prii. Ako su dva
milijuna dvadeset posto vrijednosti njihovih nekretnina u aktualnoj
situaciji, ali moda tek petina vrijednosti prije rata, to je jasna mjera
bogatstva. Iznos od kojega se ovjeku zavrti u glavi, dopustio si je i
prokomentirati neto na tome tragu.
Oscar je samo zavrtio glavom kao da se radi o istoj gluposti. To su
samo brojke, ustvrdio je, brojke koje su mogli imati. Kako stvari sada
stoje, mogu slobodno otpisati svu imovinu u Njemakoj, svesti je na
nulu.
Time se obiteljska financijska slika raistila. Poduzea u vedskoj
imaju prihode, potraivanja i novana sredstva u banci u iznosu od
sveukupno milijun i pol kruna. Tome se dodaje otprilike dva milijuna u
zlatnicima. Tri i pol milijuna.
To je sve to zasigurno imaju. Povrh toga, imaju jednu staru
rezervu, zlato deponirano u Bergenskoj tedionici, otprilike dva milijuna,

223
ali to nije nimalo sigurno. Ako su to okupacijske snage otkrile, onda je
konfiscirano. Nije mu se inilo mudro buditi lava za kojeg ba i nije
sigurno da spava i javiti se Bergenskoj tedionici s nekakvim upitima.
Nijemci vjerojatno itaju sav telegrafski promet.
Ukratko. Sigurni prihodi obitelji, ne raunavi Sverreov udio u
reklamnoj agenciji, iznosili su tri i pol milijuna kruna. S jedne strane,
mjerei bilo kojim normalnim metrom, to je poten iznos. S druge
strane, sitnica u usporedbi s tim koliko su njemake nekretnine neko
vrijedile. Trebali bi se, dakle, priviknuti na pomisao da stoje vrlo dobro,
ali da vie nisu beskrajno bogati. Do toga je elio doi.
Pretpostavka Oscarova rezona ipak je da e Njemaka izgubiti rat,
zbunjeno je primijetio Lauritz.
Jasno. To je pretpostavka. Strane sile izgradit e svoj imperij na
ruevinama Njemake. Strani vlasnici nekretnina u tom sluaju ne trebaju
nita ni pokuavati. To je naprosto tako. Mogu proklinjati ovu nesreu
koliko god ele, dragi brat neka bude siguran da je on itekako proklinje,
vidio je kako ga oni prokleti Englezi dolaze po drugi put unititi, samo
ovaj put uroeni i s Rusima i s Amerikancima.
Ali nikakve koristi od psovki. Moraju se suoiti sa stvarnou.
Pljunuti u ake i graditi nove mostove, a ne ulijeniti se.

***

U VLAKU pri povratku na gradilite, pokazalo mu se nemoguim

prestati misliti na posljedice ako Oscar, razumu usprkos, bude imao
pravo. Nisu mogli raspravljati hoe li ili nee jer bi se takva rasprava
vrtjela iskljuivo oko Oscarova slabo vjerojatnog predvianja da e
Njemaka izgubiti. Oscarova je uvjerenost u to naoko bila toliko
postojana da je nalikovala vjerskom uvjerenju. A o tako emu bilo je

224
gotovo nemogue razgovarati.
Njemaka je dosad pobijedila na svim bojitima, dobro, skoro
svim. Japan samo to nije smlavio britansku prevlast na Dalekom istoku,
a istodobno i amerike pomorske snage. Staljingrad samo to ne padne.
Sve su to bile objektivne injenice.
Dakle, praktiki bi se mogao samo nasmijati Oscarovu pretjeranome
pesimizmu, no to nije bilo tako lako jednom kada mu je sjeme nemira
posaeno u svijest.
Ako poe od pretpostavke da Oscar, jedini na cijelom sjeveru koji
to misli, ima pravo. to to konkretno znai?
Da su i dalje jedna od najbogatijih obitelji u zemlji, ali da im
prihodi vie nisu neogranieni. I da imaju znatna likvidna sredstva koja
Oscar moe investirati, primjerice, u industrije koje su u posjedu
Wallenbergovih, jo sada za trajanja rata, dok je teaj nizak, tako da
mogu sudjelovati u velikom ekonomskom procvatu koji mora uslijediti
nakon mira. Postojat e kontinent koji treba nanovo izgraditi. Ne treba
biti Oscar da se to zakljui.
Ono bez ega e ostati, ponovno uz pretpostavku da e Njemaka
izgubiti, bio je vie osjeaj nego mogunost da se ivot nastavi kao
nekada, osjeaj da novac ne znai ba nita, da se nikada nee trebati
brinuti za odravanje kue, da zapravo imaju novca za to god zatreba. U
tom sluaju, ono bez ega su ostali, ili bez ega e ostati, bila je tek
apstraktna predodba o potpunoj slobodi. Vrlo je lako prilagoditi se
potpunoj financijskoj neovisnosti. Naravno, moe se zapitati koliko e
teko biti nanovo se prilagoavati?
Trenutano je to bilo sasvim hipotetsko rezoniranje. Uznemirujue,
ali hipotetsko. Neposredniji su ga poslovi ekali u Lundeu.
Kupila je djeja kolica, stajala je kod samoga ugla nagnuta nad njih
i zabavljala se s djeakom. Bilo je to prvo to je vidio kada je iziao iz
taksija i zakoraio na malu istinu prekrivenu ljunkom. Brzo je platio

225
novanicom, pourio se s torbom u ruci, ali razum je dopro do njega u
zadnji as.
Malo je nedostajalo da pojuri k njoj, zagrli je, poljubi, podigne je u
zrak i poigra se s djeakom u kolicima. Takvo to bilo bi strana
pogreka.
Umjesto toga, uljudno je podignuo eir prolazei pored nje i samo
proaptao neka se proee ba kao to je i namjeravala, a da se vide kada
se vrati.
U kui su se dogodile odreene oite promjene, napokon je poela
koristiti svoj novac. Novi zastori, teglice s cvijeem, svjee prebojena
kuhinja, boice, pelene koje su se suile iznad pei i svojevrstan djeji
kreveti na noicama bio je prvo to je ugledao kada je uao u kuhinju.
Sljedee opaanje bile su rolete na svim prozorima.
Ta je novost bila vrlo znakovita. eljela je sprijeiti poglede, ak i u
kuhinju. I naravno, u njegovu spavau sobu na tavanu, to je zakljuio
kada se uspeo po stubama.
Sjeo je na krevet i pokuao razmisliti.
Doputovao je radi nje, ne radi mosta. Luk je izliven, svi su testovi
bili dobri, most je stabilan. Vie nije bilo nijednoga potpornog stupa ni
poprene grede od rijeke uzvodno, promet je pod mostom tekao kao
nekada. Ono to nije odneseno sa skela, preseljeno je na gornju stranu
mosta i sluilo je samo kao potpora zavrnim radovima na stupovima.
ak su uspjeli poeti polagati kolnik du mosta. Ukratko, sav teki dio
posla je iza njih, vie ga nisu ekale kritine faze gradnje, preostala je
samo jednostavna rutina, dakle, nije postojao pravi razlog da on kao
podizvoa radova svojom prisutnou uzima dragocjeno vrijeme. Dok se
sada pravio da odlazi na gradilite, bila je to tek izlika da vidi nju i
dijete, pitanje je bilo koliko je prozirna.
Uzela si je vremena za etnju s kolicima. Pametno, u svakom
sluaju. Moda bi se naprosto trebao preodjenuti u radnu odjeu i krenuti
na gradilite praviti se da provjerava bogzna to. Da ne misle da sjedi i

226
eka je.
S druge strane, bilo je ipak nezgodno uvui se u takvu makaradu.
Ipak je ostao ekati, sve nestrpljiviji, ali kada ju je napokon zauo na
trijemu kako pokuava unijeti kolica, uspio se svladati da ne izjuri van.
Priekao ju je u kuhinji sputenih roleta, premda je bilo krasno ljetno
poslijepodne. Djelovalo je ravnoduno prema van, ali bilo je mudro.
Tim je topliji bio njihov zagrljaj kada je napokon dola u kuhinju s
djeaiem u naruju. Poljubili su se, prvi put u dugo vremena,
strastveno kako ve znaju, ustro, teko udiui na nosnice.
Nedostajao joj je, rekla je, on je jednako uzvratio. Nije imao ni
najmanje volje prepriavati joj godinji odmor u tokholmskom
arhipelagu, radije bi da mu ispria sve, kako je njoj bilo. Izvukao se iz
zagrljaja i zamolio je da pristavi vodu za kavu. Poslao joj je kupone, i za
to i za druge stvari. Njemu samome to izraavanje graanske solidarnosti,
kako se predstavljalo dijeljenje kupona, nije ni najmanje bilo potrebno.
Nije joj bilo lako, to je postalo uasavajue oito ve uz prvu
alicu kave. U lokalnoj trgovinici svi su joj okretali lea, aputali i
pokazivali na nju. Nitko nije s njome elio razgovarati, jedva i prodava,
premda nikada nije kupovala na dug ve je uvijek plaala gotovinom.
U doaptavanju potenih radnih ena i kranki uvijek bi ula dva
izraza. Vjerojatno je i cilj bio da uje. Jedan je oekivala, naime, kopile.
Drugi nije oekivala, a to je bilo djevojura s plesa.
Isprva joj nije bilo jasno to pod time misle, to su htjele rei. Ali
protekloga ljeta ila je s druge dvije istaice iz Centralhotelleta na ples u
Folkets park. To dok je on bio na godinjem odmoru, nije mislila ni da
je vrijedno spomena, no oito je stvar tako jednostavna. Susjedi su sve
vidjeli, a ono to nisu, saznali su kroz govorkanja.
Ila je na ples. Naravno, zato je zavrila s kopiletom, jasno kao dan.
Zato je sada bila djevojura s dva kopileta. Svi su se odvraali od nje, ili
zavjereniki aptali i smijuljili joj se za leima, ali tako da uje.

227
 Tako je to u vedskoj, pokuao je naglas razmiljati. U
Dagspostenu su se u vie navrata uzrujavali nad tim nesretnim plesovima
i kako su ih ljudi nazivali, crni dezist Armstrong i njegovo crnako
zavijanje i jitterbug, u tom smislu uputili su bijesnu kritiku upravo
savezu socijaldemokratske mladei, koji je takve stvari organizirao bez
intervencije starijih lanova stranke. Tako da, ne bi ovjek rekao, ali ini
se da u moralnim pitanjima nema velike razlike izmeu Stockholma i
Lundea.
Ima, prigovorila je. Ta pria s djevojurama koje idu na ples i
njihovom kopiladi vie je nalik Lundeu nego Stockholmu.
Odmah je shvatio da ima pravo. Jo i vie kada mu je ispriala da je
dobila otkaz kao istaica u Centralhotelletu u Kramforsu. Oholo i zlobno
poruili su joj da se ovako elitni hotel ne moe dovoditi u vezu sa
zaposlenicima upitna morala . Te uvredljive rijei urezale su joj se u
sjeanje. Nikada ih nee zaboraviti. Nije dovoljno dobra ni da se bavi
bljuvotinom i popianim plahtama nakon to se finiji ljudi malo
provedu.
Dakle, ismijana je i nezaposlena. Ali zanimljivo, govorkanja izgleda
da se nisu uspjela domisliti tko je Henningu otac. Ovaj, krstit e ga
imenom Henning, napokon je odluila.
Djevojura koja ide po plesovima oito nije dovoljno dobra da bi
inenjer bio otac njezina djeteta, pokuala se naaliti.
Nije tako , ree on. Vjerojatnije je da traare misle da sam
prestar i nemoan u tom smislu. Obian starkelja od podstanara, daleko
od svake ideje o razmnoavanju.
Da samo znaju , zahihotala se.
Zacrvenio se. U kljunim trenutcima njezine su pohvale o
odreenim stvarima bile vrlo stimulirajue, to mora priznati. Ovako uz
kavu nisu ba pristajale. S druge strane, sam je bio kriv za te nezgrapne
aluzije. Posebno neugodne kada ovjek treba razgovarati o ozbiljnim
stvarima, a oni su trebali.

228
 Ne moe ostati ivjeti u Lundeu, to je odluno zakljuio. Ako je
Hjalmaru bilo teko kao sinu samohrane majke dok je iao u puku
kolu, to je bilo djeja igra prema onome to e zadesiti Henninga.
Dakle, treba poduzeti radikalne mjere.
Kako stoje stvari s njezinom sestrom u Hrnsandu, nije li ona
imala malu trgovinu sa ivaim potreptinama?
Nije znao mnogo o tome, nije pitao, nije se elio uplitati u Brittine
obiteljske odnose. Nije mu bilo jasno zato, zapravo se to inilo pomalo
neobinim. No situacija se sada promijenila, sada eli znati sve, itavu
pozadinu.
Britta je ispoetka priala donekle nevoljko jer bila je nevina toj
temi razgovora. Majka im je umrla od tuberkuloze kada su bile male,
nisu jo ile ni u kolu. Otac se ipak uspio dobro brinuti o njima, ak je
nauio kuhati i nikada se nije nanovo oenio. Napredovao je u pilani do
mjesta poslovoe, skromno je ivio i nikada nije taknuo estoki alkohol,
dodue, nije bio religiozan 3, nego iz socijalistikih razloga. Sam je
izgradio kuu od ostataka iz pilane. Obje su sestre ondje zapoele radni
vijek im su zavrile puku kolu, radile su kao pomonice. Sestra Anna
oduvijek je bila nezadovoljna u Lundeu, oduvijek je eljela otii. Zato je,
nakon to im je otac prerano umro i naslijedile su kuu i dobile odtetu
od Sknska Cementa...
Uto ju je prekinuo. Odtetu od Sknska Cementa, kako to?
Pa, otac im je u slobodno vrijeme esto lovio ribu na rijeci, ne
samo da prehrani obitelj, nego ju je i prodavao, osobito lososa. Onoga
dana kada se most sruio, bio je u amcu neto nie od gradilita, tvrdio
je da ondje ima mnogo ribe. Nali su polomljen amac na pjeanom
sprudu koju milju nizvodno, ali njega nisu nikada nali, tako da su imali
problema kada ga je trebalo proglasiti mrtvim i isplatiti odtetu.
Na kraju se to rijeilo. Od Sknska Cementa primile su cijelih 1000
kruna.

229
 Pria ga je toliko dirnula da ju je ponovno morao prekinuti. Nita
nije rekao, samo je podignuo ruke dajui joj znak da stane, nagnuo se
preko stola i protrljao oi.
Brittin je otac, dakle, bio posljednja pobrojana rtva nakon ruenja
mosta, proglaen mrtvim nakon godinu i pol, ili koliko je to ve
potrajalo. Katastrofa nije uzela osamnaest ljudskih ivota, nego
devetnaest. Tisuu kruna odtete. Neuobiajeno malo. I ljudi imaju
razliite cijene, kao i sve ostalo.
Sabrao se i zamolio je neka nastavi.
Postavilo se pitanje kako e sestre podijeliti nasljedstvo. Britta je
eljela ostati u Lundeu, Anna je po svaku cijenu eljela otii. Nije bilo
lako. Svaka je naslijedila po pola kue, polovicu iznosa od 1000 kruna, i
jo tednu knjiicu sa 725 kruna. Anna je mogla zahtijevati da se kua
proda, uzeti novac i preseliti se u Hrnsand, ili ak u Stockholm, i
ostaviti sestru u Lundeu bez krova nad glavom. Zakon je bio na njezinoj
strani, ali nije imala srca postaviti tako teke zahtjeve. Zadovoljila se
gotovinom, preselila u Hrnsand i kupila udio u trgovini ivaim
potreptinama, udala se za lukoga radnika koji je volio zaviriti u au i
sada ima dvoje djece, djeaka imenom Sten i djevojicu imenom Anna-
Stina.
Nisu bile previe u kontaktu. Britta nije bila oduevljena svojim
ogorom, a ni ona se njemu nije sviala i uporno je govorio Anni da
treba traiti svoja prava i da kuu u Lundeu treba prodati. to ba i nije
olakavalo komunikaciju meu njima.
Stala je. Oajniki je pokuavao upregnuti modane vijuge,
nasluivao je razne mogunosti, ali i potekoe. Da je bio poput Oscara,
zasigurno bi mu se ve pred oima jasno poredali elegantni planovi za
budunost.
Tekstilna brana, pokuao je, ve su se pojavile glasine da e i
odjeu poeti racionirati, uvoz vjerojatno jedva da i postoji, pa kakve to
robe ima u takvoj trgovini ?

230
 Hm, to ba i ne zna. Sestra je zapravo najvie radila kao velja, od
kue, u dananje vrijeme sve su ene vie ili manje velje. Anna je jo
kao djevojica bila vjetija od ostalih s iglom i koncem, pletenjem, za
ivaim strojem i s drugim stvarima koje su djevojice uile u koli.
Vjerojatno se ipak najvie radilo o tome da se od stare odjee predratne
kvalitete saije neto novo. Novoproizvedena tkanina bila je toliko puna
celulozne vune da je se jedva jednom moglo oprati prije nego to bi se
izobliila, stisnula ili ak potrgala. Eh, moglo se barem isplesti dempere
i arape.
Pred oima mu je bila njegova majka u vikinkoj kui na Osteryu.
Prije rata ondje su sjedili nizovi ena koje su plele i svojim radom
uzdravale cijelo mjesto. No one su imale vunu od vlastitih ovaca i
majku Maren Kristine s njezinom sposobnou da smilja uzorke i
proizvodi boje. Ta e vrata ostati zatvorena. No ipak je nasluivao
nekakvo rjeenje Brittina problema, naravno, u manjoj mjeri. Da je
barem imao Oscarovu sposobnost da uvijek vidi poslovnu mogunost i
financijski izlaz iz svega!
Intenzivno je razmiljao, to se sigurno vidjelo na njemu, jer ona
nije pokazivala ni najmanje namjere da ita vie kae.
Mislim da znam kako da ovo rijeimo , rekao je na kraju.
Rijeimo to? pitala je sumnjiavo.
Za poetak, preselit e se u Hrnsand i postati poslovnom
partnericom svojoj sestri Anni , ree.
Sumnjam da me Anna ili njezin mu ele pod svojim krovom...
Ne pod njihovim krovom. Kao poslovnu partnericu. Razmisli! Sve
dok traje rat, a ini se da e potrajati, sve su ene vie ili manje velje,
kako si i sama rekla. Neke, naravno, bolje, druge gore. U Lundeu svaka
radi samo za sebe. Ali ne i u velikom gradu poput Hrnsanda, ondje
ima potencijalne klijentele.
Klijentele za to tono?

231
 Odjeu, novu odjeu, kako ono, >predratne kvalitete<, a ako
proirite butik u Hrnsandu i zaposlite nekoliko najboljih velja u
gradu, bit e zarade.
U redu, ali kako da to napravimo?
Novcem , ree veselo. Investirat e veu sumu novca u sestrin
posao, tako da ovo uspijete izvesti, mislim da e onda ak i ogor
promijeniti plou.
Mislio je da je time iznio itav plan, ali nije. Jednostavno je sve
vidio tako jasno pred sobom, a nije to uspio dobro opisati. Primjerice,
neto tako jednostavno kao da se podrazumijeva da e on pridonijeti s
investicijom koja e biti temelj poslovne suradnje.
Malo ga je pecnulo kada se prisjetio da je moda prolo vrijeme
kada novac nije bio problem. S druge strane, nije se radilo o nekom
veem iznosu, takoer, nastavit e graditi mostove. Uostalom, djeak ne
moe odrastati u Lundeu, gdje mu je majka postala otira po kojem svi
pljuju. Nije to pitanje novca, ve dostojanstva.

***

A KVARIJ samo to nije sagnjio, nije bilo sumnje da je kua osuena na

propast. Najgore je bilo u najudaljenijem dijelu, na katu u Sverreovim
nekadanjim prostorijama, koje vie nije upotrebljavao i u koje se trebao
smjestiti Christin otac, samo da je bio dovoljno razuman da napusti
Dresden i doe u vedsku.
Oscar je poveo Lauritza u obilazak, da zajedno proue oteenja.
Lauritz, koji je nesumnjivo meu njima bio najbolje upuen u beton,
donio je ne ba milostivu presudu.
Najvea pogreka bila je sama ideja kada su se Oscar i Sverre svaki
iz svojih razloga, iz istoga razloga, brzo se ispravio, navrat-nanos odselili

232
iz Njemake. Sama po sebi bila je to zgodna zamisao, da budu susjedi,
moda i to da sagrade neto eksperimentalno i stilski moderno. No onda
je u priu ula njihova fiksacija da e kua biti organska , kako se
opisivalo praktiki bilo to u novoj arhitekturi 20-ih godina. A
organsko je u ovome kontekstu znailo da se kua treba stopiti s
prirodom, postati dijelom stijene, umjesto da se jednostavno izbui
potrebna povrina za temelje. S isto estetske strane, nije se imalo to
prigovoriti toj ideji nakon to je zavrena i prolo je dovoljno
vremena da se ovjek navikne na prizor, zapravo je izgledala vrlo
zanimljivo. Oscar je ustvrdio da je to prvi pozitivan sud o Akvariju koji
je ikada stigao iz usta dragoga starijeg brata.
Moe biti, priznao je. No premda estetski dojam stoji vrlo visoko
na ljestvici vanosti kada se gradi kua, ipak praktina strana, da ne kae
prirodni zakoni, uvijek dolaze na prvo mjesto.
Ideja da se kuu pusti da se organski stopi sa stijenom u
potpunosti je ovisila o mogunosti da se zaepe sva mjesta gdje moe
proi voda. Beton je silno jak, no led je, eto, jo jai.
Znai da nije bilo dovoljno zaliti betonom sve rupe kroz koje se
mogla probiti voda, to bi moda i uspjelo, a bilo je i lijepo ako se
posadilo travu i stabla na krov, tako da se ne vidi prijelaz izmeu prirode
i kue. Naravno, lijepo zamiljeno.
No problem je to stijena ima toliko pukotina i upljina kroz koje
se probijala voda. Mnogo snijega zimi, mnogo otopljenog snijega na
proljee. Tri rekordno hladne zime zaredom ergo, voda i led.
To se ne da popraviti. Treba demontirati kuu i, kako se radi o
betonu, sve skupa dii u zrak nakon to se makne staklo i ostalo to se
eli sauvati. Tako je glasila Lauritzova presuda.
Alternativa je, naime, da ih ismije itav Saltsjbaden kada im se
kua, malo po malo, urui sama.
Oscar nije imao prigovora. Dugorono gledano, morat e uiniti
tono to to je Lauritz ukratko skicirao, u to nema sumnje. Na jesen e

233
Carl Lauritz biti pozvan u mornaricu na najmanje godinu i pol, odabran
je za kolovanje za doasnika. Hans Olaf je, zaudo, uspio ispasti
osloboen od novaenja. Oito je to neki tos s tim studentima po
akademijama. Nije ba jasno kako im to uspijeva, nije dovoljno odbiti i
proglasiti se pacifistom, zavrili bi u zatvoru u trajanju vojnog roka.
Morali su se ili praviti ludima ili priznati da su homoseksualci. Oscar
nije znao to je od to dvoje, a sin mu je bio vrlo utljiv, ali neskriveno
zadovoljan svojom bravurom.
Kako god, Carl Lauritz e u vojsku na godinu i pol, Hans Olaf ima
stan u Stockholmu, u starogradskoj jezgri blizu Umjetnike akademije,
Helene e sljedee godine maturirati, stari Von Moltke tvrdio je da mu je
najbolje u njegovu stanu u Dresdenu. Tako da e on i Christa za koju
godinu ostati praktiki sami u kui. Onda se mogu baciti na ruenje i
ponovnu izgradnju. Mogu li onda Christa i on biti u gostinjskim sobama
u Villi Bellevue ? To nipoto nije prohtjev, mogu oni jednostavno
unajmiti apartman u Grand Hotelu dok se kua ne srui i izgradi.
Ne dolazi u obzir, ree Lauritz. Kao prvo, trebaju malo vie poeti
razmiljati o trokovima, kao drugo, nema nekog smisla da on sjedi sam
kao uk s druge strane Kllvgena u velikoj i udobnoj kui, dok se
njegov blesan od brata tiska po Grand Hotelu pet minuta dalje.
I tako su postigli dogovor.
Ako je propadanje Akvarija bila najgora vijest godine, tim je
nevjerojatnije da je u kui svoga brata proslavio ono upravo suprotno,
njihovu najveu radost. Njegov mlaahni neak Carl Lauritz odnio je
kui gotovo sve pokale koje je mogao osvojiti u ovogodinjim
juniorskim natjecanjima u svojoj klasi. Uspjesima nije bilo kraja, a
ukanja su im odala da e Savez u sljedeem godinjaku prosuditi da je
u potpunosti dominirao u navedenim natjecanjima , to su bili
praktiki panegirici u godinjaku koji se inae drao iznimno korektno i
suzdrano. Jer ponajvie za Lauritza, ali i Oscara, ovo je bilo znatno vee
i vie vrijedno slavljenja od manje impresivne mature mjesec i pol dana
prije. Christa je moda imala suzdraniji stav u vezi znaenja

234
jedriliarskih pobjeda. Regata u Kielu u mladosti joj je bila vjena
drutvena prisila jer se rodila u jednoj od najpoznatijih jedriliarskih
obitelji. No neovisno o svome miljenju, drala se sretno i ponosno.
Bilo ih je samo etvero na objedu, Helene je bila pozvana k
prijateljici u Tattby, Hans Olaf nije se uspio izvui iz Stockholma. Ipak
je trebao, pomisli Lauritz, s obzirom na to to se nudilo, osim, naravno,
ampanjca za poetak veeri. Glavno jelo bio je govei odrezak peen u
tijestu, u umaku od lisiica, uz gratinirani krumpir. Uz to vino iz
Bordeauxa buteljirano na samome imanju.
Na stolu su stajala dva kilograma istoga mesa u lisnatome tijestu i
ekala da ih se naree. Lauritz nije mogao izbjei raunanje to to znai u
odnosu na racioniranje od 150 grama po osobi tjedno. Neto vie od
trinaest tjednih racioniranja, k tome i meso vrhunske kvalitete. Ingeborg
nikada ne bi oprostila svojem ogoru.
Sjedili su u velikoj blagovaonici uz panoramski prozor s kojega se
pruao pogled na cijeli zaljev, samo uza svjetlost svijea na stolu, za
atmosferu racioniraju li se i svijee? Lauritz nije znao, a nitko od ljudi
koji su prolazili dolje po etnici nije mogao znati to stoji na stolu u
Akvariju.
Ratno vrijeme, vrijeme skupoe, vrijeme racioniranja, a narod
openito zdraviji nego ikad prije jer ljudi, osim njih to jest, nisu mogli
doi do eera, masti, svinjetine, a pogotovo goveih odrezaka. Oscar je,
dodue, bio potpuno nemoralan u vezi svega toga. Samo bi Ingeborg
odoljela, a mi ostali zadovoljno sjedimo kao sukrivci i gostimo se,
razmiljao je Lauritz uivajui u mesu koje je bilo toliko mekano da se,
kako se to kae, gotovo topilo u ustima.
Prvo pod zub, a onda moral. Erst kommt das Fressen, dann kommt
die Moral. To je bila Oscarova omiljena uzreica jo u Berlinu, Bert ju je
preradio za svoj kazalini komad, kako se ono zvao ? Opera za tri groa.
No, nisu ga pozvali ovamo da melankolino razmilja kako se dao
potkupiti odrescima i francuskim vinom stvarno dobrim vinom, sjajna

235
li doprinosa novome velikom carstvu. Ovdje je da bi odao poast sada
najboljem jedriliaru u obitelji. Moda je dolo vrijeme da se, takorei,
odui za to to ga uzdravaju.
Bio je utreniran poput sportaa, rie-plav, valovite, poneto preduge
kose i usana oblikovanih poput usana njegove majke. Izrazito
razgovorljiv, oito duhovit, imao je velike planove i najvie je elio
razgovarati o jedrenju jer je njegov poznati stric jedriliar bio prisutan.
Napokon je Lauritz pokrenuo razgovor o jedrenju, iz obzira prema
Christi, odgodio je to sve do deserta, kruaka flambiranih u konjaku, ali
sada je krenulo punom parom.
Mladi se pokazao teoretski dobro potkovanim, bit e da je proitao
sve to se imalo proitati o jedrenju. A kada su se na stolu pojavili
problemi, jedan za drugim, s tanjuriima i iliicama koji su krivudali u
cik-caku naprijed-natrag po stolnjaku, Lauritzu je povremeno gotovo bilo
teko pratiti. Nikada nije proitao ni jednu jedinu uputu, jednostavno je
znao, iz iskustva ili po intuiciji. Naravno da je mogao rijeiti razne
zakuaste situacije koje su plesale lijevo-desno po stolu, jednostavno je
znao. Ili je mislio da zna, a mladi Carl Lauritz ga nije elio dovesti u
nezgodan poloaj.
Na kraju je Christa demonstrativno zijevnula s dlanom pred ustima i
predloila kavu i osvjeenje u malom salonu , to je, naravno, u ovoj
organskoj kui bila naprosto ala. Jednostavno, to je znailo da se
pomiu na drugu stranu petnaest metara duge sobe, gdje e se smjestiti u
kutak za sjedenje i imati otprilike jednak pogled u ljetnu no kao za
veerom.
Rasprava o jedrenju nakratko je utihnula dok su norveke kune
pomonice posluivale kavu i njemaki brendi.
Zapuhao je novi vjetar i Carl Lauritz poveo je razgovor o
budunosti, njegovoj budunosti kao jedriliara. Ovo mu je posljednja
godina da je junior, Glimt je mala jedrilica i kao takva uskoro izvan igre.
Budui da e sada prijei u seniorsku klasu, na to stric Lauritz misli da

236
bi se trebao usredotoiti ?
Lauritz je naslutio klopku. Nije mu bilo teko predoiti si koji to
sljedei korak sanja veliki mladi jedriliar, najvjerojatnije jedan pravi
stroj za natjecanja u klasi od est metara, moda klasi Zvijezda.
Dvogodinja inenjerska plaa. Bitno je sada ne uvui Oscara u takav
troak.
Hm , ree zamiljeno. To donekle ovisi o tome kako razmilja,
sa sportske strane. Hou rei, dolazi iz klase u kojoj jedre svi juniori, to
je zapravo jedna od najteih klasa s obzirom na konkurenciju. Onaj tko
ondje ima toliko pobjeda kao ti, znai da se stvarno iskazao. Jesi li
mislio nastaviti tako, ili si razmiljao o neemu jednostavnijem, mislim,
sportski gledano?
Moda je njegov odgovor bio pretjerano lukavo zakuast. Ostalo
troje, i Carl Lauritz i njegovi roditelji, upitno su ga pogledali.
Kako to stric Lauritz misli? pitao je Carl Lauritz.
Pa, jednako je teka klasa, s obzirom na konkurenciju, folkbt. To
je daleko najvea klasa, gdje su svi najbolji jedriliari, ajde,
pretpostavljam da i najgori. Ali onaj koji pobijedi u toj klasi onako kako
ti sad dominira u svojoj, moe se nazvati najboljim jedriliarom.
Razoaranje kao da je netko Carlu Lauritzu napisao velikim slovima
preko lica. Oscar se jedva primjetno nasmijeio i brzo razmijenio
odobravajui pogled s bratom, shvatio je otkud ova lukavost.
Da se i Christa nije umijeala upravo u to, veer bi ispala mnogo
ugodnijom.
Ali to si ti htio? pitala je, ne slutei nita.
Klasu od est metara, naravno, teta to smo prodali Seiko.. I otac
i stric Lauritz su se dosta natjecali u toj klasi, mislio sam da je to lijepa
obiteljska tradicija , odgovori Carl Lauritz zlovoljno.
Nisam li ba to predvidio, pomisli Lauritz. Folkbt je upravo
onakva kako zvui, plebejac meu brodovima, narodska brodica, brodica

237
i za natjecanja i za obiteljske izlete. estica je u usporedbi s njom brza
zvijer, aristokrat. Preostalo mu je pokuati odabrati prave rijei.
Prilino je velik korak iz tvoje klase u estmetarsku , poeo je
zamiljeno mu izlazei ususret. Nije to ba samo tako, jedri se s
dvojicom, ako ne i trojicom mornara, ve je to velika razlika...
Imao bih i Storka i Sillena sa sobom, oni su isto meu najboljima
u klasi, ispriavam se to prekidam! prekinuo ga je.
U redu, razumijem tvoj entuzijazam , promrmlja Lauritz. Koji
mladi ne bi sanjao o estici. Ali rijetki si je mogu priutiti, uglavnom
jer poprilino kota. Koliko bi to otprilike bilo, petnaest ovih tvojih
malih jedrilica?
Blesavo od njega to je uvukao novac u priu, to je shvatio kada je
ve bilo prekasno.
Kada dobijem svoj dio obiteljskog imetka, moi u ih kupiti
koliko budem htio , uno je priklopio Carl Lauritz i inilo se da nije ni
poalio svoju nepromiljenost.
Aneo tiine preletio je pored njih. Oscar razmijeni ravnoduan
pogled s bratom, Christa je demonstrativno pokazivala nezadovoljstvo.
inilo se da se nijedno ne eli umijeati u raspravu, jednostavno su
prebacili odgovornost na glavu obitelji.
Ajme meni , uzdahne Lauritz napokon. Sad je na meni red da
postavljam pitanja. Kako to misli?
Mislim da kada budem u godinama svojega oca ili strica Lauritza,
moi u kupiti dvije, tri tisue estica. Ali koja korist od toga, i sami ste
odustali od te klase nakon to ste navrili pedesetu.
Momak doslovno razmilja o predujmu nasljedstva, pomisli Lauritz
uzrujano, ali na silu se svim snagama sabere. Logika mu je bila
besprijekorna, nije stvar bila u tome, nego u drskom nainu razgovora o
novcu koji je prelio au. Ponekad stvarno ne razumije dananju mlade.
Ali treba vratiti milo za drago, ak i kada se radi o neaku.

