Clive Barker

NASLOV IZVORNIKA:
"The Hellbound Heart"
PAKLENO SRCE
udim za razgovorom
s nekim duhom starog ljubavnika
koji je umro
prije nego stoje roen bog Ljubavi

JOHN DONNE: Ljubavno boanstvo JEDAN

Frank je bio tako usredotoen na rjeavanje zagonetke Lemarchandove kutije da nije uo kada je
veliko zvono poelo zvoniti. Ureaj je konstruirao vrhunski majstor i zagonetka je bila u ovome -
iako mu je bilo reeno da kutija sadri udesa, izgledalo je da jednostavno nema naina daju se
otvori; ni na jednoj od njezinih est crno lakiranih ploha nije bilo ni traga postojanju pritisnih
toaka koje bi odvojile jedan dio ove trodimenzionalne slagalice od drugog.
Frank je ve vidio sline slagalice - uglavnom u Hong Kongu, proizvodi kineskog ukusa u izradi
apstrakcija od drveta - ali otrini i tehnolokom geniju Kineza Francuz je dodao perverznu logiku
svojstvenu samo njemu. Ako je sustav slagalice i postojao, Frank ga nije uspio pronai. Tek nakon
nekoliko sati pokuaja i pogreaka sluajan raspored prstiju, tonije srednjaka i malog prsta,
donijeli su ploda; gotovo neujan klik, a onda - pobjeda! - dio kutije odvojio se od svojih susjeda.
To je donijelo dva otkria.
Prvo je bilo da su unutarnje povrine glatko polirane. Frankov je odraz - iskrivljen, nepotpun -
klizio lakom.Drago, daje Lemarchand, koji je u svom vremenu izraivao ptice pjevice, konstruirao
kutiju tako da je njezino otvaranje aktiviralo glazbeni mehanizam koji je poeo zveckati kratku
melodiju uzviene jednostavnosti.
Ohrabren uspjehom, Frank je nastavio grozniavije raditi na kutiji, hitro pronalazei nova svrstavanja
izdubljenih pukotina i nauljenih kukica koje su zauzvrat otkrivale nove strukture. I svako novo rjeenje
- svaki novi polu-okret, ili povlaenje - unosilo je nove glazbene elemente u melodiju - melodija je bila
kontrapunktiram i razvijana sve dok se poetni ton nije izgubio u ukraavanju.
U jednom trenutku njegovog rada zvono je poelo zvoniti - postojana sumorna zvonjava. Nije ga uo,
barem ne svjesno. Ali kada je slagalica bila gotovo dovrena -unutranjost koja je izgledala poput
raspletena ogledala -postao je svjestan tako snanog grenja eluca na zvonja-. vu zvona, kao daje
zvonilo polovicu njegovog ivota.
Podigao je pogled sa svog posla. Na nekoliko je trenutaka pretpostavio da buka dolazi odnekud izvana,
s ulice -ali brzo je odbacio tu pomisao. Bila je gotovo pono kada je poeo raditi na ptiarevoj kutiji;
proteklo je nekoliko sati od tada - sati kojih se ne bi sjeao da nije imao sat na ruci. U gradu nije bilo
crkve - koliko god oajne za vjernicima - koja bi zvonila za misu u to doba noi.
Ne. Zvuk je dolazio iz mnogo vee udaljenosti, kroz vrata (jo uvijek nevidljiva) za ije je otvaranje
Lemarch-andova udesna kutija bila konstruirana. Sve tojeKirch-er, koji mu je prodao kutiju, obeao,
bilo je istinito! Bio je na pragu novog svijeta; podruja beskrajno udaljenog od sobe u kojoj je sjedio.
Beskrajno udaljenog, ali sada neoekivano blizu.
10

Pomisao mu je ubrzala dah. Profinjeno je predvidio ovaj trenutak; isplanirao je ovo cijepanje vela uz
pomo sveg znanja koje je posjedovao. Za nekoliko e trenutaka biti ovdje - oni koje je Kircher
nazivao Cenobiti*, redovnici Reda Posjekotine. Dozvani i odvojeni od pokusa o visokim dosezima
zadovoljstva da donesu svoje vjeno mlade umove u svijet kie i neuspjeha.
Proteklog je tjedna neprekidno radio da bi pripremio sobu za njih. Gole su daske bile pomno izribane i
posute laticama. Kod zapadnog je zida postavio neku vrstu oltara za njih, koji je ukrasio izborom
darova za pomirenje koji e prema Kircherovim uvjeravanjima osigurati njihovu uslugu: kosti,
bomboni, igle. Vr njegove mokrae - rezultat sedmodnevnog sakupljanja - leao je na lijevoj strani
oltara, ako bi zatraili kakvu spontaniju gestu samooskvr-nua. Na desnoj strani bila je tacna golubijih
glava, za koje je Kircher takoer savjetovao da budu pri ruci.
Nije nepanjom izostavio niti jedan dio rituala prizivanja. Nijedan kardinal eljan uskakanja u ribike
izme nije mogao biti temeljitiji.
Ali sada, kada je zvonjava zvona postala glasnija utapajui glazbu iz kutije, bio je uplaen.
Prekasno, promrmljao je sam sebi, nadajui se da e suzbiti rastui strah. Lemarchandov je ureaj bio
otvoren; posljednji je trik bio rijeen. Nije ostalo vremena za okolianje i aljenje. Ipak, nije li riskirao i
ivot i zdrav razum da bi omoguio skidanje vela? ak se i sada prolaz otvarao zadovoljstvima za ije
postojanje nije znalo vie od aice ljudi, a mnogo manje ih je osjetilo - zadovoljstva
* cenobit - redovnik koji ivi u zajednici (cenobiju, samostanu) nap. prcv.
11koja e ponovo odrediti granice osjeaja, koja e ga osloboditi sumornog kruga udnje, zavoenja i
razoarenja koji ga ustrajno prati od rane mladosti. Bit e promijenjen tim znanj em, zar ne? Ni j edan
ovj ek ne moe doivj eti dubinu takvog osjeaja i ostati nepromijenjen.
Gola arulja u sreditu sobe se zatamnila i bljesnula; bljesnula i ponovno se zatamnila. Pratila je ritam
zvona, jae svijetlei na svaki udar. U stankama izmeu udara zvona tama je u sobi postala potpuna;
izgledalo je kao da je svijet na kojem je bio dvadeset i devet godina prestao postojati. Tada bi se zvono
ponovno oglasilo i arulja bi tako snano svijetlila kao da se nikada nee ugasiti i u tih nekoliko
dragocjenih sekundi stajao je na poznatom mjestu, s vratima koja su vodila van i dolje, na ulicu, i s
prozorom kroz koji je - daje imao volje (ili snage) maknuti kapke - mogao ugledati nagovjetaj jutra.
Sa svakim udarom zvona svjetlo sijalice je otkrivalo neto. Pod svjetlom je vidio oderani istoni zid;
vidio je kako cigla na trenutak gubi homogenost i eksplodira; vidio je, u tom istom trenutku, mjesto iza
sobe iz kojeg je dolazila zvonjava zvona. Svijet ptica, zar ne? Golemi kosovi zarobljeni vjenom
olujom. To je bio sav smisao koji je uspio izvui o podruju iz kojeg su - ak i sada - dolazili
hijerofanti*: da je u meteu i prepuno krhkih, polomljenih stvari koje su se podizale i padale i
ispunjavale tamni zrak stravom.
* hijerofant - jedan od najuglednijih sveenika u antikoj Grkoj; upravljao obredima Eleuzinskih misterija - tajnih vjerskih
obreda u antikoj Eleuzini u svezi s kultom Demetre (boginja plodnosti i poljodjelstva) i Perzefone (ki Zeusa i Demetre, ena
Hada, vladarica podzemlja) nap. prev.
12
I onda, zid je ponovno bio cijel, a zvono se utialo. Sijalica je zatreperila. Ovoga se puta ugasila bez
nade za ponovno paljenje.
Stajao je u tami i utio. ak i da se mogao sjetiti rijei dobrodolice koje je pripremio, jezik mu ih ne bi
izgovorio. Bio je mrtav u njegovim ustima.
A onda, svjetlost.
Dolazila je od njih: od kvarteta Cenobita koji su se sada, sa zidom zatvorenim iza njih, nalazili u sobi.
S njima je stigla nepostojana fosforescencija, poput sjaja riba u velikim dubinama: plavo, hladno,
neoaravajue. Frank se iznenada dosjetio da se nikada nije zapitao kako oni izgledaju. Njegova je
mata, iako bogata to se tie prijevare i krae, bila siromana u drugim stvarima: vjetina zamiljanja
ovih uzoritosti bila je izvan njegovih moi, pa nije ni pokuao.
Zbog ega je onda bio tako nesretan kada je spustio pogled na njih? Da li su uzrok oiljci koji su
prekrivali svaki centimetar njihovih tijela: meso je bilo kozmetiki izbueno i izrezano i pokopano
pribadaama i kopama, a zatim napraeno pepelom? Da lije to miris vanilije koji su donijeli sa sobom,
ijaje slatkoa slabo prikrivala smrad? Ilije bilo to to, dok je svjetlost jaala i dok ih je pozornije
promatrao, nije vidio nita od radosti, ili ak ljudskosti na njihovim osakaenim licima: samo oaj i
pohlepu koja gaje tjerala na pranjenje crijeva.
"Koji je ovo grad?" upitalo je jedno od njih. Frank je imao problema sa sigurnim pogaanjem
govornikovog spola. Odjea, iji su pojedini dijelovi bili priiveni i za i kroz kou, sakrivala je intimne
dijelove tijela, a nita se nije nalazilo u talozima glasa ili u svojevoljno unakaenom liku to bi pruilo
najmanji trag. Kada je govorilo kuke,
13koje su probadale one kapke i bile povezane zamrenim sustavom lanaca, koji su prolazili kako
kroz meso tako i kroz kosti, za sline kuke koje su probadale donju usnu, su se trzale zbog pokreta
otkrivajui svjetlucavo meso ispod.
"Pitao sam te neto", reklo je. Frank nije odgovorio. Ime ovog grada bila je posljednja stvar na koju je
mislio.
"Da li razumije?" upitalo je stvorenje pored prvog govornika. Glas je, za razliku od glasa njegovog
prijatelja, bio lagan i mukao glas uzbuene djevojke. Svaki centimetar glave bio mu je istetoviran
zamrenom reetkom i u svakoje sjecite vodoravnih i okomitih linija bila zabodena pribadaa s
glavom dragulja sve do kosti. Jezik je bio ukraen na slian nain. "Da li ti uope zna tko smo mi?"
upitalo je.
"Da", napokon je rekao Frank. "Znam" Naravno daje znao; on i Kircher proveli su duge noi u
razgovorima o nagovjetajima sakupljenima iz Boling-brokeovih i Gilles de R.aisovih dnevnika. Sve
stoje ovjeanstvo znalo o Redu Posjekotine znao je i on.
Pa ipak ... oekivao je neto drugaije. Oekivao je neki znak nebrojenih divota kojima su imali
pristup. Mislio je da e doi sa enama, prije svega^crnokosim enama, plavokosim enama, obrijanim
enama obuenim za in ljubavi: njihove usne namirisane, njihova bedra drhte od elje za irenjem,
njihove stranjice teke, ba kako ih voli. Oekivao je uzdahe i malaksala tijela rairena po cvijeu na
podu poput ivog tepiha; oekivao je djevice, kurve ija je svaka pukotina spremna na njegovo traenje
i ije bi ga vjetine odvele -gore, gore - do nesanjanih ekstazaj U njihovim bi rukama svijet bio
zaboravljen. Bio bi uzvien svojom poudom, umjesto prezren zbog nje.
14
Ali ne. Ni ena, ni uzdaha. Samo ove bespolne stvari, s njihovim naboranim mesom.
Sada je progovorio trei Cenobit. Njegov je lik bio tako strahovito izrezan - rane su bile njegovane sve
dok se nisu napuhnule - da su mu oi bile nevidljive, a rijei su mu bile nejasne zahvaljujui
izoblienju usta. "to eli?" upitao gaje.
Pogledao je ovog govornika pomnije nego prethodno dvoje. Njegov se strah otapao sa svakom
sekundom koja je prola. Sjeanja na zastraujue mjesto iza zida ve su uzmicala. Ostao je s ovim
oronulim nakazama; s njihovim smradom, njihovom neobinom izoblienou, njihovom oitom
krhkou. Jedina stvar koje se trebao bojati bila je munina.
"Kircher je rekao da e vas biti pet", rekao je Frank. "Inenjer e doi ako trenutak zavrijedi", stigao je
odgovor. "A sada, ponovno te pitamo: to eliT'
Zato im ne bi dao iskren odgovor? "Uitak", odgovorio je. "Kircher je rekao da znate sve o uitku."
"Oh, znamo", odgovorio je prvi. "Sve to si ikada poelio." "Da?"
"Naravno. Naravno." Buljio je u njega svojim isuvi-e mrtvakim oima. "O emu si matao?" upitao
je.
Pitanje ga je, postavljeno ovako otvoreno, zbunilo. Kako se moe nadati da e izraziti prirodu fantazija
koje je proizveo njegov libido?
Jo je uvijek tragao za rijeima kada je jedan od njih progovorio. "Ovaj svijet... razoaran si njime?"
"Poprilino", odgovorio je.
"Nisi prvi koga su umorile njegove trivijalnosti", stigao je odgovor. "Bilo je i drugih."
15"Ne tako mnogo", reetkasto je lice dodalo.
"Istina. Najvie nekolicina. Ali malo ih se usudilo upotrijebiti Lemarchandovu konfiguraciju.
Ljudi poput tebe, gladni novih mogunosti, koji su uli da posjedujemo vama nepoznate vjetine."
"Oekivao sam -" poeo je Frank.
"Znamo to si oekivao", odgovorio je Cenobit. "Shvaamo prirodu tvoje mahnitosti i u irinu i u
dubinu. U potpunosti nam je poznata."
Frank je zagunao. "Onda", rekao je, "znate o emu sam matao. Vi mi moete omoguiti uitak."
Lice stvari se otvorilo, usna mu se krivila unatrag u majmunskom smijeku. "Ne kako ga ti
shvaa", stigao je odgovor.
Frank se pokuao umijeati, ali stvorenje je podiglo ruku u znak tiine.
"Postoje stanja ivanih podraaja", reklo je, "koja tvoja mata, kako god bila uzbuena, ni u snu
ne moe probuditi."
"... da?"
"Oh, da. Oh, sto posto sigurno. Tvoj najskriveniji porok je djeja igra u odnosu na iskustva koja
mi nudimo."
"Da li e sudjelovati u njima?" pitao je drugi Cenobit.
Frank je pogledao oiljke i kuke. Ponovno, njegov je jezik bio mrtav.
"Hoe IH"
Vani, negdje u blizini, svijet e se uskoro poeti buditi. Gledao gaje kako se budi s prozora ove
sobe, dan za danom, kreui se prema novom odsjeku uzaludnog lova, a znao je, znao je, da tamo
vani nema niega to bi ga uzbudilo. Nije bilo vruine, samo znoj. Nije bilo strasti; samo
16
iznenadna pouda i isto tako iznenadna ravnodunost. O-krenuo je leda takvom nezadovoljstvu.
Ako pri tome mora interpretirati znakove koje su mu ova stvorenja donijela, tada je to bila cijena
ambicije. Bio ju je spreman platiti.
"Pokaite mi", rekao je.
"Nema povratka. Da li ti je to jasno?"
"Pokaite mi."
Nije ih trebalo vie pozivati da bi podigli zavjesu. uo je kripu vrata dok su se otvarala, i okrenuo
se da bi vidio daje svijet iza praga nestao kako bi bio zamijenjen istom tamom ispunjenom
panikom iz koje su izali lanovi Reda. Pogledao je Cenobite traei neko objanjenje za ovo. Ali
oni su nestali. Ipak, njihov odlazak nije ostao nezabiljeen. Sa sobom su uzeli cvijee ostavljajui
samo gole daske, a na zidu su darovi koje je sakupio pocrnili kao da se nalaze u nekom
razjarenom, ali nevidljivom plamenu. Osjetio je gorinu njihovog izgaranja; tako je otro nagrizla
njegov nos daje imao osjeaj da e prokrvariti.
Ali smrad izgaranja bio je samo poetak. Ubrzo je otkrio da mu je desetak drugih mirisa
ispunjavalo glavu. Mirisi koje je do sada jedva primjeivao iznenada su bili nesnosno jaki.
Zaostali vonj ugrabljenog cvijea; smrad boje na stropu i biljni sok iz drva pod njegovim nogama:
svi su mu ispunjavali glavu.
ak je mogao namirisati tamu ispred vrata; i u njoj prljavtinu stotina tisua ptica.
Stavio je ruku preko usta i nosa da bi prevladao nalet munine koji je prijetio da ga svlada, ali
smrad znoja s njegovih prstiju prouzroio je vrtoglavicu. Mogao je biti natjeran na povraanje da
nije bilo novih osjeta koji su preplavljivali njegov sustav iz svakog ivanog svretka i okusnog
pupoljka.
17Izgledalo je da iznenada moe osjetiti sudare komadia praine s koom. Svaki udisaj zraka
gulio mu je usne; svaki treptaj oko. Slina je gorjela u dnu njegovog grla, a komadi jueranjeg
odreska koji se zaglavio meu zubima odailja je greve cijelim sustavom kad je izluio kap soka
na njegov jezik.
Ui mu nisu bile nita manje osjetljive. Glava mu je bila ispunjena tisuama zveketa, od kojih je
nekima on bio otac. Zrak koji mu je udarao u bubnjie bio je orkan; vjetar u njegovim crijevima
bio je grom. Ali bilo je i drugih zvukova - bezbrojnih zvukova - koji su ga salijetali negdje izvana.
Glasovi podignuti u bijesu, proaputane izjave ljubavi; rika i klepetanja; odlomci pjesme; suze.
Da lije to to uje svijet? Dolazak jutra u tisue domova? Nije imao prilike bolje posluati;
kakofonija je uguila bilo kakvu mogunost analize u njegovoj glavi.
Ali bilo je gore. Oi! O Boe u Nebesima, nikada nije ni sanjao da one mogu biti takvo muenje;
on, koji je mislio da na svijetu nije ostalo nita to ga moe zaprepastiti. Sada mu se vrtjelo!
Posvuda, prizori]
Glatka buka stropa bila je stravina geografija poteza kistom, tkanje njegove jednobojne koulje
nepodnoljiva razraenost niti. Krajikom oka ugledao je crva kako puzi po glavi mrtve golubice i
okree oi prema njemu, shvativi daje vidio. Previe! Previe\
Prestravljeno je zatvorio oi. Ali mnogo je vie bilo unutra nego vani; sjeanja ija gaje nasilnost
gurnula na rub ludila. Sisao je majino mlijeko i zagrcnuo se; osjetio je bratove ruke oko sebe
(borba ili bratski zagrljaj? U svakom sluaju, guilo je). I vie, mnogo, mnogo vie. Kratki ivotni
vijek osjeaja, svi ispisani savrenim rukopisom
18
na njegovom cortexu, koji ga trgaju svojom upornou da budu upameni.
Osjeao je daje blizu eksplozije. Sigurno je da svijet izvan njegove glave - soba i ptice iza vrata -
oni, uz sve njihove vritee prekomjernosti, ne mogu biti tako dominirajui poput njegovih
sjeanja. To je bolje, pomislio je i pokuao otvoriti oi. Ali kapci se nisu mogli odlijepiti. Suze ili
gnoj ili igla i niti su ih zatvorili.
Prisjetio se pria o Cenobitima: kuke, lanci. Da li su i njemu izvrili slinu operaciju, zatvarajui
ga iza njegovih oiju s mimohodom vlastite povijesti?
U strahu za svoj zdrav razum poeo im se obraati, iako vie nije bio siguran da se uope nalaze u
dosegu njegovog glasa.
"Zato!" upitao je. "Zato mi radite ovo?"
Jeka njegovih rijei tutnjala mu je u uima, ali on je na to jedva obraao panju. Novi osjeaji
uplivavali su iz prolosti da bi ga muili. Djetinjstvo se jo uvijek zadravalo na njegovom jeziku
(mlijeko i frustracija), ali sada su mu se pridruivali osjeaji odraslog ovjeka. Odrastao je! Bio je
brkat i moan, teke ruke, elina muda.
Mladenaki su uici posjedovali prizvuk novog, ali kako su godine puzile blago je uzbuenje
gubilo potenciju, snaniji i snaniji doivljaji bili su pozivani. I ponovno su doli, prodorniji zbog
leanja u tami na periferiji njegovog mozga.
Osjetio je nebrojene okuse na jeziku: gorko, slatko, kiselo, slano; namirisao zaine i govna i
majinu kosu; vidio gradove i neba; vidio brzinu, vidio dubine;jeo s odavno mrtvim ljudima i bio
opeen vrelinom njihove pljuvake na svom obrazu.
19
I naravno, tamo je bilo ena.
Uvijek su se, usred pometnje i zbunjenosti, pojavljivala sjeanja na ene, napadajui ga svojim
mirisom, svojom strukturom, svojim okusom.
XBlizina ovog harema gaje uzbudila, unato okolnosti. Otvorio je hlae i drkao kurac, vie iz elje
da izbaci sjeme i bude osloboen ovih stvorenja nego zbog zadovoljstva.;.;-
[Bio je jedva svjestan, dok je drkao, da sigurno predstavlja bijedan prizor: slijepac u praznoj sobi,
uzbuen zbog sna. Ali muan, turoban orgazam nije uspio nimalo usporiti ustrajno razmetanje.
Koljena su mu se svinula i tijelo mu se sruilo na daske gdje je pala sperma. Udarac u pod
prouzroio je napad bola, ali reakcija je bila isprana prije novog vala sjeanja]
Prevrnuo se na lea i vritao; vritao i molio kraj, ali osjeaji su i dalje rasli, odskakali u nove
visine sa svakom molitvom za prestanak koju je ponudio.
Preklinjanja su postala jedinstven zvuk, rijei i razum pomraeni panikom. Izgledalo je da ovome
nema kraja, osim ludila. Nema nade osim biti izgubljen u nadi.
Kada je uobliio ovu posljednju, oajniku misao, muenje je stalo.
Sve odjednom, sve. Nestalo. Vid, zvuk, dodir, okus, miris. Odjednom ih je bio lien. Onda su
dole sekunde kada je sumnjao u svoje postojanje. Dva otkucaja srca; tri, etiri.
Na petom je otkucaju otvorio oi. Soba je bila prazna, golubice i vr s pialinom su nestali. Vrata
su bila zatvorena.
Polako je sjeo. Udovi su mu drhtali; osjeao je prodoran bol u glavi, runom zglobu i mjehuru.
20
A onda - kretnja na drugom kraju sobe privukla je njegovu panju.
Tamo, gdje je prije nekoliko trenutaka bio prazan prostor stajao je lik. Bio je to etvrti Cenobit,
onaj koji u-ope nije govorio, ili pokazao lice. Ne to, sada je vidio, nego ona. Kapuljaa koju je
nosila bila je odbaena, kao i odjea/^ena ispod bila je siva, a ipak svjetlucava, usne su joj bile
krvave, noge rairene tako da su pokazivale savren rez na njezinoj piki. Sjedila je na hrpi
istrunulih ljudskih glava i nasmijeila su u znak dobrodoliceA
Sudar senzualnosti i smrti gaje prestravio. Da lije u-ope mogao sumnjati daje ona osobno
likvidirala ove rtve? Njihovo trulo meso nalazilo se ispod njezinih noktiju, a njihovi su jezici -
dvadesetak ili vie - leali poslagani u redovima na njezinim nauljenim bedrima, kao da ekaju na
ulaz. Nije ni sumnjao da su mozgovi koji su sada polagano curili iz njihovih uiju i nosova bili
otjerani u ludilo prije nego to je udarac ili poljubac zaustavio njihova
srca.
Kircher mu je lagao; ili to ili je bio neugodno zaveden. Nije bilo uitka u zraku, barem ne po
ljudskom poimanju.
Napravio je pogreku otvarajui Lemarchandovu kutiju. Vrlo stranu pogreku.
"Oh, zavrio si sa sanjanjem", rekao je Cenobit pomno ga gledajui kako lei na golim daskama
teko diui. "Dobro"
Ustala je. Jezici su pali na pod poput kie pueva.
"Sada moemo poeti", rekla je.
21

DVA
"Ba i nije ono to sam oekivala", prokomentirala je Julija dok su stajali u hodniku. Bio je sumrak;
hladan dan u kolovozu. Nikako idealno vrijeme za pregled kue koja je tako dugo bila prazna.
"Treba popravke", rekao je Rory. "To je sve. Nitko nije bio u njoj otkad je umrla moja baka. To je
gotovo tri godine. I prilino sam siguran da ona nije nita poduzimala pred kraj svog ivota".
"I tvoja je?"
"Moja i Frankova. Oporukom nam je ostavljena obojici. Ali kada je posljednji put netko vidio velikog
brata ...?"
Slegnula je ramenima kao da se ne moe sjetiti, iako se vrlo dobro sjeala. Tjedan dana prije vjenanja.
"Netko je rekao da je proteklog ljeta ovdje proveo nekoliko dana. Ljenarei, nema sumnje. A onda je
ponovo otiao. Njega ne zanima imanje."
"Ali pretpostavimo da se uselimo i da se on onda vrati, traei to je njegovo?"
23
"Otkupit u njegov dio. Trait u kredit od banke i isplatiti mu njegovo. Njemu je oduvijek bio vaan
samo novac."
Kimnula je, ali je izgledala sve samo ne uvjereno.
"Ne brini", rekao je prilazei joj i stavljajui ruke oko nje. "Kua je naa, ljubavi. Moemo ju prebojati,
preurediti i stvoriti na mali raj."
Prouavao je njezino lice. Ponekad - osobito kada ju je pokretala sumnja kao sada -je njezina ljepota na
njega djelovala umalo zastraujue.
"Vjeruj mi", rekao je
"Vjerujem ti."
"Onda je u redu. to kae da se ponemo useljavati u nedjelju?"

