Friedrich Rittelmeyer - Rudolf Steiner Ulazi U Moj Život

Rudolf Steiner ulazi u moj ivot
Roen 5 listopada 1872, u Junoj Njemakoj, Dr Friedrich Rittelmeyer je bio vodea

figura u Luteranskoj crkvi poetkom stoljea. U vrijeme kada je vjerovanje u
autentinost Evanelja brzo blijedjelo, bio je jedan od pionira koji je ponovno otkrio
njihov trajan znaaj kroz meditativni pristup. Dramatian okret u njegovu ivotu bio
je susret s Rudolfom Steinerom, putem ije je duhovne znanosti otkrio novi svijet
misli. Posveenje toj novoj mudrosti donijelo mu je vee, uzvienije shvaanje
Kranstva. Godine 1922, rtvovao je eminentan poloaj sveenika da bi vodio
Zajednicu krana, meunarodni pokret za religijsku obnovu utemeljen u suradnji s
Rudolfom Steinerom. Umro je 23 oujka 1938, tijekom odravanja duhovne bitke
protiv sakupljenih sila tame.
Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 1

OVA knjiga e nai svoj put do onih koje zanima pitanje: Kakav je Rudolf Steiner bio
kao osoba? i koji bi radije sasluali svjedoka nego strance ili protivnike. Biti e im
kazano kako ovjek na osnovama moderne protestantske teologije dolazi do Rudolfa
Steinera, i to je doivio u odnosu s njim. Izvjetaj ima svoja ogranienja: intimne i
osobne stvari ne pripadaju oblasti javnosti, premda su esto upravo to stvari koje su
donijele najjae uvjerenje; okultne i duhovne stvari ne mogu uvijek biti prenesene,
iako su mogle dati poticaj za najdublje doivljaje. Unutar tih ogranienja, meutim,
nudim ono za to osjeam da je na bilo koji nain mogue rei.
Nisam pisao zabiljeke o mojim susretima s Rudolfom Steinerom. Izgledalo mi je

nekako neprirodno da ulazim u svaku konverzaciju sa svjesnom namjerom da poslije
sve zapiem. Osjeao sam da bi to ugrozilo slobodu i polet direktnog odnosa i
konano prisnost. I tako ne ponavljam rijei Dr. Steinera doslovno, kako su stvarno
izgovorene, premda su koriteni zarezi iz razloga distinkcije. Dajem ih onako kako
ive u mojoj memoriji i preuzimam odgovornost za njihov sadraj i znaenje, ali ne i
za njihovu doslovnu tonost.
Od poetka do kraja nisam razmiljao o sebi toliko kao o izoliranoj osobnosti u

konverzaciji koju sam mogao imati s Rudolfom Steinerom. Rako sam sebi: Samo
nekolicina ima priliku doi u bliski kontakt s takvim ovjekom. Ali ta nekolicina ima
obvezu prema cijelom ovjeanstvu, i u onome to pitaju i istrauju, i u odgovorima i
informacijama koje su im udostojene. Izgledalo je da je sam Rudolf Steiner razumio i
odobravao moj pristup, i rekao mi mnogo. Znao je da neu na to gledati kao na moje
vlastito vlasnitvo i da u to ponovno dati ovjeanstvu u pravo vrijeme.
Ako e ova knjiga biti ono to se eli da bude pria kako ovjek iz sadanjeg
Kranstva dolazi do Rudolfa Steinera dopustivo je uvesti ak i podreene osobine i
konverzacije koje nisu pune tekog sadraja, kada su dijelovi cijele slike. Putovi do
Rudolfa Steinera su mnogostruki. I ovoj knjizi je pridruena nada da e ljudi iz sasvim
razliitih sfera ivota - lijenici, uitelji, umjetnici, politiari takoer rei kako su
oni doli do Rudolfa Steinera. Jer dok se pria na taj nain ne uvea i upotpuni ne
moe nastati prava i potpuna slika o njemu.
POSTOJE trenutci u ovjekovu ivotu kada izgleda da je svjestan delikatne

zvonjave zvona. Svie novi as sudbine. To je zaista kao da je zurenje viih duhova
bilo usmjereno na njega. Mnogo zavisi i za njega i za druge, od djela kojeg tada
poduzima.
Jedan od takvih trenutaka je doao krajem godine 1910, kada sam primio zahtjev
iz veeg grada na sjeveru Njemake da odrim javno predavanje o religijskim
stremljenjima sadanjeg vremena. Bio sam duboko zainteresiran za tekue tenje za
obnovom religije, i sada, kada je to bilo pitanje davanja openitog pregleda, inilo mi
se da me jako izraen nedostatak simpatije uvijek tjerao da ignoriram odreeni
fenomen vremena, naime "Teozofiju". Ako prihvatim predavanje, bila je moja

dunost da takoer uem i u fundamentalne principe te struje. Do tada sam o tome
znao veoma malo. Antagonistiko opredjeljenje stajalo je na putu. Izgledalo mi je kao
masa neutemeljenih izjava, kao radoznalo i nepromiljeno ispitivanje duhovne
pozadine univerzuma, zamorno i bezduno, stvarna mjeavina orijentalne misli i
Kranstva, nesposobna za sve ozbiljne duhovne zahtjeve, netolerantna za sve prave
religijske osjeaje, drska, hladna, trgovina senzacijama.
Ali napokon jedino je ispravno pogledati to vrijedi u oima ovih ljudi. rtve
koje rade vrijedne su respekta i oni su nalazili nepogrjeivu satisfakciju u ivotu.
Svatko tko osjea da je barem potrebno obratiti panju na religijski ivot
suvremenika, treba u odgovarajue vrijeme dublje ispitati tu domenu.
Tako sam pisao predstavnicima razliitih teozofskih institucija u Nurembergu,

gdje sam tada radio kao protestantski sveenik, upitavi da li ih mogu posjetiti da ih
pitam u vezi njihova pokreta i posuditi njihovu literaturu. Uskoro nakon toga, moj
budui prijatelj Michael Bauer sjedio je u mojoj radnoj sobi. Utisak koji je ostavio na
mene bio je neoekivan i sasvim neobian. Iznenada sam imao ispred sebe ovjeka
rijetke duhovnosti, onog koji je teio najviim idealima u ivotu. Dolazei iz
jednostavne seljake obitelji iz Gornje Frankonije, sa zanimanjem "samo
srednjokolski uitelj", Michael Bauer je pretraio svaku domenu moderne duhovne
misli u svojoj potrazi za istinom. U svojim ranijim godinama slobodni mislitelj u koli
Ernsta Haeckela, posvetio se prirodnoj znanosti, iznad svega fizici i kemiji. Uporna
tenja za viim samo-razvitkom vodila ga je do spisa vapskog okultista Kerninga, i on
se odluno posvetio prakticiranju njegovih "vjebi". Michael Bauer je proao mnoga
podruja njemake filozofije, uvijek na tragu konanih naela.
Hegel, o kojem ima temeljito znanje, postao je njegov najdrai filozof. Pokuao je
ovladati stranim jezicima, ne samo francuskim i engleskim, ve takoer latinskim,
grkim i ak i sanskritom, da bi se napajao s izvora. U to vrijeme tek je dosegnuo kraj
svojih etrdesetih godina. Taj visoki, mrav lik, s tamnom bradom i dugim, upadljivo
duhovnim licem, mogao bi se uzeti za one indijske "Uitelje" koji lutaju gradovima
Europe. uo sam o ljudima kojima je sami pogled na Michaela Bauera koji se kree
meu cvijeem u njegovu vrtu bio poseban dogaaj u njihovim ivotima. Ali njegove
oi su odavale najjai utisak. Nije tu bilo nikakve sugestije bilo kojeg indijskog
elementa; kroz te oi vani je sijalo svijetlo Krista. Samo s jednom iznimkom samog
Rudolfa Steinera nikada nisam vidio takvo zlatno svijetlo u dubinama ljudskih oiju.
Mudrou ispunjena dobrota zraila je od njega i ispunjavala cijelo njegovo
okruenje. Uvijek je bio spreman cijeniti svako ljudsko bie, makar i najnezrelije; i
nikada dopustiti da sam bude nadvladan od bilo kog ovjeka, makar i najveeg. ak i
prema Rudolfu Steineru njegov stav je bio zadivljujue slobodan. Djeja sposobnost
potovanja je neumanjena ivjela u ovjeku zrelih godina koji je bio doveden na ivicu
ponora od tekih udaraca sudbine i nemilosrdnim naprezanjem. Ali ta ista mo
potovanja, kakvu slinu nikada ranije nisam vidio kod odraslog ovjeka, bila je
kombinirana, u njegovu sluaju, sa vrstom samouvjerenou i osjeajem sebe. To
jedinstvo potovanja i slobode u ljudskom biu poticalo je atmosferu plemenitosti
koja se mogla osjetiti kad god je netko s njim priao. Poseban tip Provienja vodio je

upravo ovog ovjeka na moj put kada sam se poeo raspitivati o Teozofiji. Da on nije
bio tu, moja srea bi vjerojatno bila kao i stotina od moje generacije. Mogao bih otii
uti predavanje Rudolfa Steinera da bih "znao neto o njemu". Trebao bih proitati
neku njegovu knjigu u kritikom duhu da bi "formirao miljenje". Ali proao bih
pokraj najveeg ovjeka mog vremena bez da naslutim tko je doao na moj put.
Takoer i druge stvari, naravno, bile su priprema za taj as sudbine. Prije kratkog
vremena predavao sam na kongresu u Junoj Njemakoj o temi Prijatelji u
kranskom svijetu. To je tijelo ljudi koji u potpunosti priznaju rezultate suvremenih
istraivanja i bore se za slobodu i istinu u religijskom ivotu budunosti. Osjeao sam
se vie duhovno srodan s njima nego s ijednim drugim tijelom u svijetu teologije u to
vrijeme. Ali naslov koji sam izabrao za moje predavanje to modernoj teologiji
nedostaje? naznaka je onoga to sam osjeao kao svoj poloaj. To je jedino
predavanje koje sam dao na velikom skupu teologa. I zaista nikada nisam traio jo
jedno. U raspravi nakon predavanja, Ernst Troeltsch koji kasnije postaje profesor
filozofije na Sveuilitu u Berlinu ustao je govoriti. Njegove napomene o predavanju
nisu bile potpuno neprijateljske ali je rekao: "Ponovno smo sluali nekog tko
pokuava izai iz svoje koe; a to je neto to ovjek jednostavno ne moe". To me
naljutilo, i u zavrnom govoru sam uzvratio: "Vi ste jedan od onih koji paraliziraju
mlade teologe sa vaom vjenom doktrinom relativnosti; i kada kaete da ovjek ne
moe iz svoje koe, moj odgovor vam je da bi trebao. Ja, kao jedinka, stremim u tom
smjeru, i uspjeti u"! Troeltsch se suzdrano nasmijao, i ostali s njime. Ali kasnije mi
je izgledalo kao da su dobri duhovi uli moju elju, i od tada nadalje vodili me putem
kojim ovjek u stvari ui "izai iz svoje koe ".
Ovdje se moe spomenuti jo jedan detalj jer nije bio bez znaaja. Godinama sam
sebi govorio: Ako ita elim od sudbine to je da ne proem pored najveih duhovnim
fenomena mojih dana. Najmanje od svega bih elio dijeliti sreu Friedricha Velikog,
koji je bio suvremenik Goethea ali ga nije prepoznao. to su te elje kada se pojave u
ovjeku? Da li su predosjeaj onog to e doi? Da li su mutne uspomene na aputanje
naeg anela kada smo bili preputeni zemaljskom ivotu? Ali upravo taj moj osjeaj
je bio pogreno protumaen od dobronamjernih prijatelja. "Zato uvijek pokazuje na
drugog? to je sa samim tobom!" Za mnoge izvanredne ljude meu naim
suvremenicima ova elja da budu "netko" bila je prepreka koja ih je sprijeila da ikada
pristupe Rudolfu Steineru. Ultimativna volja-za-istinom to govorim sa svim
naglascima nije bila u njima. Takoer im je nedostajao siguran osjeaj sebe koji se
nikada ne gubi ako nae svoje pravo mjesto u univerzumu. I nedostajalo im je to
shvaanje odgovornosti koja, bez grozniave ambicije, zna da je slobodno pruena
pomo svih dobrih i aktivnih ljudi zbog onoga tko je vei radnik od svih njih.
- Dakle tamo je bio Michael Bauer, sjedei ispred mene. U tonu nasmijane
superiornosti pokuao sam zapoeti razgovor s pitanjem: "I dakle vi vjerujete u
reinkarnaciju?" Ali sam odmah vidio da u morati napustiti taj ton jednom i zauvijek.
Sjena se nadvila nad tim otvorenim, duhovnim licem. Ne neljubazno, ve u tonu koji
naznauje nepogreivu obranu, doao je odgovor: "Ne mogu drugaije". I zatim, u toj i
slijedeim konverzacijama, nastavio mi je govoriti kako su njegova najdublja

stremljenja uvijek bila usmjerena prema Kristu. injenica da je mogao s potovanjem
nositi Krista u sebi kao istinskog Sina Bojeg, zadravajui vrst, nepristran poloaj u
modernom svijetu znanosti i istraivanja to je dugovao "Teozofiji". ak i kada bi sve
drugo to mu je dala bilo oduzeto, ovo najvee ostvarenje ne moe biti izgubljeno.
Najbolji dokaz njegovih rijei bio je on sam. Ovdje je bio boji pomazanik razliit ak i
od ljudi kao to su Friedrich von Bodelschwingh ili Christoph Blumhardt, s kojima
sam takoer sjedio i razgovarao. Kod takvog ovjeka Krist je ivio u dubinama srca i u
osjeaju stvarnosti vieg svijeta. Kod takvog ovjeka, Krist je ivio u svijetlu iskonskog
duha, u najveoj svetinji slobodnog Ega. I to je bilo neto uzvienije. Posebno je
Blumhardt bio sjajan proizvod protestantskog vjerovanja ovjek dostojan punog
divljenja. Michael Bauer je bio neoekivani glasnik kranstva koje dolazi. Boje
pomazanje kao oboavanje pune i potpune budnosti prema svijetu, sveproimajue
jasnoe duha i najvie slobode Ega to je ono to sam tada gledao.
Jednom kasnije, tijekom sastanka u Berlinu, na mene su baene rijei: "Imamo

Krista! to elimo s Rudolfom Steinerom"? Na to sam uzvratio da bi bio iznenaen
ako meu nama ne bi bili neki koji moraju priznati da bez Rudolfa Steinera oni ne bi
nali Krista. I etiri od pet ljudi na skupu su u istom smislu srdano govorili.
Michael Bauer mi je takoer govorio o njegovim naporima u oblasti duhovnog

lijeenja. Nakon nekih uspjenih sluajeva odbacio je taj nain rada jer su ljudi bili
skloni postati previe zavisni o njemu, i novo zlo mu je izgledalo gore nego prijanje.
Ta iskustva su opisana u atmosferi najvee istoe i poniznosti, i kada je govorio o
ljudskim slabostima njegove oi su sjajile svjetlom izvorne, ljudske naklonosti.
Takoer mi je dopustio da ujem o njegovim iskustvima s umrlima. Zdrava atmosfera
i smirena, mentalna budnost koja je proimala njegov iskaz o tim iskustvima, nainila
je da tu oblast vidim u novom svijetlu, i nisam mogao usvojiti stav pukog poricanja.
Ali iznad svega, bilo je znaajno da je Michael Bauer bio ovjek preko kojeg sam
najprije dobio sliku o Rudolfu Steineru. Rekao mi je kako je, tijekom nonog
putovanja vlakom, govorio Dr. Steineru o svojim iskustvima u vezi s Kerningovim
"vjebama", kako se odmah naao u prisutnosti vieg znanja, i kako je, kao rezultat
savjeta Dr. Steinera, brzo pobjegao od neeljenih stranputica i bio voen na stazu
sigurnog i zdravog duhovnog razvoja. I tako smo govorili o svjetovima koji su danas
jo strani veini ljudskih bia. Interventni period je, naravno, donio mnogo jasnije
dokaze da ti svjetovi zaista ulaze u ivot ovjeanstva. Za mene tu apsolutno nije bilo
ikakve potrebe da zatim usvojim neki "stav" o onome to je bilo reeno ili da
"formiram sud" temeljen na dotada steenom znanju. Jednostavno sam pustio da mi
se kau mnoge stvari.
*****
Odjednom sam imao stup "teozofske" literature u mojoj kui, ukljuujui knjige
izdane od amerike organizacije Catherine Tingley. Bile su poslane od predstavnika te
grane Teozofije koji je sluajno ivio i radio u Nurembergu. Ali nakon kratkog
pregleda bez bojazni sam ih stavio sa strane. Trebao bi se osjeati prezren od Hegela i

Fichtea ako bi takve djetinjarije mogao uzimati ozbiljno. Znanje o svijetu je bilo
krasno servirano iz srednjevjekovnih brodova, i ljudi su uivali u ugodnim
emocijama. Niti sam imao sumnji u Annie Besant i njene kolege. Duh, kako ga oni
predstavljaju, bio je mjeavina drevne tradicije i subjektivne emotivnosti. Svakakvi
nezdravi elementi, enja i pohlepa za sreom javljaju se u tim spisima kao oblak.
Jedini koji me zanimao bio je Rudolf Steiner. Ali on je sigurno doao s nekog
drugog planeta! Kako ovjek moe rei takve zapanjujue stvari, jednu za drugom,
beskrajno nove, i dati takve zapanjujue izjave dahom svakodnevnog arhivara? U to
vrijeme nisam imao pojma da je Rudolf Sterner ve bio stekao ime filozofskim
djelima od povijesne i temeljne vrijednosti prije nego se pojavio kao duhovni
istraitelj, niti sam imao i najmanji nagovjetaj da je kod kue u razliitim granama
znanstvenog istraivanja. Jednostavno sam osjeao: Ovdje je ovjek kojeg treba uzeti
ozbiljno. Kvaliteta onog to je rekao je bila tolika da se vie nije trebalo stidjeti pri
pomisli na Hegela i Fichtea.
Od samog poetka bio mi je doputen pristup privatnim predavanjima-teajevima

takozvanim "Ciklusima". Tako sam namjeravao raditi uglavnom s onim tokama za
koje se teolog u meni osjeao izazvan. Napunio sam mnoge listove papira s pasusima
zabiljeki gdje sam smatrao da su objanjenja Rudolfa Steinera o Bibliji nemogua.
Bio sam krajnje zbunjen u vezi tih "duhovnih istraivanja " i pokuao nai toku gdje
bi konano rekao: "Ovdje je flagrantna greka koja baca podozrenje na sve ostalo!" Ali
da li je ijedan teolog pronaao takvu greku? Ja u svakom sluaju nisam nijednu.
Sigurno, dosta toga mi je bilo neinteligentno i izgledalo mi je u najveem stupnju
nevjerojatno. Osjeaj otuenja nejasan sa zabrinutou koji je u meni mnoge
stvari pobudio, teko da je mogao biti vei. Ali kada nisam popustio tom utisku, i
nastavio misliti nepristrano, pojavile su se nove mogunosti. Kod svih dogaaja treba
uzeti u obzir govornikovu publiku i nesavrenost stenografskog izvjetaja. Ali
napokon, to je jednostavno stvar obinog fair playa. I tako bi obino zavrio govorei
sebi: "O dobro, mogao bi biti u pravu"! A uz bok nekoliko zbunjujue opskurnih
pasusa, bilo je takvo bogatstvo zapanjujueg prosvjetljenja da je rastao i oprez i
poniznost sve vea elja za znanjem. Kao teologa, ono to me iznad svega zanimalo
je bila jedinstvena sigurnost s kojom je tumaena Biblija, i u potpuno novom duhu.
Postojala je samo jedna alternativa: Ili ovaj ovjek niti ne nazire to mi teolozi
mislimo o Bibliji, ili on ima neto potpuno novo za dati. Kasnije sam esto iao
Rudolfu Steineru s popisom spornih interpretacija biblijskih pasusa u mom depu, ali
dok bi govorio s njim druge stvari su izgledale daleko vanije. Popis je ostajao u mom
depu, nebitan u usporedbi s onim to sam mogao pitati i doivjeti. Sada sam se opet
uvjerio pomou kratkog pitanja da postoji znaajna pozadina ovim interpretacijama
Biblije. Duh Rudolfa Steinera mi je rekao: "Dovoljno se sjetiti svega to vam se
pokuava obratiti! Pokuajte jednom ui u taj svijet s dobrom voljom! to vie od
cjeline shvatite, razjasniti e se mnoge stvari koje su sada teke. A ako ne da li je to
napokon toliko vano? Moe li novo duhovno uenje biti ita osim napada na stara,
otrcana vjerovanja? Je li poteno da vas nerazumljivi pasusi obuzmu i zatim svoj sud
temeljite u cijelosti na njima? Ne bi li vaa koncepcija cjeline trebala biti odreena
njenim vlastitim ivotom i biem"?

U to vrijeme je na mojem stolu leala Tajna znanost Rudolfa Steinera. Jo je mogu
vidjeti tamo. Uzrujava me, jednostavno ne mogu prijei preko toga. Koliko god dugo
da je itam prevlada me osjeaj munine. Sva ta koliina znanja imala je teinu kao
neprobavljena hrana, i morao sam itati s oprezom, nikada vie od dvije ili tri stranice
odjednom ako ne elim da mi bude loe. I tako je prola skoro godina prije nego sam
znao to knjiga zaista sadri. U to vrijeme nisam shvaao kako treba asimilirati takve
spise. Danas znam da ljudi moraju biti sposobni itati na sasvim novi nain ako e
radovi kao to je ovaj prenijeti ono to stvarno jesu. Tu je, po mom miljenju, jedna
od najveih prepreka koja ometa gotovo svakog tko pripada starijoj generaciji da se
priblie Rudolfu Steineru. Treba moi slobodno itati, s mnogo vie otvorenosti uma
nego je to potrebno s drugaijim vrstama spisa, da bi se sprijeilo s jedne strane
prebrzo prihvaanje a s druge prenaglo poricanje. Stvari treba ostaviti kakve jesu, s
velikom unutarnjom mirnoom, i ekati bez straha da e se otrcana tradicija poeti
klimati. Ovakvu knjigu treba itati s unutarnjom aktivnou, stalno stavljajui
proitano na kunju ivota, i ivot na kunju onog to je proitano, tako da je vlastito
vrsto stajalite u ivotu utvreno protiv poplave novih izjava. I nadalje, treba moi
itati meditativno, sa stalnim i prilino dugim pauzama, ponovno izgraujui ono to
je proitano unutar sebe i sluajui mirnoom i neometanom slobodom to vlastiti
duh i iskustvo imaju tome rei. Ako ovjek tako ne napravi, biti e buduim
generacijama ostavljeno da otkriju duh i ivu esenciju ovakvih knjiga, i njemu e
ostati toliko nerazumljivih knjiga. Koliko se esto u tim godinama nisam osjeao: Ma
to bi meni ta uasna Saturn-evolucija meni znaila? Nije li to iskuenje vraga da
odvrati ovjeka od neposrednih zadataka njegova ivota i baci ga u movaru zagonetki
iz koje nikada nee nai svoj put? U toj prvoj godini sam doivio sve osjeaje
suprotnosti i otpora na koje sam naiao kasnije meu onim mojim vrijednim
kolegama teolozima. Jedina stvar koja mi je ila u prilog je bila da me ti osjeaji
nisu dovodili do zastoja. Neto unutar mene je reklo: Ako se sada okrene, to nee biti
korektno prema nepoznatom. Pitanje koje iznad svih drugih trebate pitati je: to je
istina? Nije na vama da urno odluite kakvu vrstu istine elite za sebe ili smatrate
korisnu svijetu! Morate uiti polako promiljati novi svijet a ipak ne ostaviti vae
neposredne zadatke nenapravljene. Morate biti strpljivi, ekati da vidite kako se sve
to razvija u duhu i dui! Tek sam postepeno poeo shvaati da zadubljivanje u
evoluciju svijeta u dalekoj prolosti, ovjekov karakter i duhovna sloboda mogu biti
ojaane takoer i u odnosu na probleme svakodnevnog ivota, i da e jedino pomou
toga postati stvarno svjestan svog porijekla i svog ovjetva. Jedino to sam tada
mogao je sebi rei: "Dobro, konano, za tri stotine godina ovjekova koncepcija svijeta
biti e sasvim razliita od nae dananje; i ak i ako je jedini nain na koji ova
Teozofija pomae privlaenje vae panje, svojim vlastitim udnim i nepoznatim
argonom, na tekue koncepcije koje bi inae prole pored vas, tada vam ini uslugu
koju bi vam teko moglo bilo to napraviti u svakom sluaju u tako
fundamentalnom smislu. Dakle u redu, sasvim poteno u dati da potpuno razliita
slika svijeta radi na meni". To je jedina odluka koju sam mogao donijeti.
Jedna stvar mi je uskoro postala jasna: Nisam mogao odrati svoje predavanje. Ili
samo u najboljem sluaju to mogao da sam sasvim iskreno rekao: "Ovdje je neto to
jo ne razumijemo. Jer ako to sadri istinu, sva moderna duhovnost predstavlja

razliiti aspekt". Doao sam do najvanije prekretnice. Kada sam itao djela Rudolfa
Steinera, tihi glas bi esto aputao unutar mene, ali tek postepeno sam mu pridavao
panju. On je rekao: "Ako je ovaj ovjek u pravu, ti si sa svim svojim znanjem
samo pigmejac! Mogao bi takoer poeti sve ispoetka, i ak i tada nikada nee doi
do toke dokazivanja ovih stvari sebi s tim viim organima koji su dani! I dakle, ako
dopusti da ita od ovog uenja ue u tebe, ponovno e poeti kao uenik i to ostati
cijeli svoj ivot. Morati e izgraditi svoj duhovni pogled upravo na ovim temeljima, u
trenutku kada misli da stoji pred ljudima kao uitelj, i kada te, povrh toga, oni trae
i trebaju. I u svakom sluaju nee doi mnogo daleko u ovoj novoj sferi". Oni koji su
imali stvarni doivljaj ovog unutarnjeg glasa uju kako govori u drugima koji ga
sami ne uju. Ovdje je primjer: ovjek pie uenu knjigu u kojoj pokazuje da
ovjeanstvo ne treba svu ovu novu mudrost, da je ve sadrana u religiji "samo ako
bi je ljudi uzimali ozbiljno"; ili dokazuje da za sve "novo" postoji analogija u povijesti
koju ve dugo poznaje. Ili moe dokazati da "od Kanta" nita vie se ne moe znati o
"stvari-u-sebi"; ili moe dokazati da novo znanje nije toliko potrebno, da jednostavno
skree panju od "Boga", - to je najbitnija stvar, i tako dalje. Ali onaj ije su ui
podeene delikatnije, esto postaje svjestan glasa koji govori o "pigmejcu". Primjeuje
ga u osjeaju muke koja ini da ga mrzi poduzeti izvorno ispitivanje novog u skladu s
zakonima novog, ali takoer i u stavu lane superiornosti koju usvaja prema novom
da bi sakrio vlastite neadekvatnosti. Posebno kada sam uo da teolozi kau da su nali
kao nedostatak Antropozofije odgovarajue "shvaanje grijeha" i "poziva na
pokajanje". Uvijek sam elio pitati: Moda je razlog da se vi ne elite "pokajati"? Jer
postoje mnogi oblici pokajanja. Ne bi li moda trebao onaj oblik pokajanja koji
ovjeka ini dovoljno potenim i hrabrim da shvati svoju malenkost u prisutnosti
novog tijela znanja biti postavljen na intelektualno doba i generaciju ponosnu u
duhu? Tu je zaista, test naeg stava prema duhu. Takoer, moda, test naeg doba.
Gdje su ljudi koji kau: "To nam je sve previe novo, trebamo temeljito razmisliti nad
tim"? Naiao sam, meutim, na neke, i meu sveuilinim uenjacima, koji spremno
kau: "Jednostavno ne mogu to prouavati, svakako ne dovoljno duboko. Ne bi bio
zadovoljan da to napravim bilo kako drugaije. Ali nemam ni vremena ni energije.
To treba ostaviti mlaoj generaciji. Poto to nisam ispitao, meutim, ja, u svakom
sluaju, neu govoriti protiv toga". To je barem bilo poteno, premda ne i odgovor
kojem bi se netko nadao od priznatog tragaa za istinom.
Moe se samo iskreno preporuiti onima koji ele vidjeti Rudolfa Steinera u
istinskom svijetlu da obrate panju na glas koji govori o pigmejcu i ne doputa da
bude sakriven iza plata erudicije ili pobonosti. Ako glas ne bi bio prisutan, knjiga
Znanje o viim svjetovima, na primjer, bila bi veoma razliito primljena. U toj knjizi
Rudolf Steiner govori sasvim jasno kako je doao do svojih rezultata. Ali to je ubijeno
utnjom. Nitko ne izlazi s tvrdnjom: "Ja sam, takoer, imao ta iskustva, ali ona su
iluzija". Nitko ne kae: "Ja sam, takoer, razvio te vie organe, ali su me doveli do
drugaijih rezultata". Ljudi su dovoljno otroumni da izbjegnu odluujui problem, ili
uzmu utoite u preziru. I sada, to sa tom knjigom, Znanje o viim svjetovima?
Jednom sam nabavio kopiju, jer sam, kao "kulturan ovjek", elio znati neto o
metodama istraivanja sa kojim su ti rezultati dobiveni. Ali jao to me zadesilo!
Poetak knjige je predivan. Etike poruke su jednostavno osvojile moje srce. Ali oh ! -

ti "lotosovi-cvjetovi". Dvo-latini, esnaestlatini, deset-latini "vii duhovni organi"
okretali su se u knjizi! Ali u meni se nita ne bi okretalo ni sa najboljom voljom!
inilo se da je veliki kota mlina samlio moj mozak, i osjeaj beznaa nadvio se nad
moju duu.
Teko da bih mogao nastaviti da me ivot nije vodio u novi svijet s druge strane. I
to je zaista bila posljedica unutarnje pripreme sudbine. U mojim ranim dvadesetima
skicirao sam vrstu plana za moj ivot koji je bio, u periodu od nekih dvadeset godina,
misliti i pisati o onima koji su osporavali i bili pobornici Isusa, ali usporedo s tim
radom, kontemplirati i govoriti o Njegovu svijetu da bih pisao obimne knjige o Njemu
kada bih dosegnuo dob od oko etrdeset. to bi onda nastalo bilo je ostavljeno kao
otvoreno pitanje. Nadao sam se da e se to pojaviti kao posljedica knjige. Premda se
nisam rigidno drao ovog plana moje mladosti, dogodilo se da, u dobi od trideset
osam, ja iza sebe ve imam pripremni rad za predavanja koja sam onda ponudio
pripojiti knjizi o Isusu. Ali u vezi samog tog rada bilo je neto udno. On se odvijao
vie nesvjesno, nisam to zaista sam dopustio i tek je kasnije uao u oblast jasne
svijesti.
Kada sam pokuao formirati koncept osobe Isusa iz Njegovih rijei i djela,
povezujui ih s rezultatima modernog teolokog prouavanja, stalno sam dolazio do
neshvatljive misterije. Glas je uvijek aputao: "Ovaj Isus nije Isus. ak i s najveim
oprezom i kritikim stavom uma nije mogue doi do esencije rijei izgovorenih od
tog Voe ovjeanstva, ako je sve na emu to treba poivati sadanji nain miljenja i
doivljaja modernog doba. Velika zagonetka je tu, zuri u nas stalno nedokuivim
oima. Ni dogma ni vii kriticizam ne mogu nam pomoi. to je prava istina u vezi
Isusa? Kao ljudi modernog doba zar ne moemo doprijeti do stvarnosti s kojom smo
suoeni? Na koji nain moramo razliito misliti, razliito uiti, da bi bolje razumjeli tu
stvarnost"? Sva impotencija tekue znanstvene teologije otkriva se u licu misterija
Krista. U takvom sam raspoloenju, kada sam jo bio sasvim skeptian, rekao
Michaelu Baueru, koji mi je u meuvremenu postao prijatelj: "Pitaj svog teozofskog
visokog sveenika da doe jednog dana u zimu nakon to budem dao moje predavanje
o Isusu i kae ono to mora rei. Dajem obeanje da u sluati bez predrasuda, kao da
moram uiti sve od samog poetka". U prosincu, 1911, Rudolf Steiner je stvarno doao
u grad i odrao predavanje pod naslovom "Od Isusa do Krista". Malo kasnije, kada je
moje predavanje o Isusu bilo objavljeno, poslao sam ga Rudolfu Steineru i pitao to o
njemu misli. Rekao je da je slika o Isusu bila korektna i da mu se svidjela, ali da je to
slika Isusa, ne Krista. O toj temi se mnogo vie moglo rei, i bila bi dobra stvar ako bi
jednom predstavio sliku Krista kao to sam to napravio s Isusom. Mnogo godina
kasnije u Berlinu, nakon sluanja predavanja od Rudolfa Steinera na kojem je slika
Isusa predstavljena od moderne teologije dola pod razne kritike, rekao sam mu:
"Ako je to vae miljenje o Weinelovoj slici Isusa, sigurno je i moja knjiga predmet
iste kritike"? "O ne," bio je odgovor, "postoji velika razlika; sljedbenik Weinela je
Arthur Drews; u vaoj knjizi postoje elementi koji vode do Antropozofije".
S povijesne toke gledita ove stvari mi se ine vrijedne spomena. Danas je jo

jasnije da je "moderna teologija" u to vrijeme stajala na putovima rastanka. To je bilo

pitanje okretanju jalovoj, nepouzdanoj povijesti i rapidnog gubljenja svih tragova
pravog Kranstva ili otkrivanja novih metoda istraivanja koje su pogodnije za
hrvanje sa stvarnostima vieg svijeta ili je ova teologija prokleta da se vrati na
Katolicizam, to danas neporecivo postaje sluaj. Moj susret s Rudolfom Steinerom
odigrao se u ambijentu velike pozadine duhovne povijesti.
*****
Bilo je to 28 kolovoza 1911, godinjica Goetheova roenja, kada sam prvi puta vidio
Rudolfa Steinera. Morao sam na krae putovanje i podesio sam da prisustvujem
teozofskom ljetnom skupu u Munichu u nedjelju. Ve est mjeseci, praktino sve moje
slobodno vrijeme je bilo posveeno itanju radova Dr. Steinera, ali jo mi nije padalo
na pamet pristupiti Drutvu. Unato tome, bilo mi je doputeno prisustvovati svim
sastancima bez ikakve obveze.
Kada sam uao u prostoriju bio sam iznenaen atmosferom koju sam tamo
zatekao. Publika, najveim dijelom, davala je utisak udnovatosti. Odreeni tip
pasivnog, mentaliteta trgovaca senzacijama, smetao me. Posebno kada sam vidio
ovjeka s dugom kosom, moj nagon je bio pobjei. Kasnije, sve su se te stvari
promijenile odluno na bolje, kada je "teozofska" koljka ostavljena sa strane i Rudolf
Steiner poeo privlaiti sve vie ljudi znanstvenog naina razmiljanja. Zasigurno je
mnogo propatio u tim ranijim godinama, ali iz potovanja prema osobnoj slobodi nije
principijelno ulazio u vanjske trivijalnosti te vrste i pokuao je postepeno obrazovati
ljude iznutra.
Ono to mi se svidjelo bilo je pokazivanje raspoloenja sveane posveenosti. Nije