238
 Hajde da se smirimo i razmislimo , ree. Na jesen ide u
mornaricu i nee te biti godinu i pol. Niti kod kue, niti e jedriti. Kada
se vrati iz vojske, rat e vjerojatno biti gotov. U najgoroj varijanti, tvoj
otac i ja malo razliito gledamo na to, ali ako Njemaka dotad izgubi rat,
obitelj e izgubiti 97 posto prihoda. to ne znai doslovno da ostajemo
goli i bosi, ali znai da nema govora o dvije tisue estica, moda niti o
dvjema.
inilo se da zastraujua perspektiva neaka ni najmanje ne dira,
samo se nasmijao i zavrtio glavom, hinei razumijevanje.
Nitko razuman ne misli da e Njemaka izgubiti , ree.
O da, ja mislim , ree Oscar, koji se sada po prvi put umijeao u
raspravu. Ne znam u kolikoj me mjeri smatra razumnim, ali prilino
sam uvjeren da e Njemaka izgubiti i ovaj rat. A u tom sluaju, to se
nas tie, to je gubitak, ba kao to je stric Lauritz rekao, ne 97 posto, ali
87 posto nae imovine i prihoda. Neto sam malo u proljee uspio
spasiti, zato me nije bilo kad si maturirao. Situacija je doista toliko
ozbiljna.
Tek je sada Carl Lauritz problijedio i izgubio samouvjerenost.
Pa to nije mogue... jedino je uspio procijediti.
Naalost, jest , ree Oscar. Ali ako Njemaka pobijedi, usprkos
svemu to joj ne ide u prilog, obeajem ti tu esticu, ma i dvanaesticu,
ako ti je to drae.
Ovdje je rasprava definitivno trebala stati. Da je imao malo vie
osjeaja za te stvari, Lauritz je mogao ustati i poeti se opratati. No, nije
stigao.
Naime, Carl Lauritz iznenaujue se brzo pribrao iz oka koji je
doivio jer mu otac vjeruje u njemaki poraz i poeo je nabrajati sve one
argumente koje je Lauritz zadrao za sebe, ameriki poraz od Japana,
predstojei pad Staljingrada i sve ostalo.
Od svih uasa kojima su mogli zavriti veselo jedriliarsko slavlje,

239
oduila se rasprava o podmornikom ratu, novim vrstama aviona i
tenkova, i o nepobjedivosti njemakoga vojnika.
Lauritz je elio otii, no to bi ispalo suvie demonstrativno, pa je
ostao utke sjediti sve do najgorega dijela. Tek je usput nauo kako je
Carlu Lauritzu usred obrazlaganja znaenja nadolazee njemake pobjede
pobjegao komentar koji je otprilike ciljao na to da su jedini koji imaju
razloga ne eljeti njemaku pobjedu, naravno, ifuti. U svakom sluaju,
izgovorio je upravo tu rije. Lauritz je na to planuo.
Oprosti, mladiu, ali to misli pod ifutima? prekinuo ga je.
ifutima? Pa idove, ali... , pokuao je Carl Lauritz prije nego
to je ponovno prekinut.
Dopustit e mi da ti neto objasnim, Carl Lauritze , rekao je
polako tiim glasom jer doista je bio bijesan. U ovoj obitelji se ne
sputamo toliko nisko da upotrebljavamo takve rijei.
Ali nisam mislio... to je samo u ali... neki od najboljih prijatelja
su mi idovi , pokuao se Carl Lauritz oajniki obraniti.
Tko bi rekao , ree Lauritz i dalje ledenim glasom. Zanimljivo,
ali i ja mogu rei isto to. Neki od mojih najboljih prijatelja i najbliih
ljudi takoer su idovi.
Pogledao je Christu u oi i uputio joj otar pogled. Bila je
preplaena, ali njezin sin to nije vidio jer se nije usudio odmaknuti
pogled sa svojega strica.
Ispriat ete me, ali to je bilo to od mene za veeras , rekao je i
napokon ustao. Hvala mojoj dragoj domaici i bratu na sjajnoj veeri, i
jo jednom, estitke tebi Carl Lauritze, na tvojim uspjesima. Ali moram
stii na vlak za Norrland rano ujutro.
Ni najmanje mu nije bilo ao to je tako upropastio veer. Barem se
povukao u pravome trenutku, kako politiari znaju rei.
Pogodniju prigodu da sinu kae istinu Christa teko da e dobiti, i
utoliko je bilo svako zlo za neko dobro. Jer sada kada ode od njih, u

240
zraku e ostati visjeti veliko pitanje: zato je stric Lauritz tako loe
reagirao na obinu alu o idovima?
Zato to je sasvim oito da Carl Lauritz ne zna da je i sm idov,
pomisli Lauritz otkljuavajui kuhinjska vrata i ulazei u veliku, tihu,
mranu kuu. Krenuo je ravno u krevet, ali se putem predomislio, otiao
u smonicu kraj kuhinje po otvorenu bocu mozelkog vina, ponio i
svijeu i otiao u erker. Ima stvari o kojima treba razmisliti.
Istina je da je Oscarova obitelj morala otii iz Njemake i ostaviti
ondje poslove jer se otkrilo da je Christa idovka. Ili je se barem
raunalo pod idovku i po Mojsijevu i po nacistikom zakonu.
No oito to Oscarova i njezina djeca nisu znala.
Istina je i da je Carl Lauritz, povrh toga, prema nacistikom zakonu,
ispadao Mischling , mijeane rase, da je etvrtinom idov ili kako da
se to ve tumai, u svakom sluaju, manje vrijedno ljudsko bie. A da se
prema Mojsijevu zakonu rauna kao pravi idov. Kao i njegova braa i
sestre.
Nagnuo se naprijed, pogledao kroz prozor i zakljuio da svjetlo i
dalje gori u kutku sobe gore u Akvariju.

***

Pet sati leali su skriveni na dvama kamionima, meu natovarenim

vreama krumpira. Teretni prostor bio je prekriven ceradom, ali njima,
koji su leali uz vanjski rub natiskanoga ljudskog tereta, bilo je uasno
hladno. Djeci su dali sredstvo za spavanje, ali povremeno bi se oglasila,
na to bi ih majke upozorile da budu tiho, da ne daju ni glasa od sebe.
Moraju pokuati zamisliti da su mali krumpirii.
Prijevoz je bio posve legalan i obojica su vozaa imala norveke
dozvole, grenseboerbevis. Dvaput ih je zaustavila njemaka kontrola radi

241
provjere tovarnih listova i dozvola i dokumenata vozaa. Neka samo
jedno dijete zakalje i etrdeset e ljudi biti uhieno, a dvojica vozaa
strijeljana iste noi.
Putovanje je zapoelo u rasadniku farme na kernu u Oslu i sada
se bliilo kraju, no naravno da kamioni nisu mogli voziti sve do granice,
nae je dogovoreno mjesto bilo u Norvekoj, dva kilometra od nje.
Padalo je neto snijega, nije bilo mjeseine, ali je zato bilo skoro
dvadeset stupnjeva ispod nule. Brojna su djeca nosila niske cipele, na
padinama je snijeg bio dubok pola metra.
Tu se nita nije moglo, morali smo brzo krenuti dalje, kamioni se
nisu mogli dulje zadrati, samo dok voza izie i olaka se. Uinili smo
koliko smo mogli da im objasnimo kako je najbolji nain da se nose s
hladnoom biti u pokretu, i da to vrijedi i za noice.
Najmanja djeca nisu mogla samostalno hodati. Zajedno s
majkama, nosili smo onoliko djece koliko smo mogli. Hrabri maliani i
dalje su utjeli.
Dva kilometra ne ini se mnogo, ali po neutabanom snijegu i
hladnoi, s djecom oko vrata, ini se kao milja, inilo nam se da nikada
neemo stii. Povremeno smo se morali zaustaviti i oslukivati usred tihe
zimske noi, dah nas je okruivao poput bijelih oblaia. Da smo uli
graninu patrolu u gusjeniarima, naredba je bila da se sklonimo u
snijeg, kako god znamo.
Veina nas koji smo nosili djecu, ve smo se preznojili pod
odjeom, ako stanemo i bacimo se u snijeg, bilo bi skoro ravno
smrzavanju. Ako ne stanemo, to pak znai smrt sviju.
S druge strane ekale su saonice, sobove koe, suha odjea, termos-
boce s toplim napitcima i prvi nagovjetaj slobode. Ali nitko se nije
usudio vjerovati da smo spaeni, sve dok nismo prilino zali u
unutranjost vedske.
Sada, nakon neto vie od tri tjedna, svih etrdeset ena i djece su
na sigurnom, veina je u prihvatilitu u Norrkpingu.

242
Johanneina pria sledila ga je na vie naina. Dok je priala, pred oima
je kao na filmu vidio svoju ker kako se probija kroz snijeg s djetetom za
vratom, po noi, usred zime. Bio je duboko dirnut i iznenaen jer
postavio joj je tek obino pitanje to ima novoga? .
eljela se nai s njime nasamo veer uoi Silvestrova. Radi se o
neemu velikom i vanom, tako je rekla, i nije sumnjao da se radi o
pokretu otpora i iznenadnim novim valom izbjeglica iz Norveke. Tema
je bila muna, ali nije se mogao izvui.
Kao po preutnom dogovoru, sjeli su u erker. Napola u ali,
ponudio joj je posljednji lutfisk s Osterya, jer ipak ga je ona donijela,
pritom riskirajui ivot. Sada je oito riskirala ivot za druge stvari,
umjesto za tajnu kurirsku slubu, to je vjerojatno bilo jednako opasno
kao da je kurir ili doslovno saboter, premda se inilo nevinijim. Prema
ratnoj logici nije bilo razlike izmeu prenoenja djeteta preko granice i
dizanja u zrak poiljke streljiva u Krylbou.
Za Norveku to nije bila dobra godina. Njegove se nade nisu
obistinile. Ili je bio naivan, barem se tako inilo s naknadnom pameti,
ali doista je bio vjerovao da e se situacija primiriti nakon to Quisling
sastavi vladu poetkom veljae. Zemlja s vlastitom nacionalnom vladom
nije na jednak nain okupirana poput zemlje kojom vlada okupacijska
soldateska. Situacija se trebala smiriti, a umjesto toga se pogorala.
Uitelji su trajkali, nova ih je vlada masovno otputala. ak su i
sveenici trajkah i bili masovno otputani. A sad ovo sa idovima.
Samo po sebi inilo se dovoljno nepojmljivim, pa jo da norveka vlada
stoji iza toga. Kako je to mogue?
Zato to su fanatici iz Nasjonal samlinga vei nacisti od samih
nacista, Johanne e suho. Kada se, primjerice, njihova tjelesna straa
prole godine krenula igrati SA-a, trkarali su naokolo i traili idovske
trgovine da bi imali vlastitu inaicu Kristalne noi, tu su nesreu
doslovno zaustavili SS i GESTAPO. Okupacijske snage nisu
prieljkivale Kristalnu no.

243
 Taj takozvani ministar policije Jonas Lie dao je popisati idove i
odluio da im u osobnim dokumentima mora stajati slovo J, masovna
uhienja koja su poela prije dva mjeseca veinom je provodila norveka
policija, Nijemci su im mogli samo zahvaliti i pustiti ih da rade svoje.
Donau je, kao pravi brod s robljem, isplovio iz Osla za Stettin 26.
studenoga, s gata linije za Ameriku, a na njemu 532 mukarca, ena i
djece. Nakon toga nitko se od njih vie nije javio.
Nevjerojatno, uzdahnuo je. Nevjerojatno da Norveani mogu
dopustiti takav prijevoz, ali nevjerojatno je i da Nijemci primaju takve
brodove. Situacija je u Njemakoj i ovako valjda dovoljno teka, koji je
onda cilj ovoga?
Da ih ubiju, naravno, ustvrdila je kao da je to jasno samo po sebi.
No on u to nije vjerovao. Jer ako je doista postojao tako straan cilj,
emu komplicirati sa skupim transportom? Naalost, Nijemci se nisu
suzdravali od ubojstava u Norvekoj, pa zato bi onda doli na
besmislenu ideju da prevezu zarobljene lanove pokreta otpora sve do
Njemake, da ih ondje strijeljaju? Tako to najjednostavnije je obaviti na
licu mjesta.
Johanne je i vie nego jasno dala na znanje kako smatra da je
vrijeme da zavre raspravu.
U potpunosti je u pravu, postieno je shvatio. Teko da je to bila
vana stvar o kojoj su imali razgovarati nasamo. Dakako, radilo se o
tome kako obitelj moe pomoi pokretu otpora. Moraju poeti ispoetka,
s druge strane, bit e prirodnije ako promijene mjesto i otiu sjesti uz
vatru, uo je kako pucketa u boinom salonu.
No, ree nakon to su se smjestili u naslonjaima jedno nasuprot
drugome, i ovdje je zauzela Ingeborgino staro mjesto, kako ova obitelj
moe potpomoi pokret otpora?
Zaudo, uinila se smetena pitanjem, kao da su joj misli bile negdje
drugdje.

244
 Hm , ree. Kao i obino, novcem za gorivo, odjeom naravno,
vozilima, eventualno privremenim smjetajem. No aktualni val izbjeglica
u kojem su bile itave obitelji ili ene i djeca, to je uglavnom zavrilo.
Veina idova, to jest, veina preivjelih, ve je u vedskoj.
Samo me uputi kako da uplatim novac.
Oe, to mogu ja, vrlo drage volje.
To je bilo to, razgovor je ponovno zamro. Mora pokuati drukije.
Via li se s Rosom? pokuao je. Ne vidim je esto, rijetko
dolazi ovamo. Iako, naravno da e doi sutra, pred Novu Godinu.
Ni ovime nije pogodio temu razgovora.
Oe, zbilja , ree Johanne oklijevajui. Rat Rosu sasvim
dovoljno zaokuplja, pa radi u vojnoj tajnoj slubi. Ne ostaje joj mnogo
vremena za privatan ivot.
To nije bio samo teak odgovor, nego i odgovor koji je stavio toku
i na taj pokuaj razgovora. Dok joj je toio brendi uz kavu koju je Signy
upravo unijela, pokuao joj je oinski zavjereniki namignuti, kao da je
ta pria s damama i estokim piima njihova mala tajna. Barem donekle
je upalilo, u svakom sluaju, nasmijeila mu se. Pijuckali su brendi,
zavladala je tiina. Pomislio je da bi mogao prijei ravno na stvar.
eljela si o neemu razgovarati sa mnom? pitao je gotovo
poslovnim tonom.
Istina, doista jesam.
Ali ne radi se o ratu, pokretu otpora, ni Norvekoj. O emu
onda?
Oklijevala je. Iscrpio je sve mogunosti koje je mogao zamisliti.
ekam dijete , ree iznenada.
Prvo se zaprepastio, zatim je udario u smijeh i nije se mogao
zaustaviti. Zar opet! pomisli, istovremeno shvativi da e morati
objasniti zato se poeo smijati u trenutku koji nipoto nije bio

245
prigodan.
Ovaj, oprosti mi, ree jo uvijek vedro, ali to je obino radosna
vijest i keri obino ne oklijevaju toliko prije nego to je prenesu ocu.
Ovisi , ona e ozbiljno.
Odmah se uozbiljio i uzdahnuo.
eli li da sredimo pobaaj? upita.
Ne.
Dakle, rodit e?
Da.
Dakle, udat e se?
Ne.
A tko je otac djeteta, nadam se da nije nepoznat?
To ti ne mogu rei. I ne, nije nepoznat, prije e biti upravo
suprotno.
Jeste li ti i taj poznati nepoznati otac sloni u vezi toga?
Da.
Izgledala je sabrano, blago nagnuta naprijed, ruku isprepletenih u
krilu. Na uskome reveru sakoa, vjerojatno je to bio prekrojen muki sako
i vjerojatno ga je saila neka velja u skladu s predratnom kvalitetom ,
nosila je posljednji bro koji je poklonio Ingeborg, modernistiko stablo
s crvenim, bijelim i plavim kameniima.
Doi! ree joj. Doi me zagrliti i poljubiti kako si znala nekad,
pa da mogu i ja tebe zagrliti i dati ti poljubac, hrabra moja djevojice.
Nakon nekoliko sekundi preneraene utnje, bacila mu se u naruje i
vrsto ga zagrlila, na rubu suza.
Otac mora razumjeti da sam se bojala ovo ispriati , ree nakon
to se vratila u svoj naslonja i uzela au konjaka u ruku.

246
 Razumijem , ree on. Moda mogu razumjeti da nisi mislila
kako ovo ba i nije bezazleno... joj, kako se izraavam. Oprosti, pokuat
u ispoetka. Ti si mi ki, podravam te u svemu to radi iz uvjerenja.
A ovo radi iz uvjerenja, kao kada si nosila dijete oko vrata preko
granice, nevjerojatno hrabro. Nego... namjerava li nastaviti s time,
budui da...?
Ne, zadnja akcija bila je poetkom prosinca, tada jo nisam znala.
Ubudue neu raditi na terenu, nemam pravo riskirati... ovaj, razumije
se.
Blistala je od sree, kao da je skinula nevjerojatan teret s plea.
Predstoji nam jo jedan podui razgovor , ree Lauritz i kriom
pogleda ae konjaka. U ovakvim trenucima Mutti i ja smo uvijek pili
mozelko vino.
Veselo mu je potvrdno kimnula, ustao je i otiao u vinski podrum.
Sam se sebi nasmijao putem. Izvanbrana djeca oito su postala
neoekivana specijalnost u njihovoj obitelji. Ovoga puta, hvala Bogu,
uspio je primiti okantnu novost bez izljeva bijesa, ega se Johanne
vjerojatno najvie bojala. Sjedili su i brbljali o svemu i svaemu, a
nikako da prijeu na stvar. Da je samo znala da je slobodno mogla
odmah sve rei!
No , ree on nakon to im je natoio svakome po au vina. Sve
mi ispriaj! Dobro, sve to misli da moe ispriati ocu u strogoj
povjerljivosti.
Nasmijao se i nazdravio joj, elei je dodatno uvjeriti da je doista na
njezinoj strani.
Smireno mu je poela prepriavati.
Ljubavna pria zapravo i nije bila duga. Ispoetka moda nije bilo
nita ozbiljno, vie se radilo o poznatome piscu koji je zaveo mladu
doktorandicu knjievnosti, s te strane, posve banalno. Budui da je tada
ve bio oenjen i poznat, ubrzo je poeo smiljati isprike. Jednostavna je

247
istina bila da ju je elio, a istovremeno nije. Niz objanjenja malo-
pomalo postao je sve duim. Naprimjer, da bi njegova slava mogla sa
sobom donijeti vrlo neugodnu pozornost i da bi nakon razvoda imao
financijskih potekoa, da djeca trebaju jo malo porasti. Na kraju je to
poela doivljavati samo kao izlike najgore vrste i prekinula je.
Tu je sve moglo zavriti, zapravo i jest. No pred koju godinu
ponovno su se sreli na tajnome sastanku s norvekim pokretom otpora.
Sama injenica da je tome prisustvovao, navela ju je da primijeti njegovu
posve novu stranu, moda je psihologija u tom smislu djelovala i u
obratnom smjeru, pa je on u njoj vidio neto to nije nikada prije.
Posebice kada je shvatio da ona ima svojevrstan zapovjedniki status.
Ono to se potom dogodilo, naravno, takoer je bilo banalno u
ljudskome smislu da se dogodilo ve toliko puta, no to je ljubavnike
briga za to? I dalje su mogli zaboraviti na vrijeme i raspravljati o
knjievnosti do ranojutarnjih sati, i dalje je meu njima postojala snana
tjelesna privlanost. Moglo se pretpostaviti da su odrasli, sazreli kao
ljudi, da se mogu voljeti vie na intelektualan nain.
Poeli su razgovarati o zajednikoj djeci, moda vie ona, jer on je
ve imao dvoje djece. No kada ga je uvjerila da ne eli drugoga oca
svojoj djeci osim njega, odluili su se. Kud puklo da puklo, poet e
zajedno stvarati temelj obitelji, tako su to nazivali. Trenutano se nije
mogao razvesti, utjecalo bi mu to na mogu izbor u Akademiju, takoer,
bila bi izdaja s njegove strane da napusti vrlo boleljivu suprugu. To se
ne radi majci svoje djece.
Temelj obitelji, dakle. Bio je to njihov projekt, moglo bi biti jo
nezakonite djece prije nego to se nova obitelj podigne na razinu asne
brane zajednice.
Ukratko, tako stvari stoje.
Pozorno je sluao i ozbiljno je razmatrao bi li joj rekao da njezina
budua prinova zapravo nije jedino nezakonito dijete u ovoj izrazito
kranskoj i pristojnoj obitelji. No prekinuo je taj tijek misli kada je

248
shvatio da Johanne moda uope ne bi iskazala jednaku radost zbog
njegove oinske tolerancije. Trenutano je najvanije bilo biti na njezinoj
strani.
Dopusti mi da kaem , ree i podigne au prema njoj, da ova
pria doista potie na razmiljanje. I da je lijepa vijest o prinovi u naoj
obitelji.
Imam sjajnog oca , ree ona. Zbilja sjajnog. Tako sam ga
nepravedno procijenila!
Kako to, to si oekivala?
Sada je to malo neugodno priznati.
Svejedno priznaj, ipak je ovo na tajni i posve otvoren razgovor.
Oekivala sam prodiku, a u najgorem sluaju da me se
>odrekne<, kako se ve nekada radilo s nekreposnim kerima!
Zajedno su udarili u smijeh, kao da su se oslobodili.
ivot nas ui svemu pomalo, zato nije sigurno da to ovjek dulje
poivi, to reakcionarniji postaje , ree i ponovno nazdravi.
Radovala ga je bliskost s keri, dodue, bila je to radost koju je
neizbjeno okaljala nemogunost da je podijeli s njezinom majkom.
Moda su se ti ambivalentni osjeaji vidjeli na njemu.
Oe, zar dolaze second thoughts? upita ga, iznenada uznemirena.
Nipoto, ali valjda zna da postoje i norveki, i vedski i njemaki
izrazi za to. Radije ne bih da me podsjea na svoje englesko drutvo, ali
neemo vie o tome. Hajdemo malo biti praktini.
Izgledalo je kao da eli pregristi jezik, ali suzdrala se.
Praktini na koji nain? pitala je.
Kada e se dijete roditi?
Otprilike oko Ivanja, barem mislim.
Ljetna beba, lijepo je to, ali malo nepraktino. Nego, gdje ete

249
ivjeti, u jednosobnom stanu u Sveavgenu?
Da, to sam mislila, neemo valjda ovdje kod oca?
Ne, ni sluajno. Ali stan blizu strica Sverrea u Norr Mlarstrandu,
to kae na to? Bili smo ve ondje.
Da, ali...
Bez ali! U tim stanovima postoje djevojake sobe. Anne mi ne
moe uzeti, treba mi domaica. Ali moda Jorunn ili Signy.
Otac je previe velikoduan.
Mogue, ali trenutano ne prema tebi. ivim ovdje kao usamljeni
starac u prevelikoj kui, a previe sam sentimentalan da se iselim iz nje. I
to s tri norveke pomonice, to znai, dvije previe. Vrlo dobro zna
zato nisam ba mogao otpustiti ikoju, s obzirom na situaciju. Ali ako
e ti biti samohrana majka, i jo raditi na fakultetu, treba ti pomo u
kui. A kao to sam rekao, toga imam i previe. Koju eli?
Nemojmo sada o tome, dragi oe, ne tako brzo. Daj mi da malo
razmislim.
Dobro. To je rijeeno. Kada u moi upoznati tvog ovjeka?
Nakon rata.
Otprilike za godinu dana. Veselim se tome.
Pomalo je teko ustao iz naslonjaa, primio ker za obje ruke,
paljivo je podignuo i zagrlio. Tiho su stajali zagrljeni, dugo, kao da
rijei nisu potrebne.

250
 1943.

KADA SE P OVIJEST P ONAVLJA , obino to bude ili u obliku tragedije

ili farse. Nije se sjeao tko mu je prenio tu mudrost, i je li uope bila
tako formulirana, ali to je bilo prvo to mu je palo na pamet kada mu je
Oscar iznenadno sabrano rekao za katastrofu.
Toga poslijepodneva imali su dug sastanak u Stockholmu s
predstavnicima graevinske komisije i ministarstva. Radilo se o
dogovoru o gradnji stambenih zgrada na rubnim dijelovima grada.
Polovica dravne narudbe odnosila se na stambeni kompleks koji e
voditi opina, prema tome, bit e dio onoga to se nazivalo javnom
povrinom. Moglo se initi donekle naopakim da pregovaraju s
ministarstvom i dravnom upravom jer je naruitelj zapravo bio Grad
Stockholm. No tako je to u vedskoj, nita udnije ne bi bilo ni da su
pregovarali sa socijaldemokratskom strankom, sve se to stopilo.
Dobit za izvoaa radova na ovakvome projektu nije mogla biti ita
vie od osrednje, obje strane bile su toga svjesne. No dobit se ne mjeri
samo u novcu. U vrijeme kada drava regulira i ograniava praktiki sve
graevinske radove, ili moe se rei, stranka, dugorono su dobri odnosi
moda bili i vredniji od dobiti od pojedinanog projekta. U Lauritzenu &
Lauritzenu velik su dio svojega ekonomskog napretka imali zahvaliti
vezama koje su stvorili sa strankom, to e rei dravom, jo 30-ih
godina, to se tada nazivalo donacijom stranci. U krizno i ratno doba,
kada je drava imala potpunu vlast nad gradnjom, a dravni ekonomisti
mogli su si umisliti to god su htjeli, primjerice, obustaviti sve
graevinske projekte da se gospodarstvo ne pregrije i tome sline
izmiljotine, takve su veze bile zlata vrijedne.
Radilo se o politici i utoliko to su socijaldemokrati za sobom
vukli staro predizborno obeanje da e graditi dok ne nestane

251
nestaice , to se odnosilo na stanovanje i to su stranaki ekonomski
strunjaci blokirali zbog rata i specifinih potreba koje su se stoga
postavljale pred dravne financije i investicije. No sada, rijeima samoga
tajnika u ministarstvu, vidi se svjetlo na kraju tunela, rat ide prema
svome kraju. Imajui na umu vrijeme za projektiranje i okolnosti, mogli
bi se ve sada staviti u stanje pripravnosti. Imaju razloga krajem rata
oekivati velik skok u graevinarstvu.
Ni Oscar ni on nisu bili osobito impresionirani takvim mudrostima,
gospodarske pekulacije na dravnoj razini nikada ih nisu privlaile. No
kako stvari stoje, pregovarali su neposredno s predstavnicima politike
moi, i ve zbog toga, samo da ne izgube kontakt, imali su razloga
prihvatiti se oito ne ba unosnog projekta.
Povrh toga, ponuda drave bila je primamljiva. Ako se Lauritzen &
Lauritzen prihvate toga vrijednoga graevinskog projekta za ope dobro,
istovremeno se moe odobriti koncesija na odreenom opinskom
zemljitu, na kojemu tvrtka moe izgraditi stambeni kompleks za vlastiti
raun, uz preduvjet da to sami financiraju. Da, to znai da graevinske
subvencije koje vrijede za opinski projekt, vrijedit e i za privatni.
Samo je jedna kvaka. Budui da je drava uvela odredbu o najmu,
privatna izgradnja stambenih objekata bila je avantura svoje vrste, u
smislu da dugorona isplativost u obliku oekivanih prihoda od najma
nije izgledala sjajno. No politiari ili inovnici, ili i jedni i drugi jer
ionako su isti, uvjeravali su ih da je ta odredba, donesena prole godine,
tek privremena mjera kojom se htjelo odgovoriti na tekoe obinih ljudi
u financijski tekim vremenima u kojima ive. Jasno, im rat zavri,
moi e ukinuti to ogranienje prava kuevlasnika.
Sve zajedno zvualo je prilino dobro. Poduzee bi imalo zajamen
promet najmanje sljedeih pet godina. ak i s ogranienom dobiti na
projektu za ope dobro, relativni gubitak moe se nadoknaditi kroz
privatni. Posebice ako podruje koje im je dodijeljeno za to ima pogled
na otok Kungsholmen. To je jamilo i rast vrijednosti i rast prihoda od
najma.