Nedjelja.
To je jo uvijek bio dan Gospodnji u ovom kraju grada. ak i ako vlasnici ovih dobro ureenih kua i
dobro odgojena djeca nisu vie bili vjernici, jo su uvijek potivali dan Gospodnji. Nekoliko se zavjesa
trznulo u stranu kada je stigao Lewtonov kombi i poeo istovar; neki su radoznali susjedi ak proli
jednom ili dvaput pored kue pretvarajui se da eu pse; ali nitko nije popriao s prido-licama, a
kamoli ponudio pomo oko namjetaja. Nedjelja nije bila dan za rad.
Julia je nadgledala raspakiravanje dok je Rory organizirao istovar kombija s Lewtonom i Ludim
Bobom dodajui jo jedan par ruku. Bile su potrebne etiri vonje da se prevezu masivne stvari iz Ulice
Alexandra i na kraju dana tamo je jo uvijek ostala hrpa triarija da se pokupe neki drugi put.
Oko etrnaest sati na vratima se pojavila Kirstv.
"Dola sam vidjeti mogu li pomoi", rekla je s prizvukom dvosmislene isprike u glasu.
"Onda je bolje da ue", rekla je Julia. Otila je natrag u dnevnu sobu koja je bila bojinica na kojoj je
kaos pobjeivao i tiho proklela Rorvja. Pozivanje izgubljene due u pomo bilo je njegovo djelo, u to
sumnje nema. Ona e biti vie smetnja nego pomo, njezino je neodreeno, neprekidno sanjarsko
ponaanje strahovito ivciralo Juliju.
25"to mogu uiniti?" upitala je Kirsty. "Rory je rekao -"
"Da", rekla je Julia. "Sigurna sam daje."
"Gdje je? Rory, mislim."
"Otiao je kombijem po jo jedan tovar, da ga doda ovim nevoljama."
"Oh."
Julia je ublaila izraz svog lica. "Zna, jako je lijepo od tebe", rekla je, "to si dola, ali mislim da
trenutano nema nita ime bi mogla pomoi."
Kirsty je lagano pocrvenjela. ivjela je u snovima, ali nije bila glupa.
"Dobro", rekla je. "Jesi li sigurna? Mogu li ... mislim, moda ti mogu skuhati alicu kave?"
"Kava", rekla je Julia. Pomisao na kavu podsjetila ju je kako je njezino grlo postalo sasueno. "Da",
priznala je. "To nije loa ideja."
Kuhanje kave nije prolo bez manjih okova. Niti jedan zadatak koji Kirsty preuzme nije se nikada
pokazao kao jednostavan.
Stajala je u kuhinji grijui vodu u posudi za ije joj je pronalaenje bilo potrebno pola sata i
razmiljajui da moda ipak nije trebala doi. Julia ju je uvijek udno gledala, kao daje bila pomalo
zbunjena injenicom to ju nisu uguili pri roenju. Nema veze. Rory ju je pozvao, zar ne? I to je bio
dovoljan razlog. Ne bi odbila priliku da vidi njegov smijeak ni zbog sto Julija.
Kombije stigao dvadeset i pet minuta kasnije, minuta u kojima su ene dva puta pokuale zapoeti
razgovor i dva puta nisu uspjele. Imale su malo zajednikog: Julia slatka, lijepa, privlaila je poglede i
udvarae, i Kirstv,
26

djevojka slabanih ruku ije su oi bile bistre poput Julijinih prije ili poslije suza. Davno je zakljuila
da ivot nije poten. Ali zato su joj, kada je odluila prihvatiti gorku istinu, okolnosti stalno to nabijale
na nos?
Potajno je gledala Juliju kako radi i Kirsty je izgledalo da je ta ena nesposobna za runou. Svaka je
gesta -zalutali uperak kose odmaknut iz oiju nadlakticom, otpuhivanje praine s najdrae alice - bila
ispunjena tako lakim, nenamjernim skladom. Vidjevi to razumjela je Rorvjevo psee oboavanje,
shvativi ga ponovo je poela oajavati.
Doao je, napokon, mirkajui i znojan. Popodnevno je sunce bilo nemilosrdno. Iscerio joj se,
pokazujui na-zupanu crtu svojih prednjih zuba koje je ona prva smatrala neodoljivima.
"Drago mi je to si dola", rekao je "Sretna sam to mogu pomoi -", odgovorila je, ali on je ve
pogledao u stranu: Juliju. "Kako ide?"
"Gubim razum", odgovorila mu je. "Pa, sada se moe odmoriti od napora", rekao je. "U ovoj smo turi
donijeli krevet." Zavjereniki joj je namignuo, ali ona nije reagirala.
"Mogu li pomoi s istovarom?" ponudila se Kirsty. "Lewton i L. B. se bave time", stigao je Rorvjev
odgo-
vor.
"Oh."
"Ali dao bih i ruku i nogu za alicu aja."
"Nismo pronale aj", rekla mu je Julia.
"Oh. A moda kava, onda?"
"Dobro", rekla je Kirsty. "I za ostalu dvojicu?"
27"Ubili bi za alicu."
Kirstv je otila natrag u kuhinju, napunila malu posudu vodom gotovo do ruba i stavila ju natrag na
tednjak. Iz hodnika je ula Rorvja kako rukovodi istovarom.
Bio je to krevet: brani krevet. Iako je uporno pokuavala iz misli izbaciti prizor Rorvja kako grli
Juliju, nije uspjela. Dok je gledala vodu kako tiho kuha i isparava i napokon kljua isti bolni prizori
njihovog zadovoljstva vraali su se ponovo i ponovo.
28

3
Dok su njih trojica bili vani i istovarivali etvrti, posljednji tovar dana, Julia je izgubila ivce zbog
raspakiravanja. To je bila katastrofa, rekla je: sve je bilo raspareno i stavljeno u kutije pogrenim
redoslijedom. Morala je prekopati savreno nepotrebne stvari da bi stigla do osnovnih potreptina.
Kirsty je utei ostala u kuhinji i prala prljave alice.
Psujui glasnije Julia je napustila kaos i izala van na stepenice zapaliti cigaretu. Naslonila se na
otvorena vrata i udahnula zrak prepun peludi. Ve je, iako je tek bio 21. kolovoz, popodne odisalo
zamagljenim mirisom nadolazee jeseni.
Izgubila je pojam o vremenu, jer dok je stajala tamo zvono je poelo zvoniti za veernju misu: slijed
zvonjave se podizao i sputao u lijenim valovima. Zvuk je bio umirujui. Nagnao ju je na razmiljanje
o djetinjstvu, iako ne -nije joj uspjelo - na prisjeanje nekog odreenog dana ili mjesta. Samo na
djetinjstvo: na tajanstvenost.
Prolo je etiri godine otkad je posljednji put bila u crkvi: bilo je to u stvari na dan udaje za Rorvja.
Pomisao na taj dan - ili radije na obeanje koje je ostalo neispunjeno - zagorilo je trenutak. Zakoraila
je sa stepenica; zvona u punoj snazi su ju pratila pri ulasku u kuu. Nakon dodira sunca na njezino
uzdignuto lice unutranjost je izgledala sumorno. Iznenada je dola na rub plaa od umora.
Morat e sastaviti krevet prije nego to se veeras srue na spavanje, a jo uvijek moraju odluiti koju
e
29sobu koristiti kao spavau. Uinit e to sada, odluila je, i time izbjei povratak u dnevnu sobu
gdje se nalazila vjeno turobna Kirstv.
Zvono je jo uvijek odzvanjalo kad je otvorila vrata prednje sobe na katu. Bila je to najvea od
gornjih soba -uobiajen izbor - ali sunce danas nije ulo u nju (kao ni sve ostale dane ovog ljeta),
zato to su kapci bili sputeni. Zbog toga je bilo hladnije nego u ostalim dijelovima kue, a zrak je
bio ustajao. Prela je preko prljavih dasaka do prozora u namjeri da podigne kapke.
Na prozorskoj je dasci uoila neto neobino. Kapak je bio vrsto prikucan avlom za prozorski
okvir, uinkovito sprjeavajui i najmanji upliv ivota sa suncem obasjane ulice dolje. Pokuala je
osloboditi kapak, ali nije uspjela. Onaj tko je to napravio, tko god to bio, obavio je temeljit posao.
Nema veze, Rory e povaditi avle klijetima kada se vrati. Okrenula se od prozora i pri tom
iznenadno i prisilno postala svjesna zvona koje je jo uvijek dozivalo vjernike. Zar ne dolaze
veeras? Da li na udici nema dovoljno mamca u obliku obeanja raja? Misao je lagano treperila:
iezla je u trenutku. Ali zvono je i dalje zvonilo odjekujui sobom. Kao da su njezini udovi, ve
bolni od umora, bili povlaeni na dolje svakim udarom. U glavi joj je nekontrolirano pulsiralo.
Soba je odvratna, odluila je: bila je pljesniva, a njezini mrani zidovi hladni. Unato njezinoj
veliini nee dopustiti Roryju daje nagovori daju upotrijebe kao spavau sobu. Neka trune.
Krenula je prema vratima, ali kada im je prila na pola metra, kutovi sobe kao da su zakripjeli i
vrata su se
30
zalupila. ivci su joj poskoili. Krajnjim naporom zaustavila je jecaj.
Umjesto toga mirno je rekla: "Idi u pakao", i zgrabila kvaku. Lako se okrenula (zato ne bi? ipak,
pao joj je kamen sa srca) i vrata su se otvorila. Iz hodnika i prizemlja stigao je val topline i
ukasta svjetlost.
Zatvorila je vrata iza sebe i s udnim zadovoljstvom ije korijene nije mogla ili htjela shvatiti
okrenula klju u
bravi.
Kada je to uinila zvonjava je prestala.
31" Ali to je najvea od svih soba ..." "Ne svia mi se, Rory. Vlana je. Moemo upotrijebiti stranju
sobu."
^Ako uspijemo jebeni krevet provui kroz vrataj "Naravno da moemo. Zna da moemo." "To je
neiskoritenost dobre sobe", pobunio se, jako dobro znajui daje ovofait accompli.
"Majka najbolje zna", rekla je i nasmijeila mu se pogledavi ga oima iji je sjaj bio daleko od
majinskog.
32
Godinja doba eznu jedno za drugim, poput mukaraca i ena, da bi mogla biti izlijeena od svojih
neumje-renosti.
Proljee, ako se zadri samo tjedan due od svog trajanja, poinje eznuti za ljetom da okona dane
neprekidnih obeanja. Ljeto se pak uskoro poinje znojiti za neim to e zatomiti njegovu vruinu, a
ak e se i najbogatije jeseni na kraju umoriti od otmjenosti i bolovati za naglom, otrom hladnoom
koja e ubiti njihovu plodnost.
ak i zima - najotrije godinje doba, najnesmiljenije - sanja, dok veljaa puzi, o plamenu koji e ju
trenutano r-otopiti. Sve se stvari umaraju s vremenom i poinju traiti l neku suprotnost da se spase
od sebe samih. i I tako je kolovoz popustio pred rujnom i zbog toga
nije bilo mnogo pritubi.
33

Uz uloeni rad kua u Ulici Lodovica poinjala je izgledati gostoljubivije. Ako je i bilo posjeta
susjeda, oni su - ponekad nakon odmjeravanja branog para - otvoreno govorili kako su sretni to
je broj pedeset i pet opet useljen. Samo je jedan od njih spomenuo Franka, govorei u prolazu o
neobinom tipu koji je ivio u kui nekoliko tjedana proteklog ljeta. Nastao je trenutak
zbunjenosti kada je Rory otkrio daje stanar bio njegov brat, ali to je ubrzo izgladila Julia ije
armerske sposobnosti nisu poznavale granice.
Rory je rijetko spominjao Franka tijekom braka s Ju-lijom, iako je razlika izmeu njega i brata
bila samo osamnaest mjeseci i kao djeca su bili nerazdvojni. Julia je ovo saznala prilikom pijanog
prisjeanja - mjesec ili dva prije vjenanja - kada je Rory nadugako priao o Franku. Bila je to
tuna pria. Putovi brae su se razdvojili kada su proli pubertet i Rory je alio zbog toga. Jo je
vie alio zbog bola koji je Frankov divlji nain ivota prouzroio njihovim roditeljima. Izgledalo
je da kad god se Frank pojavi, poput groma iz vedra neba iz tko zna kojeg kuta kugle zemaljske u
kome je trenutano sijao pusto, sa sobom donosi samo tugu. Njegove su prie o pustolovinama u
pliacima zloina, prie o kurvama i sitnim kraama, zaprepaivale obitelj. Ali bilo je i gore,
barem je Rory tako rekao. U svojim je razuzdanijim trenucima Frank govorio o ivotu voenom u
deliriju; o gladi za iskustvima koja nisu doputala nikakve moralne vrijednosti.
34
Da lije to bio ton Rorvjevog prianja, mjeavina odbojnosti i zavisti, to je tako pobudilo Julijinu
radoznalost? Koji god razlog bio, ubrzo je bila opsjednuta neuta-ivom radoznalou u svezi tog
luaka.
A onda se, jedva etrnaest dana prije vjenanja, crna ovca osobno pojavila. U posljednje su
vrijeme stvari za njega ile dobro. Na prstima je nosio zlatno prstenje, koa mu je bila sjajna i
preplanula. Bilo je malo vanjskih znakova udovita koje je Rory opisao. Brat Frank bio je gladak
poput djeje guzice. Podlegla je njegovom armu u roku nekoliko sati.
Slijedilo je udno razdoblje. Kako je vrijeme puzilo prema danu vjenanja otkrila je da sve manje
i manje razmilja o svom buduem suprugu, a sve vie i vie o njegovom bratu. Nisu bili u
potpunosti razliiti; odreeni ritam njihovog govora i neusiljeno ponaanje oznaavali su ih kao
brau. Ali Rorvjevim vrlinama Frank je dodao neto to njegov brat nikada nee posjedovati:
predivnu zdvojnost.
Moda je ono to se sljedee dogodilo bilo neizbjeno: i bez obzira kako se otro borila protiv
svojih nagona samo bi odgodila iskazivanje osjeaja koje su imali jedno prema drugom. Barem se
tako kasnije pokuavala sama sebi opravdati. Ali nakon stoje samookrivljivanje zavrilo jo je
uvijek uvala sjeanje na njihov prvi - i posljednji - susret.
Kirstv je bila u kui, zar ne, na nekom svadbenom zadatku, kada je Frank stigao. Uz pomo te
telepatije koja dolazi sa udnjom (i blijedi s njom) Julia je znala da je danas taj dan. Ostavila je
Kirstv da radi popise ili slino i odvela Franka na kat pod izgovorom da e mu pokazati
35

vjenanu haljinu. Dobro se toga sjeala; kako je zatraio da vidi haljinu i kako je stavila veo, smijui se
na prizor sebe u bijelom i njega kako joj prilazi i podie veo, a ona se i dalje smijala, smijala i smijala
kao da provjerava vrstou njegove namjere. On ipak nije bio ohlaen njezinim smijehom, niti je gubio
vrijeme na triarije poput zavoenja. Ugodna je vanjtina trenutano popustila pred grubljim
materijalom. Njihovo je spajanje posjedovalo, u svakom pogledu osim njezinog pristanka, svu nasilnost
i neuivanje silovanja.
Sjeanja su ublaila dogaaje, naravno, i u etiri godine (i pet mj eseci) od tog popodneva esto j e
prozivlj avala prizor. Sada, prisjeajui ga se, modrice su bile trofeji njihove poude, njezine su suze
bile nepobitan dokaz njenih osjeaja prema Franku.
Idueg je dana nestao. Ispario u Bangkok ili na Uskrsne otoke, neko mjesto gdje nikome nije duan
odgovore. alila je za njim; nije si mogla pomoi. A niti je aljenje prolo neopaeno. Iako o tome nisu
otvoreno razgovarali, esto se pitala da li je kasnije pogoranje odnosa s Rory-jem tada poelo:
njezinim razmiljanjem o Franku dok vodi ljubav s njegovim bratom.
A sada? Sada je izgledalo da su se, unato promjeni kunog interijera i prilici za novim zajednikim
poetkom, okolnosti urotile daju ponovo prisjeaju na Franka.
Nijeju samo ogovaranje susjeda podsjetilo na njega. Jednoga dana, kada je bila sama kod kue i
otpakiravala razne osobne stvari, naila je na nekoliko albuma Rorvjevih fotografija. Mnoge su bile
relativno nove fotografije njih dvoje u Ateni i na Malti. Ali zatrpane meu prozranim osmjesima
nalazile su se neke fotografije za koje se nije
36
mogla sjetiti da ih je ikad vidjela (da li ih je Rory sakrivao od nje?); obiteljske fotografije stare
desetljeima. Fotografija s vjenanja njegovih roditelja; crno-bijela fotografija vremenom nagrizena u
sivu mrlju. Fotografije krtenja, na kojima ponosni kumovi dre djecu umotanu u obiteljsku ipku.
A onda, zajednike fotografije brae; kao male djece rairenih oiju; kao mrzovoljnih kolaraca
fotografiranih na gimnastikim takmienjima i kolskim sveanostima. Onda se, kad je nastupila
plahost puberteta prepunog akni, broj fotografija smanjio - dok se abe nisu pojavile u obliku prineva,
druga strana puberteta.
Vidjevi Franka u sjajnim bojama kako se glupira ispred fotoaparata osjetila je da crveni u licu. Bio je
olienje mladosti, dovoljno predvidljivo; uvijek odjeven a la mode. Rory je, nasuprot njemu, bio
zastarjelo odjeven. inilo joj se da su budunosti brae bile skicirane na ovim ranim fotografijama.
Frank, nasmijeeni, zavodljivi kameleon i Rory, razboriti graanin.
Napokon je spremila fotografije i otkrila, kada je ustala, da su s crvenilom dole suze. Nisu to bile suze
alosti. Nije ih trebala. Oi suju pekle od bijesa. Nekako je, izmeu dva udisaja, odlutala.
Takoer je znala, sa stopostotnom sigurnou, kada se prvi put izgubila. Leei na krevetu prekrivenom
vjenanom ipkom, dok joj je Frank obasipao vrat poljupcima.
37

Svako bi malo otila gore u sobu sa zakucanim kapcima.

Do sada su malo napravili na ureenju gornjih katova, dajui prednost prostorima pred oima javnosti.
Soba je zbog toga ostala nedirnuta. Nitko nije ulazio, zaista, osim ovih njezinih nekoliko posjeta.
Nije bila sigurna zato je ila gore; ili kako shvatiti neobinu lepezu osjeaja koji su ju obuzimali dok
je bila tamo. Ali bilo je neto u mranoj unutranjosti to joj je davalo utjehu: bila je to neka vrsta
maternice; maternica mrtve ene. Ponekad, dok je Rory radio, jednostavno bi se popela stepenicama i
sjedila u miru na nita ne mislei; ili je to bilo neto to nije mogla opisati rijeima.
Ovi su boravci pobudili neobian osjeaj krivnje i trudila se ne ii u sobu dok je Rory bio u blizini. Ali
to nije uvijek bilo mogue. Ponekad su ju noge odvele tamo bez naloga da to uine.
To se tako dogodilo i te nedjelje, dana krvi.
Gledala je Rorvja kako radi na kuhinjskim vratima, kako dlijetom skida nekoliko slojeva boje oko
arki, kada joj se uinilo da uje zov sobe. Zadovoljna stoje on u potpunosti zaokupljen poslom, otila
je gore.
Bilo je hladnije nego obino i zbog toga joj je bilo drago. Stavila je ruku na zid, a zatim svoj ohlaeni
dlan poloila na elo.
"Nema smisla", promrmljala je sama sebi, zamiljajui ovjeka koji radi u prizemlju. Nije ga voljela:
ne vie
38
nego stoje on, oduzevi zaluenost njezinim licem, volio nju. Strugao je dlijetom u svom osobnom
svijetu; ona je patila ovdje, vrlo daleko od njega.
Udar vjetraje zahvatio stranja vrata u prizemlju. ula je kako su se zalupila.
Dolje, udarac je prouzroio da Rory izgubi koncentraciju. Dlijeto je poskoilo sa svoje putanje i
duboko zarealo u palac njegove lijeve ruke. Viknuo je kad se pojavio obojeni mlaz. Dlijeto je udarilo
u pod.
"Pakao i prokletstvo!"
ulaje, ali nije nita uinila. Prekasno je izronila kroz mrtvilo potitenosti i shvatila da on dolazi gore.
Petljala je traei klju i smiljala ispriku da opravda svoju nazonost u sobi, ustala je, ali on je ve bio
na vratima i prelazio prag trei prema njoj s desnom rukom neprikladno vrsto stisnutom oko lijeve.
Krv je obilno tekla. Izviralaje izmeu njegovih prstiju i curila mu niz ruku, kapala s lakta dodajui
mrlju za mrljom na gole daske.
"to si napravio?" upitala ga je
"Na to ti lii?" rekao je kroz stisnute zube. "Porezao sam se."
Njegovo lice i vrat dobili su boju staklarskog kita. Ve gaje vidjela ovakvog, jednom se zgodom
onesvijestio ugledavi vlastitu krv.
"Uini neto", rekao je s gaenjem.
"Da li je duboko?"
"Ne znam!" viknuo je na nju. "Ne elim pogledati!"
Bio je smijean, pomislila je: ali ovo nije vrijeme za davanje oduka preziru koji je osjeala. Umjesto
toga uzela je njegovu krvavu ruku u svoje i dok je gledao u stranu maknula dlan s posjekotine. Bila je
velika i jo je uvijek obilno krvarila. Crvena krv; tamnocrvena krv.

"Mislim daje bolje da te odvedem u bolnicu", rekla mu je.

