Mladi i drutvo pitanje identiteta

Urednica: Emina Buinki

Suradnici/e: Vlasta Iliin, Ivona Mende, Benjamin Perasovi, Bojana ulum,
Martina Globonik, Teo Matkovi
Lektura i korektura: Anamarija Soo
Izdava: Mrea mladih Hrvatske
Dizajn i tisak: ACT Printlab d.o.o., akovec

Svibanj/lipanj 2010.

Tiskanje ove publikacije omogueno je temeljem financijske potpore

Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga drutva u skladu s Ugovorom br. 421-
02/09-PP-4/39.
Miljenja izraena u ovoj publikaciji su miljenja autora i ne izraavaju nuno
stajalite Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga drutva.

ISSN 1847-7402

Stavovi autora/ica ne odraavaju stavove Mree mladih Hrvatske.

[Sadraj biltena]

Uvod [05]

Tko su mladi i to o njima znamo?

Vesna tefani: Kult(ura) mladocentrinosti [10]
Julija Kranjec: Kakvu to (drutvenu) promjenu nose mladih u Hrvatskoj? [16]
Ema Stari: Neinformiranost mladih o EU [21]

Kultura i subkulture mladih

Ana Preveden: minkeri otpor mladih kroz rituale gdje je tu otpor? [28]
Darko op: Anarho pank 90-ih, subkultura ili kontrakultura? [33]
Draenka Mihovilovi: Aktulane subkulturne skupine u Hrvatskoj [38]
Ivan Vuk: Moralna panika [44]

Obrazovanje mladih
Natalija Luki: kolarine ine manji dio studentskog standarda [50]
Monika Rajkovi: Europska dimenzija u obrazovanju sadraj, vrijednosti [57]
Ivana Begi: A to kada nisko padne, tko visoko leti? Analiza problema
odustajanja od studija uz razmatranje vanosti studentskih savjetovalita [64]

Volonterstvo kao podruje socijalizacije mladih

Ana ui: Uloga sveuilita u obrazovanju drutveno odgovornih i aktivnih
graana [72]
Danijela Peri: Volontiranjem u svijet rada [80]
Domagoj Mori: Stavovi mladih o volontiranju u Hrvatskoj [88]
Nina Rapo: Volontiranje pravni okvir u RH [94]
Marko Filipovi: Prepoznatljivost, uvaavanje i vanost volonterskog
rada na lokalnoj i regionalnoj razini [98]

Mladi i mediji Tko tu koga gleda?

Davor Pavii: Facebook juer, danas, sutra [108]
Slaven Kadeka: Javna televizija kao agent sekundarne socijalizacije
mladih [112]
Anja Kladar: Programi za mlade HTV-a, RTL-a i NoveTV [116]

Dodatak
Anja Kladar: Mladi s rijetkim bolestima [121]
[UVOD]

Pitanje identiteta mladih vieslojno je pitanje koje izraava brojne

perspektive. Moemo li govoriti o identitetu mladih kao takvom ili je
posrijedi vie identiteta koji potvruju heterogenost populacije sa svim
svojim obiljejima? to je ono to mlade ini mladima i po emu se razlikuju
od ostalih drutvenih skupina? Kakvu kulturu njeguju mladi i to izraavaju
kroz pripadnost subkulturnim skupinama? Kakav je njihov socijalizacijski
potencijal i kakvu vrstu podrke imaju u odrastanju i integraciji u drutvo?

[5]
Koliko su aktivni graani/ke koji doprinose pozitivnim drutvenim
promjenama?

Istraivanja o mladima govore kako su mladi kao skupina od 15 do 30 godina

najraznovrsnija drutvena skupina i kako se njihovi problemi, potrebe i
drutveni poloaj razlikuju od mjesta do mjesta, od generacije do generacije,
s obzirom na uvjete njihove socijalizacije i izbora, dostupnost obrazovanja
ili zaposlenja. Naravno, mnoge probleme poput nezaposlenosti mladi dijele
u svim dijelovima Hrvatske pa i ire. Vana su pitanja politike pismenosti
i participacije mladih, aktivnog ukljuivanja mladih u drutvo, odgovornog
odrastanja i sl. s obzirom na iznimno podzastupljenu prisutnost mladih u
gotovo svim drutveno-politikim procesima.

Kako bi osnaila mlade da aktivnije pristupe svojemu, ali i ivotu

svoje zajednice te potaknula pozitivne drutvene promjene, Mrea
mladih Hrvatske ove je godine pokrenula Studije o mladima za mlade -
izvaninstitucionalni interdisciplinarni edukacijski program koji okuplja
mlade osoba iz razliitih drutvenih podruja (studenti/ce, uenici/e srednjih
 kola, djelatnici/e javne uprave, aktivisti/kinje organizacija civilnoga
drutva, novinare/ke i dr.). Studijima nastojimo potaknuti: uenje mladih o
mladima za mlade, razumijevanje politike za mlade, te odgovoran graanski
angaman.

Metodologija koju koristimo temelji se na participativnom uenju,

interaktivnom pristupu, poticanju kreativne razmjene teorijskih i praktinih
pristupa, poticanju suradnje i umreavanja, poticanju razvoja praktinih
znanja i vjetina. Ova metodologija i youth-friendly pristup vane su
znaajke ovog programa.

Studiji se sastoje od tri edukacijska modula: Mladi i drutvo pitanje

identiteta, Sudjelovanje mladih u razvoju politika za mlade i demokratskim

[6]
drutvenim procesima i Mladi kao aktivni graani kapital u demokratizaciji
drutva, te praktikuma laboratorija ideja, kritikog razmiljanja i
artikuliranja pogleda na svijet mladih. Prvi edukacijski modul Mladi i drutvo
pitanje identiteta obuhvatio je sljedee kolegije: Pristupi, metodologija i
rezultati istraivanja o mladima (dr.sc. Vlasta Iliin), Istraivanja o mladima
u kontekstu EU (mr.sc. Ivona Mende), Sociologija mladih kultura,
subkultura i kontrakultura (dr.sc. Ben Perasovi), Nezavisna kultura mladih
i kulturne politike (Katarina Pavi), Civilno drutvo i volonterstvo podruje
socijalizacije mladih (mr.sc. Bojana ulum), Volonterstvo i organizacije
mladih (Anamarija Soo) i Mladi i mediji Tko tu koga gleda? (Martina
Globonik).

Plod promiljanja i artikulacije razmiljanja mladih s obzirom na gore

navedene teme, nalazi se u ovome biltenu. Prvi bilten Studija o mladima
za mlade sadri mnotvo tekstova, osvrta, pitanja za razmiljanje koja su
mladi/e polaznici/e postavili pred itatelje/ice. Bilten treba shvatiti kao
prostor izraavanja najrazliitijih ideja koje pokazuju raznovrsnost pogleda
mladih na svoj i poloaj drutvene skupine mladih u drutvu. Nadamo se da
e vam itanje ovog biltena otvoriti neke nove perspektive i potaknuti vas da
i vi neto uinite za mlade.

Zahvaljujemo se svima koji su svojim angamanom pomogli izdavanje ovog

biltena.

[7]
[TKO SU MLADI
I TO O NJIMA
ZNAMO?]

Kult(ura) mladocentrinosti

Mladi nositelji promjene

Odgovornost

Retradicionalizacija
Kult mladosti
Izazovi EU za mlade
Nasilje

Marginalizacija mladih
Meugeneracijski jaz
 Vesna tefani:
Kult(ura) mladocentrinosti
Tema ovog osvrta je uglavnom proizala iz analize Pristupi, metodologija i
rezultati istraivanja o mladima dr.sc. Vlaste Iliin na Studijima o mladima
za mlade u sklopu kolegija Mladi i drutvo pitanje identiteta. Mladi su
predstavljeni kao raznolika skupina individualaca/ki koja je u istraivanjima
definirana iskljuivo dobnom granicom. Problem marginalizacije mladih
prisutan je uz problem jaza izmeu pojedinih marginaliziranih podskupina
unutar skupine mladih. Opisana je perspektiva kritikog gledanja na ulazak u
svijet odraslih kao procesa ukalupljivanja u oekivane drutvene okvire. Utjecaj

[10]
tranzicije i globalizacije na mlade u ovim drutvenim okvirima je velik i rezultira
velikom neizvjesnou i fragmentiranjem mladih, to s jedne strane mogu biti
posljedice nezadovoljstva i letargije mladih. Stupanj izraenosti problema
mladih u Hrvatskoj je u direktnoj vezi sa stupnjem izraenosti razvojnih tekoa
cijelog hrvatskog drutva. Individualizacija mladih i oslanjanje na vlastite i
obiteljske resurse znatno je prisutnije nego oslanjanje na drutvene resurse,
to potencijalno ima za posljedicu kasniju odsutnost odgovornosti spram
zajednice. U kontekstu govora o mladocentrinosti kao tenji koja je povezana
s istovremenim gledanjem na mlade kao na resurs i kao na problem, istaknuta
je i bivalentna perspektiva mladih koji su svojim stavovima slini starijima, a
istovremeno tee zadravanju mladocentrinosti.

Kako bi bilo rijei o mladocentrinosti, potrebno je definirati mlade kao

glavne nosioce iste. Mladi kao drutvena skupina objedinjuju populaciju u
dobi od 15. do 30. godine ivota. Kohorta koja ne uzima u obzir populaciju od
navrene 30. godine i starije (npr. do 35. godine) zapravo iskljuuje injenicu
da su osobe u dobnoj skupini od 30. do 35. godine mladi, iako su po svojem
stupnju zrelosti i pripremljenosti za svijet rada znatno blii populaciji mladih
od 25. do 30. godine. Pojam nehomogenosti populacije mladih definira
mlade kao skupinu koja je unutar sebe raslojena sukladno diferenciranosti
drutva. Postoji li uope onda i opreni pojam homogenost mladih?
Ukoliko govorimo o kriterijima koji obuhvaaju socijalni status i obrazovna
postignua te tipove socijalizacije mladih, homogenost uope ne postoji u
kohorti mladih. Logino je, ukoliko se na mlade gleda kao skupinu iskljuivo
iz dobne perspektive, da je suvino naglaavati nehomogenost mladih jer bi
to onda podrazumijevalo i postojanje pojma homogenosti mladih.

Pristupanje mladima kao drutvenom resursu uz istovremeni pristup
mladima kao drutvenom problemu te kreiranje javnih politika koje se
tiu mladih stvara zapravo dehiscenciju izmeu pojedinih skupina mladih
te pridonosi sve veoj marginalizaciji pojedinih skupina iz perspektive
socijalnog statusa, stupnja obrazovanja, socijalnog porijekla, rodne
pripadnosti... Zanimljivo je kako rezultati istraivanja obrazovne strukture
mladih govore kako je skoro 72% mladih u kohorti od 15. do 19. godine bez
kvalifikacije, a ne uzima se u obzir diferencijacija unutar te skupine. Naime,
logino je da osobe koje jo uvijek redovno pohaaju srednju kolu nemaju
[11]
nikakvu kvalifikaciju te se analogno tome nalaze u istoj skupini s ljudima koji
imaju samo osnovnokolsko obrazovanje.

esto se ulaenje mladih u svijet odraslih spominje kao proces koji je otean
institucionalizacijom obrazovanja, problemima zapoljavanja, kasnijim
zasnivanjem vlastite obitelji... Nerazumljivo je kako se posao i zasnivanje
obitelji esto veu za odrasle. To, ugrubo gledano, postaje jedna od bitnih
socioekonomskih odrednica, neto poput karte, za ulazak u svijet odraslih.
Dobro doli, dobar dan, imate li kartu? Da, zaposlen/a sam i elim jednog
dana imati djecu. Onda izvolite... To preuzimanje trajnih drutvenih uloga
kao ideal ini se jednim od najveih krivaca za marginalizaciju mladih u
odnosu na starije i nezadovoljavajuu integraciju u drutvo. Zato postoji
stalna tendencija ukalupljivanja u okvire tih istih drutvenih uloga i zato
 se mladi trude neprestano kupiti kartu za odraslost? Zar to znai da je
lake biti socioekonomski zavisan/na o nekome i distanciran/a od javnih
poslova pa tako ujedno jedina sigurnost proizlazi iz tog stava? Postoje li
onda i neki mladi koji su i dalje mladi i tako se osjeaju, koji su u svoj toj
tenji mladocentrinosti uspjeli kupiti kartu u svijet odraslih, a pritom i
dalje ostali mladi? Postoje li tzv. perspektivni mladi koji balansiraju izmeu
svojih unutarnjih tenji da ostvare sebe kroz svoje svakodnevno djelovanje i
istovremeno nose drutvenu odgovornost ili joj barem tee u velikoj mjeri?

Hrvatska, kao tranzicijska zemlja zahvaena procesom globalizacije, ima

populaciju mladih koja je jako izloena nesigurnosti koja proizlazi iz tih
procesa. Time mladi postaju ranjiva skupina kojoj je potrebna zatita. Mlade
esto pogaa osjeaj neizvjesnosti vlastite budunosti i perspektive koji
moe imati dalekosene posljedice. Ponekad je prisutan osjeaj da rjeenja

[12]
nema, a katkad se ini da se ono nalazi izvan granica koje su nametnute. Ta
neizvjesnost moe biti jako tetna i moe rezultirati velikim nezadovoljstvom
koje vrlo lako prelazi u letargiju. Kompeticija (uz pristup resursima) je
takoer jedan od esto spominjanih faktora manjkave integracije mladih.
Ona je, meutim, sama po sebi vrlo pozitivna, ukoliko je svrsishodna i ako
motivira mlade ljude na vlastito ostvarivanje i ulazak u svijet odraslih koji
tako funkcionira.

Glavna pitanja koja se ovdje nameu su: a) od strane koga bi mladi trebali
biti zatieni od negativnih posljedica ili popratnih pojava ovih procesa i na
koji nain te b) tko snosi posljedice osim mladih ukoliko to nije tako. S druge
strane, tu su i potencijalno pozitivne strane koje mogu otvoriti neke nove
perspektive za mlade ljude i kao takve bi se trebale definirati i proirivati na
iru grupu mladih ljudi, a ne samo na pojedince. To je proces koji bi trebao
jednako ukljuivati mlade ljude kao i starije. injenica da su mladi koji djeluju
u kontekstu omladinskog angamana danas fragmentirani ne mora po svojoj
definiciji biti nuno negativna stvar ukoliko se na to gleda kao na raznolikost
koja predstavlja mogunost razvitka mladih i njihovog ireg djelovanja.
Meutim, marginalizacija mladih nikako nije pozitivna posljedica gore
spomenutih procesa i nikako ne olakava snalaenje mladih u istima.

Zanimljiva je korelacija izmeu stupnja izraenosti problema mladih u

odnosu na stupanj izraenosti razvojnih tekoa u hrvatskom drutvu.
Jedan od zanimljivih zakljuaka je i taj da mladi u Hrvatskoj nemaju neke
posebne nove probleme koje mladi izvan granica ove drave nisu vidjeli i
iskusili. Problemi mladih, dakle, u ovom kontekstu nisu otkrivena topla
voda ve neto to je perzistentno prisutno u skupinama koji ne ive nuno
na ovim prostorima. Definiranje tih problema vrlo je bitan inicijalni korak u
njihovu rjeavanju. Oni mladi s poetka ovog teksta koji toliko tee tome da
ostanu mladi, a time zapravo ne preuzimaju drutvenu odgovornost unutar
granica, zapravo nisu bad guys s poetka prie ve su to oni isti mladi koji

[13]
tee tome da se prema njima postupa kao prema ljudskom kapitalu (nikako
u doslovnom smislu te rijei, ve kao grupi koja moe itekako doprinijeti
razvoju cjelokupnog drutva svojim vitalnim, obrazovnim i fleksibilnim
karakteristikama).

Ukoliko se na individualizaciju mladih gleda kao na pristup mladih u

kontekstu ostvarenja vlastitih ivotnih ciljeva, usmjerenja te interpersonalnih
odnosa, zakljuak o mladocentrinosti se isto moe izvesti na nain da je
tenja mladocentrinosti zapravo individualna tenja i proizlazi iz svakog
pojedinca, s tim da je varijabilna po svom opsegu, trajanju i nekim temeljnim
odrednicama tj. vrijednostima na kojima je utemeljena. Problem koji se
u tom kontekstu pojavljuje je pasivizacija mladih koja proizlazi iz stava
da nakon pouzdavanja u vlastitog/u sebe i svoje potencijale, kapacitete i
osobnost, dolazi pouzdavanje u resurse koji su neto iri i hijerarhijski dolaze
nakon a to su obiteljski resursi. Oekivanja spram ire drutvene zajednice
nalaze se nakon tih oekivanja. Takav slijed se smatra loginijim i toleriran
je od strane zajednice. To je problem koji moe predstavljati zatvoreni
 krug zajednica ne pokazuje interes i ne tretira mlade adekvatno te se
mladi okreu resursima koji su za njih najjednostavnije, najblie i oekivano
najsvrhovitije rjeenje na individualnoj razini. To pak u konanici rezultira
time da mladi, nakon ostvarenja vlastitih obrazovnih, profesionalnih,
stambenih, obiteljskih i drugih potreba, nemaju osjeaj odgovornosti spram
te iste zajednice na koju se nisu mogli osloniti. Rjeenje tog problema je
prekidanje zatvorenog kruga te zahtjeva angaman iz oba smjera mladih
i zajednice, a to je definitivno proces koji zahtjeva vrijeme i znatne koliine
energije.

U kontekstu mladocentrinosti, zanimljivo je kada se govori i o komparaciji

rezultata istraivanja o meugeneracijskim razlikama koja su pokazala da
razlike nisu prema opsegu niti prema tipu tolike da bi se moglo govoriti
o jazu generacija, ali svakako imaju indikativan karakter. Govori se i o

[14] nepovoljnom drutvenom statusu mladih te o njihovoj slabijoj ukljuenosti

u drutvena zbivanja, a istovremeno i o tome kako su se ti isti mladi pokazali
znatno liberalnijima, tolerantnijima i fleksibilnijima od starijih. S druge
strane, pokazalo se da su mladi, osim u drutvenom statusu i specifinim
omladinskim odrednicama (slobodno vrijeme, subkulturni obrasci
ponaanja), zapravo uvelike slini starijim generacijama. Zapravo, problem
moda zapravo see u drugu krajnost jesu li dananji mladi previe slini
starijima pa zato neprestano tee kulturi mladocentrizma? Pitanje koje se
namee je i je li takav stav uope pozitivan za mlade u ovim drutvenim
okvirima, ukoliko uistinu ele unijeti eljene promjene i utjecati na vlastitu
aktivizaciju. Kad zajednica na mlade gleda istovremeno kao na problem
i resurs, zato i mladi imaju taj isto bivalentni nain gledanja koliko su
zapravo u svojim stavovima slini starijima, istovremeno teei zadravanju
svoje mladocentrinosti.

Zanemarivanje potreba fragmentirane skupine mladih u realnom hrvatskom

drutvenom kontekstu definitivno predstavlja problem koji je jako povezan
sa stupnjem razvitka hrvatskog drutva. Je li ovo drutvo krenulo u smjeru
prepoznavanja vlastitih potencijala koje gaji u skupini mladih i je li uope
spremno to otkriti na ovom razvojnom stupnju? Koliko je spremno poraditi
na tome? Je li ovo drutvo svjesno prolaznosti vremena i je li svjesno da ti isti
mladi predstavljaju buduu skupinu relevantnih drutvenih aktera koji e se
nalaziti na istim pozicijama na kojima se nalaze dananji drutveni akteri?
Vrijeme prolazi, a pozicije moi su promjenjive... Vjerujete li u iznenaenja?

[15]
 Julija Kranjec:
Kakvu to (drutvenu) promjenu
nose mladi u Hrvatskoj?
esto ujemo izjave o tome kako su mladi ti koji nose promjenu i koji su
buntovni dio drutva. No je li to u Hrvatskoj zaista tako? Istraivanja
su pokazala kako se kod mladih u Hrvatskoj vrlo jasno uoavaju
retradicionalizacija i vrijednosna orijentacija gotovo ista starijoj generaciji. Vrlo
esto se objanjenjima zato je tomu tako ujedno opravdava, tepa, relativizira
i dodatno podrava drutvena i politika marginalizacija, nezainteresiranost,

[16]
socijalna nesenzibilizacija te retradicionalizacija mladih. Moje stajalite je da je
odravanje, uvrivanje i prenoenje (nekih) tradicionalnih vrijednost ponajvie
problematino kada se radi o jednom sveprisutnom obrascu ponaanja
nasilju.

Mladi su budunost! Mladi su buntovni! Mladi su skloni eksperimentiranju!

Mladi nose promjenu! Mladi su otvoreniji za promjene nego stariji! Mladi se
protive ustaljenim pravilima! Mladi su tu da mijenjaju svijet! Takve i sline
izjave uju se vrlo esto. Ja bih rekla da ih ljudi izgovaraju ne razmiljajui
zapravo o njima, kliejski, ali i zato to dobro zvue te zato to bismo
htjeli da je zaista tako. Da, meni te izjave zvue jako mono. Pomislim, pa
da, mlada sam i elim mijenjati svijet, ne elim reproducirati ustaljene,
viestruko dokazano nefunkcionalne i neracionalne obrasce ponaanja, ne
elim podravati diskriminirajue i nasilne institucije i obiaje, ne elim biti
dio drutvene nepravde, ne elim zabijati glavu u pijesak, ne elim preko
drugih doi do statusa, ne elim... Pa, ini se da mnogi mladi oko mene tako
ne misle. I upravo zato su mit o mladima i reenice s poetka teksta jedna
wishfull zbilja... Sve dok se svi ne odluimo da postane istinska zbilja.
Takav zakljuak nisam izvela iz vlastite glave, ve takvu zbilju pokazuju
istraivanja koja kau kako su mladi sliniji starijoj generaciji i da u biti
govoriti o mladima kao neprilagoenoj i letarginoj drutvenoj skupini nije u
potpunosti tono. Zanimljivo, zar ne?
Nadalje, iz spomenutih istraivanja moe se uvidjeti kako proces
socijalizacije novih generacija tee bez znaajnih drutvenih potresa i
postavlja se pitanje nisu li mladi zapravo previe slini starijoj generaciji, a da
bi u drutveni ivot i ustaljene obrasce ponaanja uskoro mogli unijeti eljene
promjene.

Pitam se zato je to tako? ive li mladi u idealnom svijetu, ako ga ve ne ele

mijenjati? Ili oni svijet koji ih okruuje doivljavaju kao savren? I ako mladi u
Hrvatskoj ive u svijetu koji ne ele mijenjati, zato ga ja ne doivljavam kao
idealnog?

Puno je tu razmiljanja i, rekla bih, opravdanja zato je tome tako. Najea

i najuvjerljivija su ona o ratnim, poratnim i tranzicijskim problemima drave
unutar ijih granica ivim, a iz njih se onda izvlae raznorazna druga. Meni
[17]
je najzanimljivije promatrati kako se vrlo esto takvim objanjenjima
ujedno opravdava, tepa, relativizira i dodatno podrava drutvena i
politika marginalizacija, nezainteresiranost, socijalna nesenzibilizacija te
retradicionalizacija mladih. Upravo su te odlike one kojih se pribojavam u
opisu mladih koji su indikatori promjene koja slijedi. Odlike koje bih ja voljela
vidjeti nalaze se u tragovima, a odnose se na aktivan angaman mladih u
drutvu, odgovornu graansku politiku participaciju te ne samo naelno
pristajanje, ve i djelovanje za vrijednosti poput solidarnosti, ravnopravnosti
spolova, nediskriminacije drugih i drugaijih. Primjerice, udio mladih
ukljuenih u organizacije mladih, zatite okolia, ljudskih prva i mirovne
organizacije je 8,3%, dakle ni desetina mladih. Udio mladih ukljuenih u
volonterski rad je oko 5%, a i udio mladih koji su sudjelovali u prosvjedima,
akcijama i kampanjama za neko javno dobro poput javno financiranog
 visokog obrazovanja, antikorupcije (primjer Varavske), prava radnika po
mojoj procjeni nije reprezentativan. Zato ne iznenauju ni sljedei nalazi
istraivanja koji pokazuju kako se mladi kod rjeavanja nekih drutvenih
problema oslanjaju na tercijarnu prevenciju, poznatiju kao pojam gaenja
vatre te kako misle da su za rjeavanje problema mladih najodgovorniji
roditelji i svaka mlada osoba za sebe, a potom vlada i obrazovne institucije.
To pokazuju i primjeri organiziranja mladih sa pozitivnim ishodom kao to su
pronalaenje krivca za smrt Luke Ritza, odgaanje dravne mature i slino
gdje se uoava kako su aktivnosti usmjerene na sanaciju posljedica, ali ne i
na uzroke. S obzirom na to, slijedi logino pitanje je li se u tim sluajevima
problem uope rijeio?

Tu dolazim do dijela koji me najvie intrigira, a to je spremnost mladih

da djeluju u smjeru sustavnog i konstruktivnog rjeavanja problema koje

[18]
primjeuju i koji ih uljaju. Spremnost da kritiki sagledaju odnose, obrasce
ponaanja i sustav vrijednosti koji ih okruuje. ini mi se kako je dobar
primjer za to problem nasilja, tonije kultura nasilja. Naime, svakodnevno
smo okrueni brojnim primjerima nasilja i, ono to je najproblematinije,
ine nam se kao neto toliko uobiajeno da ih ak prestajemo doivljavati
kao neto protiv ega se valja boriti. Zbog kompleksnosti tog problema esto
ne vidimo i teko prepoznajemo gdje mu je poetak, a gdje kraj i od kud
tono krenuti. Ono to mene svaki put izbezumljuje jest da je nenasilje toliko
nepoznato i toliko egzotino da se velika sredstva od strane drave troe
na programe i projekte putem kojih e se mlade ljude educirati kako da ne
budu nasilni. Nije li strano da mi moramo educirati mlade ljude kako da ne
budu nasilni jedni prema drugima? Kako da naue nenasilno komunicirati?
Kako da ne diskriminiraju nego da potuju druge ljude? Kako rat nikada ne bi
trebao biti rjeenje? Kako je svaki ivot jednako vrijedan?

S druge strane, sve mi je to potpuno jasno kada se osvrnem na proteklih

20 godina i atmosferu u kojoj smo odrastali i u kojoj su poinitelji ratnih
zloina heroji, u kojoj je socijalna osjetljivost i solidarnost potisnuta u drugi
plan, u kojoj se naglaava orijentacija na kompeticiju i individualizaciju
postignua i u kojem se politikom bave uglavnom oni koji nemaju eluca,
odnosno kompetencija. U takvoj atmosferi potrebno je mnogo vie hrabrosti
za suprotstavljanje i bunt protiv dominantnih drutvenih vrijednosti nego
za podravanje i reproduciranje istih. Potrebno je mnogo vie rada na sebi
ako se odluimo za suoavanje sa vlastitom ulogom u podravanju takve
klime. I u tom smislu me zabrinjava retradicionalizacija mladih (naravno da
ne mislim da su sve tradicionalne vrijednosti loe). Zabrinjava me ako je to
postao najdominantniji nain kako se mladi nose s okruenjem u kojem ive i
ako ne vide alternative.

Nadalje, ne bih htjela nastaviti ivjeti u drutvu u kojem je dominantan

stav i starijih i mladih o tradicionalnim vrijednostima naeg drutva da

[19]
odravamo status quo. Pa iako se slaem s tumaenjima da je dugogodinje
zapostavljanje mladih uzrokovalo odravanje i prenoenje predrasuda,
diskriminacije, ksenofobije, nasilja, rasizma i diskriminacije na raznim
osnovama, ipak mi se ini da ne bi sve trebalo ostati na prebaenoj loptici.
Nije mi u redu da pristajemo na neravnopravno drutveno ureenje -
patrijarhat, na vrlo jednolino i homogeno drutvo gdje se svaka razliitost
sankcionira nama tradicionalnim pristupom - nasiljem, gdje grupa od
dvadeset sluajno odabranih srednjokolaca/ki iz cijele Hrvatske ne poznaje
niti jednog ateista tradicionalno vjerska identifikacija, gdje izbjeglice
nisu dobrodole jer bi mogle ugroziti nau tradicionalnu nacionalnu i rasnu
istou, gdje se sve ne-heteroseksualce smatra bolesnima jer je cijeli svemir
heteroseksualan

Smatram kako su upravo nenasilje kao opeprihvaena vrijednost,

drutvena odgovornost, svjesnost o problemu i konstruktivno ophoenje
sa sluajevima diskriminacije i krenja ljudskih prava ta drutvena promjena
koju elim vidjeti i ivjeti oko sebe. I sad mi nedostaje veza s ozbiljenjem
 onog mita s kojim sam poela tekst, odnosno nedostaje mi pobuna protiv
onog dijela roditeljske/veinske kulture koji se koristi za opravdanje ili
legitimaciju nasilja, pasivnosti i marginalizacije mladih, a koju bi upravo
mladi kao najvitalniji, najfleksibilniji, kreativni i inovativni drutveni resurs
trebali potaknuti i iznijeti.

