Socijalni nauk Crkve i socijalna politika

Marijan Valkovi Izvorni znanstveni lanak

Katoliki bogoslovni fakultet UDK 304,:241.13
Zagreb Primljeno: studeni 1993.

Uprvom dijelu autor opisuje socijalnu komponentu kao sastavni dio kranske vjere,
koja se oituje i kao praksa i kao nauk. ~ u Bibliji veoma se istie veza izmeu vjere
i socijalne djelatnosti (briga za siromane, udovice, siroad, strance, bolesne itd.), to
e se na razne naine vriti tijekom povijesti Crkve. Nauk o socijalnim obvezama vjer-
nika iznosit e se u obliku nagovora,propovijedi; rasprava o pojedinim socijalnim pita-
njima i, kasnije, u teolokim traktatima.
S razvojem modeme industrijske civilizacije usporedo s nastajanjem socijalnih zna-
nosti razvija se i socijalni nauk Crkve. ~inom se kao poetak slubenog socijalnog
nauavanja u Katolikoj crkvi uzima enciklika "Rerum novarum" pape Lava XIIL iz
1891. godine. U ovih sto godina razvit e se korpus katolikoga socijalnog nauka. U
lanku se raspravlja o njegovoj naravi i metodologiji.
U drugom dijelu autor opisuje glavne odrednice katolikoga socijalnog nauka. Po-
lazite je personalistiki humanizam u kranskoj perspektivi. Iz njega proizlaze neka
vana socijalna naela: solidarnost i supsidijarnost, ope dobro, pravda, participacija te
''preferencijalnaopcija za siromane".
Autor zakljuuje da je socijalni nauk Crkve sigurnopolazite i okvir za dobru soci-
jalnu politiku.

1. IZVORI, RAZVOJ I NARAV ma koliko se razlikovali naini i stupanj soci-

SOCUALNOG NAUKA CRKVE
Nakon "1989." svima je postalo oito da je
doao kraj jednoj velikoj drutvenoj utopiji i
jednom velikom drutvenom, politikom i go-
spodarskom sistemu etabliranom veinom na
Istoku Europe nakon drugog svjetskog rata.
Nastala je praznina, idejno-institucionalni va-
kuum, koji nastoje ispuniti dijelom nacional-
ni/nacionalistiki motivi, a ponajvie elja da
se dosegne ono to je u gospodarskom, soci-
jalnom i politikom pogledu dosegnuto u "raz-
vijenim zemljama Zapada". Privlanost Zapa-
da pretvara se i u stanovitu prisilu koju
nameu neke politike i financijske institucije
Zapada. Tu situaciju zaotrava nuni proces
pretvrobe socijalistikog gospodarstva, bez
uzroka i presedana u povijesti. Odatle zbu-
njenost i nesigurnost, uz dvostruku opasnost:
da se jednostavno kopiraju dosadanja rjee-
nja industrijski razvijenih zemalja ili, obratno,
da se ine nepotrebni napori tamo gdje ve
postoje provjerena iskustva.
Budui da kranstvo nije individuali-
stika, spiritualistika ili intimistika religija,
socijalna komponenta bit e trajno prisutna,
jalne djelotvornosti. Sredinja poruka Isusova
navjetaja o dolasku "kraljevstva Bojega" u-
kljuuje i socijalnu dimenziju, poevi ve hic
et nunc, u trajnom naporu da se uklone pre-
preke za njegovo ostvarenje, sa svijeu o nje-
govu rastu i punom rascvatu tek u eshatonu.
Dosta je sjetiti se samo Isusove "velike zapo-
vijedi ljubavi" (Mt 22,34-40; Mk 12,28-34; Lk
10,25-28). Od golema znaenja je i tekst o
posljednjem sudu kod sv. Mateja (Mt 25,31-
46), gdje se postupak prema gladnima i ed-
nima, bolesnima i siromanima izjednauje sa
stavom prema Isusu samome. Isus nastavlja i
radikalizira izrazito socijalne zahtjeve staro-
zavjetnih proroka (posebice Amosa, Izaije, Je-
remije i Ezekijela). Nema ljubavi prema Bogu
bez ljubavi prema ovjeku, nema bogotovlja
(kulta) bez djelatne ljubavi prema blinjemu,
posebice kad je u nevolji.
