1. KRIZA UMA Ko w nafe vrijeme pomno gleda Sta se u njems. iis njim dogada, 1a} dolar do pitanja o reljelt po- tijesti, 0 onume Sto je diktirato principom linear Tosti i eshatologiie, © onome sto je dostiglo raz- mnjere planetarnog dogadania. U tort se pravea obli ovao diskurs o moder | postmodern. Stoga valja ith pa ume pladnont 3 Fenowranant tort Skog diskursa. Wdsje se polarraju po oprekama jzmedi' moderne 1 postmoderne. Ono sto fe zajed- nit u tom sukobljavanju ideja fo je svakak da Se winjemu o svemu radi | spor! Predimet rasprava je sam predmet_filozofife, codnosno njecin medijanis aovovjekovna Figura ms. Crsvolem napadu ota ne zaboravija da fe rile © ‘onom novovjekovnom bica uma koje dolazt do ura: a Ciokoving row etlsteg. Of ra 8 atu lar cblifovana.evropske amdernes” Pe a dito , a osnovama Se drustvene modern, odeme racionaliirania, ekonomekosndustijse modeme. : Krise der. Vermumtt? "ur Diagnose und Kritik ‘der, Moderne, Fine, Tee 3/4) 1986, So 16h dalle 7, 18Razumijeranje modeme, dakako, zahtijeva 1 jno ston aitanj. A ono sel da Bese tise, pre svegs, do epofsinog karedjanskog jekta ‘da Covjek utini sebe gospodarom 1 posjed- hikom prirode, Badaci da molesna potice iz okra 17, stopeen, die oslanja na jedan projekt sve amish metafeake subjektionostl, one ima ole fino dug povijest ‘Dakle, moderna do. Kraja. 20. stoljeéa_dodv Hava promajene | ive, Cali calekosetng raarante Opstoh tr formni jedive. moderne metatiike suo: {ebts koja jew srbdetva sa paranoscnom poltitom, Njecn ‘Kral’ odavno ie sebe tat! wor eskray Danas se'dhustvena modema suoeava’ se rect moderaama, Vodets fo, svakako, moderna tort postinguststog daastvas (banil Belbs Drustvo cBivaroje sve} santda se ured kao masoyvo drastve, fo ono koje jennie u presudes moe intloktont nih cehologhja,s ne mashasch tehnologia, Za fe Drijko pottesa Interna poveranost znanost tke Fologifer druttvent konsetaus 0 primaty teoviskog ~Znangeistina fe da fe to eka via solipsiana die Etvau kojem erhuni proces tehniitanj, ostrarenge projektazamnjene prifodnog.jetnim uagjtnins pore Rom. Naravno, na svim Tainama ha diel fe fedan fip spomaje djelovana, kop! opowvda jena epi Stemoloupa f metatiba. Aly tyanadl de deste cata brajnja racionsicacja tvote pi ‘opraljanje drstyenim razvotem Tolne aac, dakako, ase postndust lisko dru Stvo ne promisija sa jednog tehnokratskog stano- vista. Tu ledi jedna nova svijest o svijet aije je orijeklo u teorijskim i metafizitkim osnovama m0- deme, u kartezijanskom projektu svijeta moderne koji nije nedovrsen, kako sugerira Jurgen Haber mas. Mislim da se suoéavamo sa novim konceptom Taubee Daniel Bett, Die nachindsstrelle Geselschat, Erankfort New York oa. —~ "the Winding Passage: Essays. apd Socologieal Toureys 19601980, ‘Cambridae, Mass, 1380, 16 estindustiskog drugiva (irae kof, prvi pat Pojavie 1968: kod Amita Elston}? Ne"bik Bao EX daleko —= kao nekt teoretiart, filo, soci Ton, ksiicari— da samo ‘pestindustays drastvo ‘Razovern pestnederntm, Ipaky mofemo se slobt da poctindusinjske dusty predptavja kta} moderne BPtom dobu mi gpazeago hako ona puno} meri teruje ur sebe situiranje tehnofiije 4 fenokratje Eee init, On peikete kriar modem. Nalte, pe fitdao se pitanfe da I je era samo Kriza moderne, iia siaie epohe, samo repionaina ili pak globaina? Da it je kita po svolo) prnod! ono Hose mote Spomatt i prevladaty ma Woliko nas proviagla kroz iofdar uzhen { neavjonost it je ova po prvi Put tt pentestiudskog rods’ apsolutna, Senta, Bedhadesna? ‘Ako prineatimo to da je postmoderaa, svar, krize moderne, koja je u svojim onnovama Thetafeidka, onda ie jaeuo Ga ta pivanja moze da cata samo’ pestmetaiecko “mljenje. Bila t rafaye nepromlieno kata bromo je odtedi samo Keo adem Ago. non miei a0 wep u stm ougoventi na one plinje © ial. Da He ona pola it definitions, 10 ostaje otvoreno, e‘sayuo"zato Sto nam nedostaje, ono: metaiaiseo Pooled unarad 1 vejeme, t njoyoremetamorfore, ErMancijau prostora (kako to misit Paul Ricoesn)! U postmodenn si se polje nepreglednog, imens Genta, relnih | mogucih opasnoct. Uz forme mana fe ‘ne samo. ono proftabiino, tooralno 1 Tjadskt dlobco, vee 1 katastrofa,Zajedno su snage Koje nam Sse da pomognu w Zaiednickom divort na Zemif, Trokyiew pojediaih tradi, potiiekih sistema, f One koje su nepijatciske, 2 amital, Exzioni, The Active Society, New York 1968, Die aktive Gesellschaft. Eine Theorie gesellschattichen Und poltschee Prozesse, Opladen 1973. ‘Pp, Ricoeur, Ist sdie Krisee ein sperifisch moder nes Phiinomen?, urOber die Kris, Stattaart 1986, §. 3864 20 wen eon wlNa ovom mjests bilo bi Korisno akazati_na ral inmmed moderne + postmoderne. 1 pojamn ‘moderne je visernacan: u.sedeZajnom, 1 temporal ‘hom smisl, Ne samo-da sede do karteijanskih pro- ata, do Descartesa t Newtona, do. Boethiusn knjizemmost, do gottke u arhitekturl. Speciticne no: vorjekouni razvdiak: Favorizivo je Jednodimendo, alni moderni ratio. On fe w anakirjatine Cartas ee Univerzalne polemelogiie. Plane omits prio: ddom, Kosmosom | tovjekom, 0 Jedno| nove} freue. foal, lozofsko} poltict mira i suredaje, Loja to ako te uklanjanyi onda svakako popustanja’ nape Tosti nepriatejatea zmed Eovjeka't prvode, ela bi sinfele poke on Saji onocmie po. java prirode,'— to pitanje je dugo bilo potiengto UW zonu spekulativne Hlozofije, intucie i estetke Daike, za bilo kakvo ozbiljno promisljanje post moderne, ‘kao Sto Je postmoderaa ilocafija, aeht- fekturs, ‘knjizemnost itd, Hlorofska idejao' isu 5 prirodom, sa svim teskocama koje w sebi sade, otito je prijeko potrebua. Vise se ne smijemo pod. smijevat filozofsko}irenologiji, ide mira | toleran- Gi, Rowenta pardon, kaj tina ba niu prijamnom { neprifatnom popeslt meniame nepogode, vulkanly orkant itd) nome i snochome iegledu, Tu se krecemo u pLiro. di formi transparenetje — ut form manosti | teh. nologije-—i'u form tajnovitosti. Cini se da je za°to eophodao previadavanje,mocne antropgcentritne slike svijeta. Po njoj se eljeli svijet odreduje s ob irom na éovjeka if subjekt. On jeu tom smisle Inperjalno elite, Danas form rade Fal neeavisno od politikog sistema, od toga da fi ie postijedi kapitalizam ili socijalizam. . 7 All je tu jedna teskota. Tamo gdje vlada moc = koja ij istovjetna sa nasifern i silom uopee = i Zovjek je u viastinjenog djelovanje, On je, & sive: ¥, njeno sredstvo. Kapital | rad sa hjena plenotarna isprepletenost. Ravumijevajuci dobar dio logn, post modemo misljenje spoznaje dijalektike funkGont 18 anja ili dogadanja moc. Prije svega, ona sve red fia na. svoju logiku. 