1

1. Pravna vrela ugovornog prava, trgovaki obiaji, uzance, redoslijed primjene

pojedinih pravnih vrela, znaenje sudske prakse
Pod izvorima trgovakog prava podrazumijevamo razliite oblike u kojima se izraavaju
pravna pravila. Trgovako pravo sastoji se od dijelova koji ureuju, po sadraju, razliite
odnose, tj STATUSNE i UGOVORNE. Statusni dijelovi trgovakog prava ureuju poloaj
pravnih subjekata propisima koji dobrim dijelom imaju prisilno znaenje, dok se ugovorni dio
ureuje voljom i aktima samih subjekata trgovakog prava. Od klasinih izvora prava za
trgovako pravo moramo uzeti u obzir sudsku praksu i pravnu znanost. Osim propisa,
autonomnog prava, sudske prakse i znanosti, pod izvorima naeg trgovakog prava
podrazumijevamo:
- propise opi pravni akti koje donose ovlatena tijela kojima se ureuju drutveni odnosi,
stvaralac je zakonodavno tijelo ustav, zakoni i podzakonski akti
- autonomno trgovako pravo pravne norme koje stvaraju subjekti trgovakog prava
samostalno u okvirima koje im doputa zakonodavac: - trgovaki obiaji podrazumijeva
naine postupanja za koje razumne osobe istog svojstva kada se nau u istoj situaciji kao
ugovorne stranke redovito smatraju da se imaju primijeniti na sklapanje njihovih ugovora; -
uzance kodificirani poslovni obiaji a kodifikaciju obavljaju i objavljuju ovlatena tijela.
Uzance donose poslovna udruenja, komore, burze
- sudsku i arbitranu praksu obuhvaa kompletno sudovanje sudova, to je niz sudskih
odluka kojima se norma primjenjuje na isti nain
- pravnu znanost utjee na zakonodavca, na sudsku (arbitranu) praksu, na stvaranje i
odgoj pravnika i ostalih djelatnika
- akte pojedinih gospodarskih tijela zakonodavac doputa da odreene pravne norme
donose ovlatene gospodarske organizacije (npr.HGK), njihova udruenja ili druga tijela, a te
su norme obvezne za sve
- redoslijed primjene izvora trgovakog prava kod primjene pravnih normi nuno je
pridravati se hijerarhije primjene izvora trgovakog prava unutar pravnih normi kojega je
jedna norma via od druge, pa nia norma ne smije biti proturjena vioj. Redoslijed
primjene: 1. ugovor ako je u skladu s prisilnim propisima, 2. posebne uzance, 3. posebni
dobri poslovni obiaji, 4. ope uzance, 5. opi dobri poslovni obiaju, 6. dispozitivni propisi
trgovakog prava, 7. pravna pravila Hrvatskog trgovakog zakona, 8. pravna pravila Opeg
graanskog zakonika, 10. sudska praksa, 11. pravna znanost.

2. Jedinstvo i dualitet u reguliranju ugovornih odnosa trgovakih ugovora i ostalih

ugovora obveznog prava
Zakon o obveznim odnosima (ZOO) utvruje jedinstvena pravila obveznog prava koja vrijede
za sve. Iznimno se odreene norme ograniavaju samo na odnose izmeu pravnih osoba, ili
samo na odnose izmeu graana. ZOO se temelji na naelu jedinstva, a ne dvojnosti
obveznopravnih odnosa, s odstupanjem od toga naela gdje priroda stvari to zahtijeva. ZOO
nije jedini izvor prava, pa se na pravne poslove u gospodarstvu primjenjuju i drugi izvori
(poslovni obiaji, uzance) koji se redovito ne primjenjuju u graanskopravnim odnosima.

3. O pojmu trgovakog ugovora

Trgovaki ugovori, jesu ugovori to ih sklapaju trgovci meu sobom u obavljanju djelatnosti
koje ine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

4. Zakonska regulacija kamata

Zakon o kamatama ureuje obraunavanje i plaanje zateznih kamata kada dunik kasni s
ispunjenjem novanih obveza.
Novanim obvezama iz stavka 1. ovoga lanka smatraju se i porezi, prirezi, carine, pristojbe,
doprinosi i drugi javni prihodi.
Ovim se Zakonom odreuju najvie doputene stope ugovorne kamate u novanim
obvezama izmeu pravnih, te pravnih i fizikih osoba koje stupaju u vjerovniko-dunike
odnose kao i obraunavanje i plaanje kamata na vie plaene javne prihode.
 2
Stopa zatezne kamate kada dunik kasni sa ispunjenjem novane obveze ne moe biti via
od stope zatezne kamate koje na preporuku Odbora za utvrivanje kamatnih stopa uredbom
propie Vlada Republike Hrvatske.
Stopa ugovorne kamate u novanim obvezama izmeu pravnih, te pravnih i fizikih osoba
koji stupaju u vjerovniko-dunike odnose ne moe biti via od najvie doputene ugovorne
kamatne stope koju na preporuku Odbora za utvrivanje kamatnih stopa uredbom propie
Vlada Republike Hrvatske.

5. O ispunjenju obveza iz trgovakih ugovora s posebnim osvrtom na plaanja

Ispunjenjem obveza otpada i razlog daljnjeg postojanja obveznog odnosa. Ispunjenje je
prestanak obveznopravnog odnosa valjanim ispunjenjem dune inidbe od strane dunika.
Ispunjenje je redoviti, najei i za strane u obveznom pravu najpogodniji nain prestanka
obveza. Pri ispunjenju postoje opa pravila o ispunjenju koja smatramo potreptinama za
valjano ispunjenje obveza, a odnose se na:
- subjekti ispunjenje ispunjenje se po pravilu izvrava vjerovniku, ali i onoj osobi koju je
odredio zakon, sudska odluka ili koja je utvrena ugovorom izmeu vjerovnika i dunika,
osnosno koju je odredio sam vjerovnik. Redoviti subjekt koji ispunjava obvezu je dunik, ali
umjesto njega moe je ispuniti netko trei
- predmet ispunjenja dunik je obvezan ispuniti upravo onu inidbu koja ini sadraj
obveze. Dunik ne moe umjesto dune inidbe ispuniti neto drugo, niti to moe vjerovnik
zahtijevati
- vrijeme, mjesto i nain ispunjenja ako je rok odreen, dunik mora ispuniti obvezu u
roku. Ako rok nije odreen, a svrha posla, priroda obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju
stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik moe traiti odmah ispunjenje obveze, a dunik moe
zahtijevati da vjerovnik odmah primi ispunjenje.
Ako se novane obveze plaaju posredovanjem banke u kojoj vjerovnik ima svoj raun, a
strane nisu drukije odredile, smatra se da je dug namiren kada banci u kojoj se vodi raun
vjerovnika stigne novana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dunikove banke za
odobrenje vjerovnikova iznosa naznaenog u nalogu.
Kad je ugovorom predvieno plaanje potom, pretpostavlja se da je uplatom dunog iznosa
poti dunik namirio svoju obvezu, a ako plaanje putem pote nije izriito ugovoreno, dug je
namiren kada vjerovnik primi novanu doznaku. Kada je propisom ili ugovorom predvieno
plaanje ekovnom uplatnicom na odreeni raun, smatra se da je isplata izvrena u
trenutku dunikove uplate dunog iznosa ekovnom uplatnicom u korist oznaenog rauna.
Novane obveze ispunjavaju se u mjestu u kojem vjerovnik ima sjedite, odnosno
prebivalite ili boravite. Pri virmanskom plaanju novane obveze ispunjavaju se u mjestu
sjedita banke (organizacije) gdje se vode vjerovnikova novana sredstva.
 3
6. Sredstva za osiguranje plaanja mjenica, ek, akreditiv, zadunica, fiducija,
bankarsko jamstvo

