Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka

FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154 143

Maja Verdonik

LUTKARSKI IGROKAZI MILANA EUKA

dr. sc. Maja Verdonik, Uiteljski fakultet, Rijeka, pregledni rad

UDK 821.163.42.09-93 euk, M.2

U radu se razmatra djeji, posebno lutkarski, igrokaz kao knjievni anr poneto
zanemaren u djejoj knjievnosti zbog svoje upuenosti na scensku izvedbu. Odabrani
djeji lutkarski igrokazi Milana euka, autora koji se uz knjievni rad na vie naina
bavio lutkarstvom te je osobito zasluan kao zaetnik hrvatske teorije i povijesti
lutkarstva, analizirani su s obzirom na elemente animacijske metaforike. Zakljuci
prikazuju povezanost eukovih teorijskih postavki i knjievnih tekstova to se ogleda u
animaciji kao bitnom obiljeju lutkarskog izraza.
Kljune rijei: animacijska metaforika; djeji lutkarski igrokaz; Milan euk

1. Uvod
Polazei od dosadanjih knjievnoteorijskih istraivanja Joe Skoka i drugih
autora u podruju djejeg igrokaza, te analizom odabranih knjievnih i teorijskih
tekstova Milana euka, cilj rada je ustanoviti komplementarnost eukovih lutkarskih
igrokaza namijenjenih djeci i teorijskih stavova o lutkarskoj umjetnosti. Predstavljanjem
djelovanja Milana euka tei se upozoriti na autorov doprinos djejoj knjievnosti,
posebice hrvatskom djejem igrokazu, te teoriji lutkarstva na ijem se polju, u hrvatskoj
teatrologiji, smatra jednim od zaetnika.1

1 Analizirani su rukopisi tekstova djejih lutkarskih igrokaza pohranjeni u arhivu Gradskog kazalita
lutaka Rijeka, igrokazi objavljeni u zbirci autorovih izvornih lutkarskih igrokaza s naslovom Kapetan Nina
(euk 2010) te eukovi tekstovi iz podruja teorije lutkarstva sakupljeni u knjizi s naslovom Lutkari i lutke
(euk 2009). Uz navedene naslove, Meunarodni centar za usluge u kulturi u Zagrebu priprema i
objavljivanje eukovih lutkarskih dramatizacija narodnih i klasinih umjetnikih bajki iz hrvatske i stranih
knjievnosti. (Kroflin 2010: 6)
 Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka
144 FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154

2. O djejem igrokazu
Djeji igrokaz opisan je u teoriji djeje knjievnosti rijeima Joe Skoka, kao trei
anr djeje knjievnosti, uz djeju liriku (pjesmu) i djeju prozu, ali i kao sinonim i
kljuni termin za oznaku dramske vrste u kojem je rije igra s razlogom prvi dio
terminoloke oznanice, neodvojiva od svog drugog lana koji upuuje na njezino
prikazivanje. Djeji igrokaz se tako manifestira kao relativno autonomno anrovsko
podruje u korpusu djeje knjievnosti, no javlja se i kao vrsta koja nosi temeljna
strukturna obiljeja dramske knjievnosti, (kao to su) dijalog, odnosno dijaloko
razraivanje teme, reducirani monolog, dramska napetost, i zaokruenost radnje,
sukobi izmeu lica, ideja i ivotnih stavova. (Skok 1985: 248249) Rije igra, sadrana
u nazivu ovog anra, odnosi se na djeju kao i na kazalinu glumaku igru pa je
razumljivo to kazivanje igrom ini djeji igrokaz jednim od djeci najprihvatljivijih
umjetnikih izraza. (Dikli, Teak, Zalar 1996: 325; Teak 2006: 313) Piui o vrstama
djejeg igrokaza u povijesti hrvatske djeje knjievnosti Stjepan Hranjec upozorava na
neopravdano nepoznavanje usmenih djejih igrokaza koji su, prema autorovu miljenju,
kad su i bili zapaeni, interpretirani kao sastavni dio nekog obiaja ili kao zabavne
igre. (Hranjec 2006: 29) U usmene djeje igrokaze Hranjec ubraja: igre sa sjenama,
lutkarske igre, igre s maskama i scensko-glazbene igre. (Hranjec, isto, usp: Vigato 2007:
148 149) Pisane djeje igrokaze razvrstao je Joa Skok izdvojivi: lutkarski igrokaz,
igrokaz-bajku (scensku bajku), akcijski igrokaz, fantastini igrokaz i humoristiki
igrokaz (humoristiku jednoinku ili ske, vodvilj) kao temeljne dramsko-scenske oblike
ovog anra. Uz to dramatizacije su, prema Skoku, najproirenija vrsta djejeg igrokaza, a
esto i stvaralaki domet usprkos ogranienjima prijenosa iz narativnog iskaza u
dramski i scenski izraz. (Skok 1985: 253254) Po formalnom obiljeju djeji igrokaz
pripada kategoriji malih dramskih formi meu kojima dominiraju jednoinke i radnja
vremenski uvjetovana mogunostima percepcije djece gledatelja. (Skok isto: 251252)
Pored primarno scenske, prikazivake strukture, zasnovane na dijalogu i dramskim
situacijama, u djejem se igrokazu moe prepoznati i narativni diskurs koji je u osnovi
svakoga dramskog djela. (Skok isto: 249250) Teoretiar Erik Kolr naziva takav stil
meustupnjem izmeu pripovijedanja i kazalinog izraza te pojanjava razloge za njegovo
uvoenje u dramski tekst namijenjen djeci: Nekad u lutkarskom kazalitu odstupamo od
dosljedne karakterotvornosti jezika. Za inscenaciju izabiremo pripovjedni stil: verbalni
izraz ne stvara karakter, nego ga samo naznaava. Tako radimo osobito onda kad igramo
za najmanju djecu, koja su ve otprije navikla na prianje pria, ili u previe drastinim
scenama, u kojima bi dramatski verbalni izraz djecu previe preplaio. (Kolar 1992: 28)
Prema rijeima Joe Skoka upravo je djeji lutkarski igrokaz najizvornija,
najmatovitija i, svakako najprivlanija vrsta djeje dramske knjievnosti. Likovno-
scenografska dimenzija ovog anra biva istaknuta u prvi plan recepcije, posebno kad je
rije o scenskoj izvedbi.2 Budui da su identifikacija, metamorfoza, simbolini znakovi,
2
Autorica Lidija Duji dri da lutka ne izvire iz rijei, nego iz pokreta, izvedenog iz likovnog djelovanja, te
da na tom polazitu opstoji lutkarsko kazalite u dva osnovna oblika: kao likovno/vizualno kazalite
Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka
FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154 145