252
 Rukovali su se i time je posao zakljuen. Papiri e se poslati na
potpis kada za to doe vrijeme, ali nema urbe s takvim stvarima nakon
to se ljudi rukuju. Rastali su se kao najbolji prijatelji, izraavajui
uzajamno potovanje.
Pregovori su se odvijali u ministarstvu i dok su se pjeice vraali u
ured inilo se da je Oscar dobre volje. Jer, kako god da gledaju na to,
posao je bio dobar, premda s financijske strane nije bio sjajan, to je bilo
njegovo miljenje. Imaju zajamen promet nekoliko godina unaprijed.
Pod uvjetom da uspiju privui banku da im osigura odreene zajmove u
grani kojoj je veina okrenula lea zbog te prie s odredbom o najmu. No
dragi brat e, je li, razgovarati s odreenim prijateljima jedriliarima.
Takoer, potiho su saznali vrijednu informaciju da je ta odredba tek
privremeno ogranienje. Samo to saznanje bilo je iznimno vrijedno.
Znai da su imali razloga slaviti. ak i da nisu, bio bi predloio
zajedniku veeru u Akvariju. Naime, domogao se komada suene
ovetine...
Oscarova nagovijest toga uitka bila je dovoljna da Lauritzu porastu
zazubice. Bit e, znai, pinnekjtta, suene ovetine kuhane na pari, piva
i rakije, sjeanja iz djetinjstva. Osim rakije, naravno.
Tako je i bilo te lijepe proljetne veeri. Budui da su na stolu imali
samo boce piva i vr s rakijom, pribliili su se velikome prozoru. Ako
ljudi koji prolaze etnicom vide brau kako zajedno jedu meso,
pretpostavit e da se radi o divljai u umaku u posljednje su
vrijeme novine upozoravale na oite opasnosti lisijega mesa pivo i
rakija takoer nee bosti u oi.
No Oscar se nije inio u potpunosti zadovoljnim, povremeno bi
odlutao u mislima. Pretpostavio je da Oscarove brige imaju veze s ratom.
Istono bojite stabiliziralo se nakon stranoga neuspjeha kod
Staljingrada, uope nema razloga za strah od daljnjih problema te vrste.
Dodue, Oscarove brige nisu imale ni najmanje veze sa Staljinom i
Hitlerom, to e se pokazati sada kada se povijest ponovi kao farsa.

253
 Ostali su za stolom uz kavu i brendi. Neto poslije, nakon to je
zapalio cigaru, Oscar je postao utljiv. Preostalo mu je samo ekati da
vidi zato, vjerojatno neto u vezi njemakih nekretnina sravnjenih
bombama. Sada se ak i Berlin redovito bombardiralo, premda to nee
imati nekakvo veliko znaenje za presudne ratne trenutke.
Da ti kaem, brate , ree Oscar na kraju, gotovo prosike kroza
stisnute zube.
No smete se i snano povue dva dima cigare.
Da? Rei e mi? ravnoduno je priklopio, spreman na nove
litanije o financijama.
Zna li ti to nam je ta naa Helene priredila?
Naravno, bit e da eka dijete , ree, umorna izraza lica, kao da je
to stvarno bilo oito.
Oscar ga je preneraeno pogledao.
Kako si to, dovraga, znao?
Naravno da nisam, samo sam se naalio. S druge strane, to to
djevojke Heleneine dobi mogu prirediti, na to im dragi otac reagira kao
da e puknuti? Izgleda da imamo posla s jednom zanimljivom
obiteljskom crtom.
Kojeg to vraga pokuava rei?
Smiri se, oprosti to sam se nasmijao, uskoro e saznati, a sada,
daj mi natoi malo brendija.
Saznati to!
Smiri se, rekao sam, u redu, natoit u si sam. Pa, kao prvo,
imamo tu obiteljsku tradiciju od toga da Christa... nego, gdje je
veeras?
Kod Grnewalda na nekakvoj knjievnoj veeri, kasno se vraa.
Koje veze ima Heleneina majka s ovime?
Samo to da je ostajala nosea u mladim boljevikim danima.

254
Stani! Ne, neemo se sada uputati u tu raspravu. to sam zapravo mislio
jest da i Johanne eka dijete.
Molim?
Da, da. Rodit e oko Ivanja i nee se udavati, poslije emo o
tome. Vratimo se na Helene. Maturirat e za mjesec dana, u kojem je
mjesecu?
Treem.
Aha. Pobaaj?
Da je Ingeborg jo uvijek meu nama... ne, nita od pobaaja.
No da. A je li otac jedan od onih nepoznatih, ili ima ime, i tko je
u tom sluaju?
Njezin nastavnik francuskoga.
Molim? Boe dragi. Nastavnik u koli, nazirem problem.
Ne, njezin tutor iz konverzacije, zamislila je da eli istu peticu iz
svih jezika i eljela je dodatno raditi francuski, sve je ee ila u grad,
javila bi se kui i rekla da e prespavati kod prijateljica, moe misliti.
Bit e da su te vjebe iz konverzacije bile vrlo plodne.
Je li tebi ovo zabavno?!
I da i ne. Je li tutor oenjen s dvoje djece?
Ne, maturirao je prole godine.
Onda dobro, hou rei, nije nastavnik u Saltsjbadenu, nije ni stari
oenjeni jarac iz Stockholma, ali savreno vlada francuskim?
Tako je. Jer je Francuz.
Jao meni. Postaje mi jasnijom tvoja zabrinutost. to mlade eli
uiniti u vezi toga?
Tvrde da se vole, pa se ele vjenati. Francuz se plemenito
ponudio da se prieni u obitelj.

255
 Hm. A iz kakve je obitelji i to radi u vedskoj ? Nadam se da
nije saboter.
Koliko ja znam, nije. Otac mu je nekakav bivi tajnik francuske
legacije, on sm radi, ako se to moe nazvati poslom, u takozvanom
uredu Slobodne Francuske u Stockholmu.
Lauritz je utio i vie mu nije bilo zabavno kao na poetku
razgovora. Istina, mala je priredila skandal , ako se sazna da eka
dijete, vjerojatno bi je mogli izbaciti iz kole i propustila bi maturu. No
tek je u treem mjesecu, a do mature je manje od mjesec dana. Ovu bi
prepreku trebali moi prijei.
Potom e, jasno, nastati skandal , barem kada bude prisiljena
udati se, a kada se dijete rodi, ljudi e poeti raunati unatrag i ukati
meu sobom.
U pogledu skandala, ovo je svejedno bilo umjereno u usporedbi s
onime to je njezina majka priredila u toj dobi. Kako bi to ispalo na
Osteryu, da i ne spominju. Skandali u ovo moderno doba vie nisu to
su nekad bih. A ni Christu ni Oscara osobito ne diraju govorkanja ili
krenja pravila takozvane dolinosti. Ako tako gledaju na to, zapravo se
uope ne radi o katastrofi.
Oscar se naoblaio i oito ga je trebalo razvedriti.
Oscare, imaj jedno na umu , rekao mu je. Moglo je biti gore.
Budui otac mogao je biti Englez.
ala je upalila. Oscar se nasmijao i zavrtio glavom.
O da. Onda bih ga ustrijelio. Ti pompozni, krvoedni... ponekad
matam da svi Englezi imaju jedan zajedniki vrat, a ja imam ruke na
njemu. Da, naravno da si u pravu. Moglo je biti gore.
Moglo je. A gdje je sada mlada ena, nije kod kue?
Jest, u svojoj je sobi i kampanjski ui.
to to radi?

256
 Kampanjski ui. To se tako kae kada intenzivno ui pred ispit.
To pita ti koji si navodno postao tako moderan i tolerantan. Makar je to
u svakom sluaju ugodno iznenaenje.
Daa, naviknuo sam se na lakoumne ljubavi mladih. Daleko smo
dogurali, od Osterya dovde, ti i ja. Sverrea da i ne spominjem.
Bogme, istina je. Ali daj mi sada ispriaj Johanneine eskapade.
Johanneina pria iz razumljivih razloga nije mogla ispasti duga jer je
otac djeteta u njezinu sluaju bio nepoznat, premda je poznat, oenjen i
vjerojatno znatno stariji od nje. I taj tajni otac nee se predstaviti prije
kraja rata, tko zna koje veze rat ima s time. U svakom sluaju, teko da
je Francuz, ili jo gore, Englez, jer je oito poznati vedski pisac.
Na kraju su ipak spomenuli rat, unato svome nepisanom dogovoru
da izbjegavaju tu temu.
Dananji plodonosni sastanak sa socijalistima takoer je na svoj
nain imao veze s ratom. Ljudi iz ministarstva zauzeli su isti stav kao
liberalni tisak, da je rat praktiki odluen, da je samo pitanje trenutka
kada e Njemaka biti pobijeena. Kao prvo, to je bilo sve samo ne
samorazumljivo. Naravno da je poraz kod Staljingrada bio veliko
razoaranje, no izgubljena bitka nije znaila izgubljen rat.
Jo je tee bilo shvatiti smireno dranje svih koji su vjerovali u
englesko-rusku pobjedu, kao da su svi zatvarali oi pred katastrofom koja
e u tom sluaju uslijediti.
Uzmimo na primjer Katyn, masovnu grobnicu koju su Nijemci
nedavno otkrili u istonoj Poljskoj. Najmanje etiri tisue, moda ak
deset tisua ubijenih poljskih asnika i politiara, koji su naalost
kapitulirali pred ruskom vojskom, umjesto da su se predali Nijemcima.
Potpuno bezobzirno masovno pogubljeni ratni zarobljenici, ako ita, to je
ljudima trebalo otvoriti oi o pravoj naravi boljevizma. To eka sve koji
zavre pod ruskom vladavinom. Liberalni je tisak svejedno reagirao
zijevanjem, kao da se radilo tek o manjem incidentu. Umjesto toga,
valjali su se u propagandnim laima o neugodnostima u njemakim

257
zarobljenikim logorima, unato tome to nisu postojali ni najmanji
dokazi za to, unato nebrojenim inspekcijama meunarodnoga Crvenoga
kria koje nisu dovele ni do kakvih kritika. Katyn nije bila propaganda.
To je bila vrlo realna stvarnost koja jasnije od bilo ega drugoga
dokazuje velike kulturne razlike, kako se barbari na istoku razlikuju od
europskih ljudi. Takvo ponaanje na njemakoj bi strani, dakako, bilo
posve nezamislivo, a svejedno se propaganda zastraivanja usmjerila
iskljuivo na Njemaku, dok se silnim ruskim ratnim zloinima
progledavalo kroz prste.
A sada je, povrh svega, bilo jasno da e cijela Poljska biti
preputena Rusima u sluaju pobjede Saveznika. London nije imao
prigovora na to, premda su tvrdili da su uli u rat upravo radi Poljske.
Najgore u vezi njih koji slijepo slijede Englesku i sovjetsku Rusiju
bila je njihova potpuna neupuenost u strane posljedice njemakoga
poraza. Finska, Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska, Bugarska,
ehoslovaka, Jugoslavija i Njemaka postat e suanjske drave pod
boljevikom vlau. Koliko e to biti masovnih ubojstava poput onoga
u Katynu, moda nebrojeno mnotvo? I kakve e biti posljedice za
vedsku i Norveku ako granica pred tiraninom bude prolazila kroz
Alandsko more i kraj Kirkenesa?
Bilo je to najdulje politiko izlaganje u koje se Lauritz ikada
upustio. Oscar je sluao, sve vie iznenaen, ali nije se ubacivao s
prigovorima. Bilo je teko shvatljivo zato nije, jednostavno nije elio s
bratom raspravljati o ratu ili je ak postajao sve manje uvjeren u onu
priu s neizbjenim porazom Njemake.

***

PORED SVIH imena koja postoje, njegovo je bilo Ivan. Na vedskome

se to, dakako, izgovara s naglaskom na prvom slogu, ali jasno je odavalo

258
s kojim je idealima odrastao. Komunistike novine, Novi dan i tome
sline, kakve sada ne samo da su se smjele tiskati, nego i distribuirati,
slobodno su leale porazbacane posvuda po kui. Bio je i borac za klasnu
ravnopravnost, i to ozbiljan, osobito kada bi se napio. Racioniranje rakije
kao da mu ni na koji nain nije ograniilo tu lou naviku. Hrnsand je
bio luki grad, po svoj prilici mnogo je estokog alkohola na crno stizalo
iz Njemake.
Ovoga puta mu se od posjeta Britti i deku paralo srce, nije ih vidio
od roendana 8. oujka. A sada su namjeravali proslaviti proirenje
trgovine sa ivaim potreptinama i njihov novi krov nad glavom.
Sjedio je u tiini, potiten i kao oduzet, sam sa sobom u vlaku za
Stockholm. Nije se mogao pozabaviti novinama, bio je u drutvu triju
asnika obalnoga topnitva jo od polaska u Hrnsandu. To sada moda
i nije bilo vano, rat je ponovno tekao kako treba, nita se osobito nije
dogodilo, osim to je Rommel pobijedio u sjevernoj Africi i to je
stabilizirano Istono bojite i zaustavljena ruska protuofenziva.
U ritmu s odzvanjanjem spojeva na tranicama, njegove su se misli
kompulzivno pojavljivale, jedna za drugom.
Bilo je itekako neugodno, naprosto bolno. Doista je uinio najbolje
to je mogao da sve rijei, a zavrilo je loe. U poetku se inilo
samorazumljivim da sestre sadanju kuu zamijene vlastitom kuom,
jednom od onih drvenih u idilinoj etvrti Norrstaden, ni vie ni manje
nego na otoku Hrnnu. Bilo je lijepo, s ulicama poploanim kamenom,
blizu mora. Kua je bila prostrana, na katu su Britta i djeak imali znatno
bolji smjetaj nego u kui u Lundeu, prozori su bili lijepi i veliki, dobro
odravani, iroke podne daske bile su svijetle i uglaane nakon
dugogodinjega ienja sapunom i pijeskom.
Ako sestre budu zajedniki vodile posao, to je Anna brzo prihvatila
im je novac stavljen na stol, onda je sasvim prirodna stvar da ive pod
istim krovom i sjede za istim stolom u prostranoj kuhinji u prizemlju.
Sve je trebalo savreno funkcionirati, plan sam po sebi nije imao greke.

259
Samo da nije bilo pijanoga druga Ivana.
Pri prvome posjetu Hrnsandu, kada je otputovao gore za djeakov
roendan, zajedno su objedovali i uglavnom je bilo neugodno, Ivan se
drao tiho, omalovaavajue prema ostalima. Kada su se Britta i on
povukli na kat, ogor se vrlo vulgarno naalio na temu razloga njihove
urbe da ostanu nasamo.
Ovoga je puta Ivan od poetka bio pijan. Sjedio je i galamio, s
dopola ispijenom bocom rakije od vinje na kuhinjskome stolu, dok se
inilo da Britta i njezina sestra hodaju po jajima obavljajui svoje sitne
poslove, a dvoje preplaene djece stisnulo se u kutu na podu, iza
otvorenih knjiga s bajkama koje su pred sobom drali poput titova.
S kapitalistikim svinjama se ne rukujem! poruio mu je kada
mu je Lauritz pokuao prii i pozdraviti ga.
Kao da to nije bilo dovoljno, kada je nastala neugodna tiina,
dodatno je pojasnio.
Kada dou Rusi, valjda ti je jasno to emo raditi naci-svinjama i
drugima kao to si ti!
U neko drugo vrijeme i na drugome mjestu ovaj e se doek moi
prepriati kao neto smijeno. Teko da se mogao zamisliti gori poetak
obiteljskoga okupljanja. No u tome trenutku bilo je grozno.
Supruga Anna nekim je udom uspjela pridobiti mua da ustane od
stola i otetura u dvorite do zahoda, dodue s bocom rakije u ruci. Zatim
su se pokuali ljubazno pozdraviti kao da se nita nije dogodilo,
propitkivati o vremenu i putovanju, dok su sestre postavljale stol i
zavravale pei filetiranu haringu. Uskoro su sjedili za stolom i davali sve
od sebe da ne razgovaraju samo o vremenu, djeca su oprala ruke, tiho
zurila u tanjure i pokuavala pristojno jesti.
Mir, naravno, nije dugo trajao. Ivan je uletio u prostoriju, sjeo za
stol i osorno zahtijevao da ga se poslui. Supruga ga je munjevito brzo
posluala.

260
 Vie se nije imalo o emu razgovarati. Neko su vrijeme jeli u tiini.
Ivan je utrpao hranu u sebe, zatim se nagnuo u stolicu i demonstrativno
glasno podrignuo otvorenih usta.
eno, je l ima jo piva? dreknuo je i supruga mu je odmah
otila u smonicu i donijela bocu. Bilo je to dobro pivo, bit e da su se
sestre potrudile nabaviti neto finije radi njegova posjeta.
Ivan je iskapio pola boce u jednom potezu, zatim zamahnuo rukom i
obrisao usta nadlakticom goleme desnice te se okrenuo prema Lauritzu.
Ljudi kao ti sigurno su osjetljivi na proleterske obiaje za stolom,
je l' da? narugao se.
Ne, nipoto. Godinama sam radio s radnicima na pruzi, u
barakama smo svi zajedno jeli.
Ti to meni odgovara, svinjo kapitalistika, je l ti to trai
batine?
Situacija je bila beznadna. Nije se dalo raspravljati, nije se dalo
zagladiti stvar. Ustao je i zahvalio, Britta je takoer ustala i neto
proaptala sestri izraavajui aljenje, a zatim su zajedno krenuli prema
vratima.
Jes uo ti za klasnu mrnju, proklet bio! zagrmio je Ivan iza njih
i ustao toliko brzo da je izgubio ravnoteu i tresnuo na kuhinjski pod.
Britta ga je odluno primila za ruku i krenula, zatvorili su vrata za
sobom. Iz kuhinje se ula bujica psovki i djejih krikova.
Ukratko, prava nona mora. I nipoto nije bila gotova. Samo kojih
pola sata poslije iz prizemlja su se zauli buka i pla, nije bilo sumnje
to se zbiva.
Tjelesna udnja koju je osjeao prema Britti neumoljivo se ohladila
kada je uo zlostavljanje.
Sve to je pokuao Britti srediti polo je krivo, zavrila je u ovome
paklu, a on nije vidio izlaza. Na neki neobian nain bio je pravo udo

261
sposobnosti organizacije i bistroga razmiljanja kada su mu se Johanne i
Oscar obratili sa svojim kriznim situacijama, barem u usporedbi s ovime.
Lako i elegantno, sve se rijeilo. Upravo se zaputio na Heleneinu
maturalnu zabavu. Za vjenanje je sve ve bilo spremno, kao i sveana
veera u Villi Bellevue i primanje u Grand Hotelu. Sve e ii kao po
loju, novi stanovi za djevojke, ak i uvanje djece, sve.
No ono to je pokuao srediti Britti zavrilo je vrlo loe. Kada se
radilo o njemu samome, oito nije znao razmiljati jasno i logino.
Klasna mrnja, ne, nije ba uo za to, a jo manje je doivio. Jest da
su radnici na Hardangerskoj visoravni, u nedostatku druge vlasti, svoje
prvosvibanjske demonstracije usmjeravali na inenjere, no to su svi
prihvaali bez zamjerki i zatim bi se sljedeeg dana zajedno vratili na
posao. Koju je klasu trebao mrziti kao djeak, kada je s ocem jedrio u
Bergen prodati ribu u luci? Trgovce ribom?
Klasna mrnja je apsurd. Bi li, primjerice, trebao mrziti Johanne i
Rosu jer su djevojke iz vie klase? Bi li one trebale mrziti svojega oca
zbog njegova proleterskog podrijetla?
Barem mu je jedna crta u nacistikoj ideologiji bila simpatina,
ideja o ukidanju klasne borbe. Ljudi su dio naroda, svatko radi svoje,
ljudi si pomau. Koliko su meusobno udaljene ne ba lijepa, ali
donekle utopijska ideja s desnice da se tvrdoglave radnike strijelja, kao u
Finskoj, i boljeviki san o tome da svaki kapitalist visi s prve uline
svjetiljke? Klasna je borba jednako nezdrava i s desnice i s ljevice.
Neovisno o tome, Britta, jasno, nije mogla ostati pod krovom
gospodina druga klasnog borca i zlostavljaa ena Ivana.
Britta mora dobiti vlastiti dom u Hrnsandu, gdje ona i mali mogu
biti na miru.
Naravno, ne moe se njezinu sestru i onu pijanduru izbaciti iz nove
kue u Hrnsandu.
Dakle, mora Britti kupiti novu kuu, to je neizbjeno, i nema naina

262
da se izvue iz te nesretne prie s nekretninama.
Morat e porazgovarati s bankom o tome. Sada moe samo gledati
unaprijed, maturu i prvo vjenanje u obitelji otkad su u novoj zemlji.

***

Novine Svenska Dagbladet, 17. srpnja 1943.

U petak, na svoj povijesni dan, cijeli Adalen bio je sveano
raspoloen. Vrijeme se nije usudilo drugo, doli izii mu u
susret. Sunce je sjalo i blagi ljetni vjetrii ponijeli su plavo-
ute zastave i zastavice visoko ponad vrha Sandbrona. Cijelo
mjesto izilo je na ulice doivjeti povijesni trenutak kada je
ministar infrastrukture Andersson konano uklonio posljednju
prepreku i presjekao simbolinu plavo-utu svilenu vrpcu. (...)
Sa sveanosti poslan je brzojav Kralju, u kojemu je zahvalno
stanovnitvo Adalena prigodom sveanoga otvorenja
Sandbrona ponizno iskazalo poast. Brzojav je proitao
namjesnik Engberg. Prije nego to je ceremonija uz june
temelje mosta zavrena, ministar Andersson inenjerima je
uruio Orden Gustava Vase. (...)
Moemo se samo diviti ljudima koji su nastavili, ne
odgaajui posao (...) ostvareno je tehniko remek-djelo, koje
e stajati kao spomenik poduzetnome vedskom duhu i svemu
to je on uspio ostvariti sredinom 20. stoljea, stoljea
tehnike.
U vlaku na putu iz Hrnsanda proitao je sve novine. Prilino su
jednako zvuale i novinari su se inili neobino oduevljenima dok su
nizali brojke i mjere kojima on nije pridavao toliku vanost, a ponekad je
otvoreno sumnjao u njih, 10,5 milijuna tona avala (apsurdno), 161 000

263
radnih dana (brza provjera logaritmarom pokazala je da je to sasvim
mogue), najdulji raspon luka na svijetu, 264 metra, sljedei je bio
Tranebergsbron u Stockholmu, a nakon njega neki most u Brestu, dolje
u Bretanji, krai za metar (da, to je bilo tono), 2000 komada armiranog
eljeza (ini se premalo), 6750 tona cementa (moglo bi i biti tono ako se
ne urauna pijesak), pod njim mogu prolaziti brodovi do irine 50 metara
i visine 40 metara (upravo tako).
U gomili podataka u novinama, tonima ispremijeanima s
pogrenima, privukla ga je notica koja je prenijela vijest da je Sknska
Cement poslala 100 kruna svakome djetetu koje je izgubilo oca u nesrei
1939. Donacija se, dodue, strogo kontrolirala tako to je iznos stavljen
na tednu knjiicu, kao i time to e netko nadzirati skrbnika, nije bilo
jasno koliko dugo.
Sto kruna po djetetu. U tom sluaju Britta i Anna mogle su se
smatrati vrlo sretnima, togod ovjek inae mislio, to su dobile 1000
kruna za svojega oca ribara, 500 kruna po djetetu. No tih zadnjih sto
kruna moda je bio tek dodatan novac, moda su svojevremeno odmah
isplatili poteniju odtetu?
Bilo kako bilo, nesrea se ipak dogodila prije etiri godine, etiri
godine koje je on bez prekida posvetio ispravljanju onoga to se
dogodilo, dovravanju gradnje mosta koji je zapoeo. Sada je bio gotov.
Ingeborg je gore na mostu bila uz njega, stajala mu blizu,
povremeno izmijenila s njime ironian pogled kada se govor politiara
razvukao do neizdrivosti, uhvatila ga za ruku kada su se itala imena
trojice inenjera kojima e biti uruen orden i ak je, dakako protivno
etiketi, ali takva je ona, stajala uz njega dok mu je ministar privrivao
zvijezdu na lijevi prsni dep.
Tako je stvarno osjeao Ingeborg kraj sebe u tome trenutku, da je to
mogao protumaiti jedino kao religiozno iskustvo. Odrao je obeanje
koje joj je dao, nije napustio poloaj dok most nije zavren. Izgledala je
sretno i blago ponosno, takva je bila do samoga kraja.

264
 Naravno, znala je sve, o Britti i sinu Henningu, ali oprostila mu je.
Inae ne bi dola na inauguraciju. Povremeno je razgovarala s njim dok
su se izmjenjivali sveani govornici, ali nije se sjeao o emu, niti je li
govorila norveki ili njemaki. udno. No nakon toliko sretnih
zajednikih godina, itao joj je misli kako je mijenjala izraz lica. Nije
bilo sumnje u to da mu je oprostila i da ga je ohrabrivala da ne radi
kompromise jer ima moralnu dunost dobro se brinuti i o Britti i o
djeaku.
Posjetio ih je putem na inauguraciju, ostao je dan dulje u
Hrnsandu prije nego to je produio do Lundea.
S novim smjetajem napokon je sve bilo u redu, nakon odreenih
potekoa s ureivanjem. Zasad je jo na snazi zabrana grijanja vode, ali
sve dok... ne, ne eli razmiljati o ratu. Barem je Rommel uspio zasluiti
nove zadae nakon kapitulacije u sjevernoj Africi.
Na kraju se situacija sa smjetajem Britte i djeaka napokon rijeila.
Situacija s trgovinom sa ivaim potreptinama bila je gora, koliko god
da su naporno radile, sestre su jedva uspijevale polako napredovati. Britti
i malome bilo je dobro, uzdravao ih je mjeseni prihod iz tedne banke,
no njezina sestra poela je od nje posuivati novac, a to meu bliskim
ljudima nikada nije dobro.
Novine su prenijele da se cjelokupan troak Sandbrona penje preko
est milijuna kruna. Brojka je govorila sama za sebe ako je se usporedi s
Oscarovim pesimistinim raunicama prema kojima se financijsko stanje
obitelji procjenjuje na oko tri milijuna. Pola mosta, na stranu to to je
najdui na svijetu, nee imati vie od toga ako krene loe kako je Oscar
predvidio, ako se sva imovina u Njemakoj bude morala svesti na nulu.
No ako Njemaka pobijedi u ratu, ta tri milijuna bit e gotovo 80.
Naalost, od toga treba oduzeti poprilino smanjenje vrijednosti koju su
prouzroili engleski bombarderi u svome nastojanju da pobiju to je vie
mogue njemakih ena i djece.
Pola mosta je ono to sigurno imaju, samo to. Najmudrije je

265
prostrti se koliko si dugaak, postati oprezniji s izdatcima.
Za putovanja vlakom malo-pomalo poela ga je ispunjavati
melankolija umjesto osjeaja koji je ostao u njemu nakon velikoga
slavlja i oprotajne veere u Centralhotelletu. Trijumf je iznenaujue
brzo izblijedio, onoga to ga je ispunjavalo tijekom etiriju dugih godina
u stravino hladnim i mranim zimskim noima kao i bijelim ljetnim
vie nije bilo. Most se, a da on sam to nije shvatio, pretvorio u bit
njegova ivota onoga trenutka kada je primio telefonsku obavijest o
nesrei, kako ironino, upravo dan prije nego to je svijet pogodila jedna
jo gora katastrofa, rat svjetskih snaga.
Most mu je pomogao da prebrodi tugovanje za Ingeborg. Sada su
mu se u vlaku na putu kui tuga i osjeaj nedostajanja vratili punom
snagom.
Ubudue e poduzee biti ovisno o gradnji stambenih objekata.
Oscar i Sverre bili su u to uli s mnogo entuzijazma jo dok su ivjeli u
Njemakoj, a funkcionalizam je tek doao u modu. On je, pak, gradnju
takvih objekata drao poprilino bezdunom. Graditi stambene zgrade za
najam, nije mu to bilo neto emu bi teio, osim ako je bilo jedino to
se nudi. Posebice ako naruitelj zahtijeva da sve bude to je jeftinije i
praktinije mogue. Ingeborg mu ne bi dola na otvaranje ili proslavu
useljenja da se radilo o takvoj stambenoj zgradi. No mostovi, muzeji i
druge zgrade javne namjene oito socijalistima vie nisu bile na dnevnom
redu jer sada e se graditi dok ne nestane nestaice , znai, za to vie
ljudi, to jeftinije mogue.
Kada je Sandbron bio gotov, ivot je na neki nain zavrio. Ne u
smislu da je sve prolo i preostaje tek ukop, ali veliko poglavlje u ivotu
definitivno je prolo. Dotad je ivot znaio gledati kako se luk mosta
propinje sve vie i odvanije, uz tutnjavu i prainu danju, a naveer
sjediti s Ingeborg, moda zajedno utjeti, dok na radiju svira koncert,
Karajan i Wiener Staatsoper. Ili jo bolje, sjediti s njom u kokpitu
Beduina i osjeati kako na kormilu dri svoju ruku na njegovoj, njihov
tajni znak jo iz vremena kada su jedrili s Ran.

266
 Melankolija se pretvorila u pravu alost i dosegla je granicu koje se
stidio. Samosaaljenje nikada nije bilo karakteristino za njega. Mora se
prisiliti gledati prema naprijed, prema lijepim stvarima koje ga jo ekaju
u ivotu.
Johannein sin, njegovo prvo unue, sada je imao mjesec i jedan dan,
porod u saltsjbadenskoj bolnici proao je neobino lako za prvorotkinju,
rekli su mu. Djeai je teio etiri kilograma i dvadeset pet grama, imao
snana plua i u svakome smislu pokazao se zdravim. Moglo se oprostiti
to ga je Johanne odluila krstiti njemakim imenom Eilert na
jednostavnoj ceremoniji u bolnici, crkva u Saltsjbadenu iz vie razloga
nije dolazila u obzir. Eilert je neuobiajeno ime, ali nije runo, obiaj
rodbine po norvekoj liniji.
Dodatnu sitnu radost priinjavao je sam datum roenja, 16. lipnja,
85. roendan Njegova Velianstva. Barem e se u djetinjstvu njegov
roendan slaviti vjeanjem zastava u itavoj zemlji. Nije loe.
Iznenada je poelio oboje ih vidjeti, Johanne, svoju veliku hrabru
djevojicu, i Eilerta, maloga fakina jakoga glasa. U Sandhamnu jo
barem mjesec dana.
Razmiljao je ne bi li uzeo taksi ravno s Glavnoga kolodvora u
Stockholmu do pristanita trajekta da utedi na vremenu, ali odbacio je
pretjerano zanesenjaku ideju.
U garderobi je imao dovoljno neformalne odjee. Prtljagu koju je
trenutano nosio sa sobom, frak, pripadajue koulje, dva odijela, etiri
para cipela, osobnu toaletu, kravate, rezervno donje rublje, kinu
kabanicu i sve ostalo, ukljuujui Viteki kri reda Gustava Vase, prvo bi
trebalo vratiti u Villu Bellevue. Ondje e se morati presvui u prigodnu
ljetnu odjeu prije nego to otputuje. Dan vie-manje nee nita
promijeniti na stvari.