Taj e naelni stav, i kao nauk i kao prak-
sa, tovie, mogli bismo rei prije praksa ne-
goli nauk, proimati kranstvo tijekom povi-
jesti. Praktina briga za siromane, bolesne,
stare itd. bit e konstanta i provjera auten-
tino kranskog ivota pojedinaca i zajednica
(nunost karitativnog rada), a u bogosluju,

15
 Rev. soc. polit., god; I, br. 1, str. 15-23, Zagreb 1994.
propovijedima i moralnim poukama te teo-
lokim raspravama iznosit e se nauk o soci-
jalnim dunostima vjernika, ve prema potre-
bama vremena.
.Pojavom "industrijske revolucije" u Europi
krajem osamnaestog stoljea poinje i potreba
da se Crkva suoi sa socijalnom problemati-
kom u modernom smislu rijei. Golema
rasl.?~avan)~i preslojavanja tragom "industrij-
ske I politike francuske revolucije urodit e
t~ P?~~je~i~amada.e nastati tzv. "socijal-
no pitanje silnih razmjera. Meu katolicima
b~t,~. dvij~ ~truje s ob.ziro~ na "socijalno pita-
nje": jedni ce smatrati da Je potrebno intenzi-
virati karitativni rad uz zahtjev ljubavi na stra-
ni ~oga~~h,dok su drugi smatrali da su potreb-
ne I socijalne reforme. Bez obzira na te disku-
sije bit e mnogo katolika i drugih krana koji
e ~~sukati ~kave u nastojanju da se poprave
SOCijalneprilike (u Francuskoj E Ozanam u
Njemakoj A. Kolping, u vicarskoj Th. Fio-
rentini). U Katolikoj crkvi nastat e itav niz
mukih i enskih redovnikih zajednica koje
e, na jedan ili drugi nain, biti socijalno
us~je~en~ ~~ol~,od.goJ,bolnice, karitas itd.),
a slinih micqatrva bit ce mnogo i u anglo-sa-
skom svijetu.
No i u teoretskim raspravljanjima sve e
vie prevladavati miljenje da su potrebne so-
cijalne reforme, vie ili manje radikalne. Ime-
na poput EJ.Buss, EHitze, P.Reichensperger,
C.Vogelsang, A. du Mun, M. Maignen, biskup
Kette~, ~ardi~ali Mermillod i Manning itd,
oznait ce pojavu modernoga "socijalnog ka-
tolicizma" u 19. stoljeu. Na Prvom vatikan-
skom saboru 1870. godine osam je biskupa
predloilo "votum" da se taj vrhovni crkveni
forum pozabavi i socijalnim pitanjem, u prvom
redu poloajem radnika. Oni su pisali: "Svilju-
di dobre volje oekuju i usrdno mole od eku-
menske sinode da se ona udostoji navijestiti i
obraniti istinska i nepovrediva naela drutve-
nog poretka. To su prije svega katoliki radnici
koji podiu oi i ruke k Majci Crkvi da bi ona
u srcima svih ljudi probudila zakone kranske
ljubavi i pravednosti i da im omogui dosto-
janstvo u drutvu"}
.1 c:?ll. L~c.. VII, 860. O socijalnoj misli u Katolikoj
crkvi pnje enciklike Rerum novarum usp.: M. Valkovi, Raz-
voj katolikoga socijalnog nauka od Lava XIII. do Pavla VL,
u: Bogoslovska smotra 3-4/1989, str. 250 sl. i, dopunjeno, u:
Socijalni dokumenti Crkve. Sto godina katolikoga socijalnog
nauka. Uredio i uvod napisao Marijan Valkovi, Zagreb,
1991, str. V. sl.
16
Valkovi, M.: Socijalni nauk Crkve i socijalna politika
U povijesnom razvoju katolikoga socijal-
nog nauka moemo, openito uzevi razliko-
vati tri velika razdoblja: ono prije L~va XIII.
(od 1740. do 1877), "Lavovo razdoblje" (1878
- 19~8) te ono "post-Lavovo" (1958 - 1989)2,
da bl s padom Berlinskog zida i s rasulom ko-
munistikog svijeta poelo, ini se, novo
razdoblje kojemu jo ne moemo ustanoviti
potanje oznake.