personificirani govor te proimanje realnog i nadrealnog u prostoru djeje igre neke od

osnovnih karakteristika djejeg igrokaza, ne udi to se bajka kao dominantna vrsta
djeje knjievnosti javlja i kao vrsta djejeg igrokaza lutkarskog i glumakog. Iz
simbolikog uda oivljavanja lutke i pripovjednog diskursa proizlazi povezanost bajke
i lutkarskog djejeg igrokaza kao osnove za lutkarsku predstavu. Kao to pie Ludwig
Bauer: Bajka kao literarna podloga ili izvoran dramski tekst veoma je podobna za
lutkarsko kazalite. Ta je srodnost izraena ve u samim ishoditima bajke, odnosno
lutkarskoga kazalita: neto nemogue i fantastino prikazano je kao mogue i istinito.
(Bauer 2006: 35, prev. M. V.) Kao scenske bajke pojavljuju se sve poznate vrste bajke
od narodnih do modernih antibajki iz kojih je proizaao i suvremeni fantastini djeji
igrokaz. (Skok isto: 253)
Antologija hrvatskog djejeg igrokaza naslovljena Harlekin i Krasuljica predstavlja
knjievnopovijesnu genezu ovog anra hrvatske djeje knjievnosti na odabranim
primjercima u dugom kronologijskom slijedu. Ujedno, kao urednik ove antologije, Joa
Skok utvruje izvorite anru u okrilju hrvatske kajkavske dramske tradicije potkraj 18.
stoljea, te igrokaz Naroeni dan Juraja Dijania iz 1796. godine predstavlja kao prvi
hrvatski djeji igrokaz kojim zapoinje i hrvatska djeja knjievnost uope. (Skok 1990:
378, 385)

3. Igrokazi Milana euka

Milan euk, svestrani lutkarski poslenik: glumac, novinar, pisac, povjesniar i
kritiar, smatra se velikanom i, uz Borislava Mrkia, jednim od zaetnika hrvatske
teorijske misli o lutkarstvu.3 (Kroflin 2010: 5, Grgievi 2009: 252) euk je napisao
vie izvornih igrokaza i dramatizacija narodnih te klasinih bajki Ivane Brli-Maurani,
brae Grimm i Hansa Christiana Andersena za kazalite, radio i televiziju (Grgievi
2009: 251) ili, kao to pie Borislav Mrki, vie od tisuu stranica scenskih bajki za
lutke.4 U predgovoru eukovoj knjizi Lutkari i lutke Mrki opisuje euka kao
teoretiara skeptinog prema futuristikim teorijama te kao pisca koji je volio dobro
animiranu klasinu predstavu iza klasinog paravana i dramaturki dobro sroen tekst.