"Moe li pokriti ranu?" upitao je glasom koji je sada bio lien ljutnje.
"Naravno. Donijet u isti zavoj. Doi - "
"Ne", rekao je, kimajui svojim pepeljastim licem. "Ako napravim korak mislim da u se
onesvijestiti."
"Onda ostani ovdje", umirila gaje. "Bit e dobro." Poto u ormariu u kupaonici nije pronala
vrste zavoje, uzela je nekoliko istih maramica iz njegove ladice i vratila se natrag u sobu. Sada
je bio naslonjen na zid, koa mu je bila sjajna od znoja. Tapkao je u krvi koja je istekla; mogla je
osjetiti njezin otar miris u zraku.
Jo uvijek ga tiho uvjeravajui da nee umrijeti od petcentimetarske posjekotine, omotala mu je
maramicu oko ruke, veui ju drugom, a zatim ga odvela, dok je drhtao poput lista, niz stepenice
(jednu po jednu, poput djeteta) i van u auto.
U bolnici su ekali jedan sat u dugom redu hodajuih ranjenika prije nego to su ga napokon
primili i saili. U retrospektivi joj je bilo tee zakljuiti stoje oko dogaaja bilo kominije: njegova
slabost ili prekomjernost njegove zahvalnosti. Rekla mu je, kada je postao previe odbojan, da ne
eli njegovu zahvalnost, i to je bila istina.
Nije eljela nita to joj je mogao ponuditi, osim moda svoje odsutnosti.
40
"Da li si ti oistio pod u vlanoj sobi?" upitala gaje iduega dana. Zvali su ju vlana soba od one
prve nedjelje iako nije bilo ni naznake truljenja od stropa do podnih letvica.
Rory je podigao pogled sa svog asopisa. Sivi su mjeseci visjeli ispod njegovih oiju. Nije dobro
spavao, tako je rekao. Porezani prst i imao je none more o smrti. Ona je, nasuprot njemu, spavala
poput bebe.
"to si rekla?" upitao ju je.
"Pod", ponovo je rekla. "Bilo je krvi na podu. Ti siju oistio."
Odmahnuo je glavom. "Ne", rekao je jednostavno i vratio se asopisu.
"Pa, ja nisam", rekla je.
Uputio joj je obziran smijeak. "Ti si tako savrena hausfrau", rekao je. "ak ni ne zna kada to
radi."
Tema je ovdje bila iscrpljena. Bio je spreman, oito, vjerovati da ona polako gubi razum.
Ona je, za razliku od njega, imala udan osjeaj da e ga ponovo pronai.

41

ETIRI
Kirsty je mrzila zabave. Osmjesi su trebali biti zalijepljeni preko panike: pogledi su trebali biti
protumaeni; i najgore od svega, razgovor. Nije imala za rei nita to bi i najmanje zanimalo svijet, u
ovo je ve odavno bila uvjerena. Vidjela je previe oiju kako bulje u nju da bi vjerovala drugaije;
vidjela je svaku varku poznatu ovjeku za kulturno izvlaenje iz drutva glupana, poev od: "Ispria-
vam se, mislim da vidim svog raunovou koji tetura prema toaletu mrtav pijan."
Ali Rory je inzistirao da doe na proslavu useljenja u kuu. Samo nekoliko bliskih prijatelja, obeao je.
Rekla je da, predobro znajui kakav bi scenarij rezultirao odbijanjem. Bezvoljno sjedenje kod kue u
srdbi samooptu-ivanja, proklinjanje vlastitog kukaviluka i razmiljanje o Rorvjevom draesnom
licu.
Okupljanje nije bilo takvo muenje, kako se na kraju pokazalo. Bilo je samo devet gostiju in toto, koje
je sve povrno znala i to je olakalo stvari. Nisu od nje oekivali da obasjava sobu; samo da kima
glavom i da se smije kada je prigodno. A Rory je bio - s jo uvijek zamotanom rukom

43
- u svom najboljem izdanju, prepun prostodunosti bon-homie. ak se zapitala da li Neville -
jedan od Rorvjevih kolega s posla - oijuka s njom iza svojih naoala, sumnja koja je potvrena
sredinom veeri kada se premjestio do nje i upitao da li ju imalo zanima uzgoj maaka. Rekla mu
je daju ne zanima, ali oduvijek je bila spremna za nova iskustva. Izgledao je oduevljeno i
zahvaljujui tom krhkom izgovoru nastavio ju marljivo posluivati likerima ostatak veeri. Do
dvadeset tri i trideset bila je pripita, ali sretna olupina, potaknuta najuobiajenijim opaskama na
sve bolnije napadaje hihotanja.
Malo iza ponoi Julia je objavila daje umorna i eli ii u krevet. Objava je shvaena kao opi znak
za rastanak, ali Rory nije elio ni uti o tome. Bio je na nogama i punio je ae prije nego to je
itko uspio prosvjedovati. Kirsty je bila sigurna da je uhvatila pogled nezadovoljstva koji je
prelazio Julijinim licem, a onda je nestao i lice je ponovno bilo neoskvrnuto. Poeljela je svima
laku no, bila obilno pohvaljena zbog telee jetre i otila u krevet. Besprijekorno lijepi bili su
besprijekorno sretni, zar ne? Za Kirstv je ovo oduvijek izgledalo oito. Veeras je, ipak, alkohol
bio razlog to se zapitala da li ju je zavist oslijepila. Moda je biti savren neka druga vrsta tuge.
Ali njezina glava u kojoj se vrtjelo bila je neprikladno boravite za takva razmiljanja i sljedee je
minute Rory ustao i priao alu o gorili i jezuitu koja je prouzroila da se zagrcne svojim piem
prije nego stoje uope stigao do zavjetnih svijea.
Gore, Julia je ula novi val smijeha. Bila je stvarno umorna, kao stoje i rekla, ali kuhanje nije bilo
to to ju je
44
izmorilo. Bio je to napor pri potiskivanju prijezira prema prokletim budalama sakupljenima dolje
u predvorju. Nekada ih je zvala prijateljima, ove maloumnike, s njihovim jadnim alama i jo
jadnijim prenavljanjima. Povlaivala im je nekoliko sati; to je bilo dovoljno. Sada joj je bilo po-
trebno neko hladno mjesto; tama.
im je otvorila vrata vlane sobe znala je da stvari ba i nisu onakve kakve su bile. Svjetlost gole
arulje sa stubita osvjetljavala je daske gdje je pala Rorvjeva krv, sada tako iste kao da su bile
izribane. Izvan dosega svjetlosti soba se poklonila tami. Ula je i zatvorila vrata. Brava je iza nje
uskoila na svoje mjesto.
Tama je zamalo bila savrena i bilo joj je drago zbog toga. Oi su joj se odmarale u noi, njihova
povrina hladna.
Onda je, iz udaljenog dijela sobe, zaula zvuk.
Nije bio glasniji od tropota ohara koji tre iza podnih letvica. Nakon nekoliko sekundi je
prestao. Zadrala je dah. Ponovno se pojavio. Ovog je puta izgledalo da u zvuku postoji neki
uzorak; primitivan kod.
Oni dolje su se smijali poput luaka. Zvuk je u njoj probudio oajanje. to sve ne bi uinila da se
oslobodi takvog drutva?
Progutala je slinu i progovorila u tamu.
"ujem te", rekla je, nesigurna zato su rijei dole ili kome su bile upuene.
tropot ohara je na asak prestao, a onda ponovo poeo, puno hitrije. Zakoraila je od vrata
prema zvuku. Nastavio se, kao da ju priziva.
U mraku je lako pogrijeiti pa je stigla do zida prije nego stoje oekivala. Podiui ruke poela je
dlanovima

45
prelaziti preko obojene buke. Povrina nije bila jednolino hladna. Postojalo je mjesto, zakljuilaje da
se nalazi na pola puta izmeu vrata i prozora, gdje je hladnoa postajala tako intenzivna daje morala
maknuti ruke. ohari su prestali tropotati.
Nastupio je trenutak u kojem je plivala, u potpunosti dezorijentirana, u tami i tiini. A onda se neto
pomaknulo ispred nje. Trik njezine mate, pretpostavila je, zato to se ovdje mogla nalaziti samo
zamiljena svjetlost. Sljedei joj je prizor pokazao pogreku te pretpostavke.
Zid je bio osvijetljen; ili bolje reeno neto je iza njega gorjelo hladnom svjetlou koja je uinila da
vrsti zid od cigle izgleda poput neeg nematerijalnog. tovie: zid se izgleda rastvarao, nauljeni su
paneli prikazivali sakrivene kutije ije su se stranice ruile da bi otkrile nova skrovita mjesta.
Opinjeno je gledala, ne usuujui se ni trepnuti iz straha da ne propusti detalj ovog izuzetnog uda,
dok su se dijelovi svijeta rastvarali pred njezinim oima.
Onda je, iznenada, negdje u ovom sve savrenijem sustavu pominih komponenti ugledala (ili ponovo
pomi-slila daje ugledala) kretnju. Tek je sada shvatila daje zadravala dah od poetka prizora i
poinjalo joj se vrtjeti u glavi. Pokuala je isprazniti plua od ustajalog zraka i udahnuti svjei, ali
njezino tijelo nije odgovorilo na ovaj jednostavan nalog.
Negdje u njezinim unutarnjim organima pojavio se traak panike. arolija je sada prestala, ostavljajui
jedan njezin dio da se prilino spokojno divi zveckavoj glazbi koja je dolazila iz zida, dok se drugi
borio sa strahom koji je iz trenutka u trenutak rastao u njezinom grlu.
46

Ponovo je pokuala udahnuti, ali bilo je to kao da je njezino tijelo umrlo, a ona je gledala iz njega
nemona disati ili treptati ili gutati.
Prizor rastvaranja zida sada je u potpunosti prestao i primijetila je kako neto svjetluca na ciglama;
dovoljno nesavreno da bude sjenka, ali isuvie materijalno.
ovjek, vidjela je, ili je to nekada bio. Tijelo je bilo raskomadano, a zatim ponovno zaiveno s veinom
dijelova koji su jo uvijek nedostajali ili iskrivljeni i pocrnjeli kao da su bili u pei. Tamo je bilo
svjetlucavo oko i ljestve od kraljenice, kraljeci oieni od miia; nekoliko neprepoznatljivih
dijelova anatomije. To to takvo to moe ivjeti nadilazilo je razum - ono malo mesa koje je posje-
dovalo bilo je beznadno istrunulo. Pa ipak je ivjelo. Oko je, unato trulei koja ga je okruivala,
paljivo pregledavalo svaki centimetar njezinog tijela, gore i dolje.
U njegovoj nazonosti nije osjeala nikakav strah. Stvorenje je bilo mnogo slabije od nje. Neznatno se
pomicalo u svojoj eliji traei neku malenkost udobnosti. Ali nije je bilo; ne za stvorenje koje je svoje
istroene ivce nosilo na krvareem rukavu. Svaki poloaj u koje je stavilo svoje tijelo donosio je bol:
ovo je sa sigurnou znala. alila gaje. A sa aljenjem je dolo osloboenje. Njezino je tijelo izbacilo
mrtvi zrak i udahnulo ivot. U glavi joj se, zbog nedostatka kisika, poelo vrtjeti.
Dok je udisala, ono je progovorilo, otvor se pojavio u oderanoj lopti monstrumove glave i proizveo
jednu, slabanu rije.
Rije je bila: "Julia."
47
Kirstv je odloila au i pokuala ustati.
"Kamo ide?" upitao ju je Neville.
"to misli?" odgovorila je, svjesno pokuavajui sprijeiti nejasan izgovor.
"Treba li kakvu pomo?" Rory je upitao. Alkohol je oteao njegove kapke, a smijeak mu je bio jo
tei.
"Dobro sam dresirana", odgovorila je, brzi je odgovor bio popraen smijehom svih nazonih. Bila je
zadovoljna sobom; brze i duhovite doskoice nisu joj bile jaa strana. Oteturala je do vrata.
"Posljednja prostorija na desno na zavretku stepenita", izvijestio ju je Rory.
"Znam", rekla je i zakoraila na hodnik.
Inae joj se nije sviao osjeaj pijanstva, ali veeras je uivala u njemu. Osjeala se poletno i
bezbrino. Ovo bi ujutro mogla dobro poaliti, ali sutra e se brinuti o tome. Veeras je letjela.
Pronala je put do kupaonice i olakala svoj bolni mjehur, a onda poprskala lice vodom. Uinivi to,
krenula je natrag.
Prela je tri koraka hodnikom kada je shvatila daje netko ugasio svjetlo u hodniku dok je bila u
kupaonici i da je taj isti netko stajao nekoliko metara udaljen od nje. Zaustavila se.
"Zdravo ...?" rekla je. Da li ju je uzgajiva maaka pratio gore u nadi da e dokazati da nije dobio
nogu?
"Da li si to ti?" upitala je, jedva svjesna da je ovo osobito beskoristan nain ispitivanja.
Nije bilo odgovora, to ju je malo uznemirilo.
"Hajde, daj," rekla je, pokuavajui aljivim nainom za koji se nadala da maskira njezin nemir, "tko je
to?"
"Ja", rekla je Julia. Njezin je glas bio udan. Grlen; moda plaan.
"Da li si dobro?" upitala ju je Kirstv. eljela je da moe vidjeti Julijino lice.
"Da", stigao je odgovor. "Zato ne bih bila?" Tijekom ovih pet rijei glumica u Juliji preuzela je
kotrolu. Glas se oistio; ton je postao blai.
"Samo sam umorna..." nastavila je. "Zvui kao da se dolje dobro zabavljate."
"Da li ti smetamo, pa ne moe zaspati?"
"Meni, Boe, ne", pretjerao je glas, "samo sam ila u kupaonicu". Stanka, a onda: "Idi natrag dolje.
Dobro se zabavi".
Na ove je rijei Kirstv krenula prema njoj. U posljednjem moguem trenutku Julia joj se izmaknula s
puta izbjegavajui i najmanji tjelesni dodir.
"Dobro spavaj", rekla je Kirstv na vrhu stepenica.
Ali nikakav odgovor nije stizao od sjenke u hodniku.
48
49
Julia nije dobro spavala. Ni te, a ni bilo koju od noi koje su uslijedile.
Ono stoje vidjela u vlanoj sobi, ono stoje ula i napokon osjetila - bilo je dovoljno da lagane, mirne
snove zauvijek zadri nedostinima; ili je samo u to poela vjerovati.
On je ovdje. Brat Frank je ovdje, u kui - bio je ovdje cijelo vrijeme. Zatoen od svijeta u kojem je
ivjela i disa-la, ali dovoljno blizu za uspostavljanje prolaznog, bijednog kontakta. Razlozi i uzroci toga
nisu joj bili poznati; ljudska ruevina u zidu nije imala ni snage ni vremena za opisivanje svog stanja.
Sve to je rekla, prije nego to se zid oko nje ponovno poeo zatvarati i prije nego to je ruevina
ponovno bila okruena ciglom i bukom, bilo je: JULIA - a zatim, jednostavno: FRANK JE - i na
samome kraju rije KRV.
Zatim je u potpunosti nestala, a njezine su noge popustile pod teinom. Napola je pala, napola oteturala
prema natrag do suprotnog zida. Do trenutka kada je ponovno dola sebi nije bilo tajanstvene svjetlosti;
nije bilo opustoenog lika zaahurenog u cigli. Zagrljaj realnosti ponovno je bio potpun.
Moda ne ba potpun. Frank je jo uvijek ovdje, u vlanoj sobi. U to nije sumnjala. Mogao je biti van
pogleda, ali ne i uma. Nekako je bio zatoen izmeu sfere u kojoj je ivjela i nekog drugog mjesta:
mjesta zvona i uznemirujue tame. Da li je umro, da li je to? Preminuo u praznoj sobi proteklog ljeta, a
njegov je duh ostao tamo ekajui egzorcista? Ako je tako, to se dogodilo s njegovim
50
zemaljskim ostacima? Samo e daljnji razgovor s Frankom osobno, ili njegovim ostacima, osigurati
objanjenje.
Imala je malo sumnje u naine davanja snage izgubljenoj dui. Otvoreno joj je dao rjeenje.
KRV, rekao je. Rije nije bila izreena kao optuba, nego kao naredba.
Rory je krvario na pod vlane sobe; mrlja je zatim nestala. Nekako se Frankov duh - ako je to uope
bio - nahranio bratovom krvi i tako stekao dovoljno snage da posegne iz svoje elije i uspostavi
slabaan kontakt. to bi se jo moglo postii ako bi koliina bila vea?
Razmiljala je o Frankovim zagrljajima; o njegovoj grubosti, njegovoj erekciji: o ustrajnosti kojom se
obruio na nju. to sve ne bi dala da ponovno osjeti tu ustrajnost? Moda je to i mogue. A ako je - ako
bi mu mogla dati neophodnu hranu - da li bi bio zahvalan? Ne bi li bio njezin psi: umiljat ili brutalan
na svaki njezin hir? Pomisao je udaljila san. S njimje udaljila i razum i tugu. Cijelo je ovo vrijeme bila
zaljubljena, zakljuila je, i tugovala je za njim. Ako je krv bila potrebna da ga dobije, onda e osigurati
krv ne razmiljajui dvaput o posljedicama.
U danima koji su slijedili ponovno je pronala osmijeh. Rory je promjenu raspoloenja shvatio kao
znak sree u novoj kui. Njezino je dobro raspoloenje proizvelo isto i kod njega. Prihvatio se
adaptacije s obnovljenim zanosom.
Uskoro e, rekao je, poeti raditi na katu. Pronai e izvor vlage u velikoj sobi i pretvorit e ju u
spavaonicu dostojnu njegove princeze. Poljubila gaje u obraz dok je

51
govorio o ovome i rekla da nema urbe: soba koju su sada koristili bili je vie nego prikladna.
Razgovor o spavaoj sobi uvjetovao je daju pone milovati po vratu, daju privue blie i apue
djetinjaste bestidnosti u uho. Nije ga odbila nego je krotko pola gore i dopustila mu daju svlai na
nain koji je volio, otkopavajui joj odjeu prstima prljavim od boje. Pretvarala se da ju je obred
uzbudio, iako je to bilo daleko od istine.
Jedina stvar koja je u njoj uspijevala zapaliti najmanju iskru, dok je leala na kripavom krevetu s
njegovim uz-dignuem meu nogama, bilo je zatvaranje oiju i zamiljanje Franka, onakvog
kakav je bio.
Vie nego jednom njegovo je ime dolo na njezine usne; progutala gaje svaki put. Napokon je
otvorila oi da se podsjeti na dosadnu istinu. Rory je ukraavao njezino lice poljupcima. Njezini su
se obrazi jeili na njegov dodir.
Nee biti u stanju ovo izdrati suv'e esto, zakljuila je. Bio je preveliki napor glumiti pokornu
enu; srce e joj eksplodirati.
I tako je, leei pod njim dok je rujanski dah gladio njezino lice kroz otvoren prozor, poela
planirati prikupljanje krvi.
52
PET
Ponekad mu se inilo da su eoni doli i proli dok je ivotario u zidu; eoni za koje e se kasnije na
neki nain pokazati da su bili sati, ili ak minute.
Ali stvari su se sada promijenile; imao je priliku za bijeg. Njegov je duh lebdio na tu pomisao.
Bila je to slaba ansa; nije se zavaravao oko toga. Postojalo je nekoliko razloga zbog kojih
njegova najbolja nastojanja mogu propasti. Julia je bila jedan. Prisjeao se Julije kao otrcane,
uobraene ene iji je odgoj ukrotio njezinu sposobnost za strast. Pomogao joj je da se oslobodi
toga, naravno; jednom. Sjeao se dana, meu tisuama puta, kako je izvrio taj in s nekim
zadovoljstvom. Nije se opirala vie nego to je bilo potrebno za njezinu tatinu, a zatim se podala
tako otvorenom estinom daje zamalo izgubio kontrolu nad sobom.
U drugim bi ju okolnostima ugrabio ispred nosa njezinog budueg supruga, ali bratska je politika
savjetovala drugaije. Za tjedan ili dva bi je se zasitio i ostao bi ne samo sa enom ije bi mu tijelo
ve postalo trn u oku, ve i

53
s bratom eljnim osvete za petama. Nije bilo vrijedno rizika.
Uostalom, postojali su novi svjetovi za osvajanje. Otiao je dan kasnije za Istok: u Hong Kong i na ri
Lanku; bogatstvu i pustolovinama. Imao ih je, takoer. Barem neko vrijeme. Ali prije ili kasnije sve je
kliznulo kroz njegove prste i s vremenom se zapitao da li mu okolnosti nisu omoguavale zadravanje
zarade ili jednostavno nije dovoljno mario da zadri ono stoje imao. Slijed misli, jednom zapoet,
postao je nekontroliran. Svugdje je, u ruevinama oko sebe, pronaao dokaze za potporu istog gorkog
zakljuka: da u svom ivotu nije susreo nita - ni osobu, ni stanje uma ili tijela - to bi poelio dovoljno
da za to otrpi ak i prolaznu nelagodu.
Poeo je vrtlog prema dolje. Tri je mjeseca proveo u valovima depresije i samosaaljenja koji su
graniili sa samoubojstvom. Ali i ta mu je solucija bila uskraena njegovim novootkrivenim
nihilizmom. Iz onoga - ako nema nita zbog ega bi vrijedilo ivjeti, slijedilo, nije li, da takoer nema
niega zbog ega bi vrijedilo umrijeti. Teturao je od jedne takve jalovosti do druge, sve dok mu misli
nisu istrunule uz pomo bilo koje droge koju mu je njegova amoralnost mogla priutiti.
Kada je prvi puta uo za Lemarchandovu kutiju? Nije se mogao sjetiti. U baru moda; ili u odvodnom
kanalu s usana neke pijane olupine. Neko je vrijeme to bila tek glasina - ovaj san o palai uitaka gdje
oni koji su iscrpili nitavna zadovoljstva ljudskog oblija mogu otkriti novu definiciju oduevljenja. A
put u ovaj raj? Bilo ih je nekoliko, reeno mu je, karte meuprostora izmeu stvarnog i jo stvarnijeg,
izraene od strane putnika ije su se kosti
54
ve odavno pretvorile u prainu. Jedna je takva karta u kriptama Vatikana, sakrivena u kodu teolokog
rada nepro-itanom od re formacije. Druga je, u obliku origami slaga-lice, prema izvjeima bila
vlasnitvo markiza de Sadea, koji ju je upotrijebio, u vrijeme zatoenitva u Bastillei, za zamjenu sa
straarom za papir na kojem je napisao 120 dana Sodome. Jo je jednu napravio umjetnik - izraiva
ptica pjevica - po imenu Lemarchand, u obliku glazbene kutije tako savrenog dizajna da se ovjek
njome mogao igrati polovicu ivotnog vijeka i nikada ne ui unutra.
Prie. Prie. Ipak, otkad je poeo vjerovati u apsolutno nita nije bilo tako teko kao izbaciti tiraniju
provjerene istine iz glave. A i vrijeme je prolazilo, u pijanom mozganju
0 takvim fantazijama.
U Diisseldorfu, kamo je otiao krijumarei heroin, ponovno je naiao na priu o Lemarchandovoj
kutiji. Njegova je znatielja ponovno bila probuena, ali ovoga je puta pratio priu sve do njezinog
izvorita. ovjekovo je ime bilo Kircher, iako se najvjerojatnije sluio i s desetak drugih. Da, Nijemac
je mogao potvrditi postojanje kutije;
1 da, mogao je srediti da ju Frank dobije. Cijena? Male usluge tu i tamo. Nita posebno. Frank je
obavio usluge, oprao ruke i zahtijevao svoju plau.
Bilo je i uputa od Kirchera kako najbolje rijeiti tajnu Lemarchandova ureaja; upute su dijelom bile
poune, dijelom apstraktne. Rijeiti zagonetku znailo je putovati, rekao je, ili neto slino. Kutija,
izgledalo je, nije bila samo karta puta, nego sam put.
Ova gaje nova ovisnost brzo izlijeila od droge i alkohola. Moda su postojali drugi naini oblikovanja
svijeta tako da odgovara obliku njegovih snova.