Dosada~nji razvoj katolikoga socijalnog
nauka razvio se u posljednjih sto godina,
uglavnom poevi s enciklikama Lava XIII,
posebice s enciklikom Rerum novarum 1891.
godine, koju e etrdeset godina kasnije Pio
XI. u enciklici Quadragesimo anno nazvati
"Velikom poveljom" (Magna charta) kato-
likog socijalnog nauka. Slijedit e drugi soci-
jalni dokumenti i enciklike izmeu Rerum no-
varum i Centesimus annus pape Ivana Pavla II
obj.avljene..u povod~ ~tote obljetnice te prv~
velike SOCijalneenciklike.t No kad govorimo
? katolikom socijalnom nauku u njegovu ci-
Jelom rasponu, moramo iskljuiti i dokumente
drugih crkvenih foruma, makar papinskim do-
kumentima pripadalo posebno znaenje:
Vani su, posebice u novije vrijeme, dokumen-
ti nekih biskupskih konferencija, npr. za La-
tinsku Ameriku unija biskupskih konferencija
(CELAM) sa zajednikim dokumentima iz
Rio de Janeira (1955), Medellina (1968), Pue-
ble (1979) i Santo Dominga (1992). Bit e
znaajna i pastirska pisma nekih biskupskih
konferencija, npr. s obzirom na SAD pastirsko
pismo o pitanjima mira 1983. god. te o ame-
rikom gospodarstvu (Economic Justice for
All) 1986. godine itd. Posebice, u novije vrije-
me, treba voditi rauna i o organizacijama kao
to su "Pravda i mir" (sredinjica u Rimu i
ogranci pri pojedinim biskupskim konferenci-
ja~a), mirovni pokret "Pax Christi" i drugi. Ne
valja zaboraviti ni udruenja katolika laika,
kao ni velik prinos katolikih strunjaka za so-
cijalna pitanja. Uz to, u novije vrijeme imamo
i ekumensku suradnju na ovom polju, o emu
svjedoi i svjetski ekumenski susret krana u
temi "Pravda, mir i ouvanje prirode", odran
2 Bitnu koherentnost u sva tri razdoblja opisuje M.J .
Schuck, That They Be One: TIJe Social Teaching of the Papal
Encyclical.s 1740-1989, Washington D.C., 1991.
3 Dvadeset i pet glavnih dokumenata papinske i kon-
cilske razine sadri navedeni zbornik: Socijalni dokumenti
Crkve. Sto godina katolikoga socijalnog nauka Zagreb
1991. o , ,
Rev. soc. polit., god. I, br. l, str. 15-23, Zagreb 1994.
u Bazelu 1989. godine (s nastavkom u Seulu
1990) te najava da bi se sljedei takav eku-
menski susret imao odrati sredinom devede-
setih godina u jednoj od istonoeuropskih
zemalja (vjerojatno u Maarskoj). Poticatelj
takvih susreta bio je poznati fiziar i mislilac
Carl Friedrich von Weizsacker.
Tijekom ovih sto godina razvit e se korpus
socijalnog nauavanja koji e se, ranije dosta
openito a od Pija XI. i enciklike Quadrogesi-
mo anno kao terminus technicus, nazivati "so-
cijalnim naukom Crkve" (doctrina socialis Ec-
clesiae), izraz koji se sa slubene strane pri-
lino forsira, makar mnogi radije upotreb-
ljavaju izraz "nauk" u smislu "insegnamento,
enseignement, teaching". U dokumentima
Drugoga vatikanskog sabora nalazimo samo
jedanput izraz "doctrina socialis Ecclesiae"
(Gaudium et Spes, 76), ali kako tvrdi koncilski
"peritus" M.-D. Chenu, izraz je unesen nakon
to je tekst ve bio izglasan u koncilskoj auli.
Mnogi se naime pribojavaju da bi izraz mogao
pruiti dojam zaokruenog znanstvenog "siste-
ma" ili ak ideologije ("doktrina"). No izraz se
veoma esto i slubeno upotrebljava, te valja
znati to se pod tim izrazom podrazumijeva.
Ako kranska vjera ukljuuje i socijalnu
dimenziju, onda u modernim prilikama valja
izraditi i odgovarajui pojmovni instrumenta-
rij, koji nee biti u slubi nekoga zaokruenog
znanstvenog sistema nego stanovit broj
etikih, antropolokih i vjerskih konstanti ili
vrijednosti, ali uvijek u procesu daljnje ekspli-
citacije, dorade i dopune, uz mogunost da
neki elementi budu privremena znaenja,
bodui da su vremenski i kulturno uvjetovani.