apstraktno i namijenjeno odraslom gledaocu, te lutkarsko kazalite namijenjeno predkolskoj djeci i

uenicima prvih razreda osnovne kole, zasnovano na knjievnim djelima iz djeje lektire. U prvom sluaju,
prema miljenju autorice, tekst u pravilu ne postoji, dok u drugom tekst predstavlja optereenje za lutku.
(Duji 2006: 27, prev. M. V.)
3 U ast Milanu euku (Omi 1925. Zagreb 1978.) glavna nagrada u svijetu afirmiranoga lutkarskog
festivala PIF-a, to se svake godine odrava u Zagrebu, nosi njegovo ime. (Kroflin 2010:5)
4 Prema Repertoarima hrvatskih kazalita (Heimovi, ur. 1990, 2002) Milan euk dramatizirao je narodne
prie Mudri Cigo, Kobili i Lakat-brade-pedalj-mua i Vojnik koji je dobro iao, Omedeto (prema japanskoj
narodnoj bajci), prie Ivane Brli-Maurani Ribar Palunko i njegova ena i Lutonjica Toporko i devet upania s
naslovom Pria iz davnine (Dogodilo se u davnini), te priu Djevojica sa igicama Hansa Christiana Andersena. U
knjigu Izbor iz recitacija i igrokaza za kolske sveanosti u osnovnoj koli uvrtena je i eukova dramatizacija
prie Rego Ivane Brli-Maurani, preciznije Prizor iz III. slike Na zlatnim poljima. (Skok, ur. 1968: 214223)
 Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka
146 FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154

Za Milana euka igra lutkom bila je ivotna filozofija i svojevrsni pogled na svijet.
(Mrki 2009: 910)
Na pitanje je li eukov teorijsko-spisateljski rad poticajan i danas na podruju
lutkarske umjetnosti ili pripada lutkarskoj povijesti kritiarka Marija Grgievi dri da
je mogue dati vie odgovora. Prema njezinim rijeima oni koji bi eukove studije i
oglede predali asnoj prolosti, mogli bi rei da se Milan euk u svojim duboko
utemeljenim promiljanjima sebi suvremenog lutkarstva bori s vjetrenjaama, jer jo
nije dokuio mijene postmoderne () Drugi bi mogli parafrazirati misao o tome kako je
kada je sve doputeno, nita nije mogue. Moglo bi se rei da je Milan euk predviao
probleme (dok je) pisao o predstavama koje svojim postupcima najavljuju bijeg iz
lutkarstva to se, gledajui iz vee vremenske udaljenosti, pokazalo tonim. (Grgievi
2009: 252253) Urednica izdanja eukovih knjievnih, teorijskih i kritikih tekstova
Livija Kroflin dri njegove teorijske zasade i danas poticajnima. U isto vrijeme autorovu
odnjegovanu reenicu i bogat rjenik opisuje pomalo knjikima, a odgojnu kompo
nentu ponekad prejakom. Ipak, poznavanje psihe djeteta, vjera u dobrotu i pobjedu
dobra nad zlim, ljubav prema djeci i kazalitu lutaka ostaju neprolazne vrijednosti
eukove knjievnoteorijske ostavtine lutkarstvu. (Kroflin 2010: 6)
Koliko je Milan euk drao vanim dramski tekst u procesu stvaranja i
doivljavanja lutkarske predstave razvidno je iz njegovih stavova: () temeljni sadraj
lutkarskoj predstavi unaprijed daje i odreuje tekst, scenarij, libretto (...) I u suvreme
nom kazalitu lutaka dijete je ponajprije sueljeno s autorovim djelom, jer ba autorovo
djelo bilo da je u sebi pjesniki dovreno i zaokrueno, bilo da je samo dramaturka
naznaka budueg scenskog zbivanja i na sceni lutaka unaprijed odreuje sadraj
umjetnikog ina kojem e dijete kao gledatelj biti i sudionikom i svjedokom. (euk
2009: 82)
U podruju teorije lutkarstva, uz pitanja animacije i uope scenske izvedbe lutkom,
Milana euka je zaokupljalo i pitanje preteksta za lutkarsku igru ili mogunost
specifine lutkarske dramaturgije. (Mrki 2009: 8) Nadovezujui se na zakljuke
teoretiara Petra Bogatireva o dvosustavnosti kazaline umjetnosti (euk 2009: 14),
euk usporeuje sustav scenske lutke i lutkara kao kazalinu umjetnost koja se u
razliitim njenim oblicima ostvaruje pomou znakovlja proizalog iz poovjeene mrtve
tvari (lutke ili predmeta) i sustav ivog glumca koji se za ostvarivanje te iste umjetnosti
mora sluiti znakovljem proisteklim iz same ive ljudske (glumeve) supstancije. Upravo
animacija lutke oivljavanje neive tvari umijeem glumca lutkara, odreuje, prema
euku, bitnu razliitost dvaju znakovnih sustava i bitnu razliitost njihovih
dramaturgijskih osnova, ak i onda kad im je literarni (ili scenarijski) izvor isti. (euk
2009: 13) Za Milana euka lutka je, zahvaljujui animaciji, najmetaforiniji protagonist
scenskog zbivanja te bi se zato kazalite lutaka moglo, po njegovu miljenju, nazvati i
kazalitem metafore. Stoga bi, zakljuuje euk, dramaturgija u kazalitu lutaka morala
poeti od animacije, a pisac napisati djelo koje ima uvjete animacijske metaforike.
(euk 2009: 15, 22) Na koji je nain Milan euk ostvario uvjete animacijske metafo
Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka
FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154 147