Mjenica je vrijednosni papiri po naredbi na temelju zakona; vrsta obligacijskog vrijednosnog

papira ija je gospodarska funkcija u dunikovu davanju osiguranja plaanja vjerovniku uz
dunikovo preuzimanje apstraktne novane obveze prema vjerovniku, ije ispunjenje
dospijeva prema naznaci na samoj mjenici.
Bitni sastojci mjenice odreeni su Zakonom o mjenici, i papir kojem nedostaje makar jedan
od tih sastojaka u trenutku izdavanja ne moe se uzeti kao mjenica. Svaka mjenica mora
sadravati oznaku da je mjenica napisanu u samom slogu isprave, bezuvjetni uput ili
obeanje da se plati ili da e se platiti odreena svota novca, ime onoga kome se ili po ijoj
se naredbi mora platiti (remitent), oznaku dana i mjesta izdanja mjenice, potpis onoga tko
izdaje mjenicu.
S obzirom na broj osoba postoje dvije vrste mjenica: trasirana mjenica i vlastita mjenica. S
obzirom na nain odreivanja dospijea mjenine obveze postoje mjenica a dato, mjenica na
odreeno vrijeme od izdanja, mjenica na odreeno vrijeme od vienja i mjenica po vienju.

ek je vrsta obligacijskog vrijednosnog papira kojim izdatnik (trasant) nalae trasatu plaanje
svote naznaene u eku iz svoga (trasantovog) pokria kod trasata pri emu u hrvatskom
pravu trasat moe biti samo banka. ek je prvenstveno plateno sredstvo jer njime trasat
disponira svojim novcem koji ima kod drugoga (banke). Razlike u funkciji mjenice i eka
vidljive su i iz naina na koji se odreuje dospijee trabine iz mjenice, odnosno na koji je
odreeno dospijee trabine iz eka. Izdatnik mjenice moe odrediti dan kada mjenica
dospijeva ili razdoblje ijim istekom mjenica dospijeva, dok ek dospijeva po vienju, a
isprava u kojoj bi dospijee bilo drukije oznaeno ne vrijedi kao ek.

Akreditiv je pojam koji se najee rabi da bi se njime oznaio odnos izmeu dunika
plaanja kao osobe koja banci daje nalog za otvaranje akreditiva, banke koja otvara akreditiv
i dunikova vjerovnika kao korisnika akreditiva, koji otvaranjem akreditiva stjee potraivanje
akreditivne svote od banke koja je otvorila akreditiv.
O akreditivu se esto govori kao o trostranom odnosu iako se mogu razluiti i odvojeno
promatrati dva pravna odnosa: izmeu nalogodavca i banke i izmeu banke i korisnika. Ono
to ovaj odnos individualizira prema drugim pravnim odnosima jest obveza banke prema
korisniku koja sadri vie posebnih tono odreenih obiljeja. Otvaranjem akreditiva banka
se obvezuje korisniku isplatiti odreenu novanu svotu ili akceptirati ili negocirati mjenicu ako
korisnik do isteka roka naznaenog u akreditivu ispuni uvjete koji su u njemu naznaeni.
S obzirom na sadraj i obiljeja banine obveze prema korisniku akreditiva postoji vie
podjela i vrsta akreditiva: obini i dokumentarni akreditiv, opozivni i neopozivni akreditiv,
isplatni, akceptni i negocijacijski akreditiv, revolving akreditiv, packing akreditiv, red clause
akreditiv, akreditiv s odgoenim plaanjem. Posebno treba spomenuti stand by akreditiv, koji
je blii bankarskoj garanciji nego akreditivu.

- ZADUNICA isprava na temelju koje dunik na kojoj je javno otvoren njegov potpis daje
svoju suglasnost da se radi naplate potraivanja odreenog vjerovnika zaplijene odreeni ili
svi rauni koje dunik ima kod pravnih osoba
- bjanko zadunica je isprava temeljem koje trgovac - dunik na kojoj je javno ovjeren njegov
potpis daje svoju suglasnost da se radi naplate vjerovnikova potraivanja zaplijene odreeni
ili svi rauni dunika kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa pri emu e
svota biti naknadno upisana u ispravi
Razlike od obine zadunice
1. U bjanko zadunici ne moraju biti naznaeni osoba vjerovnika, kao ni svota dune trabine
2. Bjanko zadunicu moe izdati samo trgovac
3. Bjanko zadunica moe se izdati samo s naznakom najvie svote, odnosno jednog od
propisanih apoena
4. Bjanko zadunicu ne sastavlja sam dunik (to ini kod obine zadunice), nego se moe
izdati samo na propisanom obrascu
 4
Ako dunik dobrovoljno ne ispuni svoju obvezu po dospijeu, vjerovnik koji posjeduje
zadunicu, ovlaten je istu dostaviti na naplatu pravnoj osobi koja obavlja poslove pravnog
prometa (uputiti zahtjev za naplatu zadunice).
Fiducija je ugovor pri kojem jedna stranka (fiducijant) prenosi neko pravo na drugu osobu
(fiducijar) i pri tome ugovara da poslije postizanja odreenog cilja fiducijar ponovno prenese
to isto pravo natrag na fiducijanta. Zapravo se tu radi o dva ugovora: o ugovoru o prijenosu
prava i o ugovoru o ogranienju gospodarskog uinka prijenosa, tj. ugovora o vraanju
prava. Praktina primjena ovog instituta je ustupanje (cesija) radi osiguranja.
 5
BANKARSKO JAMSTVO
Bankarsko jamstvo je svaka obveza na plaanje odreenoga novanog iznosa, bez obzira
na to kako je nazvana, na pisani zahtjev korisnika i uz podnoenje banci dokumenata, ako su
navedeni u jamstvu.
Bankarsko jamstvo je samostalna obveza banke neovisna o osnovnom poslu.
Jamstvo mora biti izdano u pisanom obliku.
Banka namiruje obvezu iz jamstva u novcu i u sluaju da se jamstvom osigurava nenovana
obveza.
Ako bankarsko jamstvo sadri uglavu bez prigovora, na prvi poziv ili sadri rijei koje
imaju isto znaenje, banka ne moe isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao
dunik moe isticati prema korisniku po osiguranoj obvezi.
Nalogodavac je duan platiti banci svaki iznos koji je banka platila po osnovi jamstva izdanog
s navedenom uglavom.
Korisnik jamstva duguje nalogodavcu iznos primljen po osnovi jamstva na koji inae ne bi
imao pravo zbog opravdanih prigovora nalogodavca.