1 one kojt vladaju, koji st St okviru ekonomsiih i inetitueionalnih okvira veo. tna privilegirany, prewvara a svoje_objekte: moe hima vlada. Ne samo vanjski nego ‘ untutarje, exa- Doraino 4 prostomo, Povjerenje w moe u arustve- oj i kulturno}. moder, sa_svim metamorfocama ‘"feizama, universine, ono sto ne treba dokaze th provedurs: argumentadimnog spornavanjay otjelov- Ffige ne samo modern init, jee berbobmu te She ‘Ne mote se roimoici dinjenica da tamo gdje tr: Jumramos lle fe ont Sancavjesna. forma tote, saste Cadesha Korupelja. One je za nas samo Unisiavajuca, ‘Tamo je na djelu viddajuéa tenden- tifa nasey. vremens: iropasena forma Facionalnosti Stukovre epotzmi, individualni, grupr' + koektivn, Gubitak vilednosti ii smisla, svijet. svakovrsaih Hhoralizama, svijet okrenst protivsebe- Od Nietz schea {od deugih mishlacs, fozofa 1 kajizevaika, faut smo da je to, w stvari, nikiizam, da je on bitna odredba stijeta moderne. Prisjetimo se fatiz, Inn Koji se prikazao kao timjetnost saljerivanja um. i nefam, u bezunkje, 1 vniverzalan poli, u to faing vanjska i anviarny Kontrol, uw samorabe Ta Sovjetnost,u jezik ne/jezika,laganje,u gubitak jedinstvene covjeKove sposobnosti za samorazgover Naravno, iskustvo fasizma, avakog, totalitariz sma, jos jo nedovolino, Nedostaje samoiskustvo Koje podracinijeva razumijevanje pathosa volje 7a mo- Ono. ie, dakako, uw srodstva sa spoenajntm 1 Sntropoldtkim pestlemom, Priéa_o tome. pogada Gsnove moderne. Zapravo, iGo bik. zastupati tezu da'je nihilizam vigedimenzionalan. Prvo, on form fa svijet u kojem fjudt nisa doraslt da gx istinski Famame, da ga polme uno, dotivijaino, emocto- hnaino. Drugo, siblizam progetonra napredak samo Hinearno, ur smishi novovjekovao-metalzi¢ke inter. pretacie. Trece, s praise njegov pojam slobode Inacaje kao teror 2a sve, pottinjene i wiadajuee, ma 9koliko to zvuéalo paradoksalno. Cetvrto, on proiz: vodi svoj vlastiti predmet, svijet, nagin opadania, iskustva, milljenja, svoje vlastite kriptitne maske Svijet moderne na karakteristi¢an natin pred stavlja taj, skrovitt niilizam, Tpravno fe, doduse, Isto tako jasno wamat! 0 batt dase oi nadale nova yrsta realnost, Fealnosti Koja predstavlja gubitak ili samorazaranje vealnosti, kao nova vrsta obavernosti za dist mos/mogucnost Cinjenja koja jf,edzo i moe Ill mogucnost stop ravaranja jormi apsolutabombe. Pokuralo se dase vodec! pravac moderne sabire w jedno} metafizie. To. je Jedna modema, a ima ih, zacijelo, razliitih, jedva repli a se metatizicg Svod na totlng spo laginje bigima, 2ivim 1 netivim, sovjekom t prite- dom. Svodi se na zastrasujacu pomisao da Jo feagro modeme totalno ‘upravijanje ‘vim tokovima, To vile nije samo sudbina jedinog vremena nego je ono Sto je Eovjek stvorie. To je ono Sto nas, uprkos tome da samo potiskuje svoju jednostratiost: pe riode krize i dubokih, neizyjesnih potesa, tehno: kratskih i soijentokratskih obrazaca fisljenja i zns- xja, prihvatanja propadanja kao osnovne crte :o- derne, bezgranitne eksploatacije prirode, naturalne esnove moderne civilizacije — 10 je ono sto nas powada, znali mi to il ne a Kriza modeme ofituje se, prema tome, svim svojim elementima. Pri je svega, u rastucem prozi- manju sistema i svijeta Zivota, procesa funKeioni ‘aul, Koil se u evijestisvojih Sudionika ne da ni im tzdrmati, 1 sudbine: produkelje drustva kao repradakeije il moderne, simulaciie, Ono to. nam lugrofava Zivot jest gubitak sposobnosti kritickog samoopazanja, samoiskustva moderne (civilizacije). Da bude jasno: u pozadini je pitanje 0 moderni U jednom sadriajnom preciairanju i promisljanju, radi se 0 (1) metafizici subjekta, (2) vladavint me: 20 tode, (2) 0 utopiji i prinadi napretka, (4) 0 vremens ovoga, inovaelja, () o znanostt | tehniel, o tebnie- kom napretka ili tehntairanju svijeta koji nam se aadaje kao parametar modeme i moderniteta Ge. Medutimn, ona} ko bi prinuden tetinom krize Kraja moderne htio da nade odgovor na pltanje 0 karaktera krizc, historijsom i drustvenom, politic. om f ekoloskom, tetko da bi bio zadovoljan samo over skicom. Ovaje bismo, znats, injeli uzeti w ob- air svijet estetitke moderne. Prema tome, shvatiti moé znati razumjti jedan vazvo}. da on fed vlastitom akemulirant, s2600- Dolan vaste kompleksnest providnot ua Hlavanjur svega Sto se oplre monopoliranju moci, znanja kao mosh, tina kao mod. Njena metoda Smbolizira dvoje privid apsolutne providnosti, pre- Hlednosti, 1 zbijeka neprovidnost. ‘Time se obja5 gra Eleni dae te ne da edrostaro, ymjet, optiGki registeiradl. Luraz Ii se 40 uvjerenje Narxoviin jecikom, nece biti tefko ustanovitl da Je pital dais najmocniji raz mod, da one izaciva Ribonosna Korupelja, ne on pomata 1 uo ene, nadmocnu, ali uoél iv. “of jedanput: u. postmodemi, ako ona_nije puka‘tlapnja it teorijeka konstrukedja, otkrivamo Tpecifiénu senzibilnost, jedno novo. samoiskustvo, Ona se ne mote svesti na fenormen mode koji kratko Givi Ne pomadu ishitrena suisljenja, Linearna:_ ali Hi dramatiziranje -nevolja, unutarajih protivrjes- Tosti Pa ipak postoji jasan uvid — iz perspektive postmedernog imisijenja —-da Je moderna, u stvar Fevalfeme velikih, mctapriéa, kao Sto misll Jean- TFrangois Lyotard, vjerovatno je 2ijee ne samo © ‘deallzmu ‘svijest nego 1-0 emancipaciji Covjeka t T Wop TeanFrangols Lyotard, Das postmodeme Wissen (hase 1980) S13 § dale "Takoger — Grabmmal des Tntetekauelics, Graz /Wien 198566; Le Dlflerend, Paris 1988 Tsmacat prjevod Der Widerstrelt, Mnchen "1587, Jean irangols 2 drupim: finmaterialedt und Postmodern, Bet iin 388. aZovjetanstva, 0 teleologiji duha, 0 hermeneutic! smi. Ali_ se postavlia pitanje 0 porijekla postmo- deme, 0 njenom historiskor sitairania, Ona. 7 vod ako se formire kao vracanje di odivijevanje proilost, kao njeua restiuelja, AU zavodi t ta Kada nas znanstvenotehnigka eivilizacija svojim us- Diesima i utineima navodi na apsolutno afirmati an stav premia njoj, na samodemoniziranje niseg viogtogfeiets. Ako postmodern egratr, oss svakako u form postmodernog plutalizma, Njegove Znaéajke se.ne iserpliuja samo tr onome sto navoul Thab Hassan: to su indeterminacija, fragmentacija, dekanonizacija, bes/jastvenost, nepredstaviv, iro iija, hibridizacija itd. ‘Danas u svijest posebno saaéno prodire proble- matika imanenine kritike moderne, oni crta, Kole polluéuju katastrofalne posljedice 7a sem um, Sovje- Ke, sva fiva bi¢a, krajolik na Zemifi. Ne Zalost mi jo8 ne znamo dovoljno to, porijeklo moderne, mult Runkeionalne elemente njenog sistema, Da li je 10 upotreba uma bez granica — uvrmuta w vladaviau Eerjekom i pron, povjesnim t prrednim