rike kao pisac dramskih tekstova namijenjenih djejem lutkarskom kazalitu, pokazat
e rezultati analize odabranih igrokaza.
Primijenjena je morfoloka analiza lutkarskog komada kakvu predlae Erik Kolr
u knjizi Sto i jedno poglavlje o lutkarskoj reiji, a koja se bavi umjetnikim oznakama
komada, osobito njegovim jezikom, anrom, stilom, strukturom i njegovom lutkar
skou. (Kolar 1992: 15) Lutkarskost je pojam kojim Kolar definira posebnu osobinu
sastavaka lutkarsko-scenskoga izraza koja ukljuuje tekst, likovnost, glazbu i glumu, a
koja se najbolje izraava lutkom. Scenska realizacija lutkarskosti daje lutkarskoj
predstavi obiljeje tzv. lutkovnosti to je pojam koji obuhvaa sve imbenike koji
uvjetuju da se lutkarska predstava zasniva na posebnostima koje lutkarsku kazalinu
umjetnost ine zasebnom granom kazaline djelatnosti. (Kolar 1992: 6, Vigato 2007:
150) Oba pojma lutkarskost i lutkovnost znaenjem su u skladu s eukovim pojmom
animacijske metaforike.5
Animacijska metaforika prisutna je u analiziranim tekstovima u podnaslovima
igrokaza, popisima likova (osoba) i didaskalijama, te rjee u dijalozima.
Milan euk u podnaslovima svojih igrokaza, uz obiljeje vrste igrokaza, izrijekom
naglaava da se radi o tekstu namijenjenom izvoenju lutkama, odnosno upuuje da e
u scenskoj izvedbi biti potrebna animacija lutaka ili predmeta (kurziv M. V.):
Kapetan Nina
Novogodinja pria za djecu, lutke i lutkare, sastavljena malo od
rastuene zbilje, a malo od veselog sna. (Ruk, naslovnica)
Zlijevka meka od Roina mlijeka
Igra za lutke, djecu i glumce u 5 slika s epilogom. (euk 2010: 7)
Biciklistika trka
Novogodinja igra za ake, lutke i prometne znakove. (euk isto: 123)
Kobili i ptica sunana
Bajka za lutke i djecu prema narodnoj prii Kobili i Lakat-brade-pedalj-
mua (Ruk, naslovnica)
Ribar Palunko i njegova ena
Bajka za lutke i djecu. Prema istoimenoj prii Ivane Brli-Maurani za
kazalite lutaka priredio Milan euk. (Ruk, naslovnica)

5
U okviru pojma lutkarskosti Erik Kolr razlikuje animaciju oivljavanje neivih stvari, personifikaciju
ili poljuivanje stvari ili ivotinja pri emu stvari ili ivotinje mogu poprimiti samo unutranje ljudske osobine
ili mogu imati i odreene izvanjske ljudske znaajke, te antropomorfizaciju kao vii stupanj personifikacije,
koji podrazumijeva jo jae poljuivanje neivih stvari ili ivotinja, kao to je npr. autorovo oblaenje
ivotinja u ljudsku odjeu, a emu se pribjegava kad se inae naglaava ljudski okoli u kojem stvar ili
ivotinja ivi. (Kolar 1992: 21) Ovi pojmovi koriste se pri predstavljanju rezultata provedene analize tekstova.
 Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka
148 FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154

Kobac i eva
Drevna legenda o nenadmaivom strijelcu Wilhelmu Tellu, ispriana za
lutke i ake osnovce na nov nain. (euk isto: 135)
Sljedei dio teksta koji upuuje na njegovu lutkarsku izvedivost, odnosno
animacijsku metaforiku, jesu popisi likova (osoba). Predmeti (prometni znakovi,
tanjuri, kolai), ivotinje, biljke, prirodne pojave, mitoloka bia i osjeaji postaju u
eukovim igrokazima personificirane osobe u igri koje aktivno sudjeluju u dramskoj
radnji s osobama ljudskim biima:
Kapetan Nina
Osobe u igri (po redu pojavljivanja):
Gradski sat, Plavi noni leptir, Tamni prozor, Ninin ruiasti jastuk,
Nona svjetiljka. (Ruk.)
Zlijevka meka od Roina mlijeka
Osobe u igri (po redu izlaska na pozornicu):
Maak Barun, Pas Bandek, Krava Roa, Zlijevka meka, Sir Kavalir, Koka
oka, Gospa Rajica, Maestrov frak, Bomba od okolade, Torta od puna,
Baklava. (euk isto: 8)
Biciklistika trka
Osobe u igri: Golub sa kolskog krova, Jelen iz ume, Truba sa prometnog
znaka, Prometni znak. (euk isto: 124)
Kobili i ptica sunana
Osobe: Kamenokida, Drvoloma, Oja-aja, ptica sunana, Lakat-brade-
pedalj-mua, car podzemlja, Lisica, careva zvjerica i Sova, njena
prijateljica, Suncokret, uti cvijet, Zmija, Sluge i vojska cara podzemnoga.
(Ruk.)
Ribar Palunko i njegova ena
Osobe u predigri i meuigrama: Zora djevojka, Galeb ptica, Morska
djevica I., II. i III., Morski kralj, Zmija orijaka, majka sviju zmija, Ptica
orijaka, majka sviju ptica, Zlatna pela, majka sviju pela, svirci-morski
konjici. (Ruk.)
Vihor i poglavica Fazanovo pero
Lica: Vihor, Osama, Strah. (Ruk: 1)
Vojnik koji je dobro iao
Osobe u igri: Ribica Nesretnica, Ptica, Rumarin, ptije jato. (Ruk.)
Djed Jedimed i doktor Sveznalica
Osobe: Macan Mijaukovac, Pijetao kukurikavac, Magarac njakavac, Mi.
(euk isto: 50)
Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka
FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154 149