No ostaju temeljna usmjerenja, tijesno vezana
uz kransko poimanje ovjeka i svijeta.
Tradicionalno je Crkva tijekom stoljea
apelirala na pojedince (preteito), naglaava-
jui "socijalne" kreposti ili vrline, makar ih
tako i ne nazivala. U ovih posljednih sto go-
dina ona je izradila i odreena naela, opa i,
vjerujemo, trajna, usmjerena prema praksi. U
"Lavovo" razdoblje socijalnog nauka Crkve
(od Lava XIII. do Pija XII.) sredinja os tih
naela bio je tradicionalni nauk o "naravnom
zakonu" i "naravnom pravu", uglavnom u ari-
stotelovsko-tomistikoj interpretaciji. Kako
povjesnost nije bila dovoljno razvijena, prije-
tila je opasnost esencijalizma, apstrakcije i sta-
tinosti, bez dovoljno prikljuka na konkretna
socijalna i kulturna zbivanja. Odatle preteito
Valkovi, M.: Socijalni nauk Crkve i socijalna politika
deduktivni nain pristupa socijalnoj problema-
tici.
U sljedeem razdoblju, nakon Ivana
XXIII. i Drugoga vatikanskog sabora dolazi i
povijesno-sociologijska dopuna (koja, dodue,
nije ni ranije posve nedostajala, ali je sada
veoma naglaena). Promatraju se biblijski i
koncilski "znakovi vremena", tj. induktivnom
metodom registriraju se zbivanja u svijetu i
vrednuju "u svjetlu Evanelja". Tako e ve
Ivan XXIII. u enciklici Pacem in tenis (izdanoj
1963, ni dva mjeseca prije smrti i pola godine
nakon kubanske krize) mnogo jae nego pri-
janji pape (i on sam u dvije godine ranijoj
enciklici Mater et Magistra) naglasiti "znakove
vremena", najprije opirno govorei o pravima
ovjeka, a onda ukazujui na tri znaajne po-
jave: napredak i samosvijest radnitva, ulazak
ene u javni ivot i pojavu dekolonizacije (br.
39-42). A Drugi vatikanski sabor e, prvi put
u povijesti crkvenih sabora, jedan velik i
snaan dokument posvetiti ba konkretnim
pojavama u suvremenom svijetu, sa svim ne-
jasnoama, prednostima i negativnostima. Tu
je pod geslom "znakova vremena" induktivna
metoda dublje zahvatila ne samo socijalni
nauk Crkve nego i teologiju openito, to nee
biti bez pokoncilskih kriza i suprotstavljanja.
Za sadanjeg pape Ivana Pavla II. imamo
jae naglaenu i treu komponentu, naime
teoloko-biblijsku. Dok su raniji socijalni do-
kumenti sadravali malo teologije a vie filo-
zofske etike, danas se vie ide u smjeru "teo-
loke etike" (protestanti redovito ne govore o
"socijalnom nauku Crkve" nego o "teolokoj
etici"), ali ugraujui, s katolike strane, i gore
navedene dimenzije. Tako Ivan Pavao II. veo-
ma naglaava vanost "socijalnog nauka
Crkve" i "naravnog zakona", ali dodaje kako
je socijalni nauk Crkve teoloka disciplina. On
e rei da taj nauk "spada u teologiju, i to po-
sebno u moralnu teologiju" (Socijalna skrb, 41;
Stota godina, 55). Uostalom, katolika je teo-
logija uvijek spajala "red stvaranja" (Schopfun-
gsordnung) s "redom otkupljenja" (Erlsun-
gsordnung), samo je pitanje o nainu i stupnju
integracije te o jaini pojedinih naglasaka
(kod katolika "naravni zakon", a kod protesta-
nata "milost"), ali e moderni ekumenski po-
kret ukloniti suprotstavljanja u nastojanju da
spoji ono pozitivno u oba pristupa.
to se tie metodoloke dinamike, ide se
od "promatranja"preko "vrednovanja" prema
17
 Rev. soc. polit., god. I, br. l, str. 15-23, Zagreb 1994.