U Saltsjbadenu ga je doekalo lijepo iznenaenje. Oscar je nekako, a

267
kao i obino, ne treba pitati kako, uspio srediti etiri kanistra benzina i
dao dopremiti gliser iz brodogradilita u Neglingeu. Sada je bio na vezu,
natovaren svime to se dalo natovariti, zahvaljujui neoekivano velikom
kapacitetu. Beduin je, naravno, takoer bio dobro napunjen za svojega
prvog ovogodinjeg jedrenja povodom Ivanja. No tada je trebalo
nahraniti brojna usta, zbog ega su sve ee morali naizmjence odlaziti u
Stockholm po namirnice i donositi koliko su mogli nositi.
Kada ih je Karlsson doekao sa smrdljivcem na kolodvoru u
Saltsjbadenu, ljudi su tako nazvali Volvo na drvni plin, odmah mu je
pruio Oscarovu dopisnicu s vrlo neoekivanim vijestima. Vedra poruka
poruivala mu je da dragi brat treba ponijeti samo sebe, dobru volju i
nekoliko sanduka vina. Sve je ostalo ve bilo utovareno zahvaljujui
Karlssonu i supruzi mu Greti.
Na molu koji sat poslije obuzelo ga je gotovo djetinje oduevljenje
suncem i povjetarcem sa zapada, koji kao da mu je otpuhao i alost i
melankoliju. Jer premda si je uzeo dovoljno vremena za poten ruak
prije puta, ipak e pristati uz mol u Sandhamnu barem etiri sata prije
veere.
Beskrajna srea bila je to nije ustrajao u zamisli da ravno s
Glavnoga kolodvora ode na trajekt. Kakvo li bi to razoaranje ispalo da je
stigao pjeice po pijesku, du pristanita Skrkarlshamn, natovaren
nepotrebnom prtljagom i u finoj odjei, a svi su oekivali da e pristati s
Emirom natovarenim hranom i vinom.
Sada je, pak, bio odjeven po mornarski, s kapom Kraljevskoga
jedriliarskog drutva, u punoj opremi, jedva je ekao da krene. Gospoa
Greta tekom ga je mukom uspjela nagovoriti da ponese koaru s hranom
koja mu doista nije trebala, prije nego to e se otisnuti i mahnuti im na
pozdrav.
Kroz zaljev se drao najnie brzine, ne vie od tri-etiri vora, kao da
se pokuavao iskrasti. Velika motorna jahta koja zaudara po benzinu,
koju k tome svi uz obalu prepoznaju, bila je gotovo skandalozan prizor

268
ak i pri najmanjim brzinama. Voziti je u punoj brzini bila bi uvreda.
Trebalo mu je pola sata da doplovi do otvorena mora i prestane se
stidjeti. Tada je ubrzao i uivao u iznenadnu osjeaju slobode na vjetru,
pogledao na sat i odluio ii duljim putem jer je imao dovoljno vremena,
a nedostajalo mu je more. Posljednjih godina sluio je vie kao voza
kada je trebalo neto prevesti, nego kao slobodan moreplovac, kakav je
bio u mladosti.
Pri sve veoj brzini, pramac se uzdizao i estoko se probijao kroz
valove ne gubei stabilnost, mogao je slobodno staviti kriglu piva na
instrumentnu plou pored upravljaa. Iza krme podno dvaju propelera
valovi su se kovitlali i ispreplitali. Nakon to se toliko udaljio da je
prestao susretati jedriliare, veliki valovi vie nisu predstavljali problem.
Jedan motor iznenada je zakaljao, pao mu je broj okretaja, tako da
je morao zgrabiti upravlja da ne poleti prema naprijed. No nezgoda kako
je dola, tako je prola i motori su sasvim normalno nastavili dalje. Zna
se to dogoditi s motorima koji dugo nisu radili.
Na more, na more! pokuao je zapjevati dok ga nitko ne uje, no
brzo je izgubio koncentraciju kada je shvatio da nikada nije bio neki
pjeva.
Kada rat zavri i ponovno bude benzina, radit e ovo ee. Naravno,
nita ne moe nadmaiti jedrenje u punoj brzini, bilo u estometarskoj
jedrilici, ili tee ali monije u dvanaestometarskoj. No to je obino za
mlae mukarce koji su, ukljuujui i njega u to vrijeme, na glisere
gledali kao na neto za slabie ili stariju gospodu s previe novca. Ili jo
gore, stariju gospodu s pretjeranom potrebom da kompenziraju odreene
muke nedostatke. No sada je i sam bio jedan od tih mukaraca, moda
izuzevi nedostatke, od te injenice nije se dalo pobjei. Nakon to to
ovjek napokon prihvati, moe nauiti uivati i u brzini glisera. ak je i
benzin ugodno mirisao u kombinaciji s morskim zrakom.
Jedan od motora opet je poeo stvarati nevolje, no potrajalo je samo
nekoliko sekundi i prestalo. Nema se to brinuti, gliser se upravo vratio s

269
temeljite kontrole u brodogradilitu.
Nije mu trebala pomorska karta da nae put do Sandhamna, ak ni
po ovome duljem putu na otvorenom moru. No oni koji ljetuju i kupaju
se na neto daljoj plai bili bi zaueni da pored njih protutnji gliser u
velikoj brzini, s velikim valovima za krmom, umjesto da se priblii s
otvorenijeg mora i obzirno otklie dalje.
More mu je inilo dobro, zacijelo je to nasljedno. I samoa na moru
inila mu je dobro, doivljaj je postao jo intenzivniji sada kada je ostao
sam na kopnu, dobro, moda ne sasvim sam, ali bez Ingeborg.
Proao je pored poznata grebena Revengegrundeta i provjerio koliko
je sati doi e u pravo vrijeme za veeru.
Kako se pribliavao skupini otoia Hstholmarna, u sjeanje su mu
se vratile savreno jasne slike posljednjega Ingeborgina i njegova izleta
ovamo, kako su se kupali u ugodno toploj kristalno istoj vodi, sjetio se
poput pera na vjetru , kako je dobio znak i lanu nadu kada su uhvatili
veliku enku bakalara.
Iznenada su motori utihnuli i naprasno se ugasili, jasan znak da vie
nema benzina. Uzeo je zdravo za gotovo da je gliser napunjen do vrha, ali
netko je oito imao preveliko potovanje prema skupom i na crnom
tritu teko dostupnom benzinu da bi napunio rezervoar.
Gunajui se spustio u prekrcani salon i iskopao kanistar benzina,
no kada je zatim podignuo poklopac rezervoara, golim okom vidjelo se
da benzina ne nedostaje. Zamiljeno je zavrnuo poklopac na mjesto.
udno. Prekinuo se dotok benzina, u to nema sumnje. Pokuao je
ponovno pokrenuti motore, ali nita se nije dogodilo, osim to je starter
radio. Struja radi. Vjerojatno je prljavtina ula u sustav rasplinjaa.
Pogledao je na sat, nema straha za veeru, i pokuao nai par radnih
rukavica. U dobro opremljenoj kutiji s alatom bilo je svega osim upravo
rukavica. Nema veze, nakon to zavri, oistit e ruke uz krpu i malo
benzina.

270
 No rasplinja je bio potpuno ist, a filtar za ulje nov, kao to bi se i
oekivalo kada je plovilo tek stiglo sa servisa. Na pumpama za benzin
nije se vidjelo nita pogreno. Svjeice su bile nove. Premda nije majstor
za strojeve, kakav je ponajvie bio Sverre, ali i Oscar, ipak je diplomirani
inenjer. Neto tako jednostavno i isprobano poput obinoga motora s
unutarnjim izgaranjem teko da je bila misterija.
Iznenada je prekinut dovod goriva, to je bio simptom. Zaepljenje u
nekoj od cjevica? Teko, jer to bi se moglo zaepiti, nee valjda
komadii pluta zavriti u benzinu kao u nevjeto otvorenoj boci vina?
Benzin?
Otiao je u smonicu po au i napunio je neto preko polovice
benzinom iz kanistra koji je nepotrebno vukao sa sobom. Podignuo je
au prema jarkome poslijepodnevnom suncu, promijeao benzin
odvijaem i stao ekati. Crvena tekuina ubrzo se poela razdvajati na
tamniju i svjetliju nijansu.
Zakljuak je ispao neupitan i zloslutan. Benzin je kontaminiran,
nemogue je rei ime, u najgorem sluaju, vodom. Neki je krijumar
naao izvor sitne dodatne zarade, ne shvaajui posljedice.
Oprao je ruke benzinom iz ae, barem za to je valjao, i pogledao na
sat.
Nema jedriliara koji e se ovoliko udaljiti od Sandhamna po
ovome vjetru, jer ne bi se mogao vratiti prije mraka.
Gliser je plutao prema otvorenome moru, udaljavao se od
Hstholmarna i okolnih stjenovitih otoia. Emir je bio teki gliser od
mahagonija dug 36 stopa, bilo je nemogue odveslati.
Spustio se u salon, naao veliku depnu lampu koja radi i dvije
prastare signalne rakete koje su izgledale poput neto jednostavnijih
raketa za vatromet. Ako uope budu radile, beskorisne su na danjem
svjetlu, dok u blizini nema nikoga.
Plutao je prema otvorenu moru, ne brzo, ali oito se udaljavao.

271
Otoii su se ve smanjili. Napokon mu je sinulo.
Bilo je gotovo komino. Nakon dugoga vijeka na jedrilicama, u
propast bi ga mogao odvesti gliser. Neto manje komino bilo je da e u
tom sluaju zavriti kao otac mu i stric. Dodue, po laganom povjetarcu i
neznatno uzburkanom moru, ne po oluji. I bez jedara.
Jedara?
Imao je no, konac i igle za jedra. Plahte na leaju pod pramcem.
Ne, nema smisla, vjetar je bio sasvim neodgovarajueg smjera.
Ne preostaje mu drugo nego ekati dok ne ugleda kakvo plovilo.
Ponajprije ga ne smije uhvatiti panika. Mora jasno razmiljati, razmotriti
mogunosti po kronolokom redu.
Kree se brzinom od oko dva vora u smjeru istoka, prema liniji
kojom prolazi promet za Njemaku i koji titi vojska. Na tom podruju
patrolira vedska mornarica.
To je bila prva mogunost. I prva opasnost, sudar usred noi. to bi
se dalo izbjei svjetlosnim signalima i signalnim raketama, pod uvjetom
da rade. Znai, ne smije zaspati i ne drati stvari pod kontrolom.
Ako ne bude imao sree, moe se provui tim putem a da ga ne
vide, i zavriti u meunarodnim vodama na niijoj zemlji, gdje vrebaju
njemake podmornice.
Da ga ba zadesi nesrea, mogla bi ga nai ruska podmornica, no u
tom sluaju nade nema, dobro je poznato kako Rusi postupaju s
civilima. Naravno, opljakali bi mu sve prije nego to bi ga strijeljali i
potopili Emira.
Ne bi li to bio neobino misteriozan nestanak? Nitko nikada ne bi
saznao to se dogodilo. Otiao je iz Saltsjbadena po mirnome moru, a
onda jednostavno nestao na gliseru od 36 stopa. Dijelovi Emirove
olupine ratrkali bi se po cijelome Baltikom moru, ako se zadri ovakav
vjetar, mogli bi malo-pomalo doplutati do baltikih obala i Poljske,
nasukati se i zavriti u neijim drvarnicama.

272
 Sljedea mogunost bila je nastaviti plutati danima, moda i cijeli
tjedan, prije nego to se priblii estonskoj ili latvijskoj obali, ondje
moe raunati da e naii na njemake mornarike jedinice. To bi
napokon bio spas, Nijemci ne bi nikada brodolomca s izvjeenom
vedskom zastavom zamijenili za krijumara.
Ako vjetar ojaa i nastane oluja, to samo po sebi nije problem, na
otvorenom moru Emir klizi kao po ulju. No ako naie na hrid usred
noi, to je sigurna smrt kao i plutajua mina. Velik je to rizik, ali
matematiki malo vjerojatan.
Oprezno optimistino uspio je izraunati da su mu izgledi za
preivljavanje sedamdeset pet posto. Hrane je imao i vie nego dovoljno,
ali vode?
Spustio se u salon i poeo pretraivati zalihe. No da, naao je dva
sanduka gazirane vode namijenjene mijeanju sa estokim alkoholom i
trideset est boca bijeloga vina, dvanaest boca crnoga.
U najgorem e sluaju oni koji naiu na njega nai neoekivano
pijanog brodolomca.
Sedamdeset pet posto izgleda, ne preostaje mu drugo nego pomiriti
se s tom idejom i ostati miran. Nita nije mogao uiniti, ni utjecati na
kretanje broda, ni na vrijeme, ni na matematiku vjerojatnost koja stoji
izmeu ivota i smrti.
Moglo se to initi poput Boje opomene. Dobio je po nosu od
Boga jer je zastranio u vjeri, nakon to je Ingeborg umrla prestao je s
nonim razgovorima s Bogom. Bi li, dakle, trebao ponizno pasti na
koljena, sklopiti ruke i moliti za oprotenje zbog svoje oholosti? Je li ga
Bog tek od ale iz maloga sigurnoga kruga po otoju bacio ravno u
dolinu sjene smrti da ga naui redu? No dobro, neka. Ne moe oprostiti
Ingeborginu nepravednu i nepotrebnu smrt.
Budui da njegovo tijelo nikada nee pronai, a ako ga i nau, nee
ga moi identificirati nakon to jegulje uine svoje, tim vie to su na
Baltiku desetci tisua mrtvih, nije mu dano da poiva s Ingeborg u

273
obiteljskoj grobnici. To je veliko razoaranje, bogme jest.
S druge strane, u grobu ostaje samo ovjekov prah, bezduan poput
ostataka ivotinja i biljaka, ponovno sjedinjenje s Ingeborg nakon smrti
bilo je neto posve drugo, teko predoivo ljudskoj mati.
Da je spas doao ovoga asa, neupitno je da bi propustio veeru u
vikinkoj kui u Sandhamnu.
Spustio se u salon i izvadio pivo i koaru s hranom koju je dobio
od gospoe Grete. Sendvii sa sirom, kako se domogla sira?
Dok je Sunce zalazilo, njime se proirio mir, kao to se iri toplina.
Boljela ga je pomisao na tugu oaloenih, no ne i na vlastiti odlazak.
to je jo znaajnoga mogao napraviti u ivotu? Naravno, mogao je jo
godinama ivjeti lagodnim ivotom, gledati kako mu unuad raste,
nauiti ih loviti bakalar, ali to je znaajno mogao napraviti? Graditi
stambene zgrade za dravu? Teko.
Ako pomo ne stigne prije nego to uplovi na njemaki teritorij
pred baltikom obalom, barem e sve ii prilino brzo. Prema vaeim
propisima, vjerojatno e ga odvesti na ispitivanje. To je sigurno kratko,
slubeno i ljubazno. Njemaki govori savreno, a njemaki asnici
poznati su po uljudnosti i korektnome vladanju tijekom bilo kakvih
ispitivanja. Osim toga, ako doe do nesporazuma, moe ih obavijestiti
da mu je najstariji sin SS Sturmbannfhrer. Oscaru je ta informacija
spasila posao u Berlinu, a Oscar je Haraldu ipak samo stric.
O SS-u se u Dagspostenu nije mnogo pisalo, tako da je putem toga
izvora bilo nemogue zakljuiti kakav je Haraldov vojniki ivot nakon
Kijeva, no prema asopisima koje je distribuirala njemaka legacija,
Signal i Das Reich, bilo je oito kako je apsolutno neupitno da je SS
prava elita unutar njemakih borbenih snaga, a njihove su topnike
jedinice bile prve na bojnome polju. Ondje se negdje borio i Harald.
Moda u Leibstandarte Adolf Hitler ili u Schwere SS-Panzer-Abteilung
101 ili u SS-Division Das Reich, ali teko da je u SS-Division Totenkopf,
jer oni su izgleda stacionirani u Francuskoj.

274
 Sve oklopne divizije u okviru SS-a bile su opremljene novim
nepobjedivim tenkom Tigerom. Proitao je reportau o tenkistu koji je
jednim jedinim Tigerom potukao dvadeset i jedan, ili moda dvadeset i
dva neprijateljska tenka. Neprijatelj se kretao u koloni. Prvo je taj asnik
heroj unitio T-34 koji je bio na elu, odmah potom onaj na zaelju, tako
da su ostali bili zarobljeni izmeu dviju olupina. Potom je eliminirao
jedan za drugim.
Budui da je Harald odlikovan jednako kao i navedeni heroj, vrlo je
vjerojatno da se sada borio u jednoj takvoj SS-ovoj jedinici. Vjerojatno
je sada kod Kurska.
Vjetar je jenjavao, a sunce poelo zalaziti. Sendvia sa sirom vie
nije bilo i doao je u napast da otvori bocu vina i proslavi svoj put, bilo
u spas, bilo u smrt. No brzo se predomislio. Vano je da ne zaspi kada
padne tama. Naravno, upalit e navigacijska svjetla, no bilo je teko
procijeniti koliko e sati baterije potrajati bez generatora. Barem bi prve
noi trebao tedjeti resurse.
Uvijek moe zapaliti cigaru, premda je cigara bez brendija nekako
osrednja. Kako je padao mrak, kroz dalekozor je vidio samo svjetionik na
otoiu Grnskru. Izvadio je pomorsku kartu iz spremita u upravljakoj
kabini, provjerio kompas i rairio kartu. Zasad je jo mogao odrediti
poloaj, jo uvijek je bio na vedskom teritoriju, no za koji sat nai e se
u meunarodnim vodama, lovitu ruskih podmornica. Kada se tama
napokon douljala s mora, vjetar je zamro, a brodica se poela meko
lagano ljuljati. Postalo je nemoguim odrediti kree li se ili stoji u
mjestu. U ovo doba godine, gotovo mjesec dana od Ivanja, potpuna tama
trajala je barem tri sata, moda etiri. Znai, etiri sata pasje strae jer
trebalo je ostati i budan i trijezan.
Spustio se u salon, u jednom od ormara naao pravu mornarsku
jaknu s podstavom od kapoka, otvorio bocu gazirane vode i vratio se u
kokpit. Tiina oko njega se zgusnula, bez zvukova s brodova, bez ptica.
Poele su se paliti zvijezde.

275
 ivot doista zna uiniti najneoekivanije skokove. Kao kada se
jednom naao u Bergenskoj tednoj banci, doslovno poguren, doao je
kao prosjak s kapom u ruci, uvjeren da ima 800 kruna na raunu,
sveukupnu uteevinu, kapital nakon vie od etiri godine gore na
Hardangerskoj visoravni. Pokazalo se da su odvratni ljudi u banci
zapravo prosili. Preznojeni, morali su ga obavijestiti da je stanje rauna
tri milijuna osamsto sedamdeset i pet tisua kruna i pedeset ra,
3.875.000,50; bio je to Oscarov afriki novac, jedna od ivotnih
prekretnica. Dvije godine poslije pobijedio je u carskoj klasi u Kielu, s
tek izgraenom Ran i zaruio se s Ingeborg.
Ili ovo sada, skok u potpuno suprotnom smjeru. Na povratku kui
jednoga sasvim obinoga ljetnog poslijepodneva, po lijepom vremenu i
laganom vjetru, iznenada ravno u mirnu ekaonicu smrti. I dalje mu se to
vie inilo kominim nego zastraujuim.
Pravi komian ivotni skok par excellence, valjda se to sada smije
govoriti, bio je kada se Oscarova djevojica udala za Francuza.
Oscar i on sam nisu imali visoka oekivanja, ali jasno, organizirali
su sve najbolje to su mogli, svadbu u punoj saltsjbadenskoj crkvi,
banket s orkestrom, ples u Grand Hotelu. Nema krtarenja na vanjskoj
fasadi jer vjenanje je samo jednom (premda je Christa imala svojih
cininih primjedbi o razlici izmeu nekada i sada). Sve te formalnosti,
slubeni dio, to se dalo predvidjeti.
No ne i Francuz, ili njegov otac, a posebno ne djed.
Otac mladoenje bio je na nioj funkciji tajnika trgovakog ataea u
francuskoj legaciji u Stockholmu, ali zato je imao drskosti zajedno sa
efom dati otkaz kada je Francuska 1940. kapitulirala i pojavilo se pitanje
hoe li, naime, diplomati biti u slubi marala Ptaina ili onoga general-
majora u Londonu. I tako su se on i sin, mladoenja i nekadanji privatni
uitelj francuskoga, je li, doveli u situaciju da cijela obitelj ivi od
uiteljske plaice mladoenjine majke. Christini su komentari bili
nemilosrdni. Jedino pozitivno od svega to joj je izletjelo, barem ako se

276
moe tako gledati na to, bilo je to su ovoga puta ipak izbjegli gradnju
crkve i popravljanje krova.
Dakle, mogli su mirno zakljuiti da su predispozicije za sjajnu
svadbu nevelike koliko i oekivanja. Ni on ni Oscar nisu imali nekakvo
visoko miljenje o slobodnim Francuzima jer se Francuska pokazala
najboljom kao jedna od provincija pod njemakom upravom, koja je
eventualno znala biti izvor zanimljivih vina i popraviti njemako
kulinarsko umijee.
Na tu misao se glasno nasmijao u tiini i mraku. Zvukovi su na
moru udni, osobito nou, ini se, jer smijeh kao da nije dopro dalje od
ograde brodice.
No malo pomalo, predispozicije su preokrenute. Mladoenjin otac,
Henri Letang, bio je porunik francuske mornarice za vrijeme Velikoga
rata, torpedirala ga je njemaka podmornica uz obalu Norveke, norveki
parobrod dovukao ga je teko ozlijeenog, prenesen je na kopno i u
pristanitu ga je operirala njemaka lijenica kojoj je bio vjeno zahvalan.
Doista ga je uspjela zaiti, tako da se potpuno oporavio. Uz neto
potekoa uspio se prisjetiti njezina imena, gotovo je siguran da se zvala
Ingeborg.
Je li sada dragi Henri ispriao tu priu posve ne slutei ili znajui u
ijem se drutvu nalazi, vjerojatno nikada nee saznati. Ionako bi si na
kraju veeri pali u zagrljaj i pili u Ingeborginu ast.
Nije stalo na tome. Dragi Henri nije bio obian Francuz, to je rado
isticao, bio je Bretonac, keltskoga podrijetla, i potjecao je od
viestoljetne ribarske tradicije, tako je i odrastao. Kada je stigao Veliki
rat, ta ga je povezanost s morem, kao i veinu Bretonaca, odvela u
mornaricu.
Ponovno su si pali u zagrljaj kada je Henri saznao da mu se sin
upravo prienio u norveku ribarsku obitelj.
Moda je bila prednost to je odrastao u Bretanji i bio dvojezian,
govorio je i galski i francuski, jer kada je u Kristianiji demobiliziran,

277
nakon oporavka se zaposlio i postao potrko u francuskoj legaciji, brzo je
nauio norveki i brzo je promaknut.
Istina je, i dalje je vie govorio norveki nego vedski, s
nepogreivim francuskim naglaskom, ali svejedno vrlo dobro. Jo jedan
razlog za nazdravljanje i bratimljenje.
Ni sam mladoenja nije bio toliko lo, siromaan ali ponosan,
moglo bi se rei. Otmjen i uljudan momak, povrh toga boksa i pliva.
Barem je potonje bilo praktino u Saltsjbadenu.
Ipak, ta pozitivna iznenaenja nisu bila nita prema onome to se
dogodilo Sverreu, koji je suzdran, moda oekujui da mu bude
dosadno, doao na sveanost na koju je morao doi iz pristojnosti, a
onda je susreo mladoenjina djeda po majci.
Gospodin je sa svojih sedamdeset pet godina bio istinski div, s
iznoenim posebno ivanim odijelom jer nita konfekcijsko ne bi se dalo
navui preko te goleme figure. Kada ga je blazirani Sverre uoio u meteu
gostiju, odmah mu je priao i rekao neto to se uinilo vrlo osobnim, i
u sljedeem trenutku visio je s nogama koje su se koprcale po zraku
kao... pa, rei da je bio u medvjeem zagrljaju bio bi eufemizam.
Sverre nije bio sitan ovjek, i dalje pedantan i utreniran, teio je
sigurno preko devedeset kilograma, ali eto, visio je poput lutke, na
obostranu radost. Imajui na umu Sverreovu osebujnost, na koji trenutak
mogli su djelovati ak neprilino.
Ali nisu bili. Sverre i taj Snani Arvid, koji je bio artist i snagator
u posjedu mnotva svjetskih rekorda u dizanju utega, zaudo su bili stari
prijatelji iz doba prije rata. Ubrzo su se izdvojili i poeli prepriavati
stara sjeanja.
U danima koji su slijedili, Helene je natjerala strica Sverrea da
ispria jednu priu za drugom iz vremena u Londonu, Parizu, ak i Sankt
Peterburgu, o prijatelju i sada zaboravljenom svjetski poznatom artistu,
koji je kao jedini izvor prihoda imao krmu u jednoj od sredinjih etvrti
u Stockholmu.

278
 Utoliko su sva iznenaenja bila ugodna i sve je bilo divno i krasno.
No postojao je i taj dio prie sa slobodnim Francuzima , saboterima,
neprijateljima Njemake. A simpatini Henri Letang i njegov sin bili su
jedni od njih.
Kasnije sljedeega poslijepodneva, nakon to je sve zavrilo, Oscar i
on sjedili su sami u Akvariju i poeli planirati ruenje i ponovnu
gradnju. Brano putovanje za mladi par iz oitih razloga nije moglo biti
ni u Pariz ni u koje drugo slino mjesto, morali su se zadovoljiti s
nekoliko toplih tjedana u Sandhamnu.
U kolovozu e se preseliti u stan na Norr Mlarstrandu, kada Christa
i Oscar ostaju sami u istrunuloj betonskoj kui, pa se mogu zaozbiljno
prihvatiti tog problema.
Oscar je tada posve jednostavno iznio pitanje slobodnih Francuza,
nedvojbenih neprijatelja Njemake.
Misli na svoju ker , rekao je smireno. Ona je u norvekom
pokretu otpora. Bi li radije da radi za Quislinga? Henri i Antoine ne ele
sluiti Ptainu, a on je francuski Quisling.
Vie od toga nije bilo potrebno.
More je i dalje bilo mirno u tami.
Prizvao si je prizore s vjenanja i svadbe u misli kao film,
komediju, i oraspoloio se. Usput, svadba je zavrila tako to je djed
Arvid, na opi uas, leima podignuo hrastov stol, premda je desetero
gostiju sjedilo na njemu ili se grevito dralo za nj. Malo je preduboko
zavirio u aicu i imali su razloga bojati se mogue katastrofe. No stol se
doista podignuo desetak centimetara od poda, nitko nije pao, divovska su
lea izdrala, a kao jedinu nagradu zatraio je veliko pivo. Slina se
atrakcija na svadbenoj veeri u Saltsjbadenu nije dogodila.
udnovat je ivot. Polako je plovio prema ne ba sigurnoj, ali
sasvim moguoj smrti, i sjajno se zabavljao putem.
U Sandhamnu su sada ve sigurno bili ludi od brige, to mu je bio

279
jedini oblai na radosnom nebu, no ba nita nije mogao uiniti u vezi
toga. Bio je potpuno u Bojim rukama.
Od kominih skokova u ivotu, nita nije nadmailo trenutak kada
mu je sitni preznojeni raunovoa u bergenskoj tednoj banci sa
zailjenom olovkom u ruci prenio iznos od tri milijuna osamsto
sedamdeset tisua kruna i pedeset ra. Ali koji je trenutak bio najsretniji?
Moda kada su bili na jahti baruna Von Freitala i ovaj je popustio
rekavi da smiju objaviti zaruke, ili je to bilo usko povezano s
pobjednikim Carskim peharom, a povrh toga i Carevom estitkom
mladome tek zaruenom paru.
Tada je, barem jednom u ivotu, uspio smisliti sjajnu repliku, koje
ovjeku inae dou prekasno, kad je ve gotovo.
Ingeborg se nagnula prema njemu za Carevim poasnim stolom i
pitala, to te vie raduje, pobjeda ili ja?
Jednostavan i oekivan odgovor bio bi: Ti.
No to je ono rekao? Ovo: Bez tebe ne bih pobijedio. Bez pobjede
ne bih osvojio tebe.
Ovdje je njegov intimni vatromet radosnih sjeanja zgasnuo. U
mraku ni glasa. Ingeborg je ponovno sjedila uz njega, jasno je to osjeao.
Ljepe od ovoga ivot ne moe zavriti.
Meko kretanje brodice postalo je gotovo neprimjetnim tijekom
dugoga ljuljanja. Popravio je jastuke oko sebe, legao na lea i promotrio
zvjezdano nebo. Naao je Jupiter, Veneru i Mars. Sjeanja su se primirila,
zatvorio je oi i prepustio se miru.
U zoru ga je probudio vjetar i valovi koji su udarali o drveni
brodski trup. Vjetar je ojaao. Bacio je kratak pogled prema Suncu i na
sat i shvatio da se i smjer vjetra promijenio. Sada je puhao
sjeverozapadnjak, vjetar koji obino prati jesenje oluje kada doe to doba
godine.
Promotrio je horizont kroz dalekozor i uoio tri teretna broda na

280
putu prema sjeveru kako se udaljuju od njega. Moda su mu proli blizu
dok je spavao, upravo ono to je rekao da nee.
Sada su ve bili predaleko, teko da bi s krme uoili signalnu
raketu, a i ako bi, okrenuli bi se radi veeg plovila, ali ne i brodice.
Sjeveroistok? Nakratko je razmiljao nadvijen nad pomorsku kartu,
no budui da nije znao kada je zapuhao novi vjetar, nije mogao ni
odrediti svoj poloaj, jedino je nagaao da je i dalje na vedskom
teritoriju, ili da je barem otplutao natrag. Podignuo je dalekozor i
usmjerio ga ravno na zapad. I zbilja, nazirao je kopno. Nije moglo biti
nita drugo nego vedske obale negdje jugozapadno od Sandhamna.
Svijest o tome da je spas kako god se okrene blizu, gotovo da ga je
razoarala. Doista jest. Ako vjetar zadri ovaj smjer, doplovit e do
vedskoga kopna u roku od jednoga dana, trenutano se vjerojatno
nalazio na putu kojim su prolazili brodovi za Njemaku, tri teretna broda
govorila su tome u prilog.
Nije mu preostalo drugo, nego iskoristiti priliku i pripremiti
doruak prije nego to pone previe puhati. Brzo je naao to je traio
meu silnom hranom u salonu. Koji trenutak poslije stajao je u
smonici, iroko razmaknutih nogu odravajui ravnoteu po uzburkanom
moru, i pekao kobasice i jaja, svojedobno poten radniki doruak na
eljeznici, a sada zloin i luksuz, na ovaj ili onaj nain. U jednim
novinama koje je proitao putem na jug iz Hrnsanda, primijetio je
noticu o aktualnim cijenama po kilogramu na crnom tritu. Brojke je
ionako uvijek pamtio: kava trideset pet kruna, jaje pet kruna, slanina
sedam kruna, penino brano etiri krune.
Bio zloin ili ne, bio je gladan, a k tome i unesreen na moru.
Nije mu bilo osobito uzbudljivo vratiti se gledanju kroz dalekozor
iz kokpita, sada kada vie nije bilo napeto. Jueranja matanja o
moguim dogaajima i procjene vjerojatnosti o tome to e se prije ili
poslije dogoditi, zamijenjene su jednolinim iekivanjem. Na horizontu
s juga pojavili su se novi brodovi, zacijelo se nalazio u blizini ili ak

281
posred plovnog puta. Sve dok ima danjeg svjetla nema bojazni od
sudara, ali nadolazee noi doista ne smije zaspati, osim toga, trebao bi
signalna svjetla drati upaljenima bez obzira na baterije. Sljedeega dana
opasnost e vjerojatno proi, tada bi napokon trebao doploviti do obale,
ili joj se barem nai u blizini.
Spas je ispao vie nelagodan nego udesan. Poslije mu je sinulo da
je razlika izmeu to dvoje vie bila psiholoka, nego zbiljska.
Jer da se juer ponizio pred Bogom kada je izgledalo kao da plovi
ravno u katastrofu, da je molio za oprost zbog svoje ogorenosti nakon
Ingeborgine smrti, za milost, za udesno spasenje, ostvarilo bi mu se.
Njegovo spaavanje, promijenjen smjer vjetra, umjeren vjetar, svjetlost,
sve to mu je sada toliko ilo na ruku, sve bi se moglo gledati kao
boansko uplitanje.
No budui da nije molio ni za to od toga, bila je tek sluajnost, k
tome i neugodna.
Primijetio je peljarski brod iz daljine, krenuo je poprijeko prema
njemu jer se oito nalazio nasred puta. Vjerojatno bi ga vidjeli i da im
nije pokuao signalizirati. Vie iz radoznalosti izvadio je dvije signalne
rakete, da vidi rade li. Prva se ak nakratko zapalila i poletjela nekoliko
metara prije nego to je pala u more i ugasila se uza estok fijuk. Druga
je poletjela deset metara, eksplodirala i sruila kiu iskara na sve strane.
Na veoj udaljenosti i po mraku, tako kratak signal ne bi imao ni
najmanjeg efekta, no po danjem svjetlu peljarski brod ukljuio je jarka
brodska svjetla i zaputio se ravno prema njemu. Uskoro je uo buku
motora s uarenom glavom, zvuk uz koji se volio buditi u Sandhamnu
kada bi peljari rano ujutro isplovljavali ili se vraali u luku.
Kada se pribliio iroki sivi peljar sa vedskom zastavom
naslikanom s objema stranama, brzo je shvatio da je, povrh svega,
stacioniran u Sandhamnu, prepoznao je registracijski broj na pramcu.
Mogao je i na ovaj susret gledati kao na Boji znak, udo. No sada
je to bila tek jo jedna sluajnost. Takoer neugodna.