bilo teko vidjeti da je to bila sveanost ovjeka. Ti su ljudi bili puni radosti da su u
nazonosti onog za koga su osjeali da je sasvim neobian, voa vrijedan potpunog
potovanja, i koji se ipak kretao meu njima kao ovjek meu ljudima. Premda sam
se osjeao kao autsajder, i odbijale su me mnoge stvari koje sam vidio, bio sam
zainteresiran pronai koliko istinski i iskreno se na ovjeka gleda kao na "dogaaj" u
ovjeanstvu. Sve je ivjelo u ast ovjetva, jer su se ti ljudi osjeali u prisutnosti
velikog lika ljudskog roda. Neto takvo treba biti doivljeno prije nego se moe
shvatiti uinak tiine koje jedan pojedinac moe imati na one oko njega. To je bilo
posebno evidentno tijekom dramatinih nastupa. Oni koji su uestvovali nisu
predstavljali svoju umjetnost s obzirom na tisak i javnost, ve kao da su osjeali da
vie bie gleda kroz njih, i oni su prema tome stremili bez osobne tatine ponuditi
svoje rtve u otkrivenoj prisutnosti boanskog svijeta. Sasvim novi koncept
umjetnosti kao oboavanja pojavio se u meni.
Izmeu nastupa Dr. Steiner se kratko obratio. Ne mogu iskreno rei da je ostavio
ikakav poseban utisak na mene. Ui za ono to je bilo znaajno nisu, naravno, jo bile
otvorene, i mnoge druge kamene spoticanja je jo trebalo prevladati. Prilino
zaobilazan i upetljan stil mnogih Dr. Steinerovih fraza je bio objanjen, kako sam
zakljuio u kasnijem razgovoru, injenicom da je govorio gomili posebnog sastava
svojih sluatelja. Sjedio sam u udaljenom kutu dvorane, odluan da ni u kom sluaju
ne dopustim da budem ponesen masovnom sugestijom, ali i potpuno otvoren za svaki

utisak. Stalno sam se pitao: to bi mislio da je ovaj ovjek da ga sretne na ulici?
Najvjerojatnije katoliki sveenik, rekao sam sebi. Ali tada bi jedino gledao na crni
kaput, kojeg kao sveenik posebno nisam volio, a ne lice. Bilo mi je drago da sam bez
ometanja mogao istraivati, pod zatitom potpune odvojenosti. Kao netko tko je
mnogo patio zbog ivljenja meu modernim propovjednicima, imao sam vrlo otro
oko za dokaze ljudskih slabosti koji bacaju svoje sjene nad onim to duboko potovani
ljudi imaju poduavati. S potpunom sigurnou kaem da su prie koje optuuju
Rudolfa Steinera za tatinu ili elju za efektom, apsolutno pogrene. Temeljene su na
prolaznim, neiskuanim prvim utiscima, i posve se rue u njegovoj stvarnoj
prisutnosti. Ako je ikada postojalo utjelovljenje obrnuto od osobne tatine, to je bio
Rudolf Steiner. I to se tie tenje naknadnog uinka on nije bio samo previe
iskren ve i previe sposoban za to.
I tako je moj prvi dojam bio da su sve mogunosti jo bile otvorene. Nakon
predavanja vidio sam, ne bez razonode, da postaje centar kruga oboavatelja. Jedva je
mogao napraviti korak bez da ga gazi po prstima neki od njegovih sljedbenika. Takvo
stanje stvari, takoer, popravljalo se kako su godine prolazile i ljudi poeli vie
shvaati to su mu dugovali. Tom prigodom, meutim, nisam se dao odvratiti od
odlaska do njega, iekujui kakav bi bio rezultat. Dobivi mig od Michaela Bauera,
otiao sam zahvaliti Rudolfu Steineru na povlastici to sam primljen kao gost, pitajui
da li bih mogao ponovno doi naveer. Pogledao me jedan prolazan trenutak i njegove
oi su pale dolje. Izgledalo mi je kao da je to njegov nain dobivanja slike o duhovnom
biu ovjeka u nastupu pred njim. Tada je suho rekao: "Ako ste bili prisutni jutros,
moete isto tako doi i veeras " i produio. To su bile prve rijei koje sam imao s
njime.
Naveer je bilo posebno predavanje (ne dio ciklusa koji se davao), u sjeanje na
Goethea. Goethe predstavljen na ovom predavanju bio je za mene novi doivljaj. Nije
to bio Goethe pjesnik, niti Goethe ovjek, ve Goethe mislilac svijeta. Nezavisnost,
sigurnost i snaga s kojom je govorio o Goetheu podignula je Rudolfa Steinera u mojim
oima na visoki duhovni rang. Osjeao sam se sve vie uvjeren da je njegova poruka
bila prilagoena potrebama njegova vremena. Ui se gledati u Prirodu u njenoj
slobodi kroz Goetheove svevidee oi. Kada sam sluao teologe da govore o Goetheu,
uvijek su eljeli izvlaiti, iz svakog zamislivog ugla, izjave koje su bilo kako mirisale na
religiju. Kada su se odnosile na znanost, koketirali bi s njima neko vrijeme, konano
ih prepustili njihovim vlastitim ogranienjima i postavili vlastitog "Boga" u utoite
neprobojno za svijetlo znanstvenog istraivanja. Ali ne i Rudolf Steiner. On je pustio
da Goethe bude Goethe. On je sam gledao u svijet s Goetheovim oima. Ali on je
donio veu snagu u te oi, i bogatiji, vie duhovni svijet u kojem je bilo mjesta za sve
Bogove ljudi iznad svega za Boga Krana. Ovdje je, uistinu, bio kraljevski um u
oblasti znanja, dalekovidan i moan u njegovoj slobodi. Pustio je da znanost o Prirodi
cvjeta oko nas, mudrost daleko vie stimulirajua nego dananje mrtvo znanje i
znanost u kojoj religija opet moe disati. S radosnim predosjeajem da je veliina u
istinskom religijskom smislu usporediva s krajnjom jasnoom misli i najslobodnijim
istraivakim duhom, otiao sam kui.

Tri mjeseca kasnije nalo se na mom putu sluanje predavanja Rudolfa Steinera u
Nurembergu na temu: "Od Isusa do Krista". Takoer sam uvjerio neke prijatelje,
meu njima jedan ili dva lijenika, da odu na predavanje. - "Sluati emo bez
predrasuda i vidjeti da li taj ovjek ima vie za rei o Kristu nego to bi ja sam bio
sposoban rei". Predavanje je bilo razoaranje. ak su me i vanjski detalji iritirali:
krzneni kaput u kojem je doao, naoale kroz koje je promatrao svoju publiku,
upadljiva crna kravata. A ipak sam rekao susjedu s kojim sam se sprijateljio: "Samo
pogledaj tog ovjeka. Ako je itko u ovom dobu nadovjek, to je on"! Nakon predavanja
sam alosno mislio: Sada znam da je tu jo jedan ovjek koji o Kristu ne moe rei
nita da me zadovolji. Moram se prestati nadati da u nai ita to e mi pomoi u
mojoj vlastitoj sferi religije. Nije mi se sviao prozaian nain govora o fizikim
procesima u Kristu - procesi "formiranja soli", procesi "sagorijevanja" i slino. Jo
nisam mogao oivjeti rijei Dr. Steinera unutar moje vlastite due, i uzeti ih previe
doslovno u smislu vanjske znanosti. etiri godine poslije, na kraju predavanja tijekom
kojega sam mogao imati iste osjeaje, Rudolf Steiner je doao ravno pred mene i
odsjeno rekao, premda nisam rekao ni rijei o tome o emu sam razmiljao:
"Namjerno govorim o ovim stvarima na ovakav nain. Govoriti drugaije bio bi
preveliki ok za ljude. Priekajte da se ove stvari razviju za slijedeih pedeset godina i
onda vidite kako e same raditi u ivotu osjeaja i volje"! Na tom predavanju u
Nurembergu samo jedan utisak je bio jak i pozitivan: to je bila iznimna duhovna
snaga i mobilnost izraza koja se odigravala na licu Rudolfa Steinera dok je govorio. U
jednom je trenutku izgledao sasvim mlad, u slijedeem blijedi starac; u jednom je
trenutku imao muevnost mukarca, u slijedeem lomljivu njenost ene; u jednom je
trenutku bio suhoparni uitelj, u slijedeem nadahnuti Dionizije. Gledao sam to
uzajamno djelovanje sa sve veim interesom, jer nikada prije nisam vidio nita slino.
U usporedbi s drugim govornicima koje sam sluao, ovdje je, u najmanju ruku, snaga
promjene bila deset puta vea, i neslueni opseg unutarnjih mogunosti. Velika
nadmo duha nad tijelom moda? Ogromno bogatstvo duhovnog ivota? Moda ipak
nadovjek? Ili na putu za njega? Nakon predavanja pitao sam Dr. Steinera da li bi
mogao govoriti s njim.
Sada kada sam bio na toki susreta s njim osobno, rekao sam Michaelu Baueru:
"Ima jedna stvar zbog koje zaista osjeam nelagodu. Pretpostavimo da on stvarno vidi
auru"? Tihi osmijeh zadovoljstva uvukao se u oi Michaela Bauera: "Ali konano
Bog to sve zna", rekao je. I onda je doao nalet egoizma: "to me briga to on vidi?
Moe vidjeti to eli". Ispred hotela Maximilian, gdje je Rudolf Steiner stajao u to
vrijeme, ta misao je jo jednom proletjela mojim umom: Vi, sami, imate veliku
sljedbu, a ovaj ovjek veoma malu; ako je u pravu, za dvadeset godina njegova e biti
velika a vaa mala. Ali u svakom sluaju on ima pravo susretati ljudska bia koja ne
postavljaju to pitanje.
Na gornjem katu, Rudolf Steiner je stajao na polu otvorenim vratima kroz koja je
upravo proao jo jedan posjetitelj. Pogledao me poblie dok sam polako hodao
stepenicama. Nikada nisam vidio nikog tko je mogao gledati s takvom panjom. To je
bilo kao da je putao da se drugi ovjek izgradi pred njim u suptilnom elementu
njegove vlastite due, dok je on sam ostajao nepokretan, u nesebinoj predanosti. To

nije bilo kao da razmilja o drugome ovjeku, ve je izgledalo kao proces unutarnje,
duhovne refleksije u kojem e se otkriti njegova cijela egzistencija. Sve do mnogo
kasnije nisam razumio raison d'tre ovog promatrajueg zurenja, kada je Dr. Steiner
jednom rekao da nain na koji ovjek hoda moe otkriti veoma mnogo o njegovim
ranijim inkarnacijama.
Moje prve napomene Dr. Steineru nisu mu mogle biti ba ugodne. "Nisam mnogo
zainteresiran za vaa okultna uenja", rekao sam. "Moja iskustva lee u sferi religije, i
tamo vidim beskrajne zadatke pred sobom. Nadalje nemam dara za okultizam i bez
obzira na to bojim se o tome kakve bi uinke mogao imati na ivce. Ali elio bih vas
pitati odreene stvari o daljnjem razvoju ovjeka". Rudolf Steiner je to paljivo
sluao, i izgledalo je da tiho promatra. Sjeo je pred mene tako da je bilo svijetlo iza
njega. Znaajan dio male sobe je zauzeo njegov sanduk za putovanja, tako da nisam
jasno vidio njegovo lice. Nije se pomicao, ali noga prekriena preko druge noge
pokazivala je njegovu unutarnju budnost. "Va okultizam meni nije razumljiv",
nastavio sam. "Ali stalno ponavljate da se moe razumjeti zdravo razumskim
snagama ovjeka. Iz toga zakljuujem da je vama razumljiv. Ali ako ga vi razumijete a
ostali ne, mogue je da je to nesvjesna posljedica misli i moe se javiti tek kada je
otkriven vidovitou". Dvosmisleno, ali bez traga iritacije, Rudolf Steiner je
odgovorio: "Mogu samo rei da me sama misao nikada ne bi dovela do ovih rezultata;
tek je kasnije njihova istina otkrivena i samoj misli". Ali ni to, nisam mogao shvatiti.
Ima li razloga zato ovjek ne bi mogao nesvjesno nositi dvije razliite sposobnosti
miljenja unutar sebe, jednu koja zamilja da je misao i drugu koja je zaista misao?
ak i danas, ta moja prva primjedba mi se ini razumnija nego veina onih
postavljenih od protivnika koje sam proitao.
Ali bilo je sasvim oigledno da je Rudolf Steiner nije uzeo posebno ozbiljno. Znao
je da e se bitka voditi u drugoj sferi. Poeli smo govoriti o doktrini reinkarnacije.
Rekao sam da nemam sumnji o nastavku ovjekove egzistencije i razvitku nakon
smrti ali da se u tu svrhu mora vratiti na Zemlju izgledalo mi je upitno, u najmanju
ruku. Niti sam naao ikakav spomen o tome u Bibliji. "Ne", odgovorio je Rudolf
Steiner, "reinkarnacija nije doktrina Kranstva. To je injenica koja je otkrivena
okultnim istraivanjem. To mora biti prihvaeno, jer takav je sluaj". Opet ista hladna
dvosmislenost.. Napokon je poeo: "Ali zato kaete da nemate dara za okultizam?
elio sam to ranije rei. Imate sasvim dobar dar za to". I onda mi je odjednom dao
etiri prijedloga za vjebe u odgovoru na moje pitanje o daljnjem razvoju ovjeka.
Pogodile su me kao krajnje raritetne. "To vam izgleda udno. Ali ipak je to tako".
Kada sam opet bio na ulici, upitao sam se: to ovaj ovjek stvarno namjerava? Da
li je napravio bilo kakav pokuaj da me dobije kao sljedbenika? Razmislio sam i
morao priznati: Ne, ni najmanji. Ali to sa onim vjebama? Zar nee voditi u
nepoznat svijet? Zar ne doputa sebi da postane zavisan o drugom? to sa
sugestijom, magijom? Moda je ovo najlukaviji nain da te napravi sljedbenikom!
Oko mjesec dana nisam se uputao u vjebe, ali onda je prevladao odreeni osjeaj
dunosti. "Nikada nee stei miljenje o ovim stvarima ako o njima ne bude znao

nita", rekao sam sebi. "I ne toliko zbog vlastitih interesa ve zbog ovjeanstva i onog
to ono zahtijeva od tebe, ne b ih trebao ignorirati. Zar nisi elio vlastito znanje o
daljnjoj evoluciji ovjeka? I zar Rudolf Steiner nije odmah vidio da je ovo jedini nain
na koji se moe uvjeriti? Zar nisi dovoljno star da se osjea siguran, pod
pretpostavkom da nastavi oprezno? U svakom sluaju nee napraviti ni jedan korak
bez potpunog shvaanja to radi. Niti e napraviti bilo kakve vjebe ukoliko nisi
otkrio i razumio njenu svrhu i nunost u vlastitom ivotu i proao je u vlastitoj misli.
Dakle dobro, sve e ih asimilirati na svoj nain. Stalno e se morati iskuavati da
otkrije da li ide ovim novim putem iz sebinog interesa ili izvrava nesebian in.
Morati e odmah prestati ako naie na ita dubiozno s etikog stajalita, ili
nedokuivo za um. Ako tako nastavi, nita ti se ne moe dogoditi i moe biti siguran
da e tvoj ivot biti dobro i vjerno voen".
Sa ovim stavom uma poeo sam vjebati i rekao Dr. Steineru na naem slijedeem
susretu da za mene nema drugog puta. Rekao sam mu da nikada nisam meditirao na
njegove rijei tono onako kako ih je izgovorio, ve u obliku u kojem su mi dole kada
sam slijedio smjer na koji je izgledalo da ukazuju. Potpuno je odobrio ovu moju
metodu, i zaista mi pomogao elaboriranje i proirenje mojih vlastitih misli na nain s
kojim sam potpuno suglasan. Tek mi je kasnije poelo svitati da su moje zatitne
mjere pogreka sa strane prevelike obazrivosti, i da su me vlastita iskustva vodila do
zakljuka da je frazeologija Dr. Steinera bila ispravna.
*****
S obzirom na krajnje pogrene i opasne utiske koje se ire vani u odnosu na ove
"vjebe", rei u o njima neto detaljnije. Ne smije se misliti da pomou ovih vjebi
ovjek brzo stjee vie znanje. U ogromnoj veini sluajeva sigurno nee biti tako.
Njihov efekt se daleko vie doivljava u potpuno drugim oblastima. U mom sluaju,
na primjer, prvi efekt je bio da sam se osjeao fiziki mnogo zdravije. Vjebe su bile
kao ljekovita kupka ili osvjeavajua tjelesna vjeba, jedino vie duhovne i oivljujue.
Cijeli organizam postaje normalniji, vie harmoniziran.*
Sasvim je nerazumno ii dalje u ovu stvar. Ali klevete

rairene vani od protivnika da vjebe Rudolfa Steinera
ine ljude bolesnim, i da sam ja sam primjer za to, moraju se okonati.
Istina je upravo obrnuta. Te vjebe su mi donijele prvi stvarni
uitak u ivotu, i utjeni osjeaj zdravlja u organizmu koji je od mladosti
nadalje bio previe osjetljiv. To je ono to se u stvari dogodilo. Kada se
kasnije stanje na neko vrijeme promijenilo, ponovno razlog nije bio
Rudolf Steiner ve posljedice pada u planinama, koji je ozlijedio
membrane mozga i sve uinio mentalnim naporom, a
vjebe, vie mjeseci neizvedive. Vjebe nikada nisu napravile nikakvu tetu,
ve, suprotno, jo jednom su pomogle u lijeenju. Obveza je
zahvalnosti Rudolfu Steineru izjaviti ovo javno da bi
proturjeili glasinama druge vrste.
Izgubljeni instinkti kao oni to je dobro za tijelo su se vratili. Simptomi neurastenije

(laki oblik psiho neuroze op.pr.) su se smanjili. Na ovaj nain poinje se shvaati da
se neurastenija nee izlijeiti oputanjem i promjenom, ili ne radei nita, ve sa

zdravim jaanjem unutarnje aktivnosti kao to je koncentracija na iscrpljenost
uzrokovanu vanjskim ivotom. Drugi rezultat je bio unaprjeenje snage umnih
dostignua. U poetku, moda, to je doivljeno u injenici da se bolje primjeuju
trenutci kada um odluta, trenutci nesvjesnog sanjanja i spavanja. Nakon par mjeseci
trebao sam moda pola uobiajenog vremena za mentalni rad. Drugi rezultat je bio da
se gleda cvijee i biljke i voli ih se na sasvim razliit nain, i mnogo se suptilnije
promatraju druga ljudska bia. Duhovne sposobnosti su bile stimulirane. Stvarne
injenice vieg znanja jo nisu bile tu, osim moda u obliku maglovitih predosjeaja,
ali je postojao utjean osjeaj sigurnosti o nalaenju puta do duha. Nikada nisam
doivio nikakve loe tjelesne efekte, s iznimkom samo nekoliko koje je bilo lako
izbjei ili ispraviti, premda sam izvravao vjebe sa svom snagom za koju sam bio
sposoban. Svi koji su dobili vjebe od Rudolfa Steinera govore isto. Pobliim
ispitivanjem odmah je oito da su onih nekoliko primjera citiranih od protivnika u
obrnutom smislu neoboriv dokaz. Neka ovdje bude naglaeno da ni jedna od tih
osoba nije primila vjebe od Rudolfa Steinera koje vode do stvarnog razvoja viih
organa. Takve je vjebe dao samo nekolicini. U svakom drugom sluaju vjebe su bile
vie openito duhovnog i moralnog karaktera, stihovi meditacije i rijei iz Biblije o
kojima e svatko tko zna to su rei da jednostavno ne mogu tjelesno nakoditi. Nitko
ne bi elio napustiti trening jer je pod odreenim uvjetima nekoliko izoliranih
pojedinaca bilo povrijeeno. Imajui to na umu kao usporedbu, poinje se shvaati
kako je briljantno Rudolf Steiner proao ispit pravog duhovnog uitelja. Bio je
takoer iznimno oprezan i savjestan dok je davao savjet. Onima koji su vidjeli boli on
bi sudjelovao u takvim trenucima (vidio sam ga mnogo puta i paljivo promatrao), to
je bilo kao da su svjedoili svijesti tako budnoj da se ni s ime nije mogla usporediti.
Same rijei i boja glasa su naznaivali promiljanje koje ispred sebe ima delikatne
duhovne injenice a ipak se izraavaju na najhumaniji, blagotvoran nain. Ba ako to
se moe nauiti vjerovati lijeniku gledajui ga pokraj bolesnikog kreveta, tako je i
duboko povjerenje u Rudolfa Steinera raslo u tim trenucima.
Govorio sam sa stotinu ljudi koji su od njega dobili savjet. Stalno je zadivljivao
broj ljudskih ivota koji je doao pred njegove oi i njegovu duu, kako se potpuno
predavao, i sa kakvim ih je pouzdanim i prodiruim uvidom vodio. Mnogo puta kada
sam uo savjet koji je dao bio sam zaprepaten svjetlom koje je obasjalo ovjekovo
bie. Ni jedna jedina dua mi nikad nije rekla, ak i u najveem povjerenju, o bilo
kakvoj teti proizaloj iz savjeta Dr. Steinera. Svi koji su slijedili taj savjet bez iznimke
su govorili u tonovima najdublje zahvalnosti, govorei da su primili nemjerljivu
dobrobit, nepogreiv stimulans, unutarnju radost u ivotu i prosvjetljujue duhovno
znanje. Svi su, bez iznimke, osjeali da su zagazili na vjerodostojnu stazu prema duhu.
as svjetske povijesti je nad nama kada ovjek mora uzeti svoje duhovno obrazovanje
vie u svoje vlastite ruke. Podlei e neodoljivom zadovoljstvu vanjskog ivota ako ne
naui biti jak u duhu. U naim danima, meditacija je pravo sredstvo kao protumjera
neurasteniji koja prodire u nas. Novi ritual,* napravljen u suglasju s duhom, takoer
je jaka iscjeljujua meditacija.
* Dr. Rittelmeyer ovdje misli na ritual Zajednice Krana.

ovjeanstvo e jednostavno ii prema propasti ako ovjek ne naui primiti u sebe
snage koje sa bilo kakvom postojanou mogu tei pomou meditacije, odnosno,
unutarnji ivot i razvoj podrani od snage duha. No radei u suprotnosti s ovom
pomoi svjee i u stilu i u veliini postoji drevno duhovno uenje, uenje koje ne
ostavlja ovjeka slobodnim ve se po tragu vraa u Srednji vijek. I postoji takoer i
suprotna volja, previe letargina ili previe bojaljiva da stane na nove staze. Iz te
bolje se diu sumorni oblaci antagonizma i otrovna mrnja koja zadrava ovjeka od
toga da vidi i primi novo. Ali napokon zar ljudska bia nisu sama kriva ako su vie
sklona vjerovati esto dijabolinim netonim navodima protivnika nego svjedoenju
onih koji stvarno idu tim novim stazama?
*****
Skoro devet mjeseci je prolo prije nego sam ponovno vidio Rudolfa Steinera. U to
vrijeme mi se inilo ispravnim da provodim moja istraivanja sa odreene distance.
To mi je omoguilo na napravim moju vlastitu slobodu sigurnijom. Bilo je to zbog
mojih iskustava u vezi vjebi, ak i vie nego zbog itanja antropozofske literature, da
su vrata novog svijeta bila otvorena. Nezavisno od injenice da sam otkrio oblast
duhovnosti koja ini zdravim ije odbijanje bi jedino moglo biti na moju vlastitu
veliku tetu nezavisno od injenice da su ova uenja nedvojbeno bila na liniji sa
zdravim razvojem ovjeka i ovjeanstva, sve je vie postajalo oito da je moj strah od
"okultnog" bio potpuno neosnovan. Premda su, u poetku, impresije od duhovnog
svijeta bile ekstremno primitivne, u njima nije bilo nieg opasnog, niti ieg to je
prijetilo ivcima, kao to sam predviao. To je kao da su dole iz svijeta svjetlosti, u
kojem sav strah nestaje. Moje povjerenje je ojaano injenicom da nisam nikada
doivio nita od stvari koje sam oekivao ve, naprotiv, neto sasvim razliito.
Nadalje, koncepti koje sam ja sam formirao na osnovu opisa Dr. Steinera pokazali su
se kao neadekvatni. Njegove vlastite izjave, s druge strane, esto su bile potvrene iz
sasvim neoekivanih centara. Bio sam jednostavno nesposoban ostvariti
autosugestiju. Postojale su vjebe koje sam pokuavao praktiki svaki dan kroz
mnogo godina ali nikada ih nisam usavrio. Sve ove stvari u koje ne mogu, naravno,
ii u detalje postepeno su rasprile sumnju o sugestiji i autosugestiji koje sam se
drao koliko je god bilo mogue, i dale su osjeaj sigurnosti i nezavisnosti. Ali ono to
mi je od svega dalo najvie povjerenja bila je injenica da su vjebe bile neoekivani
izvor pomoi u mojoj vlastitoj posebnoj sferi ivota onoj religijskoj. Utisci su postali
ii, dublji, jai. Samo za to Rudolfu Steineru bi bio duan najdublju zahvalnost. I
oni za koje me moj poziv uinio odgovornim od toga su imali koristi, premda nisu
imali pojam o izvoru.
Kada sam otiao posjetiti Dr. Steinera u Munich u kolovozu, 1912, jo jedan
"teozofski" festival je upravo bio gotov. Dva dana nakon finalnog susreta, u otprilike
osam sati naveer, nekih deset ili jedanaest ljudi koji su eljeli govoriti s njim sjedili
su u ekaonici, puni dubokog ali u isto vrijeme ne i odbojnog potovanja, i to bi
trajalo do prilino poslije ponoi. Reeno mi je da cijeli dan radi s tim ljudima, a nou
pie svoje Misterijske drame, koje onda rano ujutro nosi na tiskanje, i odmah se

probaju na pozornici. Ali Dr. Steiner je bio svje i budan, bez traga umora. Ljudi e se
morati suoiti s zapanjujuom injenicom da je proveo mnoge noi bez prekida sa
samo jednim satom odmora. Zaista je bez te sposobnosti nemogue objasniti ono to
je izvrio u svom ivotu, sa stanovita vremena. Samo to je fenomen koji moderan um
ne moe dokuiti. Kasnije, godine 1919, osjeao sam veliku elju za nekim nainima
da razumijem tu enigmu. Poeo sam pitajui, na injenini nain, da li je na bilo koji
nain mogue smanjiti sate spavanja, i tako produiti sate rada. Dr. Steiner je odmah
uao u moje pitanje, i rekao na jednak injenini nain koji je gotovo uvijek
primjenjivao u takvim prigodama, to bi "netko" trebao napraviti. Bio je zadovoljan
da ja ne bi napravio nikakvu zloupotrebu onog to bi rekao, ak ni u primjeni na sebe.
Ali poto ne znam da li je ikome drugom govorio o tome, samo u kratko rei da
postoji vjeba koncentracije koja moe biti zamjena za spavanje i smanjiti potrebu za
odmorom na osminu normalnog perioda. "Ali ne smije se raditi uvijek", rekao je. "U
meuvremenu mora biti pravo spavanje". Dakle to je nain. U tome je jedino teta to
ljudi to nisu sposobni primijeniti. Ja, sam, nisam to nikada mogao, osim na par
sekundi. Kada je Dr. Steiner govorio o ovakvim stvarima, to je bilo na potpuno
prirodan nain, bez i najmanjeg daha samovelianja ili uobraenosti. Nitko na svijetu
nije od njega mogao istrgnuti tajnu ako je on nije elio otkriti. Govorei injenicu kao
to je ova, on je potvrivao svoja uenja i otvarao moan pogled u budunost
ovjeanstva.
"Nemojte brinuti jer ima ljudi koji ekaju", rekao je kada me je primio. "Priati
emo o svemu to imamo rei sasvim mirno, do kraja". Ponovno se moje pitanje
uglavnom ticalo vieg razvoja ovjeka. U svemu to sam rekao i pitao naao sam se u
prisutnosti nepogreivog eksperta. Nije bilo nita to sam mogao rei to nije
izgledalo da on ve zna. Dok sam se u drugim razgovorima koje sam imao s iznimnim
ljudima uvijek suzdravao govoriti o odreenim iskustvima poto se ovjek navikne
da nee nai razumijevanja, ovdje sam se mogao dotai koje god sam se intimne i
delikatne teme elio i uvijek je bilo odgovoreno izvornom ljudskom dobrotom i
nadmonom snagom koja moe jedino nadahnuti svako povjerenje. Ali ja nikako
nisam bio takav "posluni, pokorni sluga", da ne bih izvalio: "Da li zaista cijelo
vrijeme gledate u moju auru"? Godinama sam uvijek poputao poticajima da Dr.
Steineru postavim pitanje kao to je ovo dok sam bio s njim. Dolazei kao nekakvo
iznenaenje, izgledala su kao dobra prilika za promatranje suptilnijih emocija
ovjeka. Nije se inilo da mu se ne svia, i ponekad bi aludirao na tu moju naviku. Ba
u ovoj prigodi jedva primjetan smijeak preletio mu je preko lica. "Za to se uvijek
moram malo podesiti", rekao je ljubazno. "Ali u tvom sluaju to nije toliko teko". Ne
elei biti odbijen, meutim, suzdrao sam se od postavljanja daljnjih pitanja na ovu
temu. Tri godine poslije ponovno sam odvano pitao ovo pitanje o auri. Stao sam
pred nekoliko ljudi obdarenih medijumskom vidovitou koji su dali odreene izjave.
Dvoje od njih se sloilo u onom to su kazali, ali trei je rekao neto sasvim drugo.
Sada sam postavio pitanje Dr. Steineru bez da sam mu kazao o mojim drugim
iskustvima. Sloio se s prvom dvojicom. Kada sam mu rekao za treeg odgovorio je:
"On bi vidio komplementarne boje. One katkada izbiju kroz ovjeka bez da je on toga
svjestan. "Da je to bilo tono i drugi puta se potvrdilo: kao i prije, dvoje ljudi se sloilo
a trei je rekao suprotno.