Kobac i eva
Runolist, planinski cvijet, eva. (euk isto: 136)
Drijemko i Ribica
Osobe: Drijemko, kuni pas uvar kojem je djevojica dala takvo ime jer
on najradije po danu drijema. (euk isto: 156)
Pomalo neobina proljetna zgoda6
Osobe u igri: Jutarnja ptica, Sumnjiavi vrtni patuljak, Jaglac pod
Smiljinim prozorom, Trideset i tri kajsijina cvijeta, Cvijet na vrhu, Snjeni
oblak, Smiljin prozor, Pogibeljan proljetni gost, Dimnjak, Proljetno
sunce. (euk isto: 70)
eukove didaskalije odlikuju se proznim, pripovjednim stilom te, uz referencijal
nu, sadre i poetsku funkciju. (Katni-Bakari 2003: 19, 26) Upravo su didaskalije oni
dijelovi analiziranih igrokaza u kojima, uz scenografske upute, posebno dolazi do
izraaja eukova animacijska metaforika, to se moe uoiti iz sljedeih ulomaka
tekstova (kurziv M. V.):
Kapetan Nina
Taj prozor ostaje u tami i usprkos tome to sa svoje visine moe vidjeti
gradsku luku i brodska jarbolja ukraena stotinama crvenih, plavih,
zelenih, utih i bijelih lampiona i lampionia. Iz daljine kao da mu
radosno namiguje ak i svjetionik, ali se on uporno opire tim pozivima (...)
kao da eli prkositi (...) Na samom je trgu, u trenutku kad ga ugledamo,
jedino ivo bie svjetlucav gradski sat na visoku eljeznom stupu. Zbog
neeg, moda ba i zbog zamraenog prozora, malo je zauen, gotovo
zabrinut. (Ruk: 1) Didaskalija: (u poluapatu) upuuje na oglaavanje
Gradskog sata koji se udi zato je jedan prozor zamraen na Staru
godinu. (Isto.)
Didaskalije uz pokrete Gradskog sata: (Izdui se sve do visine tamnog
prozora, a leptir uzleti za njim.) (...) (jednom kazaljkom kucne dva-tri puta
po staklu prozora.) (Ruk: 3)
Sat: (zaviri kroz prozor, poluglasno doziva) (...) (Upali se Nona svjetiljka s
veoma slikovitim sjenilom, na kojem su nacrtane samo plave i ruiaste
jedrilice.) (Ruk: 5)
Djevojica Nina ukljuuje se u dijalog: svaa se s Gradskim satom, Nonim
leptirom, Prozorom, Jastukom i Nonom svjetiljkom, ljuti se to tata ne
dolazi kui i eli tunu pjesmu s gitarom. Stoga Sat otima gitaru Mornaru
i prema didaskaliji: nagne se do njega i uzme mu gitaru prekinuvi ga usred
pjesme.) (Ruk: 10)

6
Tekst je tiskan kao radioigra za djecu i cvijee, uz napomenu da je izvorno bio pisan kao lutkarski igrokaz.
(euk 2010: 69)
 Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka
150 FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154