sta gama? De 1 je upotreba ‘une «" bralskom odnost 52 vlastitim krivotvorenjem, Koja je povijesno 7ay Sela u ime istine i slobode, moet prosvjetitelista? ‘Trate od nas da prihvatimo vladajaci win kao jedino moguel um, Svakako, ona] um hoi jeu osnovama fmodernoy svijeta, zakona’ Kretanja. industrijskog 1 postindustrjskog drastva. To je, medutim, ne sano tim moderne cvilizacije, prije svega, otjelovijen u prirodnim, manostima, intelektosinim thnologija- ma, ena} éudesuo hladai um, nego.onaj Koil u svo jim, Katastrofalnim. projektima prijett da, talno ist ovjeka, sve Sto Je Hvo. A posjedujemo Ti jos jednu mjru ili idefu jedinsiva Zivotne celine? Ti je sve prepusteno rela livimu, fragmentranju? Da’lt je taigrana ideja je. dinstva’ svijeta Zivota, prakitnog. sporazualjevasiia 4vota? Da li se postmoderna odtide ideje celine i 2 a ape on cine a spe Ul re SO a eek Pee or Se ee Seen a ee bala ae sharin, Seer SE ee ee a ae Segey Cotes an foie wade taba cies Sif um ol eae ree ce Seen ere ane Pi Stone ie esa ata poe ere ae ee een es Eccleston toe grade ee umes 2 epee pea eee tains sku lap negtetig an nap tl Pe yedl mronaine, ota, ole eas dt ret Hove vod eden int a oe ine ate stages i hla ae i a fn et posto ata seskare meres, bao Hee pian, Nose feast gel i a tel needenopnent Ose i Tapa, opts due menage) ee ia gam as maul mete, oe doba krize moderne. Tatnije: u doba kada se po- ae ote eatota oe dorms | kee peel area et 23venih odnosa, Sifre Yudske povifesti. O zloj sud bint svijeta, o tome da Zivimo w svijera privida ili simulpetje (ean Baudilard), 0 ‘tome. da je ona neraskidivo povezana sa propadanjem isting (oriie svega, u starocvropskom siiisty), mozemo ‘saan, ne Saino iz bogate | veoma razaovrsne literature. Filozofi, kriticeri, sociolori, knjizevnicl 1 um- Jetnici, odavno su nam dali neke argumente 0 0. ‘ezanosti viadajuceg uma i apologije neuma, o kraj prosvjetitelistva, éak, bijedi prosvjetitelfseva, Mi Smo danas pine! du We ego rane w abn uzimamo postmoderno mislienje, wajammna, jel. vanje moderne 1 postmoderne, koja st niam tra: stitho i praktiéno pred oti dovele sve manifestaciic Ikrize moderne. Raznovrsne opasnosti, svodenje uma nna znanstveni wm, dijalektikn svodenje. svega, na tehnitkar mieru, na metafiziku onoga sto fe tehnizkt {tchnoloskt moguce uti, fo prematuje sve ste hote u ranijim civilizacijama (od nuklearnog ontdia do biogenctike i najstrasnijeg genocida) — sve one tukazuja dz je problematika modeme i postmoder. ne dostigla stadijum Siroke jayne brige " rasprave. Zatetak prevarilazenia Krize uma i kote mo deme ocriava se postmoderni, Potinje sa, krill kom, sa pitanyima: Da li su sja) i bijeda modemnog, ‘uma’ w najdubljem srodsivu? Da li strategija. urna. ‘onog koji je w osnevama evropske tradictie t pro. svjetitelistva, okonéava’ svojom_porugomn, jednim podrustvljenjem tovieka, koje dara po svjesnom Yivotu, a priznaje svijet simulacije Jean Bandi lard) itt svijet realnosti kao sistema,’ Bilo bi doista vrljedno truda promisliti ta pitanja iz perspektive Postmoderne u Svijetu moderne; pretvorti ih u no. va pitanja, A ne povjeriti tzajnjoj Sutnji ili nipoda: Savanja. U smislu stare dijalektike moguée je re da subjektimno i antropocentriéno centrirant wm 4 seb nost ranloge svojeg neuspicha it totalnog # Dex Toa der Moderne, Eine Diskussion. TUbingen 1988, 8°95, 24 Zaciielo,tesko da smijemo previdjeti da se i o oderni kao io postmodern mogu davati- dow. matski iskazi, To su, na. primjer, oni koji nisu u Stanju napustiti metafizi¢ko-antropocentrigno stano. wisie koje obieduje svt realnost, prinuduje dase livrsti w svijet sistema ilf simulacife, reprodukeije; tim iskazima su svojstveni apodikticki sudovi. Tako se 0 postmodern govori sa stanovista logike mo deme, novoyjekowntg uma kao moti 1 samme Zelja da se postmoderaa strogo definira, da. se ocrtai nijene Karakteristike, da se ona predstavi u_svojo} biti znath njeno potifanje; znatt predstaeljanje onog Sto nije moguce predstaviti, onog postmetafizickos, postantropocentriénog. U sivari, to je jedin natin da se postmodema razumije keo nova forma ill ver je modeme. Ako Bi trebalo da, kadem da se postmodema pojavljuje ~ ne samo kao puka postmodema, anti moderna — kao kaiticka () svijest o moderni, 0 ravliitim verajama | praveima moderne, kao (2) ono sto daje prvenstvo novorn pluralizmu, Koji Je powh ciniama i ravnodusnostt relativizma, Kojt su ud, na Zalost, odevno bili svikli da. prihvataju ao svojt, sijest Zivota: postmoderna ‘je. prije sveaa, promisliena vjera, kriticko raspolozenje, nedowmat- sko, ohrabreno otinivanje uslova moguénost! koje nas upucaju novom Tiku is tine. Onda je svako od nas w stanju da prima ono sto je veliko u mo- demi, ali 1 da opazt porijeklo dogmatskih iskaza {0 onome &to th ne trp. S tom svijeteu u tok nage drustvenog i individualnog Zivota prodiry unutarajt otpori unilikeciji, univerzalnim apstrakeijama, dis Sipliniranja, bezoéno} wajamno} netrpeivost (eu farmoregionalno}, nacionalno}, soeijainoj, individ alo} it), koja ijudima oduzima i inteligencij, 1 sposobnosi kniti¢hog prosudivanja koje ne mora Bit teoria, ali moze itt volja da se rat smisno wt Zivotu } siti, kojt se ne da planirai, wvoditi 1 jedan vot projet, na primer, promjenesvjeta 4 kojem, prema Marsa, flleztija Konatno postaie Sujetovna & svijet filovofsid. 25Takay projekt modeme ne prihvatn neSto od taine éovjeka, svijeta, povijest, 'prirode, od tajne tmodeme. On ‘vod novi konstclacijus patos novo Hoye mo dle prose pial kaptiekog proses, postvarenja: ili novog orifentiranja po svaku cijent fotalni raskid sa starim wd novogradja Koju ie reaoutires, ue primer, Le Corbet! fy sac jel, svolu metafizcku oshowa ima u 17, stoljea Xelikom karterijanskom projekt sufjeta, prirode 1 hovo/viekovlja. Radi seo mit novoga ‘pocetka, mite ko prign da se sve izova mors. ipradit &t ekonomi}, polities, drustw f umjemost Nauka Postaje nauka o novom Jer se} staro meri | prosu uje Jedino iz horizonta novoga. Konstrukeija svi feta tr clelini pretpostavlja, moderai, stehmiho “znanstvente dub. Ona je jedina eshatologijat jedinn atheologija manja. Zalsta: projekt modeme, s ore Jentiranjem ‘premna matematic | frie, epraitnost Mpreplednostt (tansparentnosti), nos! tema prema cfelint t fedinstva, tmifikacil. prema. strakturira jw kao zbiljsko} tmetoci i zbiliskom znanju, Sama abija je postale *bilje w strukturiran}uc chipoteza i apokalipse su postale jedno fistor CP Sloteraijs Od tada do danas ostvaruje te projekt moderne, On vehuni w epohi mansivenoehnitkog svijeta. Tha dg da se emancipacija ostvaruje putem zanosth Prikazajuti proces modeme zelimo samo istaci dda ona kao volja ra strukturiranjem — koja se bine mijenja t produbljuje w deugo!