Ojken Prevod Markus Manojlovic FG 6 PDF

FILOZOFIJA ISTORIJE
RUDOLF OJKEN UDK 113/119:94
Filozofija istorije
Uvod
Filozofija istorije, shva}ena kao zaseban zadatak pored is-

torijske1 nauke s wenom metodikom, spada u filozofske discip-
line kojima se u najve}oj mjeri osporava pravo na postojawe: ono
{to jednima vaì za neophodan dio u organizmu nauka, drugima iz-
gleda kao nemogu}, od po~etka proma{en poduhvat. Ovakve borbe
se svode na boj rije~ima, budu}i da se spornom pojmu podme}e jedno
posebno shvatawe, od ~ije sudbine onda i on zavisi. Tako nerijet-
ko cjelokupna filozofija istorije ispada proma{ena zato {to se
Hegelova nije uspjela dokazati. No, tamo gdje se duhovi ozbiqno
suo~e, ovaj boj rije~ima }e samo razotkriti dubqe i zamr{enije

Na samom po~etku, pojavila se nedoumica glede prevo|ewa termina Geschi-
chte: iako su na na{im prostorima nekad navodno postojale jasne smjernice za
upotrebu ina~ica istorija i povijest, nakon razdvajawa jezika, stawe je daleko
od jasnog. Postojale su tri mogu}nosti:
a) poku{ati koristiti oba termina, shodno kontekstu u kojem Ojken po-
miwe Geschichte: povijest bi ozna~avala ontolo{ki proces vremena, dok bi
istorija bila wegov kulturalni aspekt, bavqewe povije{}u, odn. povijest kako
je qudi doìvqavaju. Po{to se radi o prethajdegerovskom tekstu, moè se zane-
mariti egzistencijalno tuma~ewe te razlike. Nedostatak ovog pristupa je {to
bi svaki put bilo potrebno naga|ati {ta je Ojken htio izraziti, interpretira-
ju}i ga tako, {to izlazi iz nadle`nosti prevodioca;
b) dosqedno prevoditi Geschichte kao povijest, osim gdje se spomiwe pri-
djev historisch;
v) kona~no, a tako sam u ovom prevodu i postupio, sve prevesti s istorija,
oslawaju}i se na filozofski instinkt ~itaoca da razazna nijanse, {to je i Oj-
ken ~inio.
1
Neophodnost zadatka.
269
RUDOLF OJKEN
probleme; a ko bi jo{ poricao da filozofija istorije zaista ima

takvih problema?
Mi qudi se nalazimo usred toka istorijskog zbivawa, kojem
ne znamo ni po~etak ni kraj. A opet bi kao filozofi trebalo da
budemo u stawu da sagledamo cjelinu i donesemo sud o wenom smi-
slu! Pretpostavimo pak da se i prihvatimo nemogu}eg, zar ne bi
sam ovaj poku{aj svojim saìmawem i tuma~ewem djelovao nasu-
prot glavnom zadatku istorijske nauke, ~istom sagledavawu ~iwe-
ni~nog stawa? Zar filozofija i istorija, filozofsko i istorij-
sko posmatrawe stvari nisu po samoj svojoj naravi nepomirqivi
protivnici? Filozof ide za pojmovima i idejama, on èli da ob-
jasni i prida zna~aj, a istori~ar ho}e ~iwenice i posmatrawa, ni
do ~ega mu nije no da zna kako je zapravo bilo; ondje pristup sub
specie aeternitatis, a ovdje sub specie temporis; ondje apsolutni, ovdje
relativni modus operandi. Tako, pozabaviti se jednim zna~i odusta-
ti od drugog, te su s razlogom poznati istori~ari izri~ito odba-
civali filozofiju istorije.
Ali koliko god toga govorilo u prilog takvom odbacivawu,
ipak ga nije tako lako sprovesti. Prije svega, tome se protivi fi-
lozofija; bitan, neizostavan dio bi otpao od cjelovite slike
stvarnosti kojoj ona teì, kad bi iz we htjela iskqu~iti carstvo
istorije, tu pozornicu zajedni~kih djela, iskustava i sudbina ~ov-
je~anstva. Doba prosvjetiteqstva nam bjelodano pokazuje koliko
takvo iskqu~ivawe osiroma{uje misaoni svijet. Upravo stoga
nam ono, pored sve energije wegove misli i pohvalnosti wegovih
te`wi, djeluje hladno i bezdu{no, jer se wegova stvarnost ograni-
~avala na vawsku prirodu i pojedina~ne du{e, a nije s istorijom u
sebe preuzela uvezan duhovni ìvot. Jedno od najve}ih postignu}a
epohe koja je uslijedila vidimo ba{ u tome {to se u woj zbilo fi-
lozofsko prisvajawe i prosvjetqewe istorije. @elimo li se odat-
le vratiti u prosvjetiteqstvo?
Istorijska nauka svoju nenaklonost prema filozofiji isto-
rije prvenstveno zasniva na tome da ova predstavqa smetwu we-
nom vlastitom radu. Ali, zar ne}e ovaj rad, kad se upusti u {iri-
nu i cjelinu, i sam razviti neku vrstu filozofije, zar ne}e tada u
270
FILOZOFIJA ISTORIJE
sopstvenoj razradi do}i do nekog temeqnog ubje|ewa o istoriji,

koje je filozofske naravi ~ak i ako odbija nositi ime filozofi-
je, i ~ak i ako je proiza{lo prije iz op{teg utiska jedne neizmjer-
ne ~iweni~nosti nego iz svjesne refleksije? Koliko god bilo iz-
vjesno da na podru~ju istorije glavnu ulogu igraju qudske misli i
qudska djela, uvijek usmjereni na sveop{te ciqeve, isto je tako
izvjesno da kod we put ka pokreta~kim silama i sveobuhvatnim od-
nosima mora i}i preko ideja i uvjerewa; samo wihovom pomo}u po-
gled spoqa pretvara se u sagledavawe iznutra, a tu| svijet u sop-
stveni doìvqaj. Takve ideje i takva uvjerewa istori~aru su sa-
morazumqivi dok god je u potpunom skladu sa svojim vremenskim
okruèwem i dok god bez napora moè crpiti iz wegovih duhov-
nih dobara. No, nek se odvoji od vremena i oku{a s vlastitim vri-
jednostima, ili nek ga vrijeme suo~i s o{trim suprotnostima i
zatraì od wega da donese vlastite odluke u principijelnim pi-
tawima, kako }e onda bez filozofije? Takav poloàj }e brzo po-
kazati da bez neke vrste imanentne filozofije nema ni istorij-
ske nauke u velikom stilu, te da je Flint (Flint) u pravu kad kaè:
The philosophy of history is not a something separate from the facts of hi-
story, but a something contained in them. The more a man gets into the mea-
ning of them, the more he gets into it, and it into him; for it is simply the me-
aning, the rational interpretation, the knowledge of the true nature and essen-
tial relations of the facts.
Jo{ ja~e nego interes nauke, na obrazovawe principijelnog
uvjerewa o istoriji nagoni neutaìva potreba cjelokupnog duhov-
nog i kulturnog ìvota; radi vlastitog razja{wewa i osnaèwa
ovaj ìvot nu`no zahtijeva orijentaciju u pogledu svog temeqnog
odnosa prema istoriji, to jest odnosa sada{wosti i pro{losti.
Jer, na prvi pogled, ovdje vlada o{tro protivrje~je. Kao kulturni
qudi, mi smo djeca pro{losti i hranimo se wenim nasqedstvom,
obrazujemo se tako {to ovo nasqedstvo prisvajamo; u obi~ajima i

Filozofija istorije nije odvojena od istorijskih ~iwenica, ona je sa-
dràna u wima. [to se vi{e ~ovjek u wih zadubquje, to vi{e ulazi u filozofi-
ju, a i ona u wega; jer radi se naprosto o smislu, racionalnoj interpretaciji,
poznavawu prave prirode ~iwenica i bitnih odnosa me|u wima. (prev.)
271
RUDOLF OJKEN
pravu, u umjetnosti, nauci i religiji ova pro{lost zadire duboko

u na{e ìvote i obmotava nas gustom mreòm vidqivih i nevid-
qivih dejstava. No, istovremeno se ne moèmo jednostavno prepu-
stiti ovom ~iweni~nom stawu, {tavi{e, priticawu pro{losti
suprotstavqa se sada{wost zahtijevaju}i da ìvimo samosvojan i
izvoran ìvot, te da stoga moramo odlu~no otresti sa sebe sve
{to je tu|e; s ovog stanovi{ta, istorija je teàk teret, pod kojim
se samo slabi povijaju. Tako se ovdje sukobqavaju veliki talasi,
uzdiù}i se i sunovra}uju}i povla~e za sobom cjelokupno kreta-
we; no sve u svemu, izgleda da su obje ove struje potrebne kultur-
nom ìvotu, da zdravqu jednog vremena podjednako neizbje`no do-
prinosi nastavqawe pro{losti kao i borba protiv we. Kako bi
bilo mogu}e prevazilaèwe ovog protivrje~ja bez preobraàva-
wa prvog vi|ewa stvari, a ovo opet bez cjelokupne filozofije is-
torije? Vidimo, dakle, da ona nije samo za stru~wake, woj teì sva-
ko ko èli napredovati od preovla|uju}e ovisnosti ka samostalno-
sti, i vlastitim uvjerewima doprinijeti izgradwi svog vremena.
Ipak, i ovako, cijela stvar ostaje tamna i sumwiva; kako u~i-
niti mogu}im ono {to je spoznato kao nu`no, zasad nije jasno. U
svakom slu~aju, dokona zamisao ne zna~i odmah i te`wu ka filo-
zofiji istorije. Sve kad bi pojedina~nom istraìva~u vlastita
refleksija predstavila prete`no te{ko}e predmeta i time mu
preporu~ila uzdrànost, stawe vremena bi mu opet moralo dati
dovoqno podsticaja na djelawe. Jer sada{wica je u najve}oj mjeri
pod uticajem borbe oko istorije i na{eg odnosa prema woj; parti-
je imaju svoja sopstvena vi|ewa istorije, to izraènija {to vi{e
po svojim sloganima teè ka cjelovitom ~ovjeku i zahtijevaju ci-
jelog ~ovjeka. Pomislimo samo na materijalisti~ku, ili boqe
ekonomsku filozofiju istorije socijaldemokrata. I u tako na-
petom stawu, nauka bi trebalo da se povu~e pred problemom i ovo
va`no pitawe prepusti slu~ajnosti partijskih }udi i strasti?
272
FILOZOFIJA ISTORIJE
1. Istorija filozofije istorije
Premda se u prvom redu bavimo sada{wim stawem istorij-

ske filozofije, weno razumijevawe zahtijeva da bacimo pogled i
na ranija razdobqa u kojima ono korijeni ili kojima protivrje~i.
Kako je XVIII vijek uzdigao glavnu istorijsko-filozofsku
tezu novog doba2 do pune svijesti, tako iz wega poti~e i izraz fi-
lozofija istorije (philosophie de l'histoire). Prvi put ga sre}emo
kod Voltera (Voltaire), no on kod wega ozna~ava tek labavo poveza-
ne refleksije o istoriji; smisao tog pojma }e dobiti vi{e tehni-
~ki karakter kod [vajcarca Vegelina (Wegelin), koji je u spisima
Berlinske akademije izme|u 1770. i 1776. objavio vi{e rasprava
sur la philosophie de l'histoire; no, u na{em jeziku on se odoma}io pr-
venstveno preko Herderovih (Herder) Ideja uz filozofiju isto-
rije (178491).
Kao {to je to ~esto slu~aj, i ovdje je kovawe jednog tehni~-
kog izraza odgovaralo ja~awu wegovog predmeta, koji je u XVIII vi-
jeku do{ao u novi stadijum. Tek tada je posmatrawe istorije po-
stiglo {irinu, univerzalnost i slobodu, bez kojih ne moè biti sa-
mostalne filozofije istorije, tek tada je istorija postala glavni
~ovjekov ìvotni krug (Lebenskreis). To je pak zahtijevalo mnogo
priprema i osloba|awa, jer novi vijek je trebalo u potpunosti da
razvije svoj autenti~ni karakter: tek on je omogu}io samostalnu
filozofiju istorije. Naime, u starini, bar na visini3 filozof-
ske misli, ~ovje~anstvo sa svojim djelima i de{avawima izgleda
kao sastavni dio velikog svjetskog i prirodnog procesa, koji se
odvija nepromjenqivim ritmom od vje~nosti ka vje~nosti, uvijek
iznova grade}i i razaraju}i, proiznose}i iz sebe i u sebe vra}aju-
}i uobli~ewa svijeta. Takvo vje~no vra}awe qudi i stvari, bez vi-
{ka kretawa, ìvot postavqa prvenstveno u sada{wici, dok je po
filozofskom shvatawu platonizma ~itav na{ krug bivawa puka
paslika jednog vje~nog poretka, koji mu jedini daje oslonac i pri-
vodi ga umu.
2
Naziv.
3
Stariji na~ini mi{qewa.
273
RUDOLF OJKEN
Hri{}anstvu je istorija bila neusporedivo vi{e; ni{ta ga