Moj esej o djelu Krista pojavio se u saetku naslovljenom Die Religion in
Geschichte und Gegenwart. Poslao sam ga Dr. Steineru i sada sam ga pitao to je, po
njegovu miljenju, bilo u njemu netono. "Nita nije bilo netono", odgovorio je. "Ali
vidi ovdje", istrgnuo je list papira iz bloka i na njemu nacrtao mali krug. "To si ti".
Zatim je paljivo nacrtao jo jedan krug blizu prvog ali ne dodirujui ga. "Ovo je Ernst
Haeckel". I zatim je bio nacrtan veliki krug oko ostala dva. "A ovo je duhovna
znanost". Mogao je rei: "A ovo sam ja", ali je izbjegao rije "ja". U toj prigodi nije mi
bilo zabavno vidjeti tu pounu sliku u kojoj je tako nepogreivo prenio ono to mi je
nedostajalo, i u isto vrijeme realizaciju vlastite nadmoi. Ali duh s kojim je govorio
bio je tako ist i istinski da jedino budala ne bi bila s njim ushiena.
*****
Par mjeseci poslije, kada sam vidio Dr. Steinera u Nurembergu, promiljao sam neto
u sasvim odreenom smjeru. U meuvremenu. vjebe su uinile da sve jasnije
shvatim da neto kao ivotno tijelo (eteriko tijelo) zaista postoji. Ono ima svoja
vlastita sredita koja se tono ne podudaraju s fizikim organima, i izdvajaju se od
njih sa mnogo veim duhovnim osjeajem za ivot. To tijelo takoer ima svoje vlastite
struje ivota koje u odreenoj mjeri ovjek moe nauiti kontrolirati. Moe postati
svjestan svog vlastitog ivotnog tijela i zatim jasno opaati gdje je vie a gdje manje
razvijeno. Gorio sam saznati da li je Dr. Steiner vidio u ovjeku iste stvari koje on
moe sam znati. Prema njegovim pisanjima, sigurno bi moralo biti tako. Ali moda je
on rekao ono to je tono ne kao posljedicu direktne percepcije ve stoga to na neki
nain moe itati to je ljudsko bie pred njim mislilo i oekivalo, dobivi to od svijesti
drugog. I tako sam se pokuao od toga zatititi. Kod kue sam vrsto fiksirao u umu
moje vlastite impresije o tome to je jo nerazvijeno i to je pokazivalo znakove
razvoja, a zatim svjesno ubio sve te misli. Kao da sam sluajno pitao Dr. Steinera o
ivotnom tijelu i oajniki pokuao misliti o drugim stvarima. Ali bilo je gotovo
zastraujue kako je s preciznou i sigurnou znanstvenog istraivaa koji pred
sobom ima objekt, poeo opisivati stvari koje sam i sam mogao znati. Unato tome
moj oprez jo nije bio zadovoljen. Godinu poslije sam ponovio eksperiment. Poticaj je
bio vei jer se u meuvremenu mnogo promijenilo u tom "ivotnom-tijelu", bilo je
zaista sasvim obrnuto. Ponovno sam se utvrdio i poeo postavljati pitanja. U ovoj i u
svim drugim prigodama Dr. Steiner je uao u njih spremno i bez oklijevanja. Moda
bi s vremena na vrijeme rekao: "Znam naravno da trai iz iskrenog interesa da
sazna istinu". U ovoj posebnoj prigodi kada sam postavio moje pitanje, odmah je
poeo s rijeima - "Na moje iznenaenje, veliki dio je promijenjen; Nisam to
oekivao". . . . I opet je opisivao s preciznou znanstvenika, jedino inei ono to sam
ve znao meni jo jasnijim. Znam, naravno, da dananji znanstvenik jo ne moe
gledati iskustva ove vrste kao "dokaz". S druge strane znam da mlaa generacija kojoj
duhovne istine dolaze prirodnije nee sasvim razumjeti zato netko smatra
neophodnim da napravi ovakve pokuse. Ipak mi je drago da ih nisam zanemario. I
imam sve razloge za misliti da Rudolfu Steineru moj stav nije bio gnjavaa ve,
suprotno, da mu je drago da se susretne s opreznim osobnim istraivanjem. Ovakva
iskustva koja su se mnogo puta ponovila postupno su istopila osjeaj
nepovjerenja koji je u poetku izgledao kao da ga je duno odravati. I premda je isti

stav budnosti i kritikog istraivanja odravan u svakoj slijedeoj prilici, bilo je
sasvim dovoljno povoda i zaista osjeaj obveze da se nastavi istraivanje u tom
smjeru.
Ako u opisati ono to se doivljava u okruenju Rudolfa Steinera, ne smijem se

potpuno suzdrati da govorim o razgovorima na temu reinkarnacije. Sadanja
generacija moe skandalozno zloupotrijebiti takve prie, ali dolazea generacija ima
pravo znati neto o tome s osobne strane, i oni e za to biti zahvalni. Kako se moje
prouavanje duhovne znanosti nastavljalo, sinulo mi je da sam ak i kao dijete, i
stalno kasnije, sve do dobi od dvadeset jedne, ivio s idejom da sam na Zemlji
postojao vie od jednog puta. Ta je misao ivjela odvojen ivot, takorei, usporedo s
duhovnim ivotom koji sam imao kao sin protestantskog upnika. Nikad to nisam
nikome spomenuo. To nije toliko pitanje osoba u kojima netko vjeruje da je ivio u
prolosti, ili je barem tako bilo u nebitnim trenucima i bez ikakvog uvjerenja ve
daleko vie o vremenima i grupama ljudi s kojima je netko osjeao unutarnje
srodstvo. Kada sam prvi puta itao povijest svijeta bilo je to u dobi od osam
pojavio se taj osjeaj srodstva od tada se stalno probijao do mene iz razliitih kutova.
Tek od moje dvadeset prve godine nadalje, kada sam sasvim svjesno preao u duh
vremena i naao da nije mogue vie povezati te unutarnje utiske s modernim
koncepcijama, ideja o reinkarnaciji je potpuno nestala. U stvari sam napisao lanak u
Suddeutsche Monatshefte* [*U to vrijeme utjecajan list izlazio u Munichu] u kojem
sam raspravljao da je konkretna ideja reinkarnacije (u ono vrijeme sam bio s njom
upoznat jedino u njenoj indijsko-teozofskoj formi), bila u svojoj konkretnosti bolja u
mnogim pogledima nego kranski koncept o ivotu iza, ali ipak nepomirljiva s
Kranstvom i samo u svojim implikacijama izraava odreene potrebe ljudske due
na koje treba obratiti panju. Ali sada se osnovno pitanje opet pojavilo, i ja sam
morao priznati da se primjedbe Kranstva nisu mogle odrati u sueljavanju s
uenjem o reinkarnaciji kako je dao Rudolf Steiner. Bio sam nestrpljiv znati koliko
daleko ono to mi ima osobno rei s tim u vezi opravdava ono to sam ja sam mislio.
U odgovoru na moje pitanje odmah je spomenuo period, ali dodao - "Radije ne bih
rekao nita vie. Takvi utisci su pogodni, ak i sa mnom, da postanu previe rigidni
kada ih izrazim rijeima. Radije bih paljivije ispitao prije nego ita vie kaem ".
Pitao sam ga za period, ne za neku posebnu osobu. Duhovni osjeaj mjere koji se
izgleda raao u prisutnosti Dr. Steinera rekao mi je sasvim izvjesno da ne bi trebalo
pitati o tome. Ali ipak sam elio znati neto vie, i dodao sam: "Vaa uenja su mi
toliko strana da ne mislim da sam ikada doao u kontakt s njima u ranijem ivotu".
"Niste", bio je odgovor. I zatim je usmjerio moju panju na Kranstvo, i na izvjesne
elemente u mom karakteru koje je on jasnije vidio nego ja u to vrijeme, na primjer,
elemente iz kojih se raao izbor tekstova mojih prvih propovijedi, o kojima naravno
nije znao apsolutno nita. Na kraju ovog bogatog razgovora kada sam ve bio
spreman otii, Dr. Steiner me pitao da li elim biti gost na privatnom predavanju koje
je te veeri drao za lanove Teozofskog drutva. Bio je u pravu u miljenju da bih
volio odgovoriti sa da. Ali ja nisam elio poduzeti ni jedan korak za koji sam nisam
osjeao da je apsolutno nuan. I tako sam dopustio da mi angaman, koji je zapravo i
bio premda ga se moglo izbjei, poslui kao izgovor. Ovdje je opet bila mogunost

upoznati Rudolfa Steinera kao ovjeka. Nije se mijeao u moju slobodu niti sa sjenom
nezadovoljstva.
Jo par rijei o mojem razgovoru s Dr. Steinerom na temu reinkarnacije moda su

na mjestu. Veina kulturnih ljudi danas jo misli, unato Lessingu i Goetheu, da je
pretpostavljati istinu reinkarnacije napola ludost, a izjava da je mogue bilo to znati
o prethodnim inkarnacijama izgleda jo vie fantastina. Premda najosobniji detalji
ne spadaju u oblast javnosti, i prii mora iz tog razloga poneto nedostajati od
ivotnosti i konkretnosti, ipak nain na koji je Rudolf Steiner govorio o reinkarnaciji
je toliko bogata batina za ovjeanstvo da se ne smije zakinuti. Ni sa najmanjim
dahom nije podlegao osobnoj tatini. Upravo suprotno, vidjelo ga se kako namjerno
preuzima najveu patnju da izbrie sve to bi moglo stimulirati tu tatinu. Jednako je
bio nepristupaan za pitanja upitana iz iste radoznalosti. Vidio sam mnogo puta
kada su mu drugi postavljali pitanja. Kao apsolutno pouzdan uvar stvari duha, i bez
mnogo napora, izbjegao je sve pokuaje, direktne ili indirektne, da se "izvue neto iz
njega". Ukazao je na objektivne povezanosti i vrsto se odupro svakom osobnom
senzacionalizmu. Ba kao to i najmanja osjetljivost na situaciju ini nemoguim
pitati: "Tko sam bio ja u prethodnoj inkarnaciji?" tako i sasvim nije dolazilo u obzir
pitati: "Tko si bio ti"? Rezultat toga bi bio da Rudolf Steiner dugo vremena ne bi
prisno doekao ispitivaa. Njegov stav u vezi Krishnamurtia pokazuje da je gledao na
to kao na najvei okultni grijeh bilo kome na temelju prethodnih inkarnacija. U dobu
"due svijesti" svatko mora biti privuen njegovim uenjima jednostavno i iskljuivo
ovjekovim vlastitim objektivnim smislom za istinu, i u njih se uvjeriti isto na
temelju razuma. Povijesno, Poloaj Rudolfa Steinera je bio sve tei jer je drao da je
sada dolo vrijeme kada pojedina ljudska bia, takoer, moraju vie znati o svom
porijeklu i pravom mjestu u ivotu. Kroz ne tako dugo vremena biti e za ovjeka
nemogue da se nosi s egzistencijom ako ne shvati da niti koje upravljaju njegovim
ivotom vode daleko iza granica sadanje egzistencije. Ali Rudolf Steiner je gledao ak
i napola nesvjesnu lakomislenost o ranijim inkarnacijama kao tetnu. Zaista je
koristio ba taj izraz u ne jednoj prigodi. Zato je svatko tko je proao kroz njegov
trening toliko uasnut uti izjavljeno u teozofskoj "Liberalnoj Katolikoj crkvi" da su
mjesta Apostola i srednjevjekovnih Svetaca ve dodijeljena. Zaista ih je malo ostalo
upranjeno! I zatim je cijela stvar otvoreno raspravljana u novinama!
Jednom sam pitao Dr. Steinera zato su ljudi tako skloni zamiljati sebe kao
inkarnacije znaajnih osoba, i da li postoji neki razlog za to, osim faktora ljudske
tatine. Rekao je da netko ima jasniju sliku o onima s kojima je ivio nego o sebi i da
je to jednako tako i u sadanjem ivotu. Kod grupe ljudi oko njega on je potisnuo sve
to je teilo samozadovoljstvu i senzacionalizmu sa dobrim uinkom. esto sam bio
iznenaen vidjeti koliko se malo u Drutvu tijekom ivota Dr. Steinera govorilo o
detaljima reinkarnacije mnogo manje, zaista, nego bi se oekivalo s pogledom na
ljudski egoizam. To bi iz njega donijelo bujicu gnjeva, i svi su to znali. S druge strane,
on to je radio u ovoj domeni bilo je stimuliranje pojedinaca na unutarnju aktivnost:
"Pokuajte do toga doi za sebe". "itajte o toj epohi i vidite kakve utiske imate". "O
tome emo opet razgovarati kasnije". Za mene, jedna od izvanrednih stvari u vezi
njega bila je broj tajni koje je svjesno drao zakljuane unutar sebe, odnosei ih

konano kroz smrt bez da ih je otkrio i jednoj jedinoj dui. Niti jednom nije dopustio
da mu se izmami niti aluzija. Moglo se dogoditi da se zakljuci izvuku iz neke sluajne
opaske ili slino. Ali to kod Rudolfa Steinera nikada nije bio sluaj. Govorio je jedino
ono to moe pomoi, i izbjegavao sve to bi moglo tetiti, ak i u budunosti. Kada bi
samo ljudi mogli vidjeti kako je govorio o ovim stvarima u osobnom razgovoru!
Njegove velike tamne oi postajale su jo opreznije. Sa svijeu o odgovornosti od
koje se nita vee i istije ne moe zamisliti, govorio je svaku rije s oklijevanjem. To
je bilo kao da je, nevidljivo, preao u hram gdje je djelovao pred oima viih sila.
Moglo bi se poeljeti da su svi osjetljivi umovi ovjeanstva bili prisutni kao svjedoci
ovakvog spektakla. Ako e uenje reinkarnacije biti obnovljeno u kranskom smislu
to nije moglo biti povjereno savjesnijem umu. Sasvim odvojeno od mojeg miljenja o
reinkarnaciji, esto sam sebi govorio, kada sam sluao da Dr. Steiner govori o ovom
pitanju: "Da sam sama Providnost i traim ovjeka dovoljne moralne veliine da mu
se povjeri znanje o ovim stvarima i da o njima govori, ovjeka koji je dovoljno velik da
se nosi s opasnostima za sebe i druge, izbor ne bi mogao pasti na boljeg". Ali kako
bilo: Nain tretiranja ove oblasti ivota od Rudolfa Steinera je kao sveta batina,
zavjetana ne samo antropozofskom drutvu ve cijelom ovjeanstvu.
*****
Opet je bio period od est mjeseci mirnog prouavanja i konkretnog ispitivanja

Antropozofije prije nego sam u Stuttgartu vidio Dr. Steinera na mom povratku sa
putovanja iz vicarske. Ono to se izdvaja u mom sjeanju je razgovor o Evanelju
Sv.Ivana. Rekao sam neto u smislu da mi karakter otkrivenja ovog Evanelja izgleda
jako naglaen injenicom da se u pasusima o smrti izgovorenim od Krista prije
Njegova odlaska, rije "Otac" pojavljuje gdje bi se oekivala rije "Smrt". Rudolf
Steiner me zainteresirano pogledao. "Dakle otkrio si to? Morao sam mnogo due ii
okultnom stazom prije nego sam ja to otkrio. Naravno tada se to vidi sa neto
drugaijeg gledita. Ali je isto tako sigurno mogue doi do takvih istina isto putem
religije". Zatim je sam od sebe poeo govoriti o pamfletu koji sam napisao u suradnji s
mojim prijateljem Dr. Geyerom i kojeg sam mu poslao da proita. Njegov naslov je
bio: "Zato ostajemo u Crkvi?" - "Proitao sam ga", rekao je, "ali ne mislim da je to
put kojim treba ii". Tu sam trebao pitati: "Zato ne"? ali u tom trenutku sam bio
previe duboko vezan s borbama i nadama Crkve. Jo sam se nadao da u se izboriti
za vlastiti put u Crkvi, kao to i jesam. I tako sam dopustio da prilika sklizne.
Nesvjesni osjeaj straha da bi dalji razgovor o toj temi mogao dovesti do neeljenih
posljedica za mene, i vie svjesni impuls da nisam elio da Rudolf Steiner ima utjecaj
na moj vanjski ivot prije nego mi je iznutra bio jasan njegov svijet, zaista sam elio
da moj vanjski ivot bude odreen iskljuivo mojim vlastitim unutarnjim sufliranjem
sve me to potaklo da odgovorim dvosmisleno. "Moda su nae unutarnje elje bolje
nego naa snaga razuma", rekao sam. Dr. Steiner je odmah shvatio i, kao uvijek u
ovakvim sluajevima, sasvim prirodno odbacio temu i preao govoriti o drugim
stvarima.
Prolo je slijedeih est mjeseci. Ve dugo ima da sam shvatio da sudbina moe
zahtijevati da otvoreno iskaem moju potporu za Antropozofiju. Za taj as sam elio

biti spreman, jer je ulog bio cijeli moj ivot, s mogunou ukljuenja rtvovanja onog
to je do sada bio moj poziv. Jedna je to stvar za ovjeka u kojeg je u Njemakoj
gledala velika sljedba, a druga za mladia koji se s entuzijazmom baca u neto to je
zahvatilo njegov um i srce. Vidio sam ljude oko mene. Oni su mi vjerovali i za njih
sam osjeao veliku odgovornost. Mnogi, zaista mnogi od njih, ne bi mogli ii sa mnom
i bili bi razoarani. Jer kada sam poeo javno govoriti o ovim stvarima, imao sam
period od mnogo godina prouavanja ve iza sebe i nisam sada mogao voditi ljude
kroz sve stupnjeve mojih istraivanja. Nisam mogao razmiljati da se javno svrstam
na stranu tog novog okvira uenja dok nisam bio potpuno siguran u moje vlastite
temelje. Ali tada bi to bio slamajui udarac za moju kongregaciju. To nije bilo, kako
protivnici to vole smjestiti, da je netko kome nedostaje nezavisne prosudbe ili zbog
tjelesne iscrpljenosti jednog dana pao kao rtva suptilnog hipnotizera. Jer gotovo pet
godina sam posvetio praktino sve svoje slobodno vrijeme koje sam dobio od moje
profesije na teoretsko i, iznad svega, praktino prouavanja Antropozofije. Cilj mi je
bio da uzmem moju zalihu odgovornosti za ovjeanstvo pa da onda imam prava
govoriti s autoritetom. Postoji li itko meu protivnicima koji je primijenio i blizu istu
koliinu vremena i potenog istraivanja prije nego je pisao protiv Antropozofije? I
iznad svega, da li je itko meu njima zaista iskuao na vlastitu iskustvu? Vie nego
jednom sam naao da je ovjek s imenom i poloajem u javnom ivotu traio
antropozofsku literaturu sa naivnim izgovorom da predlau pisanje i govorenje o toj
temi u bliskoj budunosti. I zaista je to bila bliska budunost! Nisu traili razgovor s
nekim tko zaista poznaje tu temu, a ponekad su ga svjesno izbjegli. Ima jedan
izniman sluaj gdje osoba o kojoj se radi nije ak ni ekala da dobije knjige koje bi
posluile kao pravi uvod u Antropozofiju. Iz mog osobnog iskustva znam da su mnogi
napisi koji su kasnije u javnosti uzimani ozbiljno proizali na ovaj nain.
Ali tek smo u godini 1913. Kada je Dr. Steiner doao u Nuremberg, poetkom
zime, imao sam mnogo pitanja za pitati ga. Tijek razgovora je uvijek bio isti. Jedan
sat ili slino ja bi pitao pitanje za pitanjem, kako sam ih unaprijed sebi formulirao.
Uvijek je bio spreman za odgovor. Zaliha znanja iz kojeg je izvlaio sve vie me je
zaprepaivala. Ono to me najvie iznenaivalo je da me nije nikada pokuao
impresionirati. Davao bi upravo onoliko koliko treba za odgovoriti na odreeno
pitanje, ne vie. U vrlo rijetkim situacijama bi odgovorio: "Jo nisam u to gledao." -
"Mogu li vas neto upitati, Herr Doktor", esto sam poinjao. "Pitajte to god elite".
A onda je opet dano pitanje, i problem je bio da li to uope treba pitati i to pitati. I
kako sam duboko poalio to nisam bio pametniji s pitanjima! Nevjerojatna zaliha
zanimljivih injenica bi tada dola na svijetlo i zatim bi se o tome moglo slobodno
razmiljati. Jer Dr. Steiner nikada nije traio slaganje. Jednostavno bi rekao i pustio
to da napravi vlastiti uinak. Ponekad bi se moglo dogoditi da sam ga, zaprepaten
sigurnou njegovih odgovora, upitao: "Zar nikad niste pogrijeili u vaim
istraivanjima i zatim to naknadno morali ispraviti"? - "Nikada nisam govorio o
onome u to nisam sasvim siguran", rekao je. Ipak nisam bio zadovoljan. - "Mislim,
zar niste poblie ispitujui morali ispraviti svoje prve dojmove i rezultate
istraivanja"? - "Da, ali uvijek je bio oigledan razlog za to. Na primjer, ako vas
sretnem u magli i ne prepoznam vas, sama magla je faktor koji onda treba uzeti u
obzir". Jo ne bi odustao. "Zar se nikada nije dogodilo da naknadno morate priznati:

'Tamo sam bio u krivu? '" Tiho je razmiljao minut ili dva. "Dakle, da", rekao je, "kod
ljudskih bia sam ponekad bio obmanut. Ali napokon, kod ljudi, neto iz vanjskog
ivota bi se esto uvuklo to se ne moe predvidjeti".
Povremeno bi doli do toke u razgovoru kada bi ja iznenaeno pitao: "Ako je

tako, zato to svijetu ne kaete"? "Jer svijet danas jo nije spreman primiti takve
istine". Govorio je te rijei mirno i objektivno, bez ikakvog veselja ili traginog stava. I
to su bile, u sutini, istine koje oito zahtijevaju dugu edukaciju od strane
ovjeanstva prije nego ih ovjek moe slobodno provjeriti. Moj vlastiti dojam i
postajao je sve jai kako su godine prolazile je da je Rudolf Steiner imao zalihu
svjetskog znanja od kojeg, sve do dana smrti, nitko od njegovih intimusa nije uo ni
rije. Govorio je kao prosvjetitelj, nikad kao onaj koji samo otkriva. Sve drugo nije
bilo u pitanju. Imao je veliko povjerenje u ovjeanstvo, bez obzira kakve prosvjede bi
mu to donijelo, ali je bio potpuno nemilosrdan govorei jedino to je nuno i to se
moglo dati u tom trenutku.
Na kraju tog sastanka s Dr. Steinerom jo jednom me upitao: "Da li biste doli na
moje privatno predavanje za lanove Drutva veeras"? Dodao je, iz ljubaznosti i da bi
mi olakao da se sloim: "Govoriti u o odreenim stvarima iz povijesti o ranim
godinama Isusa koje se ne mogu nai u Evanelju". "to, zbilja ete se to usuditi"?
pitao sam. "Mislite li da bih se usudio da nije bila nunost"? uzvratio je. "To je volja
duhovnog svijeta da u ovom dobu ovjeku vie bude reeno o ovim stvarima. Vrijeme
e pokazati zato".
Veer koja je slijedila ostati e u mom sjeanju, daleko iza ogranienja ovog ivota,
kao jedna od najdivnijih u mom iskustvu. Stotinjak ljudi se okupilo u tijesnoj
prostoriji gdje je Teozofsko drutvo, kakvo je onda bilo, odravalo svoje sastanke.
Publika koja se sakupila u toj sobi kao katakomba u Sulzbache Strasse da uje
iznimne stvari, sastojala se od male, iskrene grupe ljudi koja se okupila oko Michaela
Bauera, i nekoliko lanova iz blizine i iz daleka koji su putovali iz grada u grad gdje je
Dr. Steiner predavao. O grupi Michaela Bauera nije se mnogo razmiljalo u
akademskim krugovima, i premda su njegova predavanja bila visokih duhovnih
standarda, duboko fascinirajua i obilovala svim ljudskim kvalitetama, samo
nekolicina iz drutva i obrazovanih krugova u Nurembergu bila je njima privuena.
Takva je, dakle, bila publika. Rudolf Steiner je stajao pred nama i govorio o djeatvu
Isusa. Sa mog sjedala u prednjem redu mogao sam gledati svaki izraaj. Izgledalo je
da on gleda daleko i iza publike, zurei paljivo u slike pred njime. Uz najveu
njenost dodira i najveu, frapantnu budnost i oprez, on je nastavljao opisivati te
slike. Povremeno bi bilo umetanje takvih fraza kao to je: "Ne mogu rei tono da li je
slijed ovdje u redu, ali tako je meni izgledalo". Ili: "Uz sve moje napore nisam mogao
otkriti naziv mjesta. injenica da je ime bilo skriveno mora imati nekakav znaaj".
Govorio je s potovanjem u kojem nije bila sugerirana servilnost, i tamo stajao
odluan i vrst u prisutnosti udesnosti. Atmosfera iste duhovnosti proela je
prostoriju. To je bila atmosfera oiena od svih osjeaja koji nisu roeni direktno iz
duha koji je bio tamo u svojoj moi. Rekao je kako su boanska otkrivenja sadrana
u Starom zavjetu osvanula u svoj njihovoj veliini u dui djeaka Isusa tijekom godina

neposredno nakon Njegova povratka u Nazaret nakon dogaaja u hramu u
Jeruzalemu, kako je njegova tuga sve vie jaala kako je shvaao da je pravo
razumijevanje veliine tih bivih otkrivenja Boanstva nedostajalo meu njegovim
suvremenicima, kako je ta tuga ivjela u njemu, neizraena i neshvaena od onih u
Njegovu okruenju - "tuga u sebi daleko vea od bilo koje tuge koju sam upoznao
meu ovjeanstvom". Ali upravo zato to je ta tuga bila predodreena da potpuno
boravi u unutarnjem biu djeaka Isusa, On je mogao oplemeniti iznad svih rijei. . .
Ovo nije mjesto za ponavljati to nam je Rudolf Steiner veer za veeri govorio iz
"Petog evanelja" Evanelja koje je ostalo neprolazno u tom delikatnom duhovnom
zapisu sveukupne prolosti koji jo i danas moe biti odgonetnut od onog tko je
potpuno svjestan duha. Neizbrisive su u mom sjeanju oi u koje smo mogli gledati u
tim prilikama, i kako su zurile u prolost. Njegova iva duhovnost zraila je takvu
istou, takav uvjerljiv integritet i poniznost da bi se osjeali u prisutnosti vrhovnog
dogaaja u ljudskoj povijesti. Ponekad su oi izgledale kao da su navlaene sasvim
njeno iznutra, i da svjetlucaju s tekuim zlatom. Odjednom me spopadne da sam
cijeli ivot razmiljao: Kada nakon smrti prijeem u vie svjetove ne elim nita drugo
tijekom prvih godina nego da mogu dugo vremena kontemplirati ivot Isusa
duhovnim oima. Stalno sam pokuavao biti potpuno svjestan prirode cijele
situacije koja je bez presedana. Vani, elektrini tramvaji su zveckali, jedan za drugim,
s kretavim trubama. Unutra je stajao ovjek koji je tvrdio da ima prolost u slikama
pred sobom i o kojima je govorio s neusiljenom sigurnou. - "Tko si ti?" stalno sam
se pitao. Svaki test koji je ljudski um mogao napraviti, ako je bez predrasuda, izaao
je u korist udesnosti. Zdravo-razmiljanje? Ne moe biti uvjerljivijeg oblika od
ovoga. Svaka sugestija mentalne abnormalnosti kao sveenik bavio sam se sa toliko
mnogo sluajeva te vrste bila bi la zbog same atmosfere. Moralna istoa? ivjeli
smo u njoj i disali je. Nesebinost? Ako se netko pitao: Kakav mora biti poklon
slobodno poklonjen od Bogova? ne moe biti drugaiji od ovog. Ali, onda, to je sve
to bilo? Poetak ljudske uzvienosti kakva se jo nije mogla sanjati? Poruka od vieg
svijeta poslana u pravi as? Oni roeni u stoljeima poslije teko e moi shvatiti
osjeaje onih od nas koji su ivjeli u materijalizmu i svjedoili ovakvim dogaajima.
Ve danas pred nama vidimo mlau generaciju koja izgleda da nema tekoa s onim
to je nama izgledalo kao moni udarci maljem protiv svjetske graevine u kojoj mi
ivimo. Ovom prigodom nisam iao iza toke unutarnjeg shvaanja: ak i ako se sve
ne dokae kao istina, to je, u svakom sluaju, najzanimljivija pria o Isusu koju sam
ikada uo i unato mnogim neshvatljivim tokama, iskreno i najvjerojatnija. Mogu
jedino biti zahvalan to sam imao iskustvo, jer osim za potrebe budueg promiljanja,
to je u svakom sluaju puno ivih i zdravih prijedloga.
ak i ako u nekoj mjeri uspijem da ne budem sasvim oboren ovim nadmonim

prvim utiskom, nekako sam izgubio ravnoteu u onom to se dogodilo kasnije. Rudolf
Steiner je polako udaljavao od govornice, doao do mene i rekao: "Ne znam kakav je
utisak ovo imalo na vas". Bilo je ljubaznog propitivanja u njegovim oima. ista
poniznost s kojom je govorio bila je toliko neoekivana poslije takvih iznimnih
duhovnih navoda da sam mogao samo nespretno odgovoriti, u smislu da prvo moram
sve promisliti, ili neto slino. A ipak u tom sam trenutku trebao rei rije ili dvije

takorei u ime ovjeanstva. Bio sam tako postien da sam tijekom noi Rudolfu
Steineru napisao pismo da ne zamjeri ako, odmah, nisam bio u stanju srediti svoje
misli o svemu tome. Ali jednu stvar sam osjeao veoma duboko: Ako je bio u pravu,
ponuen nam je dragocjeni dar, i njemu ide posebna zahvalnost za duh u kojem ga je
predao.
Kasnije sam vie puta pitao Dr. Steinera da li bi nastavio ove prie iz Akasha
zapisa. Bio sam siguran da bi to bio najsnaniji impuls ovjeanstvu ako bi slike
ivota Krista koje se javljaju tako bogate pred njegovom jasnom duhovnom vizijom
bile postavljene uz Evanelja. Tijekom rata, Dr. Steinerov odgovor meni je bio da je
"astralni svijet" cijela duhovna atmosfera oko Zemlje sada bila toliko uskomeana
da bi mogao raditi istraivanja takve vrste. Nakon rata je rekao da su drugi radovi za
ovjeanstvo bili tada hitniji. Vidio je dolazee ekonomske nevolje i poeo izlagati
njegove ideje o svjetskoj ekonomiji. Vidio je kako nadolazi ista glad, i postavio
temelje za novu poljoprivrednu znanost. Vidio je duhovnu glad uzrokovanu
znanstvenim materijalizmom vremena, i uveo svoje uenike u novu i produhovljenu
prirodnu znanost. Vidio je potrebe mladih i posvetio se razvoju nove umjetnosti
obrazovanja. Vidio je bespomonost moderne medicine, posebno u oblasti internih i
mentalnih bolesti, i dao je osnove duhovno-znanstvene terapije, pune novih i
predivnih koncepcija. Vidio je konfuziju u svijetu religije i morala i pomogao onima
koji su traili njegov savjet kako do sigurne i djelotvorne religijske aktivnosti. I
otiao je od nas prije nego smo primili vie od nekoliko djelominih slika o ivotu
Krista koje su sjajno i jasno sijale pred oima duha. Ali, napokon, to je zasluila
generacija ljudi koja je primila te prve njegove darove s velikim pitanjem koje su
sadravali, na takav nain da je bilo mogue da se njegova strana karikatura pojavi u
ilustriranim novinama s naslovom "Peti evanelist"! I niti jedan priznati religijski
lider nije ak elio ni uti niti istraiti dar koji je ovaj ovjek imao za dati iz boanskog
svijeta.
Kasnije, Rudolf Steiner mi je kao ovjek ovjeku vie rekao o njegovim

istraivanjima Akasha zapisa, i tada sam prvi puta upoznao njegove vlastite testove za
istraivanje koje je primjenjivao na vlastite sposobnosti kako bi bio siguran u njegov
rezultat. Rekao je, na primjer, da udnom sudbinom nikada nije upoznao dogaaje
povezane s Uskrsnuem iz Biblije prije nego su ga vlastita istraivanja dovela do njih.
Kao djeak bio je poslan u kolu preko granice Austrije i Maarske, i njegov otac,
"Slobodni mislilac", koji nije bio zainteresiran za sinov vjeronauk dopustio je da se
time namui. I tako je mogao raditi eksperimente i dokuiti na prvom mjestu
duhovnim istraivanjem to se dogodilo nakon smrti Krista. Zatim, kada je proitao
Bibliju, naao je da se zapisi Evanelja u svakom detalju slau sa slikama koje su
njemu bile otkrivene, osim injenice da se na raun nedostatka razumijevanja vena
materijalizma uvukla u Evanelja kakva su danas. Rekao je da je ta vena
materijalizma takoer oita, na primjer, u nainu na koji su evidentirane Kristove
rijei o Drugom dolasku. U mnogim oblastima Rudolf Steiner je oito vrio
istraivanja godinama, prije nego je i jednu rije rekao o njima. esto su nedostajali
detalji koje dugo vremena nije mogao nai. Njegovo istraivanje je u mnogim

sluajevima bilo zahtjev adresiran duhovnom svijetu i na zahtjev nije uvijek
odgovoreno.
Ove stvari, naravno, nisu ispriane s idejom da se neto dokae. Jednostavno je

namjera prenoenje injenica koje bacaju svijetlo na duh ove vrste istraivanja.
Nikada ne moe biti na liniji s pravim duhovnim istraivanjem ako bi se, na mjestu
dogmatski prihvaenog Novog zavjeta, pojavio jednako dogmatski prihvaen Akasha
zapis koji bi prvenstveno zavisio o duhovnim darovima pojedine osobe. Ovdje se,
takoer, vidjelo previanje da sa svim sposobnostima koje su im na raspolaganju
ljudi mogu slobodno testirati ono to im je preneseno od viih izvora. Jedina stvar
koja se od njih oekuje je da ne odbijaju iz predrasuda, samozadovoljstva, straha ili
udobnosti. Danas se jo brane s primitivnom metodom ignoriranja ili poricanja onog
to je dano. Mnoge stvari u duhovnom istraivanju mogu biti ostavljene neodluene
dugo vremena, ili zauvijek ali druge koje pomau i prosvjetljuju e zasigurno biti
naene. Sluajui miljenja protestantskih teologa, ortodoksnih i liberala ve
dvadeset godina, mogao sam sebi vjerovati da u prosuditi treba li ili ne uenja
Rudolfa Steinera koja nisu dola ni iz jedne kole uzeti ozbiljno. "To je volja
duhovnog svijeta da u ovom dobu ljudima bude kazano vie o ovim stvarima. Vrijeme
e pokazati zato". Kada god itam sve vie jalove i neadekvatne opise dane od
teologa o ivotu Isusa i usporedim ih s onim od Rudolfa Steinera, opaam neto od te
"volje duhovnog svijeta". Ali teologija jednako ide istim svojim putem, kao da se nita
nije dogodilo.
*****
Ako bi sada rekao uinak koji su ova nova duhovna uenja imala u mom cjelokupnom
ivotu due, to je uglavnom iz razloga da je stvarno shvaanje odreenih duhovnih
zakona osvanulo u meni samom. Izvori greaka postaju jasni. Pripovijedanje moe,
dakle, biti sredstvo pomoi drugima kada je na njih red. Tijekom tih godina jednom
sam sanjao da sam pitao Dr. Steinera: "Tko si bio u tvojim ranijim inkarnacijama"?
Odgovorio je: "Pitagora i Menander". Kada sam se probudio, iskustvo je ostalo
ivopisno. Pitao sam se moe li tu biti istine. Pitagora - da, to bi mogla biti
mogunost, premda mi se do tog trenutka ta ideja nikada nije svjesno pojavila. Ali
Menander tko je bio on? Pogledao sam u enciklopediju i pronaao dva Menandera,
jednog pjesnika i pisca komedija i drugog retoriara. Ali oboje su ivjeli toliko blizu
vremenu Pitagore da nije bilo lako povezati sugestiju s drugim antropozofskim
pogledima na tu temu. Da nije moda kralj Milinda koji je imao izvanredan govor s
Budom? Par tjedana kasnije mogao sam govoriti s Dr. Steinerom i rekao sam mu o
iskustvu sna. Najprije je pitao kada se to dogodilo i rekao sam mu gotovo tono. "To
nema veze s mojim inkarnacijama", rekao je. "Ali te noi bio sam duboko zaokupljen s
prouavanjem Pitagore i Menandera, ne samo u znanstvenom smislu". "Koji
Menander je to bio"? Pitao sam, radoznao da li Dr. Steiner zna za dvojicu o ijem
postojanju sam tek nauio iz enciklopedije. "To je bio retoriar. Radio sam na
problemu povezanom s govorom, i pokuao doi u kontakt s njime". Incidenti kao
ovaj dalje pothranjuju razmiljanje u mnogim smjerovima. Za mene je najvea
vanost da sam jasno vidio kako se lako pogreke uvlae u duhovna iskustva ove

vrste. Jer na prvi pogled, stvarni duhovni utisak je bio: Steiner, Pitagora, Menander.
Ali odmah je iskrsnulo pitanje o ranijim inkarnacijama. To je dolo od napola
nesvjesnog kompleksa radoznalosti unutar mene. I ipak je preko tog kompleksa
doivljaj postao dovoljno jak da se reflektira u svijesti. Kada sam poslije razmiljao o
iskustvu mogao sam jasno razlikovati razliit duhovni karakter dvije oblasti onoj od
interesa izmijeanog s radoznalou i onoj od objektivne injenice. I tako sam imao
prvi osnovni standard za diskriminaciju izmeu ispravnog i pogrenog duhovnog
iskustva. Sinulo mi je kako je Dr. Steiner bio u pravu kada je naznaio. da nitko ne
moe primiti pouzdane utiske iz svijeta duha tko nije proao "uvara praga", i nije
nauio tako potpuno kritiki promatrati njegov cjelokupan unutarnji ivot da moe
prepoznati elemente koji sijevaju unutra sa osobne strane njegova bia. U osnovi
govorei, dva "uvara praga" figure koje mnogim ljudima izgledaju tako izvanredne
jednostavno su prezentacije, ali na vrlo visokom duhovnom nivou, kranskih
iskustava "Pokajanja" i "Vjere".
Drugi sluaj moe posluiti da naznai jezik ove oblasti. Rudolf Steiner je stajao
ispred mene u snu i rekao s naglaskom: "Reci A"! Kada sam ga o tome poslije pitao,
inilo se da je elio da nauim vie pozitivno prihvatiti delikatne duhovne pojave. "U
ovakvim okolnostima glas A (ah) odzvanja u duhovnom svijetu", rekao je
objanjavajui. Nita u to vrijeme nije bilo poznato u odnosu na glasove govora. Ja
sam postao svjestan stvarnosti ali nisam razumio njen jezik. Koliko mnogo vanih
savjeta koji su odbljesak pravih snova je za nas izgubljeno kada ne razumijemo jezik
svijeta kojem pripadaju! - "Ali zato da pogledamo u san kao da je pravedan?" pitao
sam. "To ste dobili od vlastite pravednosti", bio je odgovor. "Vae snage nisu bile
dovoljno jake da vas dovedu do prave percepcije". U malim stvarima i u velikim
stvarima svaki odgovor je izgledao kao dan s znanjem i sigurnou. Ovdje je govorio
netko tko je u ovakvim doivljajima bio kod kue. Uvijek se imao taj utisak.
Ovi primjeri mogu biti dovoljni. Ali dok govorimo o snovima koji su vie od snova,
moe se povezati jo jedno iskustvo, s obzirom na niz dogaaja. Sedam godina prije
osnivanja "Zajednice Krana", U snu sam vidio sebe kako se penjem na visoku
planinu. Na trenutak sam zastao u penjanju i vidio s lijeva, naselje ljudi. To je bila
Druina Johannesa Mllera. Staza me vodila blizu, ali ne stvarno u naselje, jer se
nastavljala gore na stranu planine. Znao sam da moram ii desno i sa neto vie toke
uspona pogledao sam dolje na naselje sa suosjeanjem. Na vrhu planine jo ga
vidim ispred mene stajala je crkva s zvonikom koji se uzdie ravno u nebesa. Crkvu
je izgradio Rudolf Steiner. Staza nije bila laka a ipak ne i previe teka. Nakon kratkog
pogleda mirno sam se namjestio za uspinjanje. Kako je izvanredno da san kao to je
ovaj ne bi trebao samo izraavati stvarnost trenutka, koju u mojoj budnoj svijesti
nikada ne bi izrazio u ovakvom obliku, ve i daleka budunost o kojoj se moglo ne
znati nita moe takoer zasjati u njemu!
*****
Vie od godine je prolo prije nego sam ponovno vidio Dr. Steinera. Veliki rat je
poeo, i svatko je imao svoje neposredne dunosti. Razgovor koji sam imao s njime na

poetku godine 1915 u Deutscher Hofu, u Nurembergu, bio je posebno znaajan. Dr.
Steiner je odmah poeo govoriti o ratu. "Drago mi je to vidim da ste imali istu ideju o
svjetskim dogaajima jao i ja", rekao je. "U kojem to smislu mislite"? pitao sam,
pomalo oklijevajui. "Ne znam to ste govorili o ratu". "Ne", rekao je, "i ne mislim to
na taj nain. Ali imate veliku unutarnju osjetljivost za ono to se zaista dogaa".
Zahvalnost obuhvaena ovim rijeima malo me posramila, i nastavio sam: "Herr
Doktor, Bilo bi mi drago da od vas saznam gdje mislite da moja aktivnost tijekom rata
nije na pravim linijama". To je bio prvi, vie eksplozivan izazov na temu tekuih
stvari, za znanje koje transcendira uobiajeno znanje. Jer moj rad meu mojom
kongregacijom u Nurembergu bio je vren daleko od lokalnih Antropozofa kakvi su
bili sada, nakon konanog odvajanja od Teozofskog drutva i bilo je sasvim
nevjerojatno da je Rudolf Steiner o tome ita uo. Odmah je prihvatio izazov. "Nije
dobro rei ljudima da ne bi trebali mrziti Englesku", rekao je. "To samo uzbuuje i ne
pomae im. Bolje je rei: 'Vi stvarno uope ne mrzite Englesku ako ste pravi Nijemci'.
Kada se Nijemac bori on nikada ne mrzi osobu, mrzi uzrok". To je bila, zapravo, slaba
toka u mom radu u to vrijeme. Ljudi nisu uope bili zadovoljni mojim nedostatkom
mrnje. Naravno to su izraavali sasvim drugaije, i rekli da nemam dovoljno ive
simpatije. Ali, zapravo, nisam im uspijevao dati ideale velike i dovoljno vrijedne da
dou na mjesto svih previe ljudskih osjeaja.
To je bila slaba toka kod svih duhovnih voa u Njemakoj tijekom rata. Nisu bili
sposobni ulijevati duhovnu supstancu u ivotne borbe njemakog naroda. To mi je
pomoglo da razumijem to je Rudolf Steiner pokuavao u predavanjima koje je dao u
Berlinu u ranim godinama rata. U vezi s najveim figurama njemake duhovne
povijesti - Goetheom, Schillerom, Fichteom, Hegelom elio je ispuniti srca ljudi sa
shvaanjem duhovne misije Njemake. Ta predavanja obilato zasluuju da budu
objavljena sama po sebi. Uinak koji su na mene osobno imala je da su sadravala
neto to je moglo ispuniti srca mladih u Njemakoj s nadahnuem za neto emu su
teili, neto to je, bez i jedne, krive opaske, moglo uliti moralnu stabilnost i
osvjetljavalo je veliinu duha iz kojeg se jedinog prava snaga Njemake mogla roditi.
Ni jednu rije danas ne treba povui. Plemenito nadahnue rasplamsano ovim
predavanjima, i javnima, i, ak i u veoj mjeri, onima danim intimnijoj grupi, bila su
jedna od najljepih darova Rudolfa Steinera. Mudrou ispunjena vizija pravog
mjesta Njemake meu nacijama i vie Volje iza toga, tu postaje ista i vitalna snaga,
ozarena svijetlom ali takoer i sa rtvom. Ali Nijemci su sluali Chamberlaina* i
Trauba i nisu uli Rudolfa Steinera.
* Njemaki filozof i esejist.
Moe se s enjom razmiljati o onom to se moda ne bi dogodilo da su njegove

ideje, prenesene naciji u njenom stranom sukobu od dovoljnog broja dobro
obavijetenih i duboko osjeajnih interpretatora, bile osnova za pravu patriotsku
pouku.
Nikada nisam uo da je Rudolf Steiner rekao i jednu rije o tome da je ignoriran.