_polovini 20 stoljeca — ne prlznaje unutarnje 1 vaniske granice Ona, e po privet svja} Beskrajna,Zato se mois predstaviti'u form tdeologile, utopije napretka, Samo/rekonstrakefje modeme, Dakle, wrajainno se Comoguajtpretpostevijaju: Konstrukce tape Kalipsa. Izgleda sve je dobro organizitano. Svijet Kofi bi prema Mar, ebalo promijenith & ne oe ‘mo interpretiati, Kako je to inila tradiionalna fi P. Slotes dij, Koperntkanische Mobiimachung und ploleniische ‘Abristuing, Frankfurt a, M198 6 lovofija i metafizika, odavuo ivi protiv sebe, On jeu stanja shizoldns melanholije Koja ometa inte Iektwalni | prakticki spor sa modernom. Vjerovatno Ge se tokom kasnijih stoljeca, ako ne bude vee od: Vise kasno, govoriti o naivno] nadi, o ambivalenciji todere ‘zmedu perspektiva totalne katastrofe, ci: hnizma postvarenja | jos otvorenth perspektiva novog istinskog svijeta koji nije samo ono sto se postulira, Koji prije svoje epistencije stwara teoriju 0 sebi, o vodama i 2rivama ; _ 'No, ne moze se poreci da i postmoderna jes ona nelazecivo | nepredstavljivo io se mbiva w svi Jetu moderne Lao” bt se. dalo dokazatt dat ona ina dugu povijest, ne sama ret. Da ima svoje skro: vite osnove | U predmodemi, Na fenomenima post: moderne opaéamo, takoder, ambivalenciju, jedan veliki i zagonetni teatar. Opazamo sve ond. Sto hadilari svijet moderne: prinudw zaustveno-tehnic- keog razvitka, monopel zaanosti i zanstvenog tm dogmatika zeanostl { upiverzalnosti, totalitet ¢ija povijest prita povijest tlacenje, eliminacije drugog Ppovijest pobjede: spomajemo da je danas zahtjev za univereatnosea, prinelp toualiteta it iskljucivost, takoder zahtjev ove li one partikularnosti, Iza sebe inamo vee dugu povijest opeija cieline (cjelovito- gi) Hoja ut sbi haf padiatbe evaku rats! Jos je Hegel govorio kako. spupoljak iséezava Tasevatu cvijetas (Renomenologija dua), kako jet opovrgava pupoljake, kako »plod proglasava evi jet laznin postojanjem biljkee. Nije rijet. samo 0 Inetafor! iz bilinog svijeta, U exzistencijalnu histo Hija. misljenja spadaja opelje 7acisto.misljenje, narod, klasst (burZoazija, proletarijet), a ovu il fonu sera kulture itd, Svaka opcija ima svoju ut povijest, psthoiogija i, na Zalost, arheologiju: mt w svakor smusta einen Rekao bil da su neke opcije cjeline motda ime fe svoje dobro vrijeme, All ono sto se zaista.de- Savalo i ievanredno velikim razmjerama, w ijudima, ‘edu Huda T narodima, v eitavo} moderno} civ Taciji, sto ukazuje da fr’ svega, iz th opel, filo- azolija i ideologija, rastu pustinje, joS nije dovoljno promisljeno. T to nije samo rerultat razarajuceg herazumijevanja, samo neadekvatnih okolnosti, ne: dostatka yemena. Florala tatastrfa, kolo) sph jeva da demonstrira dijalektiku, jedinstvo nasilja i slobode, paradoksalno jedinstvo prokletstva 1 spa- senja (P. Sloterdijk), sabrana je vee u onom stavu, tu metafori da pupoljak istezava \ rasevatu cvijeta, I kada se blagonaklono éita, kao sto je uobicajeno kod nekih dijalekti¢ara Kojima je to Zivotno uvje renje, ciniéno se laska zu, prolaienju, zrtvovanju, Postmodemo misljenje ne prihvata taj filozof- sko-dogmatski diskurs. On se upravlja prema apso- lutnoj istini. Za njcga je um svagda plawibilan sa mo kao moé, koja je osnova svakog znanja i svakog oblika istrazivanja u svim modernim zsanostima, Taj, uw stvari, filozofsko-teorijski diskurs ima svoj korlifen w novoyjekovnoj metafivici, u svim verzija: ma kartezijaniama, u filozofiji teorijskox subjekta koji uspijeva samo u polju svijeta kao univerzuma ‘objekata, Odavno imamo posi sa opeljama ‘koje iskljucuju druge opcije; zaboravijamo da nam ne- dostaje w biti ozbiljan i iskren stay prema istini, prema povijesti totalizirajucih opelja koje se jav. Hiaju uw formi prakticnog i teorijskog totalitarizma, cinta | funkclonalizma jo hladno by Spor oko opcija ukazuje da se jos hladno bra: ni scenarij za jedno uniformiranie: u ekonomiji i privredi, u politic i pravu, § jedae strane, trai se put bez’ iluzija, Zivot, djelatan, vieran svojim mo- dernim imperativima, Neki vjéruju da je moguée evar o| moder! kao nedovrfenom projekt {a Bermas), a da se postmoderna moze desifrirall kao pojava neohistorizma, kao antimoderni trend w arhi- tektuci, ws umjetnosti i filozofiji. Cini se da se taj stav moze dovesti u vezu sa idejom da je pretjerano insistirati na pojmu smeti moderne? Smrt je me Odo Margnard, Nach der Modome, Bemerkungen liber ig Furgrstorong des Aniimoderniermys und die Usa fe. Modernitit, ur Moderne oder Postmoderne, Weldheim ‘See, 3. 4554 28 taora a atk 4 kool se posed sistem vite nije sposoban za inlegracijus Ili za, ono Sto so ne da kaliulitati, sto se he mode privesti u racunsko iislene, No, st je oo teal, neajamte jogadanje, nesposobno. za. komunlelranje. Ironia je da govorimo.o smrti moderne, Pretpostavljamo je kao sin: Covjeka, kada ona predstavija genitivus subjektivus. To nas vraca u daleku povijest, naro- ito ws prakorijene noveg doba Tw ne postofi, narayno, semanticki konsenzus ‘eorija modeme i teorija. postmodere, uzajamno neraskidive, sezu do onoga sto je po sebi nepred- Stavljivo vec u potecima Hudske povijesti. Motda je to upravo ono Sto je osnova kritike moderne, Statije od svega ‘novog, nepopustljivo, ono sto ne podlijede zlokebnostins proslost! Nie ba avin [ako razumjeti da je to'drukelji oblk ophodenja sa teorijom, sa znanjem 1 djelovanjem, sa prito: dom. Ono ze ne svodi na onu metafizitku | teo Josks tradiiju koja je postevila osnove moderne; koja je imperativno potlskivala sve sto ne bi zn Glo ‘preoblikovanje privode, na_primjer; all do da nas iije oformila davoljno jasnu | razboritu svijest © dalekosednim -posljedicama,neogranivenog.isko istavanja prirode. A tek nas ta evilest <= post modema, evakako — suotava sa smréu. Prt Fode. Sve 2ivo. jo napaduuto, ugrozeno, do. sa- morazaranja, nuklearianelje 1 deteritorijalizacife opasnost vu promjenu je, narsvno, prouzrokovao lud- ski rod: Patem moderne znanosti 1 tehnike svijet je postao artificijelan: tehnieki; svemu je coviek dao. svo}_petat. Najjasnijt put za. razsinijevanje moderne vod! preko ono, so Je sein preko cpohe industrijske produkeije 1 reprodukelj, estet- ske modeme, Mi nismo primorant da kao razboriti Rousseau kedemo da je neophodan.povratak pri rodi. Mi smo se odavmo distancirall od. prirode, Der Tod der Moderne.ckoloske ravnote?e izmedu prirode i Ijudskih dje- fovanja: daleko smo od organske