282
 Trebalo im je pet minuta da naciljaju uem za vuu, a dok se penjao
po vrstim stubama i preskoio preko ograde do palube, doekao ga je
poznanik, zapovjednik glavni peljar Cullberg, koji mu je, smijui se,
pruio svoju apetinu od ruke da mu poeli dobrodolicu i pitao bi li mu
moda destinacija Sandhamn bila po volji. Poznavali su se s nemalog
broja jedriliarskih veera.
Koju minutu poslije stajao je u upravljakoj kabini s velikom
alicom zamjenske kave u ruci, izmeu staroga morskog vuka i njegova
mladoga prvog asnika koji se predstavio kao Kurre.
Uslijedio je nelagodan dio kada je morao objasniti kako je dolo do
havarije. Zapovjednik se zduno nasmijao na vrlo vjerojatnu teoriju da je
neki ne ba daroviti krijumar mislio da je benzin poput rakije, malo ga
se razrijedi vodom i nitko nee primijetiti. Zatim je otiao prilei i
prepustio ga drutvu asnika Kurrea. Imali su jo tri sata do Sandhamna,
bili su na zadatku u Nynshamnu, a sada su se vraali kui.
Kurre se pokazao kao simpatian mladi mukarac, ali i priljiv, pun
snova o gradu, bio je vie puta u Stockholmu i skoro je zaplesao u
slavnome Nalenu, odnosno, barem je bio ondje. U svakom sluaju bio je
ljubitelj swinga, Alice Babs i Bennyja Goodmana. Nije imao razloga
negativno se izjasniti o glazbenom ukusu asnika Kurrea, jer bio mu je i
spasilac u nudi, a zasad i domain u odsutnosti usnula kapetana.
Nakon rata, uvjereno e Kurre, sredit e se po posljednjoj modi,
vratiti se u Nalen i nai ensku koja e ga nauiti plesati.
Izraz enska nakratko je doveo do nerazumijevanja, ali uspjeli su
raistiti to se mislilo i Kurre je promijenio temu razgovora, moda je
nazreo neodobravanje u pogledu unesreenog. Poeo je o Gunderu Hggu
i Arneu Anderssonu, trkau kojega su zvali vjeno drugim . No prije
etrnaest dana vjeno drugi stigao je prvi, kada je potukao Gunderov
svjetski rekord na jednu englesku milju s 4.02,6, i sada bi mogla nastati
strana prepirka kada se Gunder vrati iz SAD-a.
Kurre je moda primijetio da ni ovo nije bila pogoena tema, pa je

283
preao na Zarah Leander, koja se upravo vratila iz Njemake podvijena
repa. Jer dalo se biti zvijezda kod Hitlera dok je rat iao dobro, ali sada
oito takori naputaju brod koji tone, propos broda koji tone, poeli
su izvlaiti podmornicu Ulven, onu koja je potonula s trideset tri lana
posade. Vjerojatno su naili na minu, nego, koju glazbu preferira direktor
Lauritzen?
Pitanje ga je uhvatilo na prepad, ne samo zbog naglog skretanja s
potopljene podmornice na zabavnu glazbu. Pomislio je da bi ispalo
snobovski da u priu uvue Mozarta, Brahmsa i Beethovena i na brzinu
se odluio za prvo od zabavne glazbe to mu je palo na pamet, popularni
lager o mom vojaku negdje u vedskoj.
Kurre je entuzijastino zapjevao refren o mladiu kojemu je izma
velika, kapa uska, a kaput dug, i to li ve ne, ali nema veze, jer on je
moj vojak, negdje u vedskoj.
Sloili su se da je to vrlo dobra pjesma jer se obraa mnogim
mukarcima koji izgledaju upravo tako i nije im ba zabavno gore u
paklu sjeverne vedske. U peljarskoj slubi nema takvih problema, peljar
se rauna kao vojna sluba, samo naravno, bolje plaena.
Razgovorljivi asnik oito je imao beskrajno mnogo energije i
neiscrpnu koliinu stavova o sportu i jednostavnijoj zabavi, to Lauritza
nije ni najmanje zanimalo. Oprezno je pokuao skrenuti razgovor na
Sandhamn i upitao je li mladi asnik ondje roen.
Jest. Lijepo je ivjeti u Sandhamnu, osobito ljeti, kada onuda
prolazi mnogo ljudi. Osim toga, za sunanih ljetnih dana bilo je i mnogo
draesnih djevojaka, ima neto u enama iz Stockholma, je li to odjea,
ili stil, tko e znati. U Skrkarlshamnu u luci bila je jedna od koje
mukarci samo to nisu padali u nesvijest, ista Rita Hayworth, ista ta
crvena kosa, stvarno nevjerojatno, to da se po Sandhamnu ee prava Rita
Hayworth, je li. Gospodin direktor sigurno ju je vidio?
Jesam, mnogo puta. Govori o mojoj keri , ree suzdrano. Na to
je Kurre napokon zautio i zadubio se u prouavanje kursa.

284
 Premda se mora priznati da mu je povratak kui proao neslavno,
vratio se gotovo dan prekasno, i to ne samostalno, nego je dovuen, ali
barem je pristajanje izvedeno elegantno i mornarski dostojno. U
Skrkarlshamnu je bilo preplitko da bi teki peljar mogao prii molu.
Problem su rijeili tako to su uli u velikoj brzini i skrenuli u irokom
luku, dok je on Emira kontrolirao njegovim kormilom, a s peljara su
remorkerski konop otpustili tono u odreenom trenutku tako da je
otklizao sve do plutaa, Lauritz je jednu upecao akijom i privezao
karabinerom. Preostale metre do mola preplovio je na blagome vjetru.
Povie u kui uli su iznenaujue blizu buku peljara, pogledali van
i ugledali to se zbiva.
Cijeli odbor za doek stajao je na molu.
Zdravo oe, gdje se to otac zadrao, gotovo da smo se malo
zabrinuli , bio je Johannein pozdrav. Stajala je s djeaiem u naruju,
sada se vidjelo da e i on biti crvenokos, sitno ruiasto paperje lepralo
mu je na glavi.
Gotovo malo zabrinuli ? pomislio je razoarano.
Kada je pristao, Oscar je uskoio u kokpit, potapao brata i odmah
se prihvatio iznoenja hrane, a Francuz ju je prihvaao na mol. Helene je
otila po kolica, a Christa je prokomentirala neto o mornarima koji
uvijek neto zakompliciraju.
Hrana se nije pokvarila, premda se led otopio i dio kartona i kutija
je promoio, ili je to barem bila Oscarova samouvjerena procjena.
Oni su kod kue upravo pojeli obilan doruak, ima jo kave i
domaega kruha. Penino brano, etiri krune kilogram na crnom tritu,
pomislio je.
Kada su namirnice bile spaene koliko je to bilo mogue, a boce
vina prenesene u zemljani podrum, posluio se kavom na verandi i
izvijestio Oscara o problemu s razvodnjenim benzinom.
Oscar se nije inio osobito zabrinutim, vie kao da ga zabavlja grdni

285
neuspjeh. Trebalo bi ga biti mogue rijeiti bez veih potekoa.
Prvo, naravno, treba isprazniti rezervoar na Emiru, zatim otvoriti
rasplinja, ispustiti vodu ako je eventualno ima u filtru i oko svjeica,
naprosto prozraiti. Obino bi trebalo samo izliti oneieni benzin, no
sada to nee ii, jer ne samo da su te kapljice bile skupe, nego je bilo i
teko doi do njih.
Oscar je zamolio Francuza da skokne do brodice i donese kanistar
benzina, a on je otiao po obinu visoku vazu za cvijee.
Nakon to je novopeeni zet rado priskoio u pomo i dovukao
kanistar, Oscar je dalje preuzeo, natoio vazu do vrha i postavio je na
stol.
Ako ti ne smeta smrad dok pije kavu , ree aljivo, sjedne pored
vaze pune benzina i promotri crvenu tekuinu.
Hmda, pod stare dane poeo mi se dopadati pomijeani miris
benzina i morskog zraka , ree Lauritz. Ali to si zamislio s tim
benzinom?
Voda je tea od benzina.
Naravno. I?
Da je zima i temperatura ispod nule, mogli smo ostaviti vazu vani
preko noi. Razumije?
Ne, iskreno govorei, ne. Koja korist od hladnoe?
Benzin se ne ledi.
Da je bio mlai, zacrvenio bi se. Oscarova ideja nije bila nita
posebno genijalna, ali bila je efikasna. Voda na dnu sledila bi se, a onda
bi samo pretoili benzin u drugu posudu i bacili led.
A ako ne pustimo vodu da se zaledi? pitao je.
Moemo stvar povjeriti prirodnim zakonima , zakljui Oscar
zadovoljno. U rezervoaru na brodu koji se kree, tekuine se mijeaju,
motori su sigurno tu i tamo zakaljali, a kada je poelo biti sve manje

286
benzina, a sve vie vode, onda su odjednom stali?
Da, morao je priznati da je bilo tako. Ljutio ga je bratov razdragani
izraz lica. Dodatno ga je ljutila pomisao da bi Oscar rijeio problem jo
na moru.
Preostaje nam da naemo sve prazne boce mlijeka, vaze koje
imamo, i teglice za dem, samo je vano da je prozirno staklo , zakljui
Oscar.
Neto poslije blagovaoniki stol na verandi bio je prekriven bocama
mlijeka i vazama, sveukupno barem dvanaest, trinaest litara.
Polako, ali sigurno, benzin u staklenkama razdvojio se od vode.
Oscar je otiao u drvarnicu po prazan kanistar i crijevo za vodu koje je
odrezao. Uto se Lauritzu ideja iskristalizirala, grizao se to je se sam nije
sjetio, no tjeio se da dotina procedura na moru ne bi bila izvediva.
Malo po malo, istoili su vodu iz posuda tako to su uvukli crijevo
do dna i zatim pustili da tee sve dok nije ostala samo crvena tekuina.
Pravdi za volju, izmjenjivali su se na poetnom povlaenju vode iz
posude svaki put kada su nanovo zapoinjali manevar jer se ba i nije
dalo izbjei da gutljaj vode s okusom benzina ovjeku zavri u ustima.
Dakako, moglo se ustvrditi da je tehnika iritantna, spora, a ni okus
joj nije najbolji. No upalila je.
Istom su tehnikom izvukli sav benzin pomijean s vodom iz
prostranoga Emirova, rezervoara, i onda je posao krenuo ispoetka.
Nijednome nije promaknula kominost situacije. Gospoda inenjeri sjede
jedan do drugoga i iz boca za mlijeko isisavaju vodu s okusom benzina.
Oscarova je teorija bila da potom samo treba ostaviti otvoreni motor
da se prozrai na ljetnome vjetru, oistiti svjeice dok ne budu posve
suhe i iscijediti posljednje kapi vode iz filtara. Nakon toga mogu natoiti
isti benzin, upaliti motor i trebao bi raditi. Po svoj prilici ispoetka e
kaljucati i zafrkavati, otprilike kao i oni tijekom veeg dijela popodneva.
No uskoro e sagorijevanje pomoi da ostatci vode ishlape i onda e

287
Emir ponovno normalno voziti. ak i uz gubitak od gotovo dvadeset i
pet posto volumena, imat e dovoljno goriva za dva odlaska do
Saltsjbadena, u oba smjera.
Bio je to naporan posao jer je razdvajanje benzina od vode u bocama
mlijeka ilo sporo. Ostatak obitelji bavio se drugim stvarima, no tu i
tamo radoznalo bi svratili da vide ovu dvojicu kako, sve bolje
raspoloeni, sjede i iz boca mlijeka isisavaju vodu iz benzina.
Prije ruka otili su svaki u svoju kupaonicu temeljito progrgljati i
isprati usta Vademecumom da se rijee okusa benzina, potom su pokuali
isprati okus vodice za usta jer za mijeanje s vinom Vademecum nije nita
bolji od benzina.
Kada su sjeli za stol, kanistara benzina vie nije bilo, boce za
mlijeko odnesene su u kuhinju i dobro oprane, a peeni iverci poslueni,
obojica su bili sjajno raspoloeni i zabavljali su ostale izrazito zabavnim
incidentima kada je voda pomijeana s benzinom zavrila na
najnezgodnijim moguim mjestima. Blagi miris benzina i dalje se
osjeao za stolom, unato naporima koje su Anne, Jorunn i Signy uloile
u ienje sapunom.
Oscar i on sjedili su malo izdvojeni, jedan nasuprot drugome uz
jedan krai kraj stola. Johanne je sjedila pored njega, a iza nje je u
kolicima ujno disao mali Eilert, mirno i zadovoljno.
Tek sada je poeo razmiljati o Johanneinoj neoekivanoj reenici
dobrodolice, onome gotovo da smo se malo zabrinuli i pitao ju je to
su zapravo mislili, kako je to samo nestao na putu iz Saltsjbadena.
Pa, nita zapravo, rekla je. Da je ocu vjerojatno stao motor i da je
usput potraio oblinju luku u kojoj nije bilo telefona, gotovo nitko po
otocima nije imao telefon. U biti, ne bi li trebali uloiti u to ? I da e
doi sutradan kada rijei problem.
Naravno, shvatio je. Oekivano bi bilo da je iao putem bliim
obali, kroz kanal Strmma, nisu imali razloga misliti drukije. Nisu
mogli znati da je daleko na otvorenom moru i da pluta prema Baltiku,

288
prema ruskim podmornicama u najgorem sluaju ili njemakoj mornarici
u najboljem, u tom sluaju, dodue, stigao bi tek za koji tjedan. Odluio
je ne ispriati im, kao da je njegovo iskustvo blizine smrti, i ponajvie
spoznaja koliko bi mu to samome malo znailo, postalo strogo osobna
stvar.
Uostalom, emu kvariti dobro raspoloenje za rukom, kada su dvije
ribe priljepue isisale i spasile toliko benzina. Johanne ih je nazvala
priljepuama, nijedan nije bio oduevljen time. Oscar se ak pravio
povrijeenim i ustvrdio da jedina ivotinja s kojom ga se moe
usporeivati, s obzirom na podrijetlo, jest morski lav.
Leerna atmosfera za stolom zadrala se sve dok Lauritz nije
zakljuio da Helene i njezin Francuz ne sudjeluju u razgovoru. Blesavo
im je postavio nevino pitanje kako je proao put u Stockholm,
pretpostavivi da e jednostavno ispriati kako su zadovoljni stanom u
Norr Mlarstrandu i kako je dobro, ili u najgorem sluaju, loe prola
obnova i dotjerivanje nakon to se stari par iselio iz stana.
Naalost, radosne novosti bile su neto posve drugo. U onom uredu
u Karlavgenu, gdje su se smjestili takozvani slobodni Francuzi, jasno,
14. srpnja slavio se u jednako razdraganom ozraju kao to su Norveani
slavili svoj 17. svibnja. No sada je stvar stajala tako da su veani
frankofili koji su se eljeli okupiti na francuski dan dravnosti imali dva
mjesta izmeu kojih je trebalo birati. Legaciju u Narvavgenu ili kod
slobodnih Francuza u Karlavgenu. Ove godine vie je gostiju dolo k
slobodnim Francuzima, i to prvi put. veani su oito shvatili odakle
vjetar pue.
Radost mladoga Francuza nije mogla proi nezamijeeno, kao ni
Lauritzova zlovoljna nezainteresiranost.
Nakon ruka on i Johanne otili su u etnju, prema plaama u
Trovillu. Nakon kratke rasprave oko najjednostavnijeg prijevoza za
malenog, transportna kolica ili djeja kolica, odluili su se za
transportna. Lake ih je vui po pjeanim puteljcima nego gurati djeja

289
kolica pred sobom. Osim toga, bit e i mjesta za par sklopivih lealjki,
ako negdje usput poele sjesti i odmoriti se.
Iznenada se osjeao potiteno a da nije mogao tono odrediti razlog.
Naravno, primijetila je.
asnik Kurre na peljaru bio je smijean tip, vrlo razgovorljiv ,
pokuao je razgovarati o neemu neutralnom. Je li ti moda poznat?
Ne, ni najmanje , ree ona. Ne bi me udilo da asnik Kurre i ja
imamo poneto drukiji krug poznanika.
Da, naravno. Meu mnogim miljenjima koja je izrazio, nekako
najvie sam zapeo za to kada je rekao da je negdje u smjeru
Skrkarlshamna primijetio enu nevjerojatno nalik Riti Hayworth, to je
amerika glumica, je li tako?
Svata! frkne na to Johanne, premda je izgledala zadovoljno.
Rita Hayworth boji kosu. To nije isto.
A nije? Ne, naravno. Kako god, asnik Kurre izvukao je jo jednu
svjetski poznatu umjetnicu. Ustvrdio je da se Zarah Leander vratila u
vedsku, ali kako je rekao, podvijena repa.
Da, o tome se raspravljalo u svim novinama, osim valjda u
Dagspostenu.
Njezina oprezna ironija bila je ipak dovoljna da ga nakratko uutka.
Prije tjedan dana kao usput ga je zamolila da bude diskretniji s tim
novinama sve dok im je Francuz u posjetu. Nije joj imao to rei na to
i posluao je njezin savjet. Zadnje to je elio jest da u njihovu
ljetnikovcu doe do politikih kontroverzi.
Sve dok su hodali uskim puteljcima pored vrijesova i kroz borovu
umu, bilo je lako vui kolica za sobom, no kada su se pribliili plaama
Trovilla, krenulo je sporije zbog sve vie i vie pijeska. Odbio je njezinu
ponudu da mu pomogne.
Ipak, odabrali su krai put do plae Lilla Trovill i nali mjesto u
zavjetrini i hladu, gdje su mogli rasklopiti lealjke. Mali Eilert bio je

290
dobar i spavao je u kolicima izmeu njih.
Ne mogu jo pustiti tu priu sa Zarah Leander , ree nakon kratke
tiine. Mislim, taj dio s podvijenim repom, to ti misli o tome?
Da je jasna i zasluena metafora.
Aha, u redu. A to kae na >takore koji naputaju brod koji
tone<? I to je izrekao asnik Kurre.
Moda bi se moglo rei da je usporeivanje sa takorima
pretjerano.
Ali ne i brod koji tone?
Ne. Die Leander se druila i s Hitlerom i s Goebbelsom i s
Gringom, pa ako je ona zakljuila da je vrijeme pokupiti se natrag u
neutralnu vedsku, oito je shvatila koliko je sati.
Kao i veani koji su iznenada zakljuili da e francuski dan
dravnosti radije slaviti kod takozvanih slobodnih Francuza?
Isprva nije odgovarala, samo je duboko uzdahnula.
eli li otac doista sudjelovati u ovoj raspravi? upitala je nakon
nekog vremena, tijekom kojega se inilo da je utonula u misli. Mislila
sam da se otac radije dri podalje od politikih razgovora svih vrsta.
Naravno, za stolom. Ali sada sjedim nasamo sa svojom velikom
hrabrom djevojicom iz pokreta otpora. To je neto sasvim drugo.
Hvala, oe.
Najtee mi je shvatiti tu slijepu uvjerenost koju posvuda vidim,
od asnika Kurrea, koji je Njemaku opisao kao brod koji tone, do te
prie sa tokholmcima koji iznenada preferiraju slobodne Francuze. Onda
ti. I Oscar, i to odavno. to to vi vidite, to ja ne uspijevam vidjeti?
Ponovno je odugovlaila s odgovorom.
ovjek uglavnom vidi ono to eli vidjeti. I obratno. Potonje se
izrazito odnosi na mog oca.

291
 ***

PRVO JE bila Vinica, ime zauvijek urezano u mranu stranu ljudske

povijesti, ime koje bi trebalo vritati velikim tiskanim slovima iz svih
novina. A ipak mu je samo Dagsposten posvetio pozornost. No budui
da Dagsposten nezaustavljivo govori istinu, nemogue da je cenzura
ostale novine navela da zamire na te strahote.
Ukrajinski gradi bio je tek jedan primjer, ali itekako oigledan.
Jasniji dokaz to znai ivjeti pod sovjetskom izmom teko da se dao
zamisliti.
Koliko se ljudi nalazilo u masovnim grobnicama kod Vinice nije se
jo dalo predoiti u pravom smislu. Moda se radilo o preko 10 000,
redom pobijenih metkom u zatiljak od ruke Staljinovih krvnika,
zakopavanih sloj po sloj. Ubijani su ljudi svake dobi, mukarci, ene i
djeca. Zajedniki nazivnik ini se da im je iz tko zna kojeg razloga bio
to su pripadali obrazovanome ukrajinskom sloju uitelja, lijenika,
inenjera i novinara, ljudima koje su boljevici eljeli iskorijeniti da
slome temelj svake mogue politike opozicije. Ne samo one koji su
proturjeili, nego i one od kojih je jednom u budunosti postojala ta
opasnost, sve ih je prema njihovoj jezivoj ideologiji trebalo zatrti.
A Vinica je tek jedan od stotina gradia u tome avoljem imperiju.
Postojali su utemeljeni razlozi da se vjeruje kako je tako u itavom
sovjetskom svijetu barbartine. to bi znailo da su milijuni ljudi
jednako tako uklonjeni i ubijeni, kakva nona mora, da se ovjeku zavrti
u glavi.
O Gruelpropagandi sigurno nije bila rije. Njemaka je pozvala
strunjake s raznih strana, ukljuujui i neutralnu vedsku, da razotkriju
pravo lice Sovjetskoga Saveza. Njihova struna presuda bila je
jednoznana. Navedena masovna ubojstva zbila su se mnogo prije nego
to je njemaka vojska zaposjela to podruje, ime je svaki pokuaj

292
prebacivanja krivnje na Njemaku bio apsurdan, koliko god se
zaslijepljeni vedski tisak htio izvui na tu kartu. Kakve li groteskne
apsurdne pomisli, optuiti Njemaku i Nijemce za sustavne kampanje
istrebljenja neeljenih ljudi!
Preostalo mu je zduno se sloiti s piscem uvodnika u
Dagspostenu, koji je skrenuo pozornost na to da je boljevika partija u
vedskoj svejedno doputena i da nije udo to se nacionalna
informativna agencija stidi prenositi informacije o Vinici. Jer ipak je
Staljin zatitnik demokracije i jedan od najveih voa u svijetu! Prema
Rooseveltu!
Za Staljina, dakle, takozvani demokratski vedski tisak, slijep i
sljedbeniki, nije imao ni jednu runu rije. Oito se beskrajnim
masovnim ubojstvima moe progledati kroz prste, samo je bitno da ih
provode neprijatelji Njemake.
Tim su veu pozornost te i takve novine posveivale unitavanju
Hamburga, ratnim zloinima za koje su ak izmislile novo ime,
eufemizam hamburgizaciju .
Tijekom est dana i noi, po est serija svake noi i po dvije
svakoga dana, savezniki su se bombarderi sruili na Hamburg i bacili
200 000 bombi na centar grada. Zapaljive bombe uzrokovale su vatrenu
oluju, posve nov fenomen u kojem sav kisik nestane tolikom brzinom da
nastaje oluja prema sreditu, koja po putu letei usisava ljude ravno u
pakao. Polovica povrine grada, 19 etvornih kilometara, izbrisana je.
Meu paljivo prebrojanim rtvama od preko 30 000 mrtvih bilo je
najmanje 5500 djece.
To je, dakle, vedski tisak gotovo trijumfirajui nazvao
hamburgizacijom. Novinari su uskoro zadivljeno opjevali uinkovitost
saveznikih bombardera u toj najgoroj stravinoj orgiji smrti u ljudskoj
povijesti. Nigdje ni jedne rijei suosjeanja prema silnim civilnim
rtvama. Nijedne novine nisu nale primjerenim ni zapitati se kakvo je to
rezoniranje stajalo iza tako sustavne kampanje kojom se eljelo istrijebiti

293
neborbeno stanovnitvo, mukarce, ene i djecu. Nitko nije vjerovao da
se rat moe dobiti terorom bombardiranja i masovnim ubojstvima civila,
ekspertize su sve redom unisono tvrdile da se rat moe dobiti jedino na
bojnom polju. Koje su to onda ideje stajale iza te harnburgizacije? Ako
je tisak na takav nain sudjelovao u engleskoj dehumanizaciji
njemakoga naroda, onda je sukrivac u ratnom zloinu. No nijedan
novinar nije dao ni nagovijestiti takav nain razmiljanja. inilo se da
rezoniraju, to vie mrtvih Nijemaca, to bolje.
U svakom sluaju, Oscar je u jednome nesumnjivo imao pravo.
Nema na svijetu tako krvoednog naroda, toliko punog mrnje i toliko
arogantno ravnodunog prema ivotima drugih ljudi kao to su to
Englezi.

Sumorno je bilo to ljeto u Sandhamnu, ili barem nije bilo nalik niemu
prije. Povremeno, kada bi to vrijeme malo za promjenu omoguilo,
zajedno bi isplovili s Beduinom. No ovoga loeg ljeta voda je vani na
otoju bila prehladna za kupanje, a koare s hranom beznadno su
postajale sve siromanije. ak ni Oscar tu vie nije mogao mnogo
pomoi.
Najvea radost obiteljskog jedrenja na Beduinu bila je i ona
najoitija, o emu tada nije razmiljao upravo zato to je bilo
samorazumljivo, da je Ingeborg sjedila pokraj njega i poloila svoju ruku
na kormilo preko njegove.
Ni redovita godinja regata poetkom kolovoza nije ga uspjela
pokrenuti. Iz oitih razloga, jedrenja oko Gotlanda otkazana su zbog
vojnih plovnih putova, restrikcija, opasnosti od mina i prometa prema
Njemakoj koji je prolazio onuda. Sandhamnska regata bez jedrenja oko
Gotlanda nije prava regata, osim toga, nije uope bilo stranih gostiju.
ak ga nije bilo briga za juniorsko jedrenje jer je jedini natjecatelj u
obitelji mobiliziran i ovoga se ljeta pojavio jedan jedini put. Kratke
dopuste oito je radije provodio u tokholmskom nonom ivotu.

294
 Hans Olaf, ija je umjetnika brada sada lijepo narasla, doao bi
povremeno na vikend u drutvu nekakve zarunice, koja mu zapravo ipak
nije bila zarunica. Mladi par objasnio je kako, dodue, jesu zajedno ,
neto to je oito trebalo znaiti da su kao zarunici, premda ne slubeno,
jer ne vjeruju u te zastarjele tradicije. To to je mlada dama Alice
zauzela takav radikalan stav moglo je moda izazvati odreeno uenje jer
je pripadala poznatoj aristokratskoj obitelji. No Christa, koja je, naravno,
odmah postala sumnjiavom im je ula djevojino prezime, brzo je
konzultirala popis plemikih obitelji i s ironinim je olakanjem poruila
da se ovoga puta ne radi o popravljanju krova. U tom smislu djevojka
dolazi iz sreene situacije, otac joj je visoki dunosnik u sudstvu, a
obitelj ivi u stanu u finom tokholmskom Ostermalmu. Povrh toga,
djevojin politiki radikalizam uope nije predstava, nego ozbiljna stvar.
Ako itko, Christa to zna prepoznati. Uskoro su se njih dvije vrlo lijepo
slagale.
Bila je to zapravo jedina dobra vijest toga prohladnog ljeta, kada je,
izmeu ostaloga, rat zapeo u svim moguim potekoama i Lauritz se
uskoro umorio od pokuaja da se udubi u to. Prenesene vijesti ionako su
bile previe zbrkane i kontradiktorne. Ono to je bilo sigurno, bilo je da
su se Amerikanci iskrcali u Italiju, a Italija je kapitulirala, to se drugo i
moglo oekivati od Talijana, i da je Njemaka bila prisiljena poslati
itavu SS-ovsku diviziju da poisti nered.
Ako je nekome ljeto bilo bolje od uobiajenoga, onda su to bile
kune pomonice Anne, Signy i Jorunn. Budui da je Signy sada radila
kod Johanne, a u kuanstvu ih je sada bilo manje od uobiajenog i goste
su primali iznimno rijetko, norveke pomonice mogle su podijeliti
posao pa su naizmjence uzimale slobodne dane i leale na plai
ljenarei kao gospoda . Bila im je to interna ala koju je sluajno uo
kada ih je zatekao u kuhinji u trenutku nepanje. Pravio se da nije uo.
Dani su prolazili. Nije mogao zagnjaviti Johanne vie od
svakodnevne zajednike etnje s Eilertom, osim toga, uglavnom je sjedio
sam i pokuavao itati knjige koje je posudio od Christe i Oscara, ali

295
nije se uspijevao doista uivjeti. itanje knjiga precijenjena je dokolica.
Sve vie melankolian, bio je laka meta kada je Johanne poeljela
poi s njim na kinopremijeru u Stockholm posljednjeg tjedna kolovoza.
Bila je vidljivo iznenaena to je popustio prije nego to je uope stigla
zavriti s nagovaranjem.
Kada su zajedno sa Signy i malenim Eilertom trajektom otili u
grad, Johanne je ispriala da je meu poasnim gostima koje su posebno
pozvali i da se radi o filmu kojem je tema Norveka. Moda mu je to
trebalo biti upozorenje, no ako i jest, shvatio je to tek mnogo poslije.
Prije nego to su krenuli, spustio se do jedriliarskoga kluba i
telefonirao kui da obavijesti Karlssona jer bit e prevoenja naprijed-
natrag.
Karlsson ih je doista i doekao na pristanitu u Stockholmu,
odjeven u svoju odoru iz 30-ih, gotovo komino otmjen stajao je i
pridrao vrata onog smrdljivca od automobila.
Prvo su se odvezli do Norr Mlarstrand, gdje im se pridruio u
stanu uz alicu kave i jer mu je Johanne eljela pokazati kako se ureenje
mijenja. Bio je ondje tek jednom, jo u poetku kada je sve bilo u
neredu, s kutijama punim stvari i posvuda postavljenim namjetajem. I u
dobrom i u loem smislu, bio je to izrazito moderan stan. Kua je
izgraena uz vidljive utjecaje funkcionalizma, veliki prozori, mnogo
svjetla, hrastov parket novijeg tipa i mali crni kamini u svakom stanu.
Johanne je ivjela na etvrtom katu i imala je balkon pristojne veliine, s
dvostrukim francuskim vratima. Za zatitu od svjetla i vruine tijekom
ljeta dala je ugraditi aluzine, neto strano runo, ali dakako, efikasno jer
bi se inae mogla sakriti tek iza tankih zastora od tkanine. Slike po
zidovima bile su izrazito moderne, pretpostavio je da se veinom radi o
vie ili manje sumnjivim Sverreovim prijateljima umjetnicima iz
Saltsjbadena, onom nekom X-u i kako se ve nisu zvali. Sagovi su bili
svijetli, moderan vedski umjetniki runi rad kakav je prezirao,
jednobojan namjetaj s tekim tkaninama i okvirima od svijetloga drveta.