7. Cesija
Cesija je ustup, ustupanje trabine, prijenos otuive trabine s dosadanjeg vjerovnika
(cedent) na novog vjerovnika ( cesionar), a dunik (cessus) i trabina ostaju isti. Mogui
pravni temelj cesije jesu ugovor, zakon i sudska odluka. Svaka cesija je akcesorni pravni
posao kojem prethodi neki glavni posao, tako da razlozi cediranja mogu biti vrlo razliiti, npr.
plaanje duga, kupnja, darovanje, ustupanje na ime zaloga itd.
Kod cesije postoje tri temeljna odnosa i tri subjekta, iako je cesija dvostrani pravni posao, i to:

1. odnos cedent dunik, u kome stari i novi vjerovnik sklapaju ugovor o cesiji i za prijenos
trabine nije potreban pristanak dunika, nego je cedent samo duan obavijestiti dunika o
obavljenom ustupanju. Ova obavijest (notifikacija) osim praktinih ima i pravne uinke, i
dunik do obavijesti moe valjano platiti samo starom vjerovniku, a nakon primljene
obavijesti samo novom vjerovniku. U sluaju viestrukog ustupanja (sukcesivna cesija), ako
je cedent ustupio istu trabinu raznim osobama, vrijedi naelo prioriteta obavljene
notifikacije, tj. od vie cesionara dunik mora ispuniti svoju obvezu ne onome kome je cesija
prije uinjena, nego trabina pripada onom cesionaru o kome je cedent prvo obavijestio
dunika;
2. odnos cesionar dunik, u kome cesionar ima prema duniku ista prava i po obujmu i po
sadraju kao i cedent do ustupanja, a uz glavnu trabinu na njega prelaze i sva sporedna
prava. Dunik moe protiv cesionara istai ne samo prigovore koje ima prema njemu kao
takvom, nego i sve prigovore koje je mogao istai protiv cedenta do saznanja o ustupanju;
3. odnos cedent cesionar ovisi o tome je li cesija naplatna ili nenaplatna, o emu ovisi
odgovara li cedent samo za veritet (istinitost, postojanje) trabine, tj. odgovara da ustupljena
trabina stvarno postoji, odnosno odgovara li i za bonitet (naplativost) trabine. Kod naplatne
cesije cedent odgovara za veritet uvijek, a za bonitet kad je tu ugovoreno, a kod nenaplatne
cesije ne odgovara ni za veritet ni za bonitet, a cesija navedena u to. 1. 3. je redovita
cesija (cessio regulare) ije se ope odredbe odnose i na posebne oblike cesije: cesija
umjesto ispunjenja, cesija zbog naplaivanja i cesija zbog osiguranja;
4. cesija je institut civil lawa, a u engleskom pravu ona se naziva assignment.

8. Kompenzacija i kompenzacijski poslovi (ugovori o zamjeni)

Kompenzacija ili prijeboj je prestanak obveze obraunavanja protutrabine s trabinom.
Dunikova e obveza prestati prijebojem samo ako je dunikova protutrabina po visini
jednaka vjerovnikovoj trabini. Ako su meusobne trabine nejednake, prijebojem prestaje
ona koja je manja, dok razliku vjerovnik ima pravo zahtijevati, a dunik podmiriti. Do prijeboja
moe doi na osnovi ugovora, na osnovi zakona ili po samom zakonu. U skladu s tim
osnovama, razlikuju se sporazumni prijeboj, jednostrani prijeboj i prijeboj po samom zakonu.
Sporazumni ili dobrovoljni prijeboj zasniva se na sporazumu ugovornih strana da svoje
meusobne trabine prebiju, odnosno kompenziraju. Jo se naziva i ugovornim prijebojem ili
ugovornom kompenzacijom.
 6
Jednostrani prijeboj nastaje izjavom volje jedne strane nakon to su ispunjene zakonom
predviene pretpostavke. Te su pretpostavke uzajamnost, dospjelost, istovrsnost i utuivost
trabine. Prijeboj po samom zakonu nastupa izravno po samom zakonu, a volja stranaka je
irelevantna. Nae ga pravo ne poznaje.
Trabine koje potjeu iz odreenih u naem zakonodavstvu taksativno navedenih
obveznopravnih odnosa ne mogu prestati prijebojem. To su:
1. trabine koje se ne mogu zaplijeniti odnosno prisilno izvriti, kao npr. socijalne pomoi,
stipendije, naknade zbog tjelesnog oteenja i dr.;
2. trabine nastale namjernim uzrokovanjem tete;
3. trabine stvari ili vrijednosti stvari koje su duniku dane na uvanje ili posudbu ili ih je
dunik bespravno oduzeo, odnosno zadrao;
4. trabine naknade tete, nanesene oteenjem zdravlja ili prouzroenjem smrti i trabine
na osnovi zakonske obveze uzdravanja.
Zajedniko je obiljeje kompenzacijskih poslova to da se radi o ugovorenoj praksi vezivanja
uvoza robe za izvoz robe koja se ne plaa u novcu. Rije je o razvijenoj praksi razmjene,
trgovine bez naknada u novcu.

Ugovorom o zamjeni svaki se ugovaratelj obvezuje prema svom suugovaratelju predati mu

stvar u vlasnitvo.

Objekt zamjene mogu biti i prenosiva prava.

Iz ugovora o zamjeni nastaju za svakog ugovaratelja prava i obveze koja iz ugovora o

kupoprodaji nastaju za prodavatelja.

9. Cijena kod ugovora o kupoprodaji

Cijena je vrijednost stvari izraena u novcu. Cijena mora biti odreena ili odrediva. Odreena
cijena ustanovljena je u fiksnoj svoti (npr.10 kn za 1 kg jabuka), dok je cijena odrediva ako
ugovor sadri dostatno podataka pomou kojih bi se ona mogla odrediti. Cijena je bitan
sastojak prodaje, pa ako ona nije odreena ili odrediva, ugovor nije valjan. Pod razumnom
cijenom smatra se tekua cijena u vrijeme sklapanja ugovora, a ako se ona ne moe utvrditi,
onda cijena koju utvruje sud prema okolnostima sluaja. Kada se radi o cijeni koju je
propisao nadleni organ, kupac duguje samo iznos propisane cijene, premda je ugovorena i
vea cijena. Strane se mogu sporazumjeti da cijenu odredi neka trea osoba, a ako ona
nee ili ne moe odrediti cijenu po naem pravu ostaju dvije mogunosti: - ugovaratelji se
naknadno trebaju sloiti o odreivanju cijene, - ugovaratelji mogu ugovor raskinuti. Ako ne
uine ni jedno ni drugo smatra se da je ugovorena razumna cijena. Ako se ugovorom
odreivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaratelju, smatra se da takva odredba nije ni
ugovorena, a kupac duguje cijenu kao u sluaju kad cijena nije odreena.