reprodukcije. Veliki prirodni ciklusi, ravnoteva, odavno su pore- meceni, Nautnici se pozivaju na najnovija inter- disciplinarna istrazivanja. Ekoloska katastrofa se Gogodila usred ove cinitke i cksploatatorske civi- ieije. Na Zalost, teskoca je w tome Sto jo8 ne postoji jedna postmoderna ‘prirodna i drustvena Znanost Koja bi mogla postaviti pitanje 0 modernoj manstveno-Ichnitko} civilizaciji.. Naime, yragamo se na ideju o tome hocemo li dopustiti punt hod moderne. U njoj smo potpuno zahvacent Sistemom ¢ija snaga integraclje jos raste; u_ njoj Sino svi dijelovi sistema Koji funkcionira, ali je tr njema sve Keaseno, izgubilo svoje islinsko mje- Sto, svaki smisao, Ili éemo se odluciti za nesto digo: da promistimo unutarnju srodnost i dife- Feneiju modeme } postmoderne; kactezijanske me- tode { tehnokratske metafizike. m Ali, zar veg odavao nije u kodu nase 2 kulture i metafizike nesto sto se opire postavljanju tanja ekologiji slobode i patnje, kao io cko- fogiji Suma? Zar nas »teoloska tradicija Zapadae nije sveoma dugo Cinila slijepim za opazanja dase pritoda razarae? Nije li se i Marxova fllozofija Prirode, usprkos i drugim iskazima, sasvim dobro Uklopila u tu metafizicku tradiciju Zapada? Sva- kako, za takva razmisljanja nije bilo mjesta u so- cijalistitkoj teoriji. U nas je to davno bilo nedo- pustive. Socijalizam se Selio afirmirati, prije sve- 8, kao proces industrijaliziranja; to je ona mo- Euénost koju je kapitalisticko drustvo potpuno *Jopchiin Radkau, Warum wurde die Gefirdung der Nator durch den Menschen nicht sechtzetting “exkanat?, GHermann Lubbe/Eilsabedh ‘Strocker (rag), thik der Wissengchaften, d's. — Okologische Probleme fin Kult rellen Wendel, 986, 8: 7, 30 coswvarilo. I danas kada postojt zemaljska pravna Tomulativa o zastti prirode, posebno u zapadno- evropskim zemijama, Amerie, Japanu, ne. po Sto} eklonost da se ustanovl zavisnost tamed epi Stemoloskih. i filozofskih, ‘obrazaca, katastrofa i Tazaranja prirode, svega Zivog. To je sluca} kada Eovjek ne djelaje, ada privtome ne povredule prirodu, Ranjivost prirode je danas u natna, all Je ha t planetarna, Kada bismo malo bolje opadali ono sto se detava na modemo} + postmoderno} sceni, ne bi ham moglo promad di nam Je neophodna. pro- Injena: w formi soeiokulturnog. Zivota, 1 opho: Eerie protons puducnoia, Viorane ge he Tad! saino 0. promjent paradigme. Ona svagda iina svoj vastiti monopolizam, tniverzalitet. Mo- rala bi odgovaradi volfi 2a Zivotom, metackonom- Skim, metascijentistickim, 1 kome’ ljubav, samo poilovanje, postovaaje drugog, povredivosti pri Pode, ne bi ‘bile vrijedosti jedne neomoralisti¢ke feorije i utopije. Pored togs, ima dobrih raloga da seu postmodemi gover! o historizianju_ prt rode i demoraliriranju znanosti od 18,_stoljeca Od-twda, Gini se, Covjetanstvo.apsolutizira. futur perfekta’ Kaze so da se ave bitho vec. dogodilo U tom je praveu uzorna rasprava Wolfa Lepeniesa pod ‘silo naslovom, Paradoks. feu tome’ da Je Priroda bilz predmet Gsobite palnje, a da se nije omisijalo na to da bi covjek svojim dielovanjem, Za primjer, industrjskom eksploatactjom,, mogeo lnitavatl { razarati prirodu, Predstava da_je pr toda neunistiva, da je njena ramnoteda wu Bodijim fukama, dale, nepromjenijiva, da ne podlljeze por vijesnim ‘I kuiturnim ‘mijenama, veoma je stara Tima svoje uporiste w krécansko-teolasko} tradi ii, Usoudujuga je pretpostavka da upravo ta, u Pavan deo nepovedivost pride, mite biti ona opéa kavakterisika moderne koja vod propasti il smrti prirode Postmodema scena je olvorena prema svemu, 3U stvari, ona nam omoguéuje da se suotavamo sa priredniin znanostima koje nisu prirodne, sa zn hostima 0 coujeku (0 povijest, kulturi, privredi pravu, jeziku itd) koje su pre znanosti © ra8eo- viesenja ovjcks. Da li je ova teinja da se suo- Eavamo’(@) #8 smréu privode J (b) sa modernim ustrojsivom znanja legitimoa i spasonosna? Sve ako, da, Ona je vee dospjela u svijest teorija zna- nosti koje su se pojavile posljedajih godina.” U vi plan dolasi bitna exta postuodetae: jedna fogika u ime Zivota, slobode, vadikalnog pluralteta. Apriori postmoderne je nov i star, Poveran je s onim sto ima duboke izvore, duge i prikrivene & povijst_milenja Zapada” Nile alia da jedan od najbriljantaijih francuskih filozofa, este {isara i krticara Tean-Prangols Lyotard, koji raz. vija tezu 0 postmoderni, o tome da ona napusta sve meta/prite, Cak i mela/pricu. novovjekovlja, Onu najimoeniju | njemu Kultumo bllski, karte. zijanizam, ideju 0 mathesis universalis — govori o tome da mu je najblia veliki grtki_mislila, Aristoiel. No, to je vee postmoderno redefinirant Aristotel. S ‘druge strane, postmoderna je doga- danje, krajnje novo, dvosmisleno, nelzvjesno, Jed. no postmetatiricko previranie [ikako se ne moze reci da je postmoderna nesto modno, u sebt povrsno i wosno. Da, kada 0 no} govorimo, Gini mise da je potrebno mati nedo Voljnost ¥ razarajuce djelovanje aristotelovskog na- fela identiteta. Stav iltil, da je nesto (o ill ono, Koji jeu osnovama zapadnog mislienja, tradicije fT etilzacie, mien dain Kole ‘sting vite’ ne inleresira, koja im je tuda, omiljena onima koje ‘ma se lad i zabluda izdaju 2a istinn, viastodeseima U politike} psibologii, majstorima dvolignosti, profiterstva, fanaticima autoritame jasnoce. To je hagelo odavno aristotelovsko, kompromitirano, par © Upp. K. Hilbner, Kritlk der vwlesenschattichen Ver uate Megbinp/Atincnon ‘rh P Feyenbend, Aashst 32 ranojom uma ili zdravog razuma, kulturnim fatize mom w koje »najvisi rang zauzima razumljivost za najgluplje« (Adorno). Postoji razlog za pretpostavku da se_post- moderno misljenje odri¢e fetisizma samog nagela identiteta, svetinje i rie kobi zapadne filozofije. Poenta je, medutim, u tome da to ima smisia samo ako se postmoderna razumije ne kao zabluda, teo- Tijska Konsteukelja, veé kao nova faza u svijet moderne, Raspravijati o postmoderni ne znaéi pri- Stajati ua dogmatsku shemu: na stav za ili protiv, za apologija ili odbijanje, Nietzsche je izrazio os: ovne cre moderne i postmoderne. Amor fati, [jubav prema sudbial, onije ni8ta drugo do apso- Fano sankcioniranje ‘beskonacnosti artves,!" omit dijeli Nietzscheovu kritiku mitova od istine« zacijelo bi. trebalo postaviti pitanje da Ii je i to jedna od odlika postmodeme. No, ona zahti jeva ‘lericanja, briijiva raspravijanja,. ali iamige definicijama, ‘Vruéa odbrana postmodemne, koja sebe rarumije kao anti-modernu, koja ostro diskva- Iificira modernu_u formi znanstvenosehnitkog ra- cionaliziranja ili Koloaijaliziranja svijeta Zivota