Literatura:
Iliin, Vlasta (2005.) Mladi Hrvatske i europska integracija, Zagreb: Institut za
drutvena istraivanja u Zagrebu.

[20]
Ema Stari
Neinformiranost
mladih o EU
Europska unija je gotovo sigurna hrvatska budunost, a graani, posebice mladi
o njoj ne znaju dovoljno. Veliki je problem nezainteresiranost i neinformiranost
mladih te se u Hrvatskoj po tom pitanju nije uinilo mnogo. Za animiranje
i informiranje mladih nisu dovoljne samo knjige i broure ve su potrebne
interaktivne radionice i predavanja. Upravo zbog neinformiranosti meu
graanima se javljaju strahovi i negativni stavovi o Europskoj uniji. Vrijeme je

[21]
da se promjene metode informiranja mladih jer je u interesu drave da njezini
graani u Europsku uniju uu spremni.

Europska unija je u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina tema dana. Do juer

je Europska unija bila gotovo nedohvatljiv cilj i prilino nepoznat mit,
danas je veliki izazov za Hrvatsku, a sutra vjerojatno i stvarnost. Za starije
narataje Europska unija je velika promjena jer ona sa sobom donosi neke
nove vrijednosti, navike, pravila i zakone. Za nas mlade, to je vjerojatna,
ali i drugaija budunost. Ve s predajom zahtjeva za lanstvo u EU postali
smo svjesni prednosti koje Europska unija donosi nama mladima: vea
mobilnost, bolje mogunosti kolovanja i pronalaska posla u inozemstvu,
itd. Dakako, svaka promjena sa sobom nosi i strahove, ali najvei problem
Hrvatske pri ulasku u Europsku uniju jest neinformiranost njezinih graana,
prije svega mladih. Iz istraivanja iz 2004. godine provedenog meu 2.000
mladih i 1.000 starijih ispitanika saznajemo da vie od 50 % mladih ima
neutralnu sliku o Europskoj uniji dok je kod starijih ispitanika broj neutralnih
neto manji. Takav veliki postotak moe biti rezultat neinformiranosti
ili nezainteresiranosti. Upravo mlade ljude, koji e se u Europskoj uniji
 kolovati i raditi, trebale bi zanimati mogunosti koje im ona prua. Takoer,
istraivanja pokazuju da se openito negativan stav prema Europskoj uniji
temelji na nedovoljnoj informiranosti. Meu hrvatskim graanima prisutne
su razne dezinformacije i nagaanja o Europskoj uniji koje proizlaze iz
neinformiranosti, a zbog toga se stvaraju strahovi i negativni stavovi prema
Uniji.
Mi mladi smo skupina koju bi Europska unija zaista trebala zanimati jer je
to naa budunost; o putu kojim e Hrvatska ii u budunosti ovisi i nae
budue kolovanje, mogunost pronalaska posla, mogunost putovanja,
selidbe u druge drave Europe, itd. Zbog navedenih razloga mogli bismo
zakljuiti da je mladima u interesu da se informiraju, da znaju to ih oekuje
u budunosti, koje su privilegije graanina Europske unije i koje promjene
ona donosi. Meutim, prema istraivanju iz 2004. godine mladi u Hrvatskoj
informacije najee dobivaju s televizije, njih priblino 71%, od ega

[22]
samo 1/10 ispitanika prati informacije o politikom ivotu, radu institucija
i Europskoj uniji. Takoer, prema istom istraivanju 24% mladih esto
posjeuje internet te upravo tim putem prikupljaju veinu informacija. S
druge strane, zanimljiv je podatak da se ak 62,3% mladih rijetko ili nikad
ne koristi internetom. No, uzmemo li u obzir da se radi o istraivanju iz
2004. godine moemo zakljuiti da bi danas postotak istih bio manji. Mladi
su neinformirani, a takoer mnogi su i nezainteresirani da se informiraju i
saznaju osnovne injenice o Europskoj uniji ili barem injenice vezane uz
njih, mlade.

Tko je krivac za to? Jesu li mladi zaista jedini krivci zbog svoje
neinformiranosti te ija je zadaa informirati mlade o Europskoj uniji? Rekla
bih da je to zadaa Vlade i njezinih institucija, odnosno Ministarstva vanjskih
poslova i europskih integracija te Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta.
Ne moemo rei da se u Hrvatskoj ne radi ba nita po pitanju informiranosti
graana, ali se to esto svodi na osobni odabir i angaman osobe. elim li ja
i hou li se osobno potruditi saznati kako je nastala Europska unija, koje su
njezine institucije, kakvu politiku ona vodi te koje su prednosti Unije, ili ne?
Iz prije navedenog istraivanja saznajemo da se 44% ispitanih mladih i 50%
starijih smatra dobro informiranima o temama vezanim uz EU, ali je samo
32.6% mladih i 35.6% starijih znalo u kojoj se fazi pregovora za pristupanje
Uniji nalazila Hrvatska u tom trenutku. U interesu je drave da njezini
graani, a posebice mladi, u Europsku uniju uu spremni, odnosno da znaju
koje ih privilegije, ali i mogue prepreke oekuju. Postoji mnogo internetskih
stranica namijenjenih osobito mladima koje nude informacije vezane uz
mlade, odnosno mogunosti dobivanja stipendija za kolovanje u zemljama
EU, mogunosti razmjene studenata iz Hrvatske i Europske unije, itd. No
ponovno se sve svodi na to da su informacije ponuene, ali se nije uinilo
mnogo po pitanju animiranja mladih. Mlade treba potaknuti na informiranje
o Europskoj uniji isto kao to ih treba potaknuti na volontiranje ili aktivno
djelovanje u lokalnoj zajednici. Mali je broj onih koji e se surfati po internetu

[23]
traei informacije o EU, itati lanke u novinama ili se informirati nekim
drugim putem. Dakako, ima mladih koji su eljni znanja i informacija te je
njima dovoljno ponuditi ih, odnosno osigurati im broure, knjige, asopise ili
internetske stranice kako bi se dobro informirali o EU te kako bi mogli sami
procijeniti podravaju li ulazak Hrvatske u Europsku uniju ili ne. Ostatak
mladih treba animirati putem raznih radionica i predavanja. Ministarstvo
vanjskih poslova i europskih integracija pod pokroviteljstvom Europske unije
izdalo je nekoliko broura namjenjenih informiranju mladih. Neke od njih su
EU for YOU!, Europa u 12 lekcija, Vodi kroz institucije Europske unije,
itd.

Ukoliko je cilj informirati i animirati mlade u Hrvatskoj, smatram da nije

dovoljno samo tiskati i podijeliti knjige i broure, bez obzira bile one
namijenjene upravo mladima. Zakljuujem da izvora informiranja mladih
ima, no ostaje na mladima da se sami poele informirati. Vjerojatnost za
to je slaba. Veu vjerojatnost pruio bi, po meni, trud dravnih institucija
na animiranju mladih da se informiraju putem raznih radionica u kolama,
 udrugama i vijeima mladih u lokalnim zajednicama. Kao dobar primjer
metode informiranja mladih o europskim integracijama u Hrvatskoj navela
bih GONG-ove radionice Europa u razredu. Rije je o nizu interaktivnih
radionica namijenjenih maturantima srednjih kola u Republici Hrvatskoj
kojima se na zanimljiv nain objanjavaju konkretni uinci lanstva Hrvatske
u Europskoj uniji, posebice to ono znai za mlade, njihovu mobilnost,
obrazovanje i budue zapoljavanje.

Smatram da bi ve u osnovnim kolama trebalo poeti provoditi zanimljive

radionice vezane za Europsku uniju primjerene djejoj dobi putem kojih bi
ih se ve od malih nogu upoznalo s pojmom EU. Takoer bi takve radionice
trebalo nastaviti provoditi u srednjim kolama, bez obzira na usmjerenje,
putem kojih bi se mlade upoznalo s povijeu i funkcioniranjem Unije,
no prije svega s mogunostima koje im ona prua. Smatram da bi barem

[24]
nekoliko radionica godinje rezultiralo veim brojem zainteresiranih mladih.

Takoer, pogledamo li kurikulume osnovnih, srednjih strukovnih kola i

gimnazija moemo zakljuiti da informiranje i uenje mladih o EU nije ba
zastupljeno, a kao maturantica gimnazije mogu potvrditi da u koli putem
obveznih predmeta nisam dobila mnogo znanja o Europskoj uniji. Unije smo
se doticali u tragovima na predmetu geografije te politike i gospodarstva.
Budui da se Hrvatska blii ulasku u EU te da je samo pitanje vremena kada
e se to dogoditi, smatram da bi se uz interaktivne radionice informiranje
o Europskoj uniji trebalo uvrstiti u kolske kurikulume te tako poveati i
poboljati utjecaj obrazovnog sustava na informiranje mladih o toj temi.
kole bi mogle organizirati radionice o EU kao izbornu nastavu, ali takoer
vie sadraja o Europskoj uniji u redovnim kolskim predmetima postupno bi
rezultiralo informiranijim uenicima graanima.

Zakljuno, mladi u Hrvatskoj nisu dovoljno informirani o Europskoj uniji,

koja je neupitna hrvatska budunost. Istraivanja su pokazala da graani
Republike Hrvatske, iako se mnogi izjanjavaju kao dobro informirani o
Europskoj uniji, slabo poznaju europske institucije i integracijske procese.
Usudim se rei da su se dosadanje metode informiranja i animiranja
mladih pokazale poprilino neuspjenima jer su se odnosile na vrlo mali
broj mladih ljudi. Upravo zbog toga smatram da bi vei utjecaj obrazovnog
sustava na informiranost o EU rezultirao i informiranijim graanima. Jedan
od problema u naoj zemlji u kontekstu ulaska u EU je nezainteresiranost i
neznanje graana o toj temi. Takvi u Europsku uniju, za vlastito dobro, ne
bismo trebali ii. Zbog toga smatram da bi se informiranjem mladih putem
radionica u kolama i udrugama smanjilo njihovo neznanje, a mogue i
nezainteresiranost.

Literatura:

[25]
Iliin, Vlasta (2005.) Mladi Hrvatske i europska integracija, Zagreb: Institut za
drutvena istraivanja u Zagrebu.
[KULTURA
I SUBKULTURE
MLADIH]

minkeri

Anarho punk

Navijai

Otpor mladih

Kontrakultura

Emo
 Ana Preveden
minkeri otpor mladih
kroz rituale gdje je tu
otpor?
Subkultura kao skup normi, vrijednosti i obrazaca ponaanja razlikuje skupinu
ljudi od ostalih lanova drutva. One nastaju iz potrebe ljudi za pripadanjem
i pronalaskom vlastitog identiteta. Odnos subkulture prema dominantnoj

[28]
kulturi moemo opisati kao svojevrsnu odvojenost od dominantne kulture,
bez suprotstavljanja ili kao otpor prema dominantnoj kulturi, to onda ve
nazivamo kontrakulturom ili alternativnom kulturom.Neke od karakteristika
subkulturnih grupa jesu: samoorganiziranje, zajedniki interesi i ciljevi te
nepropisanost uloga i naina ponaanja.

Gore navedena definicija subkulture prilino dobro opisuje to ona

zapravo jest. No, meni se osobno svidjela zanimljiva definicija subkulture
gledana iz perspektive predstavnika Birminghamske kole, koja je zapravo
jedna od teorija o nastajanju subkulturnih skupina. Krajem ezdesetih i u
sedamdesetim godinama autori u sredite interesa postavljaju subkulture
mladih ije nastajanje veu uz pokuaj simbolikog razrjeenja proturjeja
kapitalizma. Jedan od istaknutih pripadnika te kole, Phil Cohen,
subkulture definira kao proizvod mladih iz radnike klase koji na taj nain
rjeavaju proturjeja koja susreu u roditeljskoj, ali i dominantnoj kulturi.
Cohen istie kontekst nastajanja subkultura mladih kao vrijeme raspada
tradicionalnih zajednica radnike klase. Radnike su obitelji istrgnute
iz svojih tradicionalnih veza i prekrojene po srednjeklasnom obrascu
nuklearne obitelji. Zbog toga dolazi do sukoba u obiteljima radnike klase
i generacijskih konflikata. Prema Cohenu, ti se konflikti razrjeuju na dva
naina: ranijim stupanjem u brak i stvaranjem vlastite obitelji ili stvaranjem
subkulture mladih1.

Subkulturu definiraju kao otpor mladih kroz rituale. Otpor bi prema mom
miljenju znaio nekakav vid neslaganja s neim, ali ojaan stavom kako je to
neto s ime se ne slaemo i potpuno neprihvatljivo. Ritual je (svean) in ili
ceremonija koja se odrava u skladu s odreenim zadanim pravilima, a ima
simbolian sadraj. Uglavnom su to obredi uvjetovani faktorima odreene
kulture. Mogue je da u kroz ovaj osobni osvrt potpuno pojednostaviti, ak
banalizirati neke stvari, meutim, voljela bih iskazati, ali ujedno i propitati
svoje neslaganje s poimanjem minkera kao subkulturne skupine mladih.

[29]
Subkulturu se objanjava kao odvojenost od dominantne kulture bez
suprotstavljanja, kao otpor prema dominantnoj kulturi ili kao otpor mladih
kroz rituale to prema mom miljenju ne doputa da se subkulturnom
skupinom mladih podjednako smatraju i minkeri i, recimo, haomani,
punkeri ili navijai. Gdje je tu otpor?

minkere ne moemo postaviti u neki precizno definiran vremenski

kontekst. Moemo li ih smjestiti u sedamdesete, osamdesete ili pak
devedesete? Rekla bih da ne. Kada stanem razmiljati o tome kako se oni
preteito vode in-out filozofijom, mogla bih se sloiti s time. Oni nisu
trendseteri, jer njih je zbilja malo. Trendseteri su, recimo, modno-znalaka
podskupina minkera, koju veina minkera modno prati. Treba imati na
umu kako minkeri sedamdesetih definitivno nisu bili u istom poloaju kao
minkeri danas, uzimajui u obzir razlike u kontekstu ondanjeg socijalizma i
nametnute uniformnosti, u odnosu prema dananjem izrazito potroakom
drutvu. Eventualni se odmaci od uvaenih normi odijevanja minkera u
1
http://www.cunterview.net/index.php/Opca-kultura/Subkultura-etiologija.html
 vrijeme socijalizma moda i mogu nazvati otporom jer su odskakali, ali
moemo li to nazvati otporom ili je to bio put ka sigurnom wow efektu koji
minkeri uvijek ele postii?

Kod minkera je izgled presudan, moda je njihova glavna preokupacija, a

ispoljavanje stila kroz ostale segmente njihova identiteta je sekundarno.
Vano im je u pravi trenutak prepoznati neto to bi moglo biti poeljno
uskom krugu ljudi. Ono to je donedavno tom istom uskom krugu ljudi bilo
poeljno i in, sada postaje vrijedno prezira i totalno out. Brzo e prihvatiti
neto novo to moe biti ak i dijelom identiteta neke druge subkulturne
skupine mladih. Na primjer, znamo kako postoje skejteri i skejteri oni
koji doista ive takav nain ivota, koji su posvetili tome cijeli ivot, time se
bave ne samo u slobodno vrijeme nego i profesionalno, nose skejt u torbi,
sputene hlae, bokserice koje im vire, ruksak i sl. (to je samo neto od

[30]
njihovog vanjskog izgleda). Isto tako, postoje skejteri koji su fokusirani
iskljuivo na kopiranje, odnosno finu prilagodbu odjevnog stila skejtera
njihov e odjevni stil biti slian skejterskom, ali oni nee gotovo nita znati o
samom sportu. No, to ih nee sprijeiti da povrno prate tu scenu sve dokle
ona bude bila in. Moj je primjer daleko od primjera prave minke, ali mislim
da dobro doarava moje vienje te filozofije.

I kroz ovaj banalni primjer moemo vidjeti kako se minkeri zapravo vrlo
esto prilagoavaju, ne samo pripadnicima dominantne kulture, nego i
pripadnicima ostalih subkulturnih skupina mladih. ele biti uoeni i posebni,
ali ne kako bi izazvali negativnu reakciju ili potaknuli nekoga da razmisle o
njihovoj poruci, nego kako bi izazvali divljenje i bili dobra djeca dominantne
kulture (Perasovi 2001: 167) Biti drutveno prihvatljiv je zapravo ono emu
oni potencijalno tee. To je netipino za pripadnike subkulturnih skupina
mladih, posebice kada subkulturu definiramo kao otpor mladih kroz
rituale prilagodba, a nikako otpor, kod ove drutvene skupine prevladava.
Sva pravila koja eventualno moemo uoiti kod minkera opet su na neki
nain put ka to boljoj prilagodbi, a ne suprotno. Preeste promjene, koje su
vidljive u svakom segmentu ivotnog stila minkera, takoer su dio njihovog
identiteta.

esto ele pripadati i biti dijelom ega (bogatstvo, jet-set...) vie nego
to doista jesu. Njihov glavni ritual izlazak, uglavnom bude obiljeen
komentiranjem i prouavanjem svojeg i tueg izgleda, naina odjevanja,
ponaanja i sl., to kod mene dodatno dovodi u pitanje oznaavanje
minkera kao subkulturne skupine. Pritom ne smijemo izgubiti iz vida emu
slui njihov glavni ritual. Veina mladih u adolescentskoj dobi, neovisno
o tome kojoj subkulturnoj skupini pripadaju, vidi izlazak kao svoj glavni
ritual, to se moe povezati s njihovim godinama. No, izlasci, komentiranje
i prouavanje svojeg i tueg izgleda i sl. u jednom trenutku njihovog ivota
prestaje biti glavnom preokupacijom.

[31]
Isto tako, rekla bih kako minkeri kao skupina nemaju pretjeran osjeaj
zajednitva i povezanosti s ostalim pripadnicima te skupine. esto se meu
njima osjea ak i rivalstvo jer je stvar prestia biti onaj prvi ili vie in u emu.
Ne tee nekakvoj promjeni koju zajedniki ele barem zagovarati, ako ne i
postii. Bitna im je promjena na individualnoj, osobnoj razini, gdje se gubi
svaki doticaj sa skupinom.

Pokuat u napraviti jednostavnu usporedbu s nekim drugim subkulturnim

skupinama mladih. Za punkere, haomane ili navijae je stil odjevanja
takoer vrlo vaan kao poruka ali i kao toka distinkcije od svih ostalih.
No, za razliku od minkerskog, njihov nain odjevanja uglavnom nije
opeprihvaen veem dijelu javnosti ili pak odailje poruku koja nije
shvaena ili prihvaena od te iste javnosti. Odjea dakle uglavnom nije
izraz stila, nego ima neko ire znaenje, odailje poruku. To ih dovodi u
sukob s javnosti, ega kod minkera uglavnom nema, a njihove se poruke
smatraju neprijateljskima, otpadnikima, dok su pripadnici ovih subkulturnih
skupina smatrani devijantnima. Sukob s javnosti, poruka koja sugerira
 otpor i potrebu za promjenom, vei osjeaj zajednitva meu pripadnicima
punkerske, haomanske ili navijake skupine samo je nekoliko stvari koje
prema mojem miljenju ove skupine oznaavaju subkulturnima, a minkere
iz toga iskljuuju.
Vjera, nada, zajednitvo, otpor, promjena pa ak i ljubav prema neemu i
za neto to im je esto nedodirljivo i na to potencijalno ne mogu utjecati,
samo su neke od imenica koje, po mom miljenju, daju na vanosti pojedinim
drutvenim skupinama i svrstavaju ih u rang subkultura, s potencijalom da
se promaknu u neto vie i dou nadomak statusa kontrakulture. U naem
drutvu su minkeri ti koji su esto smatrani upravo normalnima u odnosu
na bilo koju drugu skupinu mladih koja se kroz vrijeme pojavljuje. Mislim
kako subkultura mora imati neku vaniju poruku, koja ne treba nuno teiti
konkretnoj drutvenoj promjeni, kao to je to sluaj kod kontrakultura, ali
svakako treba imati potencijal da se u tom smjeru razvije. minkeri kao

[32]
subkulturna skupina mladih to jednostavno nemaju po mom miljenju.

Vratimo li se na definiciju subkulture kao otpora mladih kroz rituale,

moemo vidjeti kako kod razliitih skupina mladih rituali uvijek postoje,
bilo da su to izlasci, koreografije na utakmicama, odlasci na koncerte. No,
otpor je neto to ne moemo uvijek identificirati kao prisutno. Naime,
minkeri kao subkulturna skupina mladih esto zapravo pokuavaju drati
korak s dominantnom roditeljskom kulturom odreenoga razdoblja prema
kojoj ostale subkulturne skupine mladih pokuavaju pokazati otpor. Potonje
nerijetko sadre u sebi i elemente koji ih ine bliima kontrakulturi nego
subkulturi. minkere kao subkulturnu skupinu mladih bih redefinirala i
pozicionirala kao sastavni dio dominantne kulture.

Literatura:
Perasovi, Benjamin (2001.) Urbana plemena sociologija subkultura u
Hrvatskoj, Zagreb: HSN.
Darko op
Anarho punk 90-ih,
subkultura ili
kontrakultura?
Tema ovog teksta je anarho punk pokret 90-ih na podruju Hrvatske koji je
imao neka obiljeja europskih drutvenih pokreta, a za cilj radikalno mijenjanje
dominantne kulture i promjenu drutva. Anarho punk je veoma sinkretiki i
fluidan pokret koji osim elemenata subkulture sadri i elemente kontrakulture.

[33]
Kao elemente subkulture moemo navesti slian stil odijevanja i vrste glazbe,
dok elementi kontrakulture, ovisno o kontekstu 90-ih, anarho punk izdvajaju iz
subkulture zbog njegova antiratnog angamana, borbe za ljudska prava, prava
ivotinja, slobodarskih ideja i ideje feminizma.

Subkulture su sociolozi (funkcionalisti 50-ih i marksisti 70-ih) smatrali

produktom radnike klase, nieg sloja drutva kroz koje su mladi, zbog
nemogunosti penetracije u vii sloj drutva, stvarali alternativne karijere
i vlastite uspjehe. Kontrakulturu su smatrali subkulturom srednje klase, u
kojoj su svoje mjesto nali razni drutveni pokreti koji su djelovali kao otpor
brzo rastuem industrijskom drutvu. Pod kontrakulturom se smatraju
mirovni, ekoloki, feministiki, veganski i skvoterski pokreti. Ti pokreti se
javljaju u Europi 80-ih godina i imaju puno iri znaaj od stila odijevanja,
vrste glazbe ili nekog slinog obrasca po kojom se mladi mogu uvrstiti u neku
od subkultura.
Prema Perasoviu, pojam kontrakulture oznaava skup drutvenih pokreta
i drugih aktera koji ele radikalnu drutvenu promjenu, na svim razinama, u
 ukupnosti svakodnevnoga ivota, dok su subkulture oni akteri i simbolike
strukture koje po nekim normama i vrijednostima odudaraju od ue ili ire
roditeljske kulture, a mogu biti snano posredovane tritem, slobodnim
vremenom i potronjom (Perasovi 2001). Drutveno okruenje i kontekst
u kojem je anarho punk pokret na prostorima Hrvatske doivio procvat dao
je pokretu dosta materijala za djelovanje i opstanak. U vrijeme krvavoga
rata, rigidnoga nacionalizma, ovinizma i ksenofobije, medijske cenzure i
propagande svrstati se u red onih koji su protiv rata, koji odbacuju mrnju
prema drugome samo zbog nacionalnosti i vjere, znailo je traiti radikalnu
promjenu drutva.

Vaan kanal u izraavanju svojih stavova o drutvu koje ih okruuje imala je

glazba, najee punk ili hardcore, dva do tada razdvojena glazbena pravca
koja su doivjela svojevrsno ujedinjenje. Mladi su, bez obzira na umijee

[34]
sviranja, kroz bendove slali poruke mira, tolerancije i slobode, kritizirali
drutvo, pristrane medije u slubi vlasti i izrugivali se s dominantnom
kulturom. Tekstovi pjesama su esto direktno prstom upirali u dravu i vlast,
te ih optuivali da su upravo oni ti kojima je u interesu rat, koji koriste za
osobne interese, novanu i imovinsku korist te mo.

Zar vam nije jasno? ta to?

Da se to deava, kad drave oslabe, pa pokreu ratove, da je nahrane i obnove,
nema drave nastale, bez revolucije, to se utjecajem njihovim, pretvore u
ratove, krvave
Hoete primjere? Sarajevo svakog dana, tisue granata, to glad ne uspije,
unitit e bombama!
(Nula, pjesma Sloboda)
Dio je to teksta ibenskog benda Nula koji je pokrenuo lavinu slinih bendova
na sceni. Odnos vladajuih struktura prema ovakvim porukama mladih bio
je izrazito negativan. O tome svjedoi i dogaaj iz studenoga 1995. godine
kada su na koncertu u Samoboru trebala nastupiti etiri benda (meu kojima
i Nula). Koncert nije odran jer je vlast na mlade poslala jake policijske
snage, izmeu ostalog i takozvane Alfe, pripadnike specijalne policije koji
su mlade maltretirali po cijelom gradu, tukli ih i iivljavali se na njima, uope
ne marei o dobi te djece i mladih. Samoborom su odjekivali pucnjevi, a
rtvom policijske brutalnosti postao je svatko za koga su specijalci ocijenili
da imaju veze s koncertom. Zanimljivo u ovom sluaju je svakako to to
je kao slubeni razlog intervencije specijalne policije bio neprijavljivanje
koncerta i strah od nasilne mladosti, iako je samo par dana prije ovog
koncerta u istom prostoru nastupila mlada nada hrvatske dance scene,
takoer na neprijavljenom koncertu. Intervencije policije u tom sluaju nije

[35]
bilo.
Osim izraavanja kroz glazbu, mladi su teili i stvaranju autonomnih
kulturnih centara u kojima bi sami kreirali programe i djelovali prema vani sa
sadrajem kojeg u drutvu ili uope nema ili je marginaliziran te vrlo esto
nazivan podrugljivim imenima. Suradnjom mladih pripadnika/ca anarho
punk pokreta s civilnim drutvom (koje je tada bilo u povoju) i politikim
aktivistima/cama koji su dijelili ideje i razmiljanja pokreta te direktnim
akcijama na ulici, nastojalo se ukazivati na odreene situacije i pojave u
drutvu koje su spomenutima bile neprihvatljive. Neke od tih akcija su
lijepljenje plakata povodom prvog dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku
kojima se pitalo vrijedi li posjet jednog ovjeka novca kojim se moglo
obnoviti stotine kua i domova?; skvotiranje zgrade Doma mladih u Splitu
(art skvot 1993), tampanje i dijeljenje novina Preko zidova nacionalizma i
rata, itd.
Novine Preko zidova nacionalizma i rata nastale su kao produkt elje za
protokom informacija meu ljudima jer su slubene komunikacije (na
 primjer telefonske linije) bile zatvorene, mediji su bili cenzurirani i pristrani te
kontrolirani od strane vladajuih, dok je internet jo uvijek bio velikoj veini
nedostupan. Meu graanima zaraenih zemalja s podruja bive Jugoslavije
osjeala se potreba za informacijama. Prvi broj novina Preko zidova
nacionalizma i rata, izaao je 1993. godine u nakladi od 5.000 primjeraka.
U novinama su pisali ljudi iz Hrvatske, Srbije, BiH, Makedonije i Slovenije.
Spomenute novine bile su dobar temelj za nastajanje Zaginflatcha, biltena
koji je bio jako vaan za neovisno informiranje u vrijeme reima Slobodana
Miloevia u Srbiji. Bilten je probijao informacijsku blokadu te bio vaan izvor
informacija za dio ljudi u Srbiji i izvan nje. Preko zidova nacionalizma i rata
bio je naziv i dvije zajednike turneje bendova iz Srbije i Hrvatske (1998.).
Meu pripadnicima/cama anarho punk pokreta vaan nain informiranja i
komunikacije bili su fanzini. Iako su postojali ve krajem sedamdesetih i u
osamdesetim godinama, zbog politike klime u drutvu nije bilo pogodno

[36] izdavati nezavisne tiskane materijale. ira pojava fotokopirnih strojeva u

devedesetima dovela je do pravog buma fanzinske scene. Fanzini su se
pojavili u svakom gradu pa i najmanjim mjestima. Najee su sadravali
intervjue s bendovima, organizatorima festivala, osobna razmiljanja autora,
politike tekstove i stavove kako autora, tako i dopisnika, preglede lokalnih
scena sa prostora bive Jugoslavije ili drugih drava, recenzije muzikih
izdanja i drugih fanzina sve ono to su mainstream mediji ignorirali. Iako
su sadrajno bili razliiti neki su se vie posvetili muzici, drugi su bili vie
art, trei izrazito politiki svima je zajedniko bilo to da su okrenuti sceni.
Kljuna je bila komunikacija i irenje informacija o sceni, novim izdanjima.
Sve je gurao entuzijazam, elja za neim drugaijim U tom pokuaju
stvaranja politikog i drutveno angairanog, najvie su se provlaile ideje
vegetarijanstva (i znatno manje veganstva) kao politikog i etikog izbora,
razne anarhistike ideje i prakse, osobna promiljanja drutva i ivota, za
to je posebno otvoren prostor u kolumnama, raspravljalo se o punku kao
subkulturi ili kontrakulturi ili tek svakodnevnim ivotnim problemima2.
http://www.kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/407/
2
Jedna od odrednica anarho punk pokreta je i otpor prema buduem
kapitalistikom sistemu koji je trebao zavladati u Hrvatskoj nakon raspada
socijalizma bive Jugoslavije. To se oitovalo i u DIY (Do It Yourself) nainu
izdavanja fanzina, prisutnog i kod snimanja albuma bendova te pokretanje
nezavisnih izdavakih kua koje su imale drukiji pristup kako bendovima
tako i kupcima. Na gotovo svim ploama ili kazetama pisalo je ne platiti
vie od xy kuna, ime se nastojalo da kupac ne plati veu cijenu od one
potrebne da se ploa, kazeta ili fanzin producira, ali s druge strane i da se
zatiti bendove kako nitko na njima ne bi zaraivao. Openito su distribucije
i distributeri funkcionirali na nain da je razmjena stvari bila vrlo poeljan
oblik trgovine, ime se pokuavalo umanjiti vanost novca. Sve je to jasno
ukazivalo da pokret ima dijametralno suprotno promiljanje o drutvu od
dominantne kulture koja je vladala (i jo uvijek vlada), elja za moi i sve
veim profitom.
Entuzijazam koji su pripadnici/e anarho punk pokreta imali 90-tih, krajem
desetljea se poinje afirmirati kroz neke nove kanale djelovanja. Dolazi do
implementacije dijela pokreta u institucionalizirani sektor civilnog drutva,
[37]
dok jedan dio pripadnika/ca djeluje kroz individualne akcije.
Literatura:
Perasovi, Benjamin (2001.) Urbana plemena sociologija subkultura u
Hrvatskoj, Zagreb: HSN.
 Draenka Mihovilovi
Aktulane subkulturne
skupine u Hrvatskoj
U svakodnevnom ivotu ne moemo rei za neku osobu tko je on/ona ili kojoj
subkulturi pripada sve do onog trenutka kad tu osobu bolje ne upoznamo. Nove
subkulture evoluiraju kada grupa od nekoliko pojedinaca ima jednak strah
od toga da postane neto ili netko to oni zapravo ne ele biti. Ti pojedinci e
pronai nain da sprijee da se to dogodi, napravit e sve da promijene svoje
ivote. No kako danas definirati subkulturu? to treba istaknuti u toj rijei, to je

[38]
ono to trebamo razumjeti?