Kad cijena nije odreena

Ako ugovorom o kupoprodaji cijena nije odreena, a ni ugovor ne sadri dovoljno podataka s
pomou kojih bi se ona mogla odrediti, ugovor nema pravni uinak.

Kad trgovakim ugovorom o kupoprodaji cijena nije odreena, niti u njemu ima dovoljno
podataka s pomou kojih bi se ona mogla odrediti, kupac je duan platiti cijenu koju je
prodavatelj redovito naplaivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kad ove nema, razumnu
cijenu.

Pod razumnom cijenom smatra se tekua cijena u vrijeme sklapanja ugovora, a ako se ona
ne moe utvrditi, onda cijenu koju utvruje sud prema okolnostima sluaja.
 7
Kad je ugovorena via cijena od one koju je za odreenu vrstu stvari propisalo nadleno
tijelo, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je ve isplatio ugovorenu cijenu, ima
pravo zahtijevati povrat razlike.

Kad je ugovorena tekua cijena, kupac duguje cijenu utvrenu slubenom evidencijom na
tritu mjesta prodavatelja u vrijeme kad je trebalo doi do ispunjenja.

Ako takve evidencije nema, tekua se cijena odreuje na temelju elemenata s pomou kojih
se prema obiajima trita utvruje cijena.

Ako trea osoba kojoj je povjereno odreivanje cijene nee ili je ne moe odrediti, a
ugovaratelji se ne sloe naknadno o odreivanju cijene niti ugovor raskinu, smatrat e se da
je ugovorena razumna cijena.

Odredba ugovora kojom se odreivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaratelju smatra
se kao da nije ni ugovorena i tada kupac duguje cijenu kao u sluaju kad cijena nije
odreena.

10. Vrijeme i mjesto isporuke kod ugovora o kupoprodaji

Prodavatelj je duan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predvienom ugovorom.

Prodavatelj je ispunio obvezu predaje kupcu, u pravilu, kad mu stvar urui ili preda ispravu
kojom se stvar moe preuzeti.

Kad je ugovoreno da e se predaja stvari izvriti u tijeku stanovitog razdoblja, a nije

odreeno koja e strana imati pravo odrediti nadnevak predaje u granicama toga razdoblja,
to pravo pripada prodavatelju, osim kad iz okolnosti sluaja proizlazi da je odreivanje
nadnevka predaje ostavljeno kupcu.

Kad nadnevak predaje stvari kupcu nije odreen, prodavatelj je duan izvriti predaju u
razumnom roku nakon sklapanja ugovora, s obzirom na narav stvari i na ostale okolnosti.

Kad mjesto predaje nije odreeno ugovorom, stvar se predaje u mjestu u kojem je
prodavatelj u trenutku sklapanja ugovora imao svoje prebivalite ili, u nedostatku ovoga,
svoje boravite, a ako je prodavatelj sklopio ugovor u obavljanju svoje redovite gospodarske
djelatnosti, onda u mjestu njegova sjedita.

Ali ako je u trenutku sklapanja ugovora ugovarateljima bilo poznato gdje se stvar nalazi,
odnosno gdje treba biti izraena, predaja se obavlja u tom mjestu.

11. INCOTERMS (meunarodni trgovaki termini)

Incoterms, slubena pravila Meunarodne trgovinske Komore, za tumaenje trgovinskih
termina u svjetskoj su upotrebi vie od 60 godina. Osim to su ti termini postali prijeko
potrebni za nesmetano voenje meunarodne trgovine, njihovu autentinost priznaju i svi
svjetski sudovi i drugi upravni organi te njihovo ukljuivanje u ugovore o prodaji znatno
smanjuje mogunost nesporazuma koji bi mogli dovesti do pravnih komplikacija
Razlike u trgovakoj praksi, tumaenjima i obiajima u razliitim zemljama u meunarodnoj
trgovini dovele su do potrebe da se definiraju meunarodna pravila tumaenja termina koji se
najee upotrebljavaju u meunarodnoj trgovini. Meunarodna trgovinska komora je u
Parizu 1936. godine izdala prvu verziju meunarodnih pravila za tumaenje trgovinskih
termina, pod nazivom Incoterms. Oni predstavljaju skup meunarodnih pravila za tumaenje
 8
termina koji se najee koriste u meunarodnoj trgovini i to prije svega kod ugovora o
prodaji. Njima se daje jedinstveno tumaenje ovih termina i izbjegava mogunost razliitog
tumaenja ovih termina u razliitim zemljama, koja dovodi do nesporazuma, sporova i
parnica, to sve predstavlja gubitak vremena i novca.
Incoterms pravila i termini se bave odnosom izmeu kupca i prodavatelja na osnovu
kupoprodajnog ugovora. Poto ne definiraju sve modalitete vanjskotrgovinskog posla, ve
samo osnovne, upotrebljavaju se u kombinaciji sa drugim bitnim elementima kupoprodajnog
ugovora, sa jedne strane, i u kombinaciji sa drugim ugovorima koji su neophodni za
realizaciju odreenog vanjskotrgovinskog posla, kao to su: ugovori o prijevozu, osiguranju ili
financiranju, sa druge strane.
Ima vie vrsta incotermsa i oni su razvrstani u 4 grupe:
1. grupa E - (EXW) koja govori da se na skladitu prodavatelja vri isporuka tj. rizik s
prodavatelja na kupca prelazi s utovarom robe na prijevozno sredstvo
2. grupa F - (FCA) govori o franko prijevozniku predajui stvari prijevozniku kojeg je odabrao
kupac dolazi do isporuke od kada roba prelazi na rizik kupca i sve trokove snosi kupac.
Sljedee (FAS) govori o franko uz bok broda - prodavatelj je duan dopremiti robu u luku
ukrcaja na dohvat luke ili brodske dizalice, a sve ostalo je briga, troak i rizik kupca.
Posljednja klauzula (FOB) je ona koja govori o franko na brod gdje se kae da se isporuka
ima obaviti na brodu pa se pretpostavlja da ona zamiljena crta iznad brodske ograde dolazi
do isporuke i prelazi na rizik kupca.
3. grupa C - (CFR) obuhvaa klauzulu koja govori o cijeni i vozarini u koju su vee obveze
prodavatelja jer on nabavlja transportno sredstvo (brod) i plaa vozarinu a isporuka se vri u
luci iskracaja a putovat e na rizik kupca uz naznaku luke opredjeljenja.
Zatim imamo klauzulu (CIF) koja ukljuuje cijenu, osiguranje i vozarinu gdje je jo vie
obveza na strani prodavatelja jer je duan osigurati robu.
Ove klauzule idu u prilog onim prodavateljima koji su rezidenti pa mogu angairati vlastite
pomorske kompanije pri prijevozu robe.
Tu je jo klauzula (CPT) koja govori da je prijevoz plaen do odreene luke (toke).
I na kraju imamo posebno (CIP) klauzulu koja govori da je prijevoz i osiguranje plaeno, do
odreenog mjesta.
4. grupa D - primjenjuje se u kontinentalnom prijevozu i obuhvaa klauzule DAF, DES, DEQ,
DDU, DDP koje odreuju granicu izvozne ili uvozne zemlje.