296
 Pohvalio je njezin dobar ukus, jer bio je dobar, premda ne po
njegovu ukusu.
Kava je posluena na niskome stoliu od tokaste karelijske breze,
nije se mogao nagnuti bez napora ako je htio odloiti alicu.
Vrlo iznenaujue, ali rekla mu je da za premijeru ne treba odjenuti
smoking, ako ve hoe, onda radije frak, ali najbolje bi bilo neko lijepo
tamno odijelo. Ako odabere odijelo, to mu svakako preporuuje,
nipoto ne smije zaboraviti privrstiti stvaricu u zapuak. Isprva mu nije
bilo jasno na to misli, ali mislila je na malo bijelo, plavo i crveno
dugme s ukrasnom vrpcom koje je odavalo da posjeduje komandirski in
reda Svetog Olava. Ni sam nije znao kako se stvarica zove, ni na
norvekom ni na vedskom.
Bila je to pomalo zbunjujua preporuka za obinu kinopremijeru.
Takoer, trebao je naslutiti nepriliku, no obeao je biti ljubazan i
posluati formulirao je to tako da zvui smijeno; doista se jest
nasmijala. Zahvalio je na kavi i spustio se, dolje ga je ekao Karlsson.
U automobilu na putu za Saltsjbaden utonuo je u stare misli. Olav
se unatrag tri godine nalazi u Londonu s ocem kraljem, davno su se
vidjeli i davno su Olav i Mrtha bili njegovi gosti na jedrenju na
Sandhamnu. to sada? Tko e ga znati, moda se nikada vie ne vide, a
sigurno se vie nikada nee natjecati kao suparnici u estometarskoj klasi.
Naravno da je bio ponosan zbog reda Svetog Olava, tek tada mu je
sinulo da je to za civile najvie norveko odlikovanje. Istodobno mu je
bilo pomalo nelagodno zbog odlikovanja i rijetko se u javnosti
pojavljivao sa stvaricom . Da je odlikovan za doprinos na Bergenskoj
pruzi i mostovima na Hardangerskoj visoravni, moda bi to bilo
zaslueno. No vjerojatno je najvie istine bilo u tome da je doprinos
domovini za koji mu je sveano odana poast, bilo njegovo
gostoprimstvo prema Olavu i to to se, izmeu ostaloga, pobrinuo da
Njegovo Kraljevsko Visoanstvo, u nedostatku norvekog rmmea uza
zobenu kau za doruak, na raspolaganju uvijek ima vedskog tuenog

297
vrhnja i maslaca.
Kada je u rano predveerje otiao po Johanne na Norr Mlarstrand,
izgledala mu je odjevena kao za bal. Na pamet mu je pao nedostatak
tkanine predratne kvalitete, zapekla ga je savjest zbog Britte i shvatio
je da iza Johanneine otmjenosti stoji jednostavno objanjenje. Ona i
Rosa podijelile su cijelu garderobu svoje majke, Johanne je po svoj
prilici bila gotovo jednake grae kao Ingeborg i nije morala raditi osobite
zahvate na odjei da bi joj pristajala, moebitno tek u stilu. No
vjerojatno je to bila ta i vie nego predratna kvaliteta. Rosa jest bila
nia i vitkija, ali krojaica nije nedostajalo.
Karlsson ih je odvezao ravno u Biblioteksgatan i stao ispred kina
Rda Kvarn. Iziao je i pridrao vrata, pruio je ruku Johanne da joj
pomogne izii, stao u stav mirno, zatim se vratio za volan i izgubio se
niz ulicu.
Bilo je mnogo ljudi na ulazu, ak i fotografa za novine, koji su bili
naporni sa svojim bljeskalicama.
U foajeu je guva bila jo gora. Posluivalo se jabuno vino u
aama za ampanjac, to ga je iznenadilo kada je okusio pie, i posvuda
se uo norveki. Kralj banana Matthiessen priao mu je i pozdravio ga,
kao i poznanici iz norveke trgovinske komisije i pojedinci iz norveke
legacije. To je bilo to to se njega tie. Zato je Johanne pred sobom
imala itav red nepoznatih Norveana koji su joj eljeli stisnuti ruku.
Tek je tad naslutio nepriliku.
Nakon to je s rukama na leima iza Johanne proveo kojih dvadeset
minuta, izgledajui poput bogatog starkelje koji je stavio ape na mladu
filmsku zvijezdu, oito ne mnogo razliitu od Rite Hayworth, publika se
napokon poela slijevati u salon. Zadnji put bio je u kinu vjerojatno u
Berlinu prije rata.
Zamor pun iekivanja utihnuo je, svjetlo se polako ugasilo,
napokon se podigao zastor i film je mogao poeti.

298
 Isprva je mislio da se radi o komediji smjetenoj u svijet kazalita.
Johanne mu je pokazala sva velika imena u programu. Inga Tidbland
igrala je glavnu ensku ulogu, Lars Hanson muku, glazbu je skladao
Lars-Erik Larsson, tekstove pjesama napisao je ugledni pisac Karl Ragnar
Gierow, i tako dalje. Znai, krema vedskoga kulturnog ivota stajala je
iza filma u kojemu se radi o kazalitu imena Nacionalno kazalite . to
je tu neobino?
U poetku je bilo nemogue prozreti. Oito strani diplomat s
njemakim naglaskom Lars Hanson bio je nekakav mecena toga
nacionalnog teatra i osim toga, bio je u vezi s glavnom kazalinom
zvijezdom, Ingom Tidbland. Slavili su nakon uspjene premijere. Kada
e poeti biti smijeno ?
Uope nije bilo.
Za vrijeme proslave stigla je iznenadna uasna vijest da je zemlju
okupirala strana sila, igrom sluaja, ona koju je predstavljao diplomat,
mladi glumac s njemakim naglaskom.
Tako znai, radit e se o Norvekoj. Kazalite je zapravo Nacionalno
kazalite u Oslu.
Glumci su se podijelili, neki su postali izdajice, drugi heroji. Jedan
mladi glumac postao je zapovjednik okupacijske sile, dakle,
predstavljao je Reichskommissara Josefa Terbovena, a onda je stvar ubrzo
otila kvragu. Okrutni strani vojnici (Nijemci) bajunetama su prijetili
starcima i maloj djeci. Jedan je pas tuno zavijao. Poslije se pokazalo da
kazalinoj umjetnosti nee biti lako pod okupatorom. Gdjekoji glumac
pobjegao je u umu i postao borac u pokretu otpora, drugi su ostali i
kolaborirali. Posebno istaknuti heroj meu glumcima u pokretu otpora
bio je brat junakinje Bernt, gotovo jednako kao i njegov prijatelj Lauritz
tko bi rekao, ba to ime. Bernt postaje glas pokreta za slobodu na
ilegalnome radiju, biva razotkriven i mora pobjei u stranu zemlju
(vedsku), Lauritz umire junakom smru, junakinja Harriet, Inga
Tidbland, zauzima Berntovo mjesto kao radijski Glas slobode , s

299
patosom deklamira slobodarsku pjesmu. Prikazuju se norveki fjordovi i
mjesta, seljaci i ribari sa suzama u oima sluaju pjesmu. Okupatori
(Nijemci) su joj, pak, za petama i ustrijele je praktiki uhvaenu na djelu,
no ona junaki uspijeva dovriti itanje pjesme, doslovno do posljednjeg
daha.
Njezin brat, koji je pobjegao da ga ne strijeljaju, s druge strane
granice u vedskoj sa svojom estitom ljubavnicom slua tu slobodarsku
pjesmu opet doslovno zadravajui dah. Film zavrava apelom za
slobodu i pruanje otpora.
To je bilo sve i time je drama zavrena. Upalilo se svjetlo, publika
je ustala i estoko zapljeskala, poela udarati nogama o pod i vikati.
Ljudi su plakali, takoer i Johanne, nagnula se obrazom na njegovo
rame. Pruio joj je rupi.
Publika je zapjevala norveku himnu. Preostalo je samo pridruiti se
u pjevanju, kao u Njemakoj.
Kuhao je od bijesa. Ovo uope nije film koji pristaje neutralnoj
zemlji. Makar odore nisu bile njemake, makar su glumci govorili
vedski, ovo nesumnjivo nije bio neutralan film, usmjeren ravno na
Njemaku. Surove okupacijske snage, pa njemake ? Neutralni veani,
naravno, nikad se ne bi sjetili napraviti film o Vinici.
Kada se publika sjatila van i Johanne se sabrala od plaa, shvatio je
da je u zamci. Ono to doista misli o ovoj propagandnoj predstavi
zadrat e za sebe, samo se kiselo nasmijati i otii odande.
Pokazalo se da to nije tako jednostavno. Kao poasni lan u pratnji
kavalira, Johanne je bila pozvana na nachspiel u norveku legaciju, oito
zajedno s barem etvrtinom gostiju s premijere. Pred kinom je ekao niz
onih smrdljivih automobila na drvni plin.
Ugledao je Karlssona na dnu reda, prvi automobili bili su
namijenjeni norvekim diplomatima i dunosnicima Ministarstva
vanjskih poslova neutralne vedske. Tek je sada prozreo Johannein plan i
teinu koju je pridala stvarici .

300
 Jer kako je naslutio jo za vrijeme prikazivanja, odaziv na ovo
sumnjivo propagandno filmsko okupljanje bilo je nita drugo nego
prikrivena manifestacija za podrku norvekome pokretu otpora.
Johannein status filmske zvijezde na primanju nakon filma zapravo nije
imao veze s njezinim izgledom, nego s time to je veliki broj sudionika,
od kojih su mnogi bili upadljivo leerno odjeveni, oito znatno vie znao
o Johanneinu ilegalnom djelovanju od njega samog.
Drala ga je pod ruku i nije putala, neprestano ga je predstavljala
sunarodnjacima koje nikada nije vidio. Uskoro je otkrio da stvarica
slui kao magnet za poglede, nitko je nije propustio primijetiti. Johanne
je povremeno, bez imalo stida, nala prikladnim predstaviti svojega oca
kao staroga prijatelja norvekoga prijestolonasljednika Olava. Dakako, to
jest bilo tono, premda se dugo nisu vidjeli. No inilo mu se to
hvalisavim i bilo mu je neugodno.
Premda je sada shvatio to je to naumila. Ona, kao junakinja
pokreta otpora koja je posve sigurno zasluila orden reda Svetog Olava
vie nego on, naprosto je etala naokolo s njim i pokuavala sprati silne
sumnje o simpatiziranju Nijemaca. Pritom je stvarica imala posebno
znaenje utoliko to je pokazivala da nije takor koji naputa brod koji
tone, da nije nekakav zakanjeli oportunist koji sada pokuava preveslati
na pravu stranu, nego je nagraen za svoje domoljublje jo prije rata.
Trebao je samo odrati neutralan izraz lica i praviti se da je sve u
redu. Johanne i on bili su vrlo bliski, kada bolje razmisli, gotovo da je
zauzela Ingeborgino mjesto u njegovu ivotu. Samo mu je eljela dobro,
izvela je ovu politiku intrigu jer ga je eljela spasiti od neeg loeg.
Budui da su svi ovi ljudi bili fanatino uvjereni u budui poraz
Njemake, vide samo ono to ele vidjeti. A i ne vide dalje od svog
nosa. Blago reeno, skau pred rudo u svome zamiljenom domoljubnom
svijetu, pred oima imaju samo pobjedniku paradu po Oslu, niz ulicu
Karla Johana prema kraljevskoj palai, ne vide invaziju hordi sovjetskih
vojnika, posljedicu njemakoga poraza.

301
 Zakljuak se nametao sam po sebi. Moe on biti skeptian koliko
god eli prema Johanneinu nerealistinom optimizmu na raun ishoda
rata, to jest, optimizmu iz njezinoga kuta gledanja. No nije mogao
dovoditi u pitanje njezine dobre namjere, da ne kae brigu punu ljubavi,
zbog ega je paradirala s njim meu tim ljudima.
Na okupljanju su se, na svu sreu, kratko zadrali. Nakon to je
Johanne s njim napravila dva kruga predstavljanja, objasnila je da se
barem ona mora zaputiti kui i diskretno pokazala na dvije velike vlane
mrlje ispod poprsja. Mora kui podojiti Eilerta, i to odmah, ali djed
naravno moe ostati.
Nipoto to nije htio, bio je gotovo prestravljen vrlo moguim
rizikom da se nae u najnezgodnijim moguim razgovorima, tako da je
sada on nju odluno poveo k domainima legacije da zahvale na
gostoprimstvu.
U automobilu nije ni rijeju spomenuo njezinu politiku akciju,
pravio se da je nije prozreo. I premda mu diplomacija nije bila jaa
strana, uspio je govoriti o filmu tako da ne bude oito to doista misli o
njemu; pohvalio je glumake izvedbe i glazbu Lars-Erika Larssona, pitao
se nije li pjesma o slobodi na kraju zapravo prijevod neega to je
napisao veliki norveki Bjrnstjerne Brjrnson, naalio se kako je jedini
Lauritz u filmu bio prisiljen oduzeti si ivot da spasi drugove.

Njegov orden reda Svetog Olava neoekivano je te jeseni odigrao ulogu u

jo jednoj suptilnoj politikoj manifestaciji, dodue u sasvim drukijem
kontekstu.
Poelo je ruenje Akvarija, a Christa i Oscar preselili su se u Villu
Bellevue. Zauzeli su Ingeborginu veliku spavau sobu, koja im je sjajno
odgovarala jer je Oscar imao neobinu naviku da dijeli postelju sa
svojom suprugom, bit e da je to neki afriki obiaj.
Sada su svakodnevno zajedno veerali u maloj blagovaonici. Kako

302
je poodmakla jesen, nakon to su pozatvarali kuu i pripadajue objekte
na Sandhamnu i brodice poslali u brodogradilite, Oscar je predloio da
sve troje prihvate poziv na banket vedsko-njemakog drutva u Grand
Hotelu u Stockholmu, a povodom proslave tridesetogodinjice postojanja
drutva. Prijedlog mu se inio izrazito udnovatim. To su drutvo
otvoreno prozivali kao zapravo potajno nacistiku organizaciju, to je
stajalo u svim liberalnim novinama.
Usput je ispriao o Johanneinoj akciji skidanja ljage s njega, kako
ga je na prijevaru pridobila da za domoljubno okupljanje u norvekoj
legaciji stavi i orden. No ako sad ode na tu proslavu tridesetogodinjice
drutva, nee li efekt biti upravo suprotan, da time iskazuje svoju odanost
nacistikoj Njemakoj ?
Nipoto, ustvrdio je Oscar. Iskazuje solidarnost s Njemakom, a to
u biti nije isto. Upravo suprotno, vano je pokazati ba to, da se
naklonost Njemakoj ni na koji nain ne moe automatski povezati s
nacizmom. Tako se valjda osjeaju sve troje, zar ne?
Lauritz je dvojio. Jer ako jest tako, ako odu na proslavu da pokau
naklonost Njemakoj, ali ne i nacizmu, kako e to razjasniti?
Demonstrativno nosei transparente uz frak?
Da, moglo bi se to tako rei, nasmije se Oscar. Demonstrativno
nosei transparente, upravo tako. Jer ovo e biti sveano okupljanje,
nazoit e Princ od Wieda, zacijelo netko od predstavnika vedske
kraljevske kue, raznorazni uglednici iz njemake legacije i drugi na
visokim poloajima. U takvim prilikama uz frak se nose ordeni. Njegov
najvii civilni stupanj reda Svetog Olava, znai, koji se nosi oko vrata,
isticat e se kao crveni usklinik. Pour Le Mrite, Blauer Max, umjesto
takozvanoga Vitekoga kria oko vrata. K tome i eljezni kri prve i
druge klase dodue, bez kukastih krieva.
Christa je bila oduevljena idejom. Sukladno njezinoj procjeni,
njemaki poraz u ratu apsolutno je nuan da bi se nacizam poslalo gdje
mu je mjesto, u ropotarnicu povijesti. Tek tada e se Njemaka, prava

303
Njemaka u kojoj su i sami ivjeli i radili, moi izdignuti poput Feniksa
iz pepela rata.
Nije elio ulaziti u tu raspravu, kada se radilo o politici verbalno
nije mogao parirati Christi. Samo je ravnoduno primijetio da su i
Christa i Oscar rtve iste iluzije kao i mnogi drugi, da bi njemaki poraz
znaio isto to i 1918., da bi poslije samo trebalo zasukati rukave i
nanovo izgraditi dragu Vajmarsku Republiku.
Kao da e nakon sovjetske pobjede na europskome kontinentu uope
vie biti Njemake. U najgorem sluaju nee biti ni slobodne Norveke, a
ni vedske. Ni Francuske, kad smo kod toga.
Uz te rijei je popustio, uglavnom da bi izbjegao jalovu raspravu.
Tjedan dana poslije pokazalo se da je Oscar u jednome imao pravo.
Njihovi ordeni uzrokovali su vie od jedne podignute obrve kod sveano
odjevenih gostiju.
Sveani govor uoi banketa odrao je svjetski poznati vedski
istraiva Sven Hedin, jedan od najistaknutijih predstavnika vedsko-
njemakog prijateljstva, isti onaj koji je odrao govor na otvaranju
Olimpijskih igara u Berlinu 36. Lauritz je sluao to je pozornije
mogao, elio je znati hoe li rei neto s ime se doista ne moe sloiti.
Njemaka je jedina sila koja ima mogunost spasiti ne samo
Europu, nego ovjeanstvo od velike nesree, najstranije sramote koju je
ovjeanstvo ikad vidjelo , rekao je u uvodu taj svjetski putnik i odmah
ga je prekinuo gromoglasan pljesak.
I Lauritz je pljeskao, ni sam ne bi tu istinu znao bolje formulirati.
Govor se nastavio pohvalom njemakim vojnicima koji su se na
brojnim europskim bojitima borili i za slobodu vedskoga i finskoga
naroda, a zatim se narugao gluposti iza koje su stajali Engleska i SAD,
koji su pomagali Staljinu da pod svoju vlast stavi cijelu Europu, a na
kraju i Englesku.
Potom je otprilike ista ta logika poharala vedski tisak, borili su se

304
za sustav koji bi znaio kraj svega slobodnog tiska.
Sljedei je pasa ponovno primorao govornika da uini stanku zbog
silnoga spontanog pljeskanja i usklika odobravanja:
Nijemci su najsposobniji narod na svijetu, stoga stoje kao prepreka
Anglosasima. U znanosti i umjetnosti stoje iznad drugih naroda, zato ih
treba zbaciti s njihova mjesta. Kao inenjeri, trgovci i kolonizatori
uspjeniji su od drugih naroda, stoga se njihove tvornice i trgovake
centre treba zbrisati bombama. Njihovi su vojnici bez premca u svijetu,
stoga ih se mora potui i razoruati uz pomo goleme ruske vojske kojoj
se ne vidi kraja.
Potom je govor zavren obrazlaganjem to je nemoralno u defetizmu
i predodbama koje forsira anglofilni tisak, da je sve izgubljeno jer
Njemaka nije jo pokazala svu svoju snagu u ovoj borbi na ivot i smrt
i uskoro e svijet ponovno biti preneraen nesavladivom sposobnou
germanskoga naroda da pobijedi okupljene sile zla koje su sada izvravale
svoje posljednje oajnike napade u ovome Sumraku bogova.
Gromoglasan pljesak.
Lauritz je zamijetio da u govoru ovoga strano kritiziranoga ovjeka
nije uo nijednu rije s kojom se ne bi sloio, to mu je itekako davalo
nade.
Na samome banketu pri kojemu je Njegovo Kraljevsko Visoanstvo
prijestolonasljednik okupljenima poelio dobrodolicu, smjestili su ga na
iznenaujue dobro mjesto, za stol pod brojem dva. Ispostavilo se da e
mu drutvo praviti grofica Lili Hamilton, neto je nauo o njoj, ali nije
se mogao sjetiti u kojem kontekstu, po svoj prilici bila je veteranka
udruge.
Uskoro se pokazalo da je znatno vie od toga.
Vrlo priljiva, bestidno nametljiva i nezadovoljna mnotvom stvari,
smatrala je to povodom da se ispue. Ve je uz posluenog lososa odrala
dugu litaniju o kukavikoj vedskoj vladi koja je upravo zaustavila

305
tranzitni promet izmeu Norveke i Njemake uz jadno objanjenje da su
se odnosi snaga promijenili , odnosno, otvoreno su dali naznaiti da
Njemaka vie ne predstavlja vojnu prijetnju vedskoj. Kao da se radilo
o tome! Iskljuivo s vojne strane gledano, naravno da bi Njemaka
potukla vedsku u nekoliko dana, kao to je to uinila s Norvekom, no
razlog to se to nee dogoditi nije imao veze s moi, nego s prijateljskim
odnosima. to je vlada, iz istoga oportunizma i kao ustupak glasnome
anglofilnom tisku, sada ismijala. Sramotno, nego to da je sramotno.
Nije imao to rei o tome, samo je mrmljao aha, aha. A onda mu je
provokativno uputila izravno pitanje od kojega se nije mogao izvui, to
misli o ponaanju Norveana prema prijateljskim njemakim snagama u
njihovoj zemlji. Naravno, shvatila je da je Norveanin, ali to misli, da
je dobio orden Svetoga Olava od Quislinga? Utoliko mu nije ba bila
jasna ta Oscarova ideja prosvjedovanja.
Pokuao je objektivno rei kako stvari stoje. Kao Norveanin,
protivi se vojnoj okupaciji svoje domovine. Kao pobornik Njemake,
nada se njemakoj pobjedi u velikome ratu.
Odmah je promijenila temu razgovora i krenula se zgraati nad
Dancima koji su isto poeli raditi probleme, kud ba oni koji su toliko
dugo imali tako dobre prijateljske odnose sa svojim njemakim gostima.
No sada su poeli izvoditi sabotae i terorizirati ih, ak su pokrenuli
pokret otpora, kao da vjeruju da Njemaka vie nema resursa kojima bi se
othrvala tome, oito ba kao i vedska vlada. Naravno, idovi i
boljevici stoje iza toga, ba kao u Norvekoj. Treba imati puno
razumijevanje za GESTAPO i ostale institucije koje su se bacile na posao
i poele kupiti tu idovsku rulju. Premda ih je naalost mnogo uspjelo
mugnuti u vedsku.
Tek je sada shvatio da je grofica zapravo nacistica, ne simpatizerka
Njemake, nego prava nacistica. Na prvu je zanijemio. Zatim se poeo
osjeati kao kukavica i shvatio da se mora barem na neto pobuniti.
Odluio se za primjer Norveke i naglasio da to se tie njihova pokreta
otpora, Hjemmefronten, dakle, norvekog ekvivalenta danskoga

306
Frihetsraadeta koji je upravo utemeljen, sigurno se ne sastoji od idova
iz jednostavnoga razloga to idova u Norvekoj vie nema. A to se tie
boljevika, norveke lijenike ba se i ne moe optuiti za takve
sklonosti, a jo manje norveke sveenike.
Smatrao je da se vrlo oprezno izjasnio, ali ona je u njega gledala ili
pogledom prestravljenosti ili gnuanja, prije nego to se odluno vratila
na tu nesretnu dansku tvrdoglavost i ustvrdila da barem iza toga stoje
idovi.
Priklopio je da bi se u tom sluaju situacija u Danskoj sada trebala
smiriti jer u Danskoj vie nema idova.
Na to je samo bijesno frknula i bacila se na glavno jelo, peenu
piletinu, neoekivan luksuz, dajui do znanja da je razgovor zavrio.
to se njega tie, i bolje. Politika i jelo ne idu zajedno, jednako kao
ni hrana i razgovor o eluanim tegobama ili novcu.
Potreslo ga je iznenaenje pri susretu s tvrdokornim nacistom meu
finim ljudima, to uistinu nije oekivao. Malobrojne vedske naciste koji
bi se povremeno osramotili raznoraznim ispadima, kao kada su izbaeni
iz tokholmskog zoolokog vrta ili kada su paradirali u smijenim
grupicama po ulicama, doivljavao je kao neupuenu, zavedenu niu
klasu, obine budalae koji su vjerovali da e ponoviti mar SA-ovaca i
izvui milijun ljudi na cestu, kao potpune marginalizirane idiote.
Ukratko, moda koji promil u svekolikom puanstvu. Grofica pa da je
nacist, to mu se inilo posve nespojivim. Christa i Ingeborg bi zinule da
su ule ovaj razgovor.
Da idovi stoje iza danskog i norvekog pokreta otpora?
Upravo je u tome bila velika slabost, da ne kae mrlja na licu
nacizma. Samo da im nisu idovi stalno na pameti, kakvu bi to snanu i
pozitivnu ponovno roenu Njemaku mogli stvoriti! A oni su neto tako
veliko sruili u blato tim suludim idejama, koje su se usput i kosile s
njihovim lijepim idealima ravnopravnosti. Doista velika teta.

307
 1944.

NAKON ISKRCAVANJA U NORMANDIJI nad Europom se smrailo.

Tvrditi to drugo znailo bi nijekati stvarnost, to se mora priznati.
Iskljuivi zadatak Njemake sada nije bio boriti se protiv barbarskih
hordi s istoka u sve teoj oskudici, sa 600 000 civilnih rtava u
iznenadnim bombakim napadima i jedanaest milijuna beskunika. Sada
su stigle i amerike horde, sjatile se preko Atlantika. Izgledalo je kao da
im nita ne znai to neprestano trpe poraze od Japanaca u Tihom oceanu;
ako pokua procijeniti sve podatke iz Dagspostena o potopljenim
amerikim brodovima, u ovome trenutku su valjda izgubili vie od 30
nosaa zrakoplova, jo dvostruko bojnih brodova i neizmjeran broj
krstarica, razaraa i opskrbnih brodova. Svejedno su jednakom brzinom
proizvodili nove i imali jedanaest milijuna naoruanih ljudi.
Na istoku ista stvar, koliko god desetaka tisua T-34-orki da su
njemaki tenkovi Tiger i King Tiger raznijeli u komadie, iz ruskih
tvornica neprestano su se kotrljali novi. Nije imalo veze to je Njemaka
zarobila milijune ljudi, zbrisala cijele divizije, neprestano su stizale nove.
Kao da se Herkul bori protiv hidre. Odsjee jednu glavu, izrastu tri nove.
Kvaliteta je znaila manje od kvantitete, inilo se da je to surova
istina. Njemaki borbeni zrakoplovi nadmaili su jednostavnije
saveznike konstrukcije, njemaki borbeni piloti bili su, naravno,
prvoklasni. Prisjetio se lanka u Das Reichu od prole jeseni o asniku
zrakoplovstva Walteru Novotnyju, koji je ve u dobi od 21 godine sruio
215 neprijateljskih zrakoplova i dvaput mu je uspio junaki podvig da ih
u istome danu razori po deset. Samo je njegova lovaka eskadrila
dosezala brojku od 7000 oborenih zrakoplova, veinom bombardera. Rusi
i Amerikanci svejedno su proizvodili nove jednakom brzinom.
Zapravo, da bude iskren prema sebi, Oscar je upravo ovo i rekao za

308
Boi 1941., kada je Hitler objavio rat SAD-u. Odmah se bacio u akciju
i pokuao se rijeiti to je mogue vie njihovih nekretnina u Berlinu i
Dresdenu jer je smatrao da je rat bio odluen, i to ne u korist Njemake,
znai jo onda, 1941.
Oscarovo jednostavno objanjenje da matematikom sigurnou
moe rei kako protiv sveukupnih resursa Sovjetskoga Saveza i SAD-a u
sirovinama i industrijskoj proizvodnji Njemaka na duge staze nee imati
anse, inilo se tek kao cinizam. Sada se poela otkrivati surova istina,
da je Oscar bio u pravu, da hidra svakim danom postaje sve opasnijom,
da je situacija poela biti oajnika.
Na neki neobian nain, inilo se nepravednim da mnotvo loih
vojnika pobjeuje manje boljih. Bilo je ope poznato kako su
Amerikanci premrli od straha kada su u Italiji prvi put stali pred
prekaljenu diviziju SS-a. Protiv novoga njemakog borbenog aviona
Messerschmitt Me 262, prvoga na svijetu s mlaznim motorom, ni
Amerikanci ni Englezi nisu imali parnjak koji bi poslali da mu parira u
zraku. No i tu je bilo isto, mnogo loijih aviona potuklo bi manje
boljih, premona tehnika gubila je od hordi topovskog mesa. Bio je
ogoren, ali injenice se nije moglo ignorirati.
Proljee je takoer na vie naina bilo hladno i muno, njemu i
drugim lanovima obitelji. im je Helene rodila, djeaka, njezin Francuz
mugnuo je brzinom svjetlosti i otiao se pridruiti francuskim snagama
u Engleskoj, a suprugu i dijete ostavio je na Norr Mlarstrandu
preputene same sebi. Helene, koja je inae prepravila ime detaljem koji
im je izazivao srdbu, sada se pisala kao Hlne, odnjemila se i postala
madame Hlne Letang, i sada je ivjela sama, to ba i nije bilo
odgovarajue za dvadesetjednogodinju djevojicu. Izlazila je i smucala
se po restoranima sa ivom glazbom, kako su Oscar i Christa saznali. Za
to vrijeme ono potucalo od njezina vjenanog supruga mugnulo je
oslobaati Francusku. Teko da bi se nalo vee neodgovornosti. Tuna
pria.
to se njega tie, kasno je proljee bilo osobito teko jer ga je

309
muio kaalj, povremeno tako teak da je hvatao zrak, dva mjeseca su mu
trebala da se rijei te muke, da pusti tijelo da se izbori protiv bolesti bez
leanja u krevetu i tableta. Jedini lijenik kojemu je ikada vjerovao bila
je Ingeborg.
Bliilo se vrijeme za redovno godinje seljenje u Sandhamn preko
ljeta, Beduin i Emir ve su bili na vezu na molu uza etnicu. Nikada prije
nije mu bilo toliko malo stalo do toga velikog obiteljskog dogaaja. U
tom trenutku inilo mu se da su prilike najgore mogue.
No moe i gore.
U srijedu 14. lipnja, ni tjedan dana do preseljenja povodom Ivanja,
nikada nee zaboraviti taj datum, stigao je crni automobil iz njemake
legacije. Kada su dvojica posjetitelja uvedena u sobu za gospodu, jedan s
malenom putnom torbom u ruci, odmah je naslutio povod posjetu.
Naime, jedan je bio u odori, i koliko je mogao zakljuiti, natporunik u
Wehrmachtu. Drugi je bio u civilnoj odjei. Predstavili su se kao vojni
atae i ministar za odnose sa vedskom. Nijedan nije neprilino
pozdravio s Heil Hitler, samo su pristojno odbili pie.
Opet isto.
Proli put obojica posjetitelja bili su asnici i doli su u Brittinu
kuicu u Lundeu.
Nakon to im je ponudio da sjednu, pokuao se pripremiti za vijest
koja slijedi. I tako je krenuo ritual: Dunost mi je s velikom vas tugom
obavijestiti da...
Harald je izgleda poginuo u Italiji, njegov je tenk naiao na bombu
koja je zapravo bila namijenjena drugom cilju. No naalost, pogodak je
bio izravan.
Razlog to se nisu najavili ni telefonski ni napismeno bilo je to je
procijenjeno da se sluaj tie iskljuivo njemakoga Carstva i obitelji SS
Sturmbannfhrera Freitala. vedske institucije, naime, prislukuju sve
telefonske razgovore i naveliko otvaraju pismenu korespondenciju,

310
posebice onu koja stie od njemake legacije.
Ostavili su mu malenu torbu u kojoj su se navodno nalazili
Haraldovi osobni predmeti. Nakon to su se naklonili, jo jednom
izrazili suut i nakon to ih je Anna ispratila on nije ostao je
sjediti u fotelji kao oduzet, mlitavo oslonivi ruke o naslone.
Prvi put vijest mu je bila pravi ok. Od preko milijun naoruanih
ljudi u vedskoj, samo ih je aica pala u boju, veinom srueni letai.
Karlov rizik da pogine s iste je matematike strane bio 1 naspram 75
000. Haraldova situacija s izraunom vjerojatnosti bila je posve drukija,
on je bio jedan od preko milijim, moda dva milijima palih njemakih
vojnika.
No Haraldova smrt zapekla ga je posebnom boli pred spoznajom da
Ingeborg za njime ne bi ni priblino alila kao za Karlom.
To je injenica. Obojica sinova pala su u ratu. Bog mu je prvo
prerano uzeo Ingeborg. Zatim Karla i Haralda. To nije poteno, nita nije
uinio da zaslui toliku patnju.
S mukom je ustao, otiao do malene torbe koju su mu ostavili,
podignuo je, poloio pored velika Careva pokala, nasred sobe na stol
boje orahova drveta i razdvojio kope.
Na raznim dokumentima bio je poloen bode, a na zelenome
jastuiu medalje i oznake inova svezane crnom svilom, ukusno su to
pripremili.
Podignuo je bode sa sjajnom oznakom SS-a izlivenom u srebru na
crnom balaku i izvukao ga. U otricu je bio ugraviran tekst napisan
goticom: Treue heisst meine Ehre , vjernost je moja ast, ili kako bi se
to ve prevelo. Nije to bilo oruje namijenjeno borbi, izgledalo je posve
novo, nikada upotrijebljeno, ceremonijalni predmet. Moda ga je Harald
dobio jo onda kada je primljen u SS i prisegnuo uz ovu zakletvu asti?
Ne, izgledao je preskupo, srebro i ebanovina, sigurno su se ti bodei
mijenjali malo-pomalo kako bi asnik napredovao.

