JEEVA KUICA

Branko opi

Jelena Vukasovi, O STON

 Po umi irom, bez staze, puta, Jeurka Jei povazdan luta.
Lovom se bavi, esto ga vide, s trista kopalja na juri ide.

Jelena Vukasovi, O STON

 I vuk i medo, pa ak i ovca, poznaju jea, slavnog lovca. Jastreb ga
tuje, vuk mu se sklanja, zmija ga arka po svu no sanja.

Jelena Vukasovi, O STON

 Pred njim, dan hoda, iri se strava, njegovim tragom putuje
slava.

Jelena Vukasovi, O STON

 Jednoga dana, vidjeli nismo, Jei je, kau, dobio pismo.
Medeno pismo, priao meca, stiglo u torbi potara zeca.

Jelena Vukasovi, O STON

 Adresa kratka, slova k`o jaja: Za druga Jea na kraju gaja.

Jelena Vukasovi, O STON

 U pismu pie: Jeurka, brate, sanjam te esto i mislim na te. Evo
ti piem iz kamenjara guskinim perom. Divno li ara! Doi na ruak u
moju logu, pouri samo, ne ali nogu. Sa punim loncem i masnim
brkom ekat u na te, pouri trkom.

Jelena Vukasovi, O STON

 Njeno te grli medena lica i pozdrave alje lisica Mica.

Jelena Vukasovi, O STON

 Je se veseli: na gozbu, veli, tu ale nema, hajd da se sprema.
Jeurka Jei lukavo kilji, pregleda bodlje i svaku ilji. Ako bi usput
dolo do boja, nek bude spremna obrana moja.

Jelena Vukasovi, O STON

 Sunani krug se u zenit dig`o kad je Jeurka do lije stigo. Pred
kuom logom, kamenog zida, Jeurka Jei svoj eir skida, klanja se,
smjeka, kavalir pravi, biranom frazom lisicu zdravi: Dobar dan, lijo,
vrlino ista, klanjam se tebi, sa bodlja trista.

Jelena Vukasovi, O STON

 Nek perje pijetla krasi tvoj dom, koko nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja, a jastuk meki patkica koja. ivjela vjeno u
miru, srei, nikada lave ne ula psei. I jo ti ovo na kraju velim: ja sam
za ruak trbuhom cijelim! Otpoe ruak, aroban, bajni. I je i lija od
masti sjajni.

Jelena Vukasovi, O STON

 Jelo za jelom samo se nie, Jeurka esto zdravicu die: u zdravlje lije i
njene kue, za pogiblju loveva ue. Nie se ruak etverosatni, zategnu
trbuh k`o bubanj ratni.

Jelena Vukasovi, O STON

 Evo i noi, nad umom cijelom nadvi se suton sa modrim velom.
Promakna samo leptiri koji i vjetar nonik listove broji.

Jelena Vukasovi, O STON

 Utihnu uma, nestade graje, maaka divljih oi se sjaje.

Jelena Vukasovi, O STON

 Skitnica svitac svjetiljku pali, arobnim sjajem putanju zali. A sova
huknu svoj ratni zov: Dr`te se, ptice, poinje lov! Jei se die,
njukicu brie. Ja moram kui, dosta je vie. Dobro je bilo, na stranu
ala, lisice draga, e, ba ti hvala.

Jelena Vukasovi, O STON

 Moja je kua vrsta k`o grad, prenoi u njoj. Kuda e sad? Tako ga
lija za konak sladi, a je se brani, ta da se radi: Zahvaljujem se pozivu
tvom, al` mi je drai moj skromni dom! Ostani, kume, lija sve gue,
moli ga, zove, za ruku vue. Al` je tvrdoglav, osta pri svom. Drai je
meni moj skromni dom!

Jelena Vukasovi, O STON

 utei umom je mjeri put, kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide je, guna, dok zvijezde sjaju: Kuico moja najljepi raju!

Jelena Vukasovi, O STON

 Ostade lija misli se: Vraga, to mu je kua toliko draga? Kad Jei
tako udi za njom, bit` e to, bogme, bogati dom. Jo ima, moda, od
perja pod, peene eve krase mu svod. Ta kua, vjeruj, obiljem sja.
Poi u, kradom, da vidim ja.

Jelena Vukasovi, O STON

 Pouri lija, neujna sjena, paperje meko, noga je njena. Dok juri
tako uz grobni muk, pred njom, na stazi, stvori se vuk. Grrrr, kuda
uri, kai-der lovcu; moda si, negdje, pronala ovcu?