(arobna muzika. U trenutku svega nestane, ostane samo jastuk s

Ninom. Jastuk poprimi oblik lae s jedrima, a Nina se pretvori u kapetana,
ali zasad jo i kao kapetan spava, naslonjena na jarbol.) (...)
Radio-telegraf: (Iz mraka se pojavljuju mali pa sve vei zeleni krugovi radio-
valova.) (Ruk: 13)
Mornar (poinje tipkati po gitari kao po tasteru radio-telegrafa i govoriti
kao spiker) Ti-ti-ti ... Ti-ti-ti ... (Iz gitare stanu takoer izlaziti zeleni krugovi
radio-valova, irei se spajaju se s onima sa suprotne strane.) (Ruk: 14)
Kapetan Nina: Na vidiku okrugli greben Gradski sat ... (Sat s trga
poprimio je oblik grebena i pribliava se iz daleka jastuku-lai.) (Ruk: 17)
(Kad se ve ini da e udna jastuk-laa udariti u sat-greben, zamah vjetra
je uzdigne i prenese prijeko.) (Ruk: 18)
Biciklistika trka
U susret djeaku ide oivljeno krianje s prometnog znaka, i to u obliku i
veliini dviju ukrtenih brklji.) (euk isto: 131)
Juhasta zgoda
Te su are zapravo slika kineskog jedrenjaka zvanog dunka i kineskog
mornara koji upravo skuplja jedra. (...) [Mama] (Skine i stavi preda nj
traeni tanjur; kad hoe preliti juhu, zbiva se udo: slika na tanjuru oivi.)
(euk isto: 163)
Kobili i ptica sunana
Ivan se zaleti prema loncu, ali lonac mu proe iznad glave i zaustavi se
visoko u zraku.) (Ruk: 2)
Grujo: Skuhao bih ja i njemu i sebi orbu, da mogu. Ali ne mogu, jer me
lonac ne slua. (Lonac se u meuvremenu neopazice spusti na svoje
mjesto.)
Grujo: (Ide najprije do jednog pa do drugog leaja s namjerom da poravna
pokrivae, ali pokrivai se podignu i ponu plesati u zraku. Malo zatim i sve
se ostale stvari zdjele, tanjuri, viljuke, kaike, metla uhvate u to udno
vrzino kolo.) (Ruk: 5)
U replikama likova igrokaza Zlijevka meka od Roina mlijeka euk je primijenio i
antropomorfizaciju opisujui kola Zlijevku:
Milicionar: Koliko sam mogao vidjeti, niska je rasta, okrugle glave i plavih
oiju, a imala je na sebi ukastosmeu haljinu. (euk isto: 19)
Mala Enica: Kako je taj kola krasan! Ima ak i oi i usta!? I krasnu utu
haljinu. Izgleda kao prava pravcata beba. (euk isto: 40)
Strukturom neuobiajenom za djeji igrokaz odlikuje se eukova scenska pria
Veer crvenih pjega, Balet-pantomima na muziku Claudea Debussyja Djeji kuti. eukov
Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka
FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154 151

teorijski tekst Kazalite lutaka i dijete donosi neke misli koje je autor ugradio u tekst
scenske prie Veer crvenih pjega: Lutka je u (djejem) svijetu jedan od glavnih protago
nista, ona je za pokretanje dogaaja od kojih se sastoji djetetova zbilja vana isto toliko
koliko i samo dijete i upravo stoga lutkino je kazalite podjednako za djevojice i za djeake
neka vrsta prirodnog nastavka djeje sobe pune ostvarenih i jo neostvarenih pria i igara,
() ono je i raskoan izlog prepun najudesnijih igraaka, koje kao pod arobnim tapiem
ponu ivjeti u svem sjaju na sam djetetov pogled. Jednom rijeju: ako se dijete kao mali,
ali potpuni ljudski subjekt najbolje i najpotpunije moe izraziti i ostvariti u igri, onda je
lutkino kazalite zacijelo vrlo vjerodostojan zaviaj njegova nagona za igrom zaviaj u
kojem ga toliko i ne impresioniraju sama uda lutkinih preobrazbi (takva su uda djetetu
sama od sebe razumljiva, jer su sastavni dio njegova shvaanja zbilje), koliko injenica da
se sve zbiva onako kako bi se u njegovu malom svijetu uvijek i svagda moralo zbivati, to
jest da se sve zbiva po zakonima njegova svijeta. (euk 2009: 67)
Usmjerenje na lutkarskost izvedivost animacijom lutaka, koja ukljuuje glazbu,
prisutna je u ovom tekstu poevi od podnaslova i podataka na naslovnici rukopisa
(kurziv M. V.):
Veer crvenih pjega
Balet-pantomima na muziku Claudea Debussyja Djeji kuti
Scenska pria: Milan euk. Koreografija: Milana Putar. (Ruk, naslovnica)
Meu osobama u igri nalaze se djeje igrake i snjene pahuljice: Harlekin, Veliki
slon, Najdraa lutka, Mali pastir, Galivok (lutak Crnac), Snjene pahuljice te jo
kojekakvi manji i vei slonovi, medvjedi i medvjedii, svakojake lutke i igrake. (Isto.)
Personifikacijom oivljavaju djeji strah, no i dan, djeji krevet i hunjavica: soba
ima tako mranih zakutaka da katkad iz njih vreba djeji strah. Prozora nema pa i no i
dan ulaze u nju kroz iroka balkonska vrata (...). Ta su vrata zatvorena. Zar zato to je
no? Da, svakako, ali jo vie zato to je vani studeno, a na krevet je navalila estoka
hunjavica. (...) Najvie nam se svia to to je (krevet) plav i veseo, iako ima hunjavicu.
(Ruk: 1)7
Pisac nabraja igrake u sobi meu kojima je nekoliko najvanijih: itava obitelj
lutaka, veliki harlekin s visokim crno-bijelim tuljcem na glavi, druga lutka koja gladi
mecu, trea marljivo neto ije na majunom stroju za ivanje, a etvrta je odlutala meu
pravo krdo slonova (naravno, onih iz prodavaonice igraaka). (Isto.)
Klavir se oglaava: Ovdje smo samo mi, nijeme stvari i igrake. Bez njenih prstia ne
znamo ni svirati, ni igrati se. (...) Doktor svira, vani poinje snijeiti. U tom se asu budi
harlekin. Trlja oi, rastee se pa ustane i poe prema velikom ogledalu to visi na zidu. (...)