12 Odgovornost za materijalne nedostatke kod ugovora o kupoprodaji

Materijalni nedostaci (fizike mane) znae svako odstupanje prodane stvari od svojstava koja
ona mora imati po ugovoru odnosno poslovnom obiaju i propisu. Razlikujemo nedostatke u
kakvoi od nedostataka u koliini.
Nedostaci u kakvoi prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona
imala u trenutku prelaska rizika na kupca bez obzira na to jesu li mu oni bili poznati.
Nedostaci (mane) mogu biti vidljivi, skriveni (nevidljivi) i neznatni.
Vidljivi nedostaci su oni koji su uoljivi obinim pregledom, uobiajenim u prometu za tu
stvar.
Skriveni nedostaci (nevidljivi) jesu oni koji se nisu mogli otkriti uobiajenim pregledom
prilikom preuzimanja stvari ili na preskok, nego se takav nedostatak moe utvrditi samo
nakon dueg strunog ispitivanja.
I vidljivi i skriveni materijalni nedostaci ne uzimaju se u obzir ako su neznatni.
Prodavatelj odgovara za nedostatke stvari bez obzira na to je li za njih znao.
Nedostaci u koliini odredbe koje se odnose na kakvou primjenjuju se i na koliinu, s
dvije osobitosti:
- ako se preda manja koliina od ugovorene, kupac moe raskinuti ugovor samo glede dijela
stvari ili koliina koje nedostaju, a ne ugovor u cjelini,
- kada ugovorena koliina ili predana stvar ini cjelinu, ili ako kupac ima opravdani interes da
primi ugovorenu stvar ili koliinu u cjelini, kupac moe raskinuti ugovor u cjelini. Pri ugovoru o
trgovakoj prodaji, ako prodavatelj stvari odreenih po rodu preda kupcu veu koliinu od
ugovorene, a kupac u razumnom roku ne izjavi da viak odbija, smatra se da je primio tak
viak i duan ga je platiti po cijeni za ugovorenu koliinu robe.
 9
Odgovornost za materijalne nedostatke postoji u sedam sluajeva po ZOO
1. ako stvar nema potrebna svojstva za redovitu uporabu ili za promet (npr. motor automobila
se ne moe upaliti)
2. ako stvar nema svojstva za posebnu uporabu za koju je stjecatelj pribavlja, a koja je bila ili
morala biti poznata otuivatelju (npr. umjesto da je penica sjemenska ona je merkantilna)
3. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili preutno ugovorene odnosno
propisane
4. ako predana stvar nije jednaka uzorku ili modelu na temelju kojih je ugovor sklopljen, osim
ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti
5. ako stvar nema svojstva koja inae postoje kod stvari iste vrste i koja je kupac opravdano
oekivao prema naravi stvari (npr. putem javnih izjava - reklama proizvoaa, prodavatelja ili
njihovih predstavnika)
6. ako je stvar nepravilno montirana, pod uvjetom da je usluga montae bila predviena
ugovorom
7. ako je nepravilna montaa posljedica nedostatka u uputama za montau
Odgovornost za materijalne nedostatke ne postoji u slijedeim sluajevima:
1. kad je stvar steena besplatnim pravnim poslom;
2. kad je stvar prodana na prisilnoj javnoj prodaji,
3. Kad su u trenutku sklapanja ugovora nedostaci bili poznati stjecatelju ili mu nisu mogli
ostati nepoznati ako bi ih briljiva osoba s prosjenim znanjem i iskustvom, istog zanimanja i
struke kao stjecatelj, mogla lako opaziti pri uobiajenom pregledu stvari
4. kad je ugovorom iskljuena (osim ako je nedostatak bio poznat otuivatelju, a on nije
obavijestio stjecatelja i kada je otuivatelj nametnuo tu odredbu koristei se monopolskim
poloajem)
5. kad se te odgovornosti odreknemo
6. kad su nedostaci neznatni (moe se ugovoriti odgovornost i za neznatne nedostatke)
7. ako se skriveni nedostaci pokau nakon dvije godine od predaje stvari, a kod trgovakog
ugovora est mjeseci (kod rabljenih je stvari doputeno ugovoriti rok od jedne godine, a kod
trgovakih ugovora i kraci rok)

13. Potroaki ugovori

Potroaki ugovor je onaj koji fizika osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili
profesionalne djelatnosti s fizikom ili pravnom osobom, koja kao prodavatelj djeluje u okviru
svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti (npr. kupnja u trgovini od strane fizike osobe
za svoje potrebe)

Kod potroakih ugovora potroa kao kupac nije obvezan pregledati stvar niti je dati na
pregled, ali je obvezan obavijestiti prodavatelja o postojanju vidljivih nedostataka u roku od
dva mjeseca od dana kad je otkrio nedostatak.

14. Jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija)

Jamstvo (garancija) ne oznauje odgovornost za nedostatke u kakvoi odnosno koliini
stvari, nego se njime garantira da e prodana stvar ispravno funkcionirati rabi li se po uputi.
Nuno je potrebno da se uz proizvod priloe i upute kako se on rabi, kao i garancijski list
kojim se daje jamstvo za ispravno funkcioniranje proizvoda u garancijskom roku u kojem e
se ukloniti nedostaci i kvarovi nastali pri normalnoj uporabi proizvoda. Kad prodavatelj
tehnike robe preda kupcu garancijski list, kupac moe, ako stvar ne funkcionira, izravno
zahtijevati i od prodavatelja i od proizvoaa:
- da stvar poprave u razumnom roku, a ako to ne uine,
- da umjesto predane dadu drugu stvar koja ispravno funkcionira.
Prodavatelj i proizvoa duni su o svom troku prenijeti stvar do mjesta gdje je treba
popraviti ili zamijeniti i popravljenu ili zamijenjenu vratiti kupcu.
 10
15. Financiranje poslovnog poduhvata kredit, zajam, ortatvo, lizing

KREDIT - Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje

odreeni iznos novanih sredstava, na odreeno ili neodreeno vrijeme, za neku namjenu ili
bez utvrene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaati ugovorene kamate i iskoriteni
iznos novca vratiti u vrijeme i na nain kako je ugovoreno.
Ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku.
Ugovorom o kreditu utvruju se iznos te uvjeti davanja, koritenja i vraanja kredita.
Ugovor o kreditu banka moe otkazati prije isteka ugovorenog roka ako je kredit koriten
protivno ugovorenoj namjeni.
Korisnik kredita moe raskinuti ugovor prije nego to je poeo koristiti kredit.
Korisnik kredita moe vratiti kredit i prije roka odreenog za vraanje, ali je duan o tome
unaprijed obavijestiti banku.

ZAJAM - Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu odreeni iznos

novca ili odreenu koliinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu
poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu koliinu stvari iste vrste i kakvoe.