Najjednostavniji nain da razumijemo to je subkultura bio bi: kada svoju

veliku strast pretvori u svoj nain ivota. Akteri odreene subkulture
meusobno dijele interese i ostvaruju ciljeve koje ne mogu ostvariti u
postojeim drutvenim institucijama, upoznaju i oblikuju sebe i izgrauju
svoju osobnost, to je najvaniji uinak djelovanja subkulture na pojedinca.
Da bi subkultura doista opstala i bila snana ona mora imati etiri stvari:
1. predanost biti potpuno predan svim lanovima svoje grupe,
2. identitet lanovi moraju imati osjeaj pripadnosti i povezanosti sa
skupinom kojoj pripadaju, stvarati razliite perspektive od onih ljudi
koji se nalaze izvan skupine,
3. posebnost ine zajedniki ukusi, ideali i vrijednosti same skupine
koja se razlikuje od drugih grupa/ skupina,
4. autonomija biti neovisna skupina, ne oslanjati se na mainstream
kulturu, proizvoditi ono sto je zaista potrebno za grupu da bi ona mogla
funkcionirati I napredovati.
No to je danas sa subkulturama u Hrvatskoj?
Ne moemo rei da je dolo do stvaranja nekih novih subkultura, ve
moemo konstatirati da je dolo do jaanja ve postojeih subkultura,
spajanja nekih subkultura ili nestanka nekih subkultura. Sve zanimljivija
subkulturna skupina je i emo subkulturna skupina koja odjednom u Hrvatskoj
postaje sve popularnija.

Emo subkulturna skupina

Nastala u Americi, najee su je povezivali s gradiem Long Islandom.
Emo je zapravo u poetku bio jedna vrsta glazbenog anra no u zadnjih
nekoliko godina uzeo je maha i pretvorio se u masovni adolescentski pokret
u kojem se naglasak stavlja na otvorenost prema svojim emocijama, ali
najvie prema onim tunima. Emo skupina ili novi tuni klinci kako ih danas
zovu se esto jo i vee uz adolescentsku depresiju, nezdravu introspekciju

[39]
te samoozlijeivanje. Ovaj oblik subkulture danas se smatra najveim
adolescentskim fenomenom. Emo skupine prepoznatljive su prema sluanju
emo i scream bendova, komuniciranju preko Myspacea, crnoj odjei,
blijedom tenu, crnoj minki, specifinim frizurama. Emoi ivot shvaaju na
melodramatian nain. Svoj ivot gledaju kroz razne katastrofine scenarije
i misle kako ih nitko ne razumije, da su uvijek omalovaavani u drutvu te na
taj nain sebi nanose fiziku bol. S druge strane strunjaci misle drugaije.
Za emo subkulturu kau kako nju ine djeca i mladi koji su psihiki bolesni,
nestabilni ili homoseksualne osobe koje nisu prihvaene u drutvu. To su
uglavnom pojedinci koji ele to vie panje privui na sebe jer se osjeaju
jako usamljeno. lanovi emo skupine ne smiju priznati da pripadaju
emo skupini. esto se danas emo subkulturi pripisuje da promie kulturu
rezanja, meutim emoi ee stimuliraju samoranjavanje. Ono gdje
vjerodostojnost ema kao neeg vieg od modnog pokreta pada jest injenica
da je to kult mladosti. Naglasak stavljam na kult deprimirane, otuene,
melankoline mladosti.
 Navijake subkulture
U Hrvatskoj se ovaj oblik subkulture javio ve u osamdesetim godinama.
Veinu tih skupina ine mladi ljudi koji osjeaju potrebu za emancipacijom
i izgradnjom vlastitog indetiteta. Navijae moemo promatrati kroz dvije
skupine: jedni su oni navijai kojima navijanje predstavlja odmor, a drugi su
oni koji navijanje shvaaju ozbiljno te onda postaju agresivni i iz navijaa
postaju razbijai. Danas bi se moglo rei kako navijae moemo gledati
na etiri razliita naina: navija kao pravi navija, navija iz nekog trenda,
navija kao nasilnik i navija kao politiki aktivist. U posljednjih 15-ak godina
navijai su postali politiki entitet, njihove poruke su izazivale razliite
reakcije u javnosti, od preutnog ili otvorenog podravanja pa do kritiziranja,
a ponekad i pravog demoniziranja. Stoga se postavlja pitanje kako su se
navijai pretvorili od vatrenih pratitelja sportskih priredbi, orijentiranih
prvenstveno na te priredbe, u subkulturu koja se sve vie okree samoj sebi i

[40]
svojoj ulozi u drutvu u kojem egzistira?

U svakom sluaju, navijai su uvijek teili skrenuti pozornost javnosti na

sebe, to je vana funkcija nasilja koje prakticiraju ekstremne navijake
grupe. No, osim to joj je cilj skrenuti pozornost javnosti na sebe, navijaka
subkultura omoguuje mladim ljudima da na neki nain savladaju krizu
identiteta. Identitet odreene navijake skupine je ono na emu se ona
temelji, to esto dovodi do ekstrema u komunikaciji sa svima koji toj skupini
ne pripadaju (odnos mi i oni).

Nasilje je danas postalo veoma aktualnim i vee se uz navijake skupine

novinske stranice se sve vie pune nasiljem. Na taj nain panju dobivaju
ekstremni navijai koji odjednom tim svojim inom postaju netko. Danas
se subkultura navijaa najee povezuje samo s nasiljem i nasilnikim
ponaanjem. Pod nasiljem se ne smatra samo fiziko, ve i simboliko te
verbalno nasilje. Naglasak se pokuava staviti na razliku izmeu ritualnog
i stvarnog nasilja. Meutim, danas nema te razlike jer vrlo brzo ritualno
nasilje prelazi u neto stvarno. Ono to bih ovdje eljela istaknuti je to da za
sve ove oblike nasilja postoji samo jedna karakteristika njihovom funkcijom
privui panju javnosti. No ono to je danas postalo zabrinjavajue je to to
sve ee neutralni gledatelji postaju rtve nasilja te na taj nain grupe
huligana potiu svoje geslo: nasilje zbog nasilja.

Nasilje je danas najpogodniji i najsigurniji nain da se postigne drutvena

vidljivost to je ono to prodaje vijest. Navijake subkulture trebale bi
doivjeti neku vrstu katarze te na taj nain transformirati opasno u
nenasilje.

Turbofolk subkultura 21. stoljea?

Turbofolk se moe objasniti na jednostavan nain: Folk je narod. Turbo
je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim

[41]
izgaranjem. Turbofolk je gorenje naroda. Turbofolk nije glazba. Turbo folk je
miljenica masa.
Turbofolk je glazbeni stil koji je nastao u Srbiji u ranim 90-im godinama.
Turbofolk je nastao iz pop-folk glazbenog stila uz velik utjecaj modernih
stilova. Turbofolk je bio plasiran kao mainstream kultura koja se odvijala
putem institucija kao to su medijske kue kue koje su pokrivali kljuni
ljudi biveg reima. Te kue su proizvodile medijske sadraje, pa tako i
zabavne sadraje. Imali su izvore prihoda koji su bili povezani s reimom,
a novac koji je ulazio u medijske tokove nije bio ist. Kada razmiljamo
o turbofolku na razini stila, to je hibridni medijski anr i glazbeni pravac.
Turbofolk je izrazito urbani fenomen urbani zato to se dogaa u gradu
i pod utjecajem je Zapada spaja hippie, rock, rave, techno glazbu sa
novokomponiranom narodnom glazbom. Turbofolk je od poetka gledan
kao subkultura dizelaa, kriminalaca, sponzorua, povratnika sa ratita.
Ova subkultura je iz kriminalnih krugova sa periferije grada prela u masovne
medije i postala mainstream.
 Hrvati su opsjednuti ovom kulturom u kulturolokom i civilizacijskom smislu
turbofolk pokretu je polo za rukom ono to ni jednom pokretu do sada
nije uspjelo. injenica je da turbofolk opstaje. Ta subkultura se namee kao
jedina i ispravna, ne tolerira nita drugaije, nita to nije turbo. Stil ivota
turbofolka je prihvaen jer je usko vezan uz turbo potroako drutvo i
kapitalizam koji je postao svakodnevnica. Kada spomenemo rije turbofolk u
glavama veine ljudi prou kriminalci, uivatelji droge i sl. No, zanimljivo je
da je njihov stil ivota toleriran u svim krugovima drutva.

Crkva se sve vie obruava na metalce i rokere, a najmanje na predstavnike

turbofolka. Turbofolk je u startu pokuao nai zajedniki jezik s Crkvom i
vlasti jer su pripadnici tog miljea znali da ih ne mogu svladati. Bolno je to su
Crkva i vlast sve to prihvatili i nasjeli na turbofolk kao na normalnu kulturu.
S druge strane sluamo svakim danom kako ljudi na vlasti i u Crkvenim

[42]
krugovima govore da je ouvanje nae kulture i jezika na glavni cilj. Pa to je
tu vie nae!?

Moje je miljenje da kultura turbofolka propagira sedam smrtnih grijeha

i kriminal kao nain ivljenja. Ovaj pokret je u posljednjih deset godina
tisuama hrvatskih graana isprao mozak, duhovno ih unitio, ispraznio,
stvorio turbo potroake lutke koje e cijeli svoj ivot sanirati posljedice iz
turbo mladosti. Turbo kultura ne priznaje prirodnu ljepotu, a o unutarnjoj da
i ne govorim. Turbofolk udara na sve, ak i na ono najbitnije na instituciju
obitelji. Sve postaje isprazno i bezvrijedno, a cijenu nema vie niti jedan
jedini ideal. Crkva sve to mirno promatra dok ova kultura svakim danom
unitava njezine temelje. Oiljci ove kulture nisu vie samo povrinski oni
su postali i ostat e duboki i bolni oiljci.
Teko mi je razumijeti one koji ovu kulturu preuzimaju kao smisao svojeg
ivota. To su rtve mode, jedne kulture, primitivizacije drutva. Nisu u
mogunosti vidjeti dalje od svog nosa i poput ovaca u stadu slijede trend
primitivizacije i balkanizacije ovog naeg jadnog, napaenog drutva.
Literatura:
Perasovi, Benjamin (2001.) Urbana plemena, sociologija subkultura u
Hrvatskoj, Zagreb: Sveuilina naklada.
Lali, Draen; Pili, Damir (2001.) Na mladima svijet zastaje, grupni intervju
s mladim splitskim delikventima, Zagreb: Znanost u depu, naklada Jesenski
I Turk.
Perasovi, Benjamin (2007.) Smrt subkultura mladih, Zagreb: Vijenac, 1.
oujka 2007.
Ivani, Tomislav (2006.) Dijagnoza due i hagioterapija, Zagreb: Teovizija

[43]
 Ivan Vuk
Moralna panika
Moralna panika je instrument kojim se pokuava ponovno utemeljiti stavove
i vrijednosti veinske, dominantne drutvene skupine koja upirui prstom
u one koji se izdvajaju iz mase eli poruiti da se tako ne smije, da su to
nosioci negativnih drutvenih promjena, da su oni protagonisti crne kronike
koju svakodnevno susreemo u medijima i priama oko nas. I onda obino
ba zbog tih razlika u stavovima, vrijednostima i obrascima ponaanja, ali i
nainu odijevanja, fizikom izgledu itd. svrstavamo se u dominantnu kulturu,
subkulture i kontrakulture.

[44]
Valjda je to neka instinktivna potreba ljudskih bia da stvari
organiziraju, etiketiraju i stavljaju u ladice kako bi pojednostavili ono to
je prekompleksno da bi to doista razumjeli. A tko razvrstava, etiketira
i razdjeljuje? Oni koji su dio dominantne skupine. Jer oni su veina i oni
uzimaju za pravo rei da su oni koji nisu pomodni i ne ive copy-paste ivot
drugaiji i zbog toga ih treba drugaije zvati. Pri tome ne mislim da je to
nuno loe jer je pomoglo u prouavanju zamrenosti ljudskih procesa.
Meutim, ako danas, u 21. stoljeu, spomenete subkulturu ili kontrakulturu,
javljaju se aluzije na neto to ne ini veinu i to je pritom pomalo udno
pa onda valjda i trunicu negativno. A sve je to posljedica socijalizacije kroz
razne komponente manipulacijskih, indirektno nametnutih ili, kako mi to
volimo rei, odgojnih metoda i instrumenata.

Upirui prstom, manipulirajui druge i iskrivljujui stvarnost, moralni

poduzetnici pokuavaju opravdati sami sebe i vlastite mane. Potom
dominantna kultura taj obrazac reproducira i s tim nastavlja ivjeti, uvjerena
da tako doista prema nekim (prirodnim) zakonima treba biti. Moralna panika
se uvijek usmjerava prema onima koji su iskau iz mase, koji su pomaknuli
granice i svojim ivotnim stilom poeli ruiti sustav koji dominantna kultura
gradi ve desetljeima s ciljem dominacije i usklaenosti drutva. Naravno,
potrebno je naglasiti da se ovdje ne radi o kakvoj teoriji zavjere koja kae
da svijetom vlada manjina koja kontrolira veinu. Svi lanovi dominantne
kulture sudionici su stvaranja tog morala koji odreuje to je ispravno, a to
ne. Ako neki pojedinci preu granice tog definiranog sustava, tada se radi
o dijelovima drutva koji se vie ne uklapaju u drutveno prihvaene norme
i na koje se gleda sa posebnom pozornou. Taj neuklopljeni dio drutva
nije nuno subkultura ili kontrakultura. U svakom sluaju, dominantna
kultura nastoji zatvoriti rupu u sustavu okrivljavajui nekoga. Problem se
esto naglo rjeava, bez dubinskog promiljanja, donoenjem kratkoronih
i povrnih mjera koje nee suzbiti uzroke nastanka takvog ponaanja nego
samo unititi njihove posljedice. Darkeri, temeri, hipiji, punkeri, navijai,
homoseksualci i hip-hoperi samo su primjeri nekih subkultura koje postoje

[45]
u drutvu, bit e ih i u budunosti. Oni su dio drutva koji je odbacio neke
drutvene norme i time se izdvojio od mase. Obino se to vidi na prvi
pogled, zahvaljujui fizikim i materijalnim obiljejima koja su drugaija i
plijene panju.
Dominantna kultura takve pojedince i skupine doivljava potencijalno
opasnima jer postoji mogunost da izazovu promjene u ustaljenom sustavu.
Stoga, preoblikovanjem i preuveliavanjem informacija te generalizacijom
stavljaju te skupine u odreene okvire, prokazujui ih ostatku veinske
kulture.
Kada su nedavno huligani na utakmici jednog poznatog zagrebakog
nogometnog kluba sudjelovali u fizikom obraunu, a potom i nemirima
koji su se proirili i izvan stadiona, mediji su istoga trenutka poeli priati
o agresivnim navijaima tog nogometnog kluba: oni su stalno u potrazi za
nasiljem, izrazito su destruktivnoga ponaanja, potencijalno su opasni za
drutvo itd. Svim su medijima bila puna usta navijaa. Ali nije bilo govora o
tome da se radilo o nekolicini huligana koji ne moraju nuno biti povezani
s navijaima. Takoer nije bilo govora da odreenu suodgovornost nosi i
 policija koja je tijekom incidenta provodila snane represivne mjere koje
nisu bile potrebne u tolikoj mjeri. Zato? Jer su policija i druge institucije dio
dominantne kulture i sustava, jednako kao i mediji. A logino je da svoj nee
napadati svoga. O navijaima je ve stvorena loa slika i pripisuju im se da
su agresivni, opasni, loi, neodgojeni, a sada ih se povezuje i s huliganima.
To se dogaa kako bi dominantna kultura stvorila paniku u drutvu koja e
rezultirati osuivanjem optuenih te reafirmacijom veinske kulture. U sluaju
navijaa, tek se ponekad, i to ne u udarnim terminima, potiho i indirektno
znalo spomenuti kako je potrebno napraviti razliku izmeu pravih navijaa
i huligana. Potom su na vidjelo izali dokazi i izjave nedunih prolaznika
koji su takoer postali rtve represije organa reda, no njima se nije davao
veliki naglasak i senzacionalistiki pristup kao onome prije. Policija je nakon
ozlijeivanja jednog njihovog djelatnika odmah zatraila proirenje ovlasti za
koritenjem represivnih sredstava, ali nije rekla ni rijei o svojim pogrekama

[46]
niti je prihvatila suodgovornost za uzroke i posljedice tih nemira.
Mladi su uvijek bili agenti promjene. Oni su takoer prvi na kojima se
odraava neka drutvena promjena te su zbog toga esto izdvojeni od
ostatka drutva. Mladi se esto prikazuju delinkventima, neodgovornima,
nasilnima, nesigurnima, bez dovoljno iskustva i jednostavno nespremnima
potivati pravila i norme drutva. esto ujemo kako mlade karakterizira
velika stopa samoubojstava, nasilja, neodgovornog seksualnog ponaanja,
delinkvencije, destrukcije, neozbiljnosti... Mladi stalno ele promjene i
nova iskustava pa pritom iskuavaju nove stvari, stvaraju nove obrasce
ponaanja i nove ivotne stilove. esto ne marei za pravila odraslih,
mladi unose promjene i izlaze iz okvira ope prihvaenih normi. Zbog toga
su savren predmet moralne panike. Tunjava u koli, pljaka maloljetnika
na tramvajskoj stanici ili samoubojstva su dogaaji koje masovni mediji
pokuavaju prikazati kao sastavi dio osobnosti adolescenata. Te dogaaje
u medijima prikazuju vie puta na razliite naine stvarajui dojam kod
promatraa da ih se dogodilo puno vie nego to je doista u stvarnosti.
Generalizacijom dovode do stvaranja stavova kod gledatelja da je cijela
populacija mladih sklona samoubojstvima, nasilju, neodgovornosti. No,
izostaje pitanje zato je dolo do toga, gdje bi se pritom mogli dublje
argumentirati razlozi koji su posredovali tim dogaajima. Razbacuje se
povrnim frazama i biranim rijeima kako bi se ponudilo objanjenje. Ali do
sri problema ne eli se prodrijeti jer bi to zahtjevalo vei angaman i resurse
za rjeavanje problema. Klasini je primjer zlostavljanje u kolama, gdje
ne samo mediji nego i cijeli obrazovno-odgojni sustav ine vrlo malo kako
bi se detaljno iskorijenio taj problem. Svi akteri tek palijativnim mjerama
pokuavaju ublaiti problem. Jedan, gotovo smijean, pokuaj rjeenja
nasilja meu mladima su napisi postavljenji na ulazima u kole s porukom
Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje.
Uvijek aktualni problem neodgovornog seksualnog ponaanja mladih, koji
se u medijima prikazuje potpuno senzacionalistiki, poput komercijalne robe
bez ikakve edukativne poruke mladima, rjeava se na jednom radionicom

[47]
i eventualno dva do tri kolska sata posveena toj temi. A vijest poput one
o 13-godinjaku iz Velike Britanije koji je postao otac prikazana je poput
pozitivne i divne roditeljske bajke iako se radilo o djetetu koje nije svjesno
niti spremno odgajati dijete.
Stvaranje moralne panike moemo naizgled promatrati kao instrument
obrane slabih koji se boje za odranje vlastitog sustava vrijednosti. Meutim,
radi se o dominantnoj i veinskoj drutvenoj skupini koja, ini se, sve vie
cijeni povrne osobine individualaca. Trebamo pokazati da drukije nije
nuno negativno, da promjene ne moraju biti bolne i da cijelokupno drutvo
mora teiti prihvaanju razliitosti. To je preduvjet za zdravo drutvo koje
moe napredovati na dobrim temeljima.

Literatura:
Perasovi, Benjamin (2001.) Urbana plemena, sociologija subkultura u
Hrvatskoj, Zagreb: Sveuilina naklada.
www.index.hr | www.dnevnik.hr | www.net.hr
http://en.wikipedia.org/wiki/Moral_panic
[OBRAZOVANJE
MLADIH]

Standardi
kolarine

Subvencije
Stipendije

Europska dimenzija
Europski identitet

Europsko graanstvo

Visoko obrazovanje

Mentalno zdravlje

Studentska savjetovalita
 Natalija Luki
kolarine ine manji dio
studentskog standarda
U posljednjem desetljeu postoji globalni trend poveanja studentske
populacije, koji dravna sredstva za visoko obrazovanje ini sve manjima te se
javlja potreba za novim nainima financiranja. Rjeenje problema se nalazi u
osiguravanju sredstava iz privatnih izvora to izlae visokokolske ustanove
djelovanju trita. U vrijeme dok se vode rasprave o najboljim modelima
financiranja javnog visokog kolstva ostaje dobro poznata injenica kako je

[50]
visoko obrazovanje bilo (i ostalo) skupo, to moe na vie naina utjecati na
participaciju u visokom obrazovanju. No u nizu trokova koji prate studiranje,
kolarine predstavljaju manji dio. Kroz ovaj tekst u nastojati dati pregled
studentskog standarda iz perspektive studenta. Potrebno je postaviti pitanje
kakvi su ivotni uvjeti studenata, sustav i dostupnost stipendija, kvaliteta
subvencioniranih usluga. Sve navedeno ini studentski standard i povezano je
sa (ne)kvalitetom studiranja.

Kako je hendikep uslijed neposjedovanja fakultetske diplome sve vie

prepoznat, u posljednjem desetljeu javlja se trend poveanja broja mladih
sa visokim obrazovanjem. Tako je u periodu izmeu 1990. i 2005. godine
ukupna studentska populacija poveana za 82%. Do porasta je osobito
dolo u podruju drutvenih znanosti i to meu studentima koji djelomino
plaaju kolarinu. U isto vrijeme broj studenata ije su kolarine u potpunosti
pokrivene javnim financiranjem kolstva se smanjio (Babi, Matkovi 2006:
1). Proces komercijalizacije i omasovljivanja obrazovanja naglasio je otprije
poznate injenice: visoko obrazovanje je skupo i nemaju svi jednake anse za
participaciju. Prethodne dvije godine kao studentica sociologije nala sam
se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu okruena transparentima: Imamo
pravo na besplatno obrazovanje, EU-tanazija obrazovanja, Obrazovanje
pravo a ne privilegija. To je bio poetak studentskih prosvjeda i blokade
Sveuilita sa zahtjevom za besplatnim (javno financiranim) visokim
kolstvom. U fokusu se naao zahtjev za ukidanjem kolarina, ali se pitanje
studentskoga standarda nije uspijevalo probiti u prvi plan. U nastavku
teksta u iznijeti pregled studentskog standarda kako bih pokazala da su se
kolarine, koje predstavljaju manji dio trokova studentskog ivota, nale u
fokusu interesa, dok pitanje cjelokupnog studentskog standarda u Hrvatskoj
ostaje u pozadini rasprava o visokom obrazovanju.

U Bolonjskoj deklaraciji istaknuta je socijalna dimenzija koja podrazumijeva

mjere koje poduzimaju vlade kako bi pomogle studentima, osobito onima iz
socijalno ugroenih skupina, financijski i ekonomski, te im omoguile usluge

[51]
savjetovanja sa ciljem proirenja pristupa visokom obrazovanju (Puzi,
Doolan, Dolenec 2006: 245). Iako nejasno definirana, socijalna dimenzija
prije svega istie financijsko optereenje studenata zapostavljajui time
nematerijalne prepreke (Puzi, Doolan, Dolenec 2006). Pierre Bourdieu
smatra da za uspjeh u obrazovanju nisu dovoljni samo ekonomski resursi,
odnosno ekonomski kapital, ve da uenici takoer moraju raspolagati i
odreenim kulturnim predispozicijama, koje naziva kulturnim kapitalom.
No ukoliko se fokusiramo samo na financijske trokove, potrebno je postaviti
pitanje kakav je cjelokupni studentski standard u Hrvatskoj te koje su stvarne
mogunost uspjenog zavravanja fakulteta za studente iz deprivilegiranih
drutvenih skupina?

Izravni trokovi studiranja

Iako su kolarine bitna tema u kontekstu komercijalizacije visokog kolstva,
za stvarnu mogunost pristupa visokom obrazovanju i za uspjeno
zavravanje fakulteta bitniji je cjelokupan studentski standard koji bi se
trebao nai u fokusu rasprava. U sustavu kolarina na sveuilitima u
 Hrvatskoj razlikuju se redoviti studenti koji studiraju uz plaanje i studenti
koji su financirani potporama Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta.
Ti su studenti osloboeni plaanja kolarine. Razliiti fakulteti naplauju
razliite iznose kolarina. U akademskoj godini 2007./2008. prosjena je
godinja kolarina (subvencija) po studentu Sveuilita iznosila 6.855 kuna
(Filipi 2009: 5). No ukoliko su upisali fakultet uz potporu MZO-a, svi
studenti regularno plaaju trokove koji su dio procesa studiranja i ne mogu
se nikako zaobii. Za poetak to su administrativni trokovi koji ukljuuju
upisnine, naknade za studentske obrasce, obranu diplomskog rada,
seminarske radove.