Njegova ljubav za njemaku kulturu, nezamagljena i roena iz duha, ostala je

potpuno postojana, bez traga osobne uvrede. Ali protivnici su uredili da vani raire
izjavu da je Rudolf Steiner ovjek kojeg uglavnom treba okriviti za gubitak bitke na
Marni i poraz u ratu. U prolazu kroz Coblenz, imao je kratki osobni razgovor kao
ovjek s ovjekom s Von Moltkeom, efom general taba. Von Moltke nije bio lan
Antropozofskog drutva, i jedino je uo sluajno predavanje Rudolfa Steinera. To je
sve to se ikada dogodilo. Vojni poslovi u razgovoru ni jednom nisu spomenuti. Tko bi
bio bolji voa za Njemaku: duh sposoban napraviti ovakve optube ili duh koji
govori na predavanjima Rudolfa Steinera? O tome e zadnju rije rei potomstvo.
Drugi predmet mojih razgovora s Dr. Steinerom koji se pojavio je njegov odnos sa
sadanjom priznatom znanou. Vrlo brzo nakon to sam ga susreo, u meni se pojavio
osjeaj odgovornosti. - "Barem u napraviti ono to vidim da mogu da Rudolf Steiner
ne ostane nepoznat onima kojima je danas povjereno istraivanje raznih grana
znanosti". ivot me doveo u kontakt s mnogim sveuilinim profesorima. Razmiljao
sam o svima njima, i naletio na Oswalda Klpea, s kojim sam bio vezan bliskim
prijateljstvom. Oni koji su poznavali Oswalda Klpea znaju da bi u to vrijeme u cijeloj
Njemakoj bilo teko nai profesora dublje obrazovanog u filozofiji i psihologiji, ili
ovjeka vee iskrenosti, istoe karaktera i slobodnog od predrasuda. Uljuena
plemenitost Klpea bila je neto to ostaje kao nezaboravno, gotovo sveto iskustvo
kod svih koji su s njime doli u blii kontakt. Jednom prije sam pitao Rudolfa
Steinera da li bi ikada pristao da sa mnom posjeti Klpea i dopusti da mu ovaj
postavlja pitanja, ako se zauzmem dogovoriti sastanak. Nisam razmiljao ni o kakvom
psiholokom pokusu u uobiajenom smislu. Moja ideja je radije bila da pokuam
dovesti jednog od najobjektivnijih ljudi u modernoj znanosti licem u lice s Rudolf
Steinerovim iznimnim sposobnostima i dovesti ga da sasvim slobodno raspravi
metode pomou kojih bi znanost mogla biti uvjerena u njenu vlastitu ulogu, bez da
izgubi njen temelj ali takoer bez nekorektnosti prema neobinom karakteru
fenomena. Bio sam proet osjeajem: Rudolf Steiner ne smije umrijeti bez da se
napravi ovaj pokuaj; ako bi se moderna znanost mogla nagoditi s novo iskrsnulim
ljudskim sposobnostima, to bi sigurno moralo biti od nemjerljive vanosti za cijelo
ovjeanstvo. Rudolf Steiner, sa svoje strane, nije pravio problem. Jedino je rekao:
"Unaprijed te upozoravam da je stvar vrlo komplicirana. Misao ovjeka u molitvi, na
primjer, izgleda plavo, ali ona od bankara predanog njegovu novcu takoer plavo". "U
emu se sastoji razlika, tada?" pitao sam ga. "U cjelokupnoj konfiguraciji".
Ove rijei pokazuju da je u izvjesnom smislu Rudolf Steiner bio ak spreman

podvrgnuti se eksperimentu. Jedino se to ne bi smjelo pretvoriti u prigodu gdje ga u
institutu neki znanstvenik podvrgava "ispitivanju", izlaui ga cijelom svijetu kao da
je kriminalac koji e biti demaskiran. Jer to radije mora biti prigoda za ovjeka
otvorena uma o materiji da postavi pitanja i pokua doi do razumijevanja kako
znanstveno istraivanje moe nai pristup fenomenu.
U Nurembergu u to vrijeme Dr. Steiner mi je nedvosmisleno rekao da je voljan sa

mnom ii Klpeu. Rekao je: "Na tvoj zahtjev ponovno sam pogledao njegov Uvod u
filozofiju, i teko mislim da e s njegovim realizmom biti zaista otvoren da primi ove
stvari. Aura je previe bezbojna. Ali javit u ti se kada slijedei puta budem u

Munichu, i onda emo pokuati". Odmah zatim sam otiao vidjeti Klpea, koji je tada
bio profesor filozofije na Sveuilitu u Munichu, rekao mu o mojim osobnim
iskustvima s Rudolfom Steinerom, dao mu najbitnije knjige, i traio da ispita stvar u
interesu znanosti i Antropozofije. Ljubazno je odgovorio: "Da to nisam uo od tebe
osobno, ne bi se zamarao s time. Ali sada u pogledati u knjige". Oko est mjeseci
nakon toga dolo je pismo Rudolfa Steinera koje govori da je bio u Munichu i da je
spreman za intervju. Ali kada sam pokuao utvrditi dan i vrijeme s Klpeom, napisao
je izgovor. Knjige su uinile da shvati da se povrnim prouavanjem nee postii
nita. U predmet bi trebalo ii fundamentalno. Ali to bi znailo razbijanje na druge
zadatke, i knjige mu nisu ostavile dojam da su dovoljno znaajne da to doputaju.
Izgledalo mu je da je vjerojatnost da bude koristi od intervjua previe slaba. Dakle
za mene nije bilo druge nego da Dr. Steinera odloim. To je bio jedini pokuaj za
kojeg sam mislio da ima ansu za uspjeh. Ali u ovom sluaju nije bio Rudolf Steiner
taj koji se povukao.
To je udno poglavlje, ovo ponaanje od strane ortodoksne znanosti. Debeli svesci

su napisani o misticima iz prolosti; ljudi su putovali u Indiju u potrazi za Yogijima da
bi s njima razgovarali. Ali nisu vidjeli da je u samom srcu europske civilizacije
postojalo neto daleko vee, neto to bi im dalo najivlje razumijevanje mistika
prolosti i Yogija u dalekoj Indiji. Oi su bile uprte u mikroskope i teleskope; svaka
buba i svaki komet je istraivan. No, znanstvenici se nisu zamarali s fenomenom
najrjeim od svih a ipak tako pri ruci, u obliku onog koji je morao sa mnogo strana
obasjati svijetlom ono to je znaajnije od svega drugoga na prirodu bia ovjeka.
Niti jednom u ivotu Rudolfa Steinera, koliko ja znam, nije se dogodilo da je priznati
znanstvenik doao do njega govorei: Piete tako izvanredne stvari. Mogu li vas pitati
o njima? Nita to je napisao nije uzimano ozbiljno. Ljudi ne bi dopustili da budu
privueni njegovim drugim radovima niti da budu kompromitirani dolazei u kontakt
s neim nepoznatim i nepriznatim. Uglavnom se oekuje od Rudolfa Steinera da na
vlastiti raun istupi naprijed i trai provjeru i priznanje. Ali zahtjev za ovo prije je
dovoljno jasno naveden u njegovim knjigama. Kada to nije imalo uinka, svaki drugi
korak bi bio ispod toga.
Dakle sve to je preostalo za znanost bilo je da se bavi starinskim vidovnjacima ili

automatskim slikarima. Ali svi takvi fenomeni vode jedino u mrane, nesvjesne
oblasti ivota due, i u svakom sluaju tu nisu bile prave metode istraivanja. Kod
Rudolfa Steinera jednostavno nije bilo govora o transu. Tu se vidjela nad-svijest, ne
tamna, snena podsvijest. To je bila razlika kao izmeu neprirodnog bljeskanja raketa
nou i sjajnog suneva svijetla po danu.
Za ostalo, dopustite da ovdje kaem da mi se samom inilo da promatram naznake

odreenog razvoja sa strane samog Rudolfa Steinera. U ranijim godinama mi se inilo
da kada je davao ljudima savjet volio bi sjesti gdje ne bi morao gledati u svijetlo. Kada
bi poinjao koristiti njegovu sposobnost duhovnog uvida primijetilo bi se izvjesno
hotimino podeavanje njegova bia, esto praeno sputanjem oiju. Tad se moglo
sjetiti onog to kae u svojim knjigama, naime, da fiziko tijelo mora biti izbrisano
prije nego se mogu spoznati "vii lanovi". Kako su godine prolazile to sam

primjeivao sve manje, i konano uope ne. Izgledalo je da bez napora prelazi u vie
stanje svijesti; ili prije da je bio u oba stanja svijesti, ono ulne percepcije i ono
duhovne percepcije, tu su bili za njega slobodno i prirodno, jedno do drugog. Na isti
nain, u vie prigoda u ranijim godinama mislio sam da esto primjeujem da na
poetku razgovora za njega nije bilo lako nai prave rijei. Netko bi sebi rekao da je
sigurno bio zaokupljen s njegovim duhovnim istraivanjima i da je trebao par sekundi
za tranziciju u svijet isto fizike egzistencije. Pokuao je nai odgovarajue rijei, nije
uspio, i zastao je. Kratki napor i tekoa je prevladana. I to sam, takoer,
primjeivao sve manje kako je vrijeme prolazilo. U ranijim godinama ponekad je na
predavanju bilo trenutaka kada bi se imao dojam sada je zaokupljen s nekom
duhovnom opservacijom. U takvim trenucima govorio bi oklijevajui, putajui da se
reenica sama polako zavri, ponekad je ak i popunjavajui. Kasnije, esto se moglo
vidjeti iz samog njegova izgleda koji se mogao mijenjati zbunjujue brzo kao
rezultat monih duhovnih impulsa da se u njemu zbivaju iznimne stvari, daleko vie
iznimne nego je u stvari kazano. A ipak ta dva aspekta nisu izgledala odvojena ve
prije ivo sjedinjena. Kada sam razmiljao o razvoju koji je sam Rudolf Steiner
manifestirao utoliko koliko sam ga mogao opaati izgledao mi je zadivljujue brz,
i sve ostale od nas je mogao zasramiti. Nije poteno prema svijetu zadrati ova
zapaanja. Ali ja sam ne bi volio da ih se smatra mjerodavnim ukoliko se ne usporede
s onima koje su isto tako napravili drugi.
Neoekivana i prerana smrt Klpea dogodila se odmah nakon ove epizode. U

intimnom razgovoru Rudolf Steiner mi je rekao da jo nikad nije vidio nekog tko se
nakon smrti tako snano pokuavao rijeiti svog starog naina razmiljanja. Klpeovo
odbijanje da se s njim susretne nije ga ni na koji nain sprijeilo da ima obzirnog
interesa za sudbinu tog ovjeka u drugom svijetu.
Trei razgovor, koji se dogodio rano godine 1915, ovdje treba biti spomenut. U
mojim meditacijama na rijei Krista bio sam postao svjestan da te rijei imaju jak
uinak na tijelo. To je bilo kao da su zaista govorile: Ako emo ivjeti unutar tvog bia,
moramo ga najprije transformirati. Raste svijest o delikatnoj, duhovnoj tjelesnosti
koja lei iza fizikog tijela kao njen duhovni arhitekt. Promjene ovog finijeg tijela
mogu biti opaene. Meditacija na rijei Krista moe se pojaati u mone tjelesne
senzacije, ak i u akutnu fiziku bol. Posljedica je svijest o predivnom iscjeljenju koje
je, po prvi puta, dalo nekom nagovjetaj o tome to je pravo zdravlje cijelog bia. Ta
iskustva su me vodila da se pitam da li meditacija na rijei Krista moda nee moi
rei neto o Njegovu stvarnom izgledu. U odreenim tokama vlastite tjelesne forme,
tada bi trebalo promatrati da u emu je Krist da to bi moralo biti razliito nego
vlastito. Rijei Krista otkrivaju vie ili manje primjetno kako bi moralo izgledati tijelo
u kojem te rijei mogu stvarno ivjeti. Uvjeren sam takoer da se i na rijei drugih
velikih ljudi meu ovjeanstvom moe tako snano meditirati da mogu nastati slini
doivljaji, premda manje ivopisni.
Bez da sam ita detaljnije rekao o tim opservacijama, pitao sam Rudolfa Steinera:
"Da li je stvarno mogue, jednostavno meditirajui na rijei Krista, doi do toke da se
ita moe rei o Njegovu stvarnom izgledu"? "I kako misli da je On izgledao"? dolo

je mirno protu pitanje. Kada sam poeo govoriti neke stvari, Rudolf Steiner je
preuzeo moj opis i vodio ga mogu samo rei do jasnoe. To je bila ista slika koju je
kasnije dao u svojim predavanjima: Obrve drugaije od onih od modernih mislilaca,
ve onakve na kojima je zapisano potovanje za duboke misterije egzistencije; oi koje
nisu zurile u ljude kao u promatranju ve prodrle u njihovo samo bie u vatri samo-
rtvovanja; usta - "Kada sam ih po prvi puta vidio imao sam ovaj utisak: ova usta nisu
nikada uzela hranu, ve proglaavale boanske istine iz vjenosti". U zaprepatenju
sam pitao: "Da, ali ako znate kako je Krist zaista izgledao, zar ne bi trebalo napraviti
tu Njegovu sliku na neki nain pristupaanu ovjeanstvu"? "Da, zaista", bio je njegov
odgovor. "I zato sam rekao umjetniku u Dornachu da napravi model Krista prema
mojim naznakama".
U tom trenutku sam odluio da e moje slijedee slobodno vrijeme biti provedeno
u Dornachu da bi pustio da taj model Krista djeluje na mene na dohvatu ruke. Jo
nisam razmiljao da se pridruim Antropozofskom drutvu. Rudolf Steiner mi nikada
nije dao ni najmanju aluziju u tom smjeru. Dao mi je nepromjenjivu neogranienu
slobodu gosta. Ali je, takoer, znao da se ne zadravam iz trivijalnih pobuda.
*****
Sredinom ljeta, godine 1915, s grmljavinom topova koja je tutnjala iz susjedne Alsace,
i reflektorima koji su nou igrali nad selom, stao sam pred slikom Krista u Dornachu.
U to vrijeme bilo je samo pola figure u plastelinu koju je modelirao sam Rudolf
Steiner. Rekao je umjetniku koji je tamo radio da mi dopusti pristup u studio u bilo
koje vrijeme, i da me pusti da mirno sjednem ispred modela. Iskoristio sam to
doputenje u mjeri u kojoj sam mislio da nee ometati umjetniki rad. I tako sam se
mogao uroniti u Evanelja s tom figurom Krista ispred mene. as sam usporeivao
model s Evaneljima a as Evanelja s modelom. Postojala je takoer mogunost
razgovora s Rudolfom Steinerom o figuri. "Ali tip uope ne smatram Semitskim",
Herr Doktor, rekao sam mu. "Dakle, dio oko usta i brada su Semitski. Gornji dio glave
je Arijski", bio je njegov odgovor. "Znai Chamberlain i ostali su u pravu kada kau da
kod Krista postoje arijski elementi"? - "Zasigurno. Oba elementa su prisutna". Ono
to je Dr. Steiner rekao na predavanjima, naime, da su u dalekoj prolosti izale dvije
struje naroda, od kojih je jedna naena kod vie arijskih naroda koji su bili
predodreeni da otkrivenja boanskog trae uglavnom u vanjskom svijetu, a druga u
vie junim, semitskim narodima koji su eljeli traiti boansko u svijetu unutarnjeg
bia, dok konano obje struje nisu ujedinjene u Kranstvu sve je to bilo impresivno
reflektirano u glavi ove statue. "Ve due vrijeme sam prouavao ovaj model", rekao
sam, "i dobro mogu zamisliti da je to kako je Krist iz Evanelja izgledao. Ali ima neto
to mi nedostaje: element dobrote". "Tu ste sasvim u pravu", Dr. Steiner je odgovorio.
"Pokuao sam uhvatiti Njegov izraz u trenutku Iskuenja. Ali ne moe se dobiti da
statua oslikava element dobrote, poto oi nisu prisutne. Zato sam je pokuao izraziti
u gesti podignute lijeve ruke. Ako je uspjeno, trebalo bi pomoi ljudima da shvate da,
pod utjecajem te dobrote, Lucifer se dobrovoljno baca u dubine". A zatim je Dr.
Steiner govorio o tome koliko ga je napora kotalo doi do zakljuka da ak i Krist od

Michelangela ima neto luciferskog i da nova prezentacija Krista mora se usuditi,
mnogo blie odgovarati realnosti otkrivenoj od duha.
Groteskni dogaaj moe otkriti Rudolfa Steinera s druge strane. Jednog dana u
Dornachu posjetio me proraunati vicarski teolog koji je takoer pokazao interes za
Antropozofiju i imao elju razgovarati s Rudolfom Steinerom. "Moe doi s tobom u
studio i njemu u takoer pokazati model". Kada nas je Rudolf Steiner primio i kada
je skinut omot sa kalupa, novi gost, nakon trenutka tiine, pone govoriti: "Vidim
slinost s njemakim prijestolonasljednikom", rekao je utivo. Nebesa otvorite se!
Promislio sam. Kako e Dr. Steiner to primiti? S ravnodunou i strpljenjem koja je
dirala samo srce, rekao je: "O zaista! Tako mislite? Gdje vidite slinost"? Na sasvim
miran i prijateljski nain razgovor se nastavio do svog prirodnog svretka. U takvim
trenucima, kada je izgledalo da daljnji razgovor ne bi imao svrhe, Rudolf Steiner je
mogao preuzeti na sebe neto kao kapuljau. Izvana, njegova ljubazna prisutnost je
bila tu, ali njegovo pravo bie je ivjelo na skrivenim mjestima u koja se nije moglo
ui. Teolog je sigurno mislio da e s tom usporedbom rei neto to e se Nijemcima
svidjeti. Nisam nikada govorio s Dr. Steinerom o tome to je bilo. Ali me on, sa svoje
strane, nikada ponovno nije pitao o njemu.
Bilo je predivno moi kontemplirati Krista tako objektivno i duhovno u drutvu

Rudolfa Steinera. Odreena udnovatost koju sam, u poetku, osjeao u vezi Krist
statue, morala je biti prevladana. Ali tada se sve jasnije poinje shvaati da je
jednostavno bilo nemogue imati bilo koji razliit koncept Krista. U svojoj uzvienoj
istoi ova forma je bila daleko superiornija od svih ostalih. Odjednom me strefi moja
esta elja: Kada bi samo znao kako je Krist stvarno izgledao! To bi sigurno napravilo
dojam o Njegovu svijetu jaim. Zato nam je to uskraeno? Jo jedna elja koju su
aneli uli. Kada promislim kako sam se borio s rijeima Krista, iskustvo u Dornachu
izgledalo mi je kao predivna i istinita nagrada za mnogo tihog napora. I kada sam
mislio o sadanjem dobu: - Zar je bilo bez znaaja da je lik Krista doao upravo u ovo
vrijeme? Zar u mojoj vlastitoj elji za slikom Krista nije bilo neto od enji generacije
koja voli i posebno je nadarena za razumijevanje vidljivog svijeta generacije koja
trai i dosee punu i potpunu zrelost? Zar u iskustvu u Dornachu nije vrsta
konzumacije udnji doba u kojem ljudi trae duh, i sada duh mogu razumjeti na novi
nain unato njihovoj materijalnoj egzistenciji? Zar ovdje nije element obeanja: Doi
u ponovno i prebivati s vama? Pred tom bistom Krista u Dornachu moja
dugogodinja potraga dobila je pomo koju je Antropozofija mogla ponuditi.
Razgovori koje sam imao s Dr. Steinerom u Dornachu u to vrijeme su se naravno

vodili i o sasvim drugim stvarima iznad svega, na primjer, o Svjetskom ratu. "Moe
li se zaista znati kako e Rat zavriti"? pitao sam. "Zasigurno bi to bilo mogue", bio je
njegov odgovor. "Ali tada bi se trebalo potpuno povui iz svog sudjelovanja u
dogaajima. To ne bi ilo da se istrae te stvari okultnim sredstvima i zatim se
dopusti da tako steeno znanje oboji vlastite akcije". S panjom s kojom je uvijek
radio ovakve stvari na papiru je nacrtao kartu. Belgija i sjeverna obala Francuske
obiljeene su kao podruja pod engleskim utjecajem, takoer i istoni dio Mediterana
i Bospor. "Kau da se sada bore za Rusiju, ali to je, naravno, iluzija". Njemaka je

presjeena na Istoku i liena Alsace-Lorraine na Zapadu. To je vie-manje karta
Europe kakva u stvari postaje poslije Rata, osim to su Njemaka i Njemaka-Austrija
bile spojene. "Mogu dokazati da je ova karta postojala u Engleskoj u ranim
devedesetima. Moe biti jo starija, ali u to nisam jo iao. To je ono to e se dogoditi
ako se stvari okrenu onako kako ele neprijatelji Njemake". Ipak, moj dojam je bio
da je tada Rudolf Steiner anticipirao povoljniji zavretak rata za Njemaku. Kada je
rat zavrio jednom mi je rekao: "Stvari se nisu morale okrenuti kao to jesu. Ali ali
ono kako je prolo bilo je, napokon, neizbjeno". est mjeseci nakon naeg razgovora
u Dornachu, otprilike u oujku, 1916, pitao sam Dr. Steinera o mnogim
proroanstvima koje krue okolo. Pralja generala u Munichu opet je predviala mir u
mjesecu svibnju. "Da, ti ljudi vide neto ", rekao je. "Duhovni uvjeti su takvi da je mir
zaista mogu tijekom slijedeih nekoliko mjeseci. Ali oni ne vide suprotstavljene
utjecaje koji su na djelu. Zato se njihova proroanstva ne ostvare."
Razgovori u Dornachu su se takoer bavili mnogim sasvim osobnim stvarima.

Ponovno mi je Rudolf Steiner rekao neto zapanjujue tono o meni. "Zaista je
predivno da to moe vidjeti!" provalilo je iz mene. Rijei su izgovorene u impulsu
trenutka, ali u isto vrijeme bio sam sasvim svjestan elje da vidim kako e reagirati na
ovakvu opasku. "Predivno"? rekao je, s ljubaznou a ipak nepogreivim odbijanjem.
"Ne bi tako trebao misliti o tome. Netko moe ili ne moe vidjeti takve stvari. Ali da
znam to Kranstvo treba danas - da, to je Milost". Cijeli impuls due sadran u tim
rijeima pokazao se tako jednostavno, tako slobodno i s takvom prirodnom
sigurnou da nisam mogao zamisliti nita ljepe. Scene kao to je ova e pomoi
ljudima da osjete kako se netko stalno poskoi od izvanrednih sposobnosti Rudolfa
Steinera, i kako ga njegova ljudska jednostavnost ponovno vrati na Zemlju. Mogla je
postojati unutarnja povezanost izmeu ovih opaski i injenice da je tijekom istog
razgovora rekao: "Kada netko dublje pogleda u neije unutarnje bie, otkriva stvari o
kojima ne voli govoriti". Ton s kojim je rekao osobito nekoliko posljednjih rijei sam
bi nekog tko je sluao okrenuo u pravednog i poniznog ovjeka. Ni traga
sentimentalnosti ni skrivenog samozadovoljstva. "ovjek u prisutnosti Boga" moglo
bi se rei. Tu je bio ovjek koji zuri u vlastito bie u jasnom svijetlu svijesti, bez da
izgubi osjeaj sebe. Ovakva scena utjelovljuje sve to ini Protestantizam velikim:
samospoznaja i doivljaj Milosti. Ali te stvari su bile samo osnovni tenor, dajui
uspon za moan ivot punog otkrivenja. Nije to bilo zato jer sam sjedio pred njim kao
protestantski teolog da je Rudolf Steiner rekao stvari koje mi se sviaju. U samim
dubinama njegove svijesti osjeao je svoju misiju da bude na usluzi Kranstvu i to je
osjeao kao milost. Ali s njegovom dubokom poniznosti nije to govorio ee nego je
apsolutno nuno.
"Da li ste uvijek razmiljali o Kristu kao to razmiljate danas, ak i u vaim

znanstvenim danima"? pitao sam ga. "Sjeam se da sam u razgovoru u sredini mojih
dvadesetih ovako govorio o Kristu", odgovorio je. "Ali je onda naravno to privremeno
palo u pozadinu. Morao sam proi kroz sve ostale faze. To je bila karmika nunost".
"Zato je bilo to da unato svemu to ste znali u tim ranijim godinama, da ste bili
potpuno tihi o okultnim stvarima do vaih etrdesetih godina"? pitao sam. "Moramo
sam najprije napraviti odreeni poloaj za sebe u svijetu. Ljudi danas mogu rei da su

moji spisi ludi, ali moj raniji rad je takoer tu, i ne mogu ga potpuno ignorirati. I,
nadalje, morao sam dovesti stvari do odreene jasnoe u meni, do toke gdje sam im
mogao dati oblik, prije nego je o njima bilo mogue govoriti. To nije bilo tako lako. I
zatim iskreno priznajem zahtijeva hrabrost otvoreno govoriti o ovim stvarima.
morao sam najprije stei tu hrabrost".
"Da li zaista mislite da e Antropozofija uspjeti da postane vie od jakog impulsa

nae civilizacije? Mislite li da zaista moe izbiti kao nova kultura"? Postao je
zauujue ozbiljan. "Ako ovjeanstvo ne prihvati ono to se sada nudi, morati e
ekati slijedeih stotinu godina", rekao je. Izgledao je duboko dirnut. To nije bila
samo emocija, ve neto poput grmljavine presude. Nije rekao nita vie. Nikada prije
niti kasnije nisam vidio kako dua cijele epohe moe podrhtavati u jednom ovjeku.
*****
Na prijelazu godina 1915-16 stigao je iz Berlina upit da li bi elio dopustiti da budem

nominiran za "Novu crkvu". Ali zar nisam pozvan tamo pod krivim
pretpostavkama? Napisao sam: "Ja nisam ovjek koji mislite. Zadnjih godina sam bio
u bliskom kontaktu s Antropozofskim pokretom; i premda neu predlagati da
propovijedam nepatvorenu Antropozofiju, ve Kranstvo, kako e propovijedi
poslane uz ovo pokazati, elio bih zadrati punu slobodu da se otvoreno izjasnim na
strani Antropozofije, na primjer, slobodu da postanem lan Antropozofskog drutva.
Ja sam, u svakom sluaju, uvjeren da bi u dobu koje sada svie bilo jako dobro ako bi
sveenik koji razmilja u antropozofskom smjeru imao propovjedaonicu u Berlinu. Ali
poto vi vjerojatno mislite drugaije, moram iskreno iskazati poloaj". Odgovor je
bio: "Doite takvi kakvi ste". Mislim da je vano to naglasiti. Kasnije, kada su mi ljudi
esto govorili da odobravaju ranijeg Dr. Rittelmeyera ali ne i onog kasnijeg, nisu znali
da od godine 1912 nesvjesno sudjeluju u Antropozofiji. Ne toliko u podrobnim
iskazima koliko u unutarnjoj sigurnosti s kojom se govorilo o viem svijetu, u
poveanoj snazi koja dolazi iz unutarnjeg izvora pomoi, u novom odnosu prema
Kristu Antropozofija je bila tu.
Sada sam po prvi puta bio suoen s pitanjem da li bi se trebao pridruiti

Antropozofskom drutvu. Jer jedna stvar je bila sigurna: ako se sada ne pridruim,
ve kasnije, moje lanstvo bi u velikoj mjeri izgledalo kao "konverzija", moda ak i
krenje vjere za birae i zajednicu. Ako je pridruivanje ukljuivalo bilo kakvo
dogmatsko prihvaanje i jednog rezultata duhovne znanosti, za mene bi bilo
nemogue poduzeti taj korak. Ve sam se dovoljno ustro borio za moju slobodu
protiv dogmatizma u Crkvi. Ali, kako je kasnije novi ustroj Antropozofskog drutva na
Boi, 1923, jasno pokazao, lanstvo je jednostavno ukljuivalo priznavanje prava na
postojanje i vanost duhovno znanstvenih istraivanja, i bilo je ujedinjenje s onima
koji su eljeli to vriti u smjeru naznaenom od Rudolfa Steinera. Nije se trailo da
netko prihvati istine duhovne znanosti ve jednostavno da ih uzme ozbiljno i sam na
njima radi. in je priznanje samog Rudolfa Steinera, meutim, izgledao mi je kao
ista dunost prema istini i pristojnosti, s obzirom na nerazumijevanje i klevetanje
koji su bili njegov usud.