ne razlikuje od svakog platonizma koliko izgradwa istorijskog
poretka nasuprot bezvremenom posmatrawu stvari. Hri{}anstvo
je istoriju smatralo ne~im u pravom smislu jedinstvenim i nepo-
novqivim, ulazak boànskog u qudski krug i u ina~e tako neuhvat-
qivo vrijeme, neizmjerno je uzdigao zna~aj vremenitog ìvqewa;
~ovjeku je u wemu dodijeqen velik zadatak i pozvan je da donese
sudbonosnu odluku, ~ime je beskrajni ritam prirodnog toka ustu-
pio mjesto eti~koj drami, koja povezuje sva pojedina~na vremena.
Svemu nadre|ena religija je i politi~ku istoriju stavila u reli-
gijski kontekst, kakav pokazuje poznata predstava, posu|ena iz
Kwige Danilove, o ~etiri monarhije, koja se, nakon {to ju je pro-
slavio Hijeronim, protezala kroz ~itav sredwi pa sve do novog
vijeka. Ovo doba je dakle obilovalo klicama filozofije istori-
je; ali sputana i umorna misao starog doba nije ih uspjela razviti.
Tome se suprotstavqalo prete`no transcendentno ìvotno nast-
rojewe, koje istoriji nije priznavalo ni vlastitih pokreta~kih
snaga ni vlastitih ciqeva, te ju je srozalo do pukog pred-stupwa
jednog vje~nog poretka; nije u tome malen udio imao ni stabili-
zam, koji je sva odlu~uju}a svjetsko-istorijska djela pripisivao
pro{losti, i time ìvot usmjeravao ka pro{losti i vezivao za
wu, a kojem su se istovremeno razlike me|u razdobqima stapale u
jedno. Nezadrìvo pomjerawe qudskih odnosa ostalo je nezapaè-
no, a problemi nastajawa i promjene nisu priznavani. Evo jedne
druge vrste neistori~nosti, postignute krutim fiksirawem jed-
nog jedinog vrhunca, satirawem vremena usa|enom mu vje~no{}u.
Takvom utvr|ivawu novi vijek protivrje~i ve} samom ~iwe-
nicom svog4 nastanka; da bi mogao èqeti novo, koje bi bilo novo
i u cjelovitosti, morao je vjerovati u kretawe i u pravo na kreta-
we. On prvi put pokazuje ve}u samostalnost u renesansi i refor-
maciji, i to o{trim raskidom s tradicijom i slobodnijim opho|e-
wem s ranijim epohama, da bi uskoro razvio i samosvojnost na-
spram svega ranijeg, {to se zao{trilo u jasno razgrani~ewe. Nai-
me, u Francuskoj XVII vijeka moderno se po~iwe s osje}awem
4
Karakteristike novog vijeka.
274
FILOZOFIJA ISTORIJE
nadmo}i suprotstavqati antici (Pero/Perrault), dok se istovreme-

no sredwi vijek stavqa u zabran kao media aetas ili medium aevum;
tako je i Kristof Celarijus (Christoph Cellarius, 16341707), po we-
ma~kom obi~aju preokre}u}i nutarwe promjene vremena u u~enost,
mogao istoriju razdijeliti u historia antica, historia medii aevi, i histo-
ria nova; a ova podjela je, uprkos mnogim protivrje~nostima, usko-
ro postala op{teprihva}ena. Time je stvoren slobodan prostor za
refleksije o razlikama me|u epohama i o rezultatu istorijskog
kretawa; no jo{ va`nije od ovih refleksija su stvarne promjene,
pa i revolucije ìvota, koje pove}avaju zna~aj istorije te kona~-
no iznose i filozofiju istorije.
U ove promjene spada prvenstveno to da zamisao postajawa i
mijene oduzima primat zamisli postojawa i istrajavawa koja je
ispuwavala anti~ka i sredwevjekovna ubje|ewa. Ako je za wih svo
na{e de{avawe bilo pod vla{}u jednog nepromjenqivog poretka
i sva umnost na{eg postojawa vezana za odnos s ovim, a svo nastaja-
we pripadalo nièm stupwu, modernom pak ~ovjeku, ispuwenom
vlastitom snagom i vlastitim sposobnostima svijet, kako oko we-
ga tako i u wemu, sve vi{e djeluje u stalnom toku, i sve vi{e onoga
{to se ~inilo nepromjenqivim, od velike svjetske zgrade pa do naj-
tananijih tvorevina du{evnog ìvota, biva uvu~eno u kretwu i pro-
mjenu; s ovog stanovi{ta ono, ~ini se, postaje pristupa~nije kako
~ovjekovom razumijevawu tako i wegovom djelawu. Ve} i to uve}a-
va zna~aj istorije, a s wime i zna~aj istorijskog posmatrawa.
Puna pobjeda ovog pokreta me|utim ne podrazumijeva samo
priznavawe promjene kao prolazne ~iwenice, nego i potpuno pre-
mje{tawe wenih pokreta~kih sila i ciqeva kojima se vodi u na{u
stvarnost; to se pak postiè smjenom transcendentnog imanent-
nim na~inom mi{qewa, zamjenom religije jednom svjetskom kultu-
rom. Jer premje{tawe snaga i interesa u ovostrano nu`no mijewa
i sadràj ìvota. Vi{e se ne moè glavnim zadatkom ìvota sma-
trati zauzimawe stava prema nekom poretku van wega samog, ispu-
wavawe nekog propisanog zakona; ìvot sad treba teìti tome da
se u potpunosti razvije, da sve mogu}nosti koje su u wemu drijema-
le razbudi do punog ostvarewa, da prisvajaju}i nove snage sebe uz-
275
RUDOLF OJKEN
nosi u beskraj. Tako }e u samom sebi postati ja~i i jasniji, a mo}-

niji i djelotvorniji prema svojem okruèwu. Qudi se sad hrabro
prihvataju zadatka da stvarno u~ine umnim a umno stvarnim, da iz-
grade carstvo uma u vlastitom qudskom krugu. Tako istorija po-
staje glavna radionica ìvota i djelawa, jer ne mora vi{e ~ekati
da joj se um obrati spoqa, ve} ga je u stawu proizvesti u sebi sa-
moj, ~ime postaje i glavna ìvotna pozornica ~ovje~anstva.
Svakako, takav zaokret ka imanentnom ìvotnom usmjerewu
nije se desio odjednom, nego u tri osnovna stupwa, prema kojima su
uobli~ene i razli~ite vrste kulture i razli~iti pogledi na
istoriju. Panteizam na vrhuncu renesanse u svijetu jo{ vidi odsjaj
jednog nad-svijeta, te stoga istoriju jo{ ne razrje{ava svake veze
s nadistorijskim poretkom. Panteizam specifi~no modernog ide-
alizma povezuje svijet i Boga u jednu jedinstvenu stvarnost, da bi
istorija kona~no postala samoostvarewem sve-uma. Na kraju, zao-
kret ka pozitivizmu i agnosticizmu protjeruje unutra{wi ìvot
iz stvarnosti i iz istorije, koju }e predstaviti kao puko tkawe
vawskih odnosa i veza, koje se nastavqa samo snagom slijepe ~iwe-
ni~nosti. Moderna filozofija istorije dostiè svoj vrhunac na
drugom stupwu, u kojem je osnovni stav novog vijeka najjasnije iz-
raèn i najzna~ajnije utjelovqen. Ovim fazama odgovara i uobli-
~ewe ideje razvoja: ono isprva ima religijski, potom umjetni~ko-
-spekulativni, i na kraju empirijsko-nau~ni karakter. Sve faze
ovog kretawa pak povezuje te`wa za unapre|ewem ovostranog ì-
vota i pretvarawem svjetovnog rada u glavno gradili{te uma.
Ali ovakvo unapre|ewe vlastitog ìvota i samostalne dje-
latnosti5 ~ovjeka nije neposredno dovela do pobjede istorijskog
pogleda, prije }e biti da je ìvot tek nijekawem istorije do{ao
do samostalnosti i nadmo}i, koje su mu trebale da bi se mogao os-
vrnuti na istoriju i izgraditi pozitivan odnos prema woj. Kraj-
we nezadovoqno prevladanim na~inom ìvota, prosvjetiteqstvo
mu suprotstavqa bezvremeni Um, ~ak i ako }e time istorijsko ute-
meqewe kulture zamijeniti racionalnim; tek takvo izgleda moè
qudski ìvot uzdi}i do pune jasno}e i samostalnosti. U prvim
5
Prosvjetiteqstvo.
276
FILOZOFIJA ISTORIJE
decenijama XVII vijeka po~eo je onaj silovit proces uma protiv

istorije, koji je nedavno Diltaj (Dilthey) oslikao upe~atqivim ri-
je~ima. Zahtjev za ~isto racionalnim uobli~ewem kulture uskoro
}e osvojiti i pojedina~ne oblasti, nasta}e prirodno pravo, pri-
rodni moral, prirodna religija, prirodni odgoj, prirodni
privredni sistem, sve u odlu~noj suprotnosti prema prevladanim
oblicima i s jakim prezirom prema istorijskoj predaji.
Ovakva gruba suprotnost nije se mogla odràti, samo u~vr{-
}ewe racionalnog na~ina mi{qewa moralo je dovesti do ponov-
nog pribliàvawa istoriji; um se nije mogao osje}ati gospodarem
stvarnosti a da sebi ne podloì i carstvo istorije i na wemu do-
kaè svoju mo}. Isprva se dodu{e ovi dodiri ograni~avaju na po-
jedine strane i ta~ke; izvla~e se pojedinosti i koriste kao podr-
{ka, primjer i sl., uop{teni stavovi se apstrahuju za korist ~o-
vje~anstva i za odràvawe wegove pobo`nosti, te se istorija po-
javquje kao moralna u~iteqica, kao poticaj na dobro, kao upozo-
rewe pred zlom. To je pou~ni, prakti~no-razumski odnos prema
istoriji.
Ali takvo tretirawe, koje stvarima name}e strano mjerilo
i ne obja{wava ih wima samima, nije moglo zadugo zadovoqiti na-
prednu i samosvjesnu kulturu, koja je nu`no morala razviti i te-
`wu ka unutra{woj povezanosti i cjelovitim pogledom na isto-
riju, istovremeno izmiruju}i pro{lost i sada{wost. A time je
stvoren preduslov za istinsku filozofiju istorije. Ona se, jasno
ocrtana, prvi6 put pojavquje kod Lajbnica (Leibniz). Za wega je ci-
jela istorija postupno uzdizawe uma, nezaustavqiv napredak iz
zamr{enog po~etnog stawa ka sve ve}oj jasno}i. Tu nema praznina
i skokova, ~ak i prividna mirovawa i nazadovawa samo su pribi-
rawa za nova, ve}a dostignu}a. Kao poseban stupaw, svako doba
ima svoje osobitosti, no kako se svuda provla~e iste veli~ine i
kako su sve razlike kvantitativne, sve ostaje srodno, pa je sada-
{wost u stawu razumjeti sva prethodna vremena, preuzeti wihov
rezultat i predati ga budu}nosti. Zamisao sporog ali stalnog na-
pretka, napretka ostvarenog akumulacijom neznatnih u~inaka, ov-
6
Lajbnic.
277
RUDOLF OJKEN
dje je doìvjela proboj. Prirodne nauke su je preuzele i daqe raz-

vijale, da bi je pozitivizam u~inio stubom svoje filozofije isto-
rije. Kont (Comte) se u svojoj filozofiji istorije nikom nije os-
je}ao srodniji no Lajbnicu.
Lajbnicova istorijsko-filozofska uvjerewa su ipak bila
dio dalekose`nog metafizi~kog sistema; XVIII vijek je dobio za-
datak da ih odvoji od tog sistema i dovede ih u bliì odnos sa ì-
votom i te`wama ~ovje~anstva. Na ovoj osnovi }e se naro~ito
preplesti prou~avawe istorije i ideja veli~ine ~ovje~anstva, ko-
ja sve vi{e ispuwava duhove. Viko (Vico) }e istorijsku filozofi-
ju uzdi}i do ve}e samostalnosti i podariti joj mno{tvo poticaja;
Monteskje (Montesquieu) po~iwe zakone, obi~aje i ustanove razumi-
jevati kao tvorevine same istorije i obja{wavati ih wima sami-
ma; Tirgo (Turgot) je u mladim godinama (1750) do{ao do shvatawa
istorije kojim je potpuno vladala zamisao napreduju}eg razvoja
qudskih sposobnosti, {to mu je donijelo pohvalu Kuzena (Cousin)
da je stvorio filozofiju istorije ({iroj publici su wegove isto-
rijsko-filozofske misli postale poznate tek 1811. objavqivawem
wegovih sabranih djela). îtavo francusko prosvjetiteqstvo mar-
qivo i uspje{no je radilo na tome da skrene pa`wu na fluidnost
qudskih odnosa i relativnost svih uvjerewa i ustanova.
U isto vrijeme, wema~ki duhovni ìvot se smislenije i ja~e
uhvatio u ko{tac s istorijsko-filozofskim problemom. Uzdiù-
}i se ~udesnom mladala~kom snagom nakon te{kih potresa i usred
uskogrude sitni~avosti, pokazao je jaku usmjerenost ka cjelovito-
sti i unutra{wem stawu ~ovjeka, te polaze}i od toga razvija nov
ìvotni ideal snage i qepote, koji djeluje produbquju}e i ople-
mewuju}e u svim aspektima. To je omogu}ilo i pogled iznutra na
istoriju i wene krupne kontekste, i to ju je dovelo u vezu s najvi-
{im idealima qudskog ìvota. Sama qudskost ovdje postaje ide-
alni pojam, a istorija neophodno sredstvo wenog samoostvarewa;
iz vrtloga i borbi vremena kao da se sve jasnije i silovitije izdi-
è carstvo plemenite qudskosti. Ove misli prvi put u povezanom
obliku sre}emo kod Herdera, nakon ~ega su u bitnome postale
zajedni~ko dobro vode}ih mislilaca i pjesnika te epohe, ustraja-
278
FILOZOFIJA ISTORIJE
vaju}i i usred silovitog potresa, koncentracije i samouzdizawa

