IVO ANDRI:

PROKLETA AVLIJA

Biljeke o piscu:
Ivo Andri, pjesnik, pripovjeda, romanopisac, esejist, roen je 1892. g.
u Dolcu kraj Travnika. Osnovnu kolu je polazio u Viegradu a gimnaziju
u Sarajevu. Studirao je filozofiju na fakultetima u Zagrebu, Beu, Krakovu
i Grazu, a zavrava nauke sa doktoratom u Grazu 1923. Jo za vrijeme
AustroUgarske vladavine Andri se istakao kao jugoslavenski nacionalist
pa je bio zbog toga i zatvaran. Poslije prvog svjetskog rata Andri ulazi u
diplomatsku slubu te vie godina vri dunost inovnika u jugoslavenskim
konzulatima u Rimu, Bukuretu, Madridu i enevi. Prije poetka drugog
svjetskog rata dobiva poloaj poslanika u Berlinu. Sa slomom stare
Jugoslavije izlazi iz diplomatske slube te vrijeme okupacije provodi u
Beogradu, pokazujui svojim stavom negodovanje prema okupatoru.
Poslije rata Andri izbija kao pisac u vrhu jugoslavenske knjievnosti.
Ivo Andri je poeo pisati jo prije prvog svjetskog rata.
Njegovi prvi radovi objavljeni su u omladinskim listovima i asopisima,
kao to su npr. Hrvatski ak, Bosanska vila itd. Ti njegovi prvi radovi izraz
su revolucionarnih, nacionalistikih tenji koje je gajio kao pripadnik
napredne omladine. Meutim, poetak njegova literarnog stvaranja
oznaen je izlaskom ciklusa pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici 1914. g.,
te izlaskom knjige Ex Ponto 1918. g. Iza nje izlaze ova djela:
Nemiri, Put Alije erzeleza i Pripovetke. Pisao je i eseje: Goja,
Razgovor s Gojom. Poslije drugog svjetskog rata Andri objavljuje svoja
najzrelija djela: Gospoica, Travnika kronika i Na Drini uprija,
te nekoliko knjiga pripovijedaka u kojima se pored starih i ve objavljenih
sukcesivno pojavljuju nove. Ivo Andri je pisac velikog zamaha.
Iako je po osnovnoj koncepciji realist, on se ne zadovoljava iskljuivo
realistikim slikanjem, nego mu ono slui samo kao sredstvo da mirno i
kontrolirano istakne u naoko obinim zbivanjima njihovu fantastiku i
simboliku. Prikazujui u svojim najboljim djelima ivot Bosne u davnim,
povijesnim vremenima, pored izvrsnih slika psihologije i mentaliteta
bosanskog seljaka s jedne strane, a s druge njegovog ugnjetavaa meu
kojima su se nali zajedno turski veziri i austrougarski namjesnici,
pored tih slika jednog objektivnog drutveno povijesnog stanja Andri je
dao ono to moe samo pjesnik: golu ljudsku prirodu,
njenu egzistencijalnu sutinu otjelovljenju u simbolima, meu kojima se
kao jedan od najljepih i najtrajnijih u naoj knjievnosti istie most na
Drini. U novije vrijeme naroitu je panju svojom dubinom i izraajnou
privukla njegova dulja pripovijetka Prokleta avlija, koju mnogi smatraju i
njegovim najboljim umjetnikim djelom. Godine 1956. dobio je povelju za
ivotno djelo, najviu knjievnu nagradu u zemlji, a 1961. godine
dodijeljena mu je Nobelova nagrada za knjievnost.
Umro je u Beogradu 1975.
Kratki sadraj:
Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je iz
neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne kojeg su poslali u Istanbul
da obavi neke samostanske poslove. Dogodilo se da turske vlasti uhvate
neko pismo upueno austrijskom internunciju u Carigradu, u kojem je bilo
opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra
koji je bio jedini fratar na tome podruju. Zbog toga je uhien i zatvoren u
istrani zatvor poznat pod nazivom Prokleta avlija, gdje je ostao dva
mjeseca dok ga nisu poslali dalje. U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje vie
ljudi koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova.
Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karaoz,
zatvorenik Haim - idov iz Smirne, pa zatim glavni lik ove pripovijesti,
zatvorenik amil-efendija, bogati mali turin iz Smirne.
Mladi amil, sin bogatog turina i grkinje, odmalena se posvetio nauci te