Izravni trokovi studija se ne odnose samo na kolarine i administrativne

trokove, nego i na knjige, pribor te druge radne materijale. Loe
opremljena knjinica, nepostojanje ili nemogunost pristupa relevantnim

[52]
studijskim materijalima iziskuje financijska sredstva koja su neravnomjerno
rasporeena meu studentima, a ovise i o fakultetu koji pohaaju (Doolan
McPhil 2009: 5). Ovaj problem izdataka posebno je izraen na fakultetima
na kojima odreeni profesori od studenata oekuju kupovanje zadane
literature (dotinog profesora) te na fakultetima na kojima studenti koriste
skupe materijale. Uzimajui u obzir sve to ini izravne trokove studiranja
(kolarine, administrativni trokovi, trokovi materijala i literature) iznos
moe znatno porasti. To predstavlja prepreku prvenstveno studentima
nieg socioekonomskog statusa koji se ne mogu osloniti na financijsku
potporu obitelji. Istraivanja (Matkovi, Tomi, Vehovec, 2010) ukazuju
na injenicu da su anse za zavravanje studija prije svega vezane uz
socioekonomski status studenata. Zavrnost je posebno loija kod studenata
iz nieg socioekonomskog stratuma koji ne plaaju kolarinu, to sugerira
da postojei instrumenti financijske pomoi za neakademske trokove nisu
dostatni ovoj skupini.
Indirektni trokovi studiranja
Iako ivotni (indirektni) trokovi ine najvei dio trokova studiranja,
posebno za studente koji dolaze iz nesveuilinih gradova, rijetko su u fokusu
rasprava o visokom obrazovanju. Bitno je istaknuti kako u Hrvatskoj ne
postoje sustavna istraivanja kvalitete ivota studenata i realnih trokova
studiranja (Farell 2009: 3) to samo upuuje na to da se mnogo toga nije
uzimalo u obzir pri osmiljavanju politike javnog obrazovanja. No u Institutu
za obrazovanje izraunali su da ivotni trokovi iznose daleko vie od
godinjih kolarina te se istie da studenti koji ne dolaze iz sveuilinih
gradova trebaju godinje prosjeno osigurati izmeu 14.000 kn ako ive u
domu i 30.000 kn ako unajmljuju stan, a to je oko 50 posto studenata koji
studiraju u drugom gradu, bez osobnih trokova, kompjutora, odjee i
telefona. Za 18% kuanstava trokovi studiranja su previsoki u odnosu na
njihov dohodak (Farell 2009: 3).

Studentica Nea Tanovi tvrdi da ivotni trokovi predstavljaju jedan od

kljunih problema studenata slabijeg socio-ekonomskog statusa, bez
dostatne obiteljske, financijske ili sline potpore. Istiui svoj vlastiti primjer
[53]
smatra da studenti koji i/ili: a) svakodnevno putuju na predavanja u Zagreb,
b) ne stanuju s roditeljima u gradu/mjestu iz kojega dolaze i roditelji im
nisu u mogunosti financijski pomagati, c) ne ive u studentskom domu i d)
dijele stambene trokove s drugim studentima u Zagrebu, imaju mjeseni
troak od minimalno 3.550 kn... zbog ega moraju honorarno raditi kako bi
podmirili ivotne trokove (Tanovi 2009: 4).

Mehanizmi podmirivanja trokova ivota

Nekoliko je mehanizama koji bi studentima trebali pomoi pri podmirivanju
trokova ivota: stipendije i krediti, subvencije te financijska potpora
obitelji (to je sluaj kod veine studenata). No u praksi do izraaja dolaze
brojni nedostaci sustava financijske potpore. Tako u dananjem sustavu
stipendiranja imamo socijalno neosjetljive stipendije (stipendije se smatraju
 samo dodatkom na ve postojeu obiteljsku financijsku potporu) i sluajeve
multipliciranja stipendija. Farell istie da u podruju stipendiranja imamo
situaciju u kojoj na preko 130.000 hrvatskih studenata ide samo 10.000
dravnih stipendija, a od kojih se oko 70% dodjeljuje na temelju kriterija
izvrsnosti (rezultati na prijemnim ispitima ili prosjek ocjena), a tek 30% na
temelju potrebe (na osnovi prihoda obitelji) (Farell 2009: 3). Takav oblik
stipendiranja opet pogoduje studentima iz privilegiranih obitelji budui da
oni ee posjeduju vei kulturni kapital i stoga imaju i bolje ocjene.

Sadanji sustav stipendiranja stipendije smatra samo dodatkom na ve

postojeu obiteljsku potporu. Stipendija je esto nia u siromanijim
upanijama i gradovima pa moe iznositi od 500 do 800 kn (esto se isplauju
i retrogradno) to nije dostatno za podmirenje realnih trokova ivota.
Ukoliko student ostvari pravo na jednu stipendiju koja pokriva samo

[54]
dio trokova, ne smije primati niti jednu drugu stipendiju ili slian oblik
financijske potpore u svrhu potpunog pokria direktnih i indirektnih
trokova (Tanovi 2009). No u praksi to pravilo ne funkcionira pa je mogue
da jedan student prima vie stipendija (gradsku, dravnu, komercijalnu),
dok drugi ne dobivaju nita. Sustav alternativnih oblika potpora, mjesenih
ili jednokratnih (tzv. one-off grants), kao ni sustav punih stipendija koje bi
trebale dodjeljivati visoka uilita i fakulteti nije razvijen.

Sljedei mehanizam na koji se studenti mogu osloniti su krediti. No u

Hrvatskoj ne postoji razvijen sustav niti kultura uzimanja zajmova za
obrazovne potrebe te je relativno mali broj stipendija. Stoga je mogunost
studiranja uvelike odreena ekonomskim statusom obitelji (Doolan
McPhill 2009). Subvencije su jo jedan mehanizam financijske potpore. No
formalno postojanje subvencioniranja studentskog smjetaja, prijevoza ili
hrane ne podrazumijeva i kvalitetu subvencioniranih usluga. Iako kvaliteta
subvencioniranih usluga zahtijeva zasebnu raspravu, treba istaknuti kako se
subvencije koje formalno postoje nisu uvijek u mogunosti i realizirati. Dobar
primjer predstavlja subvencioniranje stanarine, no pojedini najmodavci ne
ele sklapati ugovore sa studentima ime ih dovode u situaciju da ne mogu
iskoristite taj oblik subvencije (Filipi 2009: 5).

Sve navedeno daje uvid u studentski standard i pokazuje da trokovi

studiranja mogu biti prilino visoki ne samo za studente nieg socio-
imovinskog statusa ve i za obitelji u kojima studira vie lanova. Veina
studenata u Hrvatskoj stoga bi trebali prije svega biti zahvalna roditeljima
budui da je mogunost studiranja uveliko odreena ekonomskim statusom
i potporom obitelji. Za manje privilegirane skupine nije pokazana osjetljivost
i potpora u politici javnog obrazovanja. Studentski standard zasluuje
vano mjesto u raspravama o visokom obrazovanju jer moe stvoriti
barijere zavretku studija ili mogunosti studiranja uope. No studentski
standard povezan je i s kvalitetom studiranja, mogunostima za akademsku

[55]
mobilnost te usvajanjam znanja i kompetencija koje kao studenti stjeemo, a
s kojima emo se nai na hrvatskom i europskom tritu rada.

Na kraju je bitno istaknuti da iako financijske potpore mogu pomoi

reducirati barijere za ukljuivanje u visoko obrazovanje, ne mogu osigurati
prevladavanje nejednakosti ansi za one iz manje privilegiranih drutvenih
skupina budui se pokazalo da zbog brojnih nematerijalnih faktora, upravo
oni esto gube ansu za sudjelovanje u visokom obrazovanju znatno prije
realne mogunosti upisa na studij (Kova 2005: 41).

Literatura:
Babi, Z., Matkovi, T., oi, V. (2006.) Strukturne promjene visokog
obrazovanja i ishodi na tritu rada, Zagreb: Privredna kretanja i ekonomska
politika.
Doolan, K., Matkovi, T. (2008.) Koga nema? O (ne)jednakim mogunostima
u utrci za akademskim kvalifikacijama u Hrvatskoj
 URL: http://www.iro.hr/hr/javne-politike-visokog-obrazovanja/kolumna/
koga-nema-o-nejednakim-mogucnostima-u-utrci-za-akademskim-
kvalifikacijama-u-hrvatskoj/ (17.5.2010.).
Doolan MPhil K. (2009.) Socijalno neosjetljive prakse primjeri iz hrvatskog
visokogobrazovanja URL:http://www.iro.hr/userdocs/File/pno_kolumna/
Socijalno_neosjetljive_prakse.pdf (14.5.2010.).
Doolan, K., Dolenec, D., Puzi, S. (2006). Socijalna dimenzija Bolonjskog
procesa i (ne) jednakost ansi za visoko obrazovanje: neka hrvatska
iskustva, Sociologija sela.
Filipi, P. (2009.) Makroekonomija gubljenja statusa redovitog studenta ili
fiskalne posljedice (ne)poloenog ispita, Financijska teorija i praksa.
Farnell T. (2009.) Osigurava li besplatno obrazovanje jednak pristup
obrazovanju? Kolumna javne politike visokog obrazovanja.
URL: http://www.iro.hr/userdocs/File/pno_kolumna/IRO_besplatno%20

[56]
obrazovanje.pdf (15.5.2010).
Kova, V. (2005.) Zbornik radova Stipendije.info Uloga stipendija
u poveanju akademske mobilnosti: Prema analizi eljenih dimenzija
akademske mobilnosti i demokratizacije visokog obrazovanja, Zagreb:
Studentski informacijski centar.
Matkovi, T., Tomi, I., Vehovec, M. (2010.) Efikasnost nasuprot dostupnosti?
O povezanosti trokova i ishoda studiranja u Hrvatskoj, Revija za socijalnu
politiku.
Tanovi, N. (2009.) Studij i socio-ekonomski status. Kolumna javne politike
visokog obrazovanja.
URL: http://www.iro.hr/hr/javne-politike-visokog-obrazovanja/kolumna/
studij-i-socioekonomski-status/ (1.6.2010.).
Monika Rajkovi
Europska dimenzija u
obrazovanju sadraj,
vrijednosti
Prema istraivanju o mladima u kontekstu EU vie od 50% mladih i starijih
je nedovoljno informirano o novoj Europi (pod im podrazumijevam pojam
Europe kao prostora koji odreuju drave lanice Europske unije) (Iliin 2005).
Glavni cilj Europske unije jest uspostavljanje mira, napretka i stabilnosti

[57]
(Fontaine 2006: 5), odnosno stvaranje drutva utemeljenog na ljudskim
pravima i temeljnim slobodama graana. Od davne povijesti, kada god
elimo mijenjati duboko ukorijenjene stavove drutva, kreemo od mladih,
dakle, instrument koji odabiremo za te promjene je obrazovanje. Tako se i
vizija Europske unije nastoji utjeloviti kroz uvoenje europske dimenzije u
obrazovanje. U radu se dotiem toga to podrazumijeva uvoenje europske
dimenzije u obrazovanje, kako se to moe ostvariti te koji su zapravo razlozi
njezinoga uvoenja u podruje kolstva. Takoer, govorim o pojmovima
europskog identiteta i europskog graanstva, koji nastaju kao posljedica
uvoenja europske dimenzije u obrazovanje.

Kada sam se u petom razredu osnovne kole prvi puta susrela sa pojmom
Europe, ona je bez razmiljanja podrazumijevala jedan od sedam
kontinenata svijeta ije granice odreuju Atlantski ocean na zapadu,
Sjeverno more na sjeveru, gorje Ural na istoku, Kaspijsko jezero, Kavkaz i
Crno more na jugoistoku te Sredozemno more na jugu. Danas, kada netko
spomene Europu, sve je ee potrebno i popratno objanjenje govorimo
li o prostoru koji se protee od 930 zapadne do 685 istone zemljopisne
 duine i od 7111 sjeverne do 36 june zemljopisne irine ili o EU(ropi),
uniji 27 zemalja lanica koje karakterizira jedinstveno trite, ekonomska
i monetarna unija te zajednika vanjska i unutarnja politika. Bili mi
eurooptimisti ili europesimisti, moramo priznati da je Europska unija postala
naa svakodnevnica, a o svemu to nas okruuju u tolikoj mjeri trebali bismo
neto znati.

Prema istraivanju o mladima u kontekstu EU vie od 50% mladih i starijih

je nedovoljno informirano o toj novoj Europi (Iliin 2005). Nakon ovog
podatka zapitam se o relevantnosti svih ostalih podataka dobivenih u
navedenom istraivanju, jer koliko uope mogu ti mladi rei o pozitivnom ili
negativnom stavu ulaska Hrvatske u EU, ako ne znaju ni osnovne podatke
o njezinim ciljevima, institucijama ili njezinoj politici. Nezainteresiranost
veine mladih za problematiku Europske unije dobro je poznata, a ne

[58]
trebamo ni spominjati este podatke o tome kako se veliki broj mladih i
starijih ne osjea Europljaninom, dok svoj nacionalni identitet istiu i
naglaavaju odjeom, pjesmama ili crteima po tijelu kad god i gdje god to
stignu.

Glavni cilj Europske unije je uspostavljanje mira, napretka i stabilnosti

(Fontaine 2006: 5), te se na podruju ujedinjenih zemalja eli postii da
graani njeguju jednake vrijednosti koje ukljuuju vjerovanje u ljudska
prava, socijalnu solidarnost, slobodu poduzetnitva, potenu podjelu
plodova gospodarskog rasta, pravo na zatien okoli, potovanje kulturnih,
jezinih i vjerskih razliitosti te skladan spoj tradicije i napretka (Fontaine
2005: 7). Ne razmiljajui o tome da li su spomenuti ciljevi samo politika
ili stvarne vizije, mislim da nema osobe koja bi rekla da ne eli uspostaviti
ovakvo drutvo drutvo mira, tolerancije i potivanja ljudskih prava. Od
davne povijesti, kada god elimo mijenjati duboko ukorijenjene stavove
drutva, kreemo od mladih, dakle, instrument koji odabiremo za te
promjene je obrazovanje. Tako se i vizija Europske unije, koja nastaje kao
odgovor na grozote svjetskoga rata, da se pojedinci u Europi osjeaju kao
Europljani i kao takvi zajedniki djeluju za dobrobit itave Europe, nastoji
utjeloviti kroz uvoenje europske dimenzije u obrazovanje. 1988. godine
je donesena Odluka o uvoenju europske dimenzije u obrazovanje koja
sadri 4 osnovna cilja: jaanje osjeaja europskog identiteta kod mladih ljudi,
priprema mladih ljudi da zauzmu udio u ekonomskom i drutvenom razvoju
EU, upozoriti mlade na prednosti koje EU nosi te na izazove koje ukljuuje
i poboljati znanje mladih o EU i zemljama lanicama te osvijestiti vanost
suradnje izmeu zemalja lanica i ostalih drava svijeta (Diggins 1997).

Europska dimenzija u obrazovanju, neovisno o kojem autoru govorimo, uvijek

e ukljuivati pojam europskog identiteta. No to je to europski identitet?
to mi to zapravo elimo stvoriti kod mladih ljudi? Convery&Kerr (2005:
23) europski identitet definiraju kao temeljna potreba da pojedinci djeluju

[59]
svrhovito kao graani Europske unije. Beernaert (1998) navodi tri dimenzije
aktivnog (europskog) graanstva afektivna, kognitivna i pragmatina
dimenzija. Ja smatram da je europski identitet upravo ta afektivna dimenzija,
neto osobno to nas ini djelom jedne cjeline i zbog ega se osjeamo kao da
smo i mi dio te velike Europe. No prihvaanje europskog identiteta teko se
postie i malen broj ljudi se osjea Europljanima. Jedan od glavnih razloga
je strah od gubitka nacionalnog identiteta. Da li je to zaista tako? Ja smatram
da nije. Nacionalni identitet i europski identitet nisu kontradiktorni, ve
mogu biti komplementarni i meusobno se nadopunjavati. Sama EU temelji
se na tome da je razliitost naroda najvee bogatstvo Europe i mnotvo
razliitih kultura je ono to joj daje njezinu ar i ljepotu. Moglo bi se rei da
sve zemlje Europe grade svoje temelje na jednakim vrijednostima i ba bi
te vrijednosti, po mom miljenju, trebale biti temelj europskog identiteta i
djelovanja Europljana. Takoer, formiranje europskog graanstva znailo bi i
razbijanje stereotipa i predrasuda o pojedinim narodima, to bi samo po sebi
trebalo smanjiti rasizam i ksenofobiju, a poveati toleranciju meu graanima
razliitih drava.
 Ukoliko se sloimo da formiranje europskog identiteta samo po sebi nije
neto negativno i loe i ne znai ruenje tradicionalnih vrijednosti i brisanje
nacionalnih simbola, ve neto dobro ime elimo formirati mlade ljude kao
aktivne graane demokratskog drutva temeljenog na ljudskim pravima,
postavljamo si pitanje kako formirati europski identitet kod mladog ovjeka.
Diggins (1997) navodi tri stupnja kroz koja se promie europska dimenzija
u obrazovanju (a time i formira europski identitet). To su: informiranost o
Europi, izgradnja odnosa, te razvoj osjeaja odgovornosti spram Europe.
Sloila bih se sa stupnjevima koje Diggins spominje i mislim da bi ba te
faktore trebala sadravati europska dimenzija u obrazovanju.

Informiranost o Europi povijesna i geografska dimenzija (razvoj EU,

informacije o kulturi i umjetnosti...) je dimenzija koja se po mome miljenju
najlake ostvaruje i moe se integrirati u svaku kolu kroz razliite predmete

[60]
(povijest, geografija, likovna umjetnost, glazbena umjetnost) i kroz razliite
nastavne metode u kojima se potie aktivnost uenika. Stjecanje znanja
o drugim kulturama pomae nam da shvatimo razliitosti kao neto to
Europi daje bogatstvo. Jedan od naina uenja o drugim kulturama daje
nam Michael, nastavnik o kome piu Convery&Kerr (2005: 30). Michael je
naao nain da informira uenike o drugim europskim dravama tako da
ih je zamolio da nacrtaju stvar s kojom se susreu u svakodnevnom ivotu,
a dolazi iz neke druge europske zemlje (BMW iz Njemake, pizza iz Italije,
itd.). Mislim da je ovo izvrsna metoda rada koja se moe primijeniti na
svim stupnjevima obrazovanja, od predkolskoga do srednjokolskoga.
Smatram da na taj nain pokazujemo uenicima meusobnu isprepletenost i
meuovisnost kultura razliitih naroda.

Sljedei stupanj koji Diggins (1997) navodi jest uspostavljanje odnosa.

Convery&Kerr (2005) su u svom istraivanju ustanovile da pozitivne
stavove o EU imaju oni studenti koji su boravili (poslovno, obrazovno ili
samo turistiki) u drugim dravama Europe i koji govore vie stranih jezika.
Smatram da je stoga zadatak kole koja promie europsku dimenziju
da stvori uvjete i mogunosti za interkulturne kontakte, podupire razne
programe razmjene uenika te, ukoliko je mogue, stvara ponude za
posjete kolama u susjednim dravama. Takoer, nuno je uvoenje
uenja stranih jezika, kao i vea ponuda raznolikih jezika u obliku izbornih
predmeta (panjolski, talijanski, ruski, portugalski). Ukoliko mladim
ljudima prezentiramo EU kao mogunost novih poslovnih ansi i obrazovnih
noviteta, moramo ih i pripremiti za vanjski svijet. Zbog toga smatram da
je potrebno uiti engleski jezik od najranije dobi, jer u vie od 90% kola u
Europi on se navodi kao prvi strani jezik. Za uspostavljanje odnosa i poticanje
mobilnosti nuno je komunicirati, a poznavanje engleskog jezika je danas
neophodno kako bi se ta komunikacija, a tako i prednosti Europske unije,
mogle ostvariti. Upravo iz tog razloga smatram da se ne bi smjelo desiti,
kao to se desilo u mom primjeru 2002. godine, da se u drugom razredu

[61]
gimnazije 16 od 32 uenika nikada nije srelo sa engleskim jezikom. Ukoliko
elimo postati dio Europe i ireg svijeta, moramo obrazovati pojedince
koji e moi svojom opom kulturom i komunikacijskim sposobnostima
sudjelovati u njemu. Kao treu dimenziju Diggins spominje razvoj osjeaja
odgovornosti spram Europe, to bi ukljuivalo i sam europski identitet, kao
najvii stupanj koji pojedinac moe postii.

Na koje naine moemo integrirati europsku dimenziju u obrazovanje?

Postoje etiri glavna naina integracije: kroz pojedine predmete (povijest,
zemljopis, glazbenu kulturu, likovnu kulturu), interdisciplinarno (putem
kontakta sa drugim kolama) te kroz kratke specijalizirane aktivnosti
(natjecanja, posjeti inozemstvu, itd.). Ono to smatram dobrim nainom
uenja o Europi jest projektna nastava. Na poetku godine Europska unija
postavi se kao naziv projekta na kome se radi cijelu godinu. Razliiti razredi
imaju razliite zadatke kojima se bave ovisno o stupnju znanja i starosti te
zajedniki ue o razliitim aspektima Europske unije kroz razliite predmete.
Nakon to putem radova, seminara, posjeta, pretraivanja i ostalih oblika
 stjecanja informacija naue o Europskoj uniji (i time zadovolje kognitivnu
razinu europske dimenzije u obrazovanju), mogue je organizirati debate i
rasprave na kojima bi se raspravljalo o pozitivnim i negativnim utjecajima
Europske unije te se dala mogunost da svatko izrazi svoje (argumentirano)
miljenje o pristupanju Hrvatske toj zajednici.

Zato bi poticali formiranje europskog identiteta? Zato bi eljeli kod

mladih razviti osjeaj europskog graanstva? Smatram da uvoenjem
europske dimenzije u obrazovanje pripremamo mlade ljude za ivot u
demokratskom drutvu. Smatram da europska dimenzija u obrazovanju
nuno sadri i obrazovanje za ljudska prava, interkulturalno obrazovanje,
obrazovanje za mir i nenasilno rjeavanje sukoba te obrazovanje protiv
rasizma, nesnoljivosti i ksenofobije. Jer upoznavanjem drugih kultura
razbijamo predrasude, stvaranjem novih odnosa i upoznavanjem ljudi

[62]
koji drugaije ive uviamo iste kao osobe i potujemo njihov nain ivota
kao jednako vrijedan. Uvoenjem europske dimenzije u obrazovanje
elimo formirati europsko graanstvo koje e biti emancipirano (potivati
dostojanstva osobe), socijalno (boriti se protiv iskljuenosti), egalitarno
(prihvaati jednakost kao drutvenu vrijednost), interkulturalno (prihvaati
pluralne perspektive), te ekoloko (zatiti okoli kao preduvjet drutvenog
blagostanja) graanstvo (Spaji-Vrka 2004), a tko moe rei da ne eli takvo
drutvo? Drutvo koje se temelji na kulturi mira, na toleranciji i potivanju
ljudskih prava i temeljnih sloboda svih, bez diskriminacije, bez nasilja i
sukoba. Zbog toga smatram da bi svaka kola, vrti te svaka odgojno-
obrazovna institucija trebala uvesti europsku dimenziju u svoj rad i nastojati
stvoriti mlade ljude koji e zaivjeti viziju Victora Hugoa iz 1849. godine:
Doi e dan kada e svi narodi ovoga kontinenta, a da pritom ne izgube
svoja razlikovna obiljeja ni slavnu osobnost, ujediniti u vii oblik zajednitva
i stvoriti europsko bratstvo. Doi e dan kada e trita otvorena za ideje
predstavljati jedinu bojinicu. Doi e dan kada e glasovi s birakih mjesta
zamijeniti metke i bombe.
Literatura:
Beernaert, Y. (1998) The European Dimension in Education.
Convery, A., Kerr, K. (2006) Exploring the European Dimension in Education,
European Education, 37 (4), 22-34.
Fontaine, P. (2006.) Europa u 12 lekcija, Luksemburg: Ured za slubene
publikacije Europskih zajednica.
Iliin, V. (ur.) (2005.) Mladi Hrvatske i europska integracija. Zagreb: Institut za
drutvena istraivanja.
Spaji-Vrka, V. i suradnici (2004.) Pouavati prava i slobode. Zagreb:
Istraivako-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko graanstvo.
http://www.bbs-europe.org/Content3/images/stories/publications/
engelse%20vertaling%20eindrapport%20vocational%20education.doc
http://www.eduvinet.de/eduvinet/irl007.htm

[63]
 Ivana Begi
A to kada nisko padne,
tko visoko leti? Analiza
problema odustajanja od
studija uz razmatranje
vanosti studentskih
savjetovalita
[64] U svakoj generaciji na studiranje se odluuje respektabilan broj buduih
studenata. Ovisno o procjeni, trenutno studij upisuje najmanje 50,8%, a
najvie 76,9% generacije (Matkovi 2009). Kada se usporede sa osobama
koji su zavrili samo osnovnu ili srednju kolu, osobe koje uspjeno zavre
visoko obrazovanje u prosjeku rade na bolje plaenim poslovima, imaju
dulje karijere, niu stopu nezaposlenosti i zapoljiviji su od ostale populacije
(Babi, Matkovi i oi 2006). No prijelaz iz srednje kole na fakultet ne
obiljeava samo promijenjen nain uenja, poduavanja, rada i stila ivota
on obuhvaa i dodatne stresore koji do tada nisu bili prisutni, nove ivotne
izazove i probleme za koje najee nismo pripremani u procesu borbe za
eljeni fakultet. Budui da jedan od vidova pomoi studentima i studenticama
moe biti pruanje psihosocijalne podrke kroz njihovo razdoblje studiranja,
u radu analiziram i trenutno stanje sa studentskim savjetovalitima
na zagrebakom sveuilitu te dajem preporuku za daljnji rad na toj
problematici.
Nakon srednje kole najee odabiremo jedan od dva mogua puta: odlazak
na trite rada ili odlazak na fakultet. Oba smjera nose svoje otegotne, ali
i olakavajue okolnosti; oba smjera su nova stepenica u svijet odraslih i ni
jedan odabir sam po sebi ne garantira sigurnost i samostalnost.

U svakoj generaciji se na studiranje odluuje respektabilan broj buduih

studenata, Ovisno o procjeni, trenutno studij upisuje najmanje 50,8%, a
najvie 76,9% generacije. Prema podacima autora Babi, Matkovi i oi iz
istraivanja 2006. godine, kada se usporede sa osobama koji su zavrili samo
osnovnu ili srednju kolu, osobe koje uspjeno zavre visoko obrazovanje
u prosjeku rade na bolje plaenim poslovima, imaju dulje karijere, niu
stopu nezaposlenosti, i zapoljiviji su od ostale populacije3. Autori takoer
spominju kako unato boljoj zapoljivosti te populacije u odnosu na nie
razine obrazovanja, visoko obrazovanje nije garancija da e prijelaz na trite

[65]
rada tei glatko. Kao to sam ve spomenula, broj srednjokolaca upisanih
na fakultete varira izmeu 50 i 70%. Meutim, sam opstanak na fakultetu
prati visoka stopa odustajanja od studiranja. Samo radi ilustracije problema,
u razdoblju od 2001. do 2006. godine, u zadanome roku i bez ponavljanja
godina, studij je zavrilo oko 15 posto studenata i studentica. Ukupna
prolaznost na studijima se kree oko 55%. Babi i sur. (2006) takoer navode
problem nedostatka metodologije praenja broja studenata koji su odustali
od studija ili ga nisu zavrili, budui da pravo studenata koji su prekinuli studij
da se vrate na njega bez ponovnog upis, iako rijetko koriteno, i formalno ini
problematinim jednoznano odreenje studenta koji je odustao od studija
(Babi, Matkovi i oi 2006). I dalje ostaje misterija gdje se gubi oko 40%
studenata u procesu visokog kolovanja?

Smatram da je pitanje puno ire od esto spominjanih razloga i uzroka

niske prolaznosti na studiju socioekonomskog statusa roditelja i/ili
3
Babi, Z., Matkovi, T. i oi, V. (2006.) Strukturne promjene visokog obrazovanja i
ishodi na tritu rada. Privredna kretanja i ekonomska politika.108, str. 28-65.
 obrazovanja roditelja te drugih poznatih socioekonomskih faktora. U UNDP-
ovom4 istraivanju obrazovnih i radnih karijera mladih, kao glavne razloge
odustajanja od studija mladi navode elju za radom (37,6%) te gubitak
motivacije i umor od uenja (37,5%). Sljedei razlozi odustajanja su uvjerenja
da student/ica nee uspjeti u tom podruju rada (8%), nunost nalaenja posla
(7,8%), obiteljski razlozi (7,6%) te ostali ekonomski ili poslovni razlozi (7,6%),
dok je 4,1% studenata navelo zdravstvene probleme.5 Ovakvi nalazi ostavljaju
prostor za daljnja istraivanja u tom podruju, budui da je gubitak motivacije
vaan i kompleksan problem koji nije nerjeiv, ali zahtjeva profesionalan
pristup i mogunost traenja i dobivanja podrke. S druge strane, bivi/e
studenti/ice navode i zdravstvene probleme kao jedan od razloga odustajanja
od studija no iz rezultata istraivanja nije jasno jesu li u te probleme ukljueni i
problemi mentalnog zdravlja, to bi sigurno bilo bitno dodatno istraiti.