*****
Sada je postojao poseban povod da moj cijeli odnos s Antropozofijom stavim na

kunju i doem do konanog zakljuka.
Kako se stvarno moe otkriti da li je skup novog duhovnog uenja kao to je ovo,
sa svim svojim tvrdnjama, zaista temeljen na istini ili je to kolosalna greka? To je
bilo pitanje. Ja sam osobno osjeao da je prirodno bilo formirati to je mogue toniji
sud o ovjeku koji je znanje donosio. Nisam doputao da mi promakne ni jedna jedina
mogunost za prosudbu Rudolfa Steinera kao ovjeka. Moja privilegija je u ivotu bila
da doem u kontakt sa mnogim iznimnim osobama i, kao sveenik, sa sudbinama i
karakterima veoma mnogo ljudskih bia. Dobra osnova za procjenu vrijednosti
ovjeka je dakle bila tu.
Izgledalo mi je vrlo vjerojatno da ako je bila prisutna tendencija prema fantaziji i

samoobmani u ovjeku s obzirom na domenu nadulnog, neizbjeno se mora pokazati
u nekoj toci u uobiajenom openju i u kontaktu sa stvarima praktinog ivota. Inae
bi trebali pretpostaviti postojanje ili rijetke i nevjerojatne dvojnosti, u obliku koji se
ne moe nai niti u najsuptilnijim sluajevima mentalne bolesti, ili dijabolike
nevaljanosti. Koliko je veliko bilo moje zaprepatenje kada sam vidio sve vie dokaza
sigurnosti i jasnoe s kojom je Rudolf Steiner opaao i savladavao najtrivijalnije
detalje ivota. Njegovo poznavanje ljudske prirode je bilo jednostavno zadivljujue.
Do sada kako se odvijalo moje iskustvo, jedini osjeaj u kojem je mogao biti obmanut,
bio je to je vie nade polagao u ljude nego to su poslije ispunili. Dr. Steiner se
obraao najboljem u drugim ljudima, a odgovor je preesto dolazio od onog manje
vrijednog u njima. Imao je mone zadatke za podijeliti, ali ne i ljude kojima bi ih
mogao povjeriti. Tako je birao najbolje koje je mogao nai, nadajui se od njih
najboljem i zatim se vjerojatno mogao osjeati vrlo umjereno zadovoljan. Ali to nije
bila kriva prosudba od strane Rudolfa Steinera; to je bila greka od strane drugih.
U jednu sam stvar takoer bio uvjeren: Ako postoji bilo kakav trag unutarnjeg
samo-velianja i volje za moi kod ovjeka, to ne moe ostati stalno skriveno tijekom
uobiajenog razgovora. esto sam imao razbijene iluzije kada izvanredan ovjek
dopusti tatini da konano proviri kroz neku pukotinu njegove proroke mantije, i
napokon se suoi s jazom u rijei, ili aluziji ili prizvuku koji se izmigoljio u odnosu na
sebe. Ni jednom nisam doivio ni najmanji trag toga kod Rudolfa Steinera. Zna se,
naravno, da se danas ovo govorei samo riskira da se bude optuen za "bolesno
hvalisanje" ili sljepou. Ipak, istina je da su se nove ideje i koncepcije svih ljudskih
vrlina pojavile kada je netko stvarno vidio Rudolfa Steinera. Jer nikada se nije "pravio
vaan", ak i u najvie osobnom i intimnom razgovoru. Upravo suprotno, prikrivao je
sebe ondje gdje bi ga mogli veliati, i inilo se kao da eli da drugi saznaju to je to
predstavljalo za njih.
Izrastao bi novi koncept istine kada bi netko vidio paljivu preciznost s kojom je
odgovarao, s promiljanjem svake rijei i tona, ali bez traga "diplomacije", s dobrom
voljom za beznaajne ljude koji se nisu mogli uzdii do bilo ega veeg, ali takoer bez
pokroviteljske "ljubaznosti". Nisam znao za sluaj gdje ga je pogled na izvanjsku dobit

sprijeio da ne kae golu istinu, i napravi neto to je moglo biti neugodno. Ljudi koji
su igrali ulogu u svjetskim poslovima i mogli mu biti korisni uzaludno su ekali da im
pristupi ili se smjesti do njih u centar panje. Kada sam jednom sa aljenjem vidio da
je ignorirao ovjeka koji je mogao biti vrijedan, rekao je kratko i nedvosmisleno: "Ne
elim pridobiti ni jednog ovjeka".
Divljenje od ena kvari gotovo svakog popularnog govornika. To dovodi do lane

priguenosti u govoru, i pogrene nijanse u procjeni neije snage. Stav Rudolfa
Steinera prema njegovim potovateljima bio je vrijedan najveeg respekta. To je samo
po sebi bila istoa. On nije stao na kraj divljenju, jer je znao da je potovanje plodno
tlo za mnogo toga to je plemenito. Takoer je bio potpuno osloboen vrstine, ali
ako bi je postao svjestan ne bi, s njegove strane, pretrpio plaljivu priguenost
nezdrave emocije. to se njega ticalo, sredio je da oko sebe ima ljude koji ga potuju
ali o njemu ne govore ushieno.
I tako bih mogao nastaviti, na toliko mnogo stranica. No, neki to ne trebaju a
drugi to nee podnijeti. Za sada je dovoljno rei da je dojam Rudolfa Steinera kao
ovjeka bio takav da je povjerenje u njegovu sluaju moglo jedino rasti to ga se vie
upoznavalo. U mnogim pogledima mi je bio stran, ovjek sasvim razliitog poretka.
Ali ba iz tog razloga osjeao sam se neobavezan i siguran u moju prosudbu.
Nezavisno od osobnosti Rudolfa Steinera i povjerenja u nju, netko bi pokuao biti

naistu s Antropozofijom postavljajui se u skladu s Dr. Steinerovim vidovitim
sposobnostima u osobnim sluajevima. Sve skupa nije moglo biti lako spojiti osjeaj
mjere koji je duan drugome, mogue velikom ovjeku, s opravdanom eljom za
znanjem i neumanjenim znanstvenim smislom. Rudolf Steiner nikada nije izgledao
nesklon mom stavu i ni jednom ga nije, bilo direktno ili indirektno, odbacio ili
korigirao. Oito je sasvim nemogue sve rei, ali ovoliko je moglo biti reeno. Sve
sumnje u odnosu na istinu o njegovim viim sposobnostima su sve vie protjeravane s
onim to sam doivljavao kako su godine prolazile. To, naravno, nije dokaz
kategorike tonosti, niti to izostavlja nunost testiranja svakog novog dijela znanja,
ali naznauje da neiji odnos prema istinama duhovne znanosti nije onakav kakav je
bio na stupnju kada je postavljao prva elementarna pitanja. Moja polagano rastua
vjera u njegove vidovite sposobnosti nije nikada bila potresena toliko da je to bilo vie
od nevanog incidenta.
Daljnja borba s Antropozofijom i zaista i najvea sastojala se u pokuaju da

sam dobijem rezultate pomou njegovih metoda. Antropozofski pokret je stalno
predmet zamjerki: "Meu vama ima samo jedan ovjek koji vidi sve te stvari".
Barem su to govorili ljudi koji su ili iza primitivne primjedbe da to nije nita osim
provakani Gnosticizam. "Pokaite nam vie vidovitih koji se slau jedni s drugima.
Tada emo o tome imati vie za rei"! Ovu vrstu govora mogu uzeti jedino kao
izbjegavanje pravog istraivanja. Naravno da postoji samo jedan koji sve te stvari vidi.
I meu onima koje sam poznavao, nema nikog ije bi se sposobnosti vizije mogle na
trenutak usporediti s onim od Rudolfa Steinera. Ali, napokon, da li je tako neobino i
nevjerojatno u svjetskoj povijesti da jedan ovjek bude toliko ispred svih drugih? Zar

to nije bio Aristotel, Sv. Augustin, Goethe? Veliki ovjek ne smije biti odbaen jedino
zato jer stoji sam. injenica da nitko ne tvrdi da je vidio ono to je vidio Rudolf
Steiner je u stvari dokaz koliko malo sugestija igra ulogu u Antropozofiji. Sluaj je,
meutim, da ima mnogo Antropozofa koji iz stvarnog iskustva znaju poetne
elemente stvari o kojima Rudolf Steiner govori, i ja se i sam sada ubrajam u njih.
Slabi poeci individualnog znanja su bili tu u odnosu na gotovo svaku domenu o kojoj
je govorio. Ali svaki korak naprijed prema vlastitom znanju ini se za slobodu. Od
slobode koju sam ve sam stekao, mogao sam promatrati Rudolfa Steinera. Ali tko je
bio tamo tko mi moe rei to se dogaa na kasnijim stupnjevima onoga to sam
poznajem kao rudimente: vii lanovi ovjekova bia, Imaginacija, Inspiracija,
Intuicija, nebeske Hijerarhije? Znanost zasigurno ne. Niti ne nazire ove stvari.
Indijska uenja dolaze bilo preko filologa, koji nemaju iskustva u ovoj domeni, ili
preko teozofa, koji ih daju u obliku previe udaljenom od sadanje svijesti. I tako je
bio jedino Rudolf Steiner. Svaka od njegovih izjava mogla se povezati s poetkom
vlastite spoznaje i tako testirati.
Drugi napor u vezi Antropozofije bio je da sam pokuao otkriti njene uinke u
stvarnom ivotu. Na isto hipotetski nain pokuao sam ivjeti pod pretpostavkom da
bi mogla biti u pravu. Na taj nain se ulazi u oblast ivog duha umjesto odugovlaenja
u apstrakciji. Konano, netko ne bi trebao usvojiti nita to mu ne slui ili radije netko
to radi jedino na nain na koji izgleda da se uklapa. Ali onda uinak Antropozofije na
zdravlje je prilino jasan. Po prvi puta se ima utisak da je tu bio pravi odnos izmeu
Duha i Prirode. Postaje se "zdrav" u pravom smislu, po prvi puta shvaajui krajnje
siromatvo neduhovnog materijalizma koji je zgrabio ak i Kranstvo. I postaje se
zaista "ovjek". Jer ovjek jedino moe uistinu ivjeti ako se osjea kao graanin dva
svijeta. Kada ima veliki "nad-svijet" iznad sebe svijet kojeg moe postati lan s
njegovim vlastitim posebnim zadatkom tada i jedino tada postaje potpuno svjestan
digniteta ovjetva.
Zadnji napor u vezi Antropozofije se sastojao u testiranju na sudu aktualnosti i

misli, sveg ostalog znanja i intelekta koji je inae na raspolaganju, usporeujui
Antropozofiju s drugim spoznatljivim stvarnostima i druge spoznatljive stvarnosti s
Antropozofijom. I onda se uvijek inilo da je, u poetku, netko uzeo Antropozofiju
previe apstraktno ili na previe grub nain, ili da je ivio u svijetu realnosti punom
predrasuda. Nije nam namjera ovdje govoriti detaljno o svim stazama na koje je
trebalo kroiti. Idem li predaleko ako proglasim da ni jedan od protivnika nije podnio
ni desetinu boli koju sam ja s Antropozofijom prije nego sam se pridruio Pokretu?
Stvarno istraivanje sa strane protivnika onakvo kakvo je je sramotno amatersko,
puno predrasuda i strahova. Izgleda da ljudi uvijek zamiljaju da moraju prihvatiti to
vidovnjak govori, bez da to ispitaju. Oni koji se nisu potpuno rijeili praznovjerja nee
joj ak moi doi ni blizu. Ne prihvatiti nita, ali takoer i ne odbaciti nita to nije
stavljeno na kunju, pustiti da stvari odstoje, bez obzira na njihovu mjeru
vjerojatnosti, priznati slobodne hipoteze u odnosu na oblasti o kojim ostali nemaju
nita za rei i zatim mirno ekati to e se pojaviti iz ivota i misli ako bi ljudi doli
do toga da usvoje ovaj stav, mogunost krajnje jasnoe bi bila tu. I bitka Antropozofije
bi, vjerujem, bila dobivena.

U svakom sluaju tada sam po prvi puta vidio to "koncepcija svijeta " zaista znai.
Sigurno nitko u njihovu smislu ne bi uzeo slijepi naturalizam Ernsta Haeckela, ili
aneminu duhovnost Rudolfa Euckena, kao "koncepciju svijeta"? ak i u estetskom
smislu, ogromna slika svijeta koja ukljuuje oblasti duha i materije koja je
prezentirana od Antropozofije je zapanjujua. ovjek koji neto zna o duhovnoj
povijesti ovjeanstva morati e se upitati: Kada i gdje je ovjeanstvo ikada doivjelo
neto ovakvo? Aristotel, Toma Akvinski ali ovdje je bilo neto vie, neto zaista kao
sublimirana unija oboje. istoa duha, mnogobrojne potvrde u stvarnom ivotu,
osvjetljavajue objanjenje stotina detalja, velianstveno uzajamno podudaranje
dijelova, zdrav nain na koji je dano mjesto svijetu prirode i njegova priroena veza
sa svijetom duha, iva punoa duha kao kreatora prirodnog svijeta kada netko sve
to razmotri i podvrgne testu ivota, tu je zaista bila koncepcija svijeta s kojom se
zaista moglo ivjeti! Moja vlastita elja je bila da se drim onog to sam znao o Kristu
u mom unutarnjem biu i da sve drugo gledam kao sporedno. Ali moje kranstvo je
moglo ivjeti i disati u ovoj koncepciji svijeta, ak i ako sam ga jo prihvaao kao samo
hipotezu. Zaista se uvealo u jasnoi i snazi.
To je bio vie ili manje moj okvir uma kada sam se suoio s pitanjem da li bi
trebao postati lan Antropozofskog drutva.
Do tada mi nitko nije rekao ni rijei o toj temi, najmanje Dr. Steiner. Michael
Bauer mi je na poetku jednostavno rekao da u svemu mogu uestvovati bez da se
veem za Drutvo. Sada sam o tome poeo sam govoriti Rudolfu Steineru. Rekao sam
da sam ja sa moje strane sada spreman pristupiti Drutvu; Suzdrao bi se jedino ako
bi on elio imati ovjeka van Drutva koji bi bio potpora. Odgovorio je: "Beznaajno je
da li ete ui ili ostati vani; biti ete napadani u svakom sluaju". To je bilo sve to
sam mu ikada rekao o toj stvari. To je tuna tragedija u ljudskoj povijesti da ovjek u
ijoj se neposrednoj blizini disao zrak slobode koja treba doi treba ivjeti u umovima
veine suvremenika kao izvritelj pobune, arobnjak s hipnotikom moi, vrsta polu-
maga, polu-mistik Pied Piper. Sigurno, mnogi meu njegovim sljedbenicima su
osjetili vlastito unutarnje samopouzdanje uzdrmano neodoljivom superiornou
snage Rudolfa Steinera. Bilo je takoer previe lakog brbljanja o antropozofskim
istinama i veliki dio slijepog slijeenja voe Antropozofije. Takva je tragedija koja ide
uz veliinu, tragedija koja e uvijek biti tu kada se pojavi veliki ovjek. Ali Rudolf
Steiner nije nikad propustio da obznani da mu se najvie sviaju ljudi koji pred njim
stoje u slobodi i samopouzdanju. ak ni samovolja nije da mu se u cijelosti nije
sviala, premda je nije mogao gledati kao kvalitetu koja e pogodno promovirati stvar
Antropozofije. Nain na koji je kombinirao prijeke potrebe s obzirom na osobnu
slobodu uvijek je izazivao moje bezuvjetno divljenje. Kada bi to bila stvar izbora, on bi
uvijek stavio slobodu ovjeka ispred potreba stvari. Jer je na budui hram
ovjeanstva gledao kao na izgubljen ako bi bio sagraen na srednjevjekovnim
temeljima.
*****

Sredinom godine 1916 dao sam moju prvu jo uvije privremenu propovijed u
Berlinu. Kada sam slijedei dan posjetio Dr. Steinera uo sam, na moje zaprepatenje,
da je bio prisutan. Rekao je vrlo ljubazno. "Naravno uvijek vidim neto osobito u
takvim sluajevima. Glazba orgulja na poetku u tome nije bilo nieg. Kada ste
poeli govoriti ljudi su bili razbacani pojedinci, ali tijekom propovijedi sve se
povlailo zajedno, i na kraju je bila jedna homogena eterika forma. Bilo je stvarno
predivno, i drago mi je to sam je vidio. Trebao bih ee dolaziti i vidjeti kakav e biti
daljnji razvoj". Njegove rijei sadravale su radost sudjelovanja koje su otvarale dobre
izglede u odnosu na moj rad u Berlinu. Ali Dr. Steiner nije mogao, konano, izvravati
njegovu namjeru dolaska. Vrlo brzo nakon toga njegovi napori da dovede duhovno
rjeenje svjetske krize nainili su nadljudske zahtjeve na njegovo vrijeme i energiju. I
tako sam ga vidio samo dva puta, na pogrebima koje sam, na njegov prijedlog, odrao
za lanove Antropozofskog drutva. U obje prigode sam ga poslije ispitivao, jer sam se
pitao oko te "eterike-forme". U oba sluaja je moj vlastiti dojam bio da nije mogue
proizvesti mnogo unutarnjeg uinka na gomilu nepoznatih, osobno nezainteresiranih
uesnika. Neto bi se moglo ostvariti rijeima u slavu umrlog u tim pogrebnim
"govorima" ali ne i preko stvarnih istina religije. Dr. Steiner je rekao u prvom sluaju:
"Nekoliko izoliranih eterikih-formi se pojavilo meu zajednicom, ali nita vie od
toga". Drugi puta je rekao: "Ostvarili ste dobar kontakt sa stvarno oaloenima".
Osim ovoga teko da sam izmijenio i rije s Dr. Steinerom o mom pozivu u
sveenikoj slubi. Sasvim otvoreno sam htio patvoriti moj vlastiti put i dopustiti da
antropozofski impulsi slobodno rade. Od samog poetka mog rada kao mladog
teologa stalno sam bio iznutra siguran da me bilo koji dan moe odvesti vani iz
evangelistikog sveenstva i bio sam odluan da budem spreman kada taj dan doe,
ive i budne svijesti. Ali s njegove strane, Dr. Steiner nikada to nije iskoristio da bi
izvrio utjecaj, ak ni indirektnom sugestijom, na koju bi moja tenja za slobodom
snano reagirala. Izgledalo je da me podrava u mojim metodama. esto sam ono to
je rekao mogao primiti u smislu ohrabrenja, na primjer, kada je govorio o "supstanci"
ili "dobrim rezultatima meditacije" kod propovijedi. Jednom prigodom mora da je
bilo godine 1917 kada sam ga sreo na putu za njegovo predavanje i pridruio mu se
par koraka, rekao je: "U mojoj ivotnoj misiji moram se ograniiti na okultno inae
neu uspjeti. Va zadatak je religija". To takoer smatram ohrabrenjem da nastavim
mojim putem. Ali danas ako se osvrnem unatrag, znam da je opet bio trenutak kada
sam se jo trebao pitati.
Prvo privatno predavanje koje sam uo od Dr. Steinera nakon to sam preselio u
Berlin, bilo je na temu Krista. Dojam koji je ostavilo bio je jedan od najivopisnijih
iskustava u mom ivotu. Rudolf Steiner stajao je za govornicom u maloj, predivno
dekoriranoj prostoriji Antropozofskog drutva u Gaisbergstrasse i govorio. Tada
sam shvatio kako ovjek u samoj prisutnosti Krista govori o Kristu. U rijeima je bilo
neto vie od odanog potovanja. U slobodi i potovanju ovjek je traio Krista ija je
prisutnost bila sasvim blizu, i u ijoj prisutnosti se samo njegovo bie promijenilo u
utjelovljenje plemenite molitve. U predavanju nije bilo nieg od stila propovijedi ili
molitve. To je bilo duhovno-znanstveno prenoenje injenica o viem svijetu kako su
se u istraivanju same otkrivale, i tada mogle biti iznesene sa savrenom slobodom.

Jo je moniji bio dojam o tome kako sama stvarna Prisutnost dovodi ovjeka u
raspoloenje oboavanja koje mu po prvi puta daje njegov pravi dignitet. Niti
sveenik niti prorok, ve znalac stvarnosti koji je stajao tu pred nama i dopustio da
zurimo u tu stvarnost u i kroz njega. Samo je iskrivljena priroda mogla propustiti da
opazi da je ovdje netko stajao u samom svijetlu istine. ovjek pred nama je govorio o
svijetu u kojem je sam ivio. Stotine propovijedi koje sam uo o Kristu odlazile su u
pozadinu mog uma. Izblijedjele su u sjene. "Mi govorimo o onom to znamo i
svjedoimo o onom to smo vidjeli". Nova objava Krista je bila tu. Nova era Krista je
svanula jo u prvim blagim zrakama obeanog jutra. Samo predavanje je govorilo o
tome govorilo bez i najmanjeg traga sebinih enja za ono to tek treba doi,
jednostavno objavljujui ono to jest i to bi nam sam elio pokloniti. Svatko tko je
tome svjedoio ne moe vie imati sumnji da je pred njim stajao potpuno ovlateni
sluga Krista.
*****
Sada su slijedile dvije zimske sezone - 1916-17 i 1917-18 kada sam svaki tjedan
mogao sluati predavanje Dr. Steinera, a ponekad dva, tri i etiri. Osim toga bilo je
mogue s vremena na vrijeme ii do njega s pitanjima, premda je obzir prema njemu i
prema drugima zahtijevao da se te mogunosti ne iskoriste sebino. Ali nakon gotovo
svakog predavanja mogao sam na krae vrijeme s njime razgovarati u zajednikoj
prostoriji Antropozofskog drutva. Nakon to bi zadovoljio ostale koji su propitivali i
zavrio razgovore, obino bi doao i stajao ili sjeo neko vrijeme, brbljajui na
prijateljski, ljudski nain u sada praznoj prostoriji. U tom vremenu se mogla pojaviti
najneposrednija ideja o njegovoj osobnosti. Sluao je sve s najveim ljudskim
interesom, i komunicirao je na najhumaniji nain.
Ali povremeno su za mene ti satovi imali neto potitenosti. Tu i tamo se jasno

moglo osjetiti da bi Dr. Steiner volio jo neto rei o sadraju predavanja. Ponekad bi,
zaista, tako i zapoeo. Ali esto je nedostajao brz i inteligentan odgovor na te opaske.
Netko se bojao da bi ga neinteligentna rije zaboljela vie od tiine. Nije izgledalo
mogue orijentirati se dovoljno brzo i sigurno u novom svijetu misli. I nije rijetkost da
su ti pokuaji konverzacije bili bolno oskudni. Osjeala se tragina usamljenost
velikog ovjeka a ipak mu se nije moglo pomoi. Dr. Steiner nikada nije pokazao ni
jedan znak razoarenja, i nosio se s takvom neumjesnou s ljubaznim strpljenjem.
Moe se zamisliti kakav je uinak njegova ljubaznost imala kada je netko bio svjestan
tih osjeaja srama. Jednom prilikom, kada je objavio da tijekom par sljedeih mjeseci
nee moi davati privatne intervjue, doao je odmah nakon predavanja i rekao: "Ono
to sam upravo rekao ne vrijedi za intimne prijatelje". Toliko sam se zasramio da sam
samo mogao ostaviti dojam da nisam uo. A onda je ponovio rijei lagano naglaene,
gledajui me paljivo dok nisam bio sposoban nagovijestiti da sam razumio.
*****
Sada bi iz tih godina trebale biti ispriane odreene epizode vie opeg interesa, u
objektivnijem okviru.

Panja javnosti jo nije bila usmjerena na Dr. Steinera. Napisao je djela od
najveeg znaaja, i ona su itana u daleko irim krugovima nego je to Antropozofsko
drutvo. Ali ni jedan ovjek ija je rije imala teinu u javnosti nije rekao ni pasusa o
njemu. Njegov rad je izgledao osuen na smrt tiinom. Christian Morgenstern, koji je,
kao pjesnik, iskreno i nedvosmisleno javno priznao svoju privrenost Rudolfu
Steineru, jo je bio slabo poznat i on je, tovie, uivao pjesniku slobodu da ga se ne
uzima dovoljno ozbiljno u domeni filozofije. Zapravo je Dr. Steiner namjerno izbjegao
sav posao oko izdavakog reklamiranja. Nisu izdani ogledni primjerci, nisu potaknuti
pregledi, nisu izdane liste. Iskoristio je priliku da djelo bude prepoznato u svijetu
prema vlastitim zaslugama. ista iskrenost njegove spoznaje da je njegova obveza bila
prema duhu i samo prema duhu, upravo je obrnuta od reklamnih metoda s kojima su
ga protivnici optuivali. Kakve god greke su napravljene od njegovih prijatelja
tijekom debatiranja ideje Trostruke politike zajednice a hitne potrebe vremena tu
mnogo objanjavaju sam Rudolf Steiner je bio nevin. Kao netko tko je imao
direktno iskustvo, mogu rei da nitko od njega nije u duh vjerovao hrabrije i
odlunije. Dokaz za suprotno jo treba iznijeti ako je zaista ikada postojao.
Kod ovakvog stanja stvari bilo mi je jasno da treba podii glas da bi bilo ikakve
nade da se uje, u svakom sluaju od odreenih dijelova javnosti. Kakva korist od sve
panje koju bi netko uspio privui ako ne bi mogao baciti rije na vagu na vanoj
prekretnici duhovne povijesti ovjeka?
I tako, nakon mog posjeta Dornachu 1915, napisao sam prvi lanak u asopisu,
Christentum und Gegenwart, kojeg sam bio jedan od osnivaa. lanak je nosio naslov
Dornach und Elmau. Dvadeset godina, od 1895 do 1915, slijedio sam Johannesa
Mllera u duhu du njegovog puta sudbine. Prije nego ga je ijedan Konzistorij ili
studij teologije uzimao ozbiljno, bio sam jedan od onih koji su ga podravali. Ne
poriem da sam u tim danima, i to dugo vremena, polagao u njega vee nade nego to
je on kasnije mogao ispuniti. Njegovo iskustvo vieg "Ja" u ovjeku, njegova objava
vie "Stvarnosti", i "Organ" pomou ega se mogla percipirati, davao mi je predosjeaj
da svie zora novog doba religije. Ali upravo jer sam se previe nadao u Johannesa
Mllera bio sam toliko oprezan, u poetku, u odnosu prema Rudolfu Steineru. Nakon
moga iskustva u Dornachu osjetio sam impuls da idem do Johannesa Mllera u
Elmau da bi povukao ivu usporedbu, pouzdane linije vodilje u duhu, i da moje misli
dovedem do jasnoe. Ali ovaj prvi lanak o Johannesu Mlleru i Rudolfu Steineru bio
je zamiljen samo kao bruenje pera.
Magazin Kunstwart izgledao mi je kao pogodan kanal s kojim bi doao do javnosti.

Krai napisi na temu religije priskrbili su mi izvjesno pravo autorstva. Jedina stvar za
koju sam mario bila je da Antropozofija jednog dana privue panju javnosti i bude
uzeta ozbiljno. Dr. Steiner je najprije uo za moju namjeru kada sam ga pitao da li bi
mu mogao unaprijed proitati lanak da bih izbjegao netonosti. Tijekom itanja, s
kojim se spremno suglasio, stalno sam ga pogledavao tako da mi ne pobjegne ni jedna
naznaka osjeaja. Sjeo je ispred mene sluajui s hladnom nepristranou, i izgledalo
je da ne troi vie mentalnog napora i interesa nego je apsolutno esencijalno. lanak
je zavravao sa slikom koja je trebala biti neodoljivi izazov za tvravu utnje: ". . .

Kada je Nietzsche izgubio svoje mentalne sposobnosti i ivio u Weimaru, u njegovu
kuu je doao mladi ovjek s kojim se Nietzsche vie nije mogao svjesno upoznati. S
njegovim mirnim, iroko otvorenim oima Nietzsche je mogao zuriti kroz njega u
prazninu. Prema emu je zurio? Je li on bio u potrazi za svojim nadovjekom? Moda
e kasnija generacija govoriti o ovom sastanku kao o izvanrednom simbolu u ljudskoj
povijesti".
Kada sam ovo proitao gledao sam to je paljivije mogue na Rudolfa Steinera.
Na moje zaprepatenje, pitao je, gotovo sa znatieljom: "I tko je bio mladi ovjek"?
"Zar ne vi sami, Herr Doktor"! "Oh da," odgovorio je, "ali to je bilo u Naumburgu, ne
u Weimaru". Za mene je bilo iznimno zanimljivo vidjeti kako je zemljopisna pogreka
uinila da propusti shvatiti da se to sasvim oito odnosilo na njega, i kako je nakon
objanjenja priznao s takvom prirodnom sigurnou povijesnu vanost s kojom ga je
lanak obdario. Jedino ista nezainteresiranost i u isto vrijeme savreno
samopouzdanje mogli su napraviti takav stav moguim. Onaj tko sekundu za
sekundom participira u ovakvim scenama, gledajui samu igru onih kapaka, moe
sigurno rei neto o tome to je stvarno u ovjeku. To je bilo kao da je kor duhova
aputao: Ono to govori je istina! I onaj od koga govori, on je takoer istina! S
istom prirodnom jednostavnou i slobodom s kojom je Rudolf Steiner pristao da
bude tako postavljen na povijesnu pozornicu, preao je govoriti o drugim pitanjima.
Na trenutak su njegove misli boravile na lanku kao cjelini. Njegovo blijedo lice, koje
je esto odavalo dojam da u venama iza tamne koe tee bijela krv, razvedrilo se jedva
primjetnom sjenom. Tada je rekao ozbiljno: "lanak je postignue zaista je
postignue! Izazvati e negodovanje. Ali zasigurno nee biti prihvaen?" Zapravo je
bio prihvaen od urednika magazina uz uvjet da cijeli poetak bude izbrisan. Ali ak i
u tom unakaenom obliku bio je, kako sam sluajno uo poslije, sredstvo upoznavanja
nekoliko ljudi s Antropozofijom.
Malo nakon toga poeo sam raditi na lanku za Christliche Welt, asopis s kojim
sam nastavio kontakt. Pitao sam Dr. Steinera da li bi ga mogao pitati odreene stvari
iz njegova ivota kako bih bio dobro informiran. "Da, jednom doite i rei u vam
detaljno", bio je njegov odgovor. Kada sam stigao rekao je: "Smeta li vam da dovedem
Frau Doktor Steiner"? I tako sam ga mogao sluati due od sata, prekidajui ga s
pitanjima to je rjee mogue. Sposobnost vidovnjatva je ve bila probuena u
najranijoj mladosti kada je postao svjestan smrti enske roakinje prije nego su
vijesti stigle izvana. Ali, napokon, njegova autobiografija* je sada bila objavljena i
sadri sve to je on sam elio prenijeti javnosti.
*Pria mog ivota. Anthroposophical Publishing Company, London. Anthroposophic Press, New York.
A za antropozofe postoji takoer dostupan rukopis Fragment iz mog ivota, koji pria
vie-manje ono to sam tada uo, jedino u intimnijim i osobnijim detaljima. Ono to
me najvie dojmilo je nain na koji pria o velikim uiteljima koji su bili na njegovu
putu. Ljudi iznimne duhovnosti, potpuno nepoznati u javnom ivotu, bili su tamo u
pravom trenutku, pomaui mu da u kritinim godinama shvati i razvije njegove
sposobnosti, stojei kao sponzori u osvitu njegove ivotne misije. Bez da je Rudolf

Steiner govorio o tome, ima se dojam da je duga priprema napravljena za ivot kao
to je taj, da su u pravim trenutcima poslani nuni pomagai, i da je sve vodilo do
poduhvata koji e se, mudrou ispunjenim znanjem, urezati u ljudsku povijest.
Vanjski svijet nije imao ni najmanjeg nagovjetaja o tome. ivot voe ovjeanstva s
uzvienom misijom umjetniko je djelo u kojem aneli i ljudi surauju. Bilo je
predivno uti u takvim direktnim detaljima o stvarnom postojanju takvih duhovnih
voa ovjeanstva, bia koja zatiena prikrivanjem vladaju iza vela ljudske povijesti
kao vidovnjaci i vodii. Oni koji se sjeaju posredovanja od onog zvanog "Nepoznati"
u ivotu Jacoba Boehmea, pojave "Prijatelja Boga" u ivotu Taulera, mogu stei ideju
o stvarima o kojima je Rudolf Steiner govorio tom prigodom. Jedina je razlika bila da
je ovdje vodstvo ovih uzvienih voa prema velikoj zemaljskoj misiji bila svjesnije i
jasnije prepoznata. Premda udno zvui, kada netko razmilja o svakodnevnom
svijetu, nije ga osjeao udnovatim kada je Rudolf Steiner govorio. Neu nikada
zaboraviti izraz njegova lica kada je o jednom od ove dvojice ljudi rekao: "To je bila
najznaajnija osobnost"! Njegove su oi izgledale natopljene u kontemplaciji o njemu.
Bile su ispunjene potovanjem jednog velikog znalca za drugog. Kasnije mi je priao
da je jednom bio iznenada spaen od "Uitelja" kada je bio na toki da neto napravi
to bi znailo smrt. Na moje pitanje da li je bilo koji od ta dva ovjeka jo ivio, i da li
ga je ikada vidio, odgovorio je: "Nema potrebe". Osjeao se sposoban bilo kada
uspostaviti duhovni kontakt bez vanjske prisutnosti. Jednom, kasnije, neto me
nagnalo da pitam: "Gdje su 'Inicijati' sada, kada je u pitanju ivotno djelo kao vae"?
Odgovorio je: "Duhovne istine sada treba dosegnuti ljudskom milju. Da ste sreli te
Inicijate danas ne biste mogli u njima nai bilo to za ime tragate. Oni su svoje
zadatke imali vie u ranijim inkarnacijama. Danas miljenje ovjeka treba biti
produhovljeno". "Zar se ne osjeate krajnje usamljeni u vaem zadatku"? pitao sam,
svjestan distance koja ga je odvajala od nas ostalih. "Ne osjeam se usamljeno", bio je
miran odgovor. Toliko mnogo se moglo rei iz vremena tijekom kojeg je bilo
doputeno pogledati u pozadinu takvog ivota.
*****
Za moj lanak u Christliche Welt, "Von der Theosophie Rudolf Steiners", Dr. Steiner
je predloio dodavanje napomene zahvalnosti za Ludwiga Laistnera, koji je bio na
tragu slinih ideja. Kada se lanak pojavio rekao mi je: "Ako bi postojala samo
petorica koji mogu istupiti s perom kao to ste vi napravili, tada emo napredovati!"
Postojala je radost u ovim rijeima. Bio je zadovoljan suzdrljivim tonom lanka, koji
od ljudi nije traio nita vie osim ozbiljnog razmatranja i istraivanja. Ali vidio sam
ga stvarno tunog kada se, u odgovoru na moj lanak, tu pojavio jedan iz pera
Johannesa Mllera, u kojem je dao emotivno i hitno upozorenje u vezi Antropozofije.
"Napokon se u javnosti pojavilo neto u prilog Antropozofiji, i sada dolazi ovaj ovjek
i ponovno ponitava sve dobro"! "Napisati u jo jedan lanak protiv njega", rekao
sam. "Zar ete zaista"? Nije se inilo da misli da bi mnogo dobra proizalo iz toga.
Jadan kontra lanak za drugim je apsolutno nezahvalna stvar. Nitko vie nee ulaziti
u njih. To je takoer bio i moj doivljaj u vezi tog lanka. Ti tjedni su ostali u ivom
sjeanju po nainu na koji me Dr. Steiner tretirao kao da sam napredovao u rangu.
Njegovo odobravanje nije toliko bilo izraeno rijeima koliko povjerenjem. "Sada

kada ste tako dobro napravili s lankom dajem vam doputenje da koristite vlastitu
diskreciju, i dovedete kog elite na moja privatna predavanja. Vie ne trebate pitati
doputenje". I tako sam mogao poploati put do Antropozofije brojnim prijateljima u
Berlinu ljudima kao to su Rudolf von Koschutzki, Emil Bock, Eberhard Kurras.
Drugi nisu mogli nai toku dodira. Bio sam zaprepaten s jasnoom s kojom bi Dr.
Steiner vidio i izrazio to unaprijed. "Ne mislim da e on doi. Njegov intelektualizam
e ga sprijeiti". Na moje zaprepatenje, na jednom od javnih predavanja, Dr.
Steiner je odjednom spomenuo moj lanak u Christliche Welt koji je, kada sada
gledam na to, izgledao ekstremno skroman. Nakon predavanja je doao do mene i
rekao: "Imate li neku primjedbu to sam vas spomenuo po imenu? Sada mora biti
tako ako emo raditi zajedno". ak i u jednostavnoj stvari koja se podrazumijevala i
koja bi mi bila ast to se mene tie, traio je pristanak. Tijekom tog perioda napisao
sam jo jedan lanak "Max Dessoir i Rudolf Steiner." U svojoj knjizi, Von Jenseits der
Seele, Berlinski uenjak je dodirnuo oblasti u kojima je Rudolf Steiner bio potpuno
kod kue. lanak je bio napisan, ali nisam se mogao sjetiti ni jednog asopisa koji bi
ga prihvatio. Sada sam vidio, po prvi puta, koliko je vanosti Dr. Steiner pridavao
injenici da Antropozofija treba javnosti biti predstavljena na pravi nain. S
pronicljivim interesom je spomenuo pola tuceta asopisa u kojima bi bila "dobra
stvar" pisati o temi, iznad svega Pruski godinjak. Ali moj pokuaj tamo je zavrio
mizerno. Reeno mi je da sam stavio previe naglaska na razlike izmeu Maxa
Dessoira i Rudolfa Steinera. Javnost je bila vie zainteresirana znati gdje se njih
dvojica slau, i, iznad svega, to um kao Dessoir ima za rei o Rudolfu Steineru! Ako
bi lanak preinaio u tom smislu bio bi rado prihvaen. - Bezizgledno, dakle !
lanak je konano prihvaen i objavljen u Suddeutsche Monatshefte. Ali su zatim
urednici zatvorili vrata za "tajnerovce ". Isti ovjek iji lanci nisu nikada prije bili
odbijeni sada odjednom nije bio doputen, a kamoli upitan, da kae ili pie o
Antropozofiji, o temi o kojoj bi, napokon, on bio kvalificiran. Nije mogue, to bi bilo
bez interesa, dati detalje o svemu to se s time u vezi dogaalo, ali bih naveo slijedee
karakteristino iskustvo: Friedrich Gogarten koji je u to vrijeme bio pozdravljan kao
novi prorok Njemake napisao je lanak o Rudolfu Steineru u Frankfurter Zeitungu
lanak kojem krajnje nedostaje razumijevanja, prezrivo destruktivnog tona. Moj
odgovor je vraen sa slijedeom izjavom: "Do sada smo mnogo puta raspravljali
problem Steinera i to emo i nastaviti, ali ne moemo se sloiti da je objanjavan sa
stajalita koje je suprotno od nae ureivake politike. Naravno da smo tolerantni, ali
ne moemo dopustiti da naa tolerancija doe do toke samoodricanja". Poplava
kontra lanaka je provalila sa sve veom snagom nakon to je ideja Trostruke
politike zajednice probudila strasti politikog i ekonomskog svijeta protiv Rudolfa
Steinera. Osuda je bila "Bojkot", a zabrana je takoer vaila i za njegove prijatelje.
Nevidljivi papa javnog mnijenja je izdao svoj dekret. Ovu seriju iskustava treba
zavriti spominjanjem knjige Vom Lebenswerk Rudolf Steiners.*
[*Izdana od Chr. Kaiser Verlag, Munich, 1921.]
Njegove rijei, "Da postoje samo petorica . . ." proganjale su me. elio sam nai tu
petoricu, a ako je mogue i vie slinog uma, i ujediniti ih u zajedniku akciju za
Rudolfa Steinera u javnosti. Njegov ezdeseti roendan je dao vanjsku priliku za to.