duhovnog ìvota {to ih je pokrenula Kantova filozofija.
Kritika uma, sa svojim uzdizawem duhovnog ìvota iznad
svakog iskustva i srozavawem vremena do puke opaàjne forme, na
prvi pogled je suprotstavqena istorijskom gledi{tu. No, ona se
ve} kod Kanta raznim putevima vra}a istoriji, dok u woj zri
plodna klica unutarweg uzvi{ewa istorije, u jasnom odvajawu ~o-
vjekove duhovne strukture od empirijsko-psihi~kog de{avawa.
Ova klica je doìvjela puni razvitak u poduhvatu kojim su kon-
struktivni mislioci htjeli duhovni ìvot pro{iriti u sveobu-
hvatni svjetski pojam, ~ije kretawe uzrokuje cjelokupnu stvar-
nost. Ono {to je Fihte (Fichte) zacrtao u skromnim obrisima, koji
jo{ ostavqaju prostora za individualno obrazovawe i priznava-
we iracionalnih otpora, kod Hegela je genijalnom sigurno{}u,
ali i diktatorskim nasiqem, dovr{eno u izgradwi sistema iz ko-
jeg su proiza{la ja~a dejstva no iz ma kojeg drugog filozofskog
u~ewa. Istorija ovdje postaje kosmi~ka logika i dijalektika, fi-
lozofija je u potpunosti prisvaja i pretvara je u jedan jedinstven
proces uma koji, iscrpquju}i ~itavu dubinu stvarnosti, napreduje
sigurnom nu`no{}u. Ovaj proces prevazilazi mwewa i interese
samog ~ovjeka, vi{e no ikad prije misaone mase su stekle punu sa-
mostalnost, pokretane svojom vlastitom nu`no{}u; osnovno pak
sredstvo ovog kretawa je protivrje~je koje pojmovi i ideje iznose
iz sebe samih; time se i ono {to je na prvi pogled suprotstavqeno
moè pretvoriti u podsticaj, a negacija moè sluìti napretku
ìvota. Ovakvoj racionalizaciji stvarnosti odgovara sveproì-
maju}a sistematizacija: svako sabivstvovawe postaje izraz jedne
temeqne misli, a svaki slijed moment jednog sveukupnog kreta-
wa. To je energi~na rekapitulacija i veli~anstveno osvjetqavawe
~itave istorije, gdje je filozofija istorije apsolutno sredi{te
svijeta misli.
Od samog po~etka nije mawkalo odlu~nih suprotstavqawa
ovom u~ewu, koja su mu prebacivala preusko gledi{te i nasilnu
narav, kao {to nisu ostale skrivene ni razorne sile koje u wemu
leè. To {to ova filozofija istorije i pored svega jo{ uvijek
279
RUDOLF OJKEN
zaokupqa i uznemiruje ~ovje~anstvo, dovoqno jasno pokazuje da ona

jo{ uvijek nije potpuno prevazi|ena. Ipak Hegel ozna~ava nau~ni
vrhunac, zakqu~nu kariku jedne zna~ajne kulturne epohe, a wegovu
mo} nad nama dobrim dijelom obja{wava to {to je on odlu~no pro-
mislio do kraja ono od ~ega ve}ina odustaje na pola puta.
Djelotvornija od svih spoqa{wih suprotstavqawa bila je
izgradwa7 druga~ijeg pristupa istoriji, kakva je sprovedena u ro-
mantici i u istorijskoj {koli. Ovdje nema govora o nekakvom
konstruisawu istorije iz filozofskih principa, umjesto toga u
woj se obuhvata i pozdravqa carstvo neizmjerne ~iweni~nosti, te
se nastoji {to prisnije s wime usaglasiti vlastito mi{qewe i
vlastiti ìvot. Ako konstruktivnu filozofiju istorije razumi-
jemo kao vi{u potenciju prosvjetiteqstva, onda joj romanti~ar-
ska i istorijska {kola direktno protivrje~e. Iz svjesnog mi{qe-
wa jedinki, glavna radionica stvarawa se premje{ta u nesvjesni
ìvot i vladavinu kolektivnog duha naroda (Volksgeist); ono {to
je ve} Herder ostvario na ovom pravcu, u znatnoj mjeri }e se raz-
viti kroz ideju nacionalnosti, koja od po~etka XIX vijeka pobje-
donosno napreduje. Bavqewu istorijom je stoga glavni zadatak da
temeqno prou~i i iscrpno predstavi proces nacionalnog razvit-
ka u wegovoj punoj individualnosti, nadmo}noj svim op{tim poj-
movima; wegovom osnovnom odlikom postaje onaj dar odricawa od
toga da se ìvim opaàwem prodre u osobitu narav svakog nacio-
nalnog bi}a i svake istorijske epohe (Gervinus/Gervinus). Kreta-
we istorijskog ìvota pri tom izgleda kao postepen postanak i
rast, kojim pouzdano upravqaju osnovni nagoni, usporediv s organ-
skim ìvotnim procesom; pojam organski tako postaje ~arobna
rije~ koja rje{ava sve zagonetke i lije~i sve rane. Nesporan je su-
{tinski zaokret, u ìvotu i pristupu istoriji, ka ~iweni~nosti,
opaàjnosti i individualnosti; sve pojedina~ne oblasti kao {to
su religija, pravo, umjetnost dobijaju na puno}i i ja~ini samim ti-
me {to postaju svjesne svoje istorijske zasnovanosti i nadovezuju
se na wu.
7
Romantika i istorijska {kola.
280
FILOZOFIJA ISTORIJE
Sve ovo je izgleda u o{troj suprotnosti s filozofijom, a

svojim osnaìvawem istorijskog elementa zna~ajno je doprinije-
lo istori~nosti devetnaestog vijeka naspram filozofskom ka-
rakteru osamnaestog. No u osnovi, i istorijska {kola sadrì, ako
i druga~ije uobli~enu, filozofiju istorije. I ona vjeruje u pri-
sustvo uma u istoriji, premda ga ne traì u op{tim idejama nego u
~iwenicama i individualnostima; ni ona empirijsko ~iweni~no
stawe ne ostavqa nepromijewenim, ve} stvari premje{ta u jedin-
stveno, karakteristi~no, uobli~eno; tako i u okretawu pro{lo-
sti ne pruà ~istu, ve} idealizovanu stvarnost, kako pokazuje
wen pristup sredwem vijeku. Ona samim stvarima usa|uje indivi-
dualnost, umjesto da ih su~eli s wome. Dodu{e, kontemplativnija
je i receptivnija od spekulacije i wenog samovoqnog ude{avawa
istorije, ali je zato u opasnosti da se postavi odve} pasivno i bu-
de ponesena nadolaze}om bujicom ~iweni~nosti, te da, zaokupqe-
na brigom o pristupu pro{losti, izgubi svoj upliv na sada{wost.
Veliko je protivrje~je izme|u puno}e opaàwa i misli istorij-
ske {kole i wene duhovne produktivnosti.
Tako su filozofska spekulacija i istorijska {kola na su-
protnim polovima u pogledu bavqewa istorijom. Ali u cjelini
gledano, obje su skupa doprinijele uzdizawu istorije, i obje su po-
mogle postizawu onog ~udesnog preokreta koji je ustoli~io isto-
rijski na~in mi{qewa. Ovaj na~in mi{qewa ~ovjeka kao da pri-
snije povezuje sa stvarima, i osloba|a ga ograni~enosti puke teo-
rije i krutosti jednog apsolutnog gledi{ta; neizmjerno bogatstvo
milenija kao da je tek sad istinski osvojeno, i otvara mu se izobi-
qe plodnog rada, i to rada koji nije zasnovan na posebnosti poje-
dinih individua, nego je u stawu da poveè sve snage i usmjeri ih
ka cjelini. Kroz ovaj rad se pak, izri~ito ili pre{utno, provla-
~i veoma karakteristi~an svjetonazor. Pomirewe sa stvarno{}u,
koje je toliko iscrpilo i religiju i filozofiju, ovdje je postig-
nuto na najjednostavniji na~in kroz ideju napreduju}eg razvoja;
ono {to je, zasebno posmatrano, izgledalo iskrenuto i nerazum-
qivo, dobija smisao kad se gleda kao dio velikog lanca istorij-
skog ìvota, u kontekstu svjetsko-istorijskog djelawa. Odnos me-
281
RUDOLF OJKEN
|u dobima, koji je ranije uzrokovao toliko rasprava, sada dobija

radosno razja{wewe: ako je ranije stvar bila prelamana s ili-ili,
i ako je izgledalo da zastupawe vlastitog uvjerewa zahtijeva ra-
dikalno odbacivawe svih prija{wih poku{aja, sada ideja razvoja
prikazuje prija{we kao predstupaw, kao neophodnu ta~ku prelaza
na putu ka istini, ~ime i ono {to je na prvi pogled bilo jedva ra-
zumqivo postaje sasvim razumqivo s obzirom na svoj istorijski
poloàj. Iz svjetonazora, ova promjena prelazi i u djelawe, kojem
je sada glavni ciq da radi na odràvawu svjetsko-istorijskog kre-
tawa; samopodre|ivawe wenim zadacima postaje jezgrom nove eti-
ke; dok nas sigurno povjerewe u boqu budu}nost i vjera u pobjedu
dobrog na vlastitom tlu ~ovje~anstva uzdiù iznad svih nevoqa
sada{wice.
Eto nam novog rada, novog na~ina mi{qewa, novog ìvota.
Silovit obrat na{eg bivstvovawa koji je sadràn u tome nije u
dovoqnoj mjeri prepoznat zato {to nas ovaj novi na~in naizgled
samorazumqivo obuhvata sa svih strana; kad pak bude potpuno pri-
znat, vaì}e za fundamentalnu ~iwenicu modernog ìvota, pa i
za najva`nije duhovno dostignu}e XIX vijeka. Onda }e postati ja-
sno i da taj preokret nije proiza{ao iz istorije same, ve} da je
ona za nas mogla postati toliko zna~ajna samo zato {to smo joj
pridali visoku obrazovanost i filozofska uvjerewa. A uspostav-
qawe kontakta izme|u ovog duhovnog umije}a i carstva istorije
ne bi bilo mogu}e bez filozofije istorije.
2. Tok XIX vijeka i stawe sada{wice
Dosada{wi razvoj filozofije istorije bio je stalno uspi-

wawe od vrhunca do vrhunca, a krajwi rezultat je oslikavao za-
kqu~ak stremqewa niza nara{taja u usponu. No, sad se i ovdje po-
kazuje da je cjelokupni qudski ìvot iz-ìvqavawe, da nas upravo
dostizawe vrhunca ~ini svjesnim granica predmeta i otkriva nam
wegov problemati~ni karakter. Istovremeno se pojavquju nova,
potpuno razli~ita, pa i suprotstavqena kretawa, stalni razvoj je
282
FILOZOFIJA ISTORIJE
propra}en èstokom borbom, ~ija mnoga sudarawa i ukr{tavawa

zamagquju pogled na stvari.
Pokret isprva dodu{e napreduje naizgled mirno, dok zapje-
wena struja spekulacije jewava i plodno se razlijeva u {irinu.
êsta je pojava u XIX vijeku da se, pri bavqewu istorijom, od od-
ve} o{trih i odsje~nih filozofskih sistema odvajaju op{tija
uvjerewa idealisti~ke naravi, u potrazi za prisnijim dodirom i
interakcijom s iskustvom. Tako Vilhelm fon Humbolt (Wilhelm
von Humboldt) predstavqa most izme|u spekulativne filozofije i
Rankeovog (Ranke) u~ewa o idejama; koliko god odlu~no ovo odba-
civalo svako nasiqe filozofske konstrukcije i svako nadovezi-
vawe na neki poseban sistem, u wemu sadràno globalno shvatawe
istorije nije bez filozofskog elementa. âk i objektivnost pri-
stupa, kojoj je nadasve teìlo, pokazuje principijelna uvjerewa
utoliko {to srazmjernost suda i radovawe svakom ispoqavawu
ìvota ne bi bili mogu}i bez umjetni~kog nastrojewa i wemu in-
herentnog {irokogrudog pogleda na stvari. Ovim smjerom, u cje-
lini gledano, nastavqa wema~ka istorijska nauka: i pored preov-
la|uju}e uzdrànosti, pa i jake odbojnosti prema filozofiji is-
torije, temeqno ubje|ewe ostaje idealisti~ko.
No, onda }e i ovdje po~eti djelovati preokret koji je u ì-
votu uop{te8 nastao prelaskom s problema unutra{weg svijeta na
neposredno bivstvovawe. Teì{te ìvota se iz umjetnosti i fi-
lozofije seli u prirodne nauke i tehniku, u politi~ko i socijal-
no djelovawe; a kako time svijet misli sve vi{e potpada pod uti-
caj prirodnonau~nih pojmova i metoda, oni neizbje`no prodiru i
u istorijsku oblast, stvaraju}i naro~itu filozofiju istorije.
Takvu jednu prirodnonau~nu filozofiju istorije do punog razvoja
prvi je doveo Kontov pozitivizam. Ako je wegov sistem u pojedi-
na~nim mislima i bio mnogo mawe originalan no {to je preten-
dovao da bude, ~vrsta isprepletenost wegovih konaca i istrajna
energija wegove razrade ipak cjelini daju nadmo}nu snagu; jedna
jaka struja cjelokupnog kulturnog ìvota ovdje biva nau~no obu-
hva}ena i razja{wena. U razradi jednog uvjerewa, koje spoznaji
8
Pozitivizam.
283
RUDOLF OJKEN
pridaje samo zna~aj razotkrivawa veza i ispitivawa redovitosti

datih pojava, istorija se li{ava svake unutra{we povezanosti i
svakog dejstva cjeline, a wen sadràj se izvodi iz empirijskog sa-
prisustvovawa pojedinih elemenata; glavni zadatak nauke ovdje je
da u prividnoj zbrci ukaè na ~vrste lan~ane nizove prostornog i
vremenskog slijeda. Jedno jedino glavno kretawe obuhvata svu ra-
znovrsnost istorijskog postajawa, i u tri stupwa (tats) vodi vr-
huncu pozitivisti~ke organizacije mi{qewa i ìvota; na svakom
pak stupwu, sve do najtananijeg unutra{weg ustrojstva, sve pojave
stoje u ~vrstim korelacijama, tako da je svaka zasebna pojedinost
razumqiva samo u odnosu na cjelinu svog okruèwa, svog milieu-a.
Tako je ovdje nau~ni interes prvenstveno usmjeren na op{te; a ka-
ko individualno kao takvo postaje sporedno, i velike li~nosti
vaè tek za proizvod svog okruèwa. Ovakvo shvatawe istorije
nagla{ava zna~aj spoqa{wih ìvotnih uslova (conditions d'existen-
ce), duhovna postignu}a su tu prete`no intelektualne prirode, u
napretku nau~nog, tj. prirodnonau~nog uvida leì sav uspon kul-
ture, svo vladawe uslovima (voir pour prvoir), svo unutra{we ople-
mewivawe ~ovje~anstva.
Po{to pozitivizam prirodnu nauku tijesno povezuje s dru-
{tvenom9 teorijom, wegova filozofija istorije se okoristila
zna~ajnim naprecima koje su obje ove oblasti ostvarile u XIX vi-
jeku. Moderna sociologija donosi novo u~ewe o dru{tvu, koje
protivrje~i kako prosvjetiteqstvu tako i spekulativnom ideali-
zmu; prosvjetiteqstvu, zato {to individue za razliku od wega ne
smatra zatvorenim atomima, koji se tek naknadno povezuju, nego ih
vidi otpo~etka upletene u tkawe me|usobnih odnosa koji ih iz-
gra|uju; a idealizmu, zato {to odbacuje unutra{wu povezanost jed-
nog duhovnog ìvota koju ovaj zastupa, i sve veze izvodi iz empi-
rijskog lan~anog slijeda pojedina~nih elemenata u vremenu i pro-
storu. Stoga, i ovdje rado kori{}en, pojam organizma ima bitno
druga~iji smisao no u sistemima idealizma; sada wegovo glavno
obiqe`je nije unutra{we oìvotvorewe cjeline, ve} nerazrje{i-
va upletenost pojedina~nih dijelova. Ovo novo u~ewe o dru{tvu je
9
Sociologija.
284
FILOZOFIJA ISTORIJE
omogu}ilo nov pogled na qudski ìvot, izvuklo na svjetlo dosad