311
 Viteki kri i SS-ovski prsten s lubanjom bili su jedini predmeti
koje je prepoznao na zelenom jastuiu od samta. Ostale medalje i
amblemi nisu mu nita govorili, ini se da su neki dobiveni za zasluge u
razliitim kampanjama, a drugi su izgledali poput internih odlikovanja
unutar SS-a.
Dokumenti su bili posloeni kao kronoloka dokumentacija
Haraldove karijere u SS-u. Povrno ih je prolistao, prepoznao je imena
poput Kijeva i Kurska, no veina mu nita nije govorila. inilo mu se
besmisleno sjesti uz karte i enciklopedije da ih protumai.
Vratio je sve kako je bilo, zatvorio kope na torbi, ostao stajati
nagnut nad stolom oslonivi se nakratko objema rukama i pokuao
razmisliti.
Nitko u obitelji nee aliti za Haraldom osim njega. Ni Johanne, ni
Rosa. Ne bi ni Ingeborg da je poivjela. Ni Oscar, a definitivno ne
Christa.
Prije bi ga se stidjeli. Po svoj prilici blisku rodbinsku vezu smatrali
su politikim optereenjem, posebice jer su svi smatrali da e Njemaka
izgubiti rat. A budui da pobjednici piu povijest, elitni njemaki
vojnici, naravno, bit e pretvoreni u najgore od najgorih, u one koji
bajunetama prijete starcima i bespomonoj djeici, kao u onom filmu o
norvekome pokretu otpora.
Bio je sam u svojoj tuzi.
U tom sluaju trebao bi je i uiniti svojom privatnom stvari, ne
umijeati ostale i siliti ih da se pretvaraju kako aluju samo iz obzira
prema njemu, a onda mu iza lea apu i vrte glavom.
Za tjedan dana dolazi trenutak za veliko preseljenje u Sandhamn.
ivot u Sandhamnu, kao ljetni praznici za odrasle, kojima su se uvijek
radovali, bio bi neizdriv s crnim vrpcama na odjei, prisilnom tiinom
za stolom i suzdravanjem od ale i dobroga raspoloenja.
Tugu i nedostajanje koje osjea morat e nositi sam u tiini, toliko

312
obzira mora imati prema svima ostalima, to je jedino pristojno to moe
uiniti.
Prva praktina stvar koju u tom sluaju treba uiniti jest sakriti
torbu.
Odnio ju je na tavan, probio se kroz stari namjetaj koji su uvali, a
kojega se zapravo trebao rijeiti, sve do kraja gdje je stajao njegov stari
garderobni ormar i skupljao prainu, bio mu je postao premalen. Ispod
jedne od ladica na dnu nalazio se dobro skriven tajni pretinac,
svojedobno jeftinija inaica sefa. Malena putna torba tono je stala unutra.
Ruke su mu ostavile traga u praini, obrisao ih je o pokidanu zastavu.
Kao prijestupnik koji pokuava prikriti nedjelo, pomislio je.
Jednoga dana, u neko drugo doba, tko zna kada, moda e biti kakve
koristi od ove Haraldove ostavtine. No ne i sada.
Vratio se u sobu za gospodu i utonuo u isti naslonja u kojemu je
primio vijest o smrti i neko je vrijeme razmiljao o svojemu najstarijem
sinu, pokuao se prisjetiti epizoda iz Haraldova djetinjstva, mnotvo
lijepih trenutaka, jer bilo je i njih.
Dvojica sinova, oba mrtva.
Zapekla ga je savjest i pritisnula kao pod teinom olova; ima i
treega sina, malenoga Henninga u Hrnsandu kojega nije vidio od
njegova roendana 8. oujka. Prolo je nekoliko mjeseci, a sada e u
Sandhamnu provesti jo dva. Trebao bi se stidjeti. I jest se stidio i
upravo ga je stid istrgnuo iz osjeaja nemoi.
Pogledao je na sat, stigne na noni vlak prema sjeveru, stigne ak i
do robne kue, na odjel s igrakama neto kupiti djeaiu, a usput i
njoj.
Odluno je krenuo prema telefonu u predvorju i naruio meugradski
razgovor s trgovinom ivaih potreptina u Hrnsandu. ekanje od
etvrt sata. Zacijelo to sada toliko traje zbog prislukivanja svih
razgovora.

313
 Vrativi se u naslonja, savjest ga je poela sve vie pei. Henning
ne samo da itekako jest njegovo, istina izvanbrano dijete, ve e jednoga
lijepog dana i slubeno usvojiti djeaia. Moda bi trebao do kraja
preuzeti odgovornost i oeniti se Brittom jer ona nije tek Henningova
majka nego i mnogo vie od toga.
Navodio je kao razlog Ingeborginu smrt, da treba proi neko
vrijeme, navodio je rat, zapravo su sve to bile izlike. Ono ega se sve
vrijeme najvie bojao bilo je kako e Johanne i Rosa gledati na Brittu
kao pomajku, neobrazovanu enu sa sela koja na njemakom nije znala
rei ni dobar dan, a kamoli voditi razgovore o modernoj knjievnosti i
meunarodnoj politici. Takoer, i Christa u svojim alama ne bi imala
milosti.
Telefon je zazvonio.
Anna se javila, nije zvuala osobito susretljivo. Britta se nije mogla
doi javiti jer joj se dadilja razboljela i morala je otii kui. Kada je pitao
moe li ostaviti poruku Britti da dolazi vlakom iz Stockholma sljedeega
jutra, uzdahnula je i samo promrmljala da u redu ako je hitno. to god
da je mislila pod time.
Ispunjen nekim novim poletom krenuo je na kat spakirati se,
zadovoljan da je usred alovanja uinio barem neto razumno.
Neto nije bilo u redu, njegov posjet Hrnsandu uope nije ispao
onako kako je zamislio. Naravno da ga je doekala s poljupcima, naravno
da se obradovala prstenu s gusto ugraenim sitnim rubinima, kao to se
dvogodinji Henning energino bacio na drveni vlaki, naravno da mu je
rekla da joj je nedostajao. No no ljubavi nije bila kao nekada i ujutro je
naao etku za brijanje u ormariu kupaonice. Nita nije rekao.
A kada je prije veere vadio ae, podsjetio je sam sebe jo u vlaku
da ne smije ekati da ga Britta poslui kao da je kuna pomonica, naao
je dvije nove runo oslikane aice za naps s Djedom Boinjakom i
granicama. Zakljuio je da je to pomalo neobino pa je pitao o emu se
radi. Objasnila mu je da je to Annina smijena zamisao, donijela ih je

314
kada je dola za Boi i imale su neto vremena samo za sebe.
Trgovina ivaim potreptinama nije ila ni dobro ni loe, nije
eljela podrobnije razgovarati o tome.
Kada je oprezno pokuao naznaiti da bi moda mogli razmisliti o
ozbiljnijem zajednikom suivotu, im rat zavri, poela je o tome kako
ivot eni koja je sama zna biti teak.
Neto nije bilo u redu.

***

NIKADA MU ne bi palo na pamet kupiti tabloid Se, izdava Bonnier-

pressen oneistio je duhovnu klimu jo i prije nego to je stvorio taj
novi hukaki asopis. No kada se vratio iz Hrnsanda, zabrinut i
melankolian, naao ga je meu gomilom pote u uredu, poslao mu ga je
prijatelj iz norvekog odjela za trgovinu. Od sve dosad objavljene
Gruelpropagande ova je ipak valjda potukla sve dosadanje rekorde u
idovskom tisku, napisao je prijatelj u dopisnici koju je privrstio
spajalicom na stranice na koje se to odnosilo. U dotinim novinarskim
krugovima znanja iz prirodnih znanosti oito su bila izrazito ograniena,
ali ovdje se nakupilo nerazboritih tvrdnji, i to neuobiajeno mnogo.
Obino bi samo nastavio listati kada bi naiao na antinjemake
ispade u novinama, no budui da mu je obean svojevrsni rekord,
probudila mu se radoznalost.
Tabloid je irio glasine da se sada napokon moe odati to su
Nijemci smjerali u Poljskoj, tovie, uz dokumentiranu istinu o tome,
jer se ta tema dugo, praktiki dosad, moglo bi se rei, smatrala
kontroverznom i prepunom proturjenih pria gotovo propagandistike
prirode. No dakle, istina o njemakoj prisutnosti u Poljskoj. Gotovo ga
je zabavljalo kada je poeo itati navodno uasavajue otkrie:

315
 Nijemci su od 1. rujna 1939. usmrtili 5,5 milijuna poljskih
mukaraca, ena i djece.
Usmrivanja se odvijaju u skladu sa znanstvenim metodama.
Najuobiajenija je tzv. tvornica leeva, to e rei, vagoni kojima je
pod posut ivim vapnom, a koje se napuni ljudima koje treba likvidirati.
Ljude se natiska u guste redove, tako da nitko ne moe sjesti. Malu se
djecu baci natiskanim ljudima na glavu, tako da lee na ivuem
krevetu od lubanja. Potom se zatvore vrata vagona. Dri ih se
zatvorenima dok oni unutra ne preminu. Obino to bude prilino brzo
poradi prirodnih potreba koje se na silu obave, to odmah stvara
smrtonosne plinove iz vapna. To je sasvim dovoljno.
Zatvorenici se moraju pobrinuti za sve. Isprepletena neopisiva
masa likvidiranih tijela treba se lopatama spustiti u masovne grobnice.
ivo vapno prekrije sve tragove.
Iz koncentracijskoga logora Oswiecim gotovo nitko ne izlazi iv. U
logor se ulazi kroz palir gestapovaca s bievima koji bosonoge
zatoenike vode niz ulicu prekrivenu slomljenim staklom.
Da ove izmiljotine nisu bile toliko neukusne, sruio bi se sa stolice
od smijeha.
Takozvano ivo vapno definitivno je koristio vei dio svojega ivota
a da nikad nije primijetio taj senzacionalni fenomen koji tabloid navodi u
svome dirljivom otkriu. Dakle, misle na kalcijev oksid, CaO, glavni
sastojak cementa. Na temelju ega su ti genijalci od novinara zakljuili
da se mokrenjem po njemu stvara smrtonosan plin?
Ah, pa naravno! Da bi se iz istoga kalcija proizveo kalcijev oksid,
ivo vapno , materijal se zagrijava na 1000 stupnjeva, jo su Rimljani
poznavali tu tehniku. Za vrijeme zagrijavanja otputaju se laki oksidi
poput ugljikova i sumporova dioksida, no konaan proizvod kalcijev
oksid je, jasno, neotrovan. Ni nevjerojatne koliine mokrane kiseline ne
bi mogle utjecati na to.
Dakle, prikazana metoda pogubljenja kosi se s prirodnim zakonima.

316
 K tome je bilo i zamjerki praktine prirode. Ako se zakljua 5,5
milijuna Poljaka u vagone i zatvori vrata, neupitno je da e umrijeti
nakon nekoliko dana, s kalcijevim oksidom ili bez njega. Da bi ih se
potom raetvorilo u bezobline hrpe mrtvih ratnih zarobljenika, da bi ih
se pokopalo u masovne grobnice, oito uzdu pruga, itekako je trebalo
kopati, sveukupna koliina ljudskih leeva, naime, dosezala bi etvrt
milijuna tona.
Tvrdnji da Nijemci, Gestapo s bievima , u nekom opskurnom
koncentracijskom logoru Oswiecimu prisiljavaju zarobljenike da ulaze
trei po slomljenom staklu, moglo se uputiti tek jednostavne praktine
zamjerke. Zato? Kao prvo, to je pitanje koje si treba postaviti. Kao
drugo, u praksi je to nemogue. Ne moe se trati po slomljenom staklu,
ljudi po tome padaju, jo se vie razreu i ne mogu ustati.
Vagoni, plin i ivo vapno, Oswiecim sa slomljenim staklom,
oito sadistikoj mati tih novinara nema granica.
Prolistao je taj gnusni asopis. U uvodniku glavnoga urednika kao
usput se tvrdilo da su Nijemci ubili tri milijuna idova u Poljskoj,
vjerojatno najvee masovno ubijanje u povijesti . No oito ne u
vagonima, plinom koji proizvodi mokraa, jer u senzacionalistikom
lanku eksplicitno se govorilo o Poljacima, ne o idovima. No, kojom
bi se to podmuklom metodom moglo pobiti sve te idove, kada su
vagoni valjda bili zauzeti Poljacima? Uostalom, kakvi bi to tek gubitci
bili za eljezniki prijevoz, metoda pogubljenja koja trai desetke tisua
vagona koje neprestano zauzimaju Poljaci od kojih se oekuje da do
smrti mokre po sebi ?
I kako to masovno ubijanje tri milijuna idova moe biti najvee
u povijesti ako je ubijeno gotovo dvostruko toliko Poljaka?
Problem s ovakvom vrstom Gruelpropagande nisu bile tako oito
nevjerojatne, da ne kae znanstveno neizvedive prie. Problem je to su
se neprestano objavljivale i moglo se prevariti neupuenu javnost. U
velikim stvarima, kao i u sitnicama. Izgleda da je Bonnier-pressen

317
prednjaio u tome sportu.
Dagsposten se nedavno iskalio, pomalo suvie agresivno, moglo bi
se rei, na prii koja je zapravo bila sitnica, dodue, objavljena u
Bonnierovu asopisu Domaica. Ondje je opisana pria, mogue da je
bila namijenjena mlaim itateljima ili barem njihovim majkama, o
tome kako norveka djeca nemaju lutaka kojima bi se igrala. Objanjenje
je bilo da su njemaki vojnici pojeli sve lutke u dravi.
Nebitna sitnica, moda. No udio istine u ovakvoj prii moglo bi se
rei da je podjednak onoj u prii o vagonima, plinu i masovnim
grobnicama.
Povrh toga, dao se izvesti jednostavan misaoni eksperiment,
preokrenuti priu u Domaici. Ako se ispripovijeda kako njemaka djeca
nemaju lutke kojima bi se igrala jer su ih idovi pojeli, kakve bi to
prosvjede s pravom pobudila takva propaganda.
Javnost vjeruje to eli vjerovati i vidi to eli vidjeti i zato vjeruje
u koje god zlodjelo, samo neka se Nijemce okrivi za to. Istovremeno se
otkrivao jedan masakr za drugim ondje kuda je prola Staljinova vlast i
uznapredovala Crvena armija a da to nije pobudilo nikakvo primjetno
zgraanje.

Nakon proljea toliko hladnog da je snijeilo ak i na Valpurginu no i

Prvi svibnja, napokon se zahuktalo ljeto. U lipnju je krenula prava
toplina i temperatura mora brzo je rasla.
Na kraju je naruio da se na mol ugrade stube za kupanje, tako da se
ene mogu leima spustiti u vodu, odgurnuti se od stuba i drati visoko
glavu dok se praakaju nogama. Navodno je taj osebujni stil plivanja
imao veze s frizurama.
Osobno je preferirao odmah zaroniti u vodu s ruba mola, djelomino
jer bi enski nain ulaenja u vodu ispao komian da to izvede mukarac,
djelomino, iskreno govorei, jer mu je bilo neugodno polako silaziti u

318
hladnou. Kada se zaroni, ok potraje nekoliko sekundi. Svejedno su
stube dobile praktinu uporabu i s muke strane. Nekada se s lakoom
uspinjao natrag na mol po oblinjem kamenju, no taj je manevar u
posljednje vrijeme postao teak, a popeti se uz nekoliko stuba nipoto
nije bilo nedostojno.
Oscar i Christa su, kao i obino, uronili u svoje redovno ljetno
itanje i dareljivo su dijelili svoju veliku zalihu knjiga s Johanne i
Helene, sada Hlne, koje su i jedna i druga vei dio dana provodile na
privatnoj plai sa svojim djeaiima. Carl Lauritz i dalje je bio u vojsci.
Istina, ve je dugo vremena bio prvi asnik, ali zagrizao je za ponudu da
nastavi kolovanje za rezervnog asnika. I uope mu nije bilo loe,
moda postane ovjek od njega, a ne zimi uitelj skijanja, a ljeti
jedriliar . Hans Olaf i njegova neslubena zarunica Alice takoer su
doli im je u gradu zatopljelo, a umjetniki ivot zamro.
Hans Olaf si je zamislio da e napraviti navoz ija se uporaba,
dodue, inila ogranienom. Vee brodice u jesen su odvozili u
brodogradilite, a amac na vesla i juniorsku jedrilicu moe se izvui na
ruke, uz pomo nekoliko balvana. No ipak e napraviti navoz, i to po
vlastitu shvaanju, oito mu je bilo nezamislivo postaviti ikakvo pitanje
ili zatraiti savjet od oca ili strica inenjera. Alice i Christa sve su se
ee izdvajale i razgovarale o politici i enskom pitanju.
Dani ispunjeni dokolicom prolazili su uobiajeno, kao da vrijeme na
suncu istodobno prolazi i polako i brzo. Takoer, trebalo se baviti i
ribolovom jer mnoga usta treba nahraniti.
U ratu nije bilo niega dramatinoga, Rommel u Francuskoj nije
poputao pred Saveznicima, Finska je ostvarila velike uspjehe protiv
Rusa, premda su se iz vedskoga tiska neprestano uli pozivi Fincima da
odustanu i potpiu primirje dok jo mogu, tako da barem imaju nekakvu
mogunost zadrati neovisnost.
Budui da bi mu brzo dojadilo itati knjige, svakoga bi dana proveo
pokoji sat u zavjetrini iza kue, gdje papiri nisu leprali. Crtao je i

319
promiljao projekt gradnje mosta tehnikom prednapetog betona. Od nade
do malodunosti, ponekad bi stekao dojam da je na tragu neem sasvim
novom, ponekad bi mu se to inilo nemoguim.
Oscar dugo nije bio osobito zainteresiran za tehnike muke svoga
brata, smatrao je da e jo za neko dogledno vrijeme biti prisiljeni drati
se stambenih zgrada. Ne zato to bi to bilo mudrije nego pozabaviti se
prometnom infrastrukturom, mostovima i cestama, eljeznikim
postajama i javnim zgradama. Nipoto, takve bi investicije s
ekonomskoga gledita sjajno odgovorile na rastue zahtjeve za punom
zaposlenou, to bi bila posljedica ako se svi mukarci po zavretku rata
sjate iz vojne slube. to e se, prema Oscaru, dogoditi za koju godinu.
Ne, ovdje se radi samo o politici, i to onoj domaih socijalista koji su
htjeli graditi dok ne nestane nestaice . Trenutano su imali
parlamentarnu veinu i, premda e vjerojatno izgubiti mnogo glasova u
korist komunista na izborima najesen, zadrat e vlast i nee je putati iz
ruku.
Potonji komentar, prilino okantan, omaknuo se Oscaru kao usput,
gotovo kao da se radi o neemu samorazumljivom, da e komunisti
izrazito napredovati na demokratskim izborima. Pa to valjda nije
mogue?
Bogme jest, uzdahne Oscar. Komunisti su sve popularniji sa svakim
njemakim porazom. Radi li se o kukavikoj prilagodbi ili svojevrsnoj
opinjenosti Crvenom armijom, to je teko odrediti. No ako ustrajni
Finci tvrdoglavo nastave ratovati u odnosu snaga 1 : 20, granica sa
Sovjetskim Savezom do sljedeeg e ljeta prolaziti kroz Alandsko more,
otprilike dokud stignu ribarskim amcem. Sudei prema pekuliranjima u
engleskim novinama, postojali su planovi za svojevrsnu sovjetsku
republiku Laponiju, preko koje bi Rusi zaposjeli Arktiki krug na tetu
to Finske, to Norveke i vedske. Ovaj, moda je to budunost na
koju se ljudi privikavaju. Osim toga, po tokholmskim kinima postali
su popularni ruski filmovi, moda je to primijetio ?
Ne, nije. Rado bi sada promijenio temu.

320
 Naravno, razgovor je oito otklizao u pogrenom smjeru, sloio se
Oscar. Ali kako su doli do toga? Aha! Poeli su sa socijalistima i
njihovom politikom gradnje. Nema sumnje da e se nakon rata trite
nekretnina pokrenuti. Jak porast u graevini poveat e interes za cijelo
trite. Trenutano, naravno, vlada mrtvilo, cijene nekretnina su na dnu.
No nakon promjene ozraja koje e zavladati po zavretku rata, vratit e
se i optimizam i otvorenost investicijama. To znai da ve sada treba
investirati u sve brojnije nekretnine u sreditu Stockholma. Isplatit e se
to ve u kraem roku, i vjerojatno je to najmudrije to mogu uiniti sa
zalihama gotovine kojima su jo raspolagali.
Ovo je zvualo kao prijedlog o kojem je Oscar elio da se izjasni.
Nije imao primjedaba, Oscar je nesumnjivo poslovno potkovan i, kao i
uvijek, ono to kae ini se posve loginim. Naalost, imao je pravo i u
vezi razvoja stambenih nekretnina u Berlinu, premda je Dresden jo bio
netaknut grad.
Naravno, uini kako dri da je najbolje, rekao je i demonstrativno
se vratio svojim nacrtima i biljekama o tehnici gradnje budunosti.
Zadnja ideja bila je privrstiti vagon s tranicama pod sam most i
pomicati ga naprijed usporedo s lijevanjem betona.
Svakodnevna etnja s Johanne i malenim Eilertom u kolicima bila
je svijetla toka njegove otune svakodnevnice. Priala mu je o intrigama
iz akademskog svijeta, o razliitim smjerovima unutar knjievnosti, o
novim literarnim zvijezdama na domaem nebu, o razilaenju izmeu
poetino usmjerene knjievnosti koja je zagovarala slobodnu i nezavisnu
umjetnost, i druge strane, koja je tvrdila da je zadaa knjievnosti zauzeti
stav prema uvjetima u kojima ljudi ive, te koji pisci su na jednoj, a koji
na drugoj strani barikada. Radilo se o pitanju koje ga inae nije osobito
zanimalo, vjerojatno jer je imao izrazito staromodan ukus, ali u njezinu
drutvu ti su mu razgovori, tako oslobaajue daleki od rata, priinjavali
veliku radost jer su njoj priinjavali radost. Ozarila bi se kada je
mogla priati o temi koja je bila njezin ivot, temi od prije i poslije
ivota u pokretu otpora, o emu nikada nije govorila. Zbog nje, ako se

321
ve nije osjetio mlaim, a onda se barem prisjetio mladenake
angairanosti.
On joj je, pak, priao o djetinjstvu u siromanome ribarskom
naselju u kojemu nisu ni znali da su siromani, o srei kada bi doao
bakalar ili bi bila dobra godina za haringu, kako je ivot u znoju lica
svoga znao biti sretan, bez materijalnih potreba ili uope nade, tako
razliit od ivota danas.
Smiren ivot u Sandhamnu, bez ikakvih velikih dogaaja, toga je
ljeta trajao sve do 21. srpnja. Tada je stigla vijest o atentatu na Hitlera u
njegovoj Vujoj jazbini i kako su krivci za to iz redova asnika u
Wehrmachtu.
Ni za stolom nije se dalo izbjei tu temu, najvie je Christa bila
nezaustavljiva. Prema njezinoj analizi, dugo vremena neki dogaaj nije
ovoliko ulijevao nadu, premda se inilo da je Fhrer, na nesreu,
preivio. Atentat je dovoljno jasno upuivao na to da u Njemakoj
postoji otpor, jedna druga Njemaka ispod crne nacistike povrine,
Njemaka koja bi istoga trenutka mogla sklopiti mir sa zapadnim
saveznicima, Njemaka koju se dalo spasiti. No s Hitlerom i dalje na
mjestu diktatora su, pak, sve takve nade bile unaprijed sruene. Nitko
nikada ne bi sklopio mir s Hitlerom. Jednako kao to ni on ne bi sklopio
mir prije konanoga Ragnarka.
Vjerojatno je taj luak i sam tako razmiljao, u vagnerijanskim
predodbama o predstojeem Gtterdmmerungu i sumraku ovjeanstva,
kada e doi do konane bitke, kada e novi ljudski rod iskoiti iz
ruevina i pepela.
Razgovor je potrajao nekoliko dana. Drao se izvan njega koliko je
mogao.
U prvoj polovici kolovoza vruina je poprimila tropske razmjere.
Nitko od njih nikada nije jeo rakove po takvoj vruini koja se protezala
do duboko u no. Rakovi su se brojili pod ribu i stoga nisu racionirani,
zbog ega je omiljena namirnica postala jo primamljivijom i tee

322
nabavljivom. Meutim, Oscar je bio u Stockholmu na posebnom
zadatku, tako je to nazvao, i vratio se natovaren da su kolica kripala po
pijesku dok se vraao iz pristanita u selu.
Bio je to radostan i dug dan, vrhunac ljeta proveden s obitelji.
Nitko nije kvario razgovore spominjanjem rata i politike.
Mir se protegnuo na jo dva topla tjedna. No kada je potom dolo
vrijeme da ponu misliti na kraj ljeta, na povratak u svakodnevicu i
posao, stigla je vijest da Pariz samo to nije pao.
Ne osobito neoekivana vijest. U svakom zlu neto dobro, barem e
se Oscarov francuski zet vratiti kui supruzi i djetetu.