"djelovanju" kao cilju. Ve je prije Koncila i
prije drugoga svjetskog rata laiki pokret u
obliku "Katolike akcije" u Belgiji i Francu-
skoj, potican karizmatskim likom J. Cardijna
(kasnijeg kardinala), imao kao geslo ''vidjeti,
vrednovati, djelovati" (voir, juger, agir). to se
tie prve faze ("vidjeti, promatrati"), postoji
stanovita problematika, jer slubeni dokumen-
ti u njoj vide "misaona naela" (Socijalna skrb,
3), trajna i uvijek ista, dok bi sama povijesna
zbivanja kao takva bila predmet humanistikih
i drutvenih znanosti koje bi pruale materijal
za teoloku refleksiju," Ostaje pitanje nisu li i
povijesna zbivanja, ako su "znakovi vremena"
u duhu Evanelja i Drugoga vatikanskog sa-
bora, takoer "locus theologicus", tj. jedan od
izvora teolokih spoznaja, pogotovo kad je
rije o socijalnom podruju. U svakom sluaju
metodologija je induktivno-deduktivna, makar
bilo i razliitih stavova s obzirom na njeno
tumaenje.
Sadrajno, socijalni nauk Crkve, ukoliko
se u slubenim dokumentima opisuje kao
izraz kranskog poimanja ovjeka i svijeta te
kao takav obvezatan za vjernike, nuno je na
razini opih naela i vrijednosti, neka vrsta "vi-
soke socijalne etike". Konkretizacija i kontek-
stualizacija e, uglavnom, ii preko predstav-
nika pojedinih mjesnih Crkava, osobitu e ulo-
gu imati katoliki laici i laika udruenja. Pos-
ljedica pribliavanja konkretnoj socijalnoj pro-
blematici bit e i pluralizam stavova i vei ili
manji stupanj promjenljivosti. No osnovne
odrednice, naoko "apstraktne", od temeljne su
vanosti za plodonosan praktini rad i konani
uspjeh. Kad je, na primjer, papa Pio XI. 1937.
godine ujedno osudio, u vremenskom razma-
ku od samo pet dana, i njemaki nacionalso-
cijalizam (Mit brennender Sorge) i sovjetski ko-
munizam (Divini Redemptoris), mogla se sa si-
gurnou predvidjeti tragedija koja je uslijedi-
la, jer su oba sistema poivala na krivim pret-
postavkama i polazila od krivih naela. Nije
bio poteen ni talijanski faizam (enciklika
Non abbiamo bisogno 1931. godine) i, posebi-
ce, govor Pija XI. 1939. god., predvien za ta-
lijanske biskupe, napisan ali neodran zbog iz-
nenadne Papine smrti samo dan ranije. Ali
kroz razvoj socijalnog nauka Crkve probija se
otra kritika i liberalnog kapitalizma. Nakon
4 Usp. M. Valkovi, Drutveni nauk Crkve: narav, ak-
tualnost i problematika, u: Bog. smotra 1-211992, str. 8-22.
18
Valkovi, M.: Socijalni nauk Crkve i socijalna politika
pada treeg od navedenih totalitarizama, Ivan
Pavao II. kae kako je "neprihvatljiva tvrdnja
da poraz takozvanog 'realnog socijalizma'
ostavlja kapitalizam kao jedini model eko-
nomske organizacije" (Stota godina, 35). I
tumai: "Usprkos velikim promjenama koje su
se zbile u naprednijim drutvima, jo uvijek
nisu nestali nedostaci kapitalizma s vlau
stvari nad ljudima koja iz toga slijedi; tovie,
manjku materijalnih dobara pridruio se ma-
njak znanja i poznavanja, koji im spreava da
se izbave iz stanja poniavajue podlonosti"
(ondje, 33).
Stoga su temeljna naela socijalnog nauka
Crkve, kao izraz "integralnog humanizma",
kako je to govorio Maritain- i za njim mnogi
drugi, ak i crkveni dokumenti, smjerodavna
za uistinu humanu socijalnu politiku.
2. TEMELJNA NAELA KAO
PODLOGA I USMJERENJE
SOCUALNE POLITIKE
U nastavku osvrnut emo se na neke
temeljne koordinate katolikoga socijalnog
nauka, koje su smjerodavne i za socijalnu po-
litiku.