55
Vratio se u kuu u Ulici Lodovica, u praznu kuu iza ijih je zidova sada bio zatoen, i pripremio
se - ba kako je Kircher savjetovao - za izazov rjeavanja Lemarchan-dove konfiguracije.
Nikada u ivotu nije bio tako umjeren, ili koncentriran. U danima prije naleta na kutiju ivio je
ivotom koji bi i sveca posramio, svu energiju usredotoivi na ceremoniju koja gaje ekala.
Bio je arogantan u odnosu s Redom Posjekotine, sada je to vidio; ali posvuda su se nalazile - na
svijetu i izvan njega - sile koje su ohrabrivale takvu aroganciju jer su se njome koristile. Samo ta
injenica ga ne bi pokolebala. Ne; prava je pogreka bila u naivnom vjerovanju da se njegova
definicija uitka znaajno poklapa s onom Ceno-bita.
Kako bilo, donijeli su nebrojene patnje. Predozirali su ga senzualnou sve dok mu se um nije
kolebao oko ludila, zatim su ga upoznali s uitkom; moda su tako i mislili. Moda ne. S ovim je
umovima bilo nemogue znati; bili su tako beznadno, besprijekorno neodreeni. Nisu poznavali
nikakve principe nagraivanja i kanjavanja po kojima bi se mogao nadati da e zaraditi odmor od
njihovih muenja, a niti su bili ganuti ikakvim preklinjanjem za milost. Pokuao je to, u tjednima i
mjesecima koji su dijelili otvaranje kutije od dananjeg dana.
Nije bilo nikakvog suosjeanja na ovoj strani Procjepa, tu su se nalazili samo pla i smijeh. Suze
radosnice ponekad (za sat bez strave; ak i za jedan dah); smijeh je dolazio, tako proturjeno, u
liku neke nove strave koju je oblikovao inenjer za osmiljavanje patnje.
56
Dolazilo je do daljnjeg usavravanja muenja, izmiljenog od uma koji je izvanredno shvaao
prirodu patnje. Zatoenicima je bilo doputeno vidjeti svijet na kojem su nekada obitavali.
Njihova su mjesta odmora - kada nisu podnosili zadovoljstvo - gledala tono na ona mjesta gdje su
nekada radili na Konfiguraciji koja ih je ovamo dovela. U Frankovom sluaju, na gornju sobu
broja pedeset i pet u Ulici Ludovica.
Vei je dio godine to bio neosvijetljen pogled; nitko nije ak ni zakoraio u kuu. A onda, doli su
oni: Rory i ljupka Julia. I nada se ponovno rodila ...
Postojali su naini za bijeg, uo ih je proaputane; rupe u sustavu koje mogu dopustiti dovoljno
gipkom ili lukavom umu izlaz u sobu iz koje je doao. Ako bi zatoenik uspio ostvariti takav bijeg
nije bilo naina da ga hije-rofanti prate. Oni su morali biti prizivani preko Procjepa. Bez takvog su
poziva ostavljeni poput pasa na pragu, koji grebu i grebu, ali ne mogu ui. Bijeg je zbog toga, ako
je mogao biti izvren, sa sobom donosio decree absolute, potpunu rastavu pogrenog braka koji je
zatoenik sklopio. To je bio pothvat vrijedan rizika. Uistinu, to uope nije bio nikakav rizik. Koja
bi kazna bila gora od pomisli na bol bez nade u odrjeenje?
Imao je sree. Neki su zatvorenici iezli sa svijeta ne ostavljajui dovoljan znak svog postojanja
iz kojeg, uz prigodan splet okolnosti, njihovo tijelo ponovno moe biti izgraeno. Njegovo gotovo
posljednje djelo, izuzevi vritanje, bilo je pranjenje testisa na pod. Mrtva je sperma bila oskudna
uspomena na njegovo bie; ali dovoljna. Kada se dragom bratu Rorvju (draesnom, nespretnom
Rorvju)
57
omaknulo dlijeto, tamo je bilo neto odFranka stoje profitiralo od bola. Pronaao je mali oslonac i
traak snage s kojom bi se mogao izvui u sigurnost. Sve je sada bilo na Juliji.
Ponekad je, patei u zidu, pomiljao da e ga napustiti iz straha. Ili to ili e racionalizirati prizor
koji je vidjela i zakljuiti daje sanjala. Ako bude tako, izgubljen je. Nedostajalo mu je energije za
ponovno pojavljivanje.
Ali bilo je znakova koji su mu dali razlog za nadu. injenica da se vratila u sobu u dvije ili tri
prigode, na primjer, i samo stajala u tami gledajui u zid. ak je prilikom druge posjete
promrmljala nekoliko rijei, iako je uhvatio samo komadie. Rije "ovdje" bila je meu njima. I
"ekanje" i "uskoro". Dovoljno da ga ouva od oajanja.
Njegov je optimizam imao jo jedno uporite. Bila je izgubljena, zar ne? Vidio je to na njezinom
licu kada su -prije nego to se Rory posjekao - ona i njegov brat imali prigodu biti zajedno u sobi.
Proitao je poglede izmeu redova; trenutke kada je njezina budnost popustila, i tuga i frustracija
koje je osjeala bile su oite.
Da, bila je izgubljena. Udana za ovjeka za kojeg nije osjeala ljubav i nemona da pronae izlaz.
Pa, on je bio ovdje. Oni mogu spasiti jedno drugo, na nain koji su pjesnici obeali da bi
ljubavnici trebali. On je bio tajna, on je bio tama, on je bio sve o emu je sanjala, I ako ga
oslobodi sluit e joj - o, da - sve dok njezino zadovoljstvo ne dosegne taj prag koji je, poput svih
pragova, bio mjesto gdje snani postaju snaniji, a slabi nesta-
Zadovoljstvo je tamo bilo bol; i obrnuto. I on je to znao dovoljno dobro da ga zove domom.
58

EST
U treem je tjednu rujna zahladilo: arktika je hladnoa donijela grabeljivi vjetar koji je u
nekoliko dana skinuo lie s drvea. Hladnoa je uvjetovala promjenu odjee i promjenu plana.
Umjesto pjeaenja, Julia je uzela automobil. Odvezla se do sredita grada u rano poslijepodne i
pronala bar u kojem je u vrijeme ruka bilo ivahno, ali ne buno.
Muterije su dolazile i odlazile; mladi pripravnici iz odvjetnikih i raunovodstvenih tvrtki,
razgovarajui o svojim ambicijama; drutva vinopija iji su jedini pokazatelji trijeznoe bila
njihova odijela; i najzanimljivije, povrno poznati individualci koji su sjedili sami za stolovima i
samo pili. Privukla je solidnu gomilu zadivljenih pogleda, ali oni su uglavnom pripadali mladim
pripravnicima. Prolo je vie od sata otkad je dola u bar, robovi plaa su se vraali na svoje
plantae, dok nije uhvatila nekoga kako gleda njezin odraz u zrcalu. U iduih su deset minuta
njegove oi bile prikovane na nju. Nastavila je piti, pokuavajui sakriti bilo kakav zrak
uznemirenosti. A onda je, bez upozorenja, ustao i priao njezinom stolu.

59

"Pije sama?" upitao je

eljela je pobjei. Srce joj je tako estoko lupalo da je bila sigurna da ga mora uti. Ali nije. Upitao juje
eli li jo jedno pie; rekla je da eli. Oito zadovoljan to nije odbijen, otiao je do anka, naruio
duplo i vratio se za stol. Bio je crven u licu i jedan broj vei od svog tamno-plavog odijela. Jedino su
njegove oi odavale bilo kakav znak nervoze, poivajui na njoj samo za trenutak, a zatim odskaui
poput prestraene ribe. Nee biti nikakvog ozbiljnog razgovora: to je ve odluila. Nije eljela znati
mnogo o njemu. Njegovo ime, ako je nuno. Njegovo zanimanje i brani status, ako bi inzistirao. Nita
vie od toga, neka bude samo tijelo.
Na kraju je ispalo da nije postojala opasnost od povjeravanja. Susrela je priljivije kamene ploe. S
vremena na vrijeme bi se nasmijeio, kratkim, nervoznim osmijehom koji je pokazivao zube isuvie
pravilne da bi bili pravi - i nudio nova pia. Rekla je ne, u elji da zavri lov to je mogue prije, i
umjesto toga ga upitala ima li vremena za kavu. Rekao je da ima.
"Kua je udaljena samo nekoliko minuta", odgovorila je, i otili su do njezinog automobila. Dok je
vozila nastavila se pitati - meso na sjeditu pored nje - zato je ovo tako lako. Da lije to zato to je
ovjek oita rtva - sa svojim nesposobnim oima i umjetnim zubima - roen, da li je to uope znao, za
ovo putovanje? Da, moda je to bilo to. Nije bila prestraena zato to je sve ovo bilo savreno
predvidivo...
Dok je okretala klju u ulaznim vratima i ulazila u kuu pomislila je daje ula buku u kuhinji. Da li se
Rory
60
vratio ranije kui, bolestan moda? Pozvala gaje. Nije bilo odgovora; kua je bila prazna. Gotovo
prazna.
Preavi prag ve je imala sve pomno isplanirano. Zatvorila je vrata. ovjek u plavom odijelu zurio je
u svoje manikirane ruke, i ekao znak.
"Ponekad se osjeam usamljeno", rekla mu je dok se oeala o njega. Bila je to reenica koju je prole
noi smislila u krevetu.
Samo je kimnuo u znak odgovora, izraz njegovog lica bio je mjeavina straha i skeptinosti; oito ba
nije mogao vjerovati u svoju sreu.
"eli li jo jedno pie?" upitala gaje. "Ili emo odmah ii gore?"
Ponovo je kimnuo. "Mislim da sam ve dosta popio."
"Gore, onda."
Napravio je neodluan pokret u njezinom pravcu, kao da ju je moda namjeravao poljubiti. Ipak, nije
eljela nikakvo udvaranje. Izbjegavajui njegov dodir dola je u podnoje stepenica.
"Ja u voditi", rekla je. Pokorno ju je pratio.
Na vrhu stepenica se okrenula i pogledala ga, uhvativi ga kako maramicom brie znoj s obraza.
Priekala je dok ju nije pristigao, a zatim ga povela do polovine hodnika, do vlane sobe.
Vrata su bila ostavljena odkrinuta.
"Ui", rekla je.
Posluao je. Kada je uao unutra trebalo mu je nekoliko trenutaka da se privikne na tamu i jo malo
vremena da bi dao glas zapaanju da: "Ovdje nema kreveta?"

61
Zatvorila je vrata i upalila svjetlo. Na vrata je objesila jednu od Rorvjevih starih jakni. U depu je
ostavila no.
Ponovo je rekao: "... nema kreveta"
"to fali podu?"
"Podu?"
"Skini sako. Vrue ti je."
"Da", sloio se, ali nije nita uinio pa mu se primak-nula i poela mu odvezivati kravatu. Tresao se,
siroto janje. Siroto, nijemo janje. Dok mu je odvezivala kravatu poeo je skidati sako.
Da li Frank gleda ovo, pitala se? Njezine su oi trenutano zalutale na zid. Da, pomislilaje, ovdjeje.
Onvidi. On zna. Oblizuje usne i postaje nestrpljiv.
Janje je progovorilo. "Zato ti..." poeo je, "zato ti moda ne bi... uinila isto?"
"eli li me vidjeti golu?", draila je. Rijei su uzrokovale svjetlucanje njegovih oiju.
"Da", brzo je rekao. "Da. Volio bih to"
"Jako?"
"Jako."
Otkopavao je koulju.
"Moda i hoe", rekla je.
Ponovno joj je uputio patuljasti smijeak.
"Da lije to igra?" odvaio se.
"Ako tako eli", rekla je i pomogla mu skinuti koulju. Njegovo je tijelo bilo blijedo i mekano poput
gljive. Prsa su mu bila masivna; trbuh takoer. Stavila je ruke na njegovo lice. Poljubio joj je vrke
prstiju.
"Lijepa si", rekao je, pijuckajui rijei kao da su ga satima muili.
62
"Jesam li?"
"Zna da jesi. Prelijepa. Najljepa ena koju sam ikad vidio."
"To je lijepo od tebe", rekla je i okrenula se prema vratima. Iza sebe je ula zveket kope njegovog
remena i zvuk grebanja odjee po koi dok je sputao hlae.
Sasvim dovoljno, pomislilaje. Nije imala elju vidjeti ga golog kao od majke roenog. Dovoljno je bilo
imati ga ovakvog
Posegnula je u dep jakne.
"Oh, Boe", iznenada je reklo janje.
Ispustila je no natrag u dep. "to je?" upitala je, okreui se da ga pogleda. Da prsten na njegovom
prstu nije ve odao njegov status, znala bi daje oenjen po gaama koje je nosio: vreaste i suvie
prane, nelaskava odjea kupljena od ene koja je ve davno prestala razmiljati o svom muu u
seksualnim terminima.
"Mislim da trebam isprazniti mjehur", rekao je. "Suvie viskija."
Lagano je slegnula ramenima i ponovno se okrenula vratima.
"Odmah se vraam", rekao je njezinim leima, ali njezina je ruka bila u depu jakne prije nego to su
rijei bile izgovorene, okrenula se prema njemu dok je kretao prema vratima, no za klanje u ruci.
Njegov je korak bio isuvie brz da bi vidio otricu sve do posljednjeg mogueg trenutka, a ak se i
onda zbunjenost pojavila na njegovom licu, ne strah. Bio je to kratkotrajan pogled. Trenutak poslije no
je bio u njemu, reui mu trbuh s lakoom otrice u premekanom siru. Napravila je jedan rez, a zatim
jo jedan.
63
Dok je krv curila bila je sigurna daje soba treperila, cigle i buka drhtale su vidjevi mlazove koji su
ikljali iz njega.
Imala je samo trenutak vremena da se divi pojavi, ne vie, prije nego to je janje ispustilo dahtavu
kletvu, i -umjesto da se odmakne iz dosega noa kao to je predvidjela - zakorailo prema njoj i izbilo
joj oruje iz ruke. Otkotrljalo se preko podnih dasaka i sudarilo s podnim letvicama kod zida. Nakon
toga je skoio na nju.
Stavio je ruku u njezinu kosu i vrsto ju uhvatio. Izgledalo je da njegova namjera nije nasilje ve bijeg,
jer ju je pustio im ju je odvukao od vrata. Udarilaje u zid, i pala, pogledala gore da bi ga vidjela kako
se bori s kvakom, slobodna ruka prikovana na rane.
Sada je bila hitra. Preokrenula se do mjesta gdje je leao no, ustala je i krenula prema njemu u jednoj
tenoj kretnji. Uspio je odkrinuti vrata nekoliko centimetara, ali ne dovoljno. Spustila je no u sredite
njegovih koziavih lea. Zavritao je i ispustio kvaku. Ve je izvlaila no i gurala ga u njega drugi put,
a onda trei i etvrti. Uistinu je izgubila broj rana koje je zadala, njezin je napad bio pun pakosti zbog
njegovog odbijanja da legne i umre. Teturao je sobom, cvilei i jauui, dok je krv tekla njegovom
stranjicom i nogama. Napokon se, nakon cijele vjenosti, prevrnuo i pogodio pod.
Ovoga je puta bila sigurna da ju osjeaji nisu prevarili. Soba je, ili duh u njoj, odgovorila njenim
uzdasima iekivanja.
Negdje je zvonilo zvono ...
Gotovo poput primisli registrirala je da je janje prestalo disati. Prela je preko krvlju poprskanog poda
do mjesta gdje je leao i upitala: "Dovoljno?"
64
Zatim je otila oprati lice.
Dok je ila hodnikom ula je uzdah sobe - nije bilo ni jedne druge rijei za to. Stala je u pola koraka,
gotovo dovedena u napast da se vrati. Ali krv joj se suila na rukama i njezina joj se ljepljivost gadila.
U kupaonici je skinula bluzu s cvjetnim uzorkom i prvo izribala dlanove, zatim poprskane ruke i na
kraju vrat. Pranje ju je istovremeno i ohladilo i okrijepilo. Dobro se osjeala. Kada je zavrila s time
oprala je no, izribala slivnik i vratila se na hodnik ne trudei se obrisUi ili obui.
Nije imala potrebe ni za jednim. Soba je bila poput pei dok su energije mrtvog ovjeka pulsirale iz
njegovog tijela. Nisu daleko stigle. Krv je s poda ve vijugala prema zidu gdje je bio Frank, kapljice su
izgledale kao da kljuaju i isparavaju im bi dole u blizinu podnih letvica. Gledala je, ushieno. Ali to
nije bilo sve. Neto se dogaalo na lesu. Bio je lien svih unutarnjih organa, tijelo se grilo dok su mu
unutarnji organi bili isisavani, plinovi su zavijali u crijevima i grlu, koa se isuivala pred njezinim pre-
neraenim pogledom. U jednom su trenutku umjetni zubi upali natrag u grlo, a desni su se oko njih
isuivale.
I u pukom je trenu bilo gotovo. Sve to je tijelo moglo korisno ponuditi za hranu bilo je uzeto; ljuska
koja je ostala ne bi bila dostatna za roj muha. Bila je impresionirana.
Iznenada, arulja je poela treperiti. Pogledala je zid oekujui da zadrhti i ispljune njezinu ljubav na
svjetlost dana. Ali ne. arulja se ugasila. Tamo je bio samo traak svjetlosti koji je propuzio kroz
godinama ibani kapak. "Gdje si?" upitala je Zidovi su ostali nijemi.

65

"Gdje si?"
Jo uvijek nita. Soba se hladila. Njezine su se grudi najeile. Zavirila je na fluorescentni sat na
janjetovoj zgrenoj ruci. Otkucavao je, ne marei za apokalipsu koja je zadesila nj egovog vlasnika.
Pokazivao j e esnaest etrdeset ijedan. Rory e se vratiti ubrzo nakon sedamnaest i petnaest, ovisno o
gustoi prometa. Pred njom je bio posao koji je trebalo do tada obaviti.
Zamotavi plavo odijelo i ostatak njegove odjee, stavila ih je u nekoliko najlonskih vreica, a zatim
potraila veu vreu za ostatke. Oekivala je da e Frankbiti ovdje da joj pomogne u ovom poslu, ali
poto se nije pojavio nije imala izbora nego sve obaviti sama. Kada se vratila u sobu raspadanje janjeta
je jo uvijek trajalo, iako sada mnogo sporije. Moda je Frank jo uvijek cijedio unutranjost lesa, ali
sumnjala je u to. Najvjerojatnije osiromaeno tijelo, u potpunosti lieno sri i svih vitalnih tekuina,
nije bilo dovoljno snano da se dri na okupu. Kada je komadie ubacila u vreu teila je poput malog
djeteta, ne vie. Zatvarajui vreicu spremila se daju odnese dolje u auto, a tada je ula otvaranje
ulaznih vrata.
Zvuk je oslobodio svu paniku koju je tako ustrajno drala daleko od sebe. Poela se tresti. Suze su joj
nagrizale sinuse.
"Ne sada ..." rekla je sama sebi, ali osjeaj vie nije mogao biti potiskivan.
U hodniku dolje Rory je rekao: "Ljubavi?"
Ljubavi! Mogla se nasmijati, ali od uasa. Bila je ovdje ako juje elio pronai -njegova ljubav, njegova
draga - s nedavno opranim grudima i mrtvacem u rukama.
"Gdje si?"
66
Oklijevala je prije odgovora, nesigurna da li e njezino grlo biti sposobno za obmanu.
Po trei put ju je pozvao, glas mu je promijenio ton dok je hodao do kuhinje. Trebat e mu samo
trenutak da otkrije da ne mijea jelo na tednjaku; nakon toga e se vratiti i krenuti uz stepenice. Imala
je deset sekundi; petnaest najvie.
Trudei se da joj korak bude to je mogue laki, iz straha da ne uje njezino kretanje na katu, odnijela
je smo-tuljak u rezervnu sobu na kraju hodnika. Premala za spavaonicu (osim moda za dijete),
upotrijebili su ju kao ostavu. Poluprazni sanduci; komadi namjetaja koje nisu mogli nigdje smjestiti;
razni otpad. Ovdje je ostavila tijelo na neko vrijeme, iza naopako postavljene stolice. Zatim je za
sobom zakljuala vrata ba kada ju je Rory pozvao iz podnoja stepenica. Dolazio je gore.
"Julia? Julia, ljubavi. Jesi li tamo?"
Kliznula je u kupaonicu i pogledala se u zrcalo. Pokazalo joj je zacrvenjen' portret. Uzela je bluzu koju
je ostavila na rubu kade i obukla ju. Imala je ustajali zadah, a kapi krvi zasigurno su se nalazile meu
cvijeem, ali nije imala nita drugo za obui.
Dolazio je hodnikom; ula je njegov slonovski korak.
"Julia?"
Ovoga je puta odgovorila - ne trudei se prikriti drhtaj u glasu. Zrcalo je potvrdilo ono ega se plaila:
nije bilo teorije da moe proi kao neuznemirena. Bila je prisiljena na besprijekornu glumu.
"Jesi li dobro?" upitao ju je. Bio je pred vratima.
"Ne", rekla je. "Ne osjeam se dobro."
67
"On, draga..."
"Za as u biti dobro."
Pritisnuo je kvaku, ali je ona zakljuala vrata.
"Moe li me malo ostaviti na miru?"
"eli li doktora?"
"Ne", rekla mu je. "Ne. Stvarno. Ali ne bih imala nita protiv konjaka -"
"Konjaka..."
"Bit u dolje za sekundu."
"Kako gospoa eli", naalio se. Brojila mu je korake dok je iao prema stepenicama, a onda se spustio
dolje. Kada je izraunala daje izvan dosega sluha otkljuala je vrata i izala na hodnik.
Kasno popodnevno svjetlo brzo je nestajalo; hodnik je bio tamni tunel.
Odozdo je ula zveckanje ae o au. Krenula je prema Frankovoj sobi najbre to se usudila.
Iz zamraene unutranjosti nije bilo zvuka. Zidovi vie nisu treperili; nije se uo ni zvuk udaljenih
zvona. Otvorila je vrata; lagano su zakripala.
Nije u potpunosti oistila za sobom. Na podu je bilo praine, ljudske praine, i komadia osuenog
mesa. Spustila se na koljena i marljivo ih sakupila. Rory je bio u pravu. Ona je bila savrena hausfrau.
Dok je ustajala neto se pomaknulo u sve tamnijim sjenkama sobe. Pogledala je u smjeru pokreta, ali
prije nego to su njezine oi uspjele definirati oblik u kutu glas je rekao: "Ne gledaj me."
Bio je to umoran glas - glas nekoga potroenog dogaajima; ali bio je stvaran. Rijei su bile noene
istim zrakom koji je udisala.
68
"Frank", rekla je.
"Da ...", stigao je slomljeni glas, "... ja sam."
Rory ju je pozvao odozdo. "Da li se osjea bolje?"
Otila je do vrata.
"Puno bolje..." odgovorila je. Iza njezinih lea skrivena je stvar rekla: "Ne putaj ga blizu mene." Rijei
su dolazile brzo i razjareno.
"U redu je", apnula mu je. A onda Rorvju: "Bit u dolje za minutu. Stavi neku glazbu. Neto
umirujue."
Rory je odgovorio da e staviti i vratio se u predvorje.
"Samo sam polovino napravljen", rekao je Frankov glas. "Ne elim da me vidi ... ne elim da me itko
vidi... ne ovakvog ..." Rijei su jo jednom zastale, a onda tuno nastavile: "Moram dobiti jo krvi,
Julia."
"Jo?"
"I to brzo."
"Koliko je to jo?" upitala je sjenke. Ovoga je puta uhvatila bolji traak onoga stoje tamo ekalo. Nije
ni udo to je elio da ga nitko ne gleda.
"Samo jo", rekao je. Iako je bio jedva iznad apta, u glasu se nalazila hitnja koja ju je plaila.
"Moram ii..." rekla je zauvi glazbu odozdo.
Ovoga puta tama nije odgovorila. Na vratima se okrenula.
"Drago mije to si doao", rekla je. Dok je zatvarala vrata iza sebe je ula zvuk ne drukiji od smijeha,
ne drukiji od jecanja.

69
SEDAM
"Kirsty? To si ti?"
"Da? Tko je to?"
"Rory..."
Linija je bila vodena; kao daje potop izvana tekao telefonskim kablovima. Ipak, bila je sretna to ga
uje. Zvao je tako rijetko, a kada je zvao to je obino bilo i u svoje i u Julijino ime. Meutim, ovoga
puta nije bilo tako. Ovoga je puta Julia bila tema razgovora.
"Neto nije u redu s njom, Kirsty", rekao je. "Ne znam to."
"Misli daje bolesna?"
"Moda. Osjeam se kao da ivim sa strancem. I uasno izgleda."
"Jesi li razgovarao s njom?"
"Kae daje dobro. Ali nije; pitao sam se da nije moda razgovarala s tobom."
"Nisam je vidjela od vae proslave useljenja."
"To je jo jedna stvar. Uope ne eli naputati kuu. To nije nalik na nju."
"Da li eli ... da popriam s njom?"
"Htjela bi?"
71

"Ne znam da li e od toga biti ita dobrog, ali pokuat u."