Na primljenim stvarima zajmoprimac stjee pravo vlasnitva.

Zajmoprimac se moe obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

U trgovakim ugovorima zajmoprimac duguje kamate iako nisu ugovorene.

Zajmodavac je duan predati stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije odreen,
onda kad to zajmoprimac zatrai.

Ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraanje zajma, niti se on moe odrediti iz okolnosti
zajma, zajmoprimac je duan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne moe biti
krai od dva mjeseca raunajui od zajmodaveva zahtjeva.

Ako u zajam nije dan novac, a ugovoreno je da e zajmoprimac vratiti zajam u novcu,
zajmoprimac je ipak ovlaten da po svom izboru vrati pozajmljene stvari ili iznos novca koji
odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u mjestu koji su ugovorom odreeni za vraanje.

Ako nije drukije ugovoreno, zajmoprimac moe vratiti zajam i prije roka odreenog za
vraanje, ali je duan obavijestiti zajmodavca unaprijed o svojoj namjeri i naknaditi mu tetu.

Ortatvo je drutvo za zajedniko teenje, ugovorom zasnovan obveznopravni odnos kojim

se ugovorne stranke obvezuju udruiti svoj trud (rad) i/ili svoju imovinu u cijelosti ili djelomice
radi postizanja nekog zajednikog cilja, bez stvaranja novog subjekta.
Ortaci mogu biti fizike i pravne osobe koje se moraju dogovoriti o zajednikom cilju ortatva.
Izostane li takav dogovor, ne postoji ortatvo. Svrha ortatva mora biti doputena. Mora
postojati sporazum makar i o labavoj zajednikoj organizaciji preko koje svaki ortak ima
odreeni utjecaj i pravo sudjelovanja pri odluivanju, ali ime se ne stvara pravna osoba.
Ortatvo ne moe biti stranka u parnikom postupku, ne moe biti upisano u zemljine
knjige, a i u steajnom postupku subjekti su ortaci, a ne ortatvo.
Openito: pojam obuhvaa profesionalne novane bankovne kredite, pozajmljivanje imovine
u bilo kojem obliku, dunike vrijednosne papire obveznice, note, blagajnike zapise,
komercijalne zapise..., nenovane kredite u obliku akcepata, avala i sl. kreditna pisma,
stand-by sporazume, "otvorene raune", meusobne poslovne aranmane poduzea s
prodajom robe, usluga i izvoenja radova uz odgoenu naplatu, potroake kredite, izvoz
robe s naplatom preko 60 (90) dana i sl.
 11
Uobiajene vrste: robni i novani (prema predmetu kreditiranja), bankovni i komercijalni
(prema subjektima), kratkoroni i dugoroni (prema roku, odnosno ekonomskoj funkciji),
proizvoaki i potroaki (prema svrsi), krediti za obrtna sredstva i investicijski (prema
namjeni), otvoreni i pokriveni (prema osiguranju), tuzemni i inozemni (prema domicilu) i sl.
Osim standardnih kreditnih oblika, primjenjuje se i mnotvo sloenih kreditnih konstrukcija,
kao i brojni varijeteti dunikih vrijednosnih papira.
Prednosti jednostavnost u osnivanju bez posebnih dozvola
Nedostaci problemi kad se ele promijeniti udjeli ortaka, neograniena solidarna
odgovornost svih udruenih ortaka, obveza svakog ortaka da ne moe slobodno raspolagati
svojim udjelom bez suglasnosti ostalih
 12
Leasing je poseban oblik financiranja koji se zasniva na ideji da je objekt leasinga bolje
koristiti nego kupiti. Leasing omoguuje korisniku da neku opremu ili nekretninu dobije na
koritenje za vrijeme koliko mu je potrebna, umjesto da ju kupi.
Razlikuju se dva osnovna tipa leasinga - financijski i operativni. Razlikuju su po stjecanju
vlasnitva nad predmetom leasinga, uvjetima odobravanja i nainu obrauna trokova
najma te poreznom tretmanu.
Kod operativnog leasinga predmet najma ostaje u vlasnitvu davatelja najma (leasing tvrtke)
za cijelo vrijeme njegovog trajanja ali se po njegovu isteku moe prodati treim osobama.
Vrijednost predmeta leasinga obraunva se u neto iznosu bez PDV-a koji se plaa u
jednakim mjesenim obrocima za cijelo vrijeme trajanja najma. Trokovi operativnog leasinga
priznaju se kao trokovi poslovanja i umanjuju osnovicu za plaanje poreza na dobit.
Knjigovodstveno se vrijednost operativnog leasinga ne iskazuje u bilanci zaduenosti ime
se ne smanjuje vrijednost tvrtke. Prilikom ugovoranja obvezna je uplata jamevine davatelju
najma koja se iskazuje u postotku inicijalne vrijednosti predmeta leasinga. Po isteku leasing
ugovora predmetna oprema ili nekretnina moe se zamijeniti drugom - novom i modernijom.

Kod financijskog leasinga predmet najma prelazi u potpuno vlasnitvo korisnika sa zadnjom
otplaenom ratom leasinga. Za cijelo vrijeme najma vodi se u poslovnim knjigama korisnika
kao investicija i iskazuje se u sklopu njegove bilance zaduenosti kao obveza. Vrijednost
predmeta leasinga obraunava se u bruto iznosu sa PDV-om koji se plaa ili u jednakim
obrocima tijekom najma ili kao jednokratni iznos po njegovu zavretku.
Prednosti leasinga:
rate leasinga se otplauju iz prihoda koji se ostvaruju upotrebom predmeta leasinga - prema
naelu "plaaj kako zaradi"
porezne prednosti - trokovi (operativnog) leasinga u potpunosti se priznaju u trokove
poslovanja dok se PDV plaa u mjesenim obrocima
likvidnost - korisniku kapital ostaje na raspolaganju za druge investicije ili kao obrtni kapital
kreditna sposobnost - leasingom se za razliku od kredita poboljavaju financijski indikatori
likvidnosti i zaduenosti
trokovi i rizici naplate se smanjuju jer se isplata dobavljaa predmeta leasinga vri odmah
po isteku leasinga mogue je postati vlasnik opreme ili je zamijeniti s novom i modernijom

16. Ugovor o prijevozu

Ugovorom o prijevozu obvezuje se prijevoznik prevesti na odreeno mjesto neku osobu ili
stvar, a putnik, odnosno poiljatelj se obvezuje da mu za to plati odreenu naknadu.

Prijevoznikom, prema ovom Zakonu, smatra se kako osoba koja se bavi prijevozom kao
svojim redovitim poslovanjem, tako i svaka druga osoba koja se ugovorom obvee izvriti
prijevoz uz naknadu.

Poiljatelj, odnosno putnik moe odustati od ugovora prije nego to pone njegovo
ispunjenje, ali je duan naknaditi tetu koju bi prijevoznik pretrpio zbog toga.