[66]
Autori poglavlja o mladima i edukaciji u World Youth Report-u6 smatraju da
se u kontekstu mainstreama, tj. glavnim tokovima modernih drutava,
problematika mladih treba ravnopravno raspravljati kao i npr. rodna
problematika. Madi su osjetljiva skupina i trebaju se kao skupina i zasebno
promatrati, budui da to razdoblje u dananje vrijeme nosi i niz rizinih
faktora i ponaanja te je potreban poseban pristup i podrka. to se tie
prelaska mladih iz razdoblja djetinjstva u odraslu dob, uglavnom je ta
tranzicija prepoznata i tretirana kroz domenu kolovanja i osposobljavanja
za trita rada. No dogaa se da takav nain promatranja osjetljivog prijelaza
iz adolescencije u odraslu dob zapravo i ne odgovara holistikom pristupu
razumijevanju ivota sa stajalita mladih (UN 2003).
4
Educational and employment careers of youth in Croatia (2009). Puls report for
United Nations Development Program. Preuzeto sa http://www.undp.hr/upload/
file/225/112704/FILENAME/Educational_and_working_careers_of_youth_in_Croatia.
eng.pdf
5
Napomena: u pitanjima je bilo mogue odabrati viestruke odgovore.
6
UN (2003.) World Youth Report: Youth education. Str. 27-53. Preuzeto sa http://www.
un.org/esa/socdev/unyin/documents/ch01.pdf
Osim produljenja razdoblja ekanja na ulazak na trite rada, grijanja
stolica, mukotrpnog rada, kao i beneficija studentskog ivota, to vrijeme
nosi i svoje manje poeljne strane. Prijelaz iz srednje kole na fakultet ne
obiljeava samo promijenjen nain uenja, poduavanja, rada i stila ivota
ono obuhvaa i dodatne stresore koji do tada nisu bili prisutni, nove
ivotne izazove i probleme za koje najee nismo pripremani u procesu
borbe za eljeni fakultet. Odreeni broj mladih putuje na studij od svoje
kue, no velik se broj mladih seli u druge gradove na studij, dalje od bliske
podrke obitelji i prijatelja. Uz odreeni pritisak i uglavnom visoka oekivanja
od strane blinjih, postoji prirodan pogled na to razdoblje odvajanja od
obitelji, kao na razdoblje osamostaljenja i odrastanja, ime na neki nain
prebacujemo dotadanju odgovornost kole u odgoju i obrazovanju na
fakultete. No realno gledajui, fakulteti najee nemaju odgojnu funkciju jer
se pretpostavlja da su studenti i studentice ve dovoljno zreli/e, odgovorni/e

[67]
i kritiki raspoloeni/e te da je taj dio procesa razvoja i stasanja rijeen.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta7 definira visoka uilita kao
mjesta osposobljavanja studenata za obavljanje poslova u znanosti,
poslovnom svijetu, strunim zanimanjima, a koja pruaju studentima
primjerenu razinu potrebnih znanja i vjetina. Za razliku od predkolskog,
osnovnokolskog i srednjokolskog obrazovanja gdje se istiu i komponenta
odgoja, usmjeravanja i vida podrke, kroz definiciju visokih uilita te se
komponente ne istiu. Smatram da je iznimno vano njegovati komponentu
podrke, pomoi i usmjeravanja studenata/ica kroz razdoblje studiranja.
Vano je odrati razinu podrke u razdobljima ivota obiljeenim velikim
promjenama, kao to je odlazak na fakultet, upravo radi ouvanja mentalnog
zdravlja mladih.

U Republici Hrvatskoj, istraivanja u pogledu mentalnog zdravlja mladih

naalost su tura i oskudna pa i ovaj put poseem za alarmantnim
podatkom dobivenim u istraivanjima na amerikoj populaciji. Prema

Visoko obrazovanje preuzeto sa http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2254

7
 analizi dosadanjih studija, oko 20% djece i mladih imati e problema sa
mentalnim zdravljem u nekom trenutku svoga ivota.8 Spomenuti problem
motivacije, kao i gubitka samopouzdanja, tj. slabljenja vjere u to da emo
uspjeti u nekom podruju, mogu biti znakovi ili simptomi odreenih
psihikih potekoa koje, ako su prepoznate na vrijeme, mogu biti lake
rijeene. Prema Depini i avlek (2006)9, pod najveim su stresom upravo
brucoi i brucoice, a drugo veliko krizno razdoblje studentima predstavljaju
ispitni rokovi. Kao glavni problemi s kojima studenti i studentice dolaze
u savjetovalite, a koje lijenice navode, su problemi sa koncentracijom,
potekoe u uenju, nepoznavanje tehnika uenja te, s druge strane, niz
psiholokih nesigurnosti, golemi stres, neispavanost, loe hranjenje, itd.

Tko snosi odgovornost za porazne statistike i veliki broj studenata koji

odustaju od studiranja? Moemo li svaliti svu odgovornost na studente

[68]
ili i drutvo treba preuzeti dio odgovornosti i pruiti punu podrku, kako
ekonomsku (u vidu stipendija, subvencija i sl.) tako i psihosocijalnu. Dogaa
li se da mlade u trenutku odlaska na studij preputamo same sebi? Iako je u
dananje vrijeme lake nego ikad biti u kontaktu (mobiteli, internet...) i ako
ve u startu tim putem moemo samo odravati komunikaciju, nuno je uz
kvalitetnu naobrazbu osigurati i kvalitetan sustav podrke mladima. Budui
da je fenomen prilagodbe na novu okolinu, nove doivljaje i ljude individualne
prirode, teko je pronai univerzalno rjeenje za visoku stopu odustajanja od
fakulteta. No trebali bismo osigurati potrebne resurse putem kojih studenti
mogu zadovoljiti svoje potrebe psihosocijalne prirode. Bilo da je rije o potrebi
za pripadanjem nekome/neemu, o potrebi za voenjem/ tj. moi, o potrebi
za uspjehom, i/ili potrebi za bivanjem korisnim/om lanom/icom drutva.
8
Waddell, C.,Shepherd, C. (2002.) Prevalence of Mental Disorders in Children and
Youth. A Reasearch Update Prepared for The British Columbia Ministry of Children
and Family Development. Preuzeto sa: http://www.childhealthpolicy.sfu.ca/research_
reports_08/rr_pdf/RR-3-02-full-report.pdf
9
Depina, M., avlek, T. (2006.) Savjetovalite za mlade. Hrvatski asopis za javno
zdravstvo. Vol. 2, br. 8
Studenti i studentice moda najdostupniju psihosocijalnu podrku mogu
dobiti u studentskim savjetovalitima, koji su kao ve dobro razraena
praksa gotovo nezaobilazan dio studentskih kampusa, centara i sveuilita
diljem svijeta. U Hrvatskoj je, ini se, studentsko savjetovalite mala
ekskluziva, budui da samo mali broj fakulteta ima neki vid dostupnog
studentskog savjetovalita. Ako u obzir uzmemo samo zagrebako
sveuilite, prema mojim trenutnim saznanjima, studenti i studentice
se mogu obratiti za pomo u studentsko savjetovalite na Filozofskom
fakultetu (s time da je usluga dostupna samo studentima i studenticama
Filozofskog fakulteta i Fakulteta elektrotehnike i raunarstva), Udruga
Hrabri telefon je pokrenula savjetovalite za studente Nisi sam/a,
organizacija Tesa nudi mogunost savjetovanja za mlade, a njihova ciljna
populacija su takoer i studenti i studentice. Mladi takoer mogu dobiti
psiholoku pomo i podrku u Slubi za kolsku i sveuilinu medicinu

[69]
Zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija tampar. Ako se u obzir uzme brojka
da na sveuilitu u Zagrebu studira preko 50.000 studenata, u pogledu broja
i dostupnosti savjetovalita za studente rije je o podkapacitiranosti takvog
sustava podrke.

Kao mogui odgovor na ovaj problem je saznanje da ipak postoji Prijedlog

Strategije razvoja studentskih savjetovalinih slubi Sveuilita u Zagrebu
(2008.-2011.)10. No, budui da smo ve na polovici 2010. godine, a
Prijedlog Strategije ve ulazi u zadnju godinu djelovanja, nadam se da
e po tome pitanju ipak biti jasnih i rezultata u narednoj akademskoj
godini. U meuvremenu, ako i nema dovoljno sredstava, mogunosti i/ili
potrebne infrastrukture, kao i strunog kadra kako bi se pokrenuo neki vid
psiholokog savjetovanja za studente na svakom od fakulteta, predlaem
provoenje prakse meuvrnjakog pomaganja, u kojoj bi mogli sudjelovati
studenti/ice zavrnih godina smjerova pomagakih struka (npr. psihologija,
10
Vizek Vidovi, V. (2009.) Prezentacija Prijedloga Strategije razvoja studentskih savje-
tovalinih slubi Sveuilita u Zagrebu (2008.-2011.). Sveuilite u Zagrebu, Filozofski
fakultet.
 socijalni rad, socijalna pedagogija, medicina). Dobra praksa u takvom
vidu pomaganja studentima i studenticama postoji ve na Sveuilitu u
Zadru11. Kroz ukljuivanje studenata i studentica viih godina pomagakih
struka u proces savjetovanja i njihovo educiranje od strane strunjaka za
vrnjake pomagae u savjetovanju studenata, osnauju se i studenti/ice
savjetovatelje/ice i sami studenti/ce korisnici/e tih usluga. Takva praksa
zasigurno djeluje u pravcu poboljanja mentalnog zdravlja studenata/ica,
osnauje ih, ali i poveava kvalitetu studiranja te preventivno i interventno
djeluje na problem velikog odustajanja, kao i na samu duljinu studiranja.

[70]

11
http://personal.unizd.hr/~avulic/studsav.html
[VOLONTERSTVO
KAO PODRUJE
SOCIJALIZACIJE
MLADIH]

Civilna misija sveuilita

Drutvena odgovornost

Obrazovanje za aktivno graanstvo

Volontiranje
Uenje zalaganjem u zajednici

Stavovi
Predrasude

Pravni okvir
Lokalna i regionalna zajednica
Participacija
 Ana ui
Uloga sveuilita u
obrazovanju drutveno
odgovornih i aktivnih
graana
U radu se analizira uloga sveuilita u obrazovanju drutveno odgovornih i
aktivnih graana povezujui tu ulogu sa civilnom misijom sveuilita. Daje se

[72]
kratki presjek stanja na hrvatskim sveuilitima, uz predstavljanje rezultata
dosadanjih istraivanja provedenih u Hrvatskoj. Na primjeru Sveuilita u
Puli prikazuju se dvije metode koje se mogu upotrijebiti kako bi se naglasila
drutvena odgovornost sveuilita. Radi se o poticanju volonterstva te primjeni
koncepta uenja zalaganjem u zajednici. Na samom kraju dana su zakljuna
razmatranja.

Openito o civilnoj misiji i drutvenoj odgovornosti sveuilita

U dananjem javnom diskursu sve se ee susreemo s pojmom drutvena
odgovornost sveuilita. Rasprave oko navedenog pojma su svakako
aktualne; s jedne strane imamo sveuilita koja su u posljednje vrijeme sve
vie trino fokusirana, a s druge strane imamo civilno drutvo koje zagovara
snaniji doprinos sveuilita razvoju drutvene odgovornosti, djelovanja
za zajednicu i obrazovanju aktivnih graana koji e moi sudjelovati u
rjeavanju drutvenih problema.

Civilnu misiju sveuilita trebali bismo promatrati kroz tri temeljne

akademske djelatnosti (Checkoway 2001, prema Ledi 2007): istraivanja;
nastava; djelovanje u zajednici. Pa tako Ledi (2007) pojanjava kako
civilna misija sveuilita podrazumijeva napore akademske zajednice koji
se odvijaju kroz istraivanje, nastavu, struni rad i djelovanje u zajednici
njezinih lanova, a usmjereni su unapreenju kvalitete ivota u zajednici
i obrazovanju drutveno odgovornih i aktivnih graana.12 Autori koji
zagovaraju civilnu misiju sveuilita istiu kako je ono sastavni dio drutvene
zajednice i da kao takav ne moe i ne smije zanemariti ulogu djelovanja u
zajednici. Nadalje, naglaavaju vanost identifikacije problema koji postoje u
lokalnim sredinama te djelovanja u smjeru rjeavanja istih, kao i obrazovanja
studenata, buduih akademskih graana, da budu konstruktivni, da kritiki
promiljaju drutvene procese te na taj nain daju doprinos demokratizaciji
drutva (Ostrander 2004; Harkavy 2006, prema ulum 2010).

Smatram vanim spomenuti i neke kritike koje su upuene na raun

[73]
sveuilita. Neki autori smatraju kako su sveuilita postala zatvorenim
sustavima koji se ne obaziru na potrebe okruenja u kojem djeluju, kako ne
razvijaju kompetencije studenata za preuzimanje uloge aktivnih graana
(Hollander i Saltmarsh 2000, prema ulum 2010). Boyer (1990, prema ulum
2010) upozorava da bi sveuilita mogla postati drutveno irelevantne
institucije ukoliko kritiki ne promiljaju trendove dananjeg razvoja
odnosno ukoliko ne prihvate ulogu aktivnog sudionika u okolini u kojoj
djeluju.

Kakvo je stanje na hrvatskim sveuilitima?

Analizirajui Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
Republike Hrvatske iz 2003. godine moemo primijetiti kako se kao osnovna
naela znanosti i visokog obrazovanja spominju () otvorenost visokih
uilita prema javnosti, graanima i lokalnoj zajednici i () interakcija s
drutvenom zajednicom i obveza sveuilita, veleuilita, visokih kola i javnih
12
Preuzeto iz ulum, B. (2010): Civilna misija sveuilita u Hrvatskoj: element u trago-
vima, Zagreb, Kolumna Javne politike visokog obrazovanja, dostupno na http://www.
iro.hr/userdocs/File/pno_kolumna/2010/Culum_civilna_misija.pdf
 znanstvenih instituta da razviju drutvenu odgovornost studenata i drugih
lanova akademske i znanstvene zajednice (lanak 2, stavak 3).

Kako bi se uskladili sa zakonskom regulativnom, pojedina sveuilita u

svojim statutima pokazuju prihvaanje naela navedena u Zakonu (ulum,
Ledi, Nudi 2007, prema Ledi 2009). Meutim, postavlja se pitanje
da li je civilna misija sveuilita u potpunosti prepoznata i integrirana u
sve strateke dokumente sveuilita? Koliko su sveuilita zaista uinila
po tom pitanju (osim to su svoje statute uskladili sa Zakonom)? Postoji
li vrednovanje doprinosa sveuilinih nastavnika koji, prvenstveno zbog
entuzijazma i istinske vjere u vanost djelovanja u zajednici, pripremaju i
provode razliite programe obrazovanja studenata za odgovorno i aktivno
graanstvo? Istraivanja provedena u Hrvatskoj pokazuju da se na naim
sveuilitima ne naziru smjerovi razvoja i integracije civilne misije sveuilita

[74]
(ulum 2010: 3), kao i da je civilna misija sveuilita zanemarena u hrvatskom
znanstvenom diskursu, jednako kao i poznavanje mehanizama koji doprinose
njezinoj realizaciji (ulum, Ledi 2009: 71).

Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruenja za razvoj civilnoga

drutva za razdoblje od 2006. do 2011. istie vanost obrazovanja koji e
pridonijeti osnaivanju mladih za kritiko promiljanje drutvenih pojava
i procesa. Takoer, daje naglasak na jaanju kapaciteta mladih u smislu
oblikovanja stavova koji e im pomoi u donoenju razliitih politikih
odluka te nadgledanju njihove provedbe, kao i razvijanje svijesti da oni kao
graani i pojedinci trebaju aktivno sudjelovati u rjeavanju pojedinih drutvenih
problema ne oekujui uvijek da to netko uini umjesto njih samih. (str. 11).

Primjer Sveuilita u Puli

Postoje odreeni mehanizmi koji sveuilitima stoje na raspolaganju, a koji
bi mogli naglasiti njihovu drutvenu odgovornost. Na primjeru Sveuilita u
Puli prikazat u dva mogua mehanizma: poticanje volonterstva i primjena
koncepta uenja zalaganjem u zajednici (academic service-learning)13. Iako
vjerujem da na Sveuilitu postoje i druge pozitivne inicijative, namjera mi je
prikazati dvije mogunosti i razlike meu njima.

Na studiju talijanistike Odjela za humanistike znanosti Sveuilita u Puli

kao izborni kolegij pojavljuje se Struna izvannastavna aktivnost/Attivit
extra didattica. Ukoliko student/ica odabere ovaj kolegij kao izborni tada
volontira u nekoj od organizacija civilnog drutva ili javnim institucijama s
kojima Odjel surauje, iskljuivo u zamjenu za ECTS bodove.

Odjel za ekonomiju i turizam Dr. Mijo Mirkovi Sveuilita u Puli i udruga

ZUM u partnerstvu su 2009. godine pokrenuli projekt pod nazivom
Jaanje kapaciteta mladih za proces osmiljanja strategije odrivog
turizma na lokalnoj razini. Projekt je bio namijenjen studentima 3. godine
preddiplomskog studija smjera Turizam i 1. godine diplomskog studija
smjera Turizam. Obuhvaao je sljedee aktivnosti:
- obrazovni ciklus Odrivi turizam na lokalnoj razini (tri predavanja
i jedan studijski posjet);
[75]
- razvoj konkretnog projekta Promicanje odrivosti u turizmu u
opini minj od strane studenata uz mentorstvo profesora;
- izradu publikacije te javno predstavljanje prethodno spomenutog
projekta.

U prvom predstavljenom primjeru radi se o situaciji kada studenti imaju

mogunost izbora ele li ili ne ele iskoristiti mogunost volontiranja.
Vano je da se studenti dobrovoljno odlue volontirati u zamjenu za ECTS
bodove. Ovaj primjer posjeduje sve karakteristike iskustvenog uenja kroz

U tekstu se koristi termin uenje zalaganjem u zajednici, a prema prijedlogu kojeg

13

zagovaraju ulum i Ledi (2010). Potrebno je napomenuti kako u Hrvatskoj postoje

autori koji ne dijele miljenje spomenutih autorica te rabe termin drutveno korisno
uenje (Mikeli Preradovi 2009, prema ulum, Ledi 2010).
 volontiranje, a to su:14
- zajednica je primatelj/korisnik (studenti su dobrovoljno odabrali
izborni kolegij kao mogunost volontiranja);
- briga za zajednicu je primarna (odabirui ponueni izborni kolegij
ine neto dobro i pozitivno za zajednicu);
- naglasak je na (raznovrsnim) aktivnostima u zajednici (studenti
mogu odabrati gdje e volontirati prema svojim vlastitim interesima,
a ponuene su im organizacije i institucije razliitog podruja
djelovanja);
- ishodi uenja nisu povezani s nastavnim programom;
- kontekst uenja je sekundaran.

Drugi predstavljeni primjer ima neke od karakteristika aktivnosti iskustvenog

uenja koja se naziva uenje zalaganjem u zajednici (academic service-

[76]
learning). Filozofija modela uenja zalaganjem u zajednici, osim to
spaja sveuilite s drutvenom okolinom u kojoj djeluje, daje studentima
mogunost da jaaju svoja profesionalna znanja i vjetine inei neto
pozitivno za zajednicu. Analiziranjem i kritikim promiljanjem odreenog
problema koji postoji u zajednici nude svoje ideje i prijedloge za rjeavanje
istog to svakako moe posluiti kao smjernica za unapreenje trenutnog
stanja. Karakteristike modela uenja zalaganjem u zajednici koje ovaj
primjer posjeduje su:
- reciproan suradniki odnos na relaciji student zajednica (kako
bi ponudili adekvatna rjeenja za promicanje odrivosti u turizmu
u opini minj studenti su usko suraivali s relevantnim dionicima
opine predstavnicima Opine, Turistike zajednice, ugostiteljima,
iznajmljivaima);
- profesionalni i osobni razvoj studenata i briga za zajednicu jednako
14
Karakteristike preuzete iz ulum, B., Ledi, J. (2010.) Uenje zalaganjem u zajedni-
ci integracija visokokolske nastave i zajednice u procesu obrazovanja drutveno
odgovornih i aktivnih graana, Revija za socijalnu politiku, Pravni fakultet Sveuilita u
Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada, Vol. 17, No. 1.
 su vani (studenti su osjetili svoju graansku odgovornost te su eljeli
uiniti neto pozitivno za zajednicu, ali ujedno i jaati konkurentnost
za izlazak na trite rada);
- potrebe/problemi zajednice i adekvatna rjeenja istih jednako su
vana (prepoznati su problemi jedne mikrolokacije te u skladu s time
ponueni prijedlozi rjeenja).

Ono to je nedostajalo kako bi spomenuti projekt zaivio kao academic

service-learning u punom smislu te rijei jest povezanost kurikuluma
odreenog kolegija s aktivnostima zalaganja u zajednici. Naime, ovaj projekt
nije bio integralni dio kolegija ve je nuen kao izvannastavna aktivnost.
Stoga izostaje karakteristika uravnoteenosti konteksta nastavnog
programa, zajednice i uenja studenata.

[77]
Iako je to kljuni moment filozofije uenja zalaganjem u zajednici smatram
ovo dobrim primjerom povezivanja te stvaranja partnerstva Sveuilita s
okolinom u kojoj djeluje. Osim toga, studenti su prepoznali:
a) doprinos ovog projekta za zajednicu, s naglaskom na opinu minj;
b) vrijednost projekta u smislu da su sada imali priliku i sve naueno
primijeniti u praksi rjeavajui odreeni problem.

Slijede samo neki od osobnih osvrta sudionika projekta (...) najvea

vrijednost ovog projekta je znaajan doprinos za zajednicu, za podruje
minja, jer se zahvaljujui idejama i kreativnosti mladih ljudi dolazi do
inovativnih rjeenja kojima bi se moglo utjecati na odrivi razvoj (...),(...)
osim druenja, boljeg upoznavanja s kolegama, zbliavanja s profesorima,
projekti nastali iz terenskog rada puno su zanimljiviji jer omoguuju spajanje
ugodnog s korisnim. Na zabavan nain smo obogatili vlastito znanje, a ujedno
uinili neto korisno za zajednicu (...) (evaluacijski listii za potrebe zavrne
evaluacije projekta).
 Zakljuno, sveuilite je kao institucija sastavni dio drutvene zajednice i
kao takvo se ne moe promatrati izvan tog konteksta. Rei da sveuilite i
drutvo trebaju jedan drugog kako bi kvalitetno funkcionirali moe zvuati
kao klie, ali to je zapravo pravo stanje stvari. Trebali bi biti osjetljivi,
senzibilizirani na potrebe koje postoje, reagirati na njih te se meusobno
nadopunjavati. Visok stupanj suradnje dovest e do sinergijskog uinka i
vee drutvene kohezije. Smatram da sveuilite ne bi smjelo zanemarivati
svoju civilnu misiju jer ono kao institucija slui i kao primjer mladim ljudima.
Mladi ue promatrajui to se u njihovoj neposrednoj okolini deava, pa tako
promatraju i instituciju sveuilita, profesore, rektore.

Primjeri Sveuilita u Puli jesu pozitivni i svakako je dobro to studenti imaju

mogunost sudjelovanja na takvim i slinim projektima. Meutim, aktivnosti
volontiranja i uenja zalaganjem u zajednici nisu sustavni i kontinuirani,

[78]
kao to ni civilna misija nije institucionalizirana. Navedeni projekti su plod
entuzijazma i motiviranosti pojedinih nastavnika koji su itekako svjesni
vanosti obrazovanja aktivnih i drutveno odgovornih graana. Ali i dalje
ostaje otvoreno pitanje vrednovanja angamana nastavnika, kao i pitanje
hoe li se ovakvi i slini projekti nastaviti i postati dio svakodnevne prakse.

Literatura
ulum, B. (2010.) Civilna misija sveuilita u Hrvatskoj: element u tragovima.
Kolumna Javne politike visokog obrazovanja.
URL: http://www.iro.hr/userdocs/File/pno_kolumna/2010/Culum_civilna_
misija.pdf (12. svibnja 2010.).
ulum, B., Ledi, J. (2010.) Ostrander, S. (2004.) Democracy, civic
participation, and the University: A comparative study Nonprofit and
voluntary sector quarterly
URL:http://www.tufts.edu/talloiresnetwork/downloads/Democracy,CivicPart
icipation,andtheUniversity.pf (26. svibnja 2010.).
Uenje zalaganjem u zajednici integracija visokokolske nastave i zajednice
u procesu obrazovanja drutveno odgovornih i aktivnih graana, Revija za
socijalnu politiku, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Studijski centar
socijalnog rada, Vol. 17, No. 1.
Ledi, J. (2007.) Volontiranje je cool: Drutveno odgovorno Sveuilite
poticatelj kulture volontiranja, Rijeka: Zaklada Sveuilita u Rijeci.
Ledi, J. (2007:) Zato (ne) volontiramo? - Stavovi javnosti o volonterstvu,
Zagreb: Academy for Educational Development (AED)
URL:http://zaklada.civilnodrustvo.hr/upload/File/hr/izdavastvo/digitalna_
zbirka/aed/zasto_volontiramo.pdf (13. svibnja 2010.).
Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruenja za razvoj civilnog
drutva od 2006. do 2011.
URL: http://www.uzuvrh.hr/UserFiles/NacionalnaStrategija(1).pdf (14.
svibnja 2010.).
Rezultati evaluacijskih listia za potrebe zavrne evaluacije projekta Jaanje

[79]
kapaciteta mladih za proces osmiljanja strategije odrivog turizma na
lokalnom nivou
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306330.html.
 Danijela Peri
Volontiranjem u
svijet rada
Razmiljajui o volontiranju prva asocijacija vee nas uz neto pozitivno,
dobro, uz elju da se nekome pomogne i na taj nain uini dobro za zajednicu.
Volonterstvo je jedan od elemenata koji pridonosi razvoju i formiranju
demokratskih promjena u svakom drutvu, odnosno razvoju i formiranju
prosocijalnog drutva. Ujedno je i osnova koja omoguuje graanima da se
ukljue u razliite graanske inicijative te da davanjem svojeg slobodnog

[80]
vremena, znanja i iskustva te entuzijazma i energije znaajno doprinesu razvoju
svoje zajednice i drutva u cjelini (Fori 2007).

Postoje razliita tumaenja i razumijevanja volontiranja koja su usko

vezana uz tradiciju, kulturoloke prilike te drutveni kontekst u kojem se
odreena drava nalazi. Prema tradicionalnom razumijevanju volontiranja
(nesebina pomo drugima), Govvart i suradnici daju odreenje suvremenog
razumijevanja volotiranja kroz tri forme: uzajamna podrka, davanje
usluga i aktivno ukljuivanje u drutvo (Govvart 2001, prema Fori
2007). Za razliku od tradicionalnog pogleda na volonterstvo gdje je glavni
naglasak na altruizmu i jednostranom odnosu, kod suvremenog pogleda
na volonterstvo vanost je usmjerena na obostrani odnos. Volonterstvo se
vezuje i uz koncept provoenja slobodnog vremena te ga pojedini autori
opisuju kao slobodnu aktivnost pojedinca. Stebbins (1996, prema Fori
2007) povezuje volontiranje s ozbiljnim slobodnim vremenom pri emu
razlikuje nekoliko vrsta volontiranja: ono usmjereno na karijeru i povremeno,
odnosno usputno, formalno i neformalno te profesionalno i neprofesionalno
volontiranje. Rezultati Europskog istraivanja vrijednosti provedenoga
1999./2000., pokazuju da je slobodno vrijeme procijenjeno na ljestvici
vanih vrijednosti u ivotu hrvatskih graana pa bi prema tome trebalo biti
usmjereno i na vane stvari u drutvu meu koje spada i volontiranje (Fori
2007).

Ono oko ega se svi autori slau jest da je volontiranje dobrovoljni, neplaeni
rad koji se provodi u organiziranom kontekstu. Uz razliita tumaenja
samoga pojma volonterstva, dolaze i razliita tumaenja znaenja i
razumijevanja to je to, odnosno tko je to volonter. Volonter se moe
defiinirati kao osoba koja obavlja neke radne zadatke bez novane naknade
u organiziranim uvjetima i u korist drugih pojedinaca ili zajednice, odnosno
drutva u cjelini (Govvart 2001, prema Fori 2007).