"Nemoj joj nita rei o naem razgovoru."
"Naravno da neu. Nazvat u sutra -"
("Sutra. Mora biti sutra."
"Da ... znam."
"Bojim se da u popustiti, Julia. Poinjem kliziti natrag")
"Nazvat u te iz ureda u etvrtak. Tada mi moe rei to misli o njoj."
("Kliziti natrag?"
"Do sada e ve znati da sam nestao."
"Tko e znati?"
"Posjekotina. Kurvini sinovi koji su me odveli..."
"ekaju te?"
"Odmah iza zida")
Rory joj je rekao koliko je zahvalan, a ona muje zauzvrat rekla da je to najmanje to prijatelj moe
uiniti. Zatim je spustio slualicu, ostavljajui ju da slua kiu na slobodnoj liniji.
Sada su oboje Julijina stvorenja; paze na njezinu dobrobit, brinu se za nju ako bi imala rune snove.
Nema veze, i to je neka vrsta zajednitva.
72
Mukarac s bijelom kravatom nije ekao povoljan trenutak. Priao je Juliji gotovo u isti trenutak kada
ju je ugledao. Odluila je, ve dok je prilazio, da nije pogodan. Prekrupan; suvie siguran. Nakon
otpora koji je pruio prvi, bila je odluna paljivije birati. Pa muje, kada ju je Bijela Kravata upitao to
pije, rekla daju ostavi na miru.
Oito je bio naviknut na odbijanje i lako se svladao povlaei se prema anku. Vratila se svom piu.
Danas je kia jako pljutala - sada je ve padala sedamdeset i dva sata, poinjala i prestajala - i bilo je
manje gostiju nego proli tjedan.
Jedan ili dva pokisla takora uli su unutra, ali ni j edan joj nije posvetio vie od letiminog pogleda. A
vrijeme je prolazilo. Ve je prolo etrnaest sati. Nee riskirati da ponovno bude zateena Rorvjevim
povratkom. Ispraznila je au i zakljuila da danas nije Frankov sretan dan. Zatim je izala iz bara na
potop, otvorila kiobran i krenula prema automobilu. Dok je hodala iza sebe je zaula korake, a onda je
Bijela Kravata bio pored nje i rekao: "Moj je hotel u blizini."
"Oh..." rekla je i nastavila hodati. Ali nee ga se uspjeti rijeiti tako lagano.
"Ovdje sam samo dva dana", rekao je
Ne izazivaj me, pomislila je.
"Samo traim neko drutvo ..." nastavio je. "Nisam s nikim razgovarao."
"Stvarno?"
73

l
Uhvatio ju je za ruku. Stisak je bio tako jak da je umalo vrisnula. To je bio trenutak u kojem je shvatila
da e ga morati ubiti. Izgledalo je da vidi poudu u njezinim oima.
"Moj hotel?" upitao je.
"Ba i ne volim hotele. Previe su bezlini."
"Ima li bolju ideju?" rekao joj je.
Imala je, naravno.
Objesio je svoj mokri baloner na vjealicu u hodniku i ona mu je ponudila pie koje je rado prihvatio.
Zvao se Patrick i bio je iz Newcastlea.
"Ovdje sam poslovno. Ali izgleda da ne mogu napraviti mnogo."
"Zato?"
Slegnuo je ramenima. "Sigurno sam lo trgovac. Jednostavno."
"to prodaje?" upitala gaje.
"to te briga?" odgovorio je munjevito.
Nacerila se. Morat e ga hitro odvesti gore, prije nego to joj postane ugodno u njegovom drutvu.
"Zato ne prekinemo s avrljanjem?" reklaje. Bila je to otrcana fraza, ali to je bila prva stvar koja joj je
pala na pamet. Ispio je ostatak pia u jednom gutljaju i krenuo za njom.
Ovoga puta nije ostavila vrata odkrinuta. Bila su zakljuana, to gaje oito zaintrigiralo.
"Poslije tebe", rekao je kada su se vrata otvorila.
Ulaje prva. Pratio ju je. Ovoga puta, odluila je, nee biti skidanja. Ako njegova odjea upije neto
hrane nema veze, nee mu dati priliku da shvati da nisu sami u sobi.
74
"Jebat emo se na podu, zar ne?" pitao je leerno. "Prigovara?"
"Ne, ako tebi odgovara", rekao je i pritisnuo usta na njezina, jezikom joj je pretraivao zube u potrazi
za upljinama. Bilo je neto strasti u njemu, pomislila je; ve je mogla na sebi osjetiti njegovu erekciju.
Ali ona je ovdje morala obaviti posao: proliti krv i nahraniti gladna usta.
Prekinula je njegov poljubac i pokuala se izmaknuti iz njegovog zagrljaja. No je ponovno bio u jakni
na vratima. Dok joj je bio izvan dohvata imala je malo snage da mu se odupre.
"to nije u redu?" rekao je
"Sve je u redu ..." promrmljala je. "Ne moramo se uriti. Imamo sve vrijeme svijeta." Dotaknula je
prednji dio njegovih hlaa, da ga smiri. Zatvorio je oi poput zadovoljnog psa.
"Neobina si..." rekao je. "Nemoj gledati", rekla je. "Huh?"
"Nemoj otvarati oi."
Namrtio se, ali posluao. Zakoraila je unatrag prema vratima i napola se okrenula kopajui po
dubinama depa, pogledavajui unatrag da vidi da li je jo uvijek slijep.
Bio je; i otkopavao se. Kada je njezina ruka uhvatila no, sjenke su zareale.
uo je buku. Oi su mu se isti as otvorile. "to je to bilo?" rekao je, okreui se i gledajui u tamu.
"Nita", inzistirala je vadei no iz skrovita. Odmicao se od nje preko sobe.

75
"Netko je-" "Nemoj.'" "- ovdje."
Posljednji je slog zamro na njegovim usnama kada je krajikom oka ugledao srditu kretnju u kutu
pored prozo-
fO

ra.
"to ... u Boje ...?" poeo je. Kada je pokazao u tamu, napala ga je i zareala mu vrat mesarskom
preciznou. Krv je odmah briznula, debeli mlaz koji je pogodio zid mokrim tup. ula je Frankovo
zadovoljstvo, a onda uzdah umirueg ovjeka; dug i dubok. Podigao je ruku do vrata da zaustavi
krvarenje, ali ona je ponovno napala, zarezujui njegovu ruku koja je preklinjala, njegovo lice. Zate-
turao je, uzdahnuo. Napokon se sruio, grei se.
Odmaknula se od njega da izbjegne noge koje su mlatile. U kutu sobe ugledala je Franka kako se ljulja
napri-jed-natrag.
"Dobra ena ..." rekao je.
Da lije to bila njezina mata ili je njegov glas ve sada jai nego to je bio? Vie nalik na glas koji je
ula u svojoj glavi tisuama puta u ovim uzalud potroenim godinama?
Zvono je zazvonilo. Ukoila se.
"Oh, Isuse", rekla su njezina usta.
"U redu je ..." odgovorila je sjenka. "Gotovo daje mrtav."
Pogledala je ovjeka s bijelom kravatom i vidjela da
je Frank u pravu. Grenje je prestalo.
"Krupan je", rekao je Frank. "I zdrav."
Izlazio je iz sjenke i dolazio pred njezin pogled, isu-
vie pohlepan za hranom da bi joj zabranio gledanje; sada
76
gaje po prvi puta jasno vidjela. Bio je izopaenost. Ne samo ljudskosti, ivota. Skrenula je pogled.
Zvono je ponovno zazvonilo, i to due.
"Idi i vidi tko je", zamolio ju je Frank.
Nije odgovorila.
"Idi", rekao joj je okreui svoju izoblienu glavu u njezinom pravcu; njegove su oi bile vatrene i
sjajne u okolnoj trulei.
Zvono je zazvonilo po trei put.
"Onaj tko zvoni vrlo je uporan", rekao je pokuavajui s uvjeravanjem kada nije uspio sa
zapovijedanjem. "Ja stvarno mislim da bi trebala pogledati tko je."
Odmaknula se od njega, a on je svoju panju vratio natrag tijelu na podu.
Zvono je ponovno zazvonilo.
Moda je bolje da vidi tko je (ve je bila izala iz sobe, pokuavajui ne uti zvukove koje je Frank
proizvodio) - bolje je otvoriti vrata. Bit e to agent koji prodaje osiguranje, najvjerojatnije, ili Jehovini
svjedoci s novostima o spasu due. Da; nee joj smetati da to uje. Zvono je ponovno zazvonilo.
"Trenutak", rekla je, sada urei iz straha da e otii. Na licu je imala dobrodolicu kada je otvorila
vrata. Istog je trenutka zamrla.
"Kirstv."
"Zamalo sam odustala."
"Ja sam... ja sam spavala."
"Oh."
Kirstv je pogledala pojavu koja joj je otvorila vrata. Iz Rorvjevog je opisa oekivala iscrpljeno
stvorenje. Ono to je vidjela bila je potpuna suprotnost. Julijino je lice
77bilo crveno; pramenovi znojem potamnjene kose prilijepljeni za elo. Nije izgledala poput ene
koja se upravo digla iz sna. Kreveta moda, ali ne sna.
"Samo sam navratila -" rekla je Kirsty "- na avrljanje."
Julia je blago slegnula ramenima.
"Pa, sada ba nije pogodan trenutak", rekla je.
"Vidim."
"Moda se moemo nai kasnije tijekom tjedna...?"
Kirstvn je pogled kliznuo pored Julije do vjealica u hodniku. Muki baloner visio je na jednoj, jo
uvijek vlaan.
"Rory je kod kue?" odvaila se.
"Ne", rekla je Julia, "Naravno da nije. Radi." Lice joj je poprimilo grublji izraz. "Da li si zbog toga
dola," upitala je, "da vidi Rorvja?"
"Ne, ja-"
"Zna da ne mora traiti moju dozvolu. On je odrastao ovjek. Vas dvoje moete raditi koji god
kurac 'oete."
Kirstv nije pokuavala nastaviti diskusiju. Volte face ju je ostavilo zbunjenu.
"Idi kui", rekla je Julia. "Ne elim razgovarati s tobom."
Zalupila je vratima.
Kirstv je stajala na pragu oko pola minute, tresui se. Nije nimalo sumnjala u ono to se dogaa.
Mokri baloner; Julijin nespokoj - njezino crveno lice, njezin iznenadni bijes. Imala je ljubavnika u
kui. Jadni je Rory pogreno protumaio znakove.
Napustila je prag i krenula putem prema ulici. Gomila se misli sukobljavala borei se za njezinu
pozornost. Na kraju je jedna izala jasno iz guve: kako e rei Rorvju?
Slomit e mu srce, u to nije sumnjala. A ona e, nesretni pripovjeda, biti zaraena novostima, zar
ne? Osjeala je suze kako naviru.
Ipak nisu dole, novi ih je osjeaj, mnogo naglaeniji, prevladao dok je silazila s puta na nogostup.
Netko ju je promatrao. Mogla je osjetiti pogled na potiljku. Da li je to bila Julia? Nekako je mislila
da nije. Onda je ljubavnik. Da, ljubavnik!
Sigurna izvan sjenke kue podlegla je porivu da se okrene i pogleda.
U vlanoj je sobi Frank gledao kroz rupu koju je napravio u kapku. Posjetiteljica - ije je lice
maglovito prepoznavao - je gledala kuu; ba njegov prozor, u stvari. Siguran da ga nee
primijetiti uzvratio je pogled. Zasigurno je svoj pogled spustio na senzualnija stvorenja, ali neto
ga je u njezinom nedostatku glamoura privlailo. Po njegovom su iskustvu takve ene bile mnogo
zabavnije drutvo nego ljepotice poput Julije. Mogle su laskanjem . ili grubou biti nagovorene,
primorane na stvari koje ljepotice nikada ne bi odobrile; i biti zahvalne za panju. Moda e se
vratiti, ta ena. Nadao se da hoe.
Kirstv je promatrala proelje kue, ali bilo je prazno; prozori su ili bili mrani ili su imali zavjese.
Ipak, osjeaj da ju netko promatra nije poputao; u stvari bio je tako snaan da se posramljeno
okrenula.
Kia je ponovno poela dok je hodala Ulicom Lodovi-ca i poeljela joj je dobrodolicu. Rashladila
je njezino crvenilo i prikrila suze koje vie nisu mogle biti zadrane.
78
79
Julia se drhtei vratila gore i pronala Bijelu Kravatu kod vrata. Ili, preciznije, njegovu glavu.
Ovoga je puta, ili zbog pretjerane pohlepe ili zlobe, Frank rastrgao les. Djelii kosti i osuenog
mesa leali su razbacani po sobi.
Nije bilo ni traga sladokuscu.
Okrenula se prema vratima, a on je bio ondje blokirajui joj put. Samo su minute prole otkad gaje
vidjela kako se saginje da bi iscrpio energiju iz mrtvog ovjeka. U tom se kratkom vremenu
drastino promijenio. Tamo gdje je bila sasuena hrskavica sada su se nalazili savreni miii;
zemljovid njegovih vena i arterija bio je ponovno nacrtan: pulsirale su ukradenim ivotom. Bilo je
ak i izdanaka kose, poneto preuranjenih uzevi u obzir odsutnost koe, na krvavoj kugli njegove
glave.
Nita od ovoga nije ni najmanje poljepalo njegovu pojavu. U stvari ju je na mnoge naine
pogoralo. Prije na njemu nije bilo niega prepoznatljivog, ali sada su se komadii ljudskosti
nalazili posvuda, jo vie istiui kobnu prirodu njegovog ranjavanja.
Najgore je tek trebalo doi. Progovorio je, i kad je govorio bilo je to glasom koji je neosporno bio
Frankov. Rastrgani slogovi su nestali.
"Osjeam bol", rekao je.
Njegove poluzatvorene oi bez obrva promatrale su svaku njezinu reakciju. Pokuala je sakriti
gaenje koje je osjeala, ali krinka je bila nedostatna.
80
"Moji ivci ponovno rade ..." govorio joj je, "... i bole."
"Mogu li ti kako pomoi?" upitala gaje.
"Moda ... moda sa zavojima."
"Zavojima?"
"Pomozi mi da se zamotam u zavoje."
"Ako je to ono to eli."
"Ali trebam vie od toga, Julia. Trebam jo jedno tijelo."
"Jo jedno?" upitala je. Da li ovome ima kraja?
"to moe izgubiti?" odgovorio je, prilazei joj blie. Od njegove iznenadne blizine postala je
vrlo uznemirena. Zaustavio se proitavi strah na njezinom licu.
"Uskoro u biti potpun ..." obeao joj je. "A kada budem..."
"Bolje da idem oistiti", rekla je, skreui pogled s njega.
"Kada budem, slatka Julia..."
"Rory e uskoro doi kui."
"Rory!" Ispljunuo je ime. "Moj dragi brat! Kako si se, za ime Boje, mogla udati za takvog
papka."
Osjetila je napad bijesa na Franka. "Volim ga", rekla je. A onda se nakon trenutka razmiljanja
ispravila. "Mislila sam da ga volim."
Smijeh je jo vie naglasio njegovu stravinu golotinju. "Kako si mogla vjerovati u to?" rekao je.
"On je govno. Uvijek je bio. Uvijek e biti. Nikada nije imao smisla za pustolovinu."
"Poput tebe."
"Poput mene."
81

Pogledala je u pod. Ruka mrtvog ovjeka leala je izmeu njih. Za trenutak je umalo bila prevladana
samoga-enjem. Sve stoje uinila i sanjala da ini u proteklih nekoliko dana uzdiglo se pred nju:
mimohod zavoenja koji je zavravao smru - sve za ovu smrt za koju se svim srcem nadala da e
zavriti zavoenjem. Bila je prokleta poput njega, mislila je; gnusnija ideja ne bi se mogla ugnijezditi
ak ni u njegovoj glavi od one koja je trenutano gukala i leprala u njezinoj.
Pa ... to je sreeno.
"Izlijei me", proaputao joj je. Grubost je nestala iz njegovog glasa. Govorio je poput ljubavnika.
"Izlijei me ... molim te."
"Hou", rekla je. "Obeavam da hou."
"A onda emo biti zajedno."
Namrtila se.
"Stoje s Rorvjem?"
"Mi smo braa pod koom", rekao je Frank. "Uvjerit u ga u mudrost ovoga; udo ovoga. Ti mu ne
pripada, Julia. Vie ne."
"Ne", rekla je. Bila je to istina.
"Mi pripadamo jedno drugome. To je ono to eli, zar ne?"
"To je ono to elim."
"Zna, mislim da ne bih oajavao da sam imao tebe", rekao joj je. "Ne bih dao svoje tijelo i duu tako
jeftino."
"Jeftino?"
"Za zadovoljstvo. Za isti uitak. U tebi..." - ovdje se ponovno pomaknuo prema njoj. Ovoga su ju puta
njegove rijei drale; nije se povukla -"... u tebi sam mogao otkriti neki razlog za ivot."
"Ovdje sam", rekla je. Bez razmiljanja je ispruila ruku i dotaknula ga. Tijelo je bilo vrue i vlano.
Njegov se puls osjeao posvuda. U svakom osjetljivom pupoljku ivca; u svakoj rastuoj tetivi. Dodir
ju je uzbudio. Bilo je to kao da, sve do ovog trenutka, nije nikada u potpunosti vjerovala daje stvaran.
Sada je to bilo neosporno. Ona je stvorila ovog ovjeka, ili ga ponovno napravila, upotrijebila je svoju
pamet i lukavost da bi mu dala tvorivo. Ushit koji je osjeala, dodirujui ovo preranjivo tijelo, bio je
ushit posjedovanja.
"Ovo je najopasnije razdoblje", rekao joj je. "Prije sam se mogao sakriti. Bio sam praktino nita. Ali
vie nije tako."
"Ne. Razmiljala sam o tome."
"Moramo to brzo zavriti. Moram biti snaan i cjelovit; po svaku cijenu. Slae li se?"
"Naravno."
"Nakon toga bit e kraj ekanju, Julia."
Izgledalo je kao da mu se puls ubrzao na tu pomisao.
Onda je kleao ispred nje. Njegove nedovrene ruke bile su na njezinim bokovima, a onda njegova
usta.
Odriui se taloga svog gaenja, poloila je ruku na njegovu glavu i osjetila kosu - svilenu, poput
djeje - i njegovu lubanju ispod. Nije nauio nita o njenosti otkad ju je posljednji put drao. Ali
oajanje ju je nauilo savrenoj umjetnosti cijeenja krvi iz kamenja; s vremenom e imati ljubav ove
odvratne stvari, ili znati razlog.
83