Kad prijevoznik s poinjanjem prijevoza kasni toliko da druga strana vie nema interesa za
ugovoreni prijevoz, ili kad prijevoznik nee ili ne moe izvriti ugovoreni prijevoz, druga
strana moe odustati od ugovora i zahtijevati povrat plaene naknade.

Ako je visina naknade za prijevoz odreena tarifom ili kojim drugim objavljenim obvezatnim
aktom, ne moe se ugovoriti vea naknada.

Ako iznos naknade za prijevoz nije odreen tarifom ili kojim drugim objavljenim obvezatnim
aktom, a ni ugovorom, prijevoznik ima pravo na uobiajenu naknadu za tu vrstu prijevoza.

UGOVOR O PRIJEVOZU STVARI

 13
Prijevoznik je duan stvar koju je primio radi prijevoza predati na odreenom mjestu
poiljatelju ili primatelju, o emu poiljatelj treba obavijestiti prijevoznika

Poiljatelj je duan obavijestiti prijevoznika o vrsti poiljke, njezinu sadraju i koliini, i

priopiti mu kamo poiljka treba biti prevezena, ime i adresu primatelja poiljke, svoje ime i
svoju adresu te sve drugo to je potrebno da bi prijevoznik mogao ispuniti svoje obveze bez
odgaanja i smetnji.

Ugovaratelji su duni o poiljci predanoj na prijevoz nainiti teretni list.

Teretni list mora sadravati: nadnevak i mjesto nainjenja, ime (tvrtku, naziv) i adresu
poiljatelja i prijevoznika, registarski broj vozila, podatke o vrsti, koliini i pakiranju poiljke,
popis isprava koje se prilau uz teretni list, nadnevak i mjesto utovara, ime (tvrtku, naziv) i
adresu primatelja, odredite i mjesto istovara, iznos naknade za prijevoz, odnosno zabiljeku
da je naknada plaena unaprijed, trokove prijevoza, odredbu o iznosu kojim je poiljka
optereena, potpise obiju strana.

Poiljatelj je duan zapakirati stvari na propisani ili uobiajeni nain da ne bi dolo do

nastanka kakve tete ili ugroavanja sigurnosti ljudi ili dobara.

Poiljatelj je duan isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz i trokove u vezi s prijevozom.

Ako je prijevoznik predao poiljku primatelju, a nije naplatio iznos kojim je bila optereena,
duan je isplatiti taj iznos poiljatelju, ali ima pravo traiti naknadu od primatelja.

Prijevoznik je duan obavijestiti primatelja bez odgaanja da je poiljka prispjela, staviti mu je

na raspolaganje kako je ugovoreno i podnijeti mu teretni list.

Preuzimanjem poiljke i teretnog lista primatelj se obvezuje isplatiti prijevozniku naknadu za

prijevoz, ako nije to drugo odreeno u ugovoru o prijevozu ili u teretnom listu, te mu isplatiti
iznose kojima je poiljka optereena.

Prijevoznik odgovara za potpun ili djelomian gubitak i oteenje poiljke od trenutka

preuzimanja do njezine predaje, osim ako ne dokae da je teta nastala bez njegove krivnje.

UGOVOR O PRIJEVOZU OSOBA

Prijevoznik je duan prijevoz osoba izvriti sigurno onim prijevoznim sredstvom koje je
odreeno ugovorom o prijevozu i uz uvjete udobnosti i higijene koji se prema vrsti
prijevoznog sredstva i udaljenosti puta smatraju nunim.

Prijevoznik je duan prevesti putnike do odreenog mjesta na vrijeme.

Prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od poetka do zavretka prijevoza, ukljuujui

vrijeme ulaenja i izlaenja iz vozila, kako u sluaju naplatnog, tako i u sluaju besplatnog
prijevoza, te je duan naknaditi imovinsku i neimovinsku tetu koja nastane oteenjem
zdravlja, ozljedom ili smru putnika, osim ako je prouzroena radnjom putnika ili stranim
uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjei ili otkloniti.

17. Ugovor o ispitivanju robe i usluge

Ugovorom o ispitivanju robe jedna ugovorna strana (izvritelj ispitivanja) obvezuje se struno
i nepristrano obaviti ispitivanje (kontrolu) robe i izdati ispravu o tome (certifikat), a druga
strana (naruitelj ispitivanja) obvezuje se za izvreno ispitivanje platiti naknadu.
Ispitivanje robe moe se sastojati u utvrivanju identiteta, kakvoe, koliine i drugih svojstava
robe.
 14
Izvritelj ispitivanja duan je izvriti kontrolu u opsegu i na nain koji su odreeni u
ugovoru, a ako u ugovoru nije nita odreeno, u opsegu i na nain koji odgovaraju naravi
stvari.
Robu koju je naruitelj ispitivanja predao izvritelju ispitivanja radi obavljanja ugovorenog
ispitivanja ovaj je duan uvati i osigurati od zamjene.
Za obavljeno ispitivanje i uvanje robe izvritelj ispitivanja ima pravo na ugovorenu, odnosno
uobiajenu naknadu.
Izvritelj ispitivanja ima pravo i na naknadu svih nunih i korisnih trokova koji su uinjeni za
raun naruitelja ispitivanja.

18. Ugovor o licenciji

Licencija je izraz koji se upotrebljava za razliite ekonomske i pravne odnose, ali uvijek u vezi
s odreenim odobrenjem, doputenjem ili pravom na osnovi kojega se koristi odreena
tehnologija, robni ili usluni ig, te umijea i iskustva kojima davalac licencije raspolae.
Licencija je pravo na koritenje odreene tehnike, a ugovor o licenciji je ugovor o ustupanju,
odnosno koritenju takve tehnike, dakle tehnikog znanja, izuma ili zatienog prava (patent
ili zatieni uzorak).
Ugovorom o licenciji mogu se ukljuiti i pravo koritenja robnog znaka, kao i prijenos znanja i
iskustva u podruju organizacije, rukovoenja, distribucije i sl. U irem smislu licencija je
dvostrano obvezni ugovor kojim se davalac licencije obvezuje da e stjecatelju licencije
ustupiti pravo privrednog koritenja nekog iskljuivog prava industrijskog vlasnitva (patent,
industrijski uzorak ili model, robni ili usluni ig) ili znanje i iskustvo kojim davalac licencije de
facto raspolae. Stjecatelj licencije obvezuje da e se predmetom licencije koristiti na
ugovoreni nain i u ugovorenom opsegu te da e davaocu licencije platiti ugovorenu
naknadu.
Ugovori o licenciji mogu biti unilateralni (jednostrani), bilateralni (dvostrani) ili multilateralni
(viestrani) kada se radi o meusobnoj tehnikoj suradnji, razmjeni licencija, zajednikom
istraivako-razvojnom radu itd.
Poduzee koje stjee pravo koritenja zatienog izuma, uzorka ili modela, ili ak
nezatienog izuma koji jo nije patentiran, te tajnog znanja i iskustva, putem licencijskog
ugovora stjee povlaten poloaj monopolista (ako je rije o iskljuivoj licenciji) te tako ima
veliku prednost u privrednoj utakmici nad drugim proizvoaima kojima nije doputeno
koritenje predmeta licencijskog ugovora. Na taj nain stjecatelj licencije, u pravilu, dolazi na
jeftiniji i bri nain do mogunosti proizvodnje novih proizvoda nego da sam razvija novi
proizvod na osnovi vlastitih istraivanja.