Jelena Vukasovi, O STON

 Idem da doznam lija sve duva zato je kuu toliko uva. Eh, kua,
trice! Veli vuk zao. Ta ja bi svoju za jagnje dao! Poi u s tobom, jer
volim alu, hou da vidim jea budalu! Dok jure dalje, brzo k`o strijela,
srete ih medo, prijatelj pela. Sumnjiva urba medi ih gleda moda ste
nali jezero meda?

Jelena Vukasovi, O STON

 Ne, nego matu golica moju, zato je voli kuicu svoju. Kuica,
glupost! Moje mi njuke, svoju bih dao za gnjile kruke. Za sati meda
dat` u je svakom! Govori medo na jelu lakom. Poi u s vama, jer volim
alu, hou da vidim jea budalu! Sve troje jure k`o divlja rijeka, odjednom
evo kaljuga neka. Divlja se svinja u njoj banja, pospano kilji i jelo sanja.

Jelena Vukasovi, O STON

 Hr-nji, junaci, sumnjiva trka, negdje se, valjda, bogovski krka?!
Poskoi svinja uz mnogo graje, a vuk joj nato odgovor daje: traimo
razlog, blatnjva zvijezdo, zato je voli roeno gnijezdo! Roeno
gnijezdo! Tako mi sala, za pola ruka ja bih ga dala! Poi u s vama, jer
volim alu, hou da vidim jea budalu!

Jelena Vukasovi, O STON

 Svi jure slono ka cilju svom, kuda god prou prasak i lom! Pristigli
jea, glede: on stade kraj neke stare bukove klade. Pod kladom rupa,
tamna i gluha, prostirka u njoj od lia suha.

Jelena Vukasovi, O STON

 Tu Jei ue, pliva u srei, uti i pipa gdje li e lei. Namjesti krevet,
od pedlja dui, zijevnu, pa lee i noge prui. Sav blaen, sretan, nie
bez broja: Kuico draga, slobodo moja! Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda, uvijek u vjeran ostati tebi, nizato ja te
mijenjao ne bi`!

Jelena Vukasovi, O STON

 U tebi ivim bez brige, straha i branit u te do zadnjeg daha!

Jelena Vukasovi, O STON

 Medvjed i svinja i s njima vuja grmnue gromko prava oluja: Budalo jeu,
bodljivi soju, zar tako cijeni straaru svoju?! Koliba tvoja prava je baba, krov
ti truo, prostirka slaba. tenara to je, tijesna, i gluha, sigurno u njoj ima i
buha! Kuicu takvu, hvalio mali, za ruak dobar svakom bi dali! Rekoe tako,
njih troje, ljuti, dok mudra lija po strani uti.

Jelena Vukasovi, O STON

 Die se Jei, oi mu sjaje, gostima udnim odgovor daje: Ma kakav
bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag. Prost je i skroman, ali je
moj, tu sam slobodan i gazda svoj.

Jelena Vukasovi, O STON

 Vrijedan sam, radim, bavim se lovom i mirno ivim pod svojim
krovom. To samo hulje, nosi ih vrag, za ruak daju svoj rodni prag! Zbog
toga samo, lude vas troje, estite kue nemate svoje. ivite, ujem, od
skitnje, pljake i svrit ete naopake! To slua lija, pa sudi zdravo: Sad
vidim i ja, je ima pravo! To ree, klisnu, jednom uviku, a ono troje
dignue viku: Je nema pravo, nastranu ala; a i ti, lijo, ba si budala!

Jelena Vukasovi, O STON

 ta dalje bjee, kakav je kraj? Priat u i to, potanko, znaj. Krvnika
vuka, jadna u majka, umlati brzo seljaka hajka.

Jelena Vukasovi, O STON

 Trapavog medu, oh, kuku, lele, do same smrti izbole pele.

Jelena Vukasovi, O STON

 I divlja svinja pade k`o kruka, smae je zimus lovaka puka.

Jelena Vukasovi, O STON

 Po umi, danas, bez staze, puta Jeurka Jei lovi i luta. Vjetak i
majstor u poslu svom, radi i uva roeni dom.

Jelena Vukasovi, O STON

 KRAJ!

U izradi crtea sudjelovali uenici O Ston i P Hodilje.

Jelena Vukasovi, O STON