nezapaàne skupine ~iwenica, te ukazalo na plodna polazi{ta za
djelawe; a sve {to se ovdje pokazalo kao ~iweni~no stawe, odi{u-
}i snagom svjeèg otkri}a, podràvalo je prirodnonau~no i pozi-
tivisti~ko shvatawe istorije. Jer, ìvot je ovdje pod jakim utica-
jem prirodnih uslova; ako se djelokrug vlastite inicijative i
slobodnog djelawa ograni~i, ako se individue ~vr{}e me|usobno
uveù kao ~lanovi istog socijalnog tkiva, wihove razlike se po-
kazuju ograni~enijim no {to je to mogu}e naslutiti na prvi po-
gled (Ketle/Quetelet). Time {to masovna kretawa dobijaju glavnu
ulogu, i na podru~ju istorije socijalna psihologija i socijalno-
-psiholo{ko obja{wewe imaju prednost spram svake individual-
ne psihologije. Pokret ovdje postaje sve zna~ajniji, a ~ovjek se u
sve ve}oj mjeri tretira kao prirodno bi}e i istraùje sve do pri-
rodnih pretpostavki wegovog duhovnog ìvota; ne samo da indivi-
due, genealo{ki gledano, djeluju ~vrsto uvezane i pod vla{}u da-
tih uslova, ve} i dru{tvene grupe pokazuju veliku ~vrstinu, a po-
jam rase postaje kqu~ svih istorijskih tvorevina. Posvuda mno-
{tvo novih ~iwenica, pogleda, zadataka! Na drugu stranu, prodor
privrednog pokreta vodi ve}em cijewewu materijalnih dobara;
ovo stvara materijalisti~ku, ili ispravnije re~eno ekonom-
sku filozofiju istorije (Marks, Engels [Marx, Engels]) po kojoj
privredni poloàj vlada ukupnim stawem kulture, i koja tako jo{
jednom iznova grupi{e ~iwenice i nudi nova sagledavawa cjelo-
kupne istorije.
Sve ovo je u bliskom dodiru s prirodnonau~nim problemima
i odgovara prirodnonau~nom pogledu na stvarnost. No istovreme-
no, prirodna nauka i sama poduzima zna~ajan korak u smjeru na{eg
problema: ona preuzima zamisao istorijskog nastajawa, {tavi{e,
ona sama stvara istoriju najobuhvatnije vrste, koja pretenduje da
~itavu qudsku povijest kao tek jedan svoj dio ugradi u sebe. Zami-
sao postepene izgradwe svijeta iz najjednostavnijih po~etaka po
sebi je bliska analiti~kom karakteru prirodne nauke i Dekart
(Descartes) je s metodolo{ke strane potpuno priznavao zna~aj vre-
menskog momenta. Ali starija nauka je uglavnom ostajala okrenuta
285
RUDOLF OJKEN
mehani~ko-fizikalnim problemima, i svoj glavni zadatak je nala-

zila u ocrtavawu bezvremene strukture svjetske zgrade; tek poste-
peno je na scenu stupalo geneti~ko obja{wewe, koje sve do duboko u
XIX vijek nije uspijevalo slomiti otpor naizgled nepromjenqivih
organskih formi. Moderno u~ewe o razvoju je kona~no i wih pokre-
nulo, tako da je pobjeda ostvarena na ~itavoj liniji fronta; iz bio-
logije je iznikao strogo realisti~ki nastrojen evolucionisti~ki
svjetonazor, koji baca novo svjetlo i na qudski ìvot kao sastav-
ni dio prirode. Pojam razvoja ovdje je izgubio svaku vezu s Umom,
poprimiv{i ~isto ~iweni~ni karakter. Jer, ovdje se u nastajawu
ne manifestuje nekakav ve} pred-postavqeni Bitak, nego svi ob-
lici izrastaju iz empirijskog ìvotnog procesa, izvan kojeg ne
postoje. Isto tako i u qudskoj istoriji vidimo neograni~eni re-
lativizam pogleda, vra}awe i{~ezavaju}im po~ecima s te`wom da
se ovi po~eci kroza sva daqwa kretawa zadrè kao ono {to je
bitno i djelotvorno, nadmo}ni zna~aj borbe za bivstvovawe, sporo
oblikovawe kroz postepeno nagomilavawe malih veli~ina, uzdi-
zawe korisnosti do sredi{weg pojma svih vrijednosti, a sve to
pra}eno karakteristi~nom slikom istorije, koja o{tro protiv-
rje~i prevazi|enim predstavama.
Tako u pozitivizmu, sociologiji, evolucionizmu vidimo raz-
li~ite struje koje se, pored svih razilaèwa, stje~u u tome da je
~ovjek u potpunosti proizvod svoje okoline i da kretawe istorije
treba razumjeti ne iznutra ka van, ve} spoqa. Ono uma {to ìvot
iznese vaì za puki proizvod kretawa, a ne za princip; stoga se
nikad ne moè ni osloboditi prirodnih pretpostavki da bi wima
ovladao. Promjena, pa i promjena istorijskog gledi{ta, u biti se-
è mnogo dubqe no {to se obi~no pretpostavqa. Jer, realisti~na
slika ìvota i istorije naj~e{}e se neprimjetno nadopuwuje ve-
li~inama i dobrima idealisti~ke misli; tako }e se lako desiti
da ono {to zapravo predstavqa razli~ite stvarnosti izgleda kao
naprosto razli~ita tuma~ewa jedne te iste stvarnosti. Radi se,
naime, o skrivenom i razblaènom panteizmu koji proìma kako
naturalisti~ku misao uop{te, tako i naturalisti~ku filozofiju
istorije, o panteizmu koji nikome ne polaè ra~una i o{tro od-
286
FILOZOFIJA ISTORIJE
bija prevazi|enu religiju, no istovremeno neprestano preobliku-

je, homogenizuje i idealizuje empirijsko ~iweni~no stawe. Bez
ovakvog panteizma, svjetovi naturalisti~ke misli niti bi mogli
imati tako sistemati~an karakter, niti bi mogli biti ispuweni
takvom radosnom vjerom u napredak, dapa~e vjerom u umnost stva-
ri, kao {to je to naizgled slu~aj. Pri tom, ovakva unutra{wa
protivrje~ja nikako ne spre~avaju nadirawe naturalisti~ke fi-
lozofije istorije u {irokim talasima koji preplavquju misaoni
svijet modernog ~ovjeka. Ono {to na svojoj strani ima afekt vre-
mena, u pobjedni~kom pohodu ne}e omesti ni najja~i prigovori. A
ovaj pokret je na svojoj strani o~ito imao mo}nu zna~ajku jednog
vremena. Mogu}e je umoriti se i od misaonih sistema (Gedanken-
massen), a upravo takav zamor se pojavio naspram starijeg idealiz-
ma. Sad je ustala nova vrsta stvarnosti, s obe}awem da }e ìvot
u~initi svjeìjim, sitijim i istinitijim. Zar je onda ~udo da su
se duhovi primili ovog pokreta?
On je uveliko uticao i na wema~ki ìvot i na wema~ku nau-
ku. Wema~ka10 istorijska nauka je pak, iako spremna da prihvati
pojedine impulse, na svom vlastitom tlu odbijala takav uticaj.
Tek postepeno, spomenuta kretawa i ovdje po~iwu imati u~inka,
te se i istorijska nauka pribliàva ovom na~inu mi{qewa. Tak-
vo pribliàvawe primjetno je i u Lamprehtovoj (Lamprecht) filo-
zofiji i shvatawu istorije, koliko god jake idealisti~ke crte
ina~e imala, zbog ~ega nije ni postala geslom. I ina~e, upadqivo
je {irewe prirodnonau~nog na~ina mi{qewa unutar istorijske
nauke. No, stara {kola se ne predaje, ve} podstaknuta time jo{ ja-
snije razra|uje svoja uvjerewa i svoje postupke i, pogotovo na po-
qu metodologije, hrabro prihvata izazov. Ovaj boj oko metode na-
ro~ito je karakteristi~an za trenutno stawe. Rad istorijske nau-
ke tu biva osvijetqen kao nikad prije, dok se marqivo traga za
svojstvenostima wenog postupka. Cijela stvar dobija posebnu ten-
ziju zato {to su dva glavna pravca u otvorenom sukobu, pruàju}i
temeqno razli~ite uvide u istorijski postupak. S jedne strane,
prisutna je te`wa da se istoriju oblikuje po ugledu na prirodnu
10
Wema~ka nauka.
287
RUDOLF OJKEN
nauku, a istorijski ìvot svede na egzaktne zakone, koji bi ovdje

dodu{e morali biti psiholo{ke naravi, da se ukaè na odre|ene
stupweve napretka, a sav individualan ìvot podredi skupnim
kretawima i tipi~nim pojavama, te da se cjelokupno de{avawe po-
veè u jedan niz. Na drugoj pak strani prisutna je suprotna te`wa
za jasnim odvajawem istorijskog istraìvawa od svakog prirodno-
nau~nog, za nagla{avawem individualnosti svih istorijskih poja-
va i jedinstvenosti istorije kao cjeline, insistirawem na wenoj
~istoj ~iweni~nosti, koja zapravo iskqu~uje svako obja{wavawe,
i progla{ewem qudskog djelawa i wegovih svrha jezgrom istorij-
skog ìvota. U filozofskom pogledu, u prvom slu~aju preovlada-
va psihologija u prete`no empirijskom obliku, dok u drugom do-
minira teorija spoznaje s mnogostrukim, ali ipak samostalnim,
vra}awem na kantovske i postkantovske ideje. Me|u radovima ko-
ji ovamo spadaju, u filozofskom smislu najvi{e mjesto zauzima
Rikertovo (Rickert) djelo Granice prirodnonau~nog pojmqewa
(Die Grenzen der natur-wissenschaftlicher Begriffsbildung).
Premda se ovdje ne moèmo podrobnije pozabaviti ovim me-
todolo{kim sukobom, moramo primijetiti da je idealisti~ka stra-
na preciznije odredila ono {to je bitno u qudskoj istoriji i op-
reznije mu pristupila; naspram ranijih vremena, ovdje se desio
~udnovat preokret idealizam energi~nije insistira na ~iweni-
cama i zastupa kriti~ki pristup stvarnom stawu, dok naturali-
zam vi{e teì sumiraju}em postupku i ~ak na sasvim novoj podlo-
zi obnavqa konstrukcije spekulativne filozofije. Ali ako po
ovome na podru~ju istorijske nauke idealizam i jeste nadmo}an, u
pogledu dejstva na cjelokupnost ìvota on u jednoj ta~ki zna~ajno
zaostaje za naturalizmom. Ovaj naime u slici velike Prirode ima
~vrstu pozadinu, pomo}u koje uspijeva pojedina~ne iskaze objedi-
niti u o~it i cjelovit prikaz, djeluju}i tako s cjeline na cjelinu.
Na taj na~in je uspio do}i i do pozitivne filozofije istorije
koja je, i pored svega {to je u woj mo`da problemati~no, mo}an
podsticaj mi{qewu; idealizam pak u filozofiji istorije obi~no
ne nadilazi razinu kriti~kog i reflektuju}eg postupka. Ovu sla-
bost obja{wava ~iwenica da je wegov stariji oblik, u kojem kla-
288
FILOZOFIJA ISTORIJE
si~na filozofija istorije i korijeni, ve} gubi tlo pod nogama,

dok za stvarawe novog oblika jo{ nedostaje odva`nosti i snage.
Pomenuta starija forma zasnivala se na vjeri da je svijet proèt
umom, na vjeri u sigurnu nadmo} duha nad prirodom, u blisku vezu
~ovjeka s osnovama stvarnosti, u mo} inteligencije koja prodire
kroza sve tmine; ~ovjek treba po{tovati sebe samog i smatrati
se dostojnim i najvi{ega. Nemogu}e je imati previsoko mi{qewe
o veli~ini i mo}i duha (Hegel). Koliko se to sve promijenilo
pred iskustvima modernog ìvota! âk i tamo gdje idealizam na-
stavqa vladati nastrojewem pojedinca, wemu nedostaje stara sa-
morazumqivost, radost i uvjerqivost. Stoga mora krenuti novim
putevima, odlu~no prisvajati nova iskustva, do}i do unutra{we
nadmo}nosti pred wima, i izgraditi novi oblik koji }e odgovara-
ti zahtjevima svjetsko-istorijskog stawa. No, iako je na}i novo
upori{te nakon prekida duga~kog razvojnog slijeda te{ko ve} sa-
mo po sebi, tome doprinosi jo{ i obeshrabrewe koje je idealizam
doìvio u previrawima proteklog vijeka. Cjelovito idealisti~-
ko uvjerewe nikad ne moè proiza}i iz utisaka iskustva, ono zah-
tijeva obrtawe prvobitnog svjetonazora, a time i okretawe meta-
fizici. A pred time }e ustuknuti i ve}ina onih koji odlu~no od-
bacuju naturalizam i bore se protiv wega. I tako se na{e doba i
daqe wi{e na rubu, te, nesigurno u principe, ne ostvaruje napre-
dak ni u filozofiji istorije.
Samu istorijsku nauku malo poga|a ovakvo stawe. Pred wom
se pruàju {iroko obzorje i visokorazvijena tehnika, na raspola-
gawu su joj sve snage i sva sredstva jedne bogate kulture; ~ak i re-
lativizam dana{weg mi{qewa okre}e se u wenu korist kad dopu-
{ta da se najrazli~itijim pojavama pristupa s jednakim simpati-
jama i da ih se podjednako pa`qivo tretira; kad god joj sumwa za-
prije~i put, ona }e se mo}i orijentisati prema predmetu; stoga u
potpunosti dijeli izvrsne osobine dana{weg rada, pa se ~ak moè
smatrati i vrhuncem tog rada. Sasvim druga~ije stoji s na{im te-
meqnim shvatawem istorije i s wenim odnosom prema na{em ì-
votu; ovdje nije mogu}e ne primijetiti mawkavosti. Klasi~no do-
ba na{e literature osje}alo je bliskost s istorijom, jer je po we-
289
RUDOLF OJKEN
nom uvjerewu jedan apsolutni um obuhvatao i spajao sva vremena, a