samotnjakom i asketskom nainu ivota, koji je osobito potencirala jedna
nesretna i nepreboljena ljubav. amil se, naime, zaljubio u ker malog
grkog trgovca, no ovaj je iz nacionalistiko-vjerskih razloga nije htio dati
turinu za enu nego ju je prisilno udao za grka izvan Smirne.
Poslije tog dogaaja amil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta
osobenjaka. Okruuje se knjigama i posveuje nauci, pokazujui osobit
interes za povijest Turskog Carstva, od kojeg ga specijalno zanima
razdoblje Bajazita i Dem sultana. Dem sultan je bio Bajazitov brat kojeg
je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. Tada je Dem potraio
utoite na otoku Rodu, gdje su vladali kranski vitezovi. Od tada poinje
odiseja Dema, koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih
vladara, pa ak i samog pape, a svi ga oni iskoritavaju kao adut protiv
turske carevine, tj. prijete Bajazitu da e ga pustiti ako ne zadovolji
njihove razne zahtjeve. Na amila posumnjaju da prouava upravo to
povijesno razdoblje jer ono ima slinosti sa sadanjom situacijom na
dvoru gdje sultan takoer ima brata suparnika, kojeg je proglasio
maloumnim i dri ga u zatoenitvu. amil je poslan u Prokletu avliju gdje
upoznaje fra Petra i ispria mu ivot Dem sultana, tvrdei da je njegov
ivot identian sa amilovim i da su im sudbine jednake. Nakon nekog
vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noi prilikom sasluanja
doe do tunjave izmeu njega i policije. amila iznesu, iva ili mrtva ne
zna se. Fra Petar ga vie nikada nije vidio.
O djelu:
Prokleta avlija, ovea pripovijest ili mali roman, objavljena je 1954.
godine, devet godina nakon Gospoice, Travnike kronike i Na Drini
uprija. Za razliku od tih romana okvir dogaanja Proklete avlije je izvan
Bosne, u Carigradu, a s Bosnom ga vee lik fra Petra,
bosanskog franjevca, koji je stjecajem okolnosti dospio u najvei
carigradski zatvor, nazvan Prokletom avlijom. Djelo je pisano ekavicom
te sadri mnogo arhaizama kako bi to vie doarala situacija onog
vremena. Andri i u svojim drugim djelima, u onima o Bosni,
opisuje pripadnike raznih narodnosti. Meutim taj preplet narodnosti
dogaa se u opusu u kojem je Bosna temom, dok se u samoj Prokletoj
avliji susreu pripadnici uglavnom azijskih naroda. Pred njima svima
fra Petar krije svoje zvanje, pa i pred amilom. Andri je o Prokletoj avliji,
o karakterima njezinih zatoenika i o njihovu ponaanju pisao nedvojbeno
i na temelju vlastitih iskustava iz robijakih dana u Splitu, ibeniku i
Mariboru tijekom 1914. i 1915. g. Oslikavajui sudbinu amil-efendije
Andri je zapravo dao portret svoga vremena.

Carigradska tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simboliki arenim

svijetom spojila je jednog skromnog i smjernog, neduno optuenog
bosanskog fratra i razoaranog, ivotom otrovanog i fikcijom opsjednutog
turskog bogataa. Svijet Proklete avlije, koja kroz svoju tjeskobnu utrobu
proputa sve vrste ljudskih grijeha i poroka, ija je nepregledna
raznolikost pomno nadgledana zastraujuim oima Latifage Karaoza,
jasan je i vrlo itljiv. Kao i u samom ivotu, tako i u Prokletoj avliji ne
nedostaje grijeha svih vrsta, ali i u njoj esto ima tekih tragedija nevinih
stradalnika. I Avlija se bez prestanka puni i prazni, a nikada se ne
primjeuje viak ili manjak, a za one koji su otili ne pita vie nitko.

Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama,

svojom gotovo alegorijskom priom o totalitarizmu putem vida pravde,
isprianom smirenim reenicama koje su izraz izvanrednoga umijea
prianja, te unutarnjom dinamikom koja obuhvaa itavo tivo
nedvojbeno je jedno od najboljih ostvarenja u cijelom Andrievom
bogatom knjievnom djelu.

Lektire - download lektira:

www.lektire.org