***

JESEN JE donijela mnogo kie i hladnoe, a on je postajao sve

alosnijim. Sve to je moglo poi krivo, polo je, tako se inilo.
Parlamentarni izbori protekli su tono kako je Oscar predvidio.
Socijaldemokrati su ispali veliki izborni gubitnici i ostali bez cijelih
devetnaest mjesta, a time i bez parlamentarne veine. Komunisti su ispali
veliki pobjednici, zauzeli su novih dvanaest mjesta u domu. Od tri
komunista, sada ih je bilo petnaest, pet puta vie. Je li veane poelo
obuzimati ludilo, ele li Crvenu armiju na tokholmskim ulicama i
masovne grobnice po predgraima?
Nacisti su, ne ba neoekivano, potukli svoj prethodni rekord u
malom broju glasova. Ovoga puta dobili su ih jedva 7000, to jest
otprilike jedan promil. Pod uvjetom da se zbroje glasovi svih triju
razliitih nacistikih grupacija. to je pokazalo, ako nita drugo, da su
silne prie o tome koliko ima nacista u vedskoj, osobito u vioj
klasi , zapravo samo prie.
Tek nekoliko dana nakon parlamentarnih izbora, Finska je bila

323
prisiljena odustati i sklopiti mir s Rusijom, naravno, pod vrlo tekim
uvjetima i s velikim teritorijalnim gubitcima. Bizarno, ali sada se
sklopio mir i izmeu Engleske i Finske, Englezi su bili prisutni na
pregovorima u Moskvi. Da veani oproste Englezima to su slubeno
uli u rat protiv njihovih susjeda bilo je praktiki nepojmljivo.
Kia je pljutala, hladnoa se nastavljala i zaredale su se nove loe
vijesti. U Francuskoj je vladala anarhija, pri emu su takozvani slobodni
Francuzi progonili i linovali neprijatelje po vlastitu sudu. Oito je
Heleneina, ili bolje reeno, Hlneina Francuza takav posao spreavao
da se vrati kui i preuzme svoju odgovornost, premda su prola vie od
dva mjeseca otkada je pao Pariz.
Istodobno s vijestima o masovnim ubojstvima u Francuskoj dolo
je i do zloslutne ruske okupacije sjeverne Norveke, vjerojatno priprema
za jo jednu novu sovjetsku republiku, kao i na ostatku Baltika.
to se obitelji tie, unato svemu naziralo se slabano svjetlo na
kraju tunela. Budui da je vedska vlada sada priznala de Gaulleove
takozvane slobodne Francuze kao legitimnu francusku vlast, svi su
francuski diplomati izbaeni iz legacije u Narvavgenu. Henri Letang,
Helenein svekar koji je bio u nioj slubi, na mjestu tajnika trgovakom
ataeu, sada je postavljen na to mjesto, dok je njegov bivi ef postavljen
za veleposlanika.
Naravno, nije se tu imalo mnogo to rei, razumljivo je da
pobjednik preuzima diplomatsko predstavnitvo. Oscaru je to zacijelo
bilo olakanje. Obitelj u koju se Helene udala ponovno se mogla
uzdravati; vjerojatno je on diskretno snosio trokove za to proteklih
godina. Nije to bilo tek pitanje novca, razlika ionako ne bi bila znaajna.
No nikada nije dobro da blinji moraju ivjeti od neije milostinje.
Nestrpljivost i melankolija, ta kina jesen tjerala ga je u duge
besciljne etnje po tokholmskim ulicama. Povremeno bi neto obavio
na kojem od gradilita poduzea, tijekom tjedna uskoio bi na lijevanje
sloja betona ako bi se poslovoa razbolio. Vie mu je odgovaralo hodati

324
naokolo u radnoj odjei na gradilitu nego sjediti u uredu u Vstra
Trdgrdsgatan i baviti se besmislenim ponudama za gradnju mostova.
Trenutano je odgovor od drave uvijek bio negativan. I u tome je bilo
kako je Oscar rekao, da socijaliste do daljnjega zanimaju samo stambene
zgrade. Nema im druge nego pomiriti se s time, no istovremeno im je to
rad u uredu inilo beskrajno dosadnim.
Moda je sam sebe svjesno muio po kii na gradilitima, moda
mu se to ak i svialo, osjetiti kiu kako mu iba u lice i kako se izme
pune vodom, kao da je to oitija inaica rada u znoju lica svoga nego da
sjedi unutar etiriju zidova, u odijelu, i bavi se telefonskim razgovorima i
papirima. Uostalom, Oscar se ve uobiajeno energino bavio svim
uredskim poslovima.
Mogue da je njegova nova sklonost besciljnom lutanju po kii po
Stockholmu poput Viteza Tunog Lika sa sobom povukla jednu sitnu
potekou. Onaj tvrdoglavi kaalj mu se vratio. ak mu je bilo toliko
loe da je dobio visoku temperaturu i morao preleati nekoliko dana u
postelji, to je prezirao. Nikada, u cijelome svom ivotu nije bio
bolestan, moda je bio obolio od kakve djeje bolesti, na to je
zaboravio, ali nikada u odrasloj dobi. Odluno je odbio sve Christine i
Oscarove prijedloge da pozovu doktora Appelqvista ili nabave kakve
lijekove. Bolest treba pobijediti snagom vlastita tijela i eljom za
preivljavanjem, to je bilo njegovo vrsto uvjerenje. Uostalom, Christa
je i sama bila dokaz tome. Rijeila se hipohondrije i u potpunosti
prestala s nekadanjim redovitim boravcima u apartmanu u ljeilitu.
Ljutilo ga je slabo zdravlje koje je negativno utjecalo na pripreme za
skoranju proslavu Boia. Jo gorim mu se inilo kada su Christa i
Oscar predloili da pozovu Heleneina svekra i svekrvu i Antoineova djeda
Snanoga Arvida. Isprva nije vidio nikakva povoda tome, no potom mu
je Christa odrala lekciju, istaknuvi da su sada obitelji povezane
brakom, a zajednikoga slavlja nije bilo od svadbe. Antoine vjerojatno
jo uvijek oslobaa Francusku etiri mjeseca nakon osloboenja, no za to
se ipak ne moe optuiti obitelj monsieura trgovakog ataea. Bio bi

325
gotovo izraz neprijateljstva da ih ne pozovu, a nema razloga da izazivaju
takve nesporazume, osobito s obzirom na trenutanu situaciju.
Vrlo je dobro razumio to misli pod trenutanom situacijom , a da
ne eli otvoreno rei, da se germanofili posebice trebaju paziti sada, uoi
neizbjenoga njemakog poraza.
Ignorirao je taj argument i nastavio rekavi da sada kada je sruen
Akvarij nemaju dovoljno pristojnih gostinjskih soba za sve njih.
Oscar je naglasio da je Grand Hotel udaljen pet minuta pjeice,
monsieur Letang sa suprugom i svekrom nee se buniti protiv takvoga
smjetaja, osobito jer e, naravno, domaini preuzeti troak na sebe. A
naravno, nee se buniti ni brat Sverre. Time je problem rijeen.
Pokuao je prigovoriti da u ova teka vremena vie nee biti u
mogunosti pripremiti prihvatljivu boinu veeru.
Oscar se na to samo nasmijao, naalio se da su svinje svake godine
u jednako tekom poloaju, potpuno nesvjesne da su racionirane i da je
njihovo preseljenje na drugi svijet povezano s odreenom koliinom
birokracije i bonova, no on e se pobrinuti za to, kao i obino.
Posljednji mu je pokuaj bio prigovor koji je bio gotovo smijean,
to je prekasno shvatio, kada se ve poalio da, kako nema Ingeborg,
nitko nee biti sposoban sastaviti normalan raspored sjedenja za stolom.
Oboje su se na to nasmijali. Oscar je upozorio da jo uvijek imaju
jednu barunicu u obitelji, dok je Christa razdragano zavrtjela glavom i
otila po papir i olovku.
Naravno, pomislio je. Christa, prava boljevikinja kakva ve jest,
bez problema bi posloila raspored sjedenja za kraljevsku veeru za
stotinu ljudi.
Ovako emo! rekla je vrativi se i odloila arak papira na stol.
Ti si domain, dakle, imat e madame trgovakog ataea Amie za
stolom, on je poasni gost, najvii po rangu i prvi e put biti ovdje.
Verstanden?

326
 Rezignirano je kimnuo.
Idemo dalje. Johanne je, jasno, domaica, ona ti sjedi nasuprot i
naravno, uza sebe ima trgovakog ataea. Treba mu diskretno dati do
znanja da se ovdje za stolom treba zahvaliti na obroku, s tim Francuzima
se nikad ne zna, imaju svoje udne obiaje. Zasad sve jasno?
Ponovno je kimnuo.
Koliko sam shvatila, Hans Olafova neslubena zarunica ovoga
puta ne dolazi. Njezin otac smatra da sve dok nisu slubeno zarueni,
moe lijepo ostati kod kue u vrijeme ovih raznih obiteljskih okupljanja.
Poslije e, kao i obino, naizmjence slaviti Boi s jednom i drugom
obitelji, ali prvo idu slubene zaruke. To nas ostavlja s dvojicom mladia
bez enske pratnje, njih emo staviti svakoga na jedan krai kraj, ovako!
Nacrtala je mjesto za svoje sinove, ali odmah joj se na elu pojavila
zabrinuta bora.
Ja sam sa Sverreom za stolom, nije ni prvi ni zadnji put... ali
ovdje imamo osjetljivu situaciju. Jer... ne, ekaj malo, moemo malo
varati. Zapravo bi Rosa pored sebe trebala imati Snanog Arvida, ali
onda bi Helene sjedila pored svog oca. Idemo njih zamijeniti, ako netko
primijeti tako sitan faute, onda e imati i razumijevanja i oprostiti nam
greku. Evo, gotovo!
Samo da nam ne zgade veer pjevanjem Marseljeze i
nazdravljanjem propasti Njemake , promrmljao je, nakon to ga je
Christa, kao i obino, pobijedila.

Glede rizika od nepriline razdraganosti za boinom veerom, posve

neoekivano u pomo mu je priskoio SS.
Ni tjedan dana prije Boia dvije su najbolje prekaljene divizije SS-
a iznenadno krenule u protunapad kroz ardenske ume i putem zbrisale
ameriki otpor. Cilj je bio povratiti luki grad Antwerpen i zaustaviti
dopremanje materijala i pojaanja, a zatim povratiti i osigurati Belgiju.

327
Prvih su dana ratna izvjea na Radio Berlinu bila gotovo euforina i
jednako toliko sumorna na BBC-ju. Izgledalo je kao da e se dogoditi
udo. injenice su govorile da je Njemaka doista krenula u protunapad i
potpuno slomila svaki pokuaj otpora.
Oscar je bio umjereno pesimistian. Naravno da e ti poluobrazovani
ameriki seoski deki, koji samo znaju razvlaiti vakae gume, dobiti
batina ako ih se postavi pred cijele dvije divizije SS-a, pa to se razumije.
Ali ako Nijemci nisu uspjeli ukrasti dovoljno benzina tijekom svog
prodora, ofenziva e se brzo ispuhati. Inae e se rat produiti tek za koji
tjedan. Naime, na mjesto palih drugova doi e novi, tih amerikih
seoskih mladaca koji samo znaju razvlaiti vakae gume ima u
beskrajnim koliinama. Slino kao u Sovjetskom Savezu.
Nasreu, nesigurna situacija na Zapadnom bojitu odrala je lijepu
razliku i za vrijeme boinih praznika. Gosti su se suzdrali od pjevanja
Marseljeze, svi su izbjegavali razgovor o ratu.
S obzirom na okolnosti, Boi je zapravo bio sjajan. Oscar je
nadmaio samoga sebe u umjetnosti nabavke razliitih oblika svinjetine i
suene ribe, koji su bili kulinarski preduvjet za Boi predratne
kvalitete , razgovor za stolom tekao je lako i ugodno, Sverre je kao i
obino nosio svoju crvenu, ne, grimiznu leptir-kravatu. Svi su imali
razumijevanja jer Snani Arvid nije mogao doi do smokinga u
odgovarajuoj veliini, nazdravljati osloboenju Francuske nije bilo
problematino, to da se drugo radi s francuskim diplomatom za stolom.
Sverreov badem u kai bilo je udo koje se vjeno ponavljalo, statistiki
toliko malo vjerojatno da su isto zdravorazumski morali poeti slutiti da
neto nije u redu.
Dama pored Lauritza, Amie, bila je izrazito razgovorljiva i njezine
prie o tome kako je kao mlada pjevaica dola u Pariz ne znajui ni rije
francuskoga i kako je imala samo muno, ili bi moda trebalo rei teko
zaraen novac svoga oca, da ga iskoristi i postane umjetnica, bile su
koliko drastine, toliko i humoristine. Doista si je mogao predoiti
njezino olakanje kada je u tim umjetnikim krugovima napokon naila

328
na Francuza koji je, tko bi rekao, govorio nekakvim norvekim. Takoer
je bilo itekako razumljivo kako su stvari funkcionirale izmeu to dvoje
mladih u Parizu, od svih gradova gdje se mladi ljudi mogu nai.
Jedna jedina stvar ga je presjekla za vrijeme veere. Neak Carl
Lauritz zamijenio je svoj smoking kadetskom odorom. Razumljivo je
bilo da je ponosan, nije bila stvar u tome. No previe ga je podsjealo na
to kako je Karl svakoga Boia sjedio u odori, to ga je podsjetilo i na
Haralda, na dvojicu palih sinova asnika.
Bilo da su Henrija Letanga podsjetili da treba zahvaliti na jelu ili
nisu, odrao je vrlo lijep govor nakon to su odradili natjecanje s
bademom u kai i nakon to je objavljen tradicionalni pobjednik.
Zacijelo ga je netko obavijestio kada je pravi trenutak za to.
Henri, koji je bio srdaan momak, premda je na svoj nain bio
Francuz, zapoeo je kimnuvi Ingeborginu portretu koji mu je stajao
nasuprot s druge strane stola i jo jednom ispriavi priu kako ga je, kao
asnika u francuskoj mornarici, od invalidnosti, a moda i od smrti,
spasila njemaka lijenica u pristanitu u Bergenu. Ako ita, to ukazuje
na nedokuivost ivotnih putova, na to kako se budunost nikada ne
moe predvidjeti. Kao ni sada, kada etvrt stoljea poslije sjedi pred
portretom te sjajne Njemice u vremenima u kojima bi njegovi zemljaci
trebali mrziti les boches . Dok sada sjede ujedinjeni za istim stolom
vrijedi razmisliti o tom podsjetniku kako je mrnja meu narodima
apsurdna, to je samo jedan Balzac mogao zamisliti, kao netko dobro
upuen u ljudsku komediju. Na kraju je predloio zdravicu koja nije
samo izraavala zahvalnost na sjajnoj gostoljubivosti, nego jo vie
prema Ingeborg.
Duboko dirnuti, nazdravili su.
Iz jasnih su razloga uvodni obredi u boinome salonu bili kratki.
Drvce je stajalo na svome uobiajenu mjestu, ali sada su ponovno imali
malu djecu koja su dobivala darove. Johanne je povela Eilerta za ruku,
djeai je bio lijepo odjeven, oiju velikih i sjajnih, kako se ve oekuje

329
da djeca gledaju u ovakvim prilikama. Helene je ula s malenim Ericom
u rukama i sve su ga ene poele tipati i htjele ga pridobiti da se
nasmije. Eilert je dobio dar od djeda, veliki paket u kojemu su se nalazili
vlak i kamion marke Brio, prave drvene igrake. Jedino ega u vedskoj
ne nedostaje, igraaka koje podnose grube djeake igre, pojasnio je
Lauritz.
U gospodskoj sobi nadugo i nairoko prepustili su se priama
Snanoga Arvida sa svih strana svijeta, Sverre je posluio kao neka vrsta
aptaa. Ipak se Sverre u to doba prilino zanimao za snagu i dizanje
utega, takoer je i naslikao mnotvo slika s tim motivima, premda je sav
njegov rad jedan imbcil od engleskog lorda pretvorio u pepeo.
U sobi za gospodu postalo je ugodno u najboljem smislu rijei,
najvie zahvaljujui espriju kojim ih je Henri velikoduno obasipao.
Bilo iz diplomatskih razloga ili iz naivnosti, inio se potpuno
neupuenim u to da u ovoj kui jo postoji netko tko se nada njemakoj
pobjedi, no elegantno je izbjegavao tu temu.
Kada su Henri i Sverre oteturali van mahnuti Snanome Arvidu, jer
htjeli su se spustiti pjeice do Grand Hotela madame Amie Letang
Karlsson je odavno odvezao na svoje je iznenaenje otkrio da su Rosa
i Johanne i dalje u boinom salonu.
Pozdravili su se s gostima na vanjskim stubama i vratili se u
hodnik, gdje je demonstrativno zavrio veer poeljevi Oscaru i
njegovim sinovima laku no jer je nasluivao nekakvu nevolju. Jest da je
bilo iznenaujue, no istoga trena prihvatili su njegovu poneto grubu
gestu.
Johanne i Rosa jo su sjedile uz vatru, kao da uope nisu imale
namjeru otii spavati. No dojam je bio pogrean. im su Oscar i neaci
poeljeli laku no i povukli se, Johanne je ustala, poljubila ga u oba
obraza i takoer poeljela laku no.
Rosa je ostala sjediti. Iz posude za hlaenje vina na stolu virila je
jedva dopola popijena boca mozelkoga vina.

330
 Tako dakle, pomislio je, sjeo i jednostavno si natoio u au koju je
Johanne ostavila, Rosa je ve bila namirena. Da vidimo to je sada.
Bila je slatka, doista jest, nalik svojoj sestri, ali ne toliko. Johanne
je izgledala poput filmske zvijezde, Rosa sa svojom mnogo svjetlijom
riom kosom, naoalama i mravije grae, izgledala je poput sveuiline
lektorice koja predaje povijest knjievnosti. inila se napetom, znai da
ima neto rei, nadao se da nije nita to bi imalo veze s njezinim
posebnim saznanjima. O ratu je po svoj prilici znala vie od svih lanova
obitelji zajedno, ukljuujui i slobodne Francuze.
ekala si me , zakljuio je i podignuo vinsku au nazdravljajui,
s osjeajem da je ovo ve doivio.
Tako je oe, jesam , odgovorila je i uzvratila mu nazdravljanjem.
Ve sutra moram na posao, imamo kriznu situaciju.
Ardenska ofenziva?
Da, ali ne samo to.
ekao je. Nesvjesno se nagnula naprijed isto kao Johanne, sjedila je
u istome naslonjau kao onomad Johanne, bilo je kao u snu.
Ako ima neto o emu eli razgovarati u etiri oka, mora poeti
odnekuda. Imaj na umu da si ti moja voljena ki i da sam uvijek na
tvojoj strani , rekao je koliko je mogao ohrabrujue. Plaio ga je njezin
strah.
ekam dijete , rekla je naglo.
Isprva je zinuo od iznenaenja, zatim je udario u nekontroliran
smijeh.
Ovo nije mogue , protisnuo je i jedva odloio au da ne kaplje
vie nego to ve jest.
Jest, oe, istina je.
Zavrtio je glavom, obrisao suze od silnog smijeha i pokuao se
sabrati.

331
 Aha , ree. Znai da moramo raistiti nekoliko stvari jer si krta
na rijeima. eli li ekati dijete?
Da, oe, elim. Planirali smo ovo.
Tako, znai. Dobro je za poetak, to smo rijeili. Ali stvar je u
tome to otac djeteta nije nepoznat, ali je zato tajan?
Upravo tako, oe.
Ovo si sigurno nekako dogovorila s Johanne. Zna li da sam
istovjetan razgovor vodio i s njom?
Naravno da znam.
Mogao sam si i misliti. No za poetak, nazdravimo djetetu.
Nazdravili su, djelovala je kao da je osjetila olakanje. Razmiljao
je. Da se nastavi aliti ili da zadri ozbiljan ton razgovora?
No dakle, u kojem si mjesecu?
Treem.
A kada e biti vjenanje?
Nakon rata, kada se dijete rodi.
Brzo je raunao u glavi.
Znai da e rat zavriti prije Ivanja?
Da, oe, vjerojatno negdje u oujku, travnju. Moda neto
poslije.
Kako to zna?
Mnogi to znaju. Njemaki glavni tab zna, London zna, Moskva
zna, mi znamo, pa tako i vedska vlada. Nema nikakve sumnje u to.
Nee biti nieg nepredvienog, nikakvih udesnih njemakih
oruja u zadnji as?
Ne, nemaju goriva za svoje malobrojne Me 262, a ni za tenkove.
Kada V-2 krenu na London ubiju u prosjeku jednu osobu. Bogme nema

332
nikakvih udesa. Pokuali su napraviti bombu koja... ma, pustimo sad
to. Uglavnom, rat je razrijeen.
Bilo je neke vojnike uvjerenosti u njezinu dranju, koju je
prepoznao. Kako god da okrene, vojni dio razgovora inio se pogrean.
Razgovarajmo radije o djetetu , predloio je. Planirala si roditi
oko Ivanja, znai, kao Johanne ?
Da, nas dvoje, hou rei, otac djeteta i ja, paljivo smo planirali.
Rat nam je uzeo toliko mnogo, elimo odmah zapoeti novi ivot im
sve zavri.
Mislim da mi onda preostaje jo samo jedno pitanje. Naravno da
zna sve o Johanneinoj silnoj tajnovitosti. Je li kod tebe isti takav sluaj,
je li on oenjen mukarac koji ima djece, prvo ide rastava u nekoj
neodreenoj budunosti, a onda moete dalje?
Ne, nije oenjen.
Znai da ste vi, kako da to kaem? Tajno ste zarueni?
Sada je doao red na nju da udari u smijeh.
Da, oe! Stvarno bi se to moglo tako rei. Oboje radimo u tajnoj
slubi. U oujku ili travnju, najkasnije negdje u svibnju, ocu e sve
postati jasno.
ini se da u ovoj obitelji imamo neobinu sklonost izvanbranoj
djeci , promrmljao je, istovremeno se nasmijavi.
Ustao je, priao joj, povukao je iz naslonjaa i zagrlio.
Sretan vam Boi svima troma , proaptao je.

333
 1945.

DVA DANA BOMBE SU PADALE na Dresden u najgorem masakru koji

je ovjeanstvo vidjelo. U prvom valu stiglo je vie od 1000
Lancasterovih bombardera, sljedei val tijekom noi donio je jo toliko.
Sutradan su Amerikanci nastavili bacanjem dodatnih 1000 tona bomba na
grad. Posade zrakoplova izvijestile su o poarima i dimu koji se dizao do
visine od nekoliko kilometara, centar grada cijelo to vrijeme bio je bijela
uarena jezgra vatrenih oluja.
Novine su sada trijumfalno pronale jo jedan izraz. Hamburgizacija
vie nije bila dovoljna, sada su gospoda urednici zakljuili da se ima
govoriti o pretvaranju u prah , sveopem razaranju.
Nakon dvaju dana i dviju noi od starogradske jezgre nije ostalo
nita, dvorac Zwinger, stara i nova vijenica, Johanneum i najljepa
zbirka porculana u Europi, pinakoteke, Semperoper, Dvorska crkva i
Frauenkirche, sve je uniteno.
Proitao je sve novine. Ne samo da su podatci bili zastraujui,
preko svake granice na kojoj bi ak i najdijabolinija mata morala stati
sve skupa bilo je nepojmljivo.
Dresden?
Grad je inae imao neto vie od 600 000 stanovnika, no izbjeglice
iz cijele Njemake koje su ostale bez doma okupile su se i nale nekakvu
sigurnost u tome gradu, Firenci na Labi , jednome od najljepih
europskih gradova koji nije imao nikakvo vojno znaenje, nikakvih
vojnih ciljeva i ba nikakve industrije. Upravo zato se ondje u lanoj
sigurnosti okupilo izmeu dva i tri milijuna izbjeglica.
Ako je rat ve bio dobiven, kao to se znalo u vedskoj tajnoj
slubi, ali i u Moskvi, Londonu i Washingtonu, emu ovo?

334
 Zato poiniti najvee masovno ubojstvo u ljudskoj povijesti, u ratu
koji se ve smatrao dobivenim?
Englezi ele istrijebiti njemaki narod. Postoji li drukije
objanjenje?
Vatrene oluje nad tako malom gradskom jezgrom, toliko
prenapuenom izbjeglicama, to su zacijelo bile stotine tisua mrtvih. A
Englezi i Amerikanci svejedno su nastavili. Vraali su se neprestano s
novim armadama bombardera. Danju su se Amerikanci u niskom letu
zabavljali pucanjem iz strojnica na malobrojne preivjele, koji su uz
obale Labe potraili zaklon od vatrene stihije.
Apokaliptini pakao na Zemlji se ostvario, stvorilo ga je
nepojmljivo ljudsko zlo. Bombardirati gradove s funkcionalnom ratnom
industrijom barem je bilo razumno. Ali Dresden, gdje se moglo unititi
jedino ljudske ivote i umjetnost?
Nad Dresdenom nije bilo spomena o zranoj obrani. Tome su se u
novinama izrugivali kao da se radilo o dokazu njemake gluposti. S
uitkom i divljenjem opisivali su kako su Saveznici smislili sasvim
novu vrstu zapaljivih bombi napunjenih bijelim fosforom, koji se ne da
ugasiti vodom. Ljudi na koje je kapnulo ma i samo nekoliko kapi toga
bijelog fosfora, polako su bili spaljeni do smrti i nije im bilo spasa.
Ovo se doista ne moe pojmiti.
U jednome kutku male blagovaonice imali su starinski aparat, kupio
ga je jo u vrijeme studija u Dresdenu. Radilo se o kutiji od mahagonija
koju je osvjetljavala obina arulja. Unutra se nalazio smotak s
privrenim obojenim razglednicama, po dvije jedna do druge, koje su
predstavljale sve dresdenske znamenitosti, spomenike kulture, trgovake
ulice, crkve, dakako i Semperoper. Upalilo bi se svjetlo, pogledalo kroz
dvije lee i rukom vrtjelo udvojene slike, pa su se prizori vidjeli
trodimenzionalno.
Sjedio je sam u maloj blagovaonici, okretao krug za krugom, sva su
mu mjesta bila poznata, pokuao si je predoiti da je sada sve to

335
 pretvoreno u prah , kako su vedske novine zlurado prenosile.
U njegovoj se obitelji ne plae. Njegova vlastita majka neimatini
usprkos nikada u ivotu nije plakala. Ni on, osim jednom, neposredno
nakon to je u bolnici primio jednu vijest o smrti. Sada je plakao.
Satima.
Kao to je Oscar toliko puta rekao. Resursi SAD-a i Rusije su
neiscrpni. Mogu si priutiti razbacivanje ovakvim bombama koliko ele,
nad jednim za drugim njemakim gradom, a za zabavu su krenuli od
najljepega.
Bilo je i kako je Christa rekla. Hitler nee poput kakva razumnoga
dravnika odustati nakon ove neprimjerene demonstracije sposobnosti da
se istrijebi itav narod. ekao je Gtterdmmerung, bio je lud,
svojevoljno je podupirao Engleze u onome to su oito eljeli vie od
svega, pobiti sav njemaki narod.
Tekim koracima uspeo se do svoje sobe, zbacio cipele s nogu i
posve odjeven legao pod perinu. Bio je iscrpljen, zakaljao je nekoliko
puta i zaspao.

***

ONO EGA su se najvie bojali nije se dogodilo, da e Saveznici

unitavati grad za gradom onako kako su uinili s Dresdenom. Doista se
moglo postaviti pitanje zato.
Ako su bili toliko premoni i vie se nisu trebali bojati njemakih
lovaca, zato su se zadovoljili Dresdenom? Je li im jedini cilj bio ubiti
ljepotu?
Vie nije odlazio u ured, nije imalo smisla. Ono malo vedskih
nekretnina koje su ostale u posjedu poduzea, o tome se Oscar
svakodnevno brinuo kao da rata nema. Ili moda kao da je ve gotov.

336
 Rusi su se neumoljivo pribliavali Berlinu, Amerikanci su u
zapadnoj Njemakoj zauzimali grad za gradom. Ako uniteni Dresden
preuzmu Rusi, to je najvjerojatnije, zaplijenit e sve prazno zemljite
pod pepelom i ruevinama koje je poduzee Lauritzen & Lauritzen
slubeno jo uvijek posjedovalo. Bio je to u ovome kontekstu manji
problem i pao mu je na pamet tek nekoliko dana nakon bombardiranja.
Njemaki koncentracijski logori poeli su se prazniti. Jedan od
lanova vedske kraljevske obitelji uspio je ispregovarati osobno s
Heinrichom Himmlerom da se skandinavski zatoenici vrate kui, meu
njima 7000 Norveana i Danaca, dakle onih koji su prema
greuelpropagandi trebali biti ubijeni. Ipak e se vratiti kui, bit e sve u
redu.
No kada su Amerikanci uli u logor Buchenwald, svijet se sruio.
Snagom razuma nije se dalo obraniti od slika koje su se proirile
svim novinama. Nije imalo veze s onim o emu se blebetalo u
Dagspostenu. Nije imalo veze ni to je Sven Hedin oajniki drao
govorancije o dobroj staroj antinjemakoj propagandi, poznatoj jo iz
Prvoga svjetskog rata.
Slike gomila leeva bile su prave. Ostatci izgladnjelih ljudi
svjedoili su da to nije moglo biti uinjeno na brzinu. Dokazi su bili
nepobitni.
Potom su stigle slike iz Oswiecima, logora koji se na njemakom
zvao Auschwitz.
Vie nije plakao. Odustao je, slomio se. Ovo su poinili Nijemci.
Ili jo gore, ovo je poinio SS. SS, ponajbolji njemaki vojnici, elita
nad elitom, Haraldova braa po oruju.
Groznica, ludilo, moda oboje. Nije se mogao odrati na nogama,
hroptao je dok je disao i udario u iznenadan napadaj kalja od kojega se
nakratko uspaniio da e se uguiti. Morao je naas sjesti i mirovati.
Oscar je bio u uredu u Stockholmu, Christa je zacijelo leala na

337
nekom divanu i itala. Dovrio je sve novine i vidio sve slike, sa svime
je bio gotov.
Oprezno, da ne pone opet kaljati pa da ga Christa uje, oduljao se
u svoju sobu, irom otvorio prozore, razodjenuo se sve do gaa i ispruio
se na krevet.
Isprva je osjeao ledenu hladnou, morao je uzeti jastuk da prigui
prve napadaje kalja, prije nego to su se primirili.
Ispoetka je morao nakratko stisnuti zube, no uskoro se tijelom
proirila ugodna toplina.
Groznica od koje je poeo sanjati lijepe snove. O Kielu 1907., o
njezinoj ruci na njegovoj na kormilu, o djeci dok su bila mala.
Povremeno bi mu se osjetila razbistrila kao kada oblaci prelete
nebom. Maleni Henning u Hrnsandu ipak je zbrinut. Britta takoer,
premda je po svoj prilici nala mlaega, siromanijeg i boljeg mukarca
od njega. Kako bilo, cijeloga ivota pokuavao je preuzeti odgovornost.
Johanne i Rosa prile su njegovoj postelji i uzele ga svaka za jednu
ruku, Rosa sa svojim novoroenim sinom ponovno su dobili djeaka.
Sjekli su valove, a bijela pjena zapljuskivala je pramac dok se Ran
okretala u vjetar na posljednjoj dionici prema Kielu i cilju. Tako su se
srano nasmijali svome nevjerojatnom iznenaenju dok su podizali
spinaker kojemu svijet jo nije vidio ravnoga, golemu norveku zastavu,
slobodnu pobjedniku norveku zastavu.
Posljednje na to je pomislio bio je most Kleivebron na
Hardangerskoj visoravni i kako je to najbolji koji je ikada sagradio.
Kada se Oscar te veeri vlakom vratio kui, imao je vrlo
neoekivano drutvo. Haralda, ne vie Freitala, nego Lauritzena, koji je
govorio samo norveki. Za vrijeme posjeta Saltsjbadenu prije nekoliko
godina, najvaniji mu je zadatak bio upozoriti Johanne da je otkrivena,
jer radila je kao kurir za norveki pokret otpora. No usput je iskoristio
priliku da obnovi svoju isteklu norveku putovnicu u legaciji u

338
Stockholmu.
Sada se vratio s rijekom osloboenih danskih i norvekih logoraa,
u bijelim autobusima Crvenoga kria. Jedva je ekao da vidi oca.

339
 Napomene

[1] Kallocain, vedski distopijski roman preveden na desetak jezika

(op. prev.)

340
 [2] vedske dnevne novine koje su poele izlaziti za Drugoga
svjetskog rata i nastavile nakon rata, sve do 1950. Izdavanje je tijekom
ratnih godina financijski podupirala Njemaka.

341
 [3] U sjevernoj vedskoj, ali i ostatku sjeverne Skandinavije, krajem
19. i poetkom 20. stoljea postojao je snaan vjerski pokret unutar
luteranstva, lestadijanizam (prema utemeljitelju Larsu Leviju
Lstadijusu), poznat po zagovaranju odbacivanja alkohola u sredinama
gdje je alkoholizam bio vrlo rairen i ozbiljan problem meu
stanovnitvom.

342