isti taj um se ~ovjeku otvarao u ìvoj sada{wici; tako su sva vre-
mena ostajala sadràjno bliska, a vladaju}oj misli se sva raznovr-
snost spajala u jednu cjelinu. Zato ni{ta nije bilo tu|e, kruto i
mrtvo.
No, onda je pukla spona koja je povezivala vremena, i to ne
samo zbog11 opadawa mo}i koncentracije, ve} i zato {to je takvo
zbijawe, takvo podvo|ewe pod jednu sveobuhvatnu formulu kakvo
je starija filozofija istorije na svom vrhuncu poku{ala izvesti,
jednostavno postalo nemogu}e spram neizmjernog pro{irewa ~i-
weni~nog stawa. Tada{wa filozofija istorije se bitno ograni-
~avala na evropsku kulturu nakon uspona Grka, a {iroki Istok je
bio sveden na puku pozadinu, dok je za priznavawe drugih naroda i
kultura nedostajalo prostora. Taj preuski okvir sad se rasprsnuo,
silni narodi i kulture iskrsavaju pred na{im duhovnim o~ima, u
mo}noj izmjeni mjerila postaje mlado {to smo do ju~e po{tovali
kao prastaro; pred takvom neizmjerno{}u ~iwenica, svaki poku-
{aj sinteze izgleda osu|en na propast. Istorijska nauka je to ra-
dosno pozdravila kao dobitak na {irini i slobodi, no na{ te-
meqni odnos prema istoriji time je postao krajwe zamr{en. Jer,
razdobqa i kulture nisu mogli ostvariti punu samostalnost bez
su{tinskog udaqavawa od na{eg vlastitog ìvota i gubitka pri-
sne veze sa sada{wo{}u; {tavi{e, i sama egzaktna nauka je i{la u
tom smjeru, time {to je u~ila kako da se jasnije sagleda i o{trije
me|usobno razgrani~i ono {to je svojstveno pojedinim razdobqi-
ma, strogo zabrawuju}i prelijevawe pro{losti u sada{wost. Ta-
ko je dobitak na znawu prijetio da se pretvori u gubitak u ìvo-
tu. Kakav zna~aj za na{u sudbinu imaju daleka i strana vremena,
koja nam nauka oslikava ~udesnom jasno}om? Mogu}i su razli~iti
odgovori. Zahtjevi jake sada{wice zaokupqene samom sobom pro-
izvode te`wu za iskqu~ewem svega tu|ega; stoga ne mawka ostra-
{}enih optu`bi protiv istorije i poku{aja osloba|awa od tra-
dicije, kao prepreke ìvotu. Jo{ je ra{irenije nastojawe, proi-
za{lo iz neporecivog slabqewa unutra{weg ìvotnog napona, da
11
Znawe i ìvot.
290
FILOZOFIJA ISTORIJE
se u pro{losti traì nadomjestak za mawkavosti dana{wice, da

se vlastita stremqewa nadoveù na ranija dostignu}a, {to ide
gotovo do samozaborava u ìvom prispodobqewu proteklih epoha.
Tu se krije ~esto spomiwana opasnost historizma, opasnost od
preplavqivawa ìvota stranim elementima, od12 potiskivawa i
zakr`qavawa na{ih sopstvenih htijewa, od uobraàvawa da smo u
posjedu bogatstava, dok zapravo ni{ta u potpunosti ne posjeduje-
mo. Od silne pravi~nosti prema stranome prijeti nam gubitak
sopstvenog na~ina, a neumornim tjerawem u daqinu, u tu|inu, u ne-
izmjerno, dolazimo u opasnost slabqewa istinske ìvotne snage.
Ovakav historizam je pak samo dio jedne op{tije pojave sa-
vremenog ìvota, nesrazmjere koncentracije i ekspanzije. Razvoj
unutra{we biti daleko zaostaje za neizmjernim {irewem ìvota
u najrazli~itijim pravcima; stoga nedostaje unutarwa prerada ra-
znovrsnosti, te nije mogu}a jaka filozofija, pa ni filozofija
istorije. A i onaj temeqni kredo novog doba, koji je istoriju pro-
izveo u ~ovjekov glavni ìvotni okvir, u glavno mjesto wegovih
zadataka i nadawa, doìvio je teàk potres. Ako taj ìvotni vi-
dokrug izgubi vezu s apsolutnim Umom, time }e izgubiti i svaku
unutra{wu povezanost. Kakvu bi nam onda ostavio nadu u ostvare-
we na{ih ideala, kako bismo mogli o~ekivati siguran napredak
uma? I za{to bismo se mu~ili i `rtvovali za daleka vremena i
nara{taje, ako nas s wima su{tinski ni{ta ne povezuje? Ta, ~itav
na{ ìvot prijeti da potone u prazninu, ako je u pitawu tek na-
predovawe od danas do sutra, od jednog trena do drugog, dok doìv-
qaji odmah nestaju u bezdanu ni{tavila. Istorijski ìvot je mo-
dernom ~ovjeku podario osje}aj punog apsoluta, u uvjerewu da je to
~itav wegov svijet. Zar ne bi i ovdje trebalo da se na djelu poka-
è unutra{wa dijalektika koja bi iz prenapregnutosti proizvela
samouni{tewe?
Dakle, prema ovim na~elnim i centralnim pitawima danas
se nalazimo u krajwe nesigurnom poloàju. Bogata pro{lost mo}-
no se pruà u sada{wost, i mnogo od onoga {to je postignuto, kao
na primjer izgradwa istorijskog na~ina mi{qewa, nemogu}e je
12
Historizam.
291
RUDOLF OJKEN
odbaciti. Ali, nedostaje ~vrsta povezanost i karakteristi~no uob-

li~ewe vlastitog misaonog svijeta, a s time i sigurno utemeqewe
pojedina~nih elemenata. Ako stoga danas nismo posjednici odgovo-
ra na ova pitawa nego tragaoci za wima, ni filozofija istorije ne
moè jednostavno nastaviti i}i prevazi|enim putevima, ve} se
mora i sama odvaìti da krene novim stazama i pri tom se osvrne
na krajwa pitawa. Takav poduhvat jeste mu~an i teàk, no za wim
stoji sve ja~a ùdwa koja proìma moderni ìvot, ùdwa za u~vr-
{}ewem i produbqewem na{e duhovne egzistencije. Na ovom mje-
stu nudimo samo pojedine sugestije, koje treba da pokaù da mogu}-
nosti jo{ nisu iscrpqene u starim istorijsko-filozofskim si-
stemima. Daqu razradu i obrazloèwe ovdje zastupqenih misli
poku{ao sam dati u svojim djelima o sistemati~noj filozofiji.
3. Razmi{qawa i teze o filozofiji istorije
Posebna filozofija13 istorije pored istorijske nauke moè

postojati samo ako filozofija uop{te ima samostalan zadatak
naspram pojedina~nih nauka. A takav zadatak nema ukoliko sama
nije ni{ta doli zbir rezultata zasebnih nauka, jer iz toga ne mo-
è proiza}i ni{ta novo; nema ga ni kao puko okretawe subjektu i
subjektivnoj refleksiji, jer ni to nas i pored sve o{troumnosti i
pronicqivosti ne bi maklo s mjesta, no bi se lako rasprsnulo u
sama individualna mnijewa. Takav zadatak filozofija moè do-
biti samo ako otvori novu, sredi{tu bliù ~iweni~nost, te nas
nau~i da stvarnost vidimo, iskusimo i pristupimo joj na nov na-
~in; i to kako slijedi. Ne moèmo se baviti ni~im {to ne pripa-
da na{em ìvotu, to jeste ìvotnom procesu koji djeluje u nama;
to je na{ svijet, za drugi ne znamo. Pojedina~ne nauke ovaj ìvot-
ni sadràj obra|uju u skladu s naro~itim smjernicama, bave}i se
pri tome prvenstveno predmetnom dimenzijom u~inka. No, ako ì-
vot nije mogu}e naprosto razdijeliti u zasebne doga|aje, ako svoj
raznovrsnosti mora prethoditi jedna sveobuhvatna cjelina, a sva-
kom odvajawu i suprotstavqawu sinteza jer bez we bi doìvqa-
13
Zadatak filozofije.
292
FILOZOFIJA ISTORIJE
vawe obiju strana bilo nemogu}e onda iznalaèwe ove cjeline

postaje posebna zada}a, a ona pada u dio filozofiji; wenim rje-
{avawem, ili pak wegovim podsticawem, ona }e izmijeniti op{-
ti pogled, djeluju}i tako i na oblikovawe pojedina~nih oblasti
obuhva}enih cjelinom ìvota. Dodu{e, do sagledavawa stvari u
bitno novom svjetlu do}i }e pri tom samo ako pomenuta cjelina
nije prazna forma, puki prostor sudarawa doga|aja, jer u tom slu-
~aju ne bi mogla izmijeniti wihov sadràj; daqe razvijawe ovog
sadràja }e nastupiti samo ako svaku jedinicu prati i utemequju-
}a dubina, koja nastoji svoju mo} iskazati na ~itavoj {irini ì-
vota; bez takve sadràjne i karakteristi~ne dubine gubi se i sva-
ka mogu}nost filozofije. Tako shva}ena, filozofija prestaje bi-
ti stvar slobodno lebde}e spekulacije i pojavquje se kao ~iweni~-
na nauka, samo {to se ~iweni~nost kojom se ona bavi, kao stvar cje-
lokupnosti i unutra{wosti, bitno razlikuje od one kojom se bave
druge nauke, i neuporedivo joj je teè pri}i. Upravo to {to nam
ta sredi{wa ~iweni~nost nije neposredno vidqiva, a ni pri du-
hovnom radu nipo{to ne izbija odmah na vidjelo, zadatak ~ini na-
pornim i opasnim. Iskustvo istorije pokazuje da su poku{ane veo-
ma razli~ite sinteze, i da se vijekovima i milenijima vodila te{-
ka borba oko ovih sinteza, a time i oko sveop{teg karaktera ìvo-
ta; ono unutra{we jedinstvo, koje mora djelovati kao ~iwenica u
najdubqoj osnovi ìvota, teàk je problem za vlastito prilago-
|avawe i za nau~nu spoznaju; pokazuje se da je osvajawe dubine sop-
stvenog bi}a teè od svih zadataka vawskog svijeta.
A ako je filozofija sama toliko zaokupqena potragom, onda
ni{ta ne moè propisivati posebnim naukama, {tavi{e pot-
rebna joj je wihova pomo}. Kako bi filozofija mogla spoznati ka-
kav udio pojedina~ne oblasti imaju u sredi{wem razvijawu ìvo-
ta, kako bi mogla isku{ati i dokazati svoje tvrdwe o tome, bez
obazirawa na ~iweni~no stawe koje nam predo~ava djelo zasebnih
nauka? S druge strane, ona svojim pogledom mora djelovati od cje-
line ka podsticawu, unutra{wem oìvqavawu i prosvjetqewu
pojedina~nih nauka. Stoga oboje rade na istome; i to }e vi{e po-
293
RUDOLF OJKEN
stizati i zna~iti jedno drugome {to vi{e budu ~uvali svoju me|u-
sobnu samostalnost.
Ako ovo primijenimo na problem istorije, filozofija bi
najprije morala ispitati kakav je karakteristi~an ìvotni raz-
voj prisutan u oblikovawu jedne istorije i istorijskog ìvota;
potom bi u vlastitoj oblasti imala ovaj ìvotni razvoj dovesti u
odnos sa cjelinom ìvotnog razvoja te ga principijelnim pristu-
pom oja~ati i razjasniti; kona~no, trebalo bi se vratiti ponu|e-
noj slici istorije i s novog stanovi{ta poku{ati boqe osvijet-
liti i povezati wen sadràj; tek tada bi bilo mogu}e do}i do ka-
rakteristi~ne slike istorije, istovremeno dovode}i znawe i ì-
vot u prisniji odnos.
Filozofsko posmatrawe pri problemu istorije mora prije
14
svega sprovesti o{tro razdvajawe autenti~no qudske istorije
od onoga {to se obi~no istorijom naziva. Jer, o istoriji govori-
mo i onda, kad je pred nama tek puki slijed pojava, ~ije su kasnije
karike pod uticajem ranijih, te su stoga razumqive samo na osnovu
svog poloàja unutar niza; ono {to je nekad bilo, nastavqa djelo-
vati u svojim posqedicama, ~ak i ako je zauvijek i{~ezlo. Jasno,
radi se tu o karikama jednog lanca, ali niko da ih su{tinski po-
veè, niko ih ne doìvqava kao cjelinu. Tako je s gra|om kosmi~-
kih tijela, tako je i s nastajawem organskih oblika, a taj stav se-
è ~ak i u du{evni ìvot ~ovje~anstva. Jer ~ak i ako se zna~ajni
doga|aji kao zemqotresi, poplave i sl. neko vrijeme zadràvaju u
sje}awu nara{taja, wihovo dejstvo je mehani~ko, i ne nadilazi
onaj neduhovni pojam istorije. Samo daqwi razvoj qudskog roda
}e donijeti takvo nadilaèwe, nastanak istorije koja zaista za-
sluùje to ime. Ovaj stupaw je karakteristi~an po tome {to se
pojave ne prepu{taju svom prirodnom toku i propasti, ve} ih ~ov-
jek svojom djelatno{}u poku{ava zadràti i oìvjeti; ono {to je
spoqa gledano proteklo, iznutra treba ostati prisutno i djelova-
ti. Stoga istorija u istinski qudskom smislu nije plutawe u
struji vremena, nego borba protiv wega, suprotstavqawe vremenu,
te`wa da se duhovnom snagom zadrì ono {to po prirodi mora
14
Osnovni fenomen istorije.
294
FILOZOFIJA ISTORIJE
propasti, i zato sadrì i sud o tome {ta je zasluìlo takvu pro-