7 Budui da je rije o scenskoj prii, dakle tekstu namijenjenom izvoenju na pozornici, ovakvi dijalozi
mogu se interpretirati i kao dijalogini monolozi kojima lik razgovara sa zamiljenim sugovornikom
(dramskim likom, itateljem ili gledateljem), odnosno postavlja sebi pitanja i sam odgovara na njih. (prema
Katni-Bakari 2003: 29) U isto vrijeme taj je lik pripovjeda koji se u lutkarskom igrokazu pisanom i
izvedenom pojavljuje u skladu s epskim principom lutkarske dramaturgije. (usp: Vigato 2008: 480)
 Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka
152 FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154

Osvre se na sve strane, zaviruje u svaki kutak, zavlai se pod klavir, ali nikako da nae
svoju iljastu kapu bez koje ne bi bio ono to jest. (Ruk: 4)
euk koristi autoreferencijalnost (Katni-Bakari 2003: 204) uvoenjem malog
kazalita lutaka u scensku priu. Uz balkonska vrata nalazi se udesna igraka:
Prepoznajete je, zar ne? Pa da, to je malo, kuno kazalite lutaka. Pozornica je zastrta.
(...) Uto se otvara zastor male lutkine pozornice i vidi se divan kreveti, natkrit
baldahinom, s kojeg se sputa dvodijelna zavjesa prozirne bijele tkanine, pri dnu bogato
nabrana i skupljena u kitnjasti vor. Na tom krevetiu lei mala najdraa lutka male
bolesnice. (...) lutka slua, ustaje, mae, harlekin odmahuje (...) Snjene pahuljice
odjednom kao da su se preobrazile, postale male razigrale djevojice koje vire kroz staklena
okna balkonskih vrata pa ulijeu u sobu i mole doktora da i za njih neto odsvira, tako
poinje Ples pahuljica. (Ruk: 1, 67)
U slikovnici se pokrene mali pastir, izae iz knjige, te svirajui ide od jedne do druge
ive igrake i sve ih potie da zapleu. Otvara se prostor male ginjolske pozornice i
najdraa lutka opet oivi. (Ruk: 78)
Ne udi to je euk povezao slikovnicu i upravo ginjolsku (a ne marionetsku)
pozornicu u svojem igrokazu. Objanjenje za to ponudio je tekstom Kazalite lutaka i
slikovnica, u kojem raspravlja o slikovnikom likovnom postupku u lutkarskim
predstavama. euk dri da slikovniki likovni postupak mnogo ee nalazimo u
predstavama runih lutaka (ginjola, javajki ili lutaka-maski), nego u marionetnim zbog
temeljne razlike izmeu rune lutke i marionete: lutka-marioneta je po samoj svojoj
prirodi nadstvarna pa joj nije potrebna neka osobita likovno-prostorna ekspozicija, dok
je runoj lutki neophodna likovno-prostorna ekspozicija to e joj omoguiti postupno
osvajanje scenskog prostora, zakljuuje euk. (euk 2009: 69)

4. Zakljuak
Predstavljene odrednice djejeg igrokaza, jednog od triju anrova djeje knjievnosti,
dolaze do izraaja i u djejem lutkarskom igrokazu, jednoj od njegovih osebujnih vrsta.
Animacija, bitno obiljeje lutkarskog izraza, ukljuena je u djeje igrokaze Milana euka
animacijskom metaforikom, najizrazitije u didaskalijama kojima je imanentno autororovo
upuivanje na nain scenske izvedbe dramskog (ovdje lutkarskog) teksta. Analiza
eukovih tekstova pokazala je da je rije o autoru koji je svojim igrokazima praktino
potvrdio svoje teorijske zamisli, te se moe zakljuiti da se njegove teorijske postavke u
podruju lutkarstva odraavaju u vlastitim tekstovima pisanim za kazalite lutaka. Milan
euk, priznati zaetnik hrvatske teorije lutkarstva, time je, kao knjievnik, obiljeio i
viestoljetnu povijest hrvatske djeje dramske knjievnosti.
Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka
FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154 153

Izvori
euk, Milan, Kapetan Nina (Novogodinja pria za djecu, lutke i lutkare, sastavljena od
malo rastuene zbilje, a malo od veselog sna), rukopis igrokaza, arhiv Gradskog
kazalita lutaka Rijeka.
euk, Milan, Vihor i poglavica Fazanovo pero (Novogodinja bajka u kojoj ima i zbilje),
rukopis igrokaza, arhiv Gradskog kazalita lutaka Rijeka.
euk, Milan, Veer crvenih pjega, Balet-pantomima na muziku Claudea Debussyja Djeji
kuti. Scenska pria, rukopis igrokaza, arhiv Gradskog kazalita lutaka Rijeka.
euk, Milan, Ribar Palunko i njegova ena. Bajka za lutke i djecu, rukopis igrokaza, arhiv
Gradskog kazalita lutaka Rijeka.
euk, Milan, Kobili i ptica sunana (Bajka za lutke i za djecu prema narodnoj prii Kobili i
Lakat-brade-pedalj-mua), rukopis igrokaza, arhiv Gradskog kazalita lutaka
Rijeka.
euk, Milan, Vojnik koji je dobro iao, rukopis igrokaza, arhiv Gradskog kazalita lutaka
Rijeka.
euk, Milan, Kapetan Nina, izvorni igrokazi za kazalite lutaka, Meunarodni centar za
usluge u kulturi, Zagreb, 2010.
Heimovi, Branko (ur.), Repertoar hrvatskih kazalita: 1840-1860-1980, Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, Globus, Zagreb, 1990.
Heimovi, Branko (ur.), Knj. 3: Repertoari, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
AGM, Zagreb, 2002.
Skok, Joa (ur.), Izbor recitacija i igrokaza za sveanosti u osnovnoj koli, kolska knjiga,
Zagreb, 1968.