OSAM
Te je noi grmjelo. Oluja bez kie, to je uzrokovalo da zrak mirii po eliku.
Kirsty nikada nije dobro spavala. ak i kao dijete, iako je njezina majka znala dovoljno uspavanki
za umirivanje cijelih nacija, djevojica je teko pronalazila san. Razlog nije leao u nonim
morama; ili pak nije bilo onih koje bi se zadravale do jutra. Bio je to sam san - in zatvaranja
oiju i naputanje kontrole njezine svjesnosti -bilo je to neto na to nije bila naviknuta svojim
temperamentom.
Noas je, s tako jakom grmljavinom i tako bljetavim munjama, bila sretna. Imala je izgovor za
naputanje svog zbrkanog kreveta, i pijenje aja, i promatranje spektakla sa svog prozora.
To joj je takoer dalo vremena za razmiljanje; vremena da proui problem koji ju je muio od
naputanja kue u Ulici Lodovica. Ali ipak, jo uvijek nije bila blia odgovoru.
Jedna ju je osobita sumnja izjedala. Pretpostavimo da je bila u krivu o onome to je vidjela?
Pretpostavimo
85daje pogreno protumaila dokaz i da Julia ima savreno dobro objanjenje? U asu bi izgubila
Rorvja.
Pa ipak, kako moe utjeti? Nije mogla podnijeti pomisao o eni koja mu se smije iza lea,
iskoritavajui njegovu otmjenost, njegovu naivnost. Od pomisli joj je prokljuala krv.
Jedina preostala opcija bilo je ekati i gledati, da vidi moe li doi do nekih neospornih dokaza. Ako se
njezine najgore pretpostavke tada potvrde, nee imati drugog izbora nego rei Rorvju sve to je vidjela.
Da. To je odgovor. ekati i gledati, gledati i ekati.
Grmljavina se kotrljala po okolini mnogo sati, uskraujui joj san gotovo do etiri ujutro. Kada je,
napokon, zaspala, bio je to san promatraa i straara. Svijetao, i prepun uzdaha.
86
Oluja je pretvorila kuu u vlak utvara. Julia je sjedila u prizemlju i brojila otkucaje izmeu bljeska i
bijesa koji mu j e bio za petama. Nikada nij e volj ela grmlj avinu. Ona, ubojica; ona, ljubavnica ivog
mrtvaca. Bio je to jo jedan paradoks koji je dodala tisuama koji su se u posljednje vrijeme pojavili u
njoj. Vie nego jednom pomislila je na odlazak gore i pronalaenje neto utjehe s udom; ali znala je da
to ne bi bilo pametno. Rory se svakog trenutka mogao vratiti sa zabave u tvrtki. Bit e pijan, po prija-
njim iskustvima, i pun neeljene njenosti.
Oluja je dopuzila blie. Upalila je televizor da bi blokirala buku, to joj je slabo uspijevalo.
Rory je doao kui u dvadeset i tri sata ovjenan smijehom. Imao je dobre vijesti. U jeku zabave njegov
ga je poslodavac odveo u stranu, pohvalio ga za izuzetan posao i govorio o velikim stvarima u
budunosti. Julia je sluala njegovo prepriavanje razgovora, nadajui se da e ga pijanstvo oslijepiti na
njezinu nezainteresiranost. Na posljetku je, ispriavi novosti, skinuo sako i sjeo na dvosjed pored nje.
"Jadnice", rekao je. "Ne voli grmljavinu."
"Dobro sam", rekla je.
"Sigurna si?"
"Jesam. Dobro sam."
Nagnuo se prema njoj i mazio je po uhu.
"Znojan si", rekla je onako usput. Ipak nije prestao sa svojim predigrama, ne elei popustiti sada kada
je poeo.
87
"Molim te, Rory -" rekla je. "Ne elim to."
"Zato ne? to sam uinio?"
"Nita", rekla je, pravei se daje na televiziji neto zanimljivo. "Dobar si."
"Oh, je li tako?" rekao je. "Tisi dobro. Jasam dobro. Svi su u piku materinu dobro."
Zurila je u svjetlucavi ekran. Upravo su poele kas-noveernje vijesti; uobiajena gomila jada puna do
ruba. Rory je dalje priao, utapajui spikerov glas svojim prosvjedovanjem. Nije previe marila. to joj
je svijet imao za rei? Jako malo. Dok ona, ona ima novosti za svijet, novosti za kojima bi svijet
posrtao da ih uje. O stanju prokletih; o izgubljenoj ljubavi, pa onda pronaenoj; o tome to oajanje i
udnja imaju zajedniko.
"Molim te, Julia -" govorio je Rory "- samo priaj sa mnom..."
Molbe su zahtijevale njezinu panju. Na fotografijama je, pomislila je, izgledao poput djeaka -
njegovo tijelo kosmato i podbuhlo, njegova odjea odjea odraslog, ali ipak, u sutini djeak, sa svojim
zbunjenim pogledom i namrgoenim ustima. Prisjetila se Frankovog pitanja: "Kako si se uope mogla
udati za takvog papka!" Razmiljajui o tome kiseli joj je smijeak naborao usne. Pogledao ju je,
njegova se zbunjenost produbljivala.
"Stoje tako smijeno, prokleta bila?"
"Nita."
Stresao je glavom, tupi je bijes zamijenilo durenje. Udar groma slijedio je munju na jedva otkucaj
zaostatka. U trenutku kada je stigao odozgo se zaula buka. Vratila je pogled televizoru da skrene
Rorvjevu pozornost. Ali bio je to uzaludan pokuaj, uo je zvuk.
88
"Koji je kurac to bio?"
"Grom."
Ustao je. "Ne", rekao je. "Neto drugo." Ve je bio na vratima.
"Moda sam ostavila otvoren prozor", rekla je i ustala. "Idem vidjeti"
"Mogu i ja", odgovorio je. "Nisam totalno glup."
"Nitko nije -", zapoela je, ali on nije sluao. Kada je stupio u hodnik munja je dola zajedno s
gromom: glasna i blistava. Dok je bila u potjeri za njim jo je jedan bljesak stigao za prvim, praen
strahovitom grmljavinom. Rory je ve bio na pola stepenica.
"Nije bilo nita!" povikala je za njim. Nije odgovorio, ali se popeo do vrha stepenica. Pratila ga je.
"Nemoj ...", rekla mu je u zatiju izmeu dva udara groma. Kada je stigla na vrh stepenica on je ekao.
"Neto nije u redu?" pitao je.
Sakrila je svoju uznemirenost slijeganjem ramenima. "Smijean si", njeno mu je odgovorila.
"Jesam li?"
"To je bio samo grom."
Njegovo se lice, osvijetljeno iz hodnika u prizemlju, iznenada smekalo. "Zato se ponaa prema meni
kao da sam govno?" upitao ju je.
"Samo si umoran", rekla mu je.
"Ipak, zato?" bio je uporan poput djeteta. "to sam ti ikad uinio?"
"U redu je", rekla je. "Stvarno, Rory. Sve je u redu." Iste hipnotiziraj ue banalnosti, opet i opet.
Ponovo grom. A ispod tutnjave, drugi zvuk. Proklela je Frankovu indiskreciju.
Rory se okrenuo i pogledao niz zatamnjeni hodnik.
"ula si ovo?" upitao je.
"Ne."
Udovima krutim od pia odmaknuo se od nje. Gledala gaje kako nestaje u sjenci. Munja gaje,
izbijajui kroz otvorena vrata spavae sobe, osvijetlila, zatim ponovno tama. Hodao je prema
vlanoj sobi. Prema Franku.
"ekaj ..." rekla je i krenula za njim.
Nije stao, nego je preao nekoliko koraka do vrata. Kada gaje dostigla njegova je ruka hvatala
kvaku.
Nadahnuta panikom podigla je ruku i dotakla mu obraz. "Bojim se ..." rekla je.
Okrenuo se i zbunjeno ju pogledao.
"ega?" upitao ju je.
Pomaknula je ruku do njegovih usana, doputajui mu da okusi strah na njezinim prstima.
"Oluje", rekla je.
Mogla je vidjeti vlanost njegovih oiju u tami, nita vie. Da li je gutao udicu, ili je pljuvao van?
Onda: "Sirota mala", rekao je.
Progutala je i oduevila se; i posegnuvi dolje stavila je svoju ruku preko njegove i maknula ju s
vrata. Ako bi Frank sada ak i uzdahnuo, sve je izgubljeno.
"Sirota mala", ponovno je rekao i stisnuo ju u zagrljaj. Ravnotea mu nije bila naroita; bio je
olovni uteg u njezinim rukama.
"Idemo", rekla je, mamei ga od vrata. Iao je s njom nekoliko teturavih koraka, a onda je izgubio
ravnoteu. Pustila gaje i posegnula za zidom kao osloncem. Munja je ponovno bljesnula, i u
svjetlu je vidjela da su njegove oi pronale njezine i zaiskrile.
90
"Volim te", rekao je prelazei hodnik do mjesta gdje je stajala. Priljubio se uz nju tako vrsto da
nije bilo otpora. Njegova je glava dodirnula njezin vrat mrmljajui joj slatke rijei u kou; sada ju
je ljubio. eljela gaje odbaciti od sebe. tovie, eljela gaje uzeti za njegovu vlanu ruku i
pokazati mu monstruma, koji je prkosio smrti, na kojeg je umalo naletio.
Ali Frank nije bio spreman za taj susret, jo ne. Sve stoje mogla uiniti bilo je trpjeti Rorvjeva
milovanja i nadati se da e ga ubrzo svladati iscrpljenost.
"Zato ne odemo dolje?" predloila je.
Promrmljao je neto u njezin vrat; i nije se pomaknuo. Lijeva mu je ruka bila na njezinim
grudima, druga obavijena oko struka. Dopustila mu je da prstima pronae put ispod njezine bluze.
Da mu se u ovom asu odupre to bi ga samo nanovo raspalilo.
"Trebam te", rekao je podiui usta do njezinog uha. Nekada je, cijelu vjenost daleko, izgledalo
kao da njezino srce poskakuje na ovakve izjave. Sada je znala bolje. Srce joj nije bilo akrobat; nije
bilo treperenja u spiralama njezinog trbuha. Samo postojani rad njezinog tijela. Udah-nut zrak, krv
koja cirkulira, provarena hrana i ispranjena crijeva. Mislei ovako o svojoj anatomiji, neokaljanoj
romantikom - kao o kolekciji prirodnih imperativa smjetenih u miie i krv - bilo joj je lake
dopustiti mu da joj skine bluzu i licem uroni u grudi. Njezini su ivani zavr-eci uredno
odgovorili njegovom jeziku; ali to je ponovno bila samo anatomska reakcija. Ona je stajala iza, u
palai svoje lubanje i nije se pomicala.
Sada se skidao; pogledom je uhvatila hvastavog crva dok joj je njime dodirivao meunoje. Sada
joj je rairio
91
-sari
noge i povukao joj gaice na dolje tek toliko da si omogui pristup. Nije negodovala, nije ak ni
progovorila, dok je ulazio.
Njegova je galama poela gotovo odmah, nemoni izrazi ljubavi i strasti beznadno povezani jedni
s drugima. Na pola je sluala i dopustila mu da odigra svoju ulogu s licem zarinutim u njezinu
kosu.
Zatvarajui oi pokuala se prisjetiti boljih vremena, ali munje su upropastile njezino sanjarenje.
Kako je zvuk pratio svjetlost, ponovno je otvorila oi da bi vidjela da su vrata vlane sobe
odkrinuta est ili sedam centimetara. U uskom procjepu izmeu vrata i dovratka mogla je primi-
jetiti sjajni lik kako ih gleda.
Nije mogla vidjeti Frankove oi, ali osjeala ih je ee od bockanja zavisti i bijesa. Nije skrenula
pogled, nego je gledala u sjenku dok su se Rorvjevi uzdasi pojaavali. Na kraju je jedan trenutak
postao drugi i ona je leala na krevetu s vjenanom haljinom zguvanom ispod sebe, dok je crna i
purpurna zvijer puzila izmeu njezinih nogu da joj da dokaz svoje ljubavi.
"Sirota mala", bila je posljednja stvar koju je Rory rekao dok ga je san svladavao. Leao je na
krevetu jo uvijek odjeven; nije ga ni pokuala skinuti. Kad je njegovo hrkanje postalo
ujednaeno, ostavila gaje i vratila se u sobu.
Frank je stajao pored prozora gledajui kako oluja odmie na sjeveroistok. Maknuo je kapak.
Svjetlost lampe kupala je zidove.
"uo te", rekla je.
92
"Morao sam vidjeti oluju", kratko je odgovorio. "Trebao sam to."
"Prokletstvo, zamalo te pronaao."
Frank je stresao glavom. "Ne postoji takva stvar kao zamalo", rekao je, jo uvijek gledajui kroz
prozor. Zatim, nakon stanke: "elim biti tamo vani. elim to sve imati ponovo."
"Znam."
"Ne, ne zna", rekao joj je. "Ti nema pojma o gladi koju osjeam."
"Sutra, onda", rekla je. "Nabavit u novo tijelo sutra."
"Da. Uini tako. I elim jo neke druge stvari. Kao prvo radio. elim znati to se dogaa tamo
vani. I hranu: pravu hranu. Svjei kruh -"
"Sve to treba."
"- i umbir. Konzervirani. U sirupu."
"Znam."
Na kratko ju je pogledao, ali ju nije vidio. Bilo je previe svijeta s kojim se noas ponovo trebalo
upoznati.
"Nisam shvatio da je jesen", rekao je i vratio se gledanju oluje. '

93

DEVET
Prva stvar koju je sljedeeg dana Kirstv opazila kada je obila ugao Ulice Lodovica bio je nedostatak
kapka na prozoru na prvom katu proelja kue. Umjesto njega na prozor su bili prilijepljeni novinski
listovi.
Pronala je povoljan poloaj u skrovitu ivice bo-ikovine, od kuda je puna nade mogla neprimjeena
promatrati kuu. Nakon toga se spremila za bdijenje.
Nije bila brzo nagraena. Dva su sata i neto vie prola prije nego to je vidjela Juliju kako naputa
kuu, jo sat i petnaest minuta do njezinog povratka; do tog su vremena Kirstvne noge utrnule od
hladnoe.
Julia se nije vratila sama. Kirstv nije poznavala ovjeka koji je bio s njom; nije ni izgledao poput
uobiajenog pripadnika Julijinog drutva. Iz daljine je izgledalo daje srednjih godina: zdepast, proelav.
Dok je za Julijom ulazio u kuu bacio je nervozan pogled unatrag, kao da se boji sluajnih svjedoka.
ekala je u svom skrovitu iduih petnaest minuta, nesigurna to dalje uiniti. Da li da se zadri dok
mukarac ne izae i suoi se s njim? Ili da ode do kue i pokua nagovoriti Juliju da ju pusti unutra?
Niti jedna opcija nije bila osobito privlana. Odluila je ne odluiti. Umjesto
95toga pribliit e se kui i vidjeti kakvu e inspiraciju u tom trenutku dobiti.
Odgovor je bio: vrlo malu. Dok je koraala putem njezine su noge eznule da se okrenu i odnesu ju
dalje od kue. Upravo je za dlaku bila daleko od toga kada je iz unutranjosti do nje dopro vrisak.
ovjekovo je ime bilo Sykes; Stanlev Sykes. Nije to bilo sve to je rekao Juliji na povratku iz bara.
Znala je ime njegove ene (Mandie) i zanimanje (pomonik pedikera); pokazao joj je i slike djece
(Rebecce i Ethana). Izgledalo je da se mukarac suprotstavlja nastavku njezinog zavoenja. Samo se
nasmijeila i rekla mu daje sretan ovjek.
Ali kada su uli u kuu stvari su poele ii naopako. Na polovici stepenica prijatelj Sykes iznenada je
izjavio daje ono to ine krivo - da ih Bog vidi i zna to je u njihovim srcima; oskudica. Uinila je sve
stoje bilo u njezinoj moi da ga smiri, ali nije ga mogla pridobiti natrag od Boga. On je umjesto toga
izgubio ivce i poeo ju mlatiti. Mogao je uiniti i gore, u svom pravednom gnjevu, da ga nije dozvao
glas iz hodnika. U istom ju je trenutku prestao udarati i problijedio kao daje vjerovao da gaje Bog osob-
no dozvao. Tada se na vrhu stepenica pojavio Frank u svoj svojoj velianstvenosti. Sykes je ispustio
krik i pokuao bjeati. Ali Julia je bila brza. Dovoljno gaje dugo drala da bi Frank siao nekoliko
stepenica i uhvatio ga u elini stisak.
Nije shvatila, sve dok nije zaula kripu i pucanje kostiju kada je Frank uhvatio svoj plijen, koliko je u
posljednje vrijeme postao snaan: sigurno jai od normalnog ovjeka. Na Frankov je dodir Sykes
ponovno kriknuo. Da ga utia, Frank mu je otrgnuo eljust.
96
Drugi krik koji je Kirsty ula bio je naglo prekinut, ali je u vrisku osjetila dovoljno panike da se nae
pred vratima, krenuvi pokucati.
Tek je onda bolje razmislila. Umjesto toga kliznula je uz kuu, svakim korakom sumnjajui u mudrost
ovoga, ali isto tako sigurna daju frontalni napad ne bi nikuda odveo. Vrata koja su vodila u vrt iza kue
nisu imala zasun. mugnula je kroz njih s uima nauljenim za svaki zvuk, pogotovo onaj vlastitih
koraka. Iz kue nita. ak ni uzdah.
Ostavljajui prolaz otvoren u sluaju potrebe za brzim uzmakom hitro je prila stranjim vratima. Bila
su otkljuana. Ovoga je puta dopustila sumnji da joj uspori korake. Moda je bolje da ode i nazove
Rorvja; da ga dovede kui. Ali za to e vrijeme to god se unutra dogaalo biti gotovo i prokleto je
dobro znala da e Julia, osim ako nije uhvaena s rukama u vrei, kliznuti poput jegulje od svake
optube. Ne; ovo je jedini nain. Ula je unutra.
Kua je u potpunosti ostala tiha. Nije bilo ak ni koraka koji bi joj pomogli locirati glumce koje je
dola gledati. Stigla je do vrata kuhinje i krenula kroz blagovaonicu. eludac joj se grio; grlo joj se
naglo tako osuilo daje jedva gutala.
Iz blagovaonice u predvorje, a zatim u hodnik. Jo uvijek nita; ni apat ni uzdah. Julia i njezino
drutvo mogu biti samo gore, stoje sugeriralo na njezinu pogreku u miljenju daje ula strah u
krikovima. Moda je uitak bio to to je ula. Uzdah orgazma, a ne strave kako je mislila. Bilo je lako
tako pogrijeiti.
Prednja su joj vrata bila s desne strane, samo nekoliko koraka udaljena. Mogla je izai i izgubiti se,
mamila je kukavica u njoj, i nitko ne bi bio mudriji. Ali obuzela ju je vatrena radoznalost, elja da zna
(da vidi) tajne koje

97

kua sakriva i bude s njima naisto. Dok se penjala uz stepenice, radoznalost je prerasla u neku vrstu
veselja.
Stigla je na vrh stepenica i krenula hodnikom. Sada se javila pomisao da su ptiice odleprale; da su,
dok se ona uljala kroz stranji dio kue, one izile na prednji ulaz.
Prva su vrata lijevo vodila u spavau sobu; ako su se negdje parili, Julia i njezin ljubavnik, to e
sigurno biti ovdje. Ali ne. Vrata su bila odkrinuta; zavirila je unutra. Krevet je bio netaknut.
Zatim, izoblien vrisak. Tako blizu, tako glasno, njezino je srce preskoilo otkucaj.
Izletjela je iz spavae sobe da bi vidjela lik kako iskae iz jedne od soba dalje u hodniku. Trebao joj je
trenutak da prepozna stidljivog ovjeka koji je doao s Julijom - a i onda samo po njegovoj odjei.
Ostatak je bio izmijenjen; stravino izmijenjen. Razorna gaje bolest zahvatila u minutama od kada gaje
vidjela na stepenicama, smeu-ravi mu meso na kostima.
Vidjevi Kirsty bacio se prema njoj traei i ono malo krhke zatite koju mu je mogla pruiti. Ipak, nije
se udaljio vie od jednog koraka od vrata kada je iza njega u vidokrug izronio novi lik. I taj je izgledao
bolesno, s tijelom od glave do pete umotanim u zavoje - zavoje umrljane istjecanjem krvi i gnoja. No,
nije bilo nita u njegovoj brzini ili okrutnosti napada koji je uslijedio to bi asociralo na bolest. Ba
suprotno. Posegnuo je za bjeguncem i uhvatio ga za vrat. Kirstv je ispustila vrisak dok je lovac
privlaio plijen natrag u svoj zagrljaj.
rtva je uloila malo prosvjeda koliko joj je njezino unakaeno lice dopustilo. Tada je napada pojaao
zagrljaj. Tijelo je drhtalo i grilo se, noge su mlatarale. Krv je
98
brizgala iz oiju i nosa i usta. Mrlje krvi ispunile su zrak poput vrueg pljuska razbijajui se na
njezinim obrvama. Osjeaj ju je trgnuo iz obamrlosti. Ovo nije vrijeme za ekanje i gledanje. Bjeala
je.
Monstrum ju nije progonio. Neometano je stigla do stepenica. Kada je sputala nogu na prvu, oslovio
ju je.
Njegov je glas bio ... poznat.
Govorio je blagim tonovima, kao da se znaju. Stala je...
"Kirstv", rekao je. "Priekaj malo."
Razum joj je govorio da bjei. Naprotiv, njezina je hrabrost prkosila mudrosti. Htjela se prisjetiti iji je
ovo glas bio, to govori iz zavoja. Jo je uvijek mogla pobjei, zakljuila je; imala je prednost od sedam
metara. Okrenula se i pogledala figuru. Tijelo u omotanim rukama se zgrilo u poloaj fetusa s
koljenima na prsima. Zvijer gaje ispustila.
"Ubio si ga ..." rekla je.
Stvor je kimnuo glavom. Izgledalo je kao da se ne mora ispriavati ni rtvi ni svjedoku.
"Poslije emo ga oplakivati", rekao joj je i zakoraio prema njoj.
"Gdje je Julia?" zahtijevala je Kirstv.
"Ne brini. Sve je u redu..." rekao je glas. Bilaje tako blizu da se prisjeti tko je to.
Dok je razmiljala, priao je jo jedan korak, jednu ruku drei na zidu kao daje nesiguran u svoju
ravnoteu.
"Vidio sam te..." nastavio je, "i mislim da si i ti mene vidjela. Na prozoru ..." Njezina je smuenost
rasla. Da li je ovo stvorenje bilo tako dugo u kui? Ako je, Rory je sigurno morao -

99
I onda je prepoznala glas. ,
"Da, sjea se. Vidim da se sjea ..."
Bio je to Rorvjev glas ili radije njegova priblina verzija. Grleniji; s mnogo vie samopotovanja, ali
slinost je bila dovoljno neugodna daju prikuje na mjestu dok se zvijer gegala na udaljenosti na kojoj ju
je mogla zgrabiti.
Na kraju se oduprla svojoj oaranosti i okrenula da bjei, ali ve je bilo prekasno. ula je njegov korak
tik iza sebe, a zatim osjetila njegove prste na vratu. Vrisak joj je doao na usne, ali jedva se poeo
uzdizati prije nego stoje stvor stavio svoj naborani dlan preko njezinog lica u isto vrijeme prekidajui
uzvik i dah s kojim je dolazio.
Trgnuo ju je gore i poeo nositi natrag otkuda je dola. Bezuspjeno se opirala njegovom stisku;
izgledalo je da ga male rane koje su njezini prsti napravili na njegovom tijelu - trgajui zavoje i
uranjajui u sirovost ispod -uope ne zabrinjavaju. U jednom su uasnom trenutku njezine pete oeale
les na podu. Nakon toga bila je baena u sobu iz koje su izali ivi i mrtvi. Smrdjela je po ukiseljenom
mlijeku i svjeem mesu. Kada je udarila o pod daske su ispod nje bile mokre i tople.
Njezin se eludac okretao. Nije se suzdravala od poriva nego je u potpunosti izbljuvala njegov sadraj.
U konfuziji trenutne nelagode i nasluene strave nije bila sigurna to se sljedee dogodilo.
Da li je krajikom oka primijetila jo nekog (Juliju) na hodniku u trenutku kad su se vrata zalupila; ili
je to bila sjenka? I na jedan i na drugi nain bilo je prekasno za preklinjanje. Bila je sama s nonom
morom.
Ustala je briui gorinu s usta. Danje je svjetlo tu i tamo probijalo novinske listove na prozoru,
arajui sobu
100
poput suneve svjetlosti kroz grane drvea. I kroz ovu idilu stvor joj je priao prezirno frkui.
"Doi tatici", rekao je.
U svojih dvadeset i est godina nikad nije ula poziv kojeg je bilo lake odbiti.
"Ne diraj me", rekla mu je.
Malo je nakrivio glavu, kao daje oaran ovim prividom vlasnitva. Tada joj se pribliio, sainjen od
gnoja i cerenja i - Bog joj pomogao - poude.
Uzmaknula je nekoliko oajnikih centimetara u kut, sve dok joj nije ponestalo mjesta za povlaenje.
"Zar me se ne sjea?" pitao je.
Odmahnula je glavom.
"Frank", stigao je odgovor. "Ovo je brat Frank..."
Srela je Franka samo jednom, u Alexandri. Jednog je poslijepodneva doao u posjetu, ba prije
vjenanja; nije se mogla sjetiti nieg drugog. Osim da ga je na prvi pogled zamrzila.
"Ostavi me na miru", rekla je dok je posezao za njom. U nainu na koji su njegovi ljigavi prsti
dodirivali njezine grudi nalazila se ogavna njenost.
"Nemojl" vrisnula je. "Ili u -"
"to?" rekao je Rorvjev glas. "to e uiniti?"
Nita je bio odgovor, naravno. Bila je bespomona, kao to je oduvijek bila i u snovima; tim snovima
proganjanja i napada koje je njezina psiha uvijek postavljala u ulicu geta u nekoj beskrajnoj noi.
Nikada nije - ak ni u najluim fantazijama - oekivala da e pozornica biti soba pored koje je prola
desetke puta, u kui u kojoj je bila sretna, dok je vani dan tekao kao i obino, sivilo na sivilo.
U uzaludnoj gesti gaenja odgurnula je ruku koja je istraivala.

101
"Nemoj biti okrutna", rekao je stvor i njegovi su prsti ponovo pronali njezinu kou, uporni poput
listopadskih osa. "ega se ima bojati?"
"Vani..." poela je, mislei na uas u hodniku.
"ovjek mora jesti", odgovorio je Frank. "Sigurno mi to moe oprostiti."
Zbog ega nije ak ni osjeala njegov dodir, pitala se. Zbog ega njezini ivci nisu dijelili njezino
gaenje i umrli od njegovih njenosti?
"Ovo nije istina", reklaje sama sebi, ali zvijer se samo nacerila.
"Znao sam si to govoriti", rekao je. "Dan za danom. Pokuavao sam snom otjerati agoniju. Ali ne
ide. Vjeruj mi. Ne ide. Mora ju pretrpjeti."
Znala je da govori istinu; odvratnu vrstu istine koju samo monstrumi mogu izgovoriti. Nije imao
potrebe za laskanjem i zavoenjem; nije imao filozofije za pretresanje ili propovijedi za izricanje.
Njegova je uasna golotinja bila vrsta profinjenosti. Prola je lai prolosti i ula u neokaljana
kraljevstva.
Takoer je znala danee izdrati. Kada utihnu njezina preklinjanja i Frank ju dobije za kakvu god
zlobu imao na umu, ispustit e takav vrisak da e se raspasti.
Bila je na rubu zdravog razuma. Nije imala drugog izbora no uzvratiti, i to odmah.
Prije nego to je Frank ee mogao nastaviti snub-Ijenje, podigla je ruke do njegovog lica, dubei
mu prstima one duplje i usta. Meso ispod zavoje imalo je vrstou elea; otpadalo je u
grudicama, a s njim je dolazila mokra vruina.
102
Zvijer je urliknula, njezin je stisak poputao. Iskoritavajui trenutak odbacila se ispod njega,
zamah ju je odnio do zida s dovoljno snage da ostane bez zraka.
Frank je ponovno zareao. Nije gubila vrijeme uivajui u njegovoj tjeskobi ve je kliznula du
zida - ne vjerujui dovoljno nogama da bi se udaljile od njega - prema vratima. Dok je
napredovala, njezine su noge preko sobe otkotrljale otvorenu konzervu umbira, prolijevajui i si-
rup i plodove.
Frank se okrenuo prema njoj, zavoji oko njegove glave visjeli su u grimiznim lukovima tako gdje
ih je otkinu-la. Na nekoliko su mjesta bile otkrivene kosti. ak je i sada rukama prelazio preko
rana, urlici strave dolazili su dok je provjeravao stupanj sakaenja. Da li gaje oslijepila? Nije bila
sigurna. ak i ako je, bilo je samo pitanje vremena kada e ju pronai u ovoj maloj sobi, a kada ju
pronae njegov bijes nee imati granica. Mora stii do vrata prije nego to se snae.
Slaba nada! Nije imala ni trenutak da napravi korak prije nego stoje maknuo ruke s lica i
promotrio sobu. Vidio ju je, u to nije bilo dvojbe. Trenutak kasnije napadao ju je s obnovljenom
estinom.
Pod njezinim se nogama nalazila gomila kunih potreptina. Najtea od njih bila je obina kutija.
Sagnula se i podigla ju. U trenutku kada je ustajala stigao je do nje. Ispustila je krik prkosa i
zamahnula metalnim rubom kutije prema njegovoj glavi. Sudar je bio strahovit; kosti su pucale.
Zvijer je zateturala unatrag, a ona se bacila prema vratima, ali prije nego to ih je dosegla sjenkaju
je ponovno progutala i bila je odbaena natrag preko sobe. Frank je doao u razjarenom trku.
103
Ovoga puta nije imao drugih namjera osim ubilakih. Njegovi su udarci bili namijenjeni ubijanju; to
to nisu manje je bila posljedica njezine brzine, a vie nepreciznosti njegovog bijesa. Unato tome,
jedan od svaka tri udarca ju je zahvatio. Rane su mu se otvorile na licu i gornjem dijelu grudi; to je bilo
sve to je mogla uiniti da se obrani.
Dok je tonula pod njegovim napadom ponovno se prisjetila oruja koje je nala. Kutija je jo uvijek
bila u njezinoj ruci. Podigla ju je da zada jo jedan udarac, ali kada su se Frankove oi prikovale za
kutiju njegov je napad iznenadno minuo.
Nastalo je zadihano olakanje u kojem je Kirstv imala priliku razmiljati ne bi li smrt bila laka od
nastavka bijega. Tada je Frank podigao ruku prema njoj, otvorio aku i rekao: "Daj mi ju ..."
Izgledalo je da eli svoj suvenir. Ali ona nije imala namjeru liiti se svog jedinog oruja.
"Ne ..."reklaje.
Po drugi je puta ponovio zahtjev, a u njegovom je glasu bio oit nemir. Izgledalo je daje kutija
predragocje-na da bi riskirao oduzimanje silom.
"Posljednji put", rekao joj je. "Inae u te ubiti. Daj mi kutiju."
Odvagnula je anse; to je mogla izgubiti?
"Reci molim te", rekla je.
Zbunjeno ju je pogledao, s tihim rezanjem u grlu. A onda je, pristojno poput proraunatog djeteta,
rekao: "Molim te."
Rije je bila njezin znak. Bacila je kutiju u prozor svom snagom koju je njezina drhtava ruka
posjedovala.
104
Prohujala je pored Frankove glave, razbijajui staklo i ne-stajui iz vidokruga.
"Ne!" vrisno je i bio kod prozora u sekundi. "Ne! Ne! Ne!"
Potrala je prema vratima dok su noge svakim korakom prijetile daju iznevjere. Onda je bila vani, na
hodniku. Stepenice su ju zamalo porazile, ali drala se za ogradu grevito poput gerijatriara i uspjela
doi u prizemlje bez pada.
Gore se nastavila galama. Ponovno ju je zvao. Ali ovoga puta nee biti ulovljena. Bjeala je hodnikom
prema prednjim vratima i hitro ih otvorila.
Danje postao blistaviji od kada je prvi put ula u kuu - drski prodor suneve svjetlosti prije dolaska
noi. mirkajui od bljetavih krenula je putem. Pod nogama je bilo stakla, a meu komadiima,
njezino oruje. Podigla gaje, suvenir njezine upornosti, i potrala. Kada je stigla na ulicu poele su
dolaziti rijei - besmisleno trabunjanje, djelii stvari vienih i proivljenih. Ali Ulica Lo-dovica bila je
naputena pa je poela trati i trala je sve dok izmeu sebe i zvijeri u zavojima nije napravila veliki
razmak.
Konano ju je, lutajui nekom ulicom koju nije prepoznala, netko upitao treba li pomo. Malo
ljubaznosti ju je dotuklo, jer je napor za davanje nekog suvislog odgovora na pitanje bio prevelik, i
njezin je iscrpljeni um izgubio dodir sa svijeu.