Jedan dio duga ovjeanstva prema njemu tog dana bi trebao biti otputen. Moj
vlastiti doprinos knjizi mogao je jedino biti diktiran tijekom duge bolesti. U to vrijeme
nisam znao da li u se oporaviti, i u umu sam prevrtao dug koji sam ja sam imao
prema ovjeanstvu, u sluaju da je dolo vrijeme da otiem. I tako sam napisao moj
doivljaj Rudolfa Steinera kao vrstu oporuke. Slijedei pasus iz pisma e pokazati
kako je primio ovaj dokaz odanosti. To je praktino jedini put da se knjiga meu
nama spominjala:
". . . U ime Antropozofskog pokreta dopustite mi da vam najsrdanije zahvalim na

vaoj knjizi. Ona je zasigurno zaokruena na nain koji se ocjenjuje mudrim u
krugovima u kojima bi mogla imati nekog utjecaja. I ako bi njen stvarni sadraj doao
pred svijet bez bilo kakve povezanosti s mnom, ne bi mogao pomoi raditi nemjerljivu
koliinu dobra. Ali tu nema pomoi Bogovi su podastrli na mene da moram osobno
biti povezan sa svime to je napravljeno kroz Antropozofiju. I ne mogu nita raditi
drugaije nego to radim. U naem dobu, pravo priziva najljue neprijateljstvo. Va
esej o prosudbama koje sam izrazio tijekom Rata nije mogao biti opravdaniji. Ipak
njihov uinak odzvanja u mnogim stvarima koje nai protivnici sada poduzimaju.
Jedino to oni, naravno, ne mogu to rei. Oni esto moraju sebi rei neto sasvim
razliito od onog to govore drugima."
"I tako e biti s mnogim stvarima koje govore iz vae knjige. To e ozlovoljiti mnoge
ljude, ali vi ne smijete dopustiti da vas to obeshrabri. Knjiga je iznikla iz napora da se
formira ova prosudba: Kako treba moderan ovjek teolokog obrazovanja i iskrenih
religijskih osjeaja razmiljati o Antropozofiji? I ta prosudba progovara iz knjige.
Takva je njena volja i namjera, i ta volja je opravdana. To je moj dojam onaj koji je
evoluirao u vremenu koje nije bilo ba pogodno jer otkada ste mi poslali knjigu, in
na kojem sam vam vrlo zahvalan, morao sam proi period napornog rada. Sve u
Antropozofskom pokretu je zaista tek na poetku, i glavna briga je to razviti. To se
stalno nadvija nad mojom duom. Na primjer, ono to sam mogao dati u ciklusu
predavanja lijenicima koji je upravo zavrio to je sve tek na poetku. Ono to sam
rekao u tom ciklusu tek su poetni rudimenti, a ono to bi kasnije trebalo proizai je
neto neizmjerno vee. Zadaci su tu, a vremena nedostaje za sve. To je samo
objektivna izjava o tome kako stvari stoje; ako ne moe, naravno, biti drugaije. Ako
moje rijei izgledaju kao tuan uzdah, taj dojam ne bi bio toan. Kaem to jer stvari
trebaju biti napravljene, ne da bih se alio da toliko toga nije napravljeno. Vi ste,
dragi Dr. Rittelmeyer, izdali vau knjigu svijetu u vrijeme velikih osobnih tegoba. Ali
utoliko to se tie knjige, vaa bolest je stvarno bila donositelj slobodnog vremena,
omoguujui vam da to napravite ak i bolje nego biste to u svakom sluaju mogli
napraviti hrabro i energino tijekom perioda zdravlja koji bi bio preoptereen radom.
I dakle, u ime Pokreta, ponovno vam najtoplije zahvaljujem i srdano vas
pozdravljam."
"S ljubavlju va,
"R. STEINER."

Na radost onima koji su dali doprinos knjizi, Dr. Steiner je na sastanku tri godine
poslije rekao, da je knjiga bila najjaa gesta koja je za sada napravljena u smjeru
upoznavanja javnosti s Antropozofijom.
*****
Tijekom svjetskog rata Rudolf Steiner je za mene bio predivno iskustvo. Niti jednom
svih tih godina nisam ga uo da daje privatno predavanje bez da je prethodno
usmjerio misli svojih sluatelja na one na bojnom polju i one koji su pali. Uvije bi
kazao dui stih, u kojem je bila izraena snaga pomauih misli. Davao je meditacije
te vrste za one koji se bore na bojnom polju, one koji brinu za bolesne, one kod kue. I
rijei su bile bremenite unutarnjom, snagom davanja.
Njegova predavanja tijekom prve godine rata su ve spomenuta. Kada sam ga

pitao, u kasnijim godinama rata, zato mu predavanja nisu vie onakva kakva su bila
na poetku, odgovorio je: "Jer bi sada trebalo rei mnoge stvari koje se ne mogu rei".
I tako je pokuao pomoi na druge naine. Unutarnje sudjelovanje s kojim je
slijedio dogaaje bilo je ekstremno vitalno. S vremena na vrijeme bi detaljno govorio
o dogaajima na frontu na nain da bi se netko pitao da li je to mogao sakupiti iz
novina ili ih je mogao, daleko vjerojatnije, vidjeti u direktnoj viziji. Govorio je tako
konkretno, i s takvim vitalnim interesom da je netko dijelio sve doivljaje onih na
frontu. Bio je toliko proet svjetskom misijom duha Srednje Europe, i tako intenzivno
elio da bude ispunjena, a ne samo da se brblja okolo. Volio je svjetsku misiju
Njemake, ali to je bila ljubav roena iz nade i brige. Tu je bio duh, ne samo
entuzijazam. Niti je nepravedna ili ak antagonistika rije o drugim nacijama ikada
izgovorena naravno da ne. Dr. Steiner nije bio vie nacionalist u uskom smislu nego
je bio pacifist u povrnom smislu. S pravom je rekao da je doba pacifizma doba
Velikog rata. Inaugurirao je poetak budueg bratstva meu narodima, a u zemlji u
kojoj je Liga naroda imala svoje sjednice iznikao je Goetheanum Zgrada na kojoj su
tijekom rada radili lanovi vie od dvadeset nacija.
Poetkom 1917, kada je Woodrow Wilson lansirao svojih etrnaest toaka svijetu,
za Dr. Steinera poinje novi period aktivnosti u vezi s ratom. "Rije duha mora sada
doi naprijed iz Srednje Europe. Ako se to ne dogodi podlei emo ovom Wilsonovu
planu. To ima mnogo jai uinak nego to Njemaka shvaa". . . . "Srednja Europa ne
moe postojati pod Wilsonovih etrnaest toaka. Ali im treba biti odgovoreno iz duha
koji je pravi i istinski duh za Srednju Europu. Inae e dobiti bitku ". Oko godinu
dana kasnije, prije zadnje ofenzive, moj prijatelj je uo da govori: "Wilson e donijeti
veliku nesreu Srednjoj Europi i nee postii nita to eli postii". Sada kada je taj
duh govorio na Zapadu, Rudolf Steiner je mislio da bi i duh na ovoj strani trebao
takoer govoriti. U tome je vidio svoj poziv. Bilo je tada, poetkom 1917, da je jednom
nakon predavanja govorio o okultnim metodama koje su sa takvom snagom bile
koritene u zapadnim zemljama. Odgovorio sam: "Ako je lani okultizam toliko
aktivan u sadanjem vremenu, zar pravi okultizam ne bi trebao moi neto napraviti
u vezi toga"? "Da", rekao je, "i to je zato ja sada pokuavam neto napraviti". - "to bi
se trebalo dogoditi"? pitao sam. "Dvije stvari. Prvo, publikacija jasne i dokumentirane

izjave o tome to se dogaalo pri izbijanju rata sat po sat. Bethmannova deklaracija
uope nije od koristi. Netko to moe vjerovati ili ne. Ali ako se sve to se dogaalo
kae nemilosrdno, svijet e vidjeti da Njemaka nije tako podmukla i mnogo je manje
treba kriviti nego ljudi misle. Ali to je samo jedna strana. Treba neto rei o buduem
reimu u Srednjoj Europi koji stvarno odgovara povijesnom poloaju, i u kojem bi
bilo mogue ivjeti". Rekao je da ako bi to bilo napravljeno, vidjeli bi dravnika
Antante, da govorei neto slubeno, odmah poinje mijenjati taktiku. Shvatili bi
postojanje duhovne snage u Njemakoj ne toliko slabe da se moe zanemariti, i plaili
bi se da bi njihovi vlastiti ljudi mogli obratiti panju na ono to se dogaa i eljeli bi to
i za sebe takoer. Sada treba djelovati odluno i na iroj razini. Narod Austrije bi tada
sebi rekao: "Ako to zaista moemo provesti sami, nemamo interesa u savezu s
Rusijom". Radnika klasa u Njemakoj bi takoer mogla povratiti povjerenje u dravu
koja ide naprijed s pravom vrstom slobode. I meu narodima Antante, javio bi se
osjeaj: Bili smo u zabludi. Ovdje u Srednjoj Europi u stvari govori dolazee doba.
Moramo se pomoriti s tim. Jedino je tako postojala bilo kakva mogunost poeljnog
ishoda rata. Kratko nakon toga Dr. Steiner mi je dao kopiju rukopisa koji je
pokuavao predstaviti vodeim dravnicima u Njemakoj i Austriji posrednitvom
prijatelja. Nita nije bilo udaljenije od njega od osobne ambicije. Ali da li je imao
prava ostati tih ako je znao kako pomoi? Kada sam ga pitao to bih ja tu mogao
napraviti, odgovorio je: "lanci sada vie ne koriste; jedino to se moe uiniti je doi
do ovjeka na vrhu. Treba biti budan na mogunosti koje se u tom smjeru mogu
ponuditi". Zajedno s drugim antropozofima u to vrijeme, i posebno kasnije, napisao
sam pismo vodeim ljudima molei ih da stvari shvate ozbiljno. Ali jao! sve je bilo
uzalud. esto sam vidio Rudolfa Steinera kako se iscrpljen vraa s razgovora s
vodeim ljudima. Jedan od njih mu je rekao: "Moda ste u pravu, ali ja nisam va
ovjek". - "Vi morate biti taj ovjek, jer vi imate poloaj", bio je odgovor. Drugi mu je
rekao: "Ono to vi predlaete publikaciju onog to se dogaalo oko izbijanja rata
vodilo bi do abdikacije Cara". "Onda je bolje sada nego kasnije", odgovorio je Dr.
Steiner. Tijekom tih mjeseci jednom sam ga vidio s novinama u rukama. Bio je
duboko uznemiren. "Ovdje Bethmann-Hollweg daje jo jedan idiotski govor. To e
preplaiti mir za jo est mjeseci. Ni jedna konkretna izjava o Belgiji! To uope ne
pomae na duge staze. Samo pomae politiku stranke".
Duboko urezan u mom sjeanju je razgovor koji sam imao s Dr. Steinerom u
njegovoj sobi, tijekom prvih est mjeseci 1917. Dolo je do uvena Hindenburgova
povlaenja. Sva Njemaka je slavila nepogreivu strategiju novog Naelnika. Kakvo
je miljenje Dr. Steinera o situaciji? "Stvarno je komadi sree da sada imamo
Hindenburga i Ludendorffa", poeo sam. Gledao sam nepomino lice. "Dakle", rekao
je polako, "Hindenburg je starac koji je uspio u sukobu tamo gore. (Referirao je na
Mazurijska jezera.) Ali naravno znate da se glavni posao obavlja od strane naelnika
Glavnog stoera". Ja naravno to nisam znao u to vrijeme, ali sam nastavio s
pitanjima: "Dakle svijetla toka Njemake je sada Ludendorff"? Ve sam bio
nesiguran. Dr. Steiner me pogledao dubokoumno i ozbiljno. "Nije u interesu
Njemake da ima ovakve generale!" dolo je s njegovih usana. "Kako to mislite"? pitao
sam, u zaprepatenju. "Dakle, njih dvojica su uspjeli urediti ovo povlaenje sa svim
devastacijama. Svatko tko moe procijeniti to to znai za budunost Njemake, moe

samo rei da nije u njenom interesu imati ovakve generale". To je za mene bio ok.
Kada se danas osvrnem unatrag, pitam: Tko je bio u to vrijeme u Njemakoj tko je
vidio stvari s ovakvom jasnoom percepcije? Svakog tjedna sam razgovarao s ljudima
iz sveuilinih krugova na koje se gledalo kao vodee mislioce. Ali koliku su sljepou
imali u usporedbi s Rudolfom Steinerom kada je netko upravo popriao s njim! ak
ni sa vojnog stajalita nije ga se moglo impresionirati. to se ticalo najvieg vojne
komande nije mislio nita o tome to je bilo postignuto putem vodstva. Smatrao je
takoer da ovaj rat nije ponudio, kao to su to raniji ratovi, bilo kakvu mogunost
stvarno fine strategije. I politiko mijeanje sa strane Vrhovnog taba! u pravosue,
rekao je: "Stvarno ne bi trebali biti previe strogi prema njima. Oni bar neto rade,
ostali ba nita".
Jedinstveno zanimljivo iskustvo tijekom tih mjeseci treba biti zabiljeeno iz

povijesnih razloga. Bile je sredina ljeta, 1917. Khlmann je dao ostavku. Dr. Steiner je
jednog dana rekao: "Uvijek ste oduevljeni kada znate stvari koje su kasnije
potvrene. Sada u vam neto rei. Otkrio sam da Moltke (ne naelnik General taba,
ve njegov ujak, feldmaral) sada pokuava raditi na miru iz duhovnog svijeta. I sada
proitajte Khlmannov govor. Stalno citira starog Moltkea. Dogovoreno je da ne bi
trebao nita rei o miru u svom govoru. Ostali neu spominjati imena poslije su
otili Khlmannu i prigovarali jer se nije drao dogovora. Khlmann im je rekao da
sam nije znao zato je to napravio". I zatim je Dr. Steiner dao pronicljiv opis
Khlmannova tjelesnog stanja upravo tog jutra to je rezultiralo u poneto smanjenoj
svjesnosti. To ga je uinilo posebno podlonim nadulnim utjecajima, i oni su utjecali
u njega pod najnepovoljnijim uvjetima.
Jednog dana u ljeto 1917 opet sam sreo Dr. Steinera s novinama pokraj sebe.
Uvijek je itao brojne novine razliitih uvjerenja. "Da li ste ve itali o Papinoj gesti za
mir? Jao nama ako moramo prihvatiti mir iz ruku Pape"! "Mislite li da to ide prema
tome"? pitao sam. "A to vi mislite o tome"? "Mislim", odgovorio sam, "da e ova nova
gesta za mir jednostavno poveati univerzalnu iznurenost ratom. To je sve to e se
dogoditi". "Tu stavljate premalu procjenu o utjecaju Pape", bio je njegov odgovor.
Kod svih stvari koje mi je Dr. Steiner rekao tijekom rata, to je bila toka gdje je
dokazao da nije potpuno u pravu. Kod svih dogaaja njegove rijei je izgledalo da
sugeriraju vie nade nego to bi se poslije ispunilo. Ali sada se zna da je
fundamentalno bio u pravu. Sada je poznato koliko su bile stvarne mogunosti za mir
u to vrijeme. Da je Reichstag bio ispravno informiran sve se moglo sasvim razliito
okrenuti:
Michaelis je u tim danima postavljen za carskog kancelara, i na samom poetku

sam izrazio gledite koje je bilo suprotno od prevladavajueg miljenja - da,
ponovno, on nije bio pravi ovjek na pravom mjestu. "Nije", Dr. Steiner je rekao.
"Najbolja stvar koja se o njemu mogla rei je da e odreeno vrijeme drati poziciju
dalje od nekog tko je jo manje pogodan". "I tko je to"? pitao sam s odreenom
znatieljom. "Hertling", bio je odgovor. I kada je, unato svemu, Hertling postao
kancelar, Dr. Steiner je rekao: "Jednostavno je neuveno da bi trebao biti takav
kancelar"!

Reim Kerenskog je bio svrgnut. "Sigurno emo imati mir s Rusijom sada"? pitao
sam. Rudolf Steiner je odmahnuo glavom. "Mir s Rusijom je trebao biti postignut
najdalje do kolovoza, 1917. Sada je prekasno". Na prekretnici godina 1917-18 Dr.
Steiner je bio sve alosniji i bez nade. "Mir je trebalo postii godine 1916. U 1917, s
iroko zamiljenim duhovnim planom, jo je bila ta mogunost. U 1918 to vie nije
mogue. Naravno da ne mislim da je vanjski zavretak rata nemogu. Ali to nee biti
mir kao to bi bio da je prije postignut. Rat e se nastaviti samo pod razliitom
maskom". Sjeam se neega to je Dr. Steiner rekao u ranim danima rata: "U godini
1916 rat e esencijalno biti na kraju". Njegove rijei su se obistinile u drugaijem
smislu nego sam to u to vrijeme razumio.
Dr. Steiner je zauzeo grobno ozbiljan pogled na pojavu boljevizma. Nikada nisam
vidio ozbiljniji izraz na njegovu licu nego kada je rekao: "Ako doe boljevizam to e
biti gore nego cijeli rat. Kada nose boljevizam preko u Rusiju i sprovode voe u
zatvorenim vagonima kroz Njemaku, ti dravnici izgleda zamiljaju da e
boljevizam zatim stati na granicama njihove vlastite drave"!
Najvea uznemirenost koju sam ikada vidio da je pokazao bila je nakon mira u
Brest-Litovsku. Sreo sam ga na ulici na putu na njegovo predavanje. "to mislite o
ovom mirovnom ugovoru?" pitao me. "Uope mi se ne svia", rekao sam, "ali barem
sada moemo odahnuti na Istoku. I moda e biti mogue, nakon to bude postignut
opi mir, da se iskupimo za in vojnog nasilja". "To je strano, jednostavno strano"!
Dr. Steiner je rekao. "Trebali bi vidjeti kakav efekt to ima na umrle, posebno na one
koji su s nama povezani i koji su i sami imali uea u tim dogaajima. To je kao
eksplozija; jednostavno ih baca natrag. - Oh! to je uasno"! Od tada nadalje inilo se
da su izgubili svaku nadu u podnoljivi prestanak rata. "Sada stvari idu ravno u kaos"!
Ofenziva u proljee 1918 probudila je novu nadu kod mnogih Nijemaca,

ukljuujui mene. Dr. Steiner je nikada nije imao ni za trenutak. "to mislite", pitao
sam ga, zar ne mislite da bi trebali doi do Calaisa"? "Dakle, moemo", odgovorio je.
"Ali ne vidim kako e nam to pomoi. To nije nain da se okona rat". Njegove rijei o
Calaisu bila su druga mala netonost koju sam uo s njegovih usana. To ne
uskraujem, i u svakom sluaju nema vanosti u usporedbi s izvanrednom jasnoom s
kojom je opaao stotine stvari koji drugi teko da su bili i svjesni. Nita bitno nije
izostavljeno u njegovom prianju i nita nije zaglaeno. Svatko za sebe treba prosuditi
da li je znanje Dr. Steinera izdralo test godina koje su slijedile.
Kada se danas osvrnem na ta iskustva: Wilsonovih etrnaest toaka, potrebe

Njemakog poloaja, mogunosti mira, osobnosti voa, znaaj pojedinih dogaaja,
dogaaji u Rusiji u usporedbi s politikim uvidom Rudolfa Steinera, svi drugi s
kojima sam priao, ak i visoko pozicionirani, izgledali su samo kao sanjai. Ovdje je
bila prava vizija, prava akcija, i sve ostalo ne znam za iznimku izgledalo je, u
usporedbi s tim, slijepo posrtanje kroz dogaaje. U tim ranim mjesecima 1917, kada je
Rudolf Sterner doao na scenu, povijesna slika je bila krajnje izvanredna. Iz
nepoznatog mraka pojavljuje se ovjek. Ide dravnicima Srednje Europe i pokazuje
im put spasa. Danas bi se moglo jasno vidjeti da je to zaista bio jedini nain. Dravnici

su ga sluali s zanimanjem i djelominim slaganjem, ali ni jedan od njih nije imao
snage i hrabrosti da djeluje. Dr. Steiner nije imao nikakvih osobnih ambicija. Bio bi
sasvim zadovoljan da ostane u pozadini i pomogne onima koji su bili odgovorni u
svijetu dogaaja. Ali prije nego se pomo moe dati, dvoje je nuno: onaj koji pomae
i onaj koji doputa da mu se pomogne. ovjek religiji okrenuta uma bi mogao rei: To
je bilo kao da se molitva ula iz tisua srca: pomo se pojavila ali nije bila
prihvaena.
Lako je zamisliti osjeaje onih koji su tijekom rata doivjeli ovakve stvari, kada je,
nakon njegova kraja, Rudolf Steiner napravio jo jadan napor da pomogne. Javnosti
e ovo izgledati kao preuveliane, nepodesne rijei "tajnerizma". Ali javnost ne zna
kako su stvari izgledale onima koji su sebi rekli: "Nije ga se slualo prvi puta. Niti e
ga se sluati drugi puta. I onda za mnogo godina, moda desetljea, biti e prekasno".
Kada je doao kolaps nisam bio u blizini Rudolfa Steinera, jer ga nisam vidio
izmeu kraja srpnja, 1918, i rujna, 1919. to je govorio i radio tijekom tog perioda
sauvano je u mnogim predavanjima i u sjeanju ostalih. U ovoj knjizi prebrojavam
ono to sam ja sam doivio. U to vrijeme je vodio nadljudsku borbu za dvije stvari: da
se sauva radnike Njemake od boljevizma i njemaku naciju od sporazuma koji joj
je diktiran u Versaillesu.
U rujnu, 1919, kada sam ponovno vidio Dr. Steinera u Berlinu, rekao mi je da je
veliko negodovanje u uenim krugovima uzrokovalo njegovo pojavljivanje na
skupovima "Radnika'". Mogao je jedino rei da ako bi govorio kako bi ti ljudi eljeli,
da ga radnici jednostavno ne bi razumjeli. U razgovoru s radnim ljudima u to vrijeme
u Berlinu, vidio sa Rudolfa Steinera iz novog ugla nevjerojatno brz i budan kao
uvijek, ali u isto vrijeme zadivljujue aktivan i energian. Njegovi protu argumenti
slijevali su se dolje s razarajuom silom na one koji su mu se suprotstavljali. Jedan od
manjih voa, ovjek ne bez nekog vlastitog znanja, ali koji je napravio uobraeni mali
govor, bio je tako spljoten od Rudolfa Steinera da je napustio dvoranu i plakao u
vestibulu. "Ne bi bio ba uitak sueliti se s njime ovdje", promislio sam. "Ali vidjeti
ga ovakvog je zbilja bio uitak"!
U razgovoru je bio sve pomirljiviji. Na putu na predavanje ugodno je avrljao o

Indiji. Pitao sam ga da li je bilo mogue, da bi se utedjelo vrijeme, provoditi jedan ili
vie duhovnih zadataka u isto vrijeme. Rekao je da sigurno je. Okultno istraivanje se
moe raditi dok se stvarno odvija razgovor. Ali od europskog tijela ne bi se trebalo
oekivati isto kao od indijskog. Indijci mogu biti sposobni slati njihova tijela u grad da
neto naprave i u isto vrijeme ostati ondje gdje jesu, u dubokoj meditaciji. Rekao je da
naa europska tijela nisu pogodna za takva odvajanja. U isto vrijeme, s njegovom
uobiajenim suosjeanjem, primijetio je da sam ozlijedio nogu, nastavio govoriti o
ranijim inkarnacijama a slijedee minute bio je angairan sijevajui u duhovnim
bitkama.
U to vrijeme - jesen 1919 javno je rekao: Dolazi Trostruki socijalni poredak. Za

oko petnaest do dvadeset godina biti e tu. No, onda e doi usred mnogih katastrofa.

Budui da je sva pomo u politikoj sferi bila izvan pitanja, okrenuo je svoju
panju na domene gdje je mogla biti dana, i gdje su bili ljudi voljni da je prihvate:
obrazovanje mladih, poljoprivreda, terapija. Nesmanjena energija s kojom je to
napravio, bez traga ozlojeenosti, sama je bila dokaz svjetske povijesne veliine. Ali
od tada nadalje, u kulturalno-politikom svijetu, problem Zapad-Istok stajao je u svoj
svojoj veliini i viestranosti pred njegovim duhom.
*****
Nasuprot ovim iskustvima u oblasti politikog ivota, postojala su i druga sasvim

razliitog karaktera o kojima bi sada trebalo neto kazati.
U to vrijeme Antropozofsko drutvo je meu lanovima imalo asnika vieg ranga

koji je bio stacioniran u Berlinu, i koji je imao ugledan poloaj i u vojnim i u
drutvenim krugovima. Bio je ozbiljno bolestan. Dr. Steiner je jedne veeri rekao:
"N.-ovo stanje je veoma ozbiljno. Ukoliko se ne dogodi udo sutra e umrijeti". U
takvim sluajevima je neobina i upeatljiva tuga stalno bila upisana na njegovu licu.
"to nije u redu s njim, dakle?" pitao sam. "Ako ispravno vidim postoji neto na
zavretku stomaka to se moe operirati. Ali lijenike se ne moe nagovoriti da
operiraju. Moete zamisliti to netko osjea kada vidi da se neto moe napraviti a
lijenici to ne ele. Rekao sam N.-ovoj eni da mora iskoristiti i najmanju naznaku da
bi operirali. To je, naravno, sve to se moe napraviti". Drugom prilikom sam vidio
Dr. Steinera, koji je uvijek ima najivlju naklonost u sluajevima bolesti ili smrti
meu lanovima, veoma ozbiljnog i nervoznog. "Kada sam stigao, smrt se ve bila
uvukla do grla. Borio sam se sa smru cijele noi i bio poraen". "to, mislite rei da
ste se borili sa smru ak i iako ste vidjeli da su stvari dole do te toke"? pitao sam
ga. "Moe li se drugaije"?
U sluaju N.-a smrt se stvarno dogodila slijedeeg jutra. Na zahtjev Dr. Steinera,
koji je bio pun brige za enu u njenoj usamljenosti, do mene je doao antropozof i
pitao da li bi mogao doi do njega oko podne; elio mi je neto rei o umrlom kako bih
mogao odrati misu na sahrani. Kada sam stigao Dr. Steiner je rekao: "Jutros, prije
nego sam ustao, N. je doao i rekao zbogom. Dvadeset minuta nakon toga stigao je
glasnik s vijeu o njegovoj smrti". Na trenutak sam se morao sabrati, jer je tako
jednostavno i prirodno govorio o susretu s nekim tko je umro. "Kako to izgleda kada
umrli kae zbogom"? pitao sam ga. "Oh, to je upravo kao kada ovjek doe u
prostoriju nekom drugom prigodom", rekao je s osmjehom. "Jednostavno doe i kae
zbogom. U prvim satima nakon smrti sasvim je jednostavno to vidjeti. Poslije toga
postaje tee". Zatim mi je rekao da je predloio obdukciju. "To sam napravio da bi
takoer provjerili moju vlastitu opservaciju. Rezultat je bio da je, protivno lijenikoj
dijagnozi, uzrok smrti bio tumor u trbunoj upljini. "Lijenici misle, naravno, da se
ne bi mogao operirati. Ta operacija se jedino smatra moguim kod djece. Oni ne znaju
da je mogua kod djece a takoer i kod ljudi kao N. koji su mnogo meditirali. Moje
miljenje je potvreno obdukcijom".
Nakon par dana odrao sam pogrebnu misu u velikoj sali berlinske loe, i nakon
toga na berlinskom groblju. Dr. Steiner je bio jedan od oaloenih. Bio je udan

prizor vidjeti ga da jednostavno sjedi meu ostalima koji nisu imali pojma o tome tko
je bio. Kada sam odlazio od groba do moje koije doao mi je ususret u hodao sam s
njime par koraka. "Da li su umrli zaista tamo kada im se dri pogrebni govor"? pitao
sam, i eljno ekao odgovor na ovo neoekivano pitanje. "Kada govorite o rijeima
koje su ga tjeile na njegovoj samrtnoj postelji, on je doao i ostao tamo sve dok princ
X. nije tako naglo ustao i otiao. Tada ga vie nisam vidio". Ponovno sam pokuao
shvatiti iznimnu situaciju. Tamo je meu tri stotine ostalih bio ovjek koji je to
doivio. Ali to nitko nije mogao nagaati. Kakav bi izraz lica imali da su odjednom
vidjeli to se dogaa? - "To mora esto biti neugodno umrlima da moraju sluati te
pogrebne govore"! nastavio sam. Dr. Steiner je odgovorio: "Nikada to nisam
primijetio. Ako nemaju unutarnji odnos prema onom to je reeno dre se podalje".
U mojom studentskim danima jednom sam naiao na knjigu naslovljenu Pisma iz
pakla. Postojao je drastian opis o tome kako vrag ima posebno dijabolian prijem za
one koji su igrali izvjesnu ulogu u javnom ivotu, naime da moraju itati pogrebne
govore koji su odrani nad njihovim leom na Zemlji. "Sada na Otac na nebesima
uzima naeg voljenog umrlog u Njegove vjene odaje" . . . i tako dalje. U to vrijeme
sam donio odluku: "Nikada u ivotu neu odrati pogrebni govor koji sam umrli ne bi
mogao sluati"! Moji govori poslije toga su esto izgledali neadekvatni onima koji su
bili oaloeni i bili eljni pohvale za umrlog. No ono to je Dr. Steiner rekao bilo je u
skladu s mojim vlastitim nastojanjima.
Naravno Dr. Steiner je govorio tako bezrezervno i konkretno ljudima za koje je

znao da nee biti time okirani. Ali u takvim sluajevima nije bilo nieg tajanstvenog.
Bilo je reeno sasvim ovjeno, na najtii najprirodniji nain kao da su zidovi ovog
zemaljskog svijeta odjednom probijeni i ljudi od iza su se pojavili meu ivima.
Osjetilo bi se tvarno iskustvo: nema "ovog svijeta " i "svijeta iza". Ne, postoji jedan
svijet, s vidljivom i nevidljivom oblasti, i ta "nevidljiva" oblast je u stvari tu i moe se
pokazati u svakom trenutku ako je tu ovjek koji za to ima osjetljivost.
Ni u najmanjem stupnju Dr. Steiner nije traio da se vjeruje u ono to bi rekao. On

je jednostavno priao, i pustio druge da rade s time to mogu.
Slijedee iskustvo moe baciti svijetlo na vezu Rudolfa Steinera s velikom oblau
ivota u kojoj i umrli takoer igraju ulogu. Direktor instituta u Berlinu kazao mi je ta
otiem i pogledam kolekciju slika koju je ostavio mladi umjetnik koji je poginuo u
ratu. Izgledalo je da slike sugeriraju svakakve utjecaje iz nadulnog svijeta i da su ga
tjerale na umjetniki izraaj.
Pitao sam Dr. Steinera da li bi mogao ii sa mnom. "Doi u", bio je njegov
odgovor. Dok je na trenutak sjedio u mojoj sobi, paljivo je sve pogledao okolo i
ljubazno rekao: "Ono tamo je lijepo". Zatim je hodao s Frau Dr. Steiner kroz ulice
unutarnjeg grada Instituta. Slike su prouavane skroz leerno. Ono to me
impresioniralo bila je sigurnost i struno znanje o umjetnosti koje se manifestiralo u
svakoj reenici koje u Dr. Steiner izgovorio. Ali bio sam ak i vie impresioniran s
karakteristino njenim nainom s kojim je govorio o svakom detalju, uvijek
poinjui od onog to je umjetnik zaista elio iskazati. Jedini prijedlog kritike je bio

kada je pokazao kako je volja iza slika mogla savrenije voditi do stvarnosti. To me
nagnalo da pitam: "Da li je umrli mogao uti to ste govorili"? "Zasigurno", bio je
odgovor. "Bio sam u kontaktu i govorio s njime i pokuao pomoi". U meni se pojavila
potpuno nova koncepcija zajednitva s postignuima onih koji vie nisu na Zemlji.
Dok smo ili kui u podzemnoj eljeznici Dr. Steiner je govorio o neem sasvim
razliitom. "Ne bi mi smetalo da dobijem dodir gripe da bi je prouavao". Slijedeeg
dana ga je imao, i vie od dodira! Svejedno je odrao predavanje, unato kalju.
Nekoliko godina poslije, kada je sjedio kraj moga bolesnikog kreveta i dao mi savjet i
pomo u vezi gripe, morao sam se sjetiti tog incidenta. Mislio sam na Pettenkofera
koji je prouavao bacile radei pokuse na sebi. Mnogi kojima se Dr. Steinerovo
tretiranje bolesti pokazalo blagoslovom bilo bi dobro da shvate da je pomo mogla
biti dana po cijenu rtvovanja.
Nije bilo mogue da Dr. Steinerov ivi kontakt sa svijetom umrlih ostane potpuno
nepoznat u Berlinu. Tu i tamo su ljudi ije su misli bile s njihovim umrlima dolazili do
mene sa zahtjevom da ih upoznam s njime. Koliko se sjeam to sam napravio samo u
jednom sluaju. ovjek u Berlinu, veoma potovan i to s pravom, molio me, u
okolnostima koje su izgledale u redu, da udovoljim njegovoj elji. Dr. Steiner se
zainteresirao za sluaj s velikom ljubaznou i spremnou da pomogne. Nakon par
tjedana ovjek je doao do mene i rekao: "Dr. Steiner je zaista vidovnjak. Rekao mi je
detalje koje je mogao saznati jedino vidovitou". Ali su ga zatim ponovno napale
sumnje o tome da li je, konano, takve istine bilo mogue izvui iz rada njegova
vlastita podsvjesna uma.
Mnogi sluajevi su uinili da se shvati koliko je neophodno da Dr. Steiner bude

zatien odreenom mjerom prikrivanja. Inae bi za njega bilo nemogue da ispuni
svoje ivotne zadatke suoen sa juriima onih koji su mu dolazili sa svojim
zahtjevima. Na primjer, jednom prigodom mi je dola dama govorei: "Mislim da
poznajete Rudolfa Steinera? Da li zaista vjerujete da moe prorei budunost"? "Zato
to elite znati"? pitao sam je. "Dakle, vidite, ja sam nesretno udana. Zapravo sam
odluila da se razvedem. Ali tada bi izgubila cijeli imetak. Ako bi mi Dr. Steiner
mogao rei da li e mi suprug umrijeti ove godine, odluila sam izdrati jo dvanaest
mjeseci, ali sigurno ne vie". U ovakvim sluajevima odbijao sam dati adresu Dr.
Steinera, premda se mogla nai u svakom adresaru. Ovakvi primjeri su mi jasno
pokazali da je cijeli poloaj za Dr. Steinera bio iznimno teak. Imao je svoje
sposobnosti, i nije ih mogao potpuno skriti ako je elio pomoi ovjeanstvu. A s
druge strane, morao se pobrinuti da ono to mora rei bude prihvaeno sa zdravim
razumom, i provjereno. Jedino s najveom unutarnjom istoom koja gasi i najmanji
poticaj egoizma, bilo je mogue bilo to napraviti u tom smjeru.
Jednostavno nije mogue detaljno govoriti o svemu to mi je pomoglo da osobno

formiram sud i ojaam moje uvjerenje. Sve to se moe pokuati je opa slika koja e
se suprotstaviti pogrenim idejama i ojaati itaoevo povjerenje u njegovo vlastito
mirno, objektivno istraivanje.