Volontiranje u Hrvatskoj i zemljama EU

[81]
Tradicija volontiranja u Hrvatskoj je duga, ali za razliku od nekih drugih
europskih zemalja, kod nas je jo uvijek volontiranje zanemareno. U prilog
tome govore istraivanja koja ukazuju na mali postotak graana koji su
ukljueni u neki oblik volonterskog rada. Jedan od razloga za ne ukljuivanje
u bilo kakav oblik volonterskog rada je taj to se takav oblik rada nedovoljno
cijeni u Hrvatskoj (Ledi 2001). Europa kojoj teimo ima drugaiji odnos
prema ovakvoj vrsti aktivnosti pa je slika malo, odnosno, rekla bih, mnogo
drugaija. Volonterski oblik rada je izuzetno cijenjen, a volonteri se smatraju
bitnim faktorom u izgradnji zdravog, dobro organiziranog drutva. Velika
Britanija ima dugu tradiciju volonterskog rada, pa primjerice britanski
Institute for Volunteering Research periodino istrauje volontiranje.
Posljednjim njihovim istraivanjem ustanovljeno je da 51% odrasle
populacije volontira ili je nekada volontiralo (Ledi 2001). Rezultati
istraivanja iz 2006. godine koje je provela Udruga za razvoj civilnog drutva
SMART na podruju Primorsko-goranske upanije pokazuju kako jo uvijek
mali broj ljudi volontira, a veina ljudi koji volontiraju nalaze se u dobnoj
skupini od 30 do 60 godina. Osobe starije dobi vie sudjeluju u volonterskim
 aktivnostima u odnosu na mlade generacije i to zbog dva temeljna problema
uestalost volontiranja i slaba motivacija mladih narataja. O stanju
volonterstva u Hrvatskoj govori i istraivanje koje je 2005. godine provela
Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga drutva. Prema tom istraivanju samo
5% populacije na podruju cijele Hrvatske volontira, a narednih 5% razmilja
o volontiranju i vie od polovice anketiranih uope ne razmilja o volontiranju
(Milia 2008). Ovakvi rezultati pokazuju da je volontiranje, iako veina ima
pozitivan stav prema volontiranju, jo uvijek zanemareno u zemlji koja
tei demokratskom drutvu i ulasku u EU. Postavlja se pitanje zbog ega
volontiranje nije u veoj mjeri prisutno kod graana RH te zbog ega mali
broj mladih volontira, odnosno veina mladih ne volontira.

Istraivanja ukazuju na zakljuak da se mladi ne ukljuuju u volonterski rad

zbog nemotiviranosti, loe informiranosti o volonterstvu, teke ekonomske

[82]
situacije, loe organizacije volonterskog rada, nedostatka potpore od strane
drave (Ledi 2001). Slobodno vrijeme je vrlo usko vezano za ljudske interese
i svoje slobodno vrijeme mladi kreiraju prema svojim interesima. No pitanje
je koji su to interesi mladih pomou kojih mladi rasporeuju svoje slobodno
vrijeme. Na temelju istraivakih rezultata o interesima mladih iz 1986. i
1999. godine, Iliin (2002) je utvrdila etiri interesne orijentacije kod mladih:
spoznajna, socijabilna, tradicionalistika i kompetencijska. Socijabilna
interesna orijentacija je najzastupljenija kod mladih osoba. Iliin (2002) u
navedenom istraivanju dolazi do rezultata da su interesi mladih sve vie
usmjereni prema provoenju slobodnog vremena u sferi privatnih aktivnosti
(zabava, prijateljstva i poznanstva, izlasci, seks i ljubav) dok ih sve manje
zanimaju aktivnosti od opeg dobra. Tako je primjerice interes za seks i
ljubav postao izraeniji naspram interesa za rad i posao, a slino se dogodilo i
s interesom za tehniku i tehnika dostignua naspram interesa za umjetnost
i kulturu. Interes za politiku i vojsku se smanjio za razliku interesa za vjeru i i
vjerska pitanja. Zanimljivo je da je interes za posao i rad ostao na istoj razini
kao i ranije pa sukladno tome Milia (2008) navodi da nezainteresiranost
mladih za volontiranje proizlazi upravo iz njihova odnosa prema radu
openito. Rekla bih kako je nain shvaanja mladih, a tako i odnos mladih
prema radu slian onome iz tradicionalnih drutava gdje se pojedinca
primoravalo na rad i kada se rad shvaao samo kao nuno zlo. Ekstrinzino
motivirani novanim nagradama mladi pristupaju radu u elji da zadovolje
svoje potrebe irei tako, u nas dobro utkan duh materijalizma. ivei u
kapitalistikom svijetu i potroakoj kulturi gdje se visoko cijeni gomilanje
materijalnog kapitala, neizbjeno se javlja egoizam i hedonizam koji
postaju glavne odrednice ivotnog stila mladih. Stoga, kako bi se promijenili
stavovi mladih prema volontiranju, potrebno je promijeniti cijeli sustav
vrijednosti i sam nain ivota, ukratko kulturu mladih. Potrebno je raditi na
promjeni odnosa prema radu, poduavati mlade da su upornost, tedljivost,
pomaganje drugima, materijalna neovisnost, kritinost, samokritinost i
odgovornost najvaniji elementi odgojne vrijednosti rada. Vjerujem da je

[83]
upravo volontiranje jedan od naina da se sve prethodno osvijesti.

Od navedenih elemenata koji su usko povezani s manjkom volonterstva u

Hrvatskoj, pogotovo kod mladih, posebno bih se osvrnula na nedostatak
motivacije i na nedostatnu informiranosti mladih o volontiranju. Ta dva
elementa mogu biti i u uzrono-posljedinoj vezi, tj. nedostatak motivacije
moda upravo proizlazi iz nedovoljne informiranosti mladih. Sama
karakteristika volontiranja, kao neplaenog rada, odbija mlade ljude da
sudjeluju u njemu i radije se pridravaju iroko prihvaenih starih rituala
ispijanja kave u kafiima. Mladi tako postaju pasivni promatrai koji cinino
sagledavaju drutvena zbivanja te u nedostatku kritinosti gube ambiciju za
ukljuenje u odreene aktivnosti poput volonterskog rada. U drutvu rizika,
u kojem je samo promjena stalna, izloeni smo nemilosrdnom tritu rada,
koje nikoga ne tedi pa tako ni mladog ovjeka. Svakodnevno poveavanje
broja nezaposlenosti govori nam o rasponu ekonomske krize koja je
zahvatila hrvatsko drutvo. Prema Hrvatskom zavodu za zapoljavanje
broj nezaposlenih osoba u travnju 2010. bio je 307.675. U toj brojci najvie
 prednjae mladi od 25 do 29 godina te je njihov udio povean za ak treinu
u usporedbi s podacima iz sijenja iste godine.

Pogled iz drugog kuta

Kao jedan od razloga zato mladi ljudi nemaju radno mjesto navodi se
nedostatak iskustva. Ovaj nedostatak iskustva moe se sprijeiti upravo
kroz volonterski rad. Miljenja sam da se kroz volonterski rad moe stei
odreeno iskustvo i vjetine koje su potrebne za radno mjesto. Za to moe
posluiti i moj vlastiti primjer: tijekom studiranja sam volontirala u raznim
udruga, a zatim sam preko Volonterskog centra Zagreb posjetila Portugal
prilikom ega sam putovala, upoznala nove ljude te radila s djecom i
mladima to mi je na kraju pomoglo da se i zaposlim. Cilj i svrha volontiranja
ne mora biti samo pomo i briga za druge, ve moe ukljuivati i brigu za
sebe i svoju budunost. ini li nas to sebinim osobama? Ne, jer brinui se za

[84]
sebe, moemo puno vie dati drugima.
esto se dogaa da ljudi volontiraju, a da nisu svjesni svih mogunosti i/ili
dobrobiti koje takav oblik angamana donosi onome koji volontira, onome
za koga se volontira te iroj zajednici. Osim to je ispunjujue, volontiranjem
ljudi mogu nauiti velik broj vjetina, stei dragocjene informacije, znanja
i iskustva za koja bi inae trebali izdvojiti znaajnu koliinu novca. Znanja
i vjetine kreu se od vrlo jednostavnih do vrlo sloenih bilo da je rije o
komunikacijskim vjetinama, kompjuterskoj edukaciji ili o savjetodavnim
sposobnostima (Russo i dr. 2007). Volontiranje potie razvoj vrijednosti koje
svaki poslodavac cijeni: odgovornost, mogunost rjeavanja problema,
profesionalni izgled, volja za uenjem i stjecanje novih vjetina, dobri odnosi
sa zaposlenicima i dobro upravljanje vremenom. Mnogi volonteri/ke u
razvijenim zemljama znaju da e im volontersko iskustvo pruiti bolju priliku
pri traenju posla, a nerijetko se dogaa da upravo organizacije koje primaju
volontere nakon nekog vremena te iste volontere angairaju u stalni radni
odnos ukoliko se isti pokau pouzdanima i vrijednima. Stoga umjerena doza
egoizma nije negativna motivacija za ulazak u svijet volonterstva.
Prema brojnim istraivanjima, volonteri su vie zadovoljni od onih koji ne
volontiraju (Russo i dr. 2007). Volontiranje moe na razliite naine vrlo
mjerljivo pozitivno djelovati na osjeaje pojedinca, to je vaan element
za ukljuivanje u neki oblik volonterskog rada. Kao jedan od razloga zbog
kojeg se mladi ne ukljue u neki oblik volonterskog rada je i nedovoljna
informiranost (Ledi 2001) to smatram bitnim elementom za napredak
volonterstva u Hrvatskoj. Smatram da bi mladi trebali biti vie informirani
o volontiranju te o obvezama i mogunostima/dobrobitima koje proizlaze
iz volontiranja. I sama sam bila nedovoljno informirana o volontiranju, tj.
nikakvih informacija nije ni bilo dok sam pohaala osnovnu i srednju kolu.
Prvo volontersko iskustvo sam stekla na fakultetu jer sam eljela svoje
slobodno vrijeme iskoristiti za neto dobro i pozitivno. Razmiljala sam
na nain da mi fakultet nudi znanja, a za iskustvo se moram snai sama. S
takvim razmiljanjima poela sam volontirati i stekla iskustvo za budue

[85]
zvanje to mi je uistinu otvorilo vrata u svijet rada. Sada, radei s mladima
u kolama i domovima, vidim da se nije mnogo promijenilo te da su mladi
jo uvijek nedovoljno informirani o tome to volontiranje jest, a osobito
o tome to se volontiranjem moe dobiti. Miljenja sam da bi se u kolski
program trebalo uvesti sadraje o volonterskom radu s ciljem informiranja
djece i mladih i jaanja motivacije da se ukljue u takav oblik rada. Takoer,
trebalo bi koristei medije promicati volonterstvo uz primjere dobre prakse.
Smatram da bi se na taj nain moglo najefikasnije doprijeti do mladih ljudi
te da im neplaeni rad kao element volonterstva ne bude prepreka za
angaman.

Volontiranje u Hrvatskoj jo uvijek je u zanemarenom poloaju u usporedbi

za zemljama EU. Smatram da je za veu participaciju mladih u neki oblik
volonterskog rada potrebno promijeniti kut iz kojeg mladi promatraju
volontiranje. Kod volontiranja se ne radi samo o altruizmu ili milosru ve
postoji i vaan element dobrobiti za onoga tko volontira. To je jedan od
moguih naina gledanja na volontiranje. Time ne stvaramo egoistino
 drutvo ve ba suprotno drutvo u kojem svi mogu neto dati i dobiti za
bolje sutra.

Na posljetku, mi smo ipak odraz drutva, kao to je ono odraava nas.

Slikovito reeno, to su dvije strane istog novia. Vanost pojedinca krije se
u njegovoj mogunosti da uini razliku u drutvu i na taj nain mijenja svijet.
Ima li boljeg osjeaja od onog kada pomaemo? Upravo volonterstvo nudi te
osjeaje obostrane osjeaje zadovoljstva onoga kome pomaemo i nas koji
smo pomogli. Odraavamo se i stvaramo, oblikujemo sami sebe u drugima.
Moemo li ovim ogranienim ivotom na zemlji ostaviti bolji trag od ovog?

Ne treba hodati po vodi,

Ne mora biti bolji od drugih,
Nema nita vie od onoga to svi ostali imaju,

[86]
Ali ono to ini razliku,
Djela su kojima kod drugih
Ostavlja svoj trag...
(S. kopelja, Udruga Mi)

Literatura:
Iliin V. i dr. (2002.) Mladi uoi treeg milenija, Zagreb: Institut za drutvena
istraivanja u Zagrebu, Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i
mladei.
Fori, G. (2007.) Volonterstvo i razvoj zajednice, Rijeka: SMART Udruga za
razvoj civilnog drutva.
Fori, G. (2007.) Kako unaprijediti volontiranje?, Rijeka: SMART Udruga za
razvoj civilnog drutva.
Ledi, J. (2001.) Biti volonter/volonterka? Istraivanje ukljuenosti graana u
civilne incijative u zajednici kroz volonterski rad, Rijeka: SMART Udruga za
razvoj civilnog drutva.
Milia, Z. (2007.) Odnos mladih prema volontiranju, radu i slobodnom
vremenu, Zadar: Sveuilite u zadru, Odjel za pedagogiju.
ulum, B. (2008.) Zato i kako vrednovati volontiranje?, Zagreb: Ministarstvo
obitelji, branitelji i meugeneracijske solidarnosti
Russo, A. i dr. (2007.) Volontiranje klju uspjeha u svijetu rada, Split:
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva, Udruga Split zdravi grad
www.hzz.hr
www.jutarnji.hr

[87]
 Domagoj Mori
Stavovi mladih o
volontiranju u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je volontiranje jo uvijek u povojima. Iako je zakon o volonterstvu
usvojen 2007. godine, jo je uvijek previe regulativan i zasada ne postoje
naznake da e doi do njegovih izmjena. No bez obzira na zakonsko ureenje,
veliki porast volontera u zemlji se ne biljei. Provedena istraivanja pokazuju da
je mladima, u kapitalistikom duhu, postao vaan ekonomski aspekt, odnosno
smatraju da za svoj rad trebaju biti i plaeni. U lanku u navesti i druge razloge
nezainteresiranosti za volontiranje. U zavrnom dijelu lanka raspravlja se o

[88]
preporukama za unapreenje i promociju volonterstva.

Nisam znao da volontira, rekao mi je prijatelj nakon to sam mu

entuzijastino priao o svom prvom volonterskom angamanu u Forumu za
slobodu odgoja. Pa naravno! Radna atmosfera je super i ekipa je odlina. Pravi
uitak mi je tamo raditi, odgovorio sam mu presretan jer su ba mene odluili
izabrati za suradnika za odnose s javnou. No tada je uslijedilo pitanje koje
su vjerojatno uli svi oni koji su ikad odluili volontirati: Pa plaaju li ti za
tvoj rad? Nakon mog negativnog odgovora i uvjeravanja da je volontiranje
korisno te da se tako ine promjene u drutvu, naiao sam na zid, ogranienost
i uske vidike. Pa radije bih otiao raditi u neku slubu za korisnike i tamo priao
s korisnicima i tako zaradio!, izjavio je moj prijatelj. Nadam se da u mojim
oima, ali i u mom kasnijem ponaanju nije mogao vidjeti razoaranje koje
sam doivio kada sam uo ovu zadnju reenicu. Jo vei ok i nevjericu sam
doivio kada sam kroz razgovor sa svojim kolegama i kolegicama uvidio da
imaju ista stajalita. Gdje je nestalo nesebino pomaganje drugima? Gdje je
nestao graanski aktivizam, elja za uenjem, stjecanjem znanja i vjetina?
Neka od ovih pitanja su mi jo i danas nepoznanica.
Volontiranjem se mladi ljudi razvijaju u svim aspektima razvijaju se
vrijednosti pomaganja drugima kao i osjeaj razumijevanja za druge.
Takoer se stvara mrea kontakata. Aktivnim volontiranjem se stjeu
vjetine i sposobnosti potrebne za daljnje zaposlenje, ali se i poveava
samopotovanje osobe, kao i zadovoljstvo vlastitim ivotom. Istraivanja
su pokazala da volontiranje doprinosi razvoju zajednice, demokratskim
promjenama, a esto se napominje da doprinosi i ekonomskom razvoju
zemlje. Iako se istiu mnoge prednosti volontiranja, poput osobnog i
profesionalnog razvoja, dobivanja odreenih znanja i vjetina te mogunost
uenja, mladi ne sudjeluju previe u volonterskim aktivnostima. Koji je
razlog tome? Apatinost, pasivnost ili moda neinformiranost? Vlasta iliin
i suradnici proveli su 1999. godine zanimljivo istraivanje o slobodnom
vremenu mladih. Neke od aktivnosti mladih koje su bile meu prvima na listi
su druenje s prijateljima, gledanje televizije i videa, sluanje radija, izlasci u

[89]
kavane, klubove, kino te na tulume, koncerte ili sportske priredbe. Na kraju
popisa nalazi se bavljenje humanitarnim i politikim radom. Zaokupljenost
drutvenim radom je najslabije zastupljena u anketiranoj populaciji mladih,
to ne iznenauje, jer ono obuhvaa aktivnosti vezane uz politiku i drutvo.
Iliin zakljuuje da je drutveni rad specifian interes koji je vjerojatno
vie povezan s nekim psihikim osobinama, nego sa sociokulturalnim
pretpostavkama.15

Bolje daba leat, nego daba radit 16

Premijer Velike Britanije i veliki pisac Winston Churchill u jednom je navratu
izjavio slijedee: ivimo od onoga to zaradimo, ali ivot gradimo tako to
dajemo drugima. Svakako se ova reenica moe primijeniti i na volontiranje.
Svoj ivot volonteri obogauju davanjem drugima, a ekonomski aspekt
15
Prema Radin, F., Iliin, V. (2002.) Mladi uoi treeg milenija, Zagreb: Institut za dru-
tvena istraivanja u Zagrebu i Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei.
str. 269. 302.
16
Prema Fori, G. (2007.) Volonterstvo i razvoj zajednice: sudjelovanje graana u
inicijativama u zajednici, Rijeka: Udruga za razvoj civilnog drutva SMART.
 smatram manje vanim bitno je initi dobro drugome, drutvu, a u
konanici i sebi samome.

No iznenauje injenica da se veina mladih ne bi sloila s time. Istraivanje

koje je provela udruga za razvoj civilnog drutva SMART 2006. godine na
500 ispitanika dala je zanimljive podatke o volontiranju i stavovima mladih
o volontiranju. 56% ispitanika bilo je mlae od 30 godina. Istraivanje je
ispitivalo stavove o volontiranju, stavove o volontiranju u odnosu na situaciju
u Hrvatskoj te stavove ispitanika o mjerama ili aktivnostima koje mogu
utjecati na unaprjeenje volontiranja i motiviranje graana za volontiranje.

Mnogi ispitanici iznijeli su vie razloga zato se u Hrvatskoj premalo

volontira. Prvi razlog koji navode su okolnosti u drutvu. Prvenstveno se
to odnosi na materijalnu i ekonomsku situaciju ispitanika. Mlai ispitanici

[90] vjeruju da ljudi nisu zadovoljni svojim financijskim stanjem pa radije

obavljaju razliite poslove koje ih ne zanimaju.
Takoer napominju da je jedino mjerilo u naem drutvu novac. Mladi, ali
i stari su zaista uli u pravi kapitalistiki sustav, gdje se gleda samo svoja
osobna korist i dobit.

Jedna od ispitanica, srednjokolka, izjavila je kako je u naem drutvu

novac jako vaan i vladaju stereotipi te je time volontiranje zanemareno.17
(Fori 2007a: 54). Ukoliko usporedimo Hrvatsku s drugim zemljama, poput
Velike Britanije, SAD-a ili Francuske, moemo uoiti veliku razliku. Prema
istraivanju koje je proveo Institute of Volunteering Research 1997. godine,
u Velikoj Britaniji ekonomska vrijednost volontiranja iznosila je 65 milijardi
eura ili 9% bruto domaeg proizvoda.18 U Hrvatskoj je ta brojka znatno
17
Odgovor je dala djevojka roena 1990. godine koja ivi u okolici Rijeke i srednjokol-
ka je. Zavrila je osnovnu kolu i nije lanica udruge.
18
Davis Smith, J. (1998.) The 1997 National Survey of Volunteering, London: The Natio-
nal Centre for Volunteering.
manja primjerice u Primorsko-goranskoj upaniji 2005. godine ekonomska
vrijednost volontiranja iznosila je oko 220.000 kuna.19

Drugi razlog koji se navodi je kriza vrijednosti, a povezana je s

materijalizmom. Ispitanici smatraju da u drutvu vlada veliki materijalizam,
ali i miljenje da volontere netko iskoritava za svoje osobne interese.
Nadalje, mladi smatraju da nisu dovoljno informirani o volontiranju te da
je ponuda poslova loa. Takoer napominju i lou medijsku eksponiranost
volontiranja. No postoje i dobre prakse informiranja primjerice, tijekom
2006. godine na televizijskim postajama prikazivani su reklamni spotovi
GONG-a o promicanju volonterstva pod nazivom Goodman 20.
Osim toga, mladi smatraju da drava dovoljno ne potie volontiranje i da
ljudi ne znaju mnogo o mogunostima i prednostima volontiranja. Takoer
napominju da se u obitelji ne predaje mnogo panje volontiranju mladi

[91]
nemaju uzor koji bi mogli slijediti. Svi ispitanici uoili su da odgojno-
obrazovne ustanove ne pridaju dovoljno panje volontiranju. Samim time
djeca i mladi nemaju gdje nauiti neke injenice o volontiranju. Stoga je
potrebno u kurikulume uvesti sadraje vezane uz volontiranje primjerice,
kola moe organizirati volonterske aktivnosti ili uvesti izborni predmet
vezan za volontiranje.
19
U Hrvatskoj je doprinos promociji i aktualizaciji volonterstva dao program CroNGO
(Potpora hrvatskim nevladinim organizacijama 2001.-2004. godine). Program je
provodila amerika organizacija Academy for Educational Development u partnerstvu
s tri lokalne organizacije civilnog drutva Udrugom MI, Udrugom za razvoj civilnog
drutva SMART i Organizacijom za graanske inicijative OGI. Udruga SMART je bila
partnerska organizacija na podruju Primorsko-goranske upanije, gdje su se provela
27 projekta. Udruga SMART je provodila izraun ekonomske vrijednosti volonterskog
doprinosa prema modelu satnice Studentskog servisa sukladno kojoj je najvia cijena
jednoga sata 25,00 kn. U projekte je uloeno 8.800 volonterskih sati i prema ovom mo-
delu financijska je vrijednost projekata iznosila 220.000,00 kuna. Izvjetaj u .pdf obliku
moete skinuti putem ove poveznice: http://bit.ly/c1co5B.
20
Reklamni spot moete pogledati na http://www.youtube.com/watch?v=r4Tr31-OIvA
(ova poveznica se nalazi i na slubenoj stranici GONG-a, www.gong.hr)
 Iz svega navedenog, moe se zakljuiti da mladi do 30 godina imaju
generalno negativan stav o volontiranju. Oito je slogan ispitanika iz Rijeke
Bolje daba leat, nego daba radit21 postao opeprihvaen u naem
drutvu. No vrlo vana injenica koju treba napomenuti je da volonteri
uglavnom imaju pozitivna iskustva prilikom obavljanja svojih poslova.
Upoznavanje novih ljudi, pomo drugima, razvijanje svijesti o vanosti
drutvenih promjena i razvijanje osobnosti samo su neke prednosti
volontiranja.

Gdje smo pogrijeili?

Iz navedenog istraivanja udruge SMART oito je da mladi ljudi imaju
negativan stav o volontiranju. Pa gdje grijeimo? Prvo, svi segmenti drutva
trebaju doprinijeti razvoju volonterstva. Neka od podruja na kojima bi
trebali djelovati su priznavanje volonterskog rada, umreavanje na razliitim

[92]
razinama, organizacija volontiranja, utjecanje na javnu politiku i promocija
vrijednosti volontiranja, njegovih prednosti i mogunosti te primjera dobre
prakse (Fori 2007b: 5).

Trebamo zapravo poi od promijene svijesti ljudi, pravilno ih informirati i

u taj proces ukljuiti sve organizacije civilnog drutva, poslovni sektor,
neprofitne organizacije, odgojno-obrazovne ustanove, medije te dravne
institucije.

Zakljuno, volonteri su agenti promjena u drutvu oni potiu drutvene

promjene, djeluju u zajednici, aktivni su i pomau u promicanju vrednota
civilnog drutva. Volonterstvo obogauje pojedinca, daje mu znanja i vjetine
te mu omoguava uenje novih stvari. Otkad sam poeo volontirati, ivot mi
se u potpunosti promijenio. Upoznao sam nove ljude koje ve mogu nazvati
prijateljima. Stekao sam mnoga znanja i vjetine vezane uz moju struku, a
Ovaj odgovor dao je mladi roen 1985. godine koji ivi u Rijeci. U vrijeme istraiva-
21

nja pohaao je srednju kolu i nije bio lan udruge. (odgovor dobiven u Istraivanju
ukljuenosti graana u civilne inicijative u zajednici kroz volontiranje, AED, 2006.)
pomogao sam i u promicanju obrazovanja u Hrvatskoj. Smatram da bi svaka
osoba trebala doivjeti slino ili jednako iskustvo kroz volontiranje. Nakon
viemjesenog volontiranja, prijatelji mi kau da su uoili veliku promjenu
kau da sam postao odraslija, zrelija i odgovornija osoba.

Nadam se kako e hrvatsko drutvo postati vie osvijeteno i senzibilizirano

za volontiranje. Nadam se kako jednog dana u Hrvatskoj nee biti mladih
koji sumnjaju u vrijednost volontiranja. Ispunjenje tog zadatka ovisi o cijelom
drutvu. Stoga je potrebno napraviti promicati volonterstvo to uinkovitije
kako bi svi i mladi i stari mogli doivjeti jedinstveno iskustvo volontiranja.

Literatura:
ulum, B. (2008.) Zato i kako vrednovati volontiranje?, Zagreb: Ministarstvo
obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti.

[93]
Davis Smith, J. (1998.) The 1997 National Survey of Volunteering, London:
The National Centre for Volunteering.
Fori, G. (2007a.) Kako unaprijediti volontiranje?, Rijeka: Udruga za razvoj
civilnog drutva SMART.
Fori, G. (2007b.) Volonterstvo i razvoj zajednice: sudjelovanje graana u
inicijativama u zajednici, Rijeka: Udruga za razvoj civilnog drutva SMART.
Nacionalni izvjetaj Republike Hrvatske: Stanje volonterstva u jugoistonoj
Europi i CIS regiji (2009.) Rijeka
URL: http://bit.ly/c1co5B
Radin, F., Iliin, V. (2002.) Mladi uoi treeg milenija, Zagreb: Institut
za drutvena istraivanja u Zagrebu i Dravni zavod za zatitu obitelji,
materinstva i mladei.
 Nina Rapo
Volontiranje
pravni okvir u RH
Volonterstvo se opisuje kao neprofitna, neplaena aktivnost kojom pojedinci
doprinose dobrobiti svoje ue ili ire zajednice, odnosno drutva u cijelosti. Kao
drutveno odgovorna djelatnost, ono postaje sve vidljiviji element doprinosa
razvoju zajednice, kako na meunarodnoj razini tako i u RH. Osnovu za takvu
situaciju u suvremenom drutvu nalazimo u dugoj tradiciji razliitih volonterskih
aktivnosti na podruju Hrvatske.