105
*:

DESET
Probudila se u meavi; ili su takvi bili njezini prvi utisci. Iznad nje, savrena bjelina; snijeg na
snijegu. Bila je uukana u snijeg; jastuci od snijega. Praznina je djelovala odvratno. Izgledalo je
kao da joj ispunjava grlo i oi.
Podiglaje ruke ispred lica; odisale su nepoznatim sapunom, iji je miris bio otar. Sada je poela
izotravati sliku; zidove, iste pokrivae, lijekove pored kreveta. Bolnica.
Pozivala je u pomo sate ili minute kasnije, nije bila sigurna koliko, stigla je u liku medicinske
sestre koja je samo rekla: "Budni ste", i otila dovesti svoje nadreene.
Nije im nita rekla kada su stigli. U vremenu izmeu sestrinog odlaska i dolaska s lijenicima
odluila je da ovo nije pria koju je spremna ispriati. Sutra e (moda) moi pronai rijei da ih
uvjeri u ono stoje vidjela. Ali danas? Ako bi pokuala objasniti pogladili biju po elu i rekli joj da
prestane s glupostima; bili bi prijazni i pokuali ju uvjeriti daje halucinirala. Ukoliko bi bila
uporna najvjerojatnije bi joj dali sedativ to bi pogoralo stvari. Trebala je vremena za
razmiljanje.
107

Sve je ovo smislila prije nego to su doli, tako daje imala pripremljene lai kada ju upitaju to se
dogodilo. Sve je bilo u magli, rekla im je; jedva se mogla sjetiti vlastitog imena. S vremenom e se sve
vratiti, uvjeravali su ju, a ona je krotko odgovorila da e biti sretna da bude ba tako i zijevnula. Nakon
toga su se povukli.
"Oh, da ..." rekao je jedan od njih u trenutku dok su odlazili. "... Zaboravio sam..."Izvadio
jeFrankovukutiju iz depa. "Drali ste ovo", rekao je, "kada su vas pronali. Imali smo vrakog posla
da vam to uzmemo iz ruke. Da li vam to neto znai?"
Rekla je dane.
"Policija ju je pregledala. Na njoj je bilo krvi, vidite. Moda vae. Moda ne."
Priao je krevetu.
"Da liju elite?" upitao ju je. A onda dodao: "Oiena je."
"Da", odgovorila je. "Da, molim vas."
"Moda vam razbistri sjeanje", rekao joj je i poloio ju na stoli pored kreveta.
108
"to emo uiniti?" zahtijevala je Julia po stoti put. ovjek u kutu nije nita rekao; ni na ruevini
njegovog lica nije bilo nikakvog smislenog znaka. "to si uope htio s njom?" upitala gaje. "Sve si
upropastio."
"Upropastio?" rekao je monstrum. "Ti ne zna znaenje rijei upropastiti..."
Progutala je svoj bijes. Njegove mrane misli su ju ivcirale.
"Frank, moramo otii", rekla je, govorei blaim tonom.
Bacio je pogled na nju; ledeno hladan.
"Doi e ovamo", rekla je. "Sve e im ispriati."
"Moda..."
"Zar te nije briga!" zahtijevala je.
Olupina u zavojima slegnula je ramenima. "Je", rekao je. "Naravno. Ali ne moemo otii,
ljubavi."Ljubavi. Rije im se izrugivala, dah njenosti u sobi koja je znala jedino bol. "Ne mogu se
suoiti ovakav sa svijetom." Pokazao je svoje lice. "Mogu li?" ponovio je, probadajui ju pogledom.
"Pogledaj me." Pogledala je. "Mogu li?"
"Ne."
"Ne." Vratio se istraivanju poda. "Trebam kou, Julia."
"Kou?"
"Onda, moda ... moda moemo zajedno otii plesati. Nije li to ono to eli?"

109
I o plesu i o smrti priao je s jednakom ravnodunou, kao da i drugo ima mali znaaj poput prvog.
uvi ga kako govori na takav nain smirila se.
"Kako?" napokon je rekla. Mislei pri tom: kako koa moe biti ukradena; ali takoer: kako e na
zdrav razum preivjeti?
"Postoje naini", reklo je oguljeno lice i poslalo joj
poljubac.
110
Da nije bilo bijelih zidova nikada ne bi uzela kutiju. Daje postojala neka slika u koju bi gledala - vaza
ispunjena suncokretima ili piramide - bilo to da razbije monotoniju sobe, bila bi zadovoljna buljenjem
u nju i razmiljanjem. Ali praznina je bila prevelika; nije dala nikakav oslonac zdravom razumu. I zato
je posegnula na stoli pored kreveta i uzela kutiju.
Bila je tea nego to se sjeala. Morala je sjesti da bi ju mogla prouiti. Malo je toga bilo za vidjeti.
Nije mogla pronai poklopac. Nije bilo bravice. Nije bilo arki. Kad bi poela, vrtjela biju stotinjak
puta, ne pronalazei nikakav trag kako bi mogla biti otvorena. Nije bila ispunjena, u to je bila sigurna.
Logika je zato garantirala da postoji ulaz u unutranjost. Ali gdje?
Kuckala je po njoj, tresla ju, vukla i pritiskala, sve bez rezultata. Tek je, kad se okrenula u krevetu i
pogledala ju pod punom svjetlou lampe, otkrila beskonano male pukotine gdje je jedan komadi
slagalice graniio s drugim. Bile bi nevidljive, ali u njima je ostao talog krvi iscrtava-jui sloen odnos
dijelova.
Sustavno je poela opipavati stranice isprobavajui svoje pretpostavke jo jednom pritiui i vukui.
Pukotine su joj pruile sveobuhvatnu kartu igrake; bez njih bi mogla stranicama lutati vjeno. Ali
mogunosti su bile znaajno umanjene tragovima koje je pronala; nije bio predvien nain za
otvaranje kutije.
111
Nakon nekog vremena njezino je strpljenje bilo nagraeno. Klik, ijedan od dijelova naglo je kliznuo
odvajajui se od svojih lakiranih susjeda. U unutranjosti se nalazila ljepota. Polirane povrine koje su
blistale poput najkvalitetnijeg sedefa, obojene sjenke kao da su se kretale unutar bljetavila.
Takoer je bilo i glazbe. Jednostavna melodija izlazila je iz kutije, svirana na mehanizmu kojeg jo
uvijek nije mogla vidjeti. Oarana, istraivala je dalje. Iako je jedan dio bio pomaknut, ostali se nisu
lako odvajali. Svaki je segment predstavljao novi izazov za prste i um, a pobjede nagraene daljnjim
filigranom dodanim melodiji.
Izmamljivala je etvrti segment sloenom serijom okreta i rotacija kada je zaula zvono. Prestala je
raditi i podigla pogled.
Neto nije bilo u redu. Ili su se njezine umorne oi poele poigravati s njom ili su se snjeno bijeli
zidovi potajno pomaknuli van realnosti. Spustila je kutiju i sila s kreveta da ode do prozora. Zvono je i
dalje zvonilo; sveana zvonjava. Pomaknula je zavjesu za nekoliko centimetara. Bila je no, puhao je
vjetar. Lie je poskakivalo po travnjaku bolnice; noni su se leptiri okupljali oko svjetiljke. Izgledalo
je neobino, ali zvonjava nije dolazila izvana. Bila je iza nje. Pustila je zavjesu da se spusti na svoje
mjesto i vratila pogled u sobu.
U istom je trenutku svjetiljka na stoliu pored kreveta poela treperiti poput plamena. Nagonski je
posegnula za dijelovima kutije; oni i ovi neobini dogaaji nekako su povezani. U trenutku kada je
rukom dodirnula dijelove svjetlost je iezla.
112
Ipak nije bila ostavljena u tami, a nije ni bila sama. U dnu kreveta nalazila se njena fosforescencija; a
u njezinom zagrljaju, lik. Stanje njegovog mesa nadilazilo je njezinu matu - kuke, oiljci. Njegov glas,
kada je progovorio, ipak nije bio glas stvorenja koje pati.
"Zove se Lemarchandova konfiguracija", rekao je, pokazujui kutiju. Spustilaje pogled; dijelovi joj
vie nisu bili u ruci ve su lebdjeli nekoliko centimetara iznad njezinog dlana. udesno, kutija se
sastavljala bez vidljive pomoi, dijelovi su se slagali natrag dok se cijela konstrukcija okretala i vrtjela.
U tim je trenucima krajikom oka uhvatila nove bljeskave polirane unutranjosti, i izgledalo je da lica
duhova - iskrivljena ili jadom ili loim staklom -urlaju na nju. Tada su se zatvorili svi segmenti osim
jednog i posjetitelj je ponovno zatraio njezinu pozornost.
"Kutija je sredstvo za razbijanje povrine realnosti", rekaoje. "Vrsta prizivanja kojim mi Cenobiti
moemo biti obavijeteni -"
"Tko?" rekla je.
"To si napravila u neznanju", rekaoje posjetitelj. "Da li sam u pravu?" "Jesi."
"Dogaalo se i prije", stigao je odgovor. "Ali tu nema pomoi. Nema naina za zatvaranje Procjepa, sve
dok ne uzmemo ono stoje nae ..." "Ovo je pogreka -"
"Ne pokuavaj se opirati. To je izvan tvoje kontrole. Mora poi sa mnom."
Odmahnula je glavom. Imala je dovoljno nasilnih nonih mora za cijeli ivot.

113
"Neu poi s tobom", rekla je. "Proklet bio, neu -"
Dok je govorila vrata su se otvorila. Medicinska sestra koju nije prepoznala - najvjerojatnije iz none
smjene -stajala je tamo.
"Da li ste zvali?" upitala je.
Kirsty je pogledala Cenobita, a zatim vratila pogled na medicinsku sestru. Stajali su udaljeni manje od
metra.
"Ona me ne vidi", rekao joj je. "A ni ne uje me. Ja pripadam tebi, Kirstv. I ti meni."
"Ne", rekla je.
"Jeste li sigurni?" rekla je medicinska sestra. "Uinilo mi se da sam ula -"
Kirstv je odmahnula glavom. Bilo je to ludilo; totalno ludilo.
"Trebali bi biti u krevetu", zamolila je medicinska sestra. "Ovako ete jo umrijeti."
Cenobit se cerekao.
"Vratit u se za pet minuta", rekla je medicinska sestra. "Molim vas, vratite se na spavanje."
I ponovno je otila.
"Bolje je da krenemo", rekao je. "Ostavimo ih njihovom krpanju, a? Tako depresivna mjesta."
"Ne moe to uiniti", bila je uporna.
Meutim, on je ipak krenuo prema njoj. Niz siunih zvona visio je s krljavog mesa njegovog vrata i
zveckao dok je prilazio. Smrad koji je irio tjerao ju je na povraanje.
"ekaj", rekla je.
"Bez suza, molim te. To je gubitak dobre patnje."
"Kutija", rekla je u oaju. "Ne eli li znati otkuda mi?"

"Ne ba."
"Frank Cotton", rekla je. "Da li ti ime neto znai? Frank Cotton."
Cenobit se nasmijeio.
"Oh, da. Poznajemo Franka."
"I on je rijeio tajnu kutije, u pravu sam, zar ne?"
"elio je zadovoljstvo, sve dok mu ga nismo dali. Nakon toga se previjao poput crva."
"Ako te odvedem do njega ..."
"Znai, iv je?"
"Vrlo iv."
"I ti predlae to? Da njega uzmem natrag umjesto tebe?"
"Da. Da. Zato ne! Da."
Cenobit se odmaknuo od nje. Soba je uzdahnula.
"U iskuenju sam", rekao je. Onda: "Ali moda me ti vara. Moda je ovo la da dobije na vremenu."
"Znam gdje je, za ime Boje", rekla je. "On mi je ovo uinio!" Ispruila je svoje ozlijeene ruke za
njegov pregled.
"Ako lae -" rekao je, "- ako se pokuava izmigoljiti iz ovoga -"
"Ne pokuavam." "Onda nam ga predaj ivog ..." eljela je zaplakati od olakanja. "... neka prizna sam
sebe. I moda ti neemo rastrgati duu."

115 JEDANAEST
Rory je stajao u hodniku i gledao Juliju, njegovu Juliju, enu kojoj se jednom zakleo na ljubav sve
dok ih smrt ne rastavi. U to je vrijeme izgledalo da to obeanje nee biti teko odrati. Divio joj se
otkad je znao 2a sebe, sanjajui o njoj po noi i provodei dane u skladanju ljubavnih pjesama
punih ogromne besmislenosti za nju. Ali stvari su se promijenile i on je nauio, gledajui ih kako
se mijenjaju, da su najvea muenja najee profinjena. U posljednje je vrijeme bilo trenutaka u
kojima bi vie volio smrt od divljih konja nego crva sumnje koji gaje liio veselja.
Sada, dok ju je gledao kako stoji u dnu stepenica bilo je nemogue ak i zamisliti kako su stvari
nekada bile dobre. Sve je bilo sumnja i prljavtina.
Zbogjedne je stvari bio zadovoljan: izgledala je uznemireno. Moda je to znailo daje priznanje u
zraku, indiskrecije koje e isplivati iz nje i koje e joj on oprostiti u navali suza i razumijevanja.
"Izgleda tuna", rekao je.
Oklijevala je, a zatim rekla: "Teko je, Rory."
"to?"

117 r
r
Izgledala je kao da e odustati prije nego to pone.
"to?" bio je uporan.
"Imam ti toliko toga za rei."
Njezinaje ruka, vidio je, tako grevito stiskala ogradu stepenita da su joj zglobovi poblijedili.
"Sluam", rekao je. Moi e ju ponovno voljeti, kad bi samo bila iskrena s njim. "Reci mi", rekao je.
"Mislim, moda ... moda bi bilo lake da ti pokaem ..." rekla mu je i nakon toga ga povela gore.

^^HB|||^II^^^^^^^^^^^^^^^
118
Vjetar koji je uznemiravao ulice nije bio topao, sudei po nainu na koji su pjeaci podigli svoje kragne
i spustili lica. Ali Kirsty nije osjeala hladnou. Da lije razlog tomu bio njezin nevidljivi suputnik koji
ju je branio od hladnoe - omotavajui ju vatrom koju su Drevni prizivali da spale grjenike? Ili to, ili
je bila suvie prestraena da bi neto osjetila.
Ali ipak se nije tako osjeala, nije bila prestraena. Osjeaj u njezinom elucu bio je mnogo
neodreeniji. Otvorila je vrata - ista vrata koja je otvorio Rorvjev brat -i sada je hodala s demonima. I
na kraju svog puta stii e do osvete. Pronai e stvora koji ju je ranio i muio i natjerati ga da osjeti
bespomonost kakvu je sama pretrpjela. Gledat e ga kako se gri. Vie: uivat e u tome. Bolje iz nje
napravio sadista.
Dok je hodala Ulicom Lodovica osvrtala se u potrazi za Cenobitom, ali nije ga nigdje bilo. Neustraivo
je prila kui. Nije imala na umu nikakav plan: previeje mogunosti trebalo uzeti u obzir. Pod prvo, da
li e Julia biti tamo -i ako bude, kolika je njezinaupletenost u sve ovo? Nemogue je vjerovati daje
mogla biti samo nevini promatra, ali modaje djelovala iz straha od Franka; sljedeih nekoliko minuta
mogu pruiti odgovore. Pozvonila je i ekala.
Vrata je otvorila Julia. U ruci je imala komadi bijele ipke.
"Kirsty", rekla je, oigledno neuznemirena njezinom pojavom. "Kasno je..."
119
"Gdje je Rory?" bile su prve Kirstvne rijei. Nisu bile ba ono stoje oekivala, ali dole su samovoljno.
"Ovdje je", odgovorila je smireno Julia, kao da pokuava umiriti pomahnitalo dijete. "Neto nije u
redu?"
"eljela bih ga vidjeti", odgovorila je Kirstv.
"Rorvja?"
"Da..."
Zakoraila je preko praga bez poziva. Julia nije prigovorila, nego je iza nje zatvorila vrata.
Tek je sada Kirstv osjetila hladnou. Stajala je u hodniku i drhtala.
"Uasno izgleda ...", ravnoduno je rekla Julia.
"Bila sam ovdje danas popodne", izlanula je. "Vidjela sam to se dogodilo, Julia. Vidjela sam."
"Stoje bilo za vidjeti?" stigao je odgovor; njezina je postojanost bila nepokolebana.
"Zna."
"Pa ba i ne znam."
"elim razgovarati s Rorvjem..."
"Naravno", doao je odgovor. "Ali imaj obzira, hoe li? Ne osjea se ba dobro."
Povela je Kirsty do blagovaonice. Rory je sjedio za stolom; u rukama je drao au estokog, boca je
stajala pored njega. Preko susjedne stolice bila je prebaena Juliji-na vjenanica. Pogled na vjenanicu
potaknuo je prepoznavanje komadia ipke u njezinoj ruci: bio je to mladenkin veo.
Rory je izgledao mnogo gore zbog iscrpljenosti. Imao je osuene krvi na licu i u kosi. Osmijeh koji je
ponudio bio je srdaan, ali umoran.
120
"to se dogodilo ...?" upitala gaje.
"Sada je sve u redu, Kirstv", rekao je. Glas mu je teio apatu. "Julia mije sve rekla ... i sve je u redu."
"Ne", rekla je, znajui da je bilo nemogue da zna cijelu priu.
"Dola si ovamo danas popodne."
"Tako je."
"To je bio nesretan sluaj."
"Ti... ti si me zamolio ..." Pogledala je Juliju koja je stajala na vratima, a onda Rorvja. "Mislila sam da
sam uinila ono to si elio."
"Da. Znam. Znam. Jedino mi je ao to si uvuena u ovaj stravini dogaaj -"
"Ti zna to je tvoj brat uinio?" rekla je. "Zna to je prizivao?"
"Znam dovoljno", odvratio je Rory. "Stvar je u tome stoje sada gotovo."
"Na to misli?"
"to god da ti je uinio, ja u se iskupiti -"
"to misli pod tim gotovo?" ' "Mrtav je, Kirstv."
("... Predaj nam ga ivog i moda ti neemo rastrgati duu")
"Mrtav?"
"Unitili smo ga, Julia i ja. Nije bilo preteko. Mislio je da mi moe vjerovati, zna, mislio je da krv
nije voda. Pa i nije. Ne bih dopustio ovjeku poput njega da ivi..."
Osjetila je kako se neto gri u njezinom elucu. Da li su Cenobiti ve zabili svoje kuke u nju, pletui
tepih od njezinih crijeva?

121

"Bilo je to lijepo od tebe, Kirstv. Toliko riskirati vraajui se ovamo ..."