1. Papa Ivan. XXIII. e rei u svojoj enci-
klici Mater et Magistra (1961): "Ovom je nauku
glavno naelo: ovjek je nuno temelj, uzrok
i cilj svih drutvenih ustanova, ovjek ukoliko
je po naravi drutveno bie uzdignuto u nad-
naravni red" (MM, 219). A nekoliko godina
kasnije ponovit e to naelo jezgrovitije Drugi
vatikanski sabor: "ovjek je naime, zaetnik,
sredite i cilj svega gospodarsko-drutvenog
ivota" (Gaudium et Spes, 63). Polazite je, da-
kle, u personalistikom humanizmu, u kojem
su ujedno zastupljene individualno-osobna i
drutvena komponenta. Takvo polazite od-
mah odreuje stav katolikog socijalnog nau-
ka izmeu liberalnog individualizma i kolekti-
vistikog komunizma (ili, mutatis mutandis,
totalitarnog nacionalizma kao to su bili na-
cionalsocijalizam i faizam te razne njihove va-
rij ante). Poimanje ovjeka kao osobe od
temeljne je vanosti. Poznato je da je izvorite
tog pojma idovsko-kranskog podrijetla, a
samu rije "persona" (u klasinom latinskom
glumaka "maska") uveo je u teologiju i filo-
zofiju kranski pisac Tertulijan (e. 160.-c.
SJ. Maritain, Cjeloviti humanizam, Zagreb 1989 (izvor-
nik 1936).
Rev. sac. polit., god. I, br. 1, str. 15-23, Zagreb 1994.
225.), pokuavajui nai izraz za "osobe" u tro-
jedinom Bogu. Nije potrebno posebno na-
glaavati da u takvu poimanju osobe razum
(racionalnost) i sloboda imaju presudnu
vanost. Mnogi, a ne samo Arnold Toynbee,
vide u poimanju ovjeka kao osobe najvei po-
zitivni prinos europske civilizacije (ukoliko je
uistinu humanistika) ostalim civilizacijama
svijeta, makar i recepcija tog pojma bila esto
vie-manje samo materijalna i pragmatina.
Polazei od ovjeka kao osobe koja je
ujedno i individualna i drutvena, u kato-
likom socijalnom nauku isprepleu se tri po-
lazita s obzirom na zaokruen i koherentan
pristup socijalnoj problematici: a) "naravni za-
kon" (ljudska narav); b) dostojanstvo ovjeka
(i ljudska prava); e) drutvo kao zajednitvo
osoba (komunitarni pristup),"
2. Ve odavna su u katolikoj socijalnoj
misli istaknuta dva temeljna naela na kojima
poiva drutveni ivot: solidarnost i supsidijar-
nost. to se tie solidarnosti, ona proizlazi iz
jedinstva ljudskoga roda, jednake vrijednosti
svakoga ovjeka kao ovjeka i unutarnje po-
vezanosti i meuzavisnosti svih ljudi. To je
ukorijenjeno u boljem dijelu na razvojnom
putu ovjeanstva (usp. "zlatno pravilo" u etici
i, posebice, kransku zapovijed ljubavi prema
blinjemu). Naelno se tome protivi rasizam,
a u praksi razni oblici iskoritavanja meu lju-
dima. Njemaki socijalni filozof i politiki eko-
nomist H. Pesch (1854-1926) predlagao je u
svojim djelima da se kranstvom inspirirani
socijalni poredak (prema socijalnom nauku
Crkve) nazove solidarizam, kako bi se istaklo
njegovo posebno mjesto izmeu liberalnog ka-
pitalizma i kolektivistikog socijalizma - ko-
munizma. Naziv nije usvojen, i bolje da nije,
jer danas Katolika crkva izriito priznaje da
nema neki svoj "trei put" (usp. Socijalna skrb,
41), ali solidarnost ostaje kao jedna od temelj-
nih kategorija svakoga humanog drutvenog
ureenja. Konkretizirati naelo solidarnosti
bit e zadaa socijalne politike na narodnoj
(dravnoj) i meunarodnoj razini.
Danas se sve vie prihvaa i naelo supsi-
dijarnosti u organiziranju raznih oblika
drutvenog ivota, od politike do gospodar-
stva. Dok se jednom inilo kao da je to tipino
katoliko naelo (makar bilo u biti zahtjev
6 Prva dva pristupa su vie zastupana, a trei, preteito
teoloki, Schuck zove "alternativnim" (n.dj., str. 180 s!.).