[94] Rasprostranjenost ideje o vanosti volontiranja i njegove uloge u rjeavanju

razliitih drutvenih pitanja dovodi do potrebe da ga se pravno regulira.
Donose se dokumenti i na regionalnoj i na meunarodnoj razini koji imaju
za cilj promovirati volontersku aktivnost i dati poticaj dravama da je
pravno reguliraju. Tako Europska povelja o volonterstvu, donesena 1998.
godine, definira volonterski rad kao: djelatnost u interesu ljudi, djelatnost
koja nije motivirana financijskim interesom, djelatnost koja se odvija na
lokalnoj i/ili nacionalnoj razini, djelatnost koja je dragovoljna, djelatnost
koja je miroljubiva, djelatnost koja je utemeljena na osobnoj motivaciji i
slobodi izbora, djelatnost koja potie aktivnu graansku ulogu na dobrobit
zajednice, djelatnost koja potie razvoj ljudskih potencijala, djelatnost
koja poboljava kvalitetu ivljenja na naelima solidarnosti, traganje
za predodbama drutva nesigurne budunosti, poticaj iskoritavanja
poduzetnikih prigoda, osnova razvoja partnerskih odnosa izmeu aktera
sustava blagostanja, poticaj samoorganiziranja ljudi pri rjeavanju problema.
Nadalje, prema izvjeu Gospodarskog i socijalnog vijea Ujedinjenih naroda,
volonterstvo je i navika srca i graanska vrlina. Rije je o aktivnosti duboko
ukorijenjenoj u ljudskom duhu s dalekosenim drutvenim i kulturolokim
uinkom. Sluanje drugih, briga o potrebama drugih i zadovoljavanje tih
potreba, dokazuju najveu ljudsku motivaciju. Ljudska bia pomau jedna
drugima iz ljubavi i suuti. Pa ipak, u svojoj najdubljoj duhovnoj dimenziji i u
simbolikom znaenju, volonterstvo nije samo neto to inimo za druge. Na
kocki su nae vlastite vrijednosti i naa humanost: mi jesmo ono to dajemo
drugima.22

U studenom 1997. godine Glavna skuptina Ujedinjenih naroda proglaava

2001. godinu Meunarodnom godinom volontera, a 5. prosinac
Meunarodnim danom volontera. Ova dogaanja na meunarodnom
planu daju poticaj uglavnom nevladinim organizacijama u RH za pokretanje
inicijativa za reguliranje volonterstva. Osniva se Nacionalni odbor za razvoj
volonterstva 2001. godine, kao savjetodavno tijelo Vlade RH, koji zapoinje

[95]
s izradom Nacrta prijedloga Zakona o volonterstvu koji je usvojen 18. svibnja
2007. godine, a stupa na snagu 14. lipnja iste godine.
Ovim se Zakonom ureuju osnovni pojmovi vezani za volontiranje, temeljna
naela volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dunosti volontera te
organizatora volontiranja, uvjeti sklapanja ugovora o volontiranju, donoenje
Etikog kodeksa volontera, izdavanje potvrde o volontiranju, dravna nagrada
za volontiranje te nadzor nad izvrenjem ovoga Zakona. Volontiranje se
prepoznaje i promie kao aktivnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja
dovodi do poboljanja kvalitete ivota, do aktivnog ukljuivanja osoba u
drutvena zbivanja te do razvoja humanijega i ravnopravnijega demokratskog
drutva. Istie se da je ulogu i znaaj volontiranja potrebno prenijeti djeci
i mladima kroz kolovanje u odgojno-obrazovnim ustanovama Republike
Hrvatske.23

22
Izvjee Gospodarskog i socijalnog Vijea UN-a
23
Zakon o volontiranju, NN 58/2007
 lanak 3. nam daje definiciju volontiranja koje se smatra dobrovoljnim
ulaganjem osobnog vremena, truda, znanja i vjetina kojima se obavljaju
usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opu dobrobit, a obavljaju
ih osobe na nain predvien ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate
novane nagrade ili potraivanja druge imovinske koristi za obavljeno
volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukije odreeno. Pored ove
afirmativne, Zakon prua i negativnu definiciju, odnosno odreuje to se sve
ne smatra volontiranjem u smislu ovog Zakona.

Zakon kroz razraena naela zabrane diskriminacije volontera i korisnika

volontiranja, zatite korisnika volontiranja, zabrane iskoritavanja volontera,
zatite maloljetnih volontera te naelo zatite osoba djelomino i potpuno
lienih poslovne sposobnosti prua volonterima pravnu sigurnost i zatitu od
moguih zlouporaba njihove djelatnosti. Tijelo nadleno za provedbu ovog

[96]
Zakona je Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti,
dok Nacionalni odbor za razvoj volonterstva ima savjetodavnu ulogu. Odbor
donosi i Etiki kodeks volontera.

Zakon se primjenjuje iskljuivo na formalno organizirano volontiranje, a

organizator volontiranja ne moe biti profitna pravna osoba ime drava
prua zatitu statusa radnika. Ugovor izmeu volontera i organizatora
volontiranja zakljuuje se usmeno ili u pismenom obliku, a volonter moe
raskinuti ugovor u svakom trenutku osim ako bi time prouzroio izravnu
i trenutanu tetu organizatoru volontiranja. Za tete treim osobama
organizator volontiranja odgovara temeljem objektivne odgovornosti, uz
pravo regresa u sluaju namjere ili krajnje nepanje volontera. Volonteri
mogu biti i strani dravljani. Sve ove odredbe imaju za konani cilj
minimalizirati negativne uinke nereguliranosti drutvene djelatnosti
volontiranja, no kako je Zakon na snazi tek tri godine ne moe se sa
sigurnou rei da je u cijelosti rijeio pitanje regulacije volontiranja.
Tako ve sad jasno znamo da postoji neusklaenost Zakona o volonterstvu s
Kaznenim zakonom i pravilnicima o prekrajnoj i kaznenoj evidenciji. Naime,
podaci koji govore o kaznenoj ili prekrajnoj prolosti neke osobe iznimno su
povjerljivi radi ega navedeni pravilnici propisuju vrlo strogi reim izdavanja
podataka treim osobama. Jedine organizacije koje bi prema Kaznenom
zakonu mogle pribaviti izvadak iz kaznene evidencije su ustanove koje rade
s djecom ili maloljetnicima, i to za kaznena djela protiv spolne slobode i
spolnog udorea. Niti jednom drugom organizatoru volontiranja postojei
propisi ne omoguavaju pribavljanje vrste podataka koje zahtijeva Zakon o
volonterstvu, to u praksi onemoguava ispravnu primjenu Zakona. Stoga se
u ranijoj budunosti oekuju izmjene i dopune Zakona o volonterstvu kojima
bi se ovakve pogreke ispravile, a i poveao stupanj primjenjivosti propisa.

Za oekivati je da e donoenje ovog Zakona i njegova primjena u praksi,

[97]
kao i drugi regulatorni dravni instrumenti u ovom podruju djelovanja, dati
poticaj za promicanje volonterske aktivnosti, poveanje broja volontera u
svim dobnim skupinama, poveanje uestalosti volontiranja, te da e mlai
narataji imati veu motivaciju za volontiranje.
 Marko Filipovi
Prepoznatljivost,
uvaavanje i vanost
volonterskog rada na
lokalnoj i regionalnoj
razini

[98]
Najvaniji aspekt volontiranja svakako je onaj u lokalnoj i regionalnoj zajednici,
jer je najuoljiviji i korist od volontiranja na tim je razinama najprije prepoznata
i valorizirana. Ovaj kratki tekst ima za cilj predstaviti ono to sam kao
angairani pojedinac zapazio na podruju volontiranja u gradu i upaniji iz kojih
dolazim Rijeka i Primorsko-goranska upanija.
Informiranost i aktivno sudjelovanje svakog pojedinca osnova su graanskog
drutva i demokratskih procesa na razini lokalne zajednice, a i ire. Vrlo
bitnu ulogu u tim demokratskim procesima imaju mladi ljudi koji svojim
entuzijazmom i energijom esto generiraju drutvene promjena na svim
razinama. Meu tim mladim ljudima posebno mjesto pripada onima koji
volontiraju. Volontiranje je definirano odredbom lanka 3. stavka 1. Zakonu
o volonterstvu (NN 58/07)24. Donoenje Zakona o volonterstvu vano je
kako bi se pravno uredili odnosi izmeu volontera, organizatora i korisnika
24
Zakonu o volonterstvu (NN 58/07) - Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, smatra do-
brovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vjetina kojima se obavljaju usluge ili
aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opu dobrobit, a obavljaju ih osobe na nain pred-
vien ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novane nagrade ili potraivanja druge
imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukije odreeno.
volontiranja shvaenih u smislu ovog Zakona, ali i kako bi se osiguralo
drutveno okruenje povoljno za razvoj volonterstva te sprijeile mogue
zloporabe. Volonterski rad mladih posebno je vano podruje za stjecanje
radnog iskustva i vjetina, za aktivno sudjelovanje mladih u drutvenom
razvoju i afirmaciji drutvene solidarnosti. Kroz volontiranje mladima se
prua mogunost usmjeravanja profesionalnih interesa, pomaganja drugima
i unapreenja odreene djelatnosti u svojoj zajednici.
Prema istraivanju Stavovi javnosti o volonterstvu, 23,1% ispitanika
koji imaju volontersko iskustvo ine osobe mlae od 20 godina, a 41,7%
osobe u dobi od 21 do 35 godina. Ipak, mladi nisu dovoljno informirani
o mogunostima za volontiranje i ponekad iskazuju nedostatnost
uspostavljenih mehanizama vrednovanja volonterskog rada. Jo uvijek
ima dosta prostora za bolje informiranje mladih i njihovu senzibilizaciju za
volonterski rad. U studenom 1997. godine Glavna skuptina Ujedinjenih

[99]
naroda proglaava 2001. godinu Meunarodnom godinom volontera, a 5.
prosinac Meunarodnim danom volontera. Ovime je otvoren prostor za
brojne prijedloge s ciljem pruanja sustavnije potpore razvoju volonterskog
potencijala (osnivanje nacionalnih odbora, uvoenje nacionalnih internetskih
stranica i baza podataka, medijske kampanje, osnivanje nacionalnih
volonterskih centara, rad na zakonodavstvu vezanom uz volontiranje).
Da se volonterstvo sve vie prepoznaje kao element doprinosa razvoju
zajednice i jaanju drutvenog kapitala svjedoi i usvajanje deklaracije
Europskog parlamenta iz srpnja 2008. godine kojom se Europska komisija
poziva da 2011. godinu proglasi Europskom godinom volontiranja. Tako e
se 2011. godine obiljeiti deseta obljetnica Meunarodne godine volontera
(2001.) pa se oekuje i od Ujedinjenih naroda i brojnih organizacija koje
djeluju u podruju i razvoju volonterstva da tim povodom organiziraju brojne
sveanosti obiljeavanja ove obljetnice. Potencijal volonterstava ima sve
vaniju ulogu u pronalaenju rjeenja za razliita drutvena pitanja. Mnoge
zemlje poinju cijeniti doprinos volontera u drutvenom i ekonomskom
razvoju. Volontiranje utjee na sva podruja djelovanja, od obrazovanja do
 zatite prirode. Uloga volontiranja povezuje privatnu domenu volontera
i iru sferu javnog i poslovnog sektora. Volontiranje osnauje pojedinca,
izgrauje osjeaj solidarnosti, potie na sudjelovanje, titi ranjive skupine
od ekonomske, drutvene i politike marginalizacije te ima potencijal
kohezivnog elementa u drutvu. Dionici iz vladinog, nevladinog i poslovnog
sektora moraju suraivati kako bi se stvorilo drutvo koje podupire
volonterstvo.
Volonterstvo kao dobrovoljno pruanje usluga ima svoju dugu i rairenu
tradiciju u hrvatskom drutvu i povremeno preuzima kljunu ulogu u
kriznim situacijama. Osnovna misija mnogih organizacije civilnoga drutva
je volonterski rad, a isto tako volonteri sudjeluju u djelatnostima drugih
organizacija. Ujedno, volonterski rad predstavlja znaajan izvor snage
civilnog sektora. U Republici Hrvatskoj postoje mnoge organizacije i
ustanove (MOST25, GONG26, Hrvatski crveni kri...) koje u svoj rad ukljuuju

[100] 25
http://www.most.hr/statics/volonterski_rad/ - U okviru ovog programa Most sustavno po-
tie mlade na volonterski rad prezentacijom programskih aktivnosti u splitskim srednjim
kolama, organizacijom edukacija u okviru radionica, irenjem prie o dobrovoljnom radu
mladih usmenim putem, na tribinama, putem medija i organizacijom velikih humanitarnih
akcija za dobrobit graana i grada Splita. Udruga broji preko 100 aktivnih volontera od ega
je dio njih od samog poetka rada Udruge, a godinje se toj brojci pridrui najmanje 20 novih
mladih ljudi. Mladi volonteri su u proteklom razdoblju nagraivani dodatnim edukacijama
u zemlji i inozemstvu, putovali su i prezentirali Udrugu u mnogim europskim zemljama i na
susretima mladih, osmiljavali zajednika ljetovanja, izlete, druenja i za svoj intenzivan an-
gaman i postignua dobivali priznanja, i bili isticani u medijima.
26
GONG Godinji izvjetaj 2009. - Veliki broj volontera i lanova aktivno je sudjelovalo u
brojnim aktivnostima GONG-a, kao to su promatranje izbora, distribucija materijala i po-
mo u organiziranju javnih predstavljanja GONG-a. Dodatno, tijekom 2009. godine u uredu
GONG-a je na programskim djelatnostima angairana jedna volonterka, to je zaetak
GONG-ova plana o ustrojavanju mogunosti za volontiranje na programima GONG-a, to bi
bilo od koristi za same volontere (studente ili tek diplomirane mlade profesionalce) u smislu
iskustva, a za GONG u smislu doprinosa volontera radu zaposlenika. Tijekom 2009. godine:
11 volontera zadovoljilo je uvjete lanstva, 2191 graana nalazi se u bazi volontera od toga
200 stalno aktivnih, zabiljeeno je oko 7300 volonterskih sati granana.
volonterke i volontere. Djeluju i etiri volonterska centra u etiri hrvatska
grada (Volonterski centar Zagreb, Volonterski centar Split, Volonterski centar
Rijeka i Volonterski centar Osijek), ija je osnovna svrha promicanje i razvoj
volonterskoga rada na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, edukacija
lanova udruga i volontera te senzibilizacija javnosti. Volontiranje predstavlja
jedan od naina organiziranog ukljuivanja graana u drutvene procese
ime svaki graanin ostvaruje mogunost doprinosa pri rjeavanju problema
u zajednici i utjecaja na pozitivne promjene u drutvu. Volonterski angaman
graana moe jedino nadopunjavati, ali nikako i zamijeniti djelatnosti i
funkcije za koje postoji odgovornost drugih dionika u rjeavanju problema ili
zadovoljavanju potreba u zajednici.

Najvaniji aspekt volontiranja svakako je onaj u lokalnoj i regionalnoj

zajednici, jer je najuoljiviji i korist od volontiranja na tim je razinama

[101]
najprije prepoznata i valorizirana. Ovdje bih elio predstaviti ono to sam
kao angairani pojedinac zapazio na podruju volontiranja u gradu i upaniji
iz kojih dolazim Rijeka i Primorsko-goranska upanija. Istraivanja u
podruju volonterstva ukazuju da velik broj organizacija civilnoga drutva
provodi niz razliitih aktivnosti koje se zasnivaju na volonterskom doprinosu
graana, a kojima se znaajno pridonosi dobrobiti pojedinaca i lokalne
zajednice u cjelini. Istraivanje ukljuenosti graana u civilne inicijative u
zajednici kroz volonterski rad iz 2001. godine koje je provela Udruga za
razvoj civilnog drutva SMART povodom Meunarodne godine volontera
na podruju Primorsko-goranske upanije27, bilo je jedino istraivanje takve
27
Udruga za razvoj civilnog drutva SMART je tijekom rujna 2006. provela procjenu kapaci-
teta menadmenta volontera u organizacijama civilnoga drutva te ustanovama zdravstva,
obrazovanja i socijalne skrbi na podruju Primorsko-goranske upanije. U okviru procjene,
organizacije/institucije pruale su podatke vezane za broj volontera ukljuenih u aktivnosti
organizacije u proteklih pet godina, dobnu skupinu volontera, pristupe i naine ukljuivanja
volontera, organiziranje veih manifestacija u koje su bili ukljueni volonteri te podatke ve-
zane za uestalost volontiranja. Upitnik za procjenu poslan je na 168 adresa, od ega su 32
organizacije/institucije poslale podatke, to ini 19% povrata.
 vrste provedeno na podruju Republike Hrvatske. Istraivanje je pokazalo
da postoji naelno pozitivan osobni stav stanovnitva prema volontiranju,
no istovremeno ispitanici smatraju da njihovo okruenje ima negativan
stav. Nadalje, pozitivan stav prema volontiranju teko se aktualizira u sami
in volontiranja. Graani ne volontiraju zbog teke materijalne situacije,
krize vrijednosti ili nedovoljne informiranosti. Na podruju Primorsko-
goranske upanije, uz aktivno djelovanje volonterskoga centra u Rijeci,
tijekom posljednjih pet godina pokrenute su razliite inicijative i aktivnosti
od strane organizacija civilnoga drutva, usmjerene k razvoju i promociji
volonterstva. Prema podacima prikupljenim kroz procjenu kapaciteta
menadmenta volontera na podruju Primorsko-goranske upanije,
vidljivo je da je od ukupnoga broja organizacija ukljuenih u procjenu 74%
organizacija i institucija organiziralo neko dogaanje ili manifestaciju u
koje su bili ukljueni volonteri te koji su doprinijeli promociji volonterskoga

[102]
rada (izlobe, razliiti skupovi, promotivni tandovi, edukacijske radionice,
sportski turniri i sl.). U cilju vee aktualizacije volontiranja meu mlaom
populacijom (do 30 godina), u Hrvatskoj je potrebno intenzivnije razvijati i
usmjeravati aktivnosti, koje e motivirati mlau populaciju na volontiranje te
ukazati na pozitivne aspekte volontiranja.

Nakon dugogodinjeg doprinosa i rada na promociji i unapreenju

volonterstva na podruju Hrvatske, udruga SMART, neprofitna organizacija
osnovana s ciljem jaanja i pruanja podrke razvoju neprofitnog sektora
u Hrvatskoj, 2005. godine zapoinje sa sustavnim pristupom razvoju
volonterstva te programom Volonterskog centra u lokalnoj zajednici koji ima
zadau: promovirati vrijednost volonterstva i integrirati ga u razvoj lokalnih
zajednica, unaprijediti informiranje o volontiranju, osnaiti neprofitne
organizacije za ukljuivanje volontera u svoje aktivnosti, poboljati status
volontera u zajednici, motivirati vei broj ljudi na volontiranje, poticati
volontiranje kroz sustav odgoja i obrazovanja, potaknuti i uspostaviti
meusekorsku suradnju usmjerenu ka razvoju volonterstva u zajednici
kroz razne aktivnosti koje provodi (volonterski info pult, volonterska baza,
edukacija i konzultacije, izdavaka djelatnost, istraivanja, obiljeavanje
Meunarodnog dana volontera, umreavanje i suradnja).

S ciljem to kvalitetnije provedbe, odrivosti i vidljivosti volonterskog

programa, SMART je uspostavio Savjet za razvoj volonterstva Primorsko-
goranske upanije, nezavisno tijelo iji lanovi i lanice predstavljaju razliite
sektore: neprofitni, poslovni, lokalnu i regionalnu (podrunu) samoupravu,
akademsku zajednicu i medije. Volonterski centar u suradnji s Gradom
Rijekom i Primorsko-goranskom upanijom, a u sklopu kampanje povodom
obiljeavanja Meunarodnog dana volontera, od 2007. godine dodjeljuje
Volontersku nagradu koja prepoznaje kljunu ulogu volontera u lokalnoj
zajednici. Putem ove nagrade zahvaljuje se volonterima na nesebinom
trudu i radu za zajednicu te ih se nagrauje za njihovu inicijativu. Ukupno

[103]
se dodjeljuje est priznanja, tri na razini Primorsko-goranske upanije i tri
na razini Grada Rijeke. Volonterska nagrada e se nastaviti dodjeljivati i u
nadolazeim godinama. Nominirana moe biti osoba starija od 15 godina,
koja je volontirala najmanje 120 sati u posljednjih godinu dana u neprofitnim
organizacijama (udruge, zaklade, javne ustanove) ili mjesnim odborima,
no ne i osoba koja je volontirala u smislu volonterskog pripravnikog rada u
okviru Zakona o radu. Nagrada za volontera godine dodjeljuje se temeljem
natjeaja objavljenog u javnim glasilima. Pri odabiru volontera/ke godine
komisija se vodi nizom kriterija, procjenjujui primjerice koje su bile koristi
od volontiranja nominiranog volontera za organizaciju i ciljane skupine/
lokalnu zajednicu prema kojima je organizacija usmjerena.

Jedan od glavnih aktera promocije volonterstva na Sveuilitu u Rijeci

svakako je i Zaklada Sveuilita u Rijeci koja kroz projekt Studenti
volontiraju razvoj socijalne odgovornosti studenata Sveuilita u Rijeci
potie razliite oblike volontiranja studenata, ali i promie ideju volontiranja
meu svim lanovima sveuiline zajednice. Zaklada Sveuilita u Rijeci,
 u svojim nastojanjima za poticanjem drutvene odgovornosti Sveuilita
u Rijeci i svih njegovih lanova, i 2009. godine je obiljeila Meunarodni
dan volontera volonterskom akcijom nastavnog i administrativnog osoblja
te studenata Sveuilita u Rijeci pod nazivom Sveuilitarci volontiraju.
Ukupno je etrdeset volontera iz akademske zajednice sudjelovalo u
radionicama izrade taktilnih slikovnica za slijepu djecu predkolskoga uzrasta
koja za svoj rad nemaju gotovo nikakvih didaktikih materijala. Navedeni
didaktiki materijal potreban je djeci u dobi od dvije do sedam godina
koja imaju oteenje vida, a ije cijene doseu vrtoglave iznose. Rijeko je
sveuilite prepoznatljivo i po volonterskom duhu organizacije jedne od
najveih manifestacija koja ima za cilj popularizaciju i promociju znanosti
Festivala znanosti.

Treba svakako spomenuti kampanju Zavolontiraj se! koju organizira

[104]
udruga SMART uz pokroviteljstvo Grada Rijeke i Primorsko-goranske
upanije. Kampanja je usmjerena na postizanje vee vidljivosti i
prepoznatljivosti volontera i volonterskog rada te promociju volontiranja
povodom Meunarodnog dana volontera. Kampanja se provodi na razini
Primorsko-goranske upanije s naglaskom na grad Rijeku koji od poetka
podrava kampanju, to predstavlja dobar primjer suradnje jedinice lokalne
samouprave s organizacijama civilnog drutva. Kampanja Zavolontiraj
se! sastoji se od niza radionica, seminara, izlobi, predstavljanja, strunih
rasprava na temu volontiranja, a kruna dogaanja je sveana dodjela
nagrade Volonter godine.

Individualni doprinos svakog volontera teko je mjerljiv ali je u lokalnoj
zajednici svakako najuoljiviji i ona ga najbre prepoznaje i promovira.
Meutim na promociju i razvoj volonterstva treba djelovati i u budunosti
putem istraivanja volonterstva, edukacije, publiciranja, lobiranja i javnog
zagovaranja, stvaranja poticajnog okruenja za razvoj volonterstva,
poveanje vidljivosti volonterskih aktivnosti te implementiranju primjera
dobre (volonterske) prakse u to veem broju jedinica lokalne i regionalne
samouprava stvarajui time preduvjete za prepoznavanje volonterstva na
nacionalnom nivou kao jednog od preduvjeta participacije informiranog
pojedinca u demokratskim procesima graanskog drutva.

Literatura:
ulum, B. (2008.) Zato i kako vrednovati volontiranje?, Zagreb: Minstarstvo
obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti.
Ledi, J. (2007.) Volontiranje je cool: Drutveno odgovorno sveuilite
poticanje kulture volontiranja. Rijeka: Zaklada Sveuilita u Rijeci
Ledi, J. (2007.) Zato (ne) volontiramo? stavovi javnosti o volonterstvu.
Zagreb: Academy for Educational Development.
www.smart.hr
www.gong.hr

[105]
www.pgz.hr
www.rijeka.hr
www.hck.hr
www.zaklada.uniri.hr
[MEDIJI I MLADI
TKO TU
KOGA GLEDA?]

Facebook

Mladi

Mediji

Javna televizija

Apatija

Normalno drutvo
 Davor Pavii
Facebook
juer, danas, sutra
Facebook vas povezuje s ljudima i olakava razmjenu informacija. To je reenica
koja doekuje svakog posjetitelja internetske stranice Facebook.com, bilo da
se eli logirati ili tek razmilja o tome da li se prikljuiti velikoj obitelji zvanoj
Facebook ili ne. Ono to je nekada bila stranica iskljuivo namijenjena amerikoj
studentskoj populaciji u svrhu umreavanja studenata, danas je velika baza
podataka kojoj se mogu prikljuiti svi, bez obzira na godine i nacionalnost, s

[108]
misijom davanja moi dijeljenja kako bi se stvorio otvoreniji i povezaniji svijet.
No unato dostupnosti Facebooka svima, mladi su ipak njegovi najbrojniji
korisnici. Facebook u svakom sluaju slui svojoj svrsi i ispunjava svoju misiju
povezivanja ljudi diljem svijeta u paralelan virtualan svijet, ak je promijenio i jo
uspijeva mijenjati nain komuniciranja, drutvene norme i nain razmiljanja.
No glavno pitanje koje se samo namee je moe li svijet biti otvoreniji i povezaniji
nego to je danas, zahvaljujui Facebooku?

Sjeam se poetaka Facebooka. Nakon vie ili manje uspjenih manija s

drugim internetskim servisima (Myspace, Hi5, Friendster...), pojavio se on i
izgledalo je kao da e doi, proi i zavriti isto kao i njegovi prethodnici. Kada
sam otvorio profil na Facebooku prije otprilike etiri godine, Facebook je bio
monotona stranica jednostavnog grafikog suelja i ogranienog sadraja.
Nitko nije znao emu bi Facebook ustvari trebao sluiti. Imati dvadesetak
prijatelja nije bilo nita udno, a ljudi koji nisu bili na Facebooku nisu bili
izopenici drutva. Osnovna namjena Facebooka je tada bila postavljanje
fotografija sa sinonjih zabava i raznih izleta za blizak krug prijatelja i
komentiranje istih.
Nekoliko mjeseci nakon to je poela Facebook manija na mom sveuilitu,
postali smo jedno od prvih sveuilita u Europi koje je dobilo svoju mreu
na Facebooku. To je otvorilo novu dimenziju u Facebookovoj funkciji
drutvenog umreavanja, omoguivi i anoniman pogled u ivot susjeda
u domu ili kolega sa predavanja s kojima se nismo druili. Ono to je bilo
revolucionarno u svemu tome je da su svi dobrovoljno nudili svoj privatni
ivot na pladnju u zamjenu za uvid u tue privatne ivote.

Kako je Facebook uvodio nove funkcije i rastao na popularnosti, mijenjala

se i njegova uloga u drutvu. Odjednom su i ljudi koji su bili strogo protiv
bilo kakvog oblika drutvenog umreavanja postajali ovisnici o Facebooku,
ugled u akademskoj zajednici se mjerio brojem virtualnih prijatelja, a sadraj
osobne stranice je nekim ljudima bio vaan skoro koliko i osobni izgled.
Najpopularnije aplikacije su bile one koje su mjerile popularnost pojedinca

[109]
na sveuilitu kroz banalna pitanja, kao naprimjer tko je zgodniji? pa do
kompleksnijih pitanja tipa s kime bi rae zaglavio/la na pustom otoku?.
No kako je Facebook postajao dostupniji iroj populaciji, pomogao je sa
(ponovnim) uspostavljanjem kontakata sa starim prijateljima. Zajedno s
navalom virtualnih prijatelja izvan kruga prijatelja s fakulteta, tj. rodbine,
susjeda i ostalih vie ili manje poeljnih virtualnih poznanika, pojavila se
i potreba za cenzuriranjem te je s time Facebook poeo gubiti na svojoj
prvobitnoj ulozi.

to je Facebook danas? Nadvladavi svu konkurenciju, Facebook je danas

(prema svojim statistikama) svakodnevica za vie od 400 milijuna ljudi
diljem planeta, dostupna na vie od 70 jezika, gdje svaki korisnik u prosjeku
ima 130 virtualnih prijatelja, sa kojima podijeli u prosjeku 70 informacija
mjeseno o svom privatnom ivotu u raznim oblicima. Za kratak predah od
uvida u ivote svojih prijatelja, svaki korisnik Facebooka na raspolaganju
ima vie od pola milijuna raznoraznih aplikacija, kroz koje moe saznati vie
o sebi, iskuati se u raznim oblicima virtualnog poduzetnitva ili testirati
 svoje znanje o svakoj temi koja je znaajna na lokalnoj ili globalnoj razini. I
naravno, podijeliti rezultate svega toga sa svojim virtualnim prijateljima. A
sve to u zamjenu za davanje svojih osobnih podataka velikim korporacijama
koje to koriste u svoje marketinke svrhe.