(Neto je bilo pored njezinog ramena. "Daj mi svoju duu", reklo je.)
"... otii u vlastima kada se malo oporavim. Pokuat u, i nai nain da shvate."
"Ubili ste ga?" rekla je.
"Da."
"Ne vjerujem ..." promrmljala je.
"Odvedi ju gore," rekao je Rory Juliji, "pokai joj."
"eli li vidjeti?" zanimalo je Juliju.
Kirstv je kimnula glavom i pratila ju.
U hodniku je bilo toplije nego dolje, a zrak je bio sluzav i siv poput vode nakon opranog posua. Vrata
Frankove sobe bila su odkrinuta. Stvor koji je leao na golim daskama u klupku isprekidanih zavoja
jo se uvijek pario. Njegov je vrat bio vidljivo slomljen, glava nakrivljena na ramenima. Bio je lien
koe od glave do pete.
Kirstv je od munine okrenula glavu.
"Zadovoljna?" upitala je Julia.
Kirstv nije odgovorila, nego je napustila sobu i izala u hodnik. Zrak je pored njezinog ramena bio
nemiran.
("Izgubila si", reklo je neto u njezinoj blizini.
"Znam", promrmljala je.)
Zvono je poelo zvoniti, zvonjavu za nju, sigurno; i mete krila u blizini, karneval leinara. Pourila je
niz stepenice, molei se daju ne sustigne prije nego to stigne do vrata. Ako joj iupaju srce neka Rory
bude poteen prizora. Neka je se sjea kao jake, sa smijekom na usnama, a ne preklinjanjima.
122
Iza nje, Julia je upitala: "Kamo ide?" Kada odgovor nije stigao nastavila je govoriti: "Nemoj nikome
nita rei, Kirstv", inzistirala je. "Moemo ovo srediti, Rory i ja -"
Njezin je glas odvratio Rorvja od njegovog pia. Pojavio se u hodniku. Rane koje je Frank nanio
izgledale su mnogo gore nego stoje Kirstv isprva pomislila. Na desetak je mjesta imao masnice na licu,
a koa na vratu bila mu je izbrazdana. Kada mu je prila, posegnuo je i uhvatio ju za ruku.
"Julia je u pravu", rekao je. "Prepusti nama da prijavimo dogaaje, hoe li?"
Bilo je tako mnogo stvari koje mu je eljela u tom trenutku rei, ali nije ostalo vremena ni za jednu.
Zvono je u njezinoj glavi postajalo sve glasnije. Netko je prebacio svoja crijeva oko njezinog vrata i
stezao omu.
"Prekasno je ..." promrmljala je Rorvju i odgurnula njegovu ruku.
"Na to misli?" rekao joj je, dok je prelazila metre koji su je dijelili od vrata. "Ne idi, Kirstv. Ne jo.
Reci mi na to misli."
Nije si mogla pomoi, morala gaje pogledati i nadati se da e na njezinom licu vidjeti svo aljenje koje
je osjeala.
"U redu je", njeno je rekao, jo se uvijek nadajui da e ju izlijeiti. "Stvarno, u redu je." Rairio je
ruke. "Doi latici", rekao je.
Fraza iz Rorvjevih usta nije zvuala pravilno. Neki djeaci nikada ne odrastu da bi bili tatice, bez
obzira koliko djece zaeli.
Kirstv je poloila ruku na zid da zadri ravnoteu,

123 r
Rory nije razgovarao s njom. Bio je to Frank. Nekako, to je bio Frank -
Grevito se drala te misli kroz rastuu zvonj avu, sada tako glasnu da je izgledalo da e joj se glava
razletjeti, Rory joj se jo uvijek smijeio, rairenih ruku. Takoer je i govorio, ali vie nije mogla uti
to govori. Njeno meso njegovog lica oblikovalo je rijei. Ali zvonjava ih je potapala. Bila je zahvalna
toj injenici; lake je mogla negirati dokaz pred svojim oima.
"Znam tko si ti..." iznenada je rekla, nesigurna da li se njezine rijei mogu uti ili ne, ali nepokolebljivo
sigurna u njihovu istinitost. Rorvjev les je bio gore; ostavljen da lei u Frankovim odbaenim zavojima.
Oteta je koa bila sada vjenana za tijelo njegovog brata, brak zapeaen putanjem krvi. Da! To je to.
Ome oko njezinog vrata su se stezale; preostali su samo trenuci prije nego stoje odvuku. U oaju je
krenula hodnikom prema stvoru s Rorvjevim licem.
"To siti -"rekla je.
Lice joj se neustraivo nasmijeilo.
Posegnula je i pokuala ga zgrabiti. Iznenaen, zakoraio je unatrag da izbjegne njezin dodir;
pomaknuo se gracioznom tromou, ali na neki je nain uspio izbjei dodirivanje. Zvona su bila
nepodnoljiva; mrvila su njezine misli, pretvarajui joj mozak u prainu. Na rubu zdravog razuma
ponovno je posegnula za njim i ovoga ju puta ba i nije uspio izbjei. Njezini su nokti zagrebli meso
njegovog obraza i koa je, tako nedavno presaena, kliz-nula poput svile. Krvavo, pohabano meso
ispod inilo je stravian prizor.
124
Iza nje Julia je zavritala.
I odjednom zvona vie nisu bila u Kirstvnoj glavi. Bila su u kui; na svijetu.
arulje u hodniku zasljepljujue su blijetale, a onda-su se - njihove su niti pregorjele - ugasile. Nastalo
je kratko razdoblje potpune tame, za vrijeme kojeg je ula cviljenje koje je moglo ali nije moralo
dolaziti s njezinih usana. Zatim je izgledalo kao da vatromet prska u ivot iz zidova i poda. Hodnik je
zaplesao. U jednom trenutku klaonica (zidovi su bili okupani grimizom); u sljedeem spavaa soba
(nebesko plava, svijetlouta); nakon toga tunel vlaka utvara - pun brzine i vatrene stihije.
U jednom bljesku svjetla vidjela je Franka kako joj se pribliava, Rorvjevo razderano lice visjelo mu je
s eljusti. Izbjegla je njegovu ispruenu ruku i sagnuta mugnu-la u sobu. Primijetila je daje zahvat na
njezinom grlu popustio, Cenobiti su oito shvatili svoju pogreku. Uskoro e se umijeati, sigurno, i
privesti kraju ovu farsu zamijenjenih identiteta. Nee ekati da Frank prizna kako je ispoetka mislila;
bilo joj je dosta. Umjesto toga pobjei e na stranji izlaz kue i ostaviti ih s njim.
Njezin je optimizam bio kratkog vijeka. Vatromet iz hodnika bacao je neto svjetla ispred nje u
blagovaonicu; dovoljno da vidi daje ve zaarana. Neto se kretalo po podu, poput pepela na vjetru, a
stolice su poskakivale u zrak. Ona moe biti nevina, ali sile koje su ovdje djelovale nisu obraale
panju na takve trivijalnosti; osjetila je da e, ako napravi jo jedan korak, dozvati grozote.
Oklijevanje ju je vratilo u Frankov doseg, ali u trenutku dok je zamahivao prema njoj vatromet u
hodniku je minuo i kliznula je od njega pod okriljem tame. Prekid je

125
bio prekratak. Nova su svjetla cvjetala u hodniku - i on je ponovo bio iza nje, blokirajui joj put
prema prednjim vratima.
Zbog ega ga ne uzmu, za ime Boje? Zar ih nije dovela ovdje kako je obeala i skinula mu
krinku?
Frank je otvorio jaknu. Za pojasom je imao okrvavljeni no - nesumnjivo za deranje. Izvukao gaje
i usmjerio prema Kirstv
"Od sada", rekao je dok ju je vrebao, "ja sam Rory..." Nije imala izbora nego uzmaknuti pred njim,
vrata (bijeg; zdravrazum) su svakim korakom bila udaljenija. "Razumije li me? Ja sam sada Rory.
I nitko nikada nee pomisliti drugaije."
Petom je udarila u stepenicu i iznenada su se druge ruke nale na njoj poseui kroz ogradu
stepenita i grabei ju za kosu. Iskrivila je glavu i podigla pogled. Bila je to Julia, naravno,
oputenog lica, liena svih osjeaja. Za-okrenula je Kirstvnu glavu izlaui njezin vrat dok se
Fran-kov blistavi no pribliavao.
U posljednjem je trenutku Kirstv posegnula iznad svoje glave i zgrabila Julijinu ruku, vukui ju s
njezinog uporita na treoj ili etvrtoj stepenici. Gubei istovremeno i ravnoteu i zahvat na svojoj
rtvi, Julia je ispustila krik i pala, njezino je tijelo dolo izmeu Kirstv i Frankovog zamaha.
Otrica je bila preblizu da bi se skrenula; ula je u Julijin bok sve do drke. Uzdahnula je, a zatim
oteturala hodnikom s noem u tijelu.
Frank je to izgleda jedva primijetio. Njegove su oi ponovno bile na Kirsty i plamtjele jezivom
glau. Nije imala kuda pobjei osim gore. Vatromet je jo uvijek
126

l
blijetao, zvona su jo uvijek zvonila, a ona se poela uspinjali stepenicama.
Vidjela je da ju njezin muitelj ne prati u stopu. Julijini pozivi u pomo odveli su ga do mjesta
gdje je leala, na pola puta izmeu stepenita i ulaznih vrata. Izvukao je no iz njezinog boka.
Zavritala je od bola, i on se, kao da e joj pomoi, spustio na bok pored njezinog tijela. Podigla je
ruku prema njemu, traei njenost. On joj je u odgovor poloio ruku na glavu i privukao ju sebi.
U trenutku kada su njihova lica bila samo nekoliko centimetara udaljena, Julia je izgleda shvatila
da su Frankove namjere daleko od plemenitih. Otvorila je usta s namjerom da vrisne, ali on je
poloio svoje usne na njezine i poeo se hraniti. Ritala se i grebla po zraku. Uzaludno.
Odvojivi oi od ovog izopaenog prizora Kirsty se dovukla u podnoje stepenica.
Prvi joj kat nije pruao nikakvo pogodno skrovite, naravno, nije bilo ni nekog puta za bijeg, osim
skoka kroz jedan od prozora. Ali vidjevi ledenu utjehu koju je Frank upravo ponudio svojoj
ljubavnici, skok je bio u potpunosti poeljnija mogunost. Pad bi joj mogao polomiti sve kosti u
tijelu, ali bi barem monstruma liila daljnjih zaliha hrane.
Izgledalo je da vatromet posustaje; hodnik se nalazio u zadimljenoj tami. Teturala je njime vie
nego to je hodala, prstima dodirujui zid.
Odozdo je ponovno ula Franka kako se kree. Zavrio je s Julijom.
Progovorio je dok se poinjao uspinjali stepenicama, isto incestno prizivanje: "Doi latici."
127
Palo joj je na pamet da Cenobiti najvjerojatnije promatraju ovaj lov iz zabave i nee djelovati sve
dok ne ostane samo jedan igra: Frank. Bila je zalog njihovog zadovoljstva.
"Kurvini sinovi..." procijedila je kroz zube i nadala se da su uli.
Malo je nedostajalo da dosegne zavretak hodnika. Ispred nje je bila soba za otpad. Da li ima
dovoljno velik prozor da se provue kroz njega? Ako ima skoit e i prokleti ih dok pada - sve ih
prokleti, Boga i Vraga i togod lealo izmeu, prokleti ih i ne nadati se niemu dok pada osim da
beton bude milostiv s njom.
Frank ju je ponovno dozivao i bio je skoro na vrhu stepenica. Okrenula je klju u bravi, otvorila
vrata sobe za otpad i uvukla se unutra.
Da, imala je prozor. Bio je bez zavjese i mjeseina je kroz njega upadala zrakama nepriline
ljepote osvjetljavajui dio namjetaja i kutija. Prola je kroz zbrku do prozora. Bio je nekoliko
centimetara odkrinut da prozrai sobu. Podvukla je prste pod okvir i pokuala ga povui da se
dovoljno otvori i omogui joj provlaenje, ali njezine ruke nisu bile dorasle zadatku.
Hitro je traila prirunu polugu, dok je njezin mozak smireno izraunavao broj koraka koji e
njezinom progonitelju biti potrebni da proe hodnikom. Manje od dvadeset, zakljuila je, dok je
skidala krpu s jednog sanduka za aj, samo da bi otkrila mrtvog ovjeka kako zuri u nju iz
sanduka, oiju luaki razrogaenih. Bio je polomljen na desetak mjesta, ruke smrskane i
neprirodno savinute odostraga, noge smotane pod bradom. Upravo kada se spremala vrisnuti ula
je Franka na vratima.
128
"Gdje si?" propitkivao je.
Poklopila je lice rukom da sprijei izlazak krika odvratnosti. U tom se trenutku pomaknula kvaka
na vratima. Sagnula se izvan pogleda iza sruene fotelje gutajui vrisak.
Vrata su se otvorila. ula je Frankov dah, pomalo napregnut; oslukivala tupo udaranje njegovih
koraka na daskama. Zatim zvuk ponovnog zatvaranja vrata. uo se klik. Tiina.
Brojila je do trinaest i tek tada izvirila iz skrovita, napola oekujui da je jo uvijek s njom u sobi
i ekaju da se otkrije - ali ne, otiao je.
Gutanje zraka na kojem se njezin krik uzdizao dovelo je do neeljene popratne pojave: tucanja.
Tako neoekivano da ga nije imala vremena potisnuti, zagrmilo je poput puanog hica. Ali iz
hodnika se nisu uli koraci koji se vraaju. Frank je, izgleda, ve bio izvan dosega zvuka. Dok se
vraala do prozora, oeala se o sanduk za aj, drugi ju je tucaj prestraio. U tiini je prekorila
eludac, ali uzaludno.Trei i etvrti su stigli neometano dok se jo j ednom hrvala s podizanjem
prozora. I to je bio jalov pokuaj, nije imao namjeru suraivati.
Na kratko je razmiljala o razbijanju stakla i zvanju u pomo, ali je munjevito odbacila pomisao.
Frank bi joj jeo oi prije nego to bi susjedi uope isplivali iz snova. Umjesto toga se vratila do
vrata i malo ih odkrinula. Franku nije bilo ni traga, barem koliko su njezine oi bile u mogunosti
raspoznati sjenke. Paljivo je jo malo otvorila vrata i ponovno izala na hodnik.
Tama je bila poput ivog stvora; obasuta ju je mranim poljupcima. Tri je koraka prela bez
problema, a onda
129
etvrti. Na petom (njezin sretan broj) tijelo joj se okrenulo samoubojstvu. tucnulaje, ruka joj je
bilapretroma da dosegne usta prije isputanja zvuka.
Ovoga puta ju je uo.
"Tu si", rekla je sjenka i Frank je kliznuo iz spavae sobe blokirajui joj put. Bio je ogroman jer se
upravo na-jeo - izgledao je irok poput hodnika - i smrdio je po mesu.
Kada je krenuo prema njoj, zavritala je kao luda nemajui to izgubiti. Nije bio posramljen njezinom
stravom. S centimetrima izmeu njezinog tijela i noa bacila se postrance i otkrila da ju je peti korak
doveo pred Fran-kovu sobu. Proteturala je kroz vrata. Bio je iza nje u asu, zadovoljno likujui.
Ova je soba imala prozor, znala je; razbila gaje prije samo nekoliko sati. Ali tama je bila tako duboka
kao daje imala povez na oima; ak ni traka mjeseine da joj pomogne. Izgledalo je daje Frank isto
tako izgubljen. Pozvao jujeuovoj tmini; fijuk njegovog noa pratio je poziv dokje rezao zrak. Naprijed i
natrag, lijevo i desno. Odmiui se od zvuka nogom je zapela za klupko zavoja na podu. U iduem je
trenutku padala. Ipak, nije bubnula na daske nego na sluzavu hrpu Rorvjevog lesa. To je iz nje izvuklo
urlik strave.
"Tu si", rekao je Frank. Zamasi noem iznenada su bili blie, par centimetara od njezine glave. Ali bila
je gluha za njih. Rukama je obgrlila tijelo ispod sebe i nadolazea smrt bila je nitavna u usporedbi s
bolom koji je sada osjeala drei ga.
"Rory", uzdahnula je, odluna dajoj njegovo ime bude na usnama kada no stigne.
"Tako je", rekao jeFrank, " ... Rory."
130

l
O
Nekako je kraa Roryjevog imena bila neoprostiva poput krae njegove koe; ili joj je tako njezin bol
rekao. Koa nije nita. Svinje imaju kou; zmije imaju kou. Sastoji se od mrtvih stanica, odbaenih i
izraslih i ponovno odbaenih. Ali ime? To je bila arolija koja je dozivala uspomene. Nee dopustiti
Franku da to otme.
"Rory je mrtav", rekla je. Rijei su juubole, a s ubodom je dola slabana pomisao.
"Tiho, dijete ..." rekao joj je.
Pretpostavimo da su Cenobiti ekali da se Frank imenuje? Nije li posjetitelj u bolnici rekao neto o
Franko-vom samopriznanjul
"Ti nisi Rory ..." rekla je.
"Mi to znamo", stigao je odgovor, "ali ne zna nitko drugi..."
"Tko si ti onda?"
"Jadno dijete. Gubi razum, zar ne? Dobro je ..."
"Onda, tko si?"
"... tako je sigurnije."
"Tko!"
"Tiho, dijete", rekao je. Strelovito se oborio prema njoj u tami, njegovo lice samo pedalj daleko od
njezinog. "Sve e biti u redu, poput kie ..."
"Da?"
"Da. Frank je ovdje, ljubavi."
"Frank?"
"Tako je. Ja sam Frank."
Rekavi to zadao je smrtonosni udarac, ali ona gaje u tami ula kako dolazi i izbjegla njegov blagoslov.
Sekundu kasnije zvonjava je ponovno poela i gola arulja u sredini sobe zatreperila je u ivot. Pod
svjetlom je vidjela
131

Franka pored njegovog brata, no zabijen u guzicu mrtvog ovjeka. Dok gaje vadio iz rane, ponovno ju
je pogledao.
Novi udar zvona, ustao je i bio bi ju napao ... da nije bilo glasa.
Izgovorio je njegovo ime, blago, kao da zove dijete na igru.
"Frank."
Njegovo se lice cijedilo po drugi puta te noi. Izraz zbunjenosti proleprao je njime, a za njegovim
petama, uas.
Polako je okrenuo glavu da pogleda govornika. Bio je to Cenobit, njegove su kuke svjetlucale. Iza
njega Kirsty je vidjela jo tri lika, njihova tijela katalozi unakaenosti.
Frank je bacio pogled na Kirstv.
"Ti si ovo uinila", rekao je.
Kimnulaje glavom.
"Izlazi odavde", rekao je jedan od pridolica. "Ovo vie nije tvoj posao."
"Kurvo!" Frank je zaurlao na nju. "Droljo! Jebena prevarantska kurvetino!"
Uzvici bijesa pratili su ju preko sobe do vrata. Kada je rukom uhvatila kvaku ula ga je kako dolazi za
njom i okrenula se da bi otkrila da stoji udaljen od nje manje od trideset centimetara s noem za dlaku
udaljenim od njezinog tijela. Ali tamo je bio ukopan, u nemogunosti da se pomakne ni za milimetar.
Zabili su kuke u njega, u meso njegovih ruku i nogu i uvili ih kroz meso njegovog lica. Kuke su bile
privrene na lance koje su drali napetima. uo se blagi zvuk kako je njegov otpor vukao kuke u
njegove miie. Usta su mu bila irom razjapljena, vrat i prsa izbrazdani.
132
No je kliznuo iz njegovih prstiju. Ispljunuo je posljednju, nesuvislu kletvu na nju, njegovo se tijelo
sada treslo dok je gubilo bitku s njima. Centimetar po centimetar povlaili su ga natrag prema sreditu
sobe.
"Idi"", rekao je Cenobitov glas. Vie ih nije mogla vidjeti; ve su bili izgubljeni u zraku potrcanom
krvlju. Prihvaajui njihov savjet otvorila je vrata dok je Frank u pozadini poeo vritati.
Kada je zakoraila u hodnik buka se ruila sa stropa; kuaje reala od podruma do krova. Morala je
biti hitra, znala je, prije nego to, kakvi god demoni ovdje bili na djelu, ne razvale kuu.
Ali, iako je vremena bilo malo, nije se mogla sprijeiti da ne baci jedan pogled na Franka da bude
sigurna da vie nee doi za njom.
Bio je in extremis; zakaen kroz desetak ili vie mjesta, nove su rane nastajale ak i dok je gledala.
Raspet ispod usamljene arulje, tijela dovedenog do granica izdrljivosti i preko njih, dao je oduka
urlicima koji bi u njoj pobudili aljenje da ga nije dobro upoznala.
Iznenada, njegovi su krici prestali. Nastala je stanka. A onda je, u posljednjim inu prkosa, trgnuo
svojom ote-alom glavom i pogledao ju, susreui njezin pogled oima iz kojih je nestala sva
dvolinost i zloba. Iskrile su dok su poivale na njoj; biseri u strvini.
Lanci su u odgovor bili povueni za centimetar vre, ali Cenobiti nisu iz njega izvukli nove krikove.
Umjesto toga isplazio je jezik na Kirstv i palacao njime naprijed i natrag preko zuba u gesti
nepokajnike podlosti.
Nakon toga bio je rastrgan.
133
Udovi su mu bili odvojeni od torza, a glava od ramena u provali djelia kostiju i topline. Zalupila
je vrata u trenutku kada je neto udarilo u njih s druge strane. Njegova glava, pretpostavila je.
Nakon toga teturala je niz stepenice, s vukovima koji su zavijali u zidovima, zvonima, meteu
posvuda - zgunjavajui zrak poput dima - s duhovima ranjenih ptica priivenih krilo za krilo i
izgubljenih za letenje.
Sila je stepenicama i hodnikom krenula prema ulaznim vratima, ali kada je stigla tik do slobode
ula je kako netko izgovara njezino ime.
Bila je to Julia. Krv na podu hodnika oznaavala je trag od mjesta gdje ju je Frank napustio do
blagovaonice.
"Kirsty..." ponovno je pozvala. Bio je to jadan zvuk i unato zraku priguenom lepetanjem krila
nije si mogla pomoi nego je krenula u potragu za njim ulazei u blagovaonicu.
Namjetaj je bio tinjajui ugljen; pepeo koji je krajikom oka opazila bio je smrdljivi tepih. I tamo
je, u sreditu ove domae pustoi, sjedila mladenka. Nekom izuzetnom snagom volje Julia je
uspjela obui vjenanicu i privrstiti veo na glavu. Sada je sjedila u praini, haljina pocrnjela. Ipak
je izgledala blistavo; ljepe, uistinu, uzevi u obzir injenicu daje bila okruena ruevinama.
"Pomozi mi", rekla je, i tek je sada Kirstv shvatila da glas koji je ula ne dolazi ispod bogatog
vela, nego s mladenkinog krila.
I sada su se obilni nabori haljine rastvarali, a tamo je bila Julijina glava - poloena na jastuk
okrvavljene svile i uokvirena vodopadom kestenjaste kose. Liena plua, kako je mogla govoriti?
Ipak je govorila -
134
"Kirstv..." rekla je, preklinjala - i zastenjala, i zakotrljala se natrag u mladenkinom krilu kao da se
nada ponititi uzrok.
Kirstv joj je mogla pomoi - mogla ju je zgrabiti i prosuti joj mozak - ali mladenkin veo poeo se
trzati i sada se podizao kao da su ga potezali nevidljivi prsti. Ispod njega je zatreperilo svjetlo i
postalo blistavo i jo blistavije; a sa svjetlom glas.
"Ja sam Inenjer", uzdahnuo je. Nita vie od toga.
Onda su se izguvani nabori podigli jo vie, a glava ispod je poprimila sjaj manjeg sunca.
Nije ekala daju bljetavilo zaslijepi. Umjesto toga uzmaknula je hodnikom - ptice umalo stvarne
sada, vukovi izbezumljeni - i bacila se na ulazna vrata dok je strop hodnika poeo poputati.
No ju je dola doekati - ista tama. Udisala ju je pohlepnim udasima dok je u trku naputala
kuu. Bio je to njezin drugi takav odlazak. Neka Bog pomogne njezinom zdravom razumu ako
ikad doe do treeg.
Pogledala je unatrag doavi do ugla Ulice Lodovi-ca. Kua nije popustila pred razularenim
silama u unutranjosti. Sada je stajala tiha poput groba. Ne; tia.
U trenutku dok se okretala netko se sudario s njom. Uzviknula je od iznenaenja, ali zbunjeni se
prolaznik ve udaljavao u uznemirujui mrak koji je prethodio jutru. Dok je lik treperio na granici
stvarnosti pogledao je unatrag i njegova je glava gorjela u tami, stoac bijelog plamena. Bio je to
Inenjer. Nije imala vremena skrenuti pogled; u iduem je trenutku nestao ostavljajui svoj sjaj u
njezinim
oima.
135

Tek je tada shvatila svrhu sudara. Lemarchandova kutija bila joj je predana natrag i leala je u
njezinoj ruci.
Povrina joj je bila besprijekorno zatvorena i polirana do visokog sjaja. Iako ju nije prouila bila je
sigurna da nije ostavljen trag za njezino rjeavanje. Sljedei e istraiva putovati njezinim
stranicama bez zemljovida. I da li je do tog vremena ona izabrana za uvara? Izgleda daje.
Okrenula ju je u ruci. U nekoliko joj se trenutaka inilo da vidi duhove u laku. Julijino lice, i
Frankovo. Ponovno ju je okrenula da vidi da li je Rory zarobljen unutra: ali ne. Gdje god bio, to
nije bilo ovdje. Bilo je drugih zagonetki, moda, koje bi, ako se rijee, omoguile ulaz do mjesta
na kojem obitava. Krialjka moda, ije bi rjeenje podiglo zasun rajskog vrta; ili slagalica ije
kompletiranje osigurava pristup u Zemlju uda.
ekat e i gledati, kao stoje oduvijek ekala i gledala, nadajui se da e jednog dana takva
zagonetka doi do nje. Ali ako do toga ne doe nee previe aliti, iz straha da bi lijeenje
slomljenih srca moglo biti zagonetka za ije rjeavanje ni pametni vrijeme nemaju umjenosti.
Clive Barker
Clive Barker roen je u Liverpoolu 1952. godine. Vrlo brzo, djelima poput zbirke pria
The Books of Blood 1-6 te romanima Cabal, The Great and Se-cretShovv, The
ThiefofAlways, The Hellbound Heart, i nadasve i od publike i od kritike hvaljenim Weave-
wortdom, postaje jedan od najcjenjenijih mlaih pisaca fantastine i horror literature.
Pored romana i kratkih pria pie scenarije za film i kazalite, bavi se producentskim
poslom i reijom.
Meu njegovim filmovima svakako su najpoznatiji Night Breed, Candyman i Lord of
lllusiones. Kultnim mu se ostvarenjem smatra film Hellraiser, koji je radio na osnovu
vlastitog romana Pakleno srce (Hellbound Heart).
ivi i radi u Los Angelesu.