Kao zakljuak ove serije iskustava, treba spomenuti jo jedan razgovor. Nakon
predavanja jednom sam pitao Dr. Steinera: "Da li ste u duhovnom svijetu ikada
susreli moju majku"? Odgovorio je: "Kada ste sluali predavanje esto je dolazila
osobnost za koju drim da je vaa majka. Sa sobom je vodila ostale. Malo je nemirna i
kree se amo tamo. Ali je duboko zainteresirana za va duhovni ivot". Zatim se
okrenuo mojoj eni, koja je esto bila prisutna pri ovakvim razgovorima, i rekao na
najljubazniji nain: "S druge strane, jo nisam uspio doi u kontakt s vaim umrlim
ocem".
Ono to me pogodilo kao znaajno bio je oprezan izraz: "Osobnost za koju drim
da je . . ." Ali bio je takoer toan opis moje majke i spominjanje "ostalih" oito
mojih umrlih sestara, koje mu nikada nisam spominjao. I, ne manje vano, bilo je
ljubazno uzeto u obzir to je moja ena u tom trenutku trebala osjeati.
Ali sada, kada se osvrnem natrag, moje misli me nose dalje. Kakve sve doivljaje
Rudolf Steiner nije imao tijekom jednog predavanja! uo sam druge primjere raznim
nadulnih utisaka koje je imao dok je predavao, u vezi s raznim pojedincima. Bilo je
prilika to sam zakljuio iz mnogih izjava koje sam uo kada se njegovo predavanje
obraalo uglavnom jednom pojedincu. Ali s druge strane njegova velika javna
predavanja esto su bila istinske bitke duhova. Ljudi su to osjeali na maglovit nain.
Ali poto su oni gledali Rudolfa Steinera s fizikim oima, smatrali su ga demonom,
dok je istina bila da je vodio rat protiv "demona". Da su obratili pozornost na ono to
je rekao u tim vremenima umjesto doputajui sebi da ih ponese praznovjerni prvi
dojam, tada bi to bili mogli prepoznati.
*****
Takoer sam imao razgovore s Dr. Steinerom o znanosti, ali samo povremeno. Moja
ogranienja kao humanista sprijeila su me od voenja razgovora na nivou na kojem
bi bio opravdan. O toj temi je na drugima da govore. Moje vlastito iskustvo u ovoj
domeni je dvostruko. Imao sam obiaj slati mlade znanstvenike i lijenike
zainteresirane za Antropozofiju koji su mi doli, direktno Rudolfu Steineru, govorei:
"Samo ponite postavljati pitanja o grani koju najbolje poznajete i vidite to ete
dobiti". Kada sam ih poslije propitivao, uvijek je bila ista pria: "Oh! da, on je u toj
domeni kod kue, takoer, i dao mi je vane sugestije". Meu nekoliko desetaka
mlaih i starijih uenjaka nije bilo ni jednog koji je govorio u drugaijem smislu, ili se
mogao osjeati superioran prema Dr, Steineru u oblasti prirodne znanosti.
Bez obzira na to, sve to mogu rei je da su me tek sada, kada ih je obasjalo svijetlo
duhovne znanosti, znanstvenici zaista poeli zanimati. Nemogue je opisati neizrecivo
olakanje ovjeka iji ivotni interesi su bili usmjereni na religiju, da kroi u oblast
znanosti o prirodi koja ne stoji hladna i daleka, ak ni neprijateljska, po strani religije,
svjesna samo mrtvih zakona. Neka u ovoj znanosti o prirodi ivui duh Boji sja kroz
sve stvari, i neka svim znanostima donese vodu duhovnog krtenja; u dubinama
stvari bila su ista otkrivenja ivota kao i ona proklamirana u religiji: rtva, smrt,
uskrsnue. Ono to sam uvijek proricao prije mnogo godina, naime da e zakoni
fizike i kemije jednog dana biti otkriveni u proienom razumijevanju kao emanacije

istog dragog Boga koji otkriva sebe u Kranstvu to je odjednom bilo tu, u
opipljivom obliku, ispred mene. Danas, kada je tu Antropozofija, moe se svim
istraivaima rei: Prouavajte sve to je na Zemlji dovoljno duboko, isto, duhovno, i
otkriti e vam se isto lice koje i mi takoer vidimo. Na kraju ima samo jedna istina,
zato jer je samo jedna stvarnost.
Dopustite da dodam i slijedee. Otprilike sredinom 1918 godine jednom sam

rekao Dr. Steineru: "Herr Doktor, kada rat bude zavren, treba biti osnovan
istraivaki institut gdje e se pokuati istraivati rezultati duhovne znanosti s takvim
znanstvenim sredstvima koja e biti posveena tome. Ja ve imam nekoliko stotina
maraka i znam jednog ili dva mlada uenjaka koji bi sigurno bili na raspolaganju za
posao". Dr. Steiner je stavio obje ruke na moja ramena s radou koju sam rijetko kod
njega vidio: "Da, zaista, dragi Dr. Rittelmeyer, to emo napraviti"! U takvom trenutku
se sasvim jasno moglo vidjeti to mu je na srcu. Istraivaki institut je zapravo nastao,
premda u drugaijoj formi, ne u Berlinu ve u Dornachu i Stuttgartu. I da su bili na
raspolaganju milijuni maraka, i umjesto par znanstvenika veliki broj vanih
suradnika, rezultat je mogao biti veliki blagoslov za ovjeanstvo, unato injenici da
sam Dr. Steiner vie nije ovdje da usmjeri istraivanje.
Kako sam morao ograniiti broj mojih pitanja, uglavnom sam se drao stvari od
opeg ljudskog interesa, naroito okultne, povijesne i religijske oblasti. To je
zasigurno bio novi svijet za protestantskog teologa. Protestantska teologija, koja je do
tada bila moja sfera, u dubljem se smislu nije uzimala ozbiljno u svakom sluaju
nije nikako igrala vanu ulogu. U ranim godinama esto sam se pitao da li Dr. Steiner
stvarno poznaje na rad. Znao je upravo dovoljno! Postepeno se javljalo u naim
razgovorima da je proitao Harnacka, Troeltscha, Otta, Weinela, Heima. Poznavao je
Schleiermachera, takoer, i dopustio mu da proe kao teolog ali ne i kao filozof.
Jednom je rekao: "Povijesna i kritika istraivanja provedena od protestantizma su
nesumnjivo najmarljivija i najpronicljivija zadnjih stoljea. U tom smislu je ak u
rangu, dapae ak se i istie, sa znanstvenim istraivanjem. Ali je tragedija da je sav
rad na krivom kolosijeku, i potpuno promauje ono to je stvarno u Bibliji". Duboko
potresen razmiljajui da li bi to mogao biti sluaj, otiao sam kui.
Raznovrsnim pitanjima, takoer, pokuao sam saznati to sam mogao o nainu na

koji su se stvari predstavljale Dr. Steineru. "Zar vi ne mislite da u evanelju sv.Ivana
imamo rijei Krista kako su reflektirane u specifinom pojedincu, dok sinoptika
(ostala tri, op.pr.) predstavljaju Kristov stvarni nain govora"? "Za mene je to upravo
obrnuto", bio je njegov odgovor. "Kada sam itao evanelje Sv.Ivana odmah sam
naao put do jezika koji je Krist stvarno govorio. Kod sinoptikih evanelja moram se
najprije prilagoditi". Moe se shvatiti koliko je duboko ovakva izjava u sukobu s
teologijom openito, ali takoer i koliko je olakanje bila za ovjeka koji je uronjen u
ivanovo evanelje, i od samog ga poetka pokuao opravdati iz duboke unutarnje
svijesti. "I oprotajne rijei Krista? Tako su izgovorene"? "Sigurno, jesu; ali isto tako
su izgovorene mnoge druge rijei koje nisu zabiljeene". Kada je Rudolf Steiner
govorio o ovakvim stvarima to je uvijek bilo s odreenom poniznou i potovanjem.

"A Kristove rijei na Kriu stvarno su izgovorene tako"? "Sigurno da jesu". "Ali
zato, onda, jedan evanelist daje jedan izvjetaj a drugi razliit"? pitao sam. "Oni
nisu, naravno, davali povijesni izvjetaj. To nisu povijesni zapisi. Evanelisti daju ono
to im se otkrilo kao istina nakon duboke kontemplacije dogaaja, ak iako im nisu
stvarno svjedoili. I tako je jedna rije dola jednome, druga drugome, svakom u
skladu s njegovom posebnom pripremom". Naravno da e trebati biti mnogo
"oduavanja" prije nego teologija bude mogla prihvatiti ovakvo gledite. U kojem se
smislu to mislilo sinulo mi je tek kasnije, kada sam mislio o rijeima koje, u Djelima
apostola, Luka stavlja u usta umiruem Stjepanu. shvatio sam kako tri rijei tono
odgovaraju trima rijeima umirueg Krista zapisanim od Luke u njegovom evanelju.
Treba pretpostaviti, dakle, da je Luka esto uo impresivni izvjetaj o smrti Stjepana
od apostola Pavla,. i da je to osvijestilo njegovu duu na tri rijei izgovorene na Kriu.
Moderni povjesniari svakako bi iz toga izvlaili sasvim razliite zakljuke. Ali takoer
je sigurno da ti zakljuci ne moraju nuno biti prihvaeni kao zadnje rijei i da postoje
jo i druge mogunosti za istraiti.
Tako se dobro sjeam tona s kojim je Rudolf Steiner jednom govorio o Posljednjoj
veeri. Tek sam ga u prisjeanju postao potpuno svjestan. To je ton koji nije mogao ne
prozvati najvee potovanje u bilo kom osjetljivom ovjeku. Mnogo puta, kasnije,
razmiljao sam da kada bi se uvijek moglo govoriti o religijskim istinama u tom duhu
ne bi se moglo ne uvjeriti ljude, jer bi jednostavno bili odvedeni u viu oblast. Ali bilo
da se bavio spaljivanjem Templara, ili "Prijateljem Boga" iz Oberlanda, Dr. Steiner je
uvijek govorio kao da mu ne trebaju povijesne knjige, ve da je sam stvarni svjedok
svih tih dogaaja.
A sada - Luther? Sredinom godine 1917 jednom sam jeo s Dr. Steinerom.
Spomenuo je rijei Hermanna Grimma, mislim da je bilo, u smislu da e se Nijemci
uvijek osjeati ujedinjeni u djelu Luthera, Friedricha velikog, Goethea i Bismarcka.
"Ali djelo Friedricha velikog i Bismarcka je sada uniteno", rekao je. "Goetheov pravi
genij nije imao svog uinka. A Luther je zaista imao malo utjecaja na njemaku naciju
kao cjelinu". Rekao sam par rijei u suprotnom smislu. Ali u prigodama kao to je ova
mnogo vie mi je bilo stalo da saznam miljenje Dr. Steinera nego da on uje moje.
Izgledalo mi je da je naao neto povoda da ide dublje u pitanje Luthera.
Dopustite da dodan neto za one u redovima starog Kranstva koji se raspituju,

bez ikakvih predrasuda, o Antropozofiji.
U vrijeme jubileja Reformacije, 1917, Dr. Steiner je neoekivano odrao dva

privatna predavanja o Lutheru. Njihova korist za teologe moe se zamisliti. To je bila
stvar pokazivanja toaka razliitosti izmeu Antropozofije i protestantskog
Kranstva i te razlike su se jasno objelodanile. Lutherov cilj: subjektivno spasenje.
Steinerov cilj: objektivna stvarnost. Fundamentalno razliiti stav u svijetu! Dr.
Steiner je bio zainteresiran za ono to je Luther vidio. Na primjer, na Lutherovu
borbu s Vragom gledao je kao na stvarne borbe s pribliavajuim duhovima narednih
stoljea, s Duhom materijalistikog intelektualizma, poznatog u Antropozofiji kao
Ahriman. Takoer je smatrao da je Lutherova mnogo osuivana grubost bila zbog

njegovih "Imaginacija", koje se nisu, meutim, uzdigle na nivo jasne svijesti. "Dakle
kada Luther pie protiv 'okrunjene krmae Engel-zemlje' imao je u vidu nadulne
slike bia Kralja Henrika ispred sebe"? pitao sam nakon predavanja, "Da," bio je
odgovor. "Nitko od drugih oko njega nije razumio, i zbog toga Luther ne bi bio
ometan. Znao je da je vidio vie od ostalih". Tako je ovdje Luther branjen od
autsajdera s obzirom na ono to je pogodno za postii okorjeli luteranski oaj, naime:
njegove polemike i njegovo "praznovjerje o vragu". Ali Dr. Steiner je objasnio da
upravo jer je Luther ivio na sjecitu dviju epoha, i, unato srednjevjekovnim silama
koje su u njemu radile, ipak je osjeao svoj put u budunost upravo zbog toga,
mogao je dati Kranstvu formu koja moe ivjeti privremeno kroz dolazea stoljea.
Ali - Grijeh i Milost? To je bio, konano, najosnovniji doivljaj u Luthera! "Rudolf

Steiner nije to uope razumio", - tako kau teolozi. Razumio je to tako malo da je
govorio dublje i dirljivije nego svi njegovi suvremenici o aktualnosti i utjecaju zla.
Istraivao je povijest Pada u grijeh i opaao njegove posljedice s jedne strane u samoj
prirodi a s druge u misli, koja je postala apstraktna, bljutava, mrtva, kadgod se
pogleda u teologiju. Kasnija e epoha biti suoena s izvanrednim fenomenom u
povijesti da je ovjek koji je govorio kao nitko prije njega ne subjektivno ve
objektivno o uasnoj pustoi iskovanoj od zla, morao trpjeti optube teologa da ne
poznaje znaenje Grijeha.
A Milost? Toliko je malo razumio da je, kao nitko drugi prije njega, poduavao
Djelo Krista taj in Milosti od nas nezasluen i koji daleko nadmauje sve nae
miljenje kao odluujui dogaaj u ljudskoj povijesti bez kojeg bi cijelo ovjeanstvo
bilo izgubljeno, ali koji nije mogao proizai iz njih samih dogaaj toliko presudan
da na njemu poiva cijela budunost ovjeanstva i svakog pojedinca. Razumio je
"toliko malo" da je rekao: "to se vie netko uzdigne, to vie sve postaje Milost". Ali
malo je kazao o tome, i nije mogao govoriti jezikom teologa.
Ova knjiga nije apologija ve doivljaj Rudolfa Steinera od jednog teologa. Jo

jedna stvar se, meutim, moe spomenuti. Karma i reinkarnacija zakoni sudbine i
ponovnog roenja. Oni su upravo suprotni kranskom doivljaju Milosti i biblijskom
Evanelju spasenja tako je reeno. Kao protivno tome neka bude navedeno sa svim
naglascima da u nae vrijeme obje te istine, premda se ne mogu nai u Bibliji, mogu
biti prepoznate kao kranske istine. Za mene to nisu toliko znanstveni rezultati
duhovnog istraivanja s kojim se Kranstvo mora pomiriti premda su takoer i to
ve mnogo vie aktualni zahtjevi Kranstva kada je ispravno shvaeno.
Promislite na trenutak: ovjek prelazi u vii svijet. to e biti s njime? Na neko

vrijeme moe se radovati to je slobodan od Zemlje i sve njene bijede. Ali zatim, ako
bi mu bila doputena molba to bi to bilo? Sigurno bi elio opet sresti ona ljudska
bia prema kojima je bio nepravedan u zemaljskom ivotu, i udio bi za mogunou
da napravi dobro onima prema kojima je bio nepravedan na Zemlji. "Milost" lei
upravo u tome, da trai da li mu to moe biti dodijeljeno. Zakon Karme se mogao
pojaviti na Istoku kao neopoziva svjetska nunost u svijetlu Krista postaje in
Milosti, naa vlastita slobodna volja. Ali taj in Milosti jedini za kojeg obino

ujemo da se spominje - naime da je ovjek uhvaen u realnost Krista, taj in Milosti
morao bi najprije nestati da bi takva elja uope bila mogua.
I sada pretpostavimo da je ovjeku u drugom svijetu doputen jo jedan zahtjev

to bi on elio? elio bi da moe pomoi Kristu ondje gdje je njegov zadatak najtei i
najugroeniji, gdje Krist sam pati i mora se najljue boriti. Ta elja, ako bi bila
ispunjena, vodila bi ovjeka ponovno natrag na Zemlju.
Nije kranski teiti za odmorom i blaenstvom daleko od mizerije Zemlje.

Kranski je nositi u sebi svijest koju je jednom Krist donio sa Nebesa na Zemlju da bi
nali radost da budemo kao On i radimo s Njime, gdjegod da nas treba. Cjelokupna
istina kranske doktrine o Uskrsnuu ostaje netaknuta kako se moe pokazati
teolokom raspravom zaista poveane jasnoe i veliine.
Zajednica Krana, u ijoj slubi sada ivim, nema dogmi zasigurno ni

reinkarnaciju. U Zajednici Krana moe ivjeti svatko tko je jedno s nama u
privrenosti Kristu, ak i ako kae: odbacujem sve te stvari. Ali oni koji drugima
ostavljaju slobodu takoer imaju pravo traiti slobodu i za sebe. I u ime te iste
slobode neka bude reeno: Istina o reinkarnaciji je rije Krista naem vremenu.
Dolazi u pravi as, upravo kada put prema kristijanizaciji Istoka treba biti osloboen.
Sve ove stvari ine dio teologovog doivljaja Rudolfa Steinera.
I sve velike stare istine s kojima se Kranstvo hranilo stoljeima - Trojstvo, Boji
Sin, boanska Smrt, Uskrsnue, Posljednji sud, Obnova svijeta ponovno se pale kao
vjene zvijezde. Ali ne kao da su preuzete od neke boanske uredbe i donesene kui
dijalektikom. One nisu otkrivene kao najdublje stvarnosti svijeta koje su, ipak,
potpuno poznate jedino onima koji su s njima voljni ujediniti svoje cijelo bie u
ljudskom smislu. Zar toliko puta nisam rekao ranijih godina, nasuprot mnogim
drugim "modernim teolozima": Postoji istina u svim ovim "dogmama", zaista vie
istine nego dijalektika i etika danas iz njih izvlae. Ali ne moemo poteno tvrditi da
ih posjedujemo; moramo ekati dok one ne dou nama na na put u novom obliku.
To ekanje je sada ispunjeno. Netko moe ponovno posjedovati te istine potpuno i
iskreno ak i ako stav prema znanstvenoj svijesti vremena nije bio samo negativan,
ak i ako prepoznaje njenu relativnu vrijednost. Jer znanstvena svijest naeg vremena
takoer ima svoje boansko pravo. Znanstvena misao nije bila pometena u stranu kao
"naturalistika", poganska, "nekranska". Netko nije iskupljen s znanstvenom misli;
ne, sama znanstvena misao je bila iskupljena. To je razliito. Krist je uao u miljenje,
ne samo u osjeaje i volju ovjeka.
Velike zvijezde koje su jednom sjajile u Misterijima, ali u drugaijem obliku,

ponovno se pojavljuju ne kao dogme, ne jo kao predmet vjere, ve kao boanske
stvarnosti, ujedinjujui se s drugim istinama u jednu veliku harmoniju duha, i zasjale
su dolje na novostvoreni svijet.
Kada kranski teolozi u velikom broju shvate da se jedino tu moe nai spas
Kranstva, da ako je to ignorirano Kranstvo e ili ii naprijed u svoju propast kao

rezultat maglovitog miljenja ili se vratiti u ortodoksnost, i otuda u Katolicizam kao
rezultat polovinog miljenja?
ak i danas ja ne kaem: prihvatite - ve: uzmite ozbiljno. Iskuajte bez

predrasuda i iskuajte potpuno. I tada je bitka dobivena.
*****
Ako bi danas bio upitan: Zato ste Antropozof? odgovorio bih: Ne zato to sam bio u
mogunosti kroz moje vlastito istraivanje testirati sve to je rekao Rudolf Steiner o
tome ne moe biti govora ve zato u ono malo to sam mogao testirati nalazio sam
sve vie zapanjujuih potvrda. Ne zato to sam mogao prihvatiti rezultate duhovno
znanstvenog istraivanja u cjelini i potpunoj vjeri, ve zato jer su bacile uvjerljivo
svijetlo u mnogim oblastima gdje se nikakvo svijetlo nije moglo nai. Ne zato jer je
nova vrsta Pape izdala dogme, ve zato jer je jedan u avangardi ovjeanstva vidio
stvarnosti, koje su se pokazale izvornima ak i ako je netko samo prihvatio i ivio s
njima kao mogunostima. Ne zato jer nisam poznavao ni jednog drugog duhovno
znaajnog ovjeka u mom ivotu, ve zato jer sam jednostavno vidio kako ih Rudolf
Steiner sve nadmauje. Ne zato jer mislim da osim Rudolfa Steinera nitko drugi na
svijetu nema nita to je vrijedno rada i govora, ve jer prepoznajem da je kritini broj
bedema duha provaljen i, kao rezultat toga, veliki i moni zadaci postavljeni pred
ovjeanstvo za vrijeme koje dolazi. Ne zato jer sam prethodno sanjao ili uvijek bio
uvjeren da e u stvarnom ivotu voa ovjeanstva biti upravo kakav je bio Rudolf
Steiner, ve zato jer sam sve jasnije vidio da je on bio jedan od tih voa ovjeanstva, i
poto takvi voe kada nam dou moraju biti prihvaeni, i jer je postajalo sve oitije da
je genij Rudolfa Steinera bio jednak njegovoj svjetskoj povijesnoj misiji. Ne zato jer su
sve potekoe s obzirom na rezultate njegovih istraivanja sada za mene zavrene, ve
zato to su mnoge ve zavrene, i zato jer netko treba biti u stanju uzeti stvari onakve
kakve jesu, ne kakve bi netko mogao eljeti da budu, i ostavi ih da miruju dok ih se ne
razumije. Iznad svega: jer su slika svijeta s kojom Kranstvo moe ivjeti i ii
naprijed u budunost i jer bez takve slike svijeta Kranstvo ne moe u viem smislu
nastaviti voditi estitu egzistenciju na Zemlji. Ne zato jer ne znam ili ne mogu
suosjeati s okovima koje Antropozofija moe sadravati za one koji su doli iz
kolijevke starijeg Kranstva, ve zato jer smatram takve okove nedovoljno
utemeljenima, i u osnovi neinteligentnima. Za mene, Antropozofija je postignue koje
konano utire put van iz materijalizma, djelo duhovnog iskupljenja koje e, izvirui iz
Srednje Europe, zahvatiti cijelo ovjeanstvo, spas Kranstva roen iz proienog
znanstvenog duha vremena, iva rije Krista za sadanje doba rije koja je bila
potrebna ako ovjeanstvo nee ii naprijed u svoju propast.
Pogledajte gdje u i ja ne nalazim nita tako veliko, tako uvjerljivo. Posebno u

teologiji, ak i najnovijoj, ja ne vidim spasenje. Zato oklijevati, dakle, kada je pomo
tu, samo zato jer ne izgleda kako je netko oekivao?
*****

Jo jedan duboki test je bio spremljen za mene u to vrijeme. Krajem 1919 razbolio
sam se. Sav naporan mentalni rad nije dolazio u obzir, a osvetio se uobiajenim
probavnim smetnjama. to je bio problem? Da li je moj naporan rad na okultnom
razvoju vodio konano do tetnih posljedica? to je govorio Dr. Steiner? O meni su
mu pisali drugi, premda ja sam nisam. Nije bilo odgovora. Rekao sam brojnim
ljudima kako su njegove dijagnoze bile pouzdane i kako je nepogreiva bila njegova
pomo. Oni oko mene u Berlinu su govorili: to je sada s vaim Dr. Steinerom? Zar ne
zna? Zar ne moe nita napraviti? Pogledaj kako te sada tretira!
Tek nakon est mjeseci se pokazalo da je Dr.Steiner dao instrukcije da se poalje

pismo, ali to je bilo previeno. Konano, deveti lijenik, svjetski poznati neuro
specijalist, pogodio je pravu dijagnozu: posljedice pada, djelovanje na delikatne
membrane mozga. Prepisao je tretman koji e dovesti do sporog poboljanja. Poto
sam leao bolestan est mjeseci i iz posebnog razloga, ponovno sam pristupio Dr.
Steineru, preko poznanika. Ovaj puta je od njega dolo detaljno pismo. Dijagnoza:
Posljedice pada, djelovanje na delikatne membrane mozga, naravno duevni ivot
koji je proao mnogo zadnjih par godina. Terapija: Ista koja je prepisana od
specijalista jedino vie ritmina i delikatnije prilagoena odreenom organizmu.
Rudolf Steiner me nije vidio tijekom cijelog perioda. ak i da je to bi bilo neobino
uo o dijagnozi i tretmanu specijalista, njegove vlastite naznake su u svakom sluaju
bile preciznije i temeljitije tako da nije moglo biti govora samo o ponavljanju. Vie od
jednom sam uo o slinim sluajevima o ispravnoj dijagnozi i tretmanu koje je Dr.
Steiner dao iz daleka. Ali tu bi se mogli uti i lijenici koji su radili s njime. Jednom
sam pitao jednog od lijenika koji je radio s njime dvanaest godina, da mi kae sasvim
iskreno i u povjerenju, koliko je puta Dr. Steiner pogrijeio. Malo se zamislio i zatim
odgovorio: "Ne sjeam se ni jednog sluaja". Ovakva iskustva koja su se gomilala
kod onih u blizini Rudolfa Steinera nisu mogli nego uveavati vjeru u njegove vie
sposobnosti.
U njegovom pisnu, Dr. Steiner je napisao da bi bolest zahtijevala barem est

mjeseci potpunog odmaranja . . . Trajala je devet mjeseci ali, zapravo, elio sam
zavriti knjigu o njegovom ivotnom djelu koju sam ve bio zapoeo.
Tek sredinom ljeta, 1921, poslije blizu dvije godine ponovno sam vidio Dr.
Steinera u Dornachu. Trivijalne detalje posjeta treba takoer ispriati jer pripadaju
cjelokupnoj slici. Dr. Steiner je na postaju poslao motor i, kako sam oito bio
promaio vezu, jo jedan na kasniji vlak. Otiao je sa mnom do mog smjetaja i sve
pregledao da li funkcionira snabdijevanje vode, i da li postoji ena da mi oisti
izme. Naveer, nakon njegova predavanja, doao je i rekao mi: "Konano, zaboravio
sam pogledati poslugu za vas. Ali to u sada. Biti e tu sutra rano ujutro". Dva dana
kasnije, kada sam ponovno odlazio, bio sam iznenaen kada sam vidio da dolazi
preko breuljka u Dornachu da me susretne. Primijetio je da nosim nau runu
prtljagu. "Oh! zaboravio sam poslati nekog da van nosi prtljagu". Osvrnuo se okolo i
mahnuo mladom Antropozofu, odmahujui na moj protest: "Njemu e biti drago da
to napravi". Zatim je s nama otiao u kantinu i sjeo da dorukuje, sam naruujui
hranu sa stola za serviranje, i onda jo jednom kada je shvatio da trebamo zalihu za

putovanje, Nakon toga je hodao niz breuljak pravo do postaje, avrljajui ljubazno i
zanimljivo o raznim ljudima, ali takoer i o protuberancama na Suncu. Na postaji je
stajao do prozora biljetarnice jo mogu vidjeti tog delikatno graenog ovjeka kako
stoji do korpulentnog redovnika i stajao je, jo govorei, dok vlak nije otiao. Bio je
primjetno zabrinut da kao siromana njemaka rtva inflacije, ja ne bi trebao imati
trokova, ali nije to napravio ni najmanje oitim. Sebi sam u to vrijeme rekao: To
stvarno nema veze s tobom kao pojedincem. Volio bi to isto napraviti za svakoga. Ali
to nije mogue, i tako je iskoristio mogunost kao to je ova da pokae da bi to
napravio za svakog. Neki misle da su ovakvi detalji sasvim nebitni. Ali bilo kako bilo:
netko treba ispriati kakav je Rudolf Steiner bio u svakodnevnom ivotu.
Nai razgovori su u to vrijeme varirali od prianja bezazlenih viceva - a Dr. Steiner

je imao nesputano zadovoljstvo mladih u humoru do najozbiljnijih rasprava o
budunosti ovjeanstva.
est mjeseci poslije vidio sam ga u sasvim razliitom izdanju. Berlinska agencija se
za njega uhvatila organiziranja velike predavake turneje. U to vrijeme Rudolf Steiner
je mogao biti ovjek dana da je tako elio. Ali stvari su se odvijale drugaije. Bio
sam prisutan na skupu u sali berlinske filharmonije veliki auditorij ispunjen do
posljednjeg mjesta. Vani su se ljudi grabili za ulaznice i plaali su za njih i do stotinu
maraka. Sala je bila puna napetog iekivanja. Nesvjesno su ljudi ekali na proroka
vremena. Rudolf Steiner se pojavio i vie od sata govorio masi od tri tisue koja je
sluala bez daha, nemilosrdno i fundamentalno, o Imaginaciji, Inspiraciji, Intuiciji.
Stalno sam se pitao: Je li ijedan ovjek ikada dopustio da prilika za impresioniranje
mase tako apsolutno promakne? asnik vieg ranga, potovani lan wagnerova kruga,
sjedio je do mene u loi. Ja sam ga sam zainteresirao za Dr. Steinera. Sjedio je
paljivo i suosjeajno, jako se trudei da razumije. Postepeno je izgubio nadu i
nagnuo se natrag. Zatim je iritantno tresao glavom i nestao dosta prije kraja
predavanja.
Da li je Rudolf Steiner znao to radi da je dosaivao ovom neobinom skupu

ljudi koji su ekali, otvorenih usta, na senzaciju? Nitko tko je poznavao Rudolfa
Steinera ne moe sumnjati u to da je bio potpuno svjestan to je radio. Zbunjenost
pred ogromnim skupom? Nesposobnost da se govori masama? Nita od toga nije
moglo doi u pitanje ni na trenutak onima koji su znali kako govor Rudolfa Steinera
moe napraviti da netko zadrhti njegovom grmljavinom. Za koga je on zapravo
govorio? Tijekom predavanja sam raunao koliko iz publike ga je moglo i eljelo u
nekoj mjeri slijediti. Osim Atropozofa, nagaao sam pet do deset. On je govorio
njima, sasvim svjesno. Sve to je od njega moglo napraviti senzaciju nemilosrdno je
potisnuto. Ni najmanji dah volje za impresioniranjem nije zatitrao skupom. Nadao se
probuditi interes za duhovne stvari kod one desetorice moda dvadesetorice s
esencijalnom ozbiljnou i temeljitou s kojom je govorio o oblastima krajnje
nepoznatima veini ljudi.
Jednom sam uo da Johannes Mller govori da netko ne treba biti spreman