Osim toga, za one koji se teko ohrabruju boriti se za neto u stvarnom

ivotu, drutveni aktivizam je postao dostupan, prihvaen i ak poeljan
jednim klikom mia iz udobnosti vlastitog doma. Danas postoje raznorazne
grupe potpore i podrke svemu i svaemu od ljudskih prava, preko
prava ivotinja pa do onih malo aljivijih. No upravo postojanje tih grupa
omoguuje ljudima da iz udobnosti koju prua krevet ili kau ukljue ili
podre neki vii cilj te time postanu drutveno aktivni. Nedavni primjer
koji najbolje ilustrira gore navedeno je grupa Ne damo Varavsku koja
je dosada okupila skoro 12.000 lanova sa ciljem ouvanja pjeake zone

[110]
u centru Zagreba. Unato injenici da veina od tih 12.000 lanova nije ni
u jednom trenutku izala na ulice, oni su ipak dali svoj doprinos ouvanju
Varavske i time postali drutveno aktivni, a i dali do znanja iroj zajednici
da oni podravaju ouvanje Varavske. Ta grupa je takoer omoguila
onima koji ne ive u Zagrebu ili ak u Hrvatskoj da daju javno svoju podrku
ouvanju Varavske, time doprinijevi Facebookovoj misiji stvaranja
otvorenijeg i povezanijeg svijeta.

Koliko se sve gore navedeno uklapa u Facebookovu misiju stvaranja

otvorenijeg i povezanijeg svijeta je jasno. Koliko je korisno i relevantno
je upitno. No, ono to je jo zanimljivije je kako je Facebook u relativno
kratkom vremenu promijenio i nain kako mladi gledaju na svijet te ope
prihvaene drutvene norme. Revoluciju koju je pokrenuo e-mail krajem 20.
i u prvim godinama 21. stoljea, Facebook je sruio u samo godinu-dvije.
Potreba za izravnom komunikacijom se smanjila budui da je u svakom
trenutku mogue vidjeti gdje je druga osoba, to radi i kako se osjea
zbog svega toga. Reakcije su se svele na klik mia na rije like, dogovori/
pregovori/razgovori se vode preko chata integriranog u Facebook, a ljubavna
veza postaje ozbiljna tek kad je obznanjena na Facebooku i traje dok god
traje i na Facebooku.

Danas je Facebook nuno zlo. Kolikogod nas njegove razne funkcije i

mogunosti zabavljaju, toliko nas i ivciraju. Unato svemu, htjeli mi to
priznati ili ne, ivot bez Facebooka je danas teko zamisliv. A kako e se
Facebook razvijati u budunosti je teko predvidjeti. Hoe li nestati preko
noi kao to je i nastao ili e razviti svijest i uvui nas u svoj svijet kao malog
djeaia Stana u jednoj od epizoda popularne animirane serije South
Park? Vjerojatno ne. Ono to je sigurno je da je Facebook uvelike utjecao
na dananju generaciju mladih i da e nastaviti svoju misiju stvaranja
otvorenijeg i povezanijeg svijeta.

[111]
 Slaven Kadeka
Javna televizija kao agent
sekundarne socijalizacije
mladih
Razvijanjem tehnologije mediji zauzimaju sve vei prostor u oblikovanju
ljudi, posebice mladih koji su jedni od najvjernijih konzumenata medija.
Javna televizija treba osigurati prostor mladima kako bi izrazili svoje
miljenje. No ini li ona to ini i kako to ini? Jesu li informacije koje se

[112]
putaju u eter dovoljne za mlade? Kako te informacije utjeu na mlade?
Mladi postaju samo jedno od sredstava manipulacije kontroliranih od
strane medija i kao takvi savrena su meta za oblikovanje mnijenja buduih
korisnika i graana.

Sekundarna socijalizacija odvija se u dobi od 4. do 16. godine ivota. Taj drugi

krug uenja dogaa se velikim dijelom izvan obiteljskog doma, a u igru ulaze
obrazovne ustanove, vrnjaci, mediji. Pri tome utjecaj na steena iskustva u
tom razdoblju ima primjerice injenica da pojedinac odrasta u selu ili gradu,
pripada li odreenoj religiji, kakve uitelje ima i slino. U tom razdoblju
kroz interakciju s drugim grupama ui se biti lanom drutva koji pojedinac
sam odabire ili mu je nametnuto. Kao jedan od faktora socijalizacije mladih
uvijek se spominju mediji. Bilo da se radi o televiziji, novinama ili internetu,
mediji formiraju sliku ljudi o vanjskom svijetu. U ovom radu osvrnuti u se na
javnu televiziju kao krojaa marioneta drutva (mladih) i neu se osvrtati na
komercijalne (privatne) televizije koje nemaju obavezu educirati, poticati i
motivirati mlade nego samo djeluju zbog vlastitog profita.

Javna televizija, neko nazivana dravnom televizijom, ima obvezu
educirati, poticati i motivirati mlade kroz program koji je prikladan i zanimljiv
mladima. Rije dravna daje zanimljivu konotaciju, a odnosi se na injenicu
da politika elita kroji programe koji su podobni za mlade i time sa jedne
strane stvara poslunike, a sa druge one rijetke buntovnike. Primjeri dravnih
televizija kao vladara mnijenja stanovnika odlike su totalitarnih zemalja i
ekstremno socijalistikih (komunistikih) kao npr. Iran, Venezuela, Kuba,
Sjeverna Koreja i sl. U spomenutim zemljama javna televizija slui kao aparat
propagande i kao bi koji ljude dri na okupu te im ne doputa bilo kakav
pomak od normi koje propagira politiki vrh. Mnoge demokratske zemlje
takve prakse osuuju. No takva osuda pomalo je licemjerna, ako se uzme
u obzir djelovanje, primjerice, nae javne televizije. Jesmo li svjesni kako
djeluje naa javna televizija? Ne mislim, dakako, da naa javna televizija
ekstreman sluaj poput navedenih primjera. No u Nadzornom odboru HRT-a

[113]
sjede politiki podobni ljudi i na indirektan nain kreiraju politiku javne
televizije. Naa javna televizija u nekim je prolim vremenima takoer bila
svrstavana u televizije koje slue kao dravni aparat obavjetavanja graana
te je na taj nain utjecala na formiranje miljenja graana putajui u javnost
samo informacije sankcionirane od politikog vrha. Mediji informiraju i
oblikuju mase. Kroz oblikovanje usauju se odreene norme ponaanja koje
su na agendi drutvenih elita (politike, gospodarske, vjerske...) i koje kroz
medije izbacuje na vidjelo svoj interes skriven u reklamama ili emisijama.

Pitanje koje se namee u samom naslovu ovog kratkog teksta je gdje

su mladi u svemu ovome. Za mlade koji su predstavljeni kao budunost
drutva, javna televizija je duna stvoriti prostor kako bi se mladi mogli
izraziti. Pratei program HRT-a u posljednjih tjedan dana, zapazio sam da je
mladima ponueno manje od pet emisija koje su namijenjene dobnoj skupini
od 15 do 30 godina. Emisija Koga briga ide svakim radnim danom, osim
petkom, u poslijepodnevnom terminu. Ponekad ide i koja glazbena emisija
(primjerice Ritam tjedna) u kasnononim satima. Vikend je rezerviran za
 Briljanteen i Kokice, dok se ostali sadraji svode na dnevno-politike
teme, dokumentarne filmove, program za djecu i nierazredne filmove uz
pokoju rijetku iznimku. Smatram da ponueni sadraj ograniava razvoj
kreativnosti mladih ljudi. Uz takav izbor programa, mladima preostaje
ili da ga rezignirano prihvate ili da zauvijek zavitlaju daljinski upravlja u
najmraniji kut sobe i da ga nikada ne upotrijebe u svrhu zabave i edukacije.
Malo je onih koji e uiniti ovo drugo i potpuno se maknuti iz kruga javne
televizije. Uostalom, ako imamo u domainstvu televizor prisiljeni smo
plaati televizijsku pretplatu. Zauzvrat dobivamo polukvalitetan proizvod
koji nas odgaja kako biti posluan i koje norme slijediti.

Taj proces poinje ve u najranijoj fazi ivota kada kao djeca pratimo
obrazovni program namijenjen djeci. U kasnijoj fazi razvoja osobe, kada
ulazimo u mladenaku dob, prestaje i program namijenjen toj dobi i

[114]
postajemo pretrpani informativnim vijestima koje nam daju percepciju o
svijetu koji se vrti oko nas. Time se stvara poslunika generacija koja
nema izbora nego pratiti ono to je uvjetovano kao trendovski i svako
istupanje iz tog nametnutog trendovskog sadraja smatra se devijantnim.
Pojavom interneta i nekih drugih nezavisnih medija ta slika se polako
mijenja. Ipak, mislim da velika veina graana zna naizust dnevni raspored
Prvog programu HRT-a. to zakljuujem iz te injenice? Je li nas televizija
na neki nain izdresirala? Vrlo je oito da je. Ova pojava dresure nije
specifina samo za nau zemlju nego se javlja i u drugim zemljama (npr. u
Danskoj). Mediji poinju oblikovati cjelokupni ivot ljudi odreujui ga svojim
vremenskim rokovima emisija ili serija. Serije, politike emisije, zabavne
emisije kroz povijest su pomicale objede, sastanke ili druge obiteljske rituale.

U svrhu pisanja ovog osvrta pratio sam veernje vijesti javne televizije te
posebice promatrao naine iznoenja odreenih vijesti koje su vezane za
svakodnevnicu domae politike. Vijesti su bile nedoreene i nepotpune ili
su implicirale stav koji bi mi kao gledatelji trebali formirati. Naravno, to se
dogaa na suptilan nain, osim kada voditelj Dnevnika Zoran prajc javno
u svojim humoresknim izjavama napada odreene pojednice i ustanove.
Servirane slike i diskurs utjeu na mlade koji su korisnici javne televizije.
Kao korisnike, takvi programi ih bombardiraju i stvaraju ih drutvenim
poslunicima.

Medij poput javne televizije imaju snaan utjecaj na razvoj miljenja i

kreativnosti kod mladih. Nainom na koji se vijesti i informacije prenose
da se zakljuiti da je cilj mlade pretvoriti u robote. Tim indirektnim
postupcima stvara se apatino drutvo bez elje za promjenom. Drutvo
u kojem su mladi vaan imbenik je drutvo koje tei napretku. Ne elimo
drutvo u kojem se mladima manipulira putem javnih medija ve elimo
da mladi sami kreiraju sadraje te se na taj nain izgrauju kao samostalni
aktivni graani. Mladima pruiti vie prostora za sadraje koje e oni kreirati

[115]
sami, a to bi u najveoj mjeri trebala poticati javna televizija.

 Anja Kladar
Programi za mlade
HTV-a, RTL-a i NoveTv
Televizija je jedan od najutjecajnijih medija. Televizija ima mo oblikovati
drutvo u kojem ivimo odreujui to je in, a to out. Najosjetljivija
populacija su upravo djeca i mladi. Shodno tome istraila sam to nam nude
i koliko su kvalitetni programi za mlade televizijskih kua s nacionalnom
koncesijom. Nemalo sam se iznenadila kada sam otkrila da nijedna TV kua
nema poseban program namijenjen mladima od 15 do 30 godina. Emisije
koje za ciljanu publiku imaju mlade osobe su veinom orijentirane na utu

[116]
tampu, slavne i poznate te nove traeve. Umjesto puno informativnih i
kulturnih emisija i emisija za mlade, mladim osobama u Hrvatskoj trendove
postavljaju umjetne ljepotice i modni maci. Kada kao drutvo postanemo
svjesni da moramo promijeniti sebe i potom zahtijevati promjenu ista
e se tek tada i dogoditi. Kada sve te lifestyle i showbiz emisije postanu
nepopularne tek e ih tada zamijeniti neto drugo. A to opet emo sami
odrediti gledanou.

Televizija. Jedan od najutjecajnijih medija dananjice. Televizija je medij koji,

direktno ili indirektno, utjee na usvajanje stavova, normi i uvjerenja. Televizija
je medij koji esto odreuje to je in, a to out. Televizija je medij koji ima mo
da kroji drutvo u kojem ivimo. Uzevi to u obzir odluila sam pogledati to
nam nude i kako kroje nae mlade televizijske kue s nacionalnom koncesijom:
HRT javna televizija, i dvije velike komercijalne TV kue, RTL i NovaTV. Te
kue ujedno imaju i najveu pokrivenost signalnom.
Moj saveznik u istraivanju to one nude mladima bio je internet. Na
internetskim stranicama HRT-a postoji posebna rubrika pod nazivom
Mladi. Istraivanjem te rubrike shvatila sam da bi se u biti trebala zvati
Djeca. Naime, naa javna televizija ne ini razliku izmeu programa za
djecu i programa za mlade, tako da su u njihovoj rubrici Mladi smjeteni i
crtii, djeje emisije i sl. Na kraju sam mogla izdvojiti samo nekoliko emisija,
primjerice Briljanteen, Ni da ni ne, Abeceda EU, Navrh jezika i Koga
briga, kao sadraje namijenjene mladima. Ipak, potrebno je naglasiti da
e takve emisije pogledati prvenstveno mlaa grupacija mladih. Sve ostale
emisije koje ciljaju mlau populaciju su u nekim drugim rubrikama.

Razoarana tom ponudom krenula sam istraiti ponude komercijalnih

TV kua. Obje kue imaju posebne programe za djecu, dok programi
namijenjeni mladima ne postoje zasebno. No gledavi TV raspored dalo se
izdvojiti dosta emisija koje su orijentirane upravo mladima. Sr navedenih
emisija je uta tampa, poznati i slavni te najnoviji traevi iz javnog ivota.
Veina emisija su zabavnog karaktera, a jako malo informativnog. Mnogi

[117]
bi rekli da je olakotna okolnost ta to su to komercijalne televizije i njima
je prvenstveno bitna zarada i gledanost. Ipak, zar to opravdava dojam koji
sam dobila nakon svega da se mladima u Hrvatskoj prvenstveno poruuje
da trebaju biti slavni, naminkani, lijepo obueni i subotom ujutro na pici
na Cvjetnom trgu? Senzacija prua zabavu. Zabava prodaje emisiju. Emisija
daje novac. I tako dolazimo do injenice da novac kroji na TV program.
Nastavno se moemo pitati kakvo smo drutvo postali kada bivi brani par
Gotovevih ima ak i vlastitu TV emisiju u kojoj se propagira sve, samo ne
moralne vrijednosti.

Moja sljedea misao vodilja bila je da pogledam kakvo je stanje sa

istraivanjima o utjecaju medija na mlade. Ponovo sam upotrijebila svog
saveznika internet te dola do velikog broja istraivanja i radova na temu
mladi i mediji. Rezultati svih istraivanja upozoravaju na lo utjecaj nasilja i
loih poruka mnogih TV emisija. Usprkos svemu, TV program je i dalje, ini
se, krojen prema nacrtima koji nose najvie kapitala.
 Uzmimo za primjer dananji dan: srijeda, 19. svibnja 2010. Kao mlada osoba
u dobi od 26 godina danas sam imala priliku pogledati nekoliko sapunica, to
domae, to strane produkcije, poneku humoristinu i kriminalistiku seriju,
emisije o showbizu i lifestylu i jednu reality emisiju. Osim toga, za est i neto
sitno kuna sam mogla saznati to mi kau zvijezde i tarot karte ili sam mogla
pogledati u kojem smjeru nam ide Vlada tijekom jednosatnog direktnog
prijenosa iz Sabora. Od dokumentarnih ili informativnih emisija sam na
raspolaganju imala dnevnike, TV kalendar, Hrvatska uivo i Dobro jutro
Hrvatska te emisiju Koga briga koja je namijenjena upravo mladima.
Zakljuno, svoje vrijeme sam provela pred televizorom gutajui reklame te
isprazne emisije i serije. U tragovima naih TV programa sam naila na neto
to me uzdiglo bilo kulturno bilo intelektualno. Shvatila sam odakle potjee
teza da televizija otupljuje nae drutvo.

[118]
Prigovor svim TV kuama se odnosi na to to nemaju zasebni program za
mlade koji bi obuhvatio podruja vana za tu skupinu. Sve TV kue imaju stav
da su osobe do 18 godina starosti djeca, a nakon toga da su to odrasle osobe.

Osim toga, sve TV kue esto u svojim informativnim i kontakt emisijama

tematiziraju nasilje. Okupe se strunjaci i pokuavaju nai naine kako
smanjiti i sprijeiti nasilje. A na programu pet minuta prije i pet minuta
poslije te emisije idu nasilni crtii, seriji i filmovi. Da li je to paradoksalno ili
samo ekonomski isplativo? Ne znam. U svakom sluaju je pogreno.

HTV-u ide sljedei prigovor koji se odnosi na injenicu da je daleko najvei

dio emisija namjenjen ljudima srednje i stare dobi. Mali dio emisija je
namjenjen djeci, a najmanji dio mladima. I kao da to nije dovoljno esto
emisije za mlade pripremaju osobe koje nisu mlade. Dajte mladima da piu
o mladima! Dajte mladima da snimaju o mladima! Dajte mladima da sami
kroje program za mlade! I to ne samo na pozornici ve i iza nje.
RTL-u i NovojTV ide prigovor to stvaraju dojam da su grudi i stranjica
najbitnija stvar u naem svakodnevnom ivotu. Duboko vjerujem da nije
nemogue napraviti emisiju gdje dananje vijesti komentiraju intelektualci,
a ne Vlatka Pokos i Nikolina Piek. Duboko vjerujem da se umjesto meksike
sapunice o maloj bogataici sa zlom maehom moe pustiti emisija
za mlade. Duboko vjerujem da se poruka koju aljemo mladima moe
promjeniti sa poznati i slavni u pametni i obrazovani. I na kraju svega,
vjerujem da promjena svega navedenoga nee uzrokovati bankrot TV kue
koja se odvai na takav in.

No TV kue nisu jedine koje su zasluile prigovor. Pojedinci, lanovi drutva,

ale se kakvo nam je drutvo, kakvi su nam mladi, kako je sve u crnoj
kronici i sl. Krivca treba traiti ne samo na televiziji ve i u nama samima.
Istraivanja pokazuju da ljudi upravo ele itati crnu kroniku i utilo. ene

[119]
vole sapunice. Mukarci vole akcijske fimove. Televizija nam daje ono to
elimo. esto citirana izjava kae ako ne moe promijeniti svijet oko sebe,
promijeni svijet u sebi. To i mi kao pojedinci ovog drutva moramo poeti
raditi. Kada e nam slijetanje nove letjelice na Mars biti zanimljivije od nove
torbe modnog maka tada e i televizija, programom za kapitalom, umjesto
novosti sa pice pustiti novosti s Marsa.

Dakle, nemojmo biti paradoksalni ve se izborimo da postanemo drutvo

kakvo elimo biti.
[DODATAK]
Anja Kladar
Mladi s rijetkim bolestima
Rijetke bolesti su one koje pogaaju manje od pet osoba na 10.000 stanovnika.
U svijetu ima oko 6.000 do 8.000 rijetkih bolesti, a u Europi od njih boluje oko
30 miljuna ljudi. To su preteno teke bolesti koje znaajno skrauju duljinu
i smanjuju kvalitetu ivota oboljelih. Veoma su raznolike i neke zahvaaju
samo po jedan organski sustav dok veina spada u multisitemske bolesti.
U Hrvatskoj ne postoje adekvatna istraivanja koja bi pratila medicinske i
socioloke aspekte rijetkih bolesti. Veina dostupnih podataka su podaci iz
Udruga pacijenata koje svojim radom doprinose boljem i kvalitetnijem ivotu
za oboljele. Mlade osobe sa rijetkim bolestima nemaju sustavno rijeeno

[121]
obrazovanje ve vie-manje sve ide po liniji tko je imao vie, a tko manje sree.
Veliku ulogu u rjeavanje mnogostruke problematike oboljelih od rijetkih bolesti
imaju i mediji ije koritenje esto moe biti dvosjekli ma.

Sukladno definiciji, rijetke bolesti su one koje pogaaju manje od pet osoba
na 10.000 stanovnika. U svijetu postoji oko 6.000 do 8.000 rijetkih bolesti
koje, iako svaka pogaa mali broj ljudi, kada se promatra njihov zajedniki
utjecaj, pogaaju oko 30 milijuna ljudi u Europi. To su preteno teke,
degenerativne bolesti koje znaajno skrauju duljinu i smanjuju kvalitetu
ivota, a najee se dijagnosticiraju kod djece i mladih.

U skupini rijetkih bolesti postoji velika raznolikost i vano je razbiti stereotipe

da su oboljeli od rijetkih bolesti nuno u kolicima sa pridruenom mentalnom
retardacijom. Mnoge bolesti ne uzrokuju mentalnu retardaciju i/ili probleme
lokomotornog sustava. Na alost, u Hrvatskoj ne postoji jedinstveni registar
rijetkih bolesti ve pojedinani registri odreenih dijagnoza koji su nastali
zahvaljujui predanosti i volji pojedinaca. Za mnoge bolesti uope ne postoje
registri pri bolnikim ustanovama, ve odreene podatke imaju samo udruge
 pacijenata. Radi svega navedenoga nemogue je ustvrditi koliko oboljelih od
rijetkih bolesti ima u kojoj dobnoj skupini, niti kako se rijetke bolesti dijele
prema zahvaenosti organskih sustava.

Takoer, manjak istraivanja na temu rijetkih bolesti u Hrvatskoj

oteava praenje broja oboljelih te mnogih statistikih podataka koji
bi mogli pokazivati u kojem smjeru Hrvatska napreduje sa lijeenjem i
dijagnostikom rijetkih bolesti (ukupni broj oboljelih, podjela po dobnim
skupinama, raspodjela oboljelih po Hrvatskoj, prosjena dob dijagnoze,
najstarija oboljela osoba, srednja ivotna dob, itd). Osim medicinski bitnih
informacija, ne postoje ni socioloka istraivanja osim pojedinih studenata
socijalnog rada koji tematiziraju neku rijetku bolest ili dijagnozu koja spada
u rijetke bolesti te je onda jednokratno obrade. Sustavno istraivanje
sociolokih prilika oboljelih dalo bi nam dobar uvid dolazi li do poboljanja

[122]
za oboljele u obrazovnom sustavu, poloaju u drutvu, ukljuenosti u aktivni
ivot zajednice, itd. Kako navedenoga jo uvijek nema ostaje nam jedino
osloniti se na udruge pacijenata i njihova praenja oboljelih.

Kao primjer dobre prakse moe se navesti uspostavljanje i odravanje

Hrvatskog registra oboljelih od cistine fibroze iji podaci su uvrteni u
Europski registar oboljelih od cistine fibroze. Zahvaljujui Registru moemo
vidjeti da se poveava broj dijagnosticiranih oboljelih, kao i prosjena ivotna
dob oboljelih. Najstarija osoba ima 30 godina, ukupni broj oboljelih je 125, a
u skupinu mladih pripada 52 oboljelih.

Uz pomo sustavnog istraivanja Hrvatske udruge za cistinu fibrozu

moemo pratiti broj djece i mladih koji su upisali srednju kolu, fakultet ili
su se zaposlili. Prate se i podaci o odnosima unutar obitelji, zasnivanjima
vlastitih obitelji te ukljuenosti mladih u drutvo. Podaci su za sada dosta
obeshrabrujui. Sustav srednjekolskog i visokog obrazovanja dosta
pokazuje se kao nepremostiva prepreka kada su u pitanju djeca i mladi sa
rijetkim bolestima. Sustav je esto neprilagoen i nepristupaan pojedincima
koji imaju specifine potrebe. U ovom sluaju detaljnije u obrazloiti samo
sluaj mladih sa rijetkim bolestima koji nemaju mentalnih i lokomotornih
potekoa. Dakle, mladih koji imaju problema sa nekim drugim organskim
sustavom (plua, probava, srce, itd).

Veina mladih sa rijetkim bolestima srednju kolu upisuje sa 15 godina. Izbor

kole nerijetko ovisi ne samo o zdravstvenom stanju mlade osobe ve i o
spremnosti kole da na kvalitetan nain prihvati oboljelu osobu. Istraivanja
udruga pacijenata pokazuju da umjesto sustava, pripremu kole za prihvat
oboljele osobe rade sami roditelji i oboljeli. Obilaze kole, razgovaraju sa
ravnateljima, kolskim psiholozima i ostalim djelatnicima te tek tada donose
odluku koju kolu e oboljela osoba pohaati. Nerijetko se deava da,
upravo radi neprilagoenosti kolskog osoblja za prihvat oboljelog, mlade

[123]
osobe radi svojih zdravstvenih problema upiu kolu za zanimanje koje nije
njihov prvi izbor. Tu se postavlja pitanje trebamo li radi vlastitog neznanja
i nezainteresiranosti dodatno ograniavati mlade osobe koje su na neki
nain ve ograniene svojim zdravstvenim problemima? Ne bi li po humanoj
liniji trebali upravo dati sve od sebe kako bi im se do najvee mogue mjere
omoguilo normalno kolovanje?

Na alost, i tijekom kolovanja nailazi se na probleme sa profesorima koji, ne

razumijevajui problematiku vlastitih uenika, oboljele izoliraju, nepravedno
kanjavaju i ukratko oteavaju im pohaanje kole. esti uzrok tome su
predrasude i stereotipi profesora: u toj dobi svi markiraju pa si i ti, kakva
je to udna bolest kada izgleda zdravo, mene si naao/nala muljati? ,
zato misli da treba imati vea prava od kolega?, itd. To su samo neke od
izjava profesora raznih srednjih kola. kolski psiholozi i pedagozi takoer
esto ne rade svoj posao kako bi trebali. Stoga, roditelji i oboljeli nailaze na
dodatno nerazumijevanje i dodatne probleme.
Da sve ne bude tako crno pobrinule su se kole koje oboljele prihvaaju
 sa potpunim razumijevanjem i potporom. Njihove este izostanke radi
bolesti te tee praenje nastave toleriraju te dodatno pomau oboljelima da
zavre kolu. Uitelji i profesori potiu druge uenike da prihvate i pomognu
oboljelom kolegi ili kolegici. Upravo takve kole daju nam nadu da e svojim
primjerom i zajednikim trudom sa udrugama pacijenata pozitivno utjecati
na kole u kojima nailazimo na probleme. No nije li alosno da pozitivne
reakcije na mlade sa rijetkim bolestima doivljavamo kao neto udno? Ne bi
li nam svakodnevica trebala biti takva da mladi ponosno i normalno koraaju
kroz svoj kolski ivot? Ne bi li trebalo biti uobiajeno da kolski psiholozi i
profesori pomau mladoj osobi da prebrodi tekoe na koje nailazi?

est nain djelovanja na mnoge probleme oboljelih od rijetkih bolesti je

koritenje medija. Udruge tako esto provode medijske kampanje s raznim
ciljevima (podizanje svjesnosti javnosti o nekom problemu ili bolesti,

[124]
prikupljanje sredstava za neki humanitarni cilj, itd). Ovisno o tome kako se
mediji prema odreenom problemu postave, na takav nain se kroji slika
o istome u javnosti. Dobar pristup medija moe promijeniti svijet. Dobar
pristup medija moe donijeti promjenu zakona, moe omoguiti dostupnost
lijekova i aparata za oboljele, moe senzibilizirati javnost o problemima
oboljelih.

Takoer se deava da mediji, poradi ekonomskih razloga, trae

senzacionalizam. I onda vijesti o postojanju neke bolesti plasiraju na nain da
se oboljeli prikau senzacionalno, okirajue, bespomono. Kakav pogrean
pristup situaciji! S jedne strane govorimo da se mlade osobe usprkos svojoj
dijagnozi moraju aktivno ukljuiti u normalan ivot, kolovanje, obitelj, a s
druge strane ih se u javnosti prikazuje nenormalnima.

Kada emo, i hoemo li ikada, postati drutvo koje e mlade osobe sa

rijetkim bolestima u potpunosti prihvatiti kao sebi ravne? Ne znam. No
znam da nije normalno da sve lijepe dogaaje poput normalnog prihvaanja
u koli, zajednikih izleta sa razredom, volontiranje u zajednici i slino
doivljavamo kao neto nesvakidanje. Moral, humanost, altruizam su
pojmovi koje bi nae drutvo im prije trebalo usvojiti te se sukladno tome
postaviti prema svim osobama koje se nalaze na margini drutva. Tek tada
emo se prestati uditi mnogim normalnim stvarima.

[125]
Mrea mladih Hrvatske (MMH) je savez 55 nevladinih
udruga mladih i za mlade koji u Republici Hrvatskoj
djeluje kao nacionalna krovna organizacija mladih (eng.
National Youth Council) i lanica je Europskog foruma
mladih (YFJ). MMH je nevladina, neprofitna i nestranaka
udruga osnovana u prosincu 2002. godine. MMH
zagovara i promie interese i stavove mladih na naelima
tolerancije, razumijevanja te potivanja njihovih prava i
potreba.

Misija: Mrea mladih Hrvatske razvija javne politike za

mlade kroz informiranje, javno zagovaranje, tematsko
umreavanje, meunarodnu suradnju, podupiranje
razvoja organizacija mladih i partnerstvo s institucijama
vlasti.

Vizija: Aktivni mladi graani koji sudjeluju u kreiranju,

provedbi, nadgledanju i vrednovanju politike za mlade u
Republici Hrvatskoj.