Literatura
Bauer, Ludwig, Dramaturgija pravljice in lutkovno gledalie, Otrok in knjiga, 33,
2006., br. 67, str. 3441.
Crnkovi, Milan, Igrokaz u povoju, u: Hrvatska djeja knjievnost do kraja 19. stoljea,
kolska knjiga, Zagreb, 1978., str. 152154.
euk, Milan, Lutkari i lutke, Ogledi i osvrt, Zajednica profesionalnih pozorita Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1981.
euk, Milan, Lutkari i lutke, Meunarodni centar za usluge u kulturi, Zagreb, 2009.
Dikli, Zvonimir, Teak, Dubravka, Zalar, Ivo, Igrokazi, Pojam i znaenje, u: Primjeri iz
djeje knjievnosti, DiVi, Zagreb, 1996., str. 325326.
Duji, Lidija, Lutka z besedilom okoli vratu, Otrok in knjiga, 33, 2006., br. 67, str. 2734.
Grgievi, Marija, Pjesnik s lutkom, u: euk, Milan, Lutkari i lutke, Meunarodni
centar za usluge u kulturi, Zagreb, 2009., str. 249254.
 Maja Verdonik, Lutkarski igrokazi Milana euka
154 FLUMINENSIA, god. 23 (2011) br. 1, str. 143-154

Hranjec, Stjepan, Djeji igrokaz, u: Pregled hrvatske djeje knjievnosti, kolska knjiga,
Zagreb, 2006., str. 29.
Katni-Bakari, Marina, Stilistika dramskog diskursa, Vrijeme, Zenica, 2003.
Kolr, Erik, Sto i jedno poglavlje o lutkarskoj reiji, Zajednica kulturnoumjetnikih
drutava Zagreba, Scena kazalinih amatera, Zagreb, 1992.
Kroflin, Livija (ur.), Predgovor, u: euk, Milan, Kapetan Nina, izvorni igrokazi za
kazalite lutaka, Meunarodni centar za usluge u kulturi, Zagreb, 2010.
Mrki, Borislav, Galijot jugoslavenskog lutkarstva, u: euk, Milan, Lutkari i lutke,
Meunarodni centar za usluge u kulturi, Zagreb, 2009., str. 710.
Pavis, Patrice, Pojmovnik teatra, Akademija dramske umjetnosti, Zagreb, Centar za
dramsku umjetnost, Zagreb, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2004.
Skok, Joa, anrovske odrednice djejeg igrokaza, u: Od rijei do igre, Izbor iz dramskih i
lutkarskih tekstova, kolska knjiga, Zagreb, Jugoslavenski festival djeteta,
ibenik, 1985., str. 248257.
Skok, Joa, Autorski pripomenak, u: Harlekin i Krasuljica, Antologija hrvatskog djejeg
igrokaza, Naa djeca, Zagreb, 1990., str. 385386.
Skok, Joa, Juraj Dijani i poetci hrvatske djeje kajkavske knjievnosti, u: Izvori i izbori
iz hrvatske djeje knjievnosti, Tonimir, Varadinske Toplice, 2007., str. 512.
Teak, Dubravka, arolija igrokaza, u: Stahuljak, Vinja, Bijeli zec i drugi igrokazi,
kolska knjiga, Zagreb, 2006., str. 313319.
Vigato, Teodora, Lutkarski izraz u teatrabilnim oblicima folklora, Narodna umjetnost,
44, 2007., br. 2, str. 147165.
Vigato, Teodora, Principi lutkarske dramaturgije u Kazalitu lutaka Zadar, Croatica et
Slavica Iadertina, IV, 2008., str. 479495.

SUMMARY
Maja Verdonik
MILAN EUKS PUPPET THEATRE PLAYS
The paper discusses the importance of childrens theatre plays for puppet theatre, often neglected
in childrens literature theory because of its perfomative nature. Considering elements of
animation as the starting point the paper analyses selected puppet theatre plays written by Milan
euk, Croatian author also known as the author of Croatian puppet theatre theory, with the
purpose to explore their complementarities. The conclusions show interconnection between
theoretical postulates and literary work, reflected in animation being the main characteristic of
puppet theatre.
Key words: childrens puppet theatre play; metaphor in puppet animation; Milan euk