past, a {ta nije. Ve} i najelementarnije forme spomenici, nat-
pisi i sl. kojima jedno vrijeme izvjesna de{avawa preporu~uje
pam}ewu kasnijih vremena, ili ih ~ak èli zauvijek upisati u sje-
}awe ~ovje~anstva, pokazuju takvo suprotstavqawe pukom vreme-
nu. Ovo se poja~ava razvojem kulture, koja uvijek zahtijeva osvrta-
we i zadràvawe; a vrhunac postiè kad ìvot preraste okvire
proste narodne kulture (Volkskultur) i dobije svjetsko-istorijski
karakter; jer ovdje ~itave epohe i opse`ne duhovne me|uodnose vi-
dimo zaustavqene i uzdignute u trajnu sada{wost. Tako je ovdje
mawe na djelu okretawe od sada{wosti ka pro{losti, nego pre-
mje{tawe pro{losti u sada{wost, ~ime nasuprot prazne sada{-
wosti pukog trenutka nastaje sadràjno ispuwena, produhovqena
sada{wost.
Sve ovo, od po~etaka do vrhunca, mnogo je upe~atqivije, i
zahtijeva dubqe promjene u cjelokupnoj slici duhovnog ìvota, no
{to se pretpostavqalo. Jer, takvo unutra{we fiksirawe prolaz-
nog nije mogu}e bez bitne nadmo}i duhovnog ìvota nad vremenom,
bez na~ina koji izmi~e vremenskoj mijeni. âk i povr{no i pri-
bli`no zadràvawe ranijih doga|aja, ostvarivawe pregleda nad
slijedom pojava, zahtijeva stanovi{te izvan toka vremena; onaj ko
bi bio potpuno wime obuhva}en, pro{losti bi se mogao doticati
samo u obliku pojedina~nih mutnih dejstava, koja bi se nerazlu~i-
vo spajala sa sada{wim utiscima. No mi ne èlimo pro{lost spo-
znati samo u wenoj spoqa{woj pojavnosti, èlimo da daleke kul-
ture koje izbijaju iz {uta svojih zgari{ta sebi intimno pribli-
ìmo, da razumijemo wihove misli i htijewa. Da li bismo to mo-
gli i poku{ati ostvariti bez su{tinske istovjetnosti duhovnog
ustrojstva, kojoj ni sve mijene vremena ni{ta ne mogu? Jer, kad bi
te mijene poga|ale i krajwe dubine na{eg bi}a, svako oìvqava-
we i unutarwe prisvajawe drugih vremena bilo bi iskqu~eno, po-
svuda bismo vidjeli samo odraze trenutnog stawa. Ali i vi{e od
toga, pro{lo{}u se ne bavimo samo zarad nauke, èlimo iz we iz-
vu}i korist i za sopstveni ìvot, pridodati mu ne{to do ~ega
vlastitim snagama ne bi mogao do}i, a {to mu ne pruà ni pri-
295
RUDOLF OJKEN
rodno kretawe vremena, rije~ju èlimo ono strano zadràti u

trajnoj sada{wosti, kao dio na{eg vlastitog ìvota. A kako bi-
smo to mogli, kad bi nas trenutak potpuno obuzimao, kad ne bismo
bili u stawu do}i do nadmo}nog stajali{ta, s kojeg bismo mogli
ste}i uvid u odnos pro{losti i sada{wosti, usporediti ih, isto-
vremeno ih razlikuju}i i drè}i na okupu? To je ono {to slobo-
dan istorijski na~in mi{qewa novog vijeka razlikuje od vezanog
sredwevjekovnog na~ina: prvome se vremena ne slivaju u jedno, kao
{to je to slu~aj s potowim, ve} se u prisvajawu odràva i razlika
me|u wima. Kako bi se, pak, u sveobuhvatnom ìvotnom procesu
mogao razviti takav plodan odnos me|u vremenima, bez kritikova-
wa stawa pojedinih doba, razlu~ivawa izvornog i bitnog od onog
{to je odre|eno vawskim stawem i qudskim odnosima, prepozna-
vawa duhovne individualnosti kultura u svoj zakr`qalosti sva-
kodnevice, bez osloba|awa momenta vje~nosti iz sve slu~ajnosti i
prolaznosti? A kako bi, opet, to bilo mogu}e kad se sam duhovni
ìvot ne bi su{tinski uzdizao nad vremenskim slijedom, kad u
svojoj najdubqoj osnovi ne bi izvirao iz jedne nadvremenske sada-
{wosti? Takav nadmo}an poloàj spram vremena, takva bezvreme-
nost zajedni~ka je svakom autenti~no duhovnom stvarala{tvu. Pra-
va Istina ne moè imati ograni~eno vrijeme vaèwa, ona vaì
apsolutno, bez ikakve veze s vremenom; ona nipo{to ne postaje
vremenita time {to se ~ovjek s wome sre}e u vremenu, upravo je
osnova wene veli~ine i glavni pogon wenog dejstva u tome da ona
ìvot izmje{ta u bezvremenu stvarnost. Ista je stvar s Dobrom,
koje se time o{tro razlikuje od svega {to je samo korisno. Jer
ovo ovisi o stawu vremena, a ono {to jednom razdobqu doprinosi,
drugome lako moè {koditi; Dobro se uzdiè iznad svih mijena
vremena zato {to ispo~etka nije usmjereno samo na jedan u~inak
unutar vremena, ve} naspram wega razvija nov poredak.
Ideja istorijske kulture dakle postavqa dva zahtjeva, koji
zapravo zastupaju razli~ite strane jedne stvari: ~ovjek se u svojem
duhovnom ìvotu mora mo}i uzdi}i iznad vremena i naspram wega
uspostaviti ~vrst poredak, a taj poredak mora imati nov sadràj,
koji nadilazi prirodno samoodràwe i ~ulnu blagodat. Samo ta-
296
FILOZOFIJA ISTORIJE
kav poredak je u stawu dati smisao ranijim vremenima. Ove za-

htjeve pak ne moèmo odlu~no promisliti, a da ne budemo svjesni
wihove o{tre protivrje~nosti prema prvom, empirijskom vi|ewu
stvari. Jer ovo vi|ewe ~ovjeka prikazuje kao potpuno ovisnog o
promjenqivim stawima vremena, zbog ~ega je i sam u stalnoj mije-
ni; iz vremena postaje i u wega odlazi, posebnost vremena kao da
vlada svim ìvotnim tokovima, ~ak i slika istorije sa svime {to
u pro{lim vremenima smatramo velikim i uzornim izgleda, odav-
de posmatrana, u stalnom toku. Vrijednosti prirodnog samoodr-
àwa i ovdje imaju odlu~uju}u teìnu, pred kojom se sva ostala do-
bra ~ine slabim i nesposobnim da se sastanu i stvore svoje samo-
stalno carstvo. No, istorijska kultura ipak zahtijeva ìvot uz-
dignut nad vremenom i dobra uzdignuta nad prirodom, a taj zahtjev
nije sporedan, ve} zauzima glavno mjesto. Stoga ona u samoj svojoj
su{tini protivrje~i empirijskom shvatawu stvari, zbog ~ega se
neizbje`no name}e sqede}a dilema: ili je istorijska kultura i
uop{te istorija u autenti~no qudskom smislu neostvarqiva hi-
mera, a svo stremqewe za wome puka neodrìva iluzija, ili je po-
trebno prevazi}i to empirijsko gledi{te i do}i do novog ìvot-
nog stanovi{ta. @ivot, kakav nam se neposredno pokazuje, sadrì
nepodno{qivu kontradikciju, ~ije bi ga otkrivawe moralo pot-
puno paralisati; on ili je vi{e no {to se ~ini uobi~ajenom mni-
jewu, ili se ne}e mo}i ostvariti ni kao ono ~ime ga ono smatra.
Iz opisane dileme u pozitivnom smjeru postoji samo jedan
izlaz: onaj15 nadvremenski duhovni ìvot, koji uop{te omogu}uje
istoriju u autenti~no qudskom smislu, ne smije se smatrati pro-
stim ~ovjekovim proizvodom, on mora predstavqati otvarawe no-
vog stupwa stvarnosti; ono {to je duhovno u na{em ìvotu mora
imati korijene u jednom duhovnom svijetu, ina~e }e biti neisti-
nito i neodrìvo. To uvodi zna~ajne promjene kako u sliku duhov-
nog ìvota tako i u sliku ~ovjeka; duhovni ìvot time nadrasta
sav empirijski du{evni ìvot, a ne stoji ni pored nekog datog
svijeta, da bi u wemu ostvarivao ovaj ili onaj u~inak, ve} wegovu
su{tinsku bit ~ini upravo stvarawe jedne nove stvarnosti unu-
15
Glavna filozofska teza.
297
RUDOLF OJKEN
tarweg ìvota, koji ne bi bio tek dodatak prirodnom procesu ve}

bi se zasnivao u sebi samome; ~ovjek pak od zatvorene partikular-
ne egzistencije postaje svjetsko bi}e, koje u sebi nosi neizmjerne
zadatke i u kojem se sastaju razli~iti stupwi stvarnosti.
Ako na taj na~in u ~ovjeku budemo razlikovali ovo najdubqe
utemeqewe u duhovnom svijetu i neposrednu formu egzistencije
koja je prete`no pod vla{}u prirode, protivrje~je kojim smo se
pozabavili postaje sasvim shvatqivo, a istorija duhovnih pregnu-
}a dobija na razumqivosti i opravdanosti. Samom duhovnom ìvo-
tu kretawe mora ostati strano, jer on u svojoj biti sadrì nepro-
mjenqivu istinu; poku{ati ga u skladu s modernom spekulacijom
pretvoriti u razvojni proces zna~ilo bi uni{titi ga iznutra,
kao {to je pokazalo i istorijsko iskustvo. Jer, taj proces bi ili
trebalo sagledati kao cjelinu i pretvoriti wegov slijed u unu-
tarwu prezentnost {to bi dovelo do kona~nog zavr{etka i pre-
kida struje kretawa; ili bi od svega preostali samo razvoj i kre-
tawe, koje bi se potom raspalo u same pojedina~ne faze, {to bi
neminovno dovelo do neograni~enog relativizma. Zapravo, u isto-
riji se ne radi o samom duhovnom ìvotu, ve} o ~ovjekovom odnosu
prema wemu. S wime, ~ovjeku svi}e novi svijet, u kojem ga ~eka ne-
izmjeran zadatak, kojem }e biti dorastao samo ako u jedno spoji
sve snage i sva vremena. Samo istrajnim radom duhovni ìvot se
moè iz po~etaka koji se jedva naziru iskristalisati u ~vrsto
stawe, te na tlu istorije razviti svu raznovrsnost svojeg sadrà-
ja; tu }e preko postignu}a i prepreka ste}i iskustva i poticaje na
nova otkri}a, a sve to u korist ~ovjeka i u stalnom srazu sa su-
protstavqenim silama i uslovima wegovog prirodnog bivstvova-
wa. âk i u prisvajawu vi{eg stupwa, istorija se nikad ne osloba-
|a napetosti, jednu istinu }e zadràti samo ako ova ~vrsto upu}u-
je na jedan vje~ni poredak iznad we same, odlu~no ga odvajaju}i od
svega {to ima puki vremenski karakter; ~im ìvot u vremenu sam
sebe proglasi za nosioca istine, izlazak iz praizvornosti stva-
rawa i nagli pad postaju neizbje`ni. Jer, ovdje se ne zadràva jed-
nom postignuto stawe dok ne pristigne promjena izvana, kao u
carstvu prirode, nego ono {to treba da ostane, mora se uvijek iz-
298
FILOZOFIJA ISTORIJE
nova stvarati, tj. zauvijek iz bezvremene nu`nosti izvorno pret-

hoditi.
Istorija stoga ne izgleda ni kao djelo samog ~ovjeka, niti
kao izqev duhovnog ìvota, nego kao proizvod dodira izme|u du-
hovnog ìvota i ~ovjeka. Ovo je temeqna ~iwenica istorije, koja
obja{wava woj imanentni nemir i pokret, to da ovdje vi{i stu-
paw stvarnosti ulazi u formu bivstvovawa koja mu nije primjere-
na, bez da se u woj izgubi, ali ne nalaze}i ni ~vrsto upori{te u
woj. Tako razumijemo unutarwu dijalektiku koja proìma svu is-
toriju, nu`nost kao i nedovoqnost istorije, prepu{tawe woj kao
i borbu protiv we. U ovoj stvari nema sigurnog svr{etka, i u kraj-
wim pitawima duhovnog ìvota doprinos istorije se izraàva u
mogu}nostima.
Osobitost i plodnost ovdje predstavqenog shvatawa istori-
je naro~ito16 postaje vidqiva po tome {to ona prevazilazi su-
protnosti koje u ìvot unose zabunu i razdor. To pogotovo vaì
za suprotnost koja najo{trije razdvaja starije i novije bavqewe
istorijom, suprotnost vje~nosti i vremena, istrajavawa i17 pro-
mjene. Starijem sredwevjekovnom i anti~kom na~inu mi{qe-
wa, istinitost ìvota se ~inila nemogu}om bez uzdizawa do vje~-
nog poretka, i bez sna`nog zadràvawa wegove prisutnosti usred
obrta i mijene u svijetu qudskih stvari. Odatle gledano, carstvo
promjena je djelovalo kao niski ìvotni stupaw, koji je trebalo
{to je vi{e mogu}e potisnuti; s tog polazi{ta kretawe nije mo-
glo dobiti ni mjesto u unutarwem kontekstu, niti zadatak od zna-
~aja. Vidjeli smo kako se to u novom vijeku promijenilo, kako je
kretawe dobijalo sve vi{e mjesta, kako je sve iskqu~ivije vlada-
lo ìvotom. Ali vidjeli smo i kako je ova rastu}a iskqu~ivost
sve razornije djelovala na kretawe, kako je sve vi{e ìvot pre-
tvarala u puko magnovewe pojava, prijete}i da uni{ti svu unutar-
wu povezanost istorije, a time i wu samu kao duhovnu istoriju.
Ovaj gubitak postaje sve primjetniji, mnijewe koje je isprva rado-
sno pozdravqalo prodor kretawa kao ~isti dobitak na snazi i
16
Prevazilaèwe protivrje~ja.
17
Istrajavawe i promjena.
299
RUDOLF OJKEN
slobodi, po~iwe se prelamati, a sve ja~a postaje potreba za ~vr-