19. Ugovor o uskladitenju

Ugovorom o uskladitenju obvezuje se skladitar da primi i uva odreenu robu i da

poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina ouvanja u odreenom stanju te da je
preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlatene osobe, a ostavodavac se obvezuje da mu
za to plati odreenu naknadu.

Skladitar odgovara za tetu na robi osim ako dokae da je teta prouzroena viom silom,
krivnjom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima robe te neispravnom ambalaom.

Skladitar je duan upozoriti ostavodavca na mane ili prirodna svojstva robe, odnosno na
neispravnu ambalau zbog kojih moe doi do tete na robi, im je navedene nedostatke
opazio ili morao opaziti.

Naknada tete koju je skladitar duan platiti zbog propasti, umanjenja ili oteenja robe od
njezina primitka do predaje ne moe prijei stvarnu vrijednost robe, osim ako je tetu
prouzroio namjerno ili krajnjom nepanjom.

Pored naknade za uvanje skladitar ima pravo na naknadu trokova koji su bili potrebni za
ouvanje robe.
 15
Ostavodavac moe robu podii i prije ugovorenog roka.

Ako ostavodavac ne podigne robu nakon isteka ugovorenog roka ili nakon isteka godine
dana ako nije ugovoren rok za uvanje, skladitar moe za njegov raun prodati robu na
javnoj prodaji, ali je duan obavijestiti ga o svojoj namjeri i ostaviti mu naknadni rok najmanje
od osam dana da robu podigne.

Skladitar koji je na temelju zakona ovlaten za robu primljenu na uskladitenje izdati

skladinicu duan ju je izdati ostavodavcu na njegov zahtjev.
Skladinica se sastoji od priznanice i zalonice.
Priznanica i zalonica sadre: tvrtku, naziv, odnosno ime ostavodavca, njegovo sjedite,
odnosno prebivalite, tvrtku, naziv i sjedite skladitara, nadnevak i broj skladinice, mjesto
gdje se skladite nalazi, vrstu, prirodu i koliinu robe, navod o iznosu do kojega je roba
osigurana te ostale podatke potrebne za raspoznavanje robe i odreivanje njezine
vrijednosti.
Priznanica i zalonica moraju se pozivati jedna na drugu.
Imatelj skladinice ima pravo zahtijevati da mu se preda roba oznaena u njoj.
On moe raspolagati robom oznaenom u skladinici prenoenjem skladinice.

20. Ugovor o komisiji, posredovanju i trgovinskom zastupanju

Ugovor o komisiji je ugovor kojim se komisionar obvezuje da za naknadu (proviziju) obavi u
svoje ime, a za raun komitenta (nalogodavca) jedan ili vie povjerenih mu poslova.
Komisionar ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena, iz ega proizlazi da je to isti
trgovaki posao. Kod komisije susreemo tri ugovorna odnosa: - odnos komisionara i
komintentna putem naloga, - odnos komisionara i tree osobe, - odnos komintenta i tree
osobe (odnos iskljuivo vezan za ispunjenje ugovora).
Ugovor o posredovanju je ugovor kojim se obvezuje posrednik da e nastojati nai i dovesti
u vezu treu osobu sa svojim nalogodavcem, kako bi nalogodavac i trea osoba pregovarali
o sklapanju odreenog ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti posredniku odreenu
naknadu bude li ugovor sklopljen.
Nalogodavac je duan, ako je ugovor s treom osobom sklopljen posredstvom posrednika,
ovome isplatiti naknadu makar ona nije ugovorena. Nije li to drugo ugovoreno, posrednik
stjee pravo na naknadu u asu sklapanja ugovora za koji je posredovao. Posrednik ima
pravo i na trokove ako je tako ugovoreno iako ugovor izmeu nalogodavca i treeg nije
sklopljen.
Ugovor o trgovakom zastupanju je ugovor kojim se zastupnik obvezuje da e stalno
brinuti da tree osobe sklapaju ugovore s njegovim nalogodavcem i da u tom smislu
posreduje izmeu njih i nalogodavca, te da nakon dobivene ovlasti sklapa ugovore s treim
osobama u ime i za raun nalogodavca, a ovaj se obvezuje da mu za svaki sklopljeni ugovor
isplati odreenu naknadu proviziju.
Pravo na naknadu (proviziju) stjee zastupnik kad ugovor bude ispunjen, ali je doputeno i
drukije ugovoriti.
Ugovor o trgovakom zastupanju sam po sebi ne ovlauje zastupnika na sklapanje poslova
s treim.

21. Ugovor o otpremi ili pediciji

Ugovorom o otpremi obvezuje se otpremnik radi prijevoza stvari sklopiti, u svoje ime a za
raun nalogodavca, ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvrenje prijevoza te
obaviti ostale uobiajene poslove i radnje, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu odreenu
naknadu.
 16
22. Ugovor o osiguranju
Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili
korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani sluaj, a ugovaratelj se osiguranja
obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Osigurani sluaj je dogaaj prouzroen
osiguranim rizikom. Rizik koji je obuhvaen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budui,
neizvjestan i nezavisan od iskljuive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.
Ugovor o osiguranju je nitetan ako je u trenutku njegova sklapanja ve nastao osigurani
sluaj, ili je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da e nastupiti, ili je ve tada bila prestala
mogunost da on nastane.
U polici moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana osoba, odnosno osigurana stvar ili
drugi predmet osiguranja, rizik obuhvaen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokria,
iznos osiguranja ili da je osiguranje neogranieno, premija ili doprinos (ulog), nadnevak
izdavanja police i potpisi ugovornih strana.
Uvjetima osiguranja mogu biti predvieni sluajevi u kojima ugovorni odnos iz osiguranja
nastaje samim plaanjem premije.
Ugovaratelj osiguranja duan je platiti premiju osiguranja, ali je osiguratelj duan primiti
isplatu premije od svake osobe koja ima pravni interes da ona bude plaena. Premija se
plaa u ugovorenim rokovima, a ako je treba platiti odjednom, onda se plaa prilikom
sklapanja ugovora.
Mjesto plaanja premije je mjesto u kojem ugovaratelj osiguranja ima svoje sjedite, odnosno
prebivalite, ako ugovorom nije odreeno neko drugo mjesto.
Kad se dogodi osigurani sluaj, osiguratelj je duan isplatiti osigurninu odreenu ugovorom u
ugovorenom roku koji ne moe biti dulji od etrnaest dana, raunajui otkad je osiguratelj
dobio obavijest da se osigurani sluaj dogodio.
Ako drukije nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje uinke istekom dana koji je
njime oznaen kao dan poetka trajanja osiguranja, pa sve do svretka posljednjeg dana
roka za koji je osiguranje ugovoreno.