GF. Habermas), nalikuje na dogmatiku moderne, tsb Jednog Beskrajnog progresa,zbijskog zm ‘koje ce ovladati prirodom i Covjekom, na pat- hos novog, mtopiju koja vjeruje da se putem zma- nosti mogu rijesiti svi gorucl problemi svijeta. U mnogim formulacijama ta vruéa i u biti ofanzivaa oalbrana postmoderne zaprepascuje zaboravom ono- tut 3to je predmet njene kritike. Ona je tada u sjeni moderne ili ne/modeme, transmoderna. Prati je slutnja kako bi i ona mogla da bude novi stvat nosni jeaik moderne; 1 tome kako razumije Zivotni i radal svijet, st r buducnosti, Izgleda da ta vruéa odbrana postmo- dere zaboravija da suraduje sa onim Sto Zeli, prije vega, da otkloni; da sva spasenja koja ona obe- éava,'s onl stranu ojadenog svijeta, egzistencijalne Dh W. Adorno, Minima Morali, Frankfurt 1985, 61 33 notte easdramatike u kojoj sdavo suraduje $ psihopatama, fasistima i perverznimas, udvise azive od nesrece Koju ona ele da otklones.” Ovdje ammogo prije no Unegemu drtigome leti osnova za Pascalovu opaske, hha Zalost, Istnita | zaprepascajuca, da »ljudi Koj! ele da jgraju andele lako postaju: Gavoli, taenije reteno, davoll koji protivnika proglasavaju davolom Kako bi ga onda s dobsim razlorima until, Puke apologija postmocerne pretvara je ono Sto fe su bina moderne, Ona se Ijepi uz blazenstvo inita, svijet moderne. Pretvara se 1 potetak nove pre, meta/prige. O'nastojanjima da. se previdi postmoderna, da se ona odbije, ovdje nije mogace govoriti. To sto se tna interpretira kao neokonzervativizam i neohisto Hizam, samo ukazuje na unutarnje teskoce postmo- derne. Za nju se kaze da je postekskluzivizam,” Da je sam raz dotao ic afhitekture i siikarstva, i2 ‘nih umjetnosti koje stu stanju da nesto hittije fedgovaraja na kultuene mutacije (Lyotard), da 7a 2biljska pitanja wale priblizno zbiljske odgovore, to je, dakako, pozmato, Da li je 1 spozate? Jedva. Jer “ako dobre pogiedamo — desta je toga ne promisljeno: o knjizevnost, :nuzici, slikarstea 1 ar hitekturi, o Slozotiji, historioerafiji, 0 kibemneticl i prirodnim zaanostima. Zlo moze biti i u tome sto zaboravijamo sta st znatile velike nade ‘koje su uno obecavale, kartezijanski projekt apsolutno no eg, jodiestvenog, untaog, manstvenocehmickog. Nismo se usudili da ispitamo porijeklo patogenih encraija u starim metafisikama, cpistemoloskim i filozofskim katastrofama, koje sw vrhunile para doksima koncentracionih loyora ‘Ovo opet pretpostavija dase w_postmoderni jo8 ne nalaze alternative 2 opeije cjeline, one cie line Koja v svom povljessom 1 drustvenom dinars ‘mu svagda zahtijeva nadilazenje partikalaraosti in BP. Sloterdijk, Kopemikanische Mobiimachumy und prlemiiche Abin, Frenkfure im Main 187. 34 dlividualitets, niihovu transpareninost. To nije ni hhovi integrirani jek. i jedan novi kritikt plura- zam e postmoderni, Konstanta neodredenosti Koja uukljuzuje sve vrste ambigviteta, presjcka, Krivuljs Spomjeranja, to Sto Ihab Hassan stavija u zaStitu Oligledno, 2a fe oznake postmoderne skriva se ne- Sto: duble, jedna nepregledaost, pandan Heisenber- ovo} relacii neodredenostl, neostrine: da se w is fom sistemt odnosa definizame velitine ne, mogu istoveemeno apsolutno. odrediti. Ne treba vite pre vidjeti Godeloy ‘stav/dokax neporpunosti Kojim se potpuno dovede st sumnju aspiracije mathesis uni Versalis; ii Kubnova leoriju 0 paradigmama, iza- youni Feyerabendov dadalzam 1 epistemologiji i teo ijl enanost. Zaista, igleda da se s pravom posvuda optica za pluralizam: u svijetu 2ivota i misljenju, u kultur- no pest. th za inaidualzam. "Sonu strani risile Koncepta jedinstva. Postoje razligite poetike, Mnnggostruk nomadizame a kome je ~evako djelo rarligito od deugogae. Po tome je postmoderna da. Icko vise od antimederne ili pak trans moderne, Bl 4a je, svakako, Heldeggerovo} postmetafzicl koja e opet vise u znaku opeije za novu cjelovitosi, a ne mm nove poliperspektivieme, nego. tehaologiji kao mmetufiiei Danas. je, doduse, na pomolu retorika tehnokratske # tebnofilijske cuforije, koja. pothra njuje Iudu nadu da bi zanosti i nove tehnologije, Koje, na Zalost, poluéuja samo novo uniformiranie, presiranje svake ekologtie, posebne ekologije smi i slobode, ekologije patnje | svih o8tecenja Zivo- ta, mogle biti osnova preokreta: u razumijevanju svijeta i prirode, uv drustvenom situiranju pravde, ‘dentiteta individuimna, drustva, kultura, uw otkla- njanjitzia svakog porijekla. Ta tehnoloska euforija i u nas mitologizira proces modemiziranja, instrumentalno I fumkcio fraino riclonaliziranje, diobuzaanosti, morala i Umjetnosti, Weberovu ideju od koje u prosudivanju projekta moderne i kritike postmodeme polazi 35Jlirgen Habermas. Ne treba da so sporimo oko iskustva industrijalizma, oko ideje projekta mo, derne, oko toga da je sporno ostvarenje utopije napretka i utopije srece Covjeka i covjetanstva, Ta iskustva se podudaraju sa ogajanjima, Posvuds se pokazuje da’ je ono sto se sa projektima i na- dama ostvarilo protiv sistema, protiv represivaih momenata moderne, odavno la nas. Uz to, odavno je integrirano u postojece stanje sadasnjiee, Ostaje hham samo hipoteza o drugom i istinskam jedinstvu ontologije i ckologije. Zaista, doba Koje ‘nadolazi, da li je to buducnost ostaje’pitanje, i samo je u ‘aku tehnologije i tehnofillje. Ali je pitanje kakvo ée vrijednosno mjesto imati telmologija. U tome ham nigta ne pomazu skriveni ilf manifestal xacio- nalizam, iracionalizam ili potajni i novi hegelijani zam. To pitanje je, na srecu, sredisnje pitanje nove ‘ontologije: ono ddiutuje o tome da li je Eovjeke jos sposoban za ono Sto ga idealiter Gini govjekom: da misli o pesljedicama svojih djelovanja, da se osjeéa Imoralno odgovornim za svjet Koll je posta aril cijelan, za prirodne sisteme i prirodne vrste w onoj mjeti u kojoj je stekao nad njima tehnigku moc (. Jonas), Vv Doista bi moderna dinomigaa dutta, a ‘alee bi_moralo ‘bit i jugoslovensko, nove’ (makar po projektu), morala imati jednw postmodern filo- oftja. Ona bi bar postavijala to pitanje koje od Iucuje o ucinku linearno kawzalnog misljenja, ones kKartezijenskog i klasitno/matematickog | kompleks, nog sistemskog misljenja, Kiberneti¢kog, koje Ze da potpano zamijeni ona} prvi natin misljenja. Os- novna je teza jasna: postmodeme, pluralisti¢ke per spektive su néminovne. Ne vise tehnoloska utopija apsolutnog gospodarenia, beskrupuloze metafirike eksploatacije prirode i covjeka, Ne vige cinitna lo- sika naéela identiteta: ili Ona nam oduzima sve, 36 codvaja nas od onog dobrog prodlosti, od onog moguceg istinitog u buducnost Tz svega ovoga proizilai: da nama je potrebno novo bagunifeanie avijetty, sega nog, 0 et ein it sivara. T tou fednom pot puino drukéijem smishy no sto je bilo do sada. No, Qa'll sino nesto nauelli iz povifesti Covjeka i cove: Sanstvay iz vlastite povijest? Za neke w odgovorn ypema dvojbe. Jesmo nautili —~ dovolino, ‘esto, Fragmentamno, prio kasno! Nismo ‘autili— apsoluino nitia’ nisia soe veljedno paznje. Tw nm Gea so fatal yostom, tu se vim sunvem nista nove 1 ne dogada: sve se u bes {ra} ponavija, Katastrofe, ofajan, ude 1 uskrs ncn ovog ili‘onog, mita 1 eligie, umjetnost i fic loralije. To. je ona) Tatalizam, fascinantan svojom ravnodasnosca prema neste, objektivno} | subjek- fimo}, koji se izdaje za istina, Kojim prizajemo da smo uvijek namageréeni, da smo dopustili da has zaglupljuju moc drugth i naga viastita bespo- moénost (Adorno). Rasprava o modern { postmodern! to mora tweti u obadr. Drugiia, meddtim, to nije dovelino. Cake ni Suijest_o.planctarmom degradiranjuckost Stema koje seis do rivaranja prirode, Ne Tadi se. tome da samo ustenovimo sera} subjektae il »kra} Teainostic,, kraj -antropocentrignog” razumijevania Srijeta, koji je porljeklo toga da je buducnost za has, u jo8-nedogodeno} proslost: ‘mova 7a to da tam "a6 epitsmologie 1 ontlpeti, polit ja 1 poctologija da nam se projekt moderne ras Evjetao kao apokaliptigka parctura. MI smo pre- Sli, tint mal ser taku gdje mozemo smatrati da je kraj povijest, kraj politike, kra)-modeme. Istina, ako fma_smisla govorili_da je moderna ‘w znak opel rigoroznog ractonalizma, seljentizma, i zna- Kin opedja 2a prosetiteljstvo fu prvoj, 1 u drugo) i'u treeo} geueracfi; ako fe ona znaku apstrakt hog poims napretka, Koji danas postmoderaw pred Stavfja'w peokonzervatiynom sista: Kao doba bo 37Zije de2ave novih tehnologija, tehnokratske domina- cije i apokalipse, u znaku jednoznatne tradicije zma- nosti, uznakit modernog postindustrijskog drustva. Ako sve to ima smisia, ima smisia reei da nam je diskurs joS uvijek dogmatski, apsolutisti¢ki, karie- rijanski { metafiziok, Zyuti to kao neoprostivi cinizam za one koji jos suivaju a iz naclonalne zaostalost, nactonalnog srednjovjekovlia, gladi, predu uw dréavu_blagosta- nja. Konzervativni Iiudski razum trijumfica, upra- vo ovdje trlja rulke. Jedino Sto moze da prihvati — to je jezitka igra iehnitkog humanize; ona igre Koja uvodi pravilo koje implicitno kazuje da je, na primjer, priroda tu da bi bila eksploatirana i bes- kraj, a ne da bi bila na nov natin ocuvana i. spa- Sena, Ta igra nudi dokaz 0 neminovnosti ckoloske Katastrofe, o samodemoniziranja. moderne. Kon zervativni Ijudski razum uzima kao po sebi razum- Ijivo da éovjek nije odgovoran ni za buduéa poko- Ienja, 2 prirodne sisteme, za samodemoniziranje modeine cvliacje Koja je, na Zalost, sposobna za samorazaranje osnova svega postojeéee, svoiih vla- Stith naturalnih pretpostavkt To fo jednn neospor na i epohalna, teorljska i prakti¢ka, tetkoda svijeta modeme. Tu spada antropocentrithi. Sovinizam: ‘odnost: prema prirodi i cavjeku uopée. Opasnost raste i zbox toga. I tamo gdje postoji ‘onaj Koji Zeli da spasava; mi postapamo jo8 miese Garski, ali uvjereni da smo realistiéoi w najvecoj moguéoj meri. Taitina i jad mnogih teorija, koje ne prelaze prag apologije modeme, u vezi je s onim beskrajnim poljem diktature antropocentritnog $0 vinizma. Tamo gdje govorimo 0 postmoderni. kao novo epohi u povijesti govjetanstva, Koja je, kaise se, prije svega, ckoloska, alternativna, tamo se kod gorljivih apologeta zanstveno/tehnitke civilizacije vidi samo prazmo mijesto, potpuno ispraznjen go or, espredinetna briga oko sujeta i njegove bu. 38 Sada se pokarsje pravi problem postmoderne: to je problem covjcka | zbille uopée. Danas je €0- tjckoe odnos pretna zbiljnosti najted Niko ne zna nko bi ua trebalo razricsavati. Cake se ne Wodava problem =~ Sto je najtragiénije. Imamo sve forme Libemetidke detinicife zivota i sbilfe topée. Pol mo od toga da je u osnovi zilje neka matematika, te murs pak matemati¢ka partitura, Sve drugo ikcerava, Dale, teskoca je nelzmjema, 8 jedne stra. het beskraj se produtava.teduetranje.realnost, Gerealizirane, gubtak isistya | istine.Iskljucend je sve Sto jeciom apsohutnom sistem ne odgovara A G'postmoderno maijenje spada nesto sto fe pre: saulno 2a Hvot: promjena svijeta ivota, radniog sv feta, svijeta raztimijevanja i razumijevanja svijeta Prema tome, s postmodemom ogeiasjemo | ono novo/filozofsko. Ono éint nemogusom tilezotijy Ko- jn bi bile pocudarna sa sistemom. Mit sebt vile ne Snijemo dopustatiglobaine teorije, meta) price, koje St odawno izgubile.kredit, ne. samo. sa pretvare hie svijeta t Nita, instituoionalizranjem most Ge Katastrofe”(auklearme, ckoloske, demografske, epistemoloske, biogenciske ita). Naravno, one sw Ugabile flonsfsko/etick, kredit i sa_ostvarenjem vali ideja, Izostaja kompetente reformulactie Tako opasna tajaa sada ila na svjetlo Hiterarno/ Jirititke tfilozotske rellekse. TTek u moderni vidimo ca je najteti problem ne samo bibnoot nego 1 toviek. Sfinge mie vise {amo vani. Prita 0 upadljivo}_siabilnost Zovjeka takoder je izgubila svako pokrige. On je ne Samo Zagonetka nego | svbjekt_Svakorrsnog “ometania 1 “puijetnje sebr samome. Ta napast nama nepre- stano rast, zaate se 20 racionalnost modeme koja je odavno zak krizne moderne, one koja bl mio- fia bitt jedna od najstrazmjih. dosadasnjoj‘po- {jest Covjeeanstva (Carl-Fredrich von Weizsicker digi, koja je a veri sa subjektivnosca subjekta Loja dovodi i pitanje opstanak svijeta, zalaze se 2a racigvalnost koja. nije una (P. Sioterdijk | 39dragi), te svijet_prepusia unistenju. Postoje gra nice fehnigkih. znanosti, strategijo iskljucivo ‘Teh: holoskog iskoriStavanja. Planecama dogadanja ‘ds. IBhostno nade Sposobnost indvcualoog ms Ijenja, dozivijevanja i iskustva. Ova} ese}, med tim, nije 2a blokove ili frontove, Koji su ‘odawno napustii prirodne ritmoveu Kosmesu 1 Zovjek. Uveli_ jedno tamno, nepregledno obilje procesa, interes, dogadanja, opiocenih =” poiiim, Toshi ete "omrazama.On jo "mane Zell da_probudi jednu polemologij, aniSlenje i ‘manosti koje bi bile ukleto verane 2a nju. Zato bi o postmoderni bilo potrebno rasprav Ijeti, all ne logikom ‘moderne, Kojoj izmiée ono najvainije: dijalog s prirodom, éak sa njenim os: hovnim dioniijskim “dogadanjem, praktiéno do: stidnim umjetnosti, drami i pozovist, pjesnistva i’muzic, estetskom iskustvu, koje jeu srodstva sa opastom tajnom vedrine i w tragediji, ironije, Humora Kom’ je porrebne njepora eto. 10 logiia i ontologija. Logic moderne irmite 1 dija. Jog