stim stanovi{tem, za istrajavaju}im rezultatom svih podnesenih
napora, za vi{e mira pred neumornim kretawem. No, da li }e biti
mogu}e ìvot ponovo utemeqiti u vje~nosti bez odustajawa od
istorije i istorijskog mi{qewa, mogu li se, bez slaba{nog kom-
promisa, pomiriti vremenski i vje~ni pogled na stvari?
To }e biti mogu}e tek kad duhovni ìvot i forma ~ovjeko-
vog bivstvovawa budu u isti mah dovoqno razlu~eni i iznova po-
vezani; ovo pak zahtijeva unutarwe stupwevawe ìvota. Duhovni
ìvot, kako smo se uvjerili, po svojoj supstanciji mora biti bez-
vremen i nepromjenqiv; kad s tom supstancijom ne bi bio prisu-
tan u ~ovjeku, ne bi mu mogao podariti nikakvu istinu i nikakvu
istoriju duhovnog vida. U toj ta~ki, stariji na~in mi{qewa ima
opravdawe pred novijim. No, wegova gre{ka je bila u tome {to je
u tom shvatawu duhovni ìvot i za nas bio gotova datost, dosti-
àn u jednom mahu, {to je vje~nost i s na{eg gledi{ta izgledala
kao dovr{ena ~iwenica, a ne kao teàk, uvijek iznova postavqan
zadatak; ~ovjekova forma egzistencije i duhovni ìvot ovdje su
smje{teni toliko blizu da su se pretapali jedno u drugo. Tako je
platonizam vjerovao da je kona~no obuhvatio svijet misli, a hri-
{}anska crkva je sistem svojih dogmi i ustanova predstavqala
kao nedodirqivu istinu za sva vremena. Takvim postupkom je pak
kruto fiksirano stawe jednog zasebnog doba; {to je u toku mile-
nija moralo vr{iti sve ja~i pritisak i dovoditi do sve o~itijeg
protivrje~ja, a {to je opet neminovno dovelo do o~ovje~ewa du-
hovnog ìvota.
Sasvim druga~ije stoje stvari s priznavawem da onaj najdub-
qi temeq na{eg bi}a nipo{to nije neposredno spoznatqiv iz na-
{eg ìvotnog razvoja i na{e vlastite djelatnosti, ve} da ga treba
mukotrpno dosegnuti, te da na tom putu vrebaju opasne stranputi-
ce. Ono {to je po sebi iznad vremena, to moè potpuno oìvjeti
za ~ovjeka samo kroz rad i iskustva vremena. Time istorija sti~e
nu`nost i zna~aj; ona onda nije naprosto tjerawe u daqinu ili dje-
lawe ka spoqa{wosti, ona postaje potraga za vlastitim duhovnim
bi}em, nose}i u sebi jasan ciq, koji je inherentnom nu`no{}u iz
300
FILOZOFIJA ISTORIJE
svih skretawa ponovo izvla~i na pravi put. Tek s takvom unutar-

wom nadmo}i nad pukom istorijom mogu}e je tragati za wenim
smislom. S ove ta~ke gledi{ta mirovawe i kretawe nisu vi{e su-
protnosti, nego su upu}eni jedno na drugo; {to je izgra|eniji du-
hovni karakter, ìvot dobija vi{e ~vrstine, a kretawe postaje
bogatije sadràjem.
Istorijski pogled ovdje dakle ne bi bio na gubitku, ali bi
ipak uvijek bio na drugom mjestu, stanovi{te duhovnog ìvota ni-
kad ne bi bilo unutar, nego uvijek iznad istorije; uvijek bi pret-
postavka istorijskog kretawa duhovne naravi bilo zadobijawe
jedne ~vrste ta~ke oslonca, jednog duhovnog tipa, jedne vladaju}e
ideje; i uvijek bi bilo potrebno iz kretawa se vra}ati ovoj ta~ki
kako bi se polaze}i od we pokazao pristup istoriji sub specie ae-
ternitatis. Takav na~in mi{qewa bi u istoriji, usred sveg primawa
utisaka, razvio i energi~nu samostalnu djelatnost, a nastojawa
usmjerio ne na budu}nost, nego na sadràjnu, duhovno utemeqenu
sada{wost.
Kako ovakvo priznavawe jednog utemequju}eg vje~nog poret-
ka ~ini istoriju povezanijom, tako }e i posebne epohe i ìvotni
ciklusi dobiti na unutarwem jedinstvu. Tamo gdje se jasno razlu-
~uje izme|u duhovne supstancije i ~ovjekove egzistencijalne for-
me, lako }e se i kroz sve promjene qudskog ìvota, i kroz zna~ajna
pomjerawa gledi{ta i stremqewa, potvrditi jedan karakteristi-
~an temeqni tip. Odlu~uju}e je jedino postoji li takav tip i mora
li mu se priznati svojstvo manifestacije duhovnog ìvota. Ako je
to slu~aj, prisvajawe moè imati duga~ku, ~ak nedoglednu povi-
jest punu rada i sukoba, a da ne bude izgubqena unutarwa poveza-
nost. Ovakvo razra|ivawe osnovnih duhovnih tipova mora sliku
istorije pojednostaviti i u~initi je preglednijom no {to je to na
prvi pogled, kako bi se uspje{no oduprla razlagawu na pojedina~-
ne doga|aje. Pretpostavka pak ovakvog poduhvata je priznavawe
nadmo}i duhovnog ìvota spram empirijskog ~ovjekovog bivstvo-
vawa, i time postignuto produbqewe na{eg bi}a; bez toga nema
spasa pred pukim kretawem i wegovim razornim relativizmom.
301
RUDOLF OJKEN
Na drugoj strani, ovdje iznijeto shvatawe istorije moè do-

prinijeti prevazilaèwu suprotstavqenosti idealizma i natura-
lizma, kako ovi protivnici vole da se nazivaju. U novije vrijeme,
ova suprotstavqenost postaje sve o{trija, unose}i tako nemir u
cjelokupni ìvot; ipak, ~iwenica da u ovom boju svaki pravac us-
pje{no napada drugi, no nije u stawu ostvariti pobjedu svojih tvrd-
wi, kao da ukazuje na to da se radi o dvjema razli~itim stranama
stvarnosti, koje nije mogu}e posmatrati odvojeno. Idealizam za-
stupa neovisnost duhovnog ìvota o prirodi i empirijskom qud-
skom poloàju; ova tvrdwa se ne moè pobiti ako ne}emo odusta-
ti od svake istine, od zajedni~kog misaonog svijeta, od unutarwe
kulture. Ako naturalizam vjeruje da moè sve ovo ostvariti iz se-
be samog i time u~initi idealizam izli{nim, to je mogu}e samo
zato {to on pre{utno pretpostavqa duhovni i misaoni svijet ko-
ji je nadre|en prostom skupu iskustava i koji ga obuhvata, te ne-
primjetno ih uzvisuju}i, taj svijet naseqava prirodno datim veli-
~inama; jedino tako je mogao povjerovati da je na iznena|uju}e jed-
nostavan na~in rije{io zadatak koji je wegovog protivnika toli-
ko namu~io. Zapravo, odbacivawe ove temeqne zamisli idealizma
nije doli unutarwe ukidawe duhovnog ìvota kao i nauke koja bi
bila nadre|ena slijepoj zbrci predstava.
Ali neophodnost osnovne misli idealizma nipo{to ne po-
kriva wegove posebne forme, pa ni onu koja preovladava u moder-
nom ìvotu. U odve} bujnom osje}aju ìvota i u neograni~enom
po{tovawu qudskog bi}a, ovaj idealizam je vjerovao da neposred-
no iz ~ovjekove duhovne djelatnosti moè razviti carstvo duha
kojim }e obuhvatiti ~itavu stvarnost. Duhovni ìvot ~ovjeka je
pri tome shva}en kao duhovni ìvot uop{te, kao apsolutni duhov-
ni ìvot, ~ovjek je po svojoj duhovnoj prirodi stajao u sredi{tu
stvari; istovremeno se vjerovalo da je mogu}e potpuno se oslobo-
diti od sitnih qudskih osobina, u potpunosti savladati otpor
vawskog svijeta. Vlastito ìvotno iskustvo, pak, proizvelo je oz-
biqne sumwe u ovakvo rje{ewe. Najopasnije po wega nije bila ne-
mogu}nost utiskivawa spoqa{weg svijeta u predloènu shemu, tak-
va protivrje~nost bi se lako mogla ostaviti po strani i weno rje-
302
FILOZOFIJA ISTORIJE
{avawe prepustiti toku vremena. Bitno je bilo to da na taj na~in

ostvaren svijet nije mogao trajno zadovoqiti potrebe duhovnog
ìvota, koji ga nije doìvqavao kao punu i su{tinsku stvarnost;
a takvo ugroàvawe wegove unutarwe istinitosti prijetilo je da
ovaj svijet svede na svijet sjenki. Ova imanentna slabost idealiz-
ma je utrla put naturalizmu; ~iwenice i metode koje je on pridao
kretawu svoju privla~nu snagu dugovale su tome {to su ìvotu
obe}avale ve}u istinitost, bliskost i jednostavnost. To je natu-
ralisti~kom pristupu istoriji i obezbijedilo tako veliku prih-
va}enost.
U takvom stawu stvari ne pomaè kriti~ko rezonovawe, ve}
je potrebno razvijawe novog idealizma, koji je dovoqno ~vrsto
utemeqen da bi mogao cijeniti i suprotstavqena stanovi{ta,
prisvajaju}i ono {to je istinito u wima. No, uz ovakav idealizam
spada i uzdizawe duhovnog ìvota, shva}enog kao proces stvarawa
istinske, prvenstveno u samoj sebi prebivaju}e stvarnosti, iznad
svih prosto qudskih postignu}a i iznad svih pojedina~nih qud-
skih duhovnih aktivnosti. Tek kad je duhovni ìvot na ovaj na~in
sebi obezbijedio sigurno mjesto spram ~ovjeka, moèmo u punoj
mjeri prepoznati osobitost qudskog poloàja, sporost i te{ko}u
duhovnog razvoja u na{im uslovima, i nadmo}nu snagu prirodnih,
~ulnih, materijalnih faktora na podru~ju iskustva. A svime time
se moramo ozbiqno pozabaviti, zato {to duhovni ìvot za ~ovje-
ka moè razviti svoju punu snagu samo u su~eqavawu s ovim empi-
rijskim ~iwenicama. Samo, uslovi u kojima na{ duhovni ìvot
nastaje ne smiju biti progla{eni wemu pripadaju}im stvarala~-
kim snagama, i time zamijeniti uslov i razlog postojawa, ~emu je
sklon naturalizam. Nu`na posqedica ovog postupka je gubitak
svakog unutarweg nagona, vezivawe za strane i neprozirne uzroke,
uporno zadràvawe na nièm stupwu, besciqnost i besmislenost
kretawa, mawak samostalnog djelawa i radosti, a uza sve to sna`-
no pobijawe ìvotne energije, i neizbje`no okretawe pesimizmu
kad se cjelina sagleda kao cjelina a istovremeno i{~ezne po~etna
dra` koju nosi odbacivawe obesnaènih idealisti~kih misaonih
nanosa. Naturalizam samo treba biti vra}en u granice vlastitih
303
RUDOLF OJKEN
mogu}nosti, i brzo }e pokazati ne samo svoju duhovnu nemo}, ve} i

svoju nepodno{qivost za ~ovjeka.
U skladu s takvim uvjerewima, i pri bavqewu istorijom tre-
ba jasno razgrani~iti dva pitawa: kako nastaju i daqe se razvijaju
duhovni sadràji, i kakve uslove, pripreme i okruèwa to podra-
zumijeva u qudskom poloàju te kako unutar wega djeluje. Gre{ka
starog idealizma je bila u tome {to je drugo pitawe tretirao kao
sporednu stvar; lako se mogao ste}i dojam da svo stvorewe pada s
neba, i da duhovni sadràji samo treba da se pojave u ~ovjekovom
ìvotnom prostoru, da bi odmah preuzeli vo|stvo i nadmo}nom
snagom privukli du{e. Nasuprot tome bi se trebalo uzdi}i novo
gledi{te, koje }e pridati puni zna~aj otporu qudskoga, nu`nosti
su~eqavawa s wime, dubokom jazu izme|u prosje~nih okolnosti i
zahtjeva duhovnog ìvota; gledi{te iz kojeg posmatrano qudski
svijet nije carstvo apsolutnog uma, nego krug unutar kojeg se izv-
jestan um, kroz najteè prepreke i mnoge uzmake, mukotrpno uspi-
we. Tu ne moè biti govora o filozofskom konstruisawu istori-
je, ali zato ìvot dobija na dubini i {irini vi{e no {to bi mu
to ikakva konstrukcija mogla priu{titi.
U zakqu~ku bih jo{ èlio razviti neke konsekvence koje
slijede iz18 predstavqenog nacrta za pogled na istoriju i odnos
prema woj, a koje bi mogle dodatno razjasniti ovo shvatawe. Na-
kon na{ih izlagawa, zada}a filozofije istorije nikako ne moè
izgledati jednostavna. Ta, u woj se sastaju razli~iti ìvotni
stupwi i na~ini gledawa, od kojih svaki mora biti ravnopravan.
Priroda seè duboko u ~ovjekov ìvot, pa stoga i kod wega dio
istorije ostaje prirodna povijest, kojoj kao takvoj treba i pristu-
pati. No, ako s nastupom duhovnog ìvota i po~iwe nova vrsta is-
torije, i tu se prvom pogledu pruà velika raznovrsnost i {iro-
ko razilaèwe pokreta. [to se vi{e djelawe prepli}e s okoli-
nom, to }e postojaniji biti zbir wegovih u~inaka, a {to vi{e na
~elo izbija ono unutarwe i li~no, to je takav zbir mawe mogu}.
Tako nam razli~ita podru~ja ìvota daju razli~ita sagledavawa
istorije. Neprekidan napredak pokazuju najprije oblasti tehnike
18
Zakqu~na razvijawa i razmatrawa.
304
FILOZOFIJA ISTORIJE
i egzaktne nauke; tamo pak gdje je u pitawu stvarala{tvo vi{e