"govoriti punoj sali" ve takoer i "govoriti praznoj". U ovom je sluaju Rudolf Steiner

napravio to savreno. Kratko nakon toga, kada je opet traeno da odri turneju s
predavanjima kroz Njemaku, sale su bile napola ispunjene, i susret u Munichu, gdje
su mu prijetile tjelesne ozljede i ivot bio u opasnosti kao rezultat djela bande
huligana a na poticaj novina, doveo je krai period kada je bio u modi do zavretka.
Samo ih je nekoliko vidjelo to se dogaa. Samo je nekolicina prepoznala veliinu

ovjeka i djela za epohu. To mogu izraziti samo s odreenom rezervom, koristei
biblijski jezik: Onaj koga su eljeli okruniti za kralja, ostavio ih je u krajnjem prijeziru
i povukao se u planine, ekajui tko e ga tamo slijediti. Bio je "prodava magle",
ovjek koji je "udio za moi".
Sline situacije, jedino ne toliko vane, upoznao sam mnogo puta. Zahtijevalo je
neto napora za one izvana da ne budu sami zavedeni pojavom. Ali su onda, ak i
pametni i ljudi oito otvorena uma bili nadmudreni.
*****
Godine 1921, odreeni broj mladih ljudi je doao Dr. Steineru i traio savjet za
religiozni rad, ne u smislu ve postojeih Crkava, ve kao novo duhovno uenje. Na
njihovim Uilitima nisu pronali ono to u traili i sada su s povjerenjem i nadom
doli do Antropozofije. Nakon promiljanja Dr. Steiner je voljno i aktivno uao u
njihove elje. Uvijek je naglaavao da Antropozofsko drutvo nije Crkva i ne moe
imati elje za osnivanjem nove Crkve. Antropozofija svakom ostavlja savrenu
slobodu da kultivira svoj religiozni ivot na vlastiti nain. I tako impuls za aktivnost u
religioznoj sferi i odgovornost za institucionaliziranje neeg novog mora leati negdje
drugdje. Ali tada bi mogao pomoi. Nije mogao ignorirati zahtjev u ovakvoj oblasti. I
odmah je nastavio davati najefikasniju pomo, i omoguio dobroj volji da postane
djelo.
Praktino od poetka su ti mladi ljudi bili u kontaktu sa mnom, i bili smo

povezani. Veinu od njih sam znao osobno. Ali sada sam bio suoen s ozbiljnim
pitanjem: Trebam li svoj lutrijski listi ubaciti s njima? S jedne sam strane imao
svoj veliki rad u Berlinu s dvadeset pet godina pripreme iza njega. Taj je rad bio u
svom cvatu, i mogao me zadovoljiti do kraja ivota. Jer se provodio u najslobodnijim
uvjetima koje bih mogao poeljeti. S druge strane, vidio sam da je metodama stare
Crkve samo nekolicina uspjela proizvesti bilo kakav uinak, da dolaze nova vremena i
zahtijevaju potpuno novu formu religijske aktivnosti, da potrebe vremena zovu u
pomo sa sve veom hitnou. Gdje bi se nadao za pomo, ako ne kod Antropozofije?
- "Va zadatak je religija" te rijei Dr. Steinera bili su u skladu s mojim vlastitim
osjeajem. Priznajem da mi ne bi bilo lako da budem odsutan od novog rada koji je
zapoeo pod znakom Antropozofije. To je bio okvir uma u kojem sam ivio tijekom
tih mjeseci. A druge strane, bilo mi je jasno da je jedino potpuno uvjerenje da je to
ispravno i nuno moglo opravdati odluku onako kako sam je ja vidio. Niti je bilo
mogue doi do konanog zakljuka dok Dr. Steiner ne izrazi sve to mu je na umu.
Jedna je stvar ako mladi ovjek ispunjen entuzijazmom stavlja svoje usluge na
raspolaganje poduhvata koji ga poziva, a druga ako ovjek od pedeset odustane od

svega da bi zapoeo neto novo. I tako sam morao ekati na dva ciklusa predavanja
odrana od Dr. Steinera o mogunostima religijske obnove u ljeto i jesen 1921. Iz
zdravstvenih razloga, meutim, nisam sam mogao prisustvovati.
Kada je cijeli sadraj svih tih predavanja i rasprava doao pred mene, ponovno
sam bio zaprepaten Dr. Steinerom. Unato svemu to sam ve doivio, nisam
oekivao da u ga vidjeti kao kralja u oblasti teologije, ne samo u vezi Biblije i
biblijske znanosti ve takoer i crkvene povijesti, razlika meu denominacijama,
duhovne i moralne dubine Kranstva, imao je novo i velianstveno uenje za dati. To
je bilo uenje koje ukazuje na budunost s rukom nesavladive snage. Ono to je za
mene bilo posebno pouno i znaajno bila je konkretnost, sigurnost i promiljenost s
kojom se latio pitanja religijske prakse. Sve to je bilo veoma stimulativno. Ali konani
ishod je jo bio na vagi. Bio mi je poslan tekst in posveenja ovjeka
(Menschenweihehandlung, obred nove Svete priesti). Odmah sam ga sa svih strana
poeo studirati i meditirati o njemu. Kada je nekoliko trivijalnih potekoa jezika bilo
prevladano, istoa i uzvienost ina posveenja ovjeka veoma me impresionirala.
Sinulo mi je da tu postoji mogunost kreiranja boanske slube u kojoj svi pravi
Krani mogu biti ujedinjeni, na koju se moe gledati kao na sredinju toku pravog
kranskog zajednikog ivota, oko koje se iri novi, raznovrsni, stalno rastui
religiozni ivot. Polako sam nosio u sebi: To se ovjeanstvu ne smije zakinuti! Ne
smije sada pogrijeiti ako ne eli grijeiti protiv ovjeanstva i boanskog
otkrivenja! I ako je to mogue donijeti ljudima u postojeim oblicima Crkve, tada se
na neto novo treba osmjeliti! Neka ovdje bude naroito navedeno da je Dr. Steiner
dugo vremena traio da li je mogue neto napraviti unutar postojee organizacije
Crkve i to nezavisno od mladih, sam ja sam bio onaj koji je nedvosmisleno rekao: To
se ne moe, jer e novo biti ugueno od starog!
Ali za mene je stvarno odluujui faktor doao neoekivano i iz razliitog centra.

To je bilo shvaanje da u svetom kruhu, ivui Krist zapravo dolazi ovjeku. Njegova
prisutnost je bila tu u neopisivoj istoi i sjaju. To je bio utisak samog duha onog
koji je doao, ne u protestantskom obredu svete priesti, kako sam ga esto slavio s
opipljivim doivljajem blizine boanskog svijeta, ve u meditaciji na in posveenja
ovjeka. To je bio tako jak i siguran utisak da je cijeli ivot mogao biti utemeljen na
njemu. Pokuati u opisati to je izgledalo da govori: Sada je zbogom tvom radu u
Protestantskoj crkvi! Ako je ono to si naao ovdje istina, to mora stajati u sasvim
drugaijem smislu kao sredinja toka religijskog ivota, misli i objave religije nego je
mogue u Protestantskoj crkvi kakva je sada postala! Jer ako je novi impuls istinit, on
sadri sjeme novog boanskog oboavanja, nove zajednice, novi Krist impuls, novo
evanelje Krista. Do sada nisam o tome govorio nikom, ak ni najbliim prijateljima u
sveenstvu. Jer napokon, stvar nije u tome to sam ja doivio, ve u onom to je
stvarno tamo, i moe vie ili manje biti prepoznato od svakog i svih na njihov vlastiti
nain. Od tada nadalje bilo mi je jasno da se moram staviti u slubu stvarnosti koja
mi je bila otkrivena, bez smetnje ostalih povezanosti. Tako sam doao u novu
Zajednicu Krana iz same jezgre stvari. I drago mi je da to mogu rei. Zadnja rije je
kazana, ne od Dr. Steinera ve od Onog vieg od njega.

ak Dr. Steineru nisam ni rekao nita od toga. S njim se esto ne govori o ovakvim
iskustvima barem ja nisam a i onda samo kratko i na injenini nain. I ako je
netko stigao iza poetnih nivoa, tada vie nije ni potrebno.
S druge strane moram spomenuti jo jedan razgovor. Sastojao se od samo dvije

reenice, ali je sadravao beskonanost. Sinulo mi je u meditaciji da Krist stvarno
moe biti primljen u samo tijelo i krv, bez Kruha i Vina. Osobno obiljeje koje mi je
desetljeima uzrokovalo najvee potekoe, naime, da su utisci iz duha i due
nepromjenjivo veoma snano radili na tijelu, sada je objanjeno na predivan nain,
dajui nagovjetaj kako su voene sudbine ljudi. To je bila priprema koja mi je
omoguila da tako slikovito shvatim da ako je Njegova prisutnost stvarna, Krist radi
dolje u tijelu i krvi, dajui iz Sebe ovjeku novo tijelo i novu krv i da upozna i iskusi da
je to stvarno, esencijalno osvajanje nad materijalizmom vremena. U tom razgovoru s
Rudolfom Steinerom pitao sam: "Zar nije mogue primiti Tijelo i Krv Krista bez
Kruha i Vina, isto u meditaciji"? On je odgovorio: "Mogue je. Od stranjeg dijela
jezika nadalje to je potpuno isto". Priznajem da mi nevjerojatna konkretnost izraena
u tim rijeima jo dolazi kao nekakav ok. Ali tako je esto bilo u razgovoru s
Rudolfom Steinerom. On odmah da neto vie onima koji s njime razgovaraju, neto
iz ega onda mogu dugo vremena uiti. Ali danas znam da je bio u pravu, i da je Krist
"Kruh ivota" u mnogo realnijem i snanijem smislu nego to velika veina Krana
ak i nejasno pretpostavlja.
Sada je preda mnom bilo pitanje: Vrlo dobro, mogue je tako direktno ui u
Krista; ali koliko e ljudskih bia biti za to sposobno? Zar nije esencijalno za veliku
veinu da imaju oblik oboavanja u kojem do ovog iskustva dolaze na vlastiti nain i
tako budu voeni do stvarnosti Krista? To je toka na kojoj odnos izmeu
Antropozofskog drutva i Zajednice Krana postaje jasan. Ako bi bio dan obred za
Antropozofsko drutvo mogao bi u mnogo veoj mjeri biti baziran na detaljima nove
koncepcije svijeta koju je donijela Antropozofija. Ali ta nova koncepcija svijeta jo
mora izboriti svoj put u svim oblastima, i pred sobom ima dovoljno velike potekoe.
ovjeanstvo kao cjelina to ne moe ekati. Nadalje, ima ljudi u izobilju koji nemaju
neposrednog interesa za borbu u koju bi bila ukljuena nova koncepcija svijeta. Za sve
takve ljude moe postojati oblik oboavanja koji je u punom suglasju s duhovnim
znanjem koje postoji u Antropozofiji i koje zaista bez Antropozofije ne bi moglo biti
tu, ali koji ne poduava ili pretpostavlja to znanje i koji, kao direktan kanal, daje
ljudima ono to e ih ujediniti s najviom stvarnou.
Ono to Zajednica Krana mora dati ljudima je od Najvieg: ivog Krista, u

Njegovoj punoj stvarnosti i moi. Nema nieg uzvienijeg. Ali to je tu u ovjeanstvu u
odreeno vrijeme i za odreenu potrebu.
Ako bi se Zajednica Krana sastojala samo od Antropozofa Dr. Steiner bi smatrao

da je njena misija promaena. Antropozofsko drutvo ima svoj veliki zadatak kao
pokret u civilizaciji pokret koji je sve esencijalniji u dobu intelektualistikog
materijalizma, i mora se dovoljno ustro boriti da utre svoj put. Iz tih, a takoer i
financijskih razloga, jednostavno ne moe podnijeti teinu nove zajednice. Ali

neovisno o tome, Dr. Steiner je takoer elio educirati ljude kojih e u budunosti biti
vie. Takvi ljudi trae duhovnu zajednicu, i kroz ono to je dao Dr. Steiner mogu
svojim putem doi do istog uzvienog cilja kakav je postavljen, na svoj nain, od
Zajednice Krana. Jer cilj Antropozofskog pokreta, takoer, je zajednica s Kristom u
tijelu i krvi. Ta zajednica moe se doivjeti, premda moe ostati nesvjesno, u
meditaciji i u slinim obredima.
Kada je Dr. Steiner bio upitan: Kakva je razlika izmeu Antropozofskog pokreta i
Zajednice Krana? odgovorio je: "Antropozofski pokret obraa se ovjekovoj
potrebi za znanjem i donosi znanje; Zajednica Krana obraa se ovjekovoj potrebi
za uskrsnuem i donosi Krista". Ve smo pokazali u kojem smislu znanje, takoer,
samo po sebi moe voditi do Krista.
Onaj tko ivi unutar Zajednice Krana moe se tijekom obreda osjeati u
neposrednoj prisutnosti Krista. Ima hranu za svoju duu i pomo za svoj ivot
pomo jaku i monu kakvu bi samo mogao poeljeti. Ne treba se zamarati s detaljima
antropozofskog znanja, ali sudjeluje u najviem cilju kome antropozofsko znanje
moe teiti. Ako je prisutan zahtjev za znanjem, mi koji vodimo Zajednicu Krana i
koji smo od Antropozofije primili takvo bogatstvo, moemo mu dati, iz Antropozofije,
pomo koju treba. Jer na cilj je drati korak s koncepcijom svijeta koja se stvara, i ne
ostati s onom koja je otila. Ali u svim ovim stvarima pojedincu je ostavljena puna
sloboda sveenicima i lanovima zajednice slino. Ni jedno antropozofsko uenje
nije dogma Zajednice Krana. Ono ime je vrsto spojena Zajednica Krana su
velike osnovne istine Kranstva, gledano, naravno, u svijetlu novog duhovnog uenja
a povijest modernih vremena pokazuje da bi bez toga mogle biti izgubljene ali
dane u takvom obliku da izraavaju ono to vodi do stvarnog spasenja ovjeka.
Antropozofsko drutvo je pokret u civilizaciji koji obuhvaa sve domene kulture.
Zajednica Krana je Crkva Spasenja koja moe obuhvatiti sve ljude.
Ako su sve ove stvari jasno percipirane i otvoreno izjavljene, i svakakvi previe
ljudski osjeaji se ne pojave tu i tamo, svatko moe sam znati gdje pripada. Ono to
mu najvie pomae da postane pomaga ovjeanstva i suradnik Krista to je za
njega prava stvar.
To je smisao u kojem je Rudolf Steiner postao "savjetnik i pomaga" u osnivanju

Zajednice Krana. Osvojeno od same Antropozofije, njegova ivotna kreacija je bila
Antropozofsko drutvo. Ali bilo je ispravno da se pojavi zajednica koja pomae svim
ljudskim biima da postanu Krani u pravom smislu i u skladu s potrebama
modernog doba. Cilj Antropozofije je da bude instrument pomou kojega u istoi i
uzvienosti duha Krist moe biti doveden svim ljudima u ovom naem dobu. Ipak,
Antropozofija, sa svojim bogatstvom novog znanja, ne eli biti supstanca te zajednice
ljudi, ve radije ekati i vidjeti da li e biti traena premda je zaista na usluzi i
onima koji to ne trae.
Sada kada je pravi i zdrav odnos izmeu prirode i duha prepoznat, moe se jo
jednom pristupiti sakramentu i svetom inu u emu se jedinom prava zajednica
Krana moe ujediniti i sebe educirati. Na isti nain moe se ponovno pronai nain

objaviti Krista s stvarnom snagom, otkrivajui Ga u Njegovim ivim djelima na
ovjeku i Zemlji. Jedino takvo evanelje je sposobno uzeti svoje mjesto u
materijalistikom vremenu.
Sve to, meutim, sada stoji tu samo i govori za sebe, i ako se navodi ovdje to nije
samo zato jer mnogi ljudi trae jasne informacije, ve i zato jer se Rudolf Steiner kao
ljudsko bie otkriva u svim tim stvarima.
*****
Sada je slijedila moja ostavka od aktivne slube u sveenikoj slubi. Kao i velika
veina mojih prijatelja nisam napustio samu Crkvu. Niti potiemo ikog da to napravi.
To ostavljamo crkvama da nas odbace i ekskomuniciraju Nita prirodnije i vie
sutinsko nego moji razgovori s Rudolfom Steinerom na temu ovog koraka u mom
ivotu ne moe se zamisliti. Nikada nije pokuao izvriti ni najmanji utjecaj. Na
pripremnom stupnju rekao sam mu da sam se jo osjeao dovoljno elastian da
napustim poloaj koji sam dotada drao; zavisilo je od toga kako u biti uvjeren od
onog to bi on rekao na svojim predavanjima. Na to je odgovorio da ako bi odluio da
uem, vodstvo novog pokreta bi vjerojatno palo na mene. Odgovorio sam da sa toke
gledita tjelesne snage upravo tada, nisam se osjeao dorastao zadatku. Kasnije je
ponovno rekao, u potpunosti na vlastiti raun: "Ako napustite svoj poloaj neki fond
mora vam biti iza lea". To je bilo sve to je ikada reeno izmeu nas o promjeni od
starog na novo. Ne znam da li je ikada pronaao da takav fond nije postojao.
Sentimentalnost i praktinost nisu igrale ulogu u ovoj atmosferi istoe.
*****
Povijest osnivanja Zajednice Krana sama bi ispunila cijelu knjigu. Zajedniko

iskustvo izvornog sveenikog tijela pripada svetinjama u hramu, ne u trgovini
javnosti. Ono to se moe rei moda jednog dana bude predstavljeno u vlastitim
postavkama. Ali slike koje se ovdje mogu dati ne bi bile kompletne bez spominjanja
dvije stvari. Rudolf Steiner je stajao tu meu nama, odgovarajui na naa pitanja ba
kao da je takorei cijelo sveuilite u njemu, ali sveuilite sasvim novog poretka. I
kretao se meu nama kao emisar obdaren punom snagom koji u svojoj istoi nosi
poklon Onog vieg od njega. Nitko tko je bio prisutan nije mogao sumnjati u to da
smo na svetom mjestu. Pogled na Dr. Steinera to bi mu kazao, ako ne bi glas vlastite
savjesti.
Tijekom ove zadnje dvije godine, razgovori s Dr. Steinerom su bili manje uestali.
Koliinu njegova vremena netko je opravdavao tvrdei da je neophodna za najhitnije
stvari u vezi s Zajednicom Krana. Takoer se vidjelo breme kao Atlas koje je na
njegovim ramenima lealo iz dana u dan. Ako je doao u Stuttgart gdje je Zajednica
Krana otvorila svoj centar, Waldorfsku kolu, Kommende Tag,* Kliniku, Institut za
znanstvena istraivanja, Izdavaku kompaniju, izdavake komisije asopisa, Pokret

mladih, Antropozofsko drutvo svi su stajali molei na njegovim vratima, elei da
ive po njegovim savjetima. Njegov je genij bio u svima njima.
* Kommende Tag bio je veliki trgovaki poduhvat s Joint

Stock Company u svom sreditu, koji je cilja na uvoenje u praksu ideja
o Trostrukoj politikoj zajednici.
Kada bi ljudske mane promaile, uvijek je morao ispravljati stvari. to je najhitnije

meu svim hitnim potrebama? to je bilo jedno jedino pitanje. Sjeam se prigode
kada bih bio volio pitati jedno osobno pitanje. Ali pogledao sam u njegove oi i vidio
zjenice sprene i spaljene kao rezultat mnogih neprospavanih noi, i rijei su umrle
na mojim usnama. I tovie, osjeao sam: Mi stariji smo stvarno primili izobilje
osobnih bogatstava; to vrijeme koje jo mora pokloniti sada pripada mladima, koji bi
ga trebali upoznati kao to ga mi znamo. I tako je opaska koju je jednom dao bila
dovoljna da je odnos izmeu nas uvijek bio starinski, premda vanjski uvjeti nisu
dozvoljavali isti ljudski odnos kao u ranijim danima.
Ali kao kompenzacija za to upoznao sam ga s druge, nove strane kao vou i
uesnika na svim sastancima kojima sam sada prisustvovao kao novi lan Odbora
antropozofskog drutva.
To su bili iznimno zanimljivi sastanci. Dr. Steiner bi esto sjeo kao da ne bi imao
aktivno uee u njima podupirui iscrpljenu glavu rukom, i izgledao bi sanjivo.
Doputao je drugima da govore, i u njegovoj prisutnosti u poetku bi govorili
oprezno, a kasnije sve ivlje. Bili su veoma nadareni ljudi iz najrazliitijih oblasti
ivota. Dr. Steiner bi sjedio tamo zagonetno sluajui, zatim, sasvim iznenada, poeo
bi govoriti poslije ega bi ostali govori stajali sa strane u svom njihovom
siromatvu. Via sila je bila tako nadmona da je, duhovno, to bilo kao drama bogova,
osobno, meutim, esto katastrofa. Svaki egoistian osjeaj u tim divnim ljudima
proao bi kroz krizu. Na mnogim sastancima kojima sam prisustvovao kroz desetke
godina, nikada nisam vidio nita slino ovom primjeru veliine jednog pojedinca
prema ostalima. Dr. Steiner je govorio i mnogi umovi na sastanku su bili jedno; u
svakom sluaju na otpor se nije raunalo. Svi su zurili u ono to se nije vidjelo.
Rijetko je bilo mogue da Dr. Steiner velia. Premda je to, takoer, palo na mene,
radije govorim o vremenu kada sam se susreo s njegovim nezadovoljstvom, jer i to je
dio prie o ivotnom druenju. Jedva je bio netko meu njegovim najbliim
suradnicima tko u odreeno vrijeme nije bio podvrgnut njegovoj strogoj kritici. Jer
on je mnogo oekivao, pogotovo u vezi nemilosrdne objektivnosti i nesebinosti. Ako
e, suoen s kolosalnim tekoama ivotnog zadatka, izvui najvie iz ljudi koji su svi
bili neodgovarajui, nije mogao gladiti s ljubaznou, nedostatke i greke koje je
vidio.
U to vrijeme to je bilo otprilike godinu nakon osnivanja Zajednice Krana

napisao sam lanak u obranu Dr. Steinera. Bio je previe milostiv prema njegovim

protivnicima, i otiao predaleko da im udovolji. Istina je da je na sastanku stalno
ponavljao ne manje od pet puta da mene ne okrivljuje. Ali nisam mogao ne uzeti
duboko k srcu nain na koji je zamjerao urednicima i Odboru u cjelini to su dopustili
da se lanak pojavi. Ustvari nisam bio svjestan raznih razgovora u kojima je izrazio
svoje elje u tom smjeru. Nije za mene sve u tim raspravama bilo ljudski razumljivo,
niti je bilo u jo nekim prigodama. Ali ak i u tim delikatnim i tekim trenucima kakvi
su ovi, nikada nita nije kazano ili uinjeno to je promijenilo vrhunsko miljenje koje
sam imao o osobinama Rudolfa Steinera kao ovjeka.
Uskoro sam shvatio da nisam ispravno procijenio uinke ovakvih lanaka. Moda
ne svjesno, ali sigurno nesvjesno, njihov utjecaj je pogodan da ostane ono to se nije
eljelo, ne samo meu ne-antropozofima ve takoer, kako mi je jednom Dr. Steiner
naglasio, meu samim antropozofima.
Jedna stvar mi je, iznad svega, bila jasna, premda ne u potpunosti sve do smrti Dr.
Steinera. injenica da ga antropozofi nisu zatitili onako kako su trebali oito mu je
uzrokovala mnogo veu patnju nego smo to znali. Protivnici su ga obasuli porugom i
prijezirom, a antropozofi su preko svega olako preli, i otili uivati na njegova
predavanja. Nije ga brinulo to na raun sebe kao osobe ve na raun uinka kojeg bi
besramni napadi mogli imati na njegov rad. Bio je potpuno svjestan da njegovi
protivnici povlae njegovu osobnost u mulj da bi unitili njegov rad. I vidio je da to
antropozofi ne vide. Oni su se povukli u njihovu utvrdu i nisu vidjeli da je oko njenih
zidova potpirena vatra. Ja sam jednom prigodom rekao mnogo u prisutnosti Dr.
Steinera, i on se srdano sloio. Ali u tim godinama nije mogao tono rei to je
osjeao o tome; trebao je ekati na ono to e doi iz uvida i slobode ostalih ako ne bi
htio biti prisiljen napraviti patetinu molbu nakon koje bi netko napokon mogao stati
u njegovu obranu! Tijekom tih dana bio je "kao jedna velika otvorena rana", kako mi
je netko kasnije rekao. I od tuda se moe okrenuti prozranoj mirnoi i ljubaznom
duhu u kojem je napisao Priu mog ivota. Moda i ta knjiga, takoer, pomogne
smjestiti Dr. Steinera pred javnost u pravom svijetlu.
Sami posljednji mjeseci njegova ivota sadre tri ugodna razgovora s njim.
Predloio ih je bio on sam. Kada sam otiao u Dornach u svibnju 1924, nakon
predavanja je doao do mene. Izgledao je kao duh olienja ljubaznosti. Kada pokuam
shvatiti to je prava ljubaznost, mislim na sliku kako stoji ispred mene, zraei
ljubaznou i svijetlom duha. Dok smo priali vidio sam, na moje iznenaenje, da mu
je oito bilo drago razgovarati o odreenim stvarima u Antropozofskom drutvu koje
su ga krajnje uznemiravale. Izgledao je gotovo shrvan manama njegovih sljedbenika.
Ali onda je uao u moje osobne stvari ba kao da nita drugo na svijetu nije bilo
vano. Kako se fiziki nisam osjeao dobro, elio je da detaljno priam o onome kroz
to sam prolazio. Kada to nisam bio voljan ak niti pod pritiskom, jer je u tom
trenutku izgledalo previe nevano, razumio je sve iz najmanjih naznaka.
Tek nakon njegove smrti sinulo mi je da je zadnji osobni razgovor s njim bio u
stvari "Oprotaj" u dubljem smislu nego sam u to tada svjesno razumio. Rekao je
nekoliko rijei o meni za koje je izgledalo da izraavaju ono to je on mislio o naoj

ivotnoj povezanosti. Previe su mi svete da bi ih mogao rei. Jo jednom sam mu
zahvalio to mi je iz daleka pomogao s tako efikasnim savjetom u odnosu na moju
bolest. To je prekinuo s izrazom beskrajne dobrote: "Ne, dragi Herr Doktor, ja
zahvaljujem vama to mi je dana mogunost da pomognem". To su bile zadnje rijei
koje mi je rekao na Zemlji. Znaajniji ili ljepi zavretak moga ivotnog odnosa s njim
ne moe se zamisliti. Bilo je to kao razgovor sa samim ovjeanstvom za ijeg sam
predstavnika u tom trenutku ja mogao biti uzet. Da li e mu ovjeanstvo dati
"mogunost da pomogne" u velikoj mjeri?
Dimenzije koje je ovaj ivot i djelovanje sada pretpostavljalo jednostavno su

ostavljali bez daha. Bila su dva i pol tjedna tijekom kojih je, unato abdominalnim
smetnjama koje su trajale mjesecima, odrao oko sedamdeset predavanja: - jedno
predavanje svakog dana za lijenike i teologe, jedno za glumce i umjetnike, jedno
samo za teologe, jedno za sakupljene lanove Antropozofskog drutva, i svakog
drugog dana predavanje za radnike na Goetheanumu. Sva ova predavanja su odrana
ljudima koji su bili eksperti u njihovoj vlastitoj struci, i neusporedivo bogatstvo novog
uenja je dano u svim oblastima. To je bilo kao ako bi netko samo trebao ispitati Dr.
Steinera o nekoj stvari i poplava nadljudskog znanja bi se izlila na sluatelje. Ali
konano, dostupni su svi stenografski zapisi predavanja, i budue vrijeme e moi
prosuditi o tome to se tada zbivalo. Svaki dan u Goetheanumu je bio tako ispunjen
da bi sam trebao cijeli period prouavanja. Stalno sam se pitao: Gdje je, u cijeloj
povijesti svijeta, postojalo ita slino ovome? Da li je to slijepi entuzijazam koji ini da
netko to vidi, ili je to radije slijepa glupost to ne vidjeti? Rudolf Steiner, koji je esto
bio vrlo slab kada bi stigao, oito se za vrijeme predavanja osjeao dobro, i bio sve
svjeiji kako je odmicalo. Ali dodatna injenica da je morao proi kroz dvije stotine
intervjua s ljudima koji su mu dolazili s zahtjevima, bilo je vie nego je njegova snaga
mogla podnijeti. - (Broj posjeta je brojao vratar. Sam Dr. Steiner nije nikada niti je o
tome govorio.) A ipak ljudi su ga koristili nemilosrdno za to mogu dati primjere
za vlastite osobne stvari.
Godinama prije, u vezi s mojim vlastitim mnogo poniznijim radom na iscjeljenju

dua, Dr. Steiner je jednom rekao mojoj eni: "Mora prestati sa svim tim posjetima.
Ono to mu ljudi govore sve se pohranjuje unutar njega i to ga ini bolesnim". Oni
koji nagaaju koliko je mnogo unutarnjeg rtvovanja potrebno za stvarno duhovnu
razboritost i savjetovanje rtvovanje koje daleko nadmauje ono to se obino zove
"ljubav" moi e procijeniti to se zbivalo tih dana. Tijekom njegove zadnje bolesti
Rudolf Steiner je sam rekao da je konani udar bio broj osobnih intervjua, ne
predavanja. Naravno, jednom prije, kada je lan Uprave traio od Antropozofa da
pokau ljubav za njega tako da nemanju toliko osobnih zahtjeva za njega, Dr. Steiner
je rekao: "Jedina ljubav koju mi ljudi mogu pokazati je da me zovu i danju i nou kada
me trebaju". Ali zadnje rijei nisu uzete s dovoljno dubokim osjeajem odgovornosti. I
tako se jezikom religije moe rei: Dr. Steiner je umro na rukama ljudskih "grijeha".
Oni izvana i oni iznutra su radili zajedno. Njegova slobodno dana pomo vodila ga je
u smrt.

*****
est mjeseci kasnije stajao sam kraj njegova odra. Nitko od nas nije oekivao da e
Rudolf Steiner podlei bolesti. Smrtni ovoj, upravo odbaen od duha koji je otiao na
svoje dugo putovanje, poivao je na samrtnoj postelji u podnoju statue Krista koja je
tamo stajala gotovo zavrena. Oni koji su pogledali lice umrlog mogli su vidjeti to
duh moe napraviti od tijela u ivotu istinski velikog ovjeka na Zemlji. Uzvienost i
istoa njegovih osobina bila je odgovarajua za svako iskuenje i nenadmana.
Moda samrtna maska, ako ikada bude reproducirana kao slika, bude sredstvo
uvjeravanja mnogih. Stalno je pogled skretao od naputenog zemaljskog tijela do
velike figure Krista koja nesavladivom gestom ukazuje na budunost. Uenik je pao u
podnoju Uitelja. To je bilo kao da je Krist zatitnikim rukama uzimao Uenika k
Sebi dok je On Sam iao naprijed neprestanim koracima prema budunosti svijeta.
Misija uenika je ispunjena. Uiteljeva obrva je bila ozarena svjetlou boanske
svrhe svijeta.
Kada sam, po elji Frau Dr. Steiner, i u sveano dekoriranoj sali gdje je Dr. Steiner
odrao najvei broj njegovih velikih predavanja, vodio sahranu u skladu s obredom
Zajednice Krana, kap vode za prskanje pala je na sredinu ela i tamo sjajila tijekom
cijelog obreda kao blistavi dijamant. Svijetlost mnogih svijea se reflektirala u ovoj
blistavoj zvijezdi jednako kao da su se otkrivenja svijetla iz viih svjetova
reflektirala u njegovom duhu. Tako ukraeno, tijelo je zaronilo u odar. Za mene je to
bilo kao da su vii duhovi zemaljskom slikom naznaili ono to je bilo naa sudbina
da doivimo.
Kada je obred bio na kraju, jedna impresija je mono ivjela u mojoj dui: "Ovo
djelo je sada zavreno. Kao veliko pitanje stoji ispred ovjeanstva. Ako svi koji tom
djelu pripadaju posvete mu snage s jednim ciljem, ono e prevladati"!

Friedrich Rittelmeyer - Rudolf Steiner Ulazi U Moj Život

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Friedrich Rittelmeyer - Rudolf Steiner Ulazi U Moj Život

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Rudolf Steiner ulazi u moj ivot

Roen 5 listopada 1872, u Junoj Njemakoj, Dr Friedrich Rittelmeyer je bio vodea

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 1

Nisam pisao zabiljeke o mojim susretima s Rudolfom Steinerom. Izgledalo mi je

Od poetka do kraja nisam razmiljao o sebi toliko kao o izoliranoj osobnosti u

POSTOJE trenutci u ovjekovu ivotu kada izgleda da je svjestan delikatne

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 2

Tako sam pisao predstavnicima razliitih teozofskih institucija u Nurembergu,

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 3

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 4

Jednom kasnije, tijekom sastanka u Berlinu, na mene su baene rijei: "Imamo

Michael Bauer mi je takoer govorio o njegovim naporima u oblasti duhovnog

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 5

Od samog poetka bio mi je doputen pristup privatnim predavanjima-teajevima

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 6

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 7

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 8

S povijesne toke gledita ove stvari mi se ine vrijedne spomena. Danas je jo

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 9

Ono to mi se svidjelo bilo je pokazivanje raspoloenja sveane posveenosti. Nije

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 10

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 11

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 12

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 13

Sasvim je nerazumno ii dalje u ovu stvar. Ali klevete

Izgubljeni instinkti kao oni to je dobro za tijelo su se vratili. Simptomi neurastenije

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 14

* Dr. Rittelmeyer ovdje misli na ritual Zajednice Krana.

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 15

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 16

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 17

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 18

Ako u opisati ono to se doivljava u okruenju Rudolfa Steinera, ne smijem se

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 19

Jo par rijei o mojem razgovoru s Dr. Steinerom na temu reinkarnacije moda su

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 20

Opet je bio period od est mjeseci mirnog prouavanja i konkretnog ispitivanja

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 21

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 22

Povremeno bi doli do toke u razgovoru kada bi ja iznenaeno pitao: "Ako je

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 23

ak i ako u nekoj mjeri uspijem da ne budem sasvim oboren ovim nadmonim

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 24

Kasnije, Rudolf Steiner mi je kao ovjek ovjeku vie rekao o njegovim

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 25

Ove stvari, naravno, nisu ispriane s idejom da se neto dokae. Jednostavno je

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 26

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 27

* Njemaki filozof i esejist.

Moe se s enjom razmiljati o onom to se moda ne bi dogodilo da su njegove

Nikada nisam uo da je Rudolf Steiner rekao i jednu rije o tome da je ignoriran.

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 28

Ove rijei pokazuju da je u izvjesnom smislu Rudolf Steiner bio ak spreman

U Nurembergu u to vrijeme Dr. Steiner mi je nedvosmisleno rekao da je voljan sa

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 29

To je udno poglavlje, ovo ponaanje od strane ortodoksne znanosti. Debeli svesci

Dakle sve to je preostalo za znanost bilo je da se bavi starinskim vidovnjacima ili

Za ostalo, dopustite da ovdje kaem da mi se samom inilo da promatram naznake

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 30

Neoekivana i prerana smrt Klpea dogodila se odmah nakon ove epizode. U

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 31

Rittelmeyer - Rudolf Steiner ulazi u moj ivot 32

Bilo je predivno moi kontemplirati Krista tako objektivno i duhovno u drutvu