s buducnoséa, kojt nije mogue bez onox pr oe, ex prizivanj | podsjecanja na prastaro ti Promienljive dioniijsko prirodno pravo (P. Sloter dij), Hoje nam dopusta vise distancije, humor iredrine ‘no. sto omogucavaju uvidi 1 dijagnaze vrement. u kojem Zivimo: osjeganje da postmo- derna nije samo kultuma i estetiéka, da se ona ne jeradava samo u arhitekturi, slikarstvy, Knjitevno sti, n pororigtu i muzici,u filozofiji i psihoanall, toriografii, nego iu svijetu Zivota, Ali to ne samo 1 kibernetici 1 prirodnim znanostima. v Ako stvari pojednostavimo, rekao bih da u po- vijesti postmoderne otlrivamo’ veoma razlitite od- govore na pitanja i probleme moderne. Tamo gdje je liudima ometen Zivot u izraéavanju i samolzr Zavanju; tamo gdje pojam cjeline sebe ostvaruje 0 putem prinude, gdje je opet doslo do samodife- Frnciradja proce iniamo’vrhunae moderne. Po: jam fealnosti se pokeauje reduciran, vige nalikaje ha prevaru, Metoda midijenja se pretvara 1 laska- nije to} zbilfnost. Postojt samo diskursvnt subjekt Njcgova je ilozolija polemi¢ka dijalcktika. iia: Tektitar vjeruje u pabjedu_jednog nagela, wet minaclju"onog druklijeg, ireducibilaog alieriteta Tak, Daradokst top subjekia uvode aw 240. neti. li, nage debe sudbonosno proviruje iden. tignost subjektivnost i polemigkih subjekata. Otte da imamo posia sa borbama, osvajanjima 4 rijet hjama, shitotrenijama 1 paranojama: u estetct 1 Fnjdewno} naued, uw svim’zanostima, «politic i deusivu, Zbiljsi svijet je pum zakova borbe, pot jetnj difatekke ometanja 1 protetiranj, ‘treba It biti joe Jasniji? WU doba novth tehno logija, telemaitke, nije li svako isticanje. pozilja za ili protiv. modeme, za ili protiv.postmodeme, ge sw postpkor frmom, edostatkom dub leg posredovanja 1 diferencirania -— po, netabje™ 20) logit razotarava? U njima, je ave drastléno, Sve je jasno, nits rafinirang 1 opinsteno. Najstroze migenje, nadamo se dosta kasno ali ne i tzalucno trax argmentacj grotto tons, ved al 1 blu, stiee nova iskustva, previ pojam © onom diskurzivnom subjektu Koji se u svom Gow Tgsva Tonoas sto. dint njegowo. jezgro: subjektivnosth prava da se ne zaboravija opasna i radosna tajna Zi ota i smrti de posto nesto St se opine. Rultur. no}. tehnologii, reprodueiranju. A'to™nisu samo zrak, vode, Zemaja | Sunes, privoda, ukratko. Cin Se da Je 10 sama zbilje i’ prineip zie: ono sto Se ne mote reproducirat ako ueutkame buduénost, dialog s budué noséa, mi radimo ni tastvaranja ostovae erte Ijud- Ske *bilje I ljudske sudbine. Mine ucestrajemo tw buclucnost, Ravnoduini smo. prema njoj. To fe ieranspomnaje “Koja znati"reddcranje, dimrtaje WT Baudrillard, Der Tod der Modeme, S. M2. avanje Zivola, mak naéela ravnoduénosti, onoga Sto hhas omamijuje 1 privodi propasti ljudskog bez- lignom, wt carstvu ui kojem se covjek ne slaie sa soboin, sa vlastitom proslosu Koja bina ovaj il naj sinisaon natin Uestvovala u buduénosti. Ne Slademo se s prirodom koju smo pretvorilu_jed- homnatan pojam. ‘Tu moderaa dozivijava.svo} me- tispjeb, kraj ilt katasuotu. Prije.svega, ujedno} ZauiGenost, kako bi rekao Jean, Baudrillard, U pre Yeliko} aktinulaciji: onih stvari koje nemaju aika- Kav smisao, Ne samo silnsh orada nego 1 ortzja, sposobnosti za atomski, hemijski, biogenetski rat, za stort. NaS pojam 2bilje, sabranosti, Tazbora, nas pojam prijatalstva, solidamosti, Ijubavi, nag Jam ite —- dodivljva lip! Kalas. Umjesto plozije imamo imploriju svih stvari. Postoji samo Teproduciranje, jedno novo juger, jedna buducnost Koja je uviiek ta nas, jedno wautisticko tréanje ukrugs. Ako je to tatno, onda je zakovlje postmo. deme jezik 8 vige jevika; radikalni i promisljent pluraliier, diskontinuitet, fragmentiranje (sfragmen- Hsu jedine tworbe koje su nam fos bliskes, kako kaze thab Hassan), dekanoniziranje, nepredstavlti- vost, ironija (jer ironfja, to svi znamo, jest cudesna sposobnost da se saéuva oneodredenost 1 multiva- Ieneijac), hibridizacija Gli »mutirana reprodukeija Zanrova, ukljuéujuct takve forme kao Sto. su: pa: odija, travestija i pastise), Karnevaliziranje (rijee koja obuhvata »neodredenost, fragmentiranje, de- kanoniziranje, gubitak jastva i hibridiziranjes), par- Helpacija (veliki dio postmoderne umjetnosti na- ziva se performansomé, koja odaje da je »umjet- znost ranjiva u odnosu na vrijeme, smrt, na publier i dragoe), konstrukeionizam (koji, na primjer, do- Tsai na vidjelo u Burxeovo} »dramatisti¢koj kriticie 1 Pepperovoj =svijethipotezie itd), imanencija.® Wihab Massan, Phuralismas in der Postmoderne, wbic unvollendcte Vémunf = Moderne. versus Posto: tdeene, Brame am Main 1987, S. 157177, 2 Da li smo sposobni da iz toga neSto nautimo? Recimo da se urusava sposobnost za umno sudje- lovanje u sreci onih generacija koje 6e dod, s Iju- baviju, bez zajedljivosti, cinizma svakog cinizma, sa prosirenim humanitetom, Veoma lako se gubt iz vida da se kriza modernih drustava otituje jos kroz iva momenta: a) w gubitia intetesa za buduénost, za smisaon Zivot na.Zemlji, za pluralno/oblikowni ‘dentitet, 11 b) opadanju sposobnosti da, se isting dovedit i veru sa istinskim #votom, a ne da postoje {jo8 samo kao elementi slijepog samoodr2anja Ijud- ‘Skog Zivota usted implozije svih stvari, opetovanja besmislenog ili moderne ciniéne rezignacije. Upravo u tom poverivaniu interesa za budué- nost iistine prema Kojo} se moze Zivjeti, patitt {1a dovati, umirati; u to} postmodemo} povijesti, plux ralitet uma, Zivotaih uvida, malih priga, novih ‘pers- pektivizama, dokezuje da je 7bilja, od telnicke mo- {ne db Sietihe’ modems, "vielons, tops iramatigna, No, postmoderno pluraliziranje zbilie, Svjetova, pledira za nesto ito uije pole 2bilje kao reprodukelje u kojem smo pred buduenosen koja je, u nagelt, iza nas. Misljenje je, dakako, moguce samo kao sui/misljenje, u Komunikacionoj zajednict koja ukljucuje sve jeaighe | zivotno/stilske igre, pro- mjene ahanost, a isHljuénje prinudu totaliziranj, svakovrsnog monopolizma { Sovinizma, uotava kako se slineanna strijela istrazivanja savila w sebe sam U1 finalno stojeci kruge (P. Sloterdijk)." Istovre- ‘meno — orijentirano na novu ckolosku civilizaciju ‘on se oprasi od ftalitanema znnnost inst: ‘mentalne i funkcionalne racionalnost. Mislienje na- slucuje da svijet nije po projektu moderne, U nje- wo} osnovi nije preglednost: matematicke, fiz alna, tehnoloska, filorofska. ‘Nece nas izmenaditi ako se kale da je to post- ‘modero misljenje povezano sa novim, diskursom tuma koji je uslov moguénosti da sebi_ otkrijemo Kako beskrajni proces racionaliziranja, utjeloviien WP, Sloterdijx, Ibi. B