li~ne naravi, kao u umjetnosti i spekulativnoj filozofiji, ì-
vot se izgleda kre}e od vrhunca do vrhunca izme|u kojih se otva-
raju provalije; a religija, kona~no, teì da istoriji dodijeli
ulogu odràvawa i kori{tewa jedne ve} osigurane istine, pri ~e-
mu wen pogled nije usmjeren naprijed koliko unazad. Ako filo-
zofsko razmatrawe treba sagledati i me|usobno usporediti sve
ove razvojne tokove, ono }e na prvom mjestu morati naspram raz-
novrsnosti zastupati cjelinu duhovnog ìvota; ukoliko se isti
posmatra kao uzdizawe nove stvarnosti, naglasak }e morati biti
na otkrivawu ìvotnih veza i odnosa, autenti~nih ìvotnih kom-
pleksa u istoriji ~ovje~anstva. Tek u takvim kompleksima i si-
stemima duhovni ìvot dobija izraèn karakter, tek tu stupa u
borbu za cjelovitost svijeta, tek odatle polaze}i postaju mogu}a
iskustva iz cjeline i wena daqwa izgradwa. A takav pokret je nu-
àn i neophodan, jer mi nismo od ro|ewa uroweni u povezan du-
hovni ìvot, on takvim tek treba postati na{om djelatno{}u.
Svjetsko-istorijsko iskustvo nas u~i da su mogu}e, i sprovedene,
razli~ite koncentracije; razvili su se razli~iti ìvotni siste-
mi i qudske duhovne stvarnosti, koji su vrbovali ~ovjeka i poku-
{avali prisvojiti ~itav djelokrug ìvota; ovi poku{aji su, suda-
raju}i se, bili primorani da uvide svoja ograni~ewa, no ta borba
je svemu davala impuls za daqe kretawe. Pra}ewe ovog kretawa i
wime uslovqenog otvarawa duhovnog ìvota kao cjeline mora po-
stati prioritet filozofskog bavqewa istorijom. Ono, nasuprot
svakom djelovawu ka spoqa{wosti, treba da se bori za du{u isto-
rije, za samosvojnost ìvota, na taj na~in se prihvataju}i i pita-
wa o smislu svega. A tim zadacima pra}ewa unutarweg ustrojstva
duhovnog ìvota ono se ne moè posvetiti bez sna`nog osje}aja za
nedovr{enost, nesigurnost, iracionalnosti qudskog poloàja.
No, sva takva iskustva ne}e ga mo}i poquqati u uvjerewu da se u
istorijskom ìvotu de{ava ne{to zna~ajno, da za ~ovjeka dolazi
nova vrsta stvarnosti, da je na djelu pokret za uzdizawe ~ovjeka
iznad sitni~avosti i prosje~nosti. To nam mora biti dovoqno.
305
RUDOLF OJKEN
Jedna od glavnih ta~aka je energi~no zalagawe za qudsko dje-

lawe u19 istoriji, a time i za eti~ki karakter istorije. Wega su
ozbiqno ugrozili ne samo naturalisti~ko poimawe sa svojim me-
hanicizmom, nego i moderno idealisti~ko u~ewe o razvoju sa svo-
jim pretvarawem stvarnosti u evoluciju uma. Jer i u wega, pogon
svjetskog procesa je bila sila nu`nosti, a duhovna snaga je daleko
prema{ivala eti~ki ~in. Sad je pak eti~ki element istorije, tj.
povijesti u autenti~no qudskom smislu, osnaèn ve} time {to du-
hovni ìvot ne djeluje neposredno ve} u na{em poloàju, {to nije
istovremeno dat (gegeben) i prepu{ten (aufgegeben), {to nam je
postavqen kao ciq koji zahtijeva na{e priznawe i usvajawe. A na-
{e priznawe ne moè biti trajno, duhovni ìvot gubi na snazi i
istinitosti ukoliko uvijek iznova ne zadobija na{u pa`wu, uko-
liko ga ne nosi kontinuirano djelo. U tom smislu, svaki pravi du-
hovni ìvot je u korijenu eti~an.
No, na{ vlastiti ~in i odluka nisu neophodni samo za prin-
cipijelno usvajawe duhovnog ìvota, ve} i za wegovo daqwe obli-
kovawe. Ne nalazimo se od po~etka u elementu uma, no{eni sigur-
nom strujom, nego se moramo prvo izboriti za umnost na{eg ìvo-
ta i duhovno usmjerewe na{eg puta; na{u duhovnu stvarnost ne na-
lazimo oko sebe kao ~ulnu, nego prvo treba da je mukom i radom,
pra}eni opasnostima i zabludama, izgradimo. Teà od svih borbi
u spoqa{wem svijetu je borba duhovnog ìvota za sebe samog, za
vlastito uobli~ewe. Vidjeli smo kako su poku{aji koncentracije
ìvota postigli veliku mo}, i kako se na kraju nisu uspijevali
odràti u vlastitom smislu, kako im je sumwa uvijek iznova na-
grizala ono {to su smatrali sigurnom ~iwenicom; stalno su zau-
zimana nova polazi{ta, a borba je uvijek iznova zadirala u cjeli-
nu i u krajwe elemente. U skladu sa svojom duhovnom prirodom,
ìvot se ne gradi na sigurnoj osnovi, u mirnom prikupqawu, ve}
samu osnovu treba uvijek iznova osigurati. Moè se re}i da sam
tok istorije u sve ve}oj mjeri uni{tava sve {to je samorazumqi-
vo, sve vi{e onoga {to se ~inilo opipqivim postaje problema-
ti~no; da bismo to jasno spoznali samo treba da uporedimo svoj da-
19
Eti~ki karakter istorije.
306
FILOZOFIJA ISTORIJE
na{wi poloàj sa starim vremenima. Ali to kretawe je u isti mah

ogla{avawe sve ve}e snage, trajno preobraàvawe ìvota i biv-
stvovawa u vlastitu djelatnost ~ovjeka; sve vi{e wegova stvar-
nost postaje wegovo sopstveno djelo. Ovo dodu{e moè govoriti u
prilog pove}avawu eti~kog karaktera cjeline samo ako pojmovi-
ma ~ina i slobode pridamo druga~iji i dubqi smisao no {to im ga
pridaje empirijsko-psiholo{ko shvatawe; mora ih se prenijeti na
odnos cjeline prema cjelini. Kako je to mogu}e i {ta to nosi sa
sobom spada u druge kontekste, no upravo iskustvo svjetsko-isto-
rijskog ìvota s wegovim kretawima od cjeline ka cjelini moglo
bi potpomo}i ovakvo produbqivawe temeqnih eti~kih nazora.
Kako pak ovakvo osnaìvawe eti~kih elemenata dovodi istoriju
u prisan odnos s ~ovjekom, kako svoj rad pretvara u duhovno samo-
odràwe, to ne zahtijeva posebnog obja{wavawa.
Primijetimo kona~no da je slika istorije zasnovana na ovak-
vom temeqnom20 shvatawu itekako proèta karakterom individu-
alnosti i pozitivnosti. To proizlazi ve} i iz upravo spomenute
eti~ke vrste istorije, no taj karakter {to odolijeva svakoj kon-
strukciji iz op{tih pojmova, uo~qiv je i neposredno. Sam duhov-
ni ìvot, taj novi stupaw svjetskog ìvota, ovdje se nipo{to ne
pojavquje kao ne{to uop{teno, odre|eno formom op{tosti, ve}
tvori osobitu stvarnost, kojoj je mogu}e pristupiti samo kao ~i-
wenici, i koja nije izvediva iz nekakvog kretawa pojmova. Jo{
jedna ~iweni~nost ulazi u istoriju usqed naro~ite prirode i po-
loàja ~ovjeka, iz ~ijeg dodira s duhovnim ìvotom i proizlazi.
Ona nije u doslovnom smislu razvoj duhovnog ìvota, nego poseban
razvoj koji se ti~e ~ovjekove naravi i poloàja. Ako izbliè os-
motrimo wen tok, pozitivnost istorije naro~ito ilustruju veli-
ke li~nosti. Jer ove li~nosti nikad nisu puki proizvod svojeg so-
cijalnog okruèwa ili saètak onoga {to je u ovom okruèwu
ve} prisutno. Takvo shvatawe uvijek odaje neprepoznavawe karak-
teristi~nog i bitno novog vida duhovnog ìvota. Ono {to pro-
sjek qudskih odnosa da nazrijeti, samo je mutna mje{avina, u kojoj
nema ni ~istog oblika ni pokreta~ke sile. A upravo to je veliko
20
Pozitivnost istorije.
307
RUDOLF OJKEN
u Veli~ini osobe, {to ovdje duhovni stupaw postaje svrha sebi,

iskqu~iva snaga jednog nadarenog ìvota. Na taj na~in on isto-
vremeno pokazuje krajwe individualan karakter; velike li~nosti
su imale najve}i u~inak, udaraju}i ~itavim razdobqima svoj pe-
~at, usqed individualnosti u duhovnosti, usqed nepogre{ivog i
ni iz ~ega neizvedivog jedinstva. One ne izrastaju iz vremena, one
vremena izvla~e na svoju visinu. Tek unatrag posmatrano, nakon
{to su ostvarile sabirawe duhova, sumirawe snaga koje su im i{-
le u susret, moglo se doimati da su bile puki izraz svog vremena.
Dakle, i s ove strane otpada mogu}nost da se istorija utisne u ne-
kakvu op{tu shemu.
Moè li se pri ovakvim ubje|ewima govoriti o filozofiji

istorije, mo`da je sporno. Ali bezuslovno negativan odgovor mo-
rao bi uslijediti iz shvatawa filozofije koje mi sa na{e strane
pobijamo. Filozofije istorije u smislu konstrukcije istorije,
progla{ewa jedne sveobuhvatne formule koja bi dozvolila i pro-
ra~unavawe budu}nosti, ne moè biti; filozofsko pak uvjerewe
koje traga za unutarwim odnosom ove oblasti prema cjelini ìvo-
ta, osvjetqavaju}i je s tog stanovi{ta, moè, {tavi{e mora po-
stojati, i ne vidimo za{to bi mu bilo uskra}eno pravo da bude na-
zvano Filozofijom istorije.
[Izvornik: Rudolf Eucken, Philosophie der Geschichte, s. 247281, in

Systematische Philosophie, Berlin und Leipzig, 1907]
Preveo: Markus Manojlovi}
308

Ojken Prevod Markus Manojlovic FG 6 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ojken Prevod Markus Manojlovic FG 6 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FILOZOFIJA ISTORIJE

RUDOLF OJKEN UDK 113/119:94

Filozofija istorije, shva}ena kao zaseban zadatak pored is-

probleme; a ko bi jo{ poricao da filozofija istorije zaista ima

sopstvenoj razradi do}i do nekog temeqnog ubje|ewa o istoriji,

pravu, u umjetnosti, nauci i religiji ova pro{lost zadire duboko

1. Istorija filozofije istorije

Premda se u prvom redu bavimo sada{wim stawem istorij-

Hri{}anstvu je istorija bila neusporedivo vi{e; ni{ta ga

nadmo}i suprotstavqati antici (Pero/Perrault), dok se istovreme-

nosi u beskraj. Tako }e u samom sebi postati ja~i i jasniji, a mo}-

decenijama XVII vijeka po~eo je onaj silovit proces uma protiv

dje je do`ivjela proboj. Prirodne nauke su je preuzele i daqe raz-

vaju}i i usred silovitog potresa, koncentracije i samouzdizawa

zaokupqa i uznemiruje ~ovje~anstvo, dovoqno jasno pokazuje da ona

Sve ovo je izgleda u o{troj suprotnosti s filozofijom, a

|u dobima, koji je ranije uzrokovao toliko rasprava, sada dobija

2. Tok XIX vijeka i stawe sada{wice

Dosada{wi razvoj filozofije istorije bio je stalno uspi-

propra}en `estokom borbom, ~ija mnoga sudarawa i ukr{tavawa

pridaje samo zna~aj razotkrivawa veza i ispitivawa redovitosti

omogu}ilo nov pogled na qudski `ivot, izvuklo na svjetlo dosad

mehani~ko-fizikalnim problemima, i svoj glavni zadatak je nala-

bija prevazi|enu religiju, no istovremeno neprestano preobliku-

nauku, a istorijski `ivot svede na egzaktne zakone, koji bi ovdje

si~na filozofija istorije i korijeni, ve} gubi tlo pod nogama,

nom uvjerewu jedan apsolutni um obuhvatao i spajao sva vremena, a

se u pro{losti tra`i nadomjestak za mawkavosti dana{wice, da

odbaciti. Ali, nedostaje ~vrsta povezanost i karakteristi~no uob-

3. Razmi{qawa i teze o filozofiji istorije

Posebna filozofija13 istorije pored istorijske nauke mo`e

vawe obiju strana bilo nemogu}e onda iznala`ewe ove cjeline

propasti, i zato sadr`i i sud o tome {ta je zaslu`ilo takvu pro-

rodno kretawe vremena, rije~ju `elimo ono strano zadr`ati u

kav poredak je u stawu dati smisao ranijim vremenima. Ove za-

tarweg `ivota, koji ne bi bio tek dodatak prirodnom procesu ve}

nova stvarati, tj. zauvijek iz bezvremene nu`nosti izvorno pret-

slobodi, po~iwe se prelamati, a sve ja~a postaje potreba za ~vr-

svih skretawa ponovo izvla~i na pravi put. Tek s takvom unutar-

Na drugoj strani, ovdje iznijeto shvatawe istorije mo`e do-

{avawe prepustiti toku vremena. Bitno je bilo to da na taj na~in

mogu}nosti, i brzo }e pokazati ne samo svoju duhovnu nemo}, ve} i

i egzaktne nauke; tamo pak gdje je u pitawu stvarala{tvo vi{e

Jedna od glavnih ta~aka je energi~no zalagawe za qudsko dje-

na{wi polo`aj sa starim vremenima. Ali to kretawe je u isti mah

u Veli~ini osobe, {to ovdje duhovni stupaw postaje svrha sebi,

Mo`e li se pri ovakvim ubje|ewima govoriti o filozofiji

[Izvornik: Rudolf Eucken, Philosophie der Geschichte, s. 247281, in

Preveo: Markus Manojlovi}

You might also like