.....
Valkovi, M.: Socijalni nauk Crkve i socijalna politika
zdrava razuma), danas ga uvelike navode u
politikim i gospodarskim diskusijama, npr. u
pitanjima u vezi s procesom europske integra-
cije. Ono proizlazi jasno s pozicije humani-
stikog personalizma, gdje je konkretan ov-
jek kao osoba ishodite drutvenog ivota.
Klasino mjesto o naelu solidarnost nalazimo
u enciklici Quadragesimo anno pape Pija XI:
"Ostaje ipak u socijalnoj filozofiji vrsto i
nepobitno ono naelo koje se ne moe ni
ukloniti ni promijeniti kao to ne valja poje-
dincima oduzimati i predavati dravi one po-
slove koje oni mogu obavljati na vlastitu od-
govornost i vlastitom marljivou, tako je ne-
pravedno i vrlo kodljivo i za javni poredak
opasno davati veemu i viemu drutvu one
poslove koje mogu izvravati manje i nie za-
jednice. Svaka naime drutvena ustanova
mora po svom pojmu i znaenju pomagati
udovima drutvenog tijela, a ne smije ill nika-
da ni unititi ni prisvojiti" (br. 80).
Ovo naelo je vano za socijalnu politiku,
to se vidi, s jedne strane, kad treba obaviti
zadae koje pojedinci ili manje skupine ne
mogu, ali s druge strane kad se drava kao
"drava blagostanja" (Welfare State) pretvori
u "skrbniku" dravu, koja preuzima dunosti
koje bi pojedinci i nie ustanove bolje obavljali
i kojih trokova, kako iskustvo pokazuje, ne
moe konano ni financijski pokriti.
3. U katolikom socijalnom nauku trajno
je prisutno staro naelo o "opem dobru" (bo-
num commune ), makar njegovo tumaenje i
primjena u modernom pluralistikom drutvu
bili spojeni s brojnim problemima i
tekoama. Dok je naelo solidarnosti openi-
to prihvaeno, naelo opeg dobra nailazi na
protivljenje, jer se njime esto manipuliralo.
Bilo bi slijepo ne vidjeti bezbrojne zloporabe,
ali unato svemu katolika socijalna misao
rauna s tim naelom. Temeljna ideja tog
naela jest da ovjek kao osoba ne moe sam
razviti svoju individualnost i drutvenost. On
je upuen na druge, to je od zajednike ko-
risti. Veinu dobara (vrijednosti) ovjek ostva-
ruje zajedniki. Da se izbjegnu sukobi i posti-
gne korist, potreban je stanovit red, poevi
od obitelji i raznovrsnih malih zajednica i
udruga do drave i meunarodnih zajednica.
to se ovih posljednjih tie, kae Drugi vati-
kanski sabor: "Politika zajednica, dakle, po-
stoji radi tog opeg dobra. U njemu ona nalazi
svoje opravdanje i smisao, iz njega proizlazi
19
.' ....
 Rev. soc. polit., god. I, br. 1, str. 15-23, Zagreb 1994.
njezino izvorno i vlastito pravo. Ope pak do-
bro obuhvaa sve one uvjete drutvenog ivota
u kojima ljudi, obitelji i udruenja mogu pot-
punije i lake postii svoje usavrenje" (Gau-
dium et Spes, 74).
Pojam opeg dobra ima vie slojeva, ali
najee se upotrebljava u politikom smislu s
obzirom na dravu. U modernom plurali-
stikom drutvu to "ope dobro" bit e ne to-
liko sadrajne koliko formalne naravi, tj. od-
nosi se na pravne norme i institucije. Prak-
tino to e znaiti da ope dobro trai da
drava po svojoj strukturi bude pravna, soci-
jalna i kulturna ustanova, koja ne propisuje
svjetonazorske i etike vrijednosti, ali
pretpostavlja odreenu, barem minimalnu su-
glasnost s obzirom na odreene vrijednosti. U
tom smislu moe se govoriti o potrebi "temelj-
nih vrijednosti" radi opeg dobra. Ova proble-
matika zahtijeva, dakako, potanja objanjenja
i razmiljanja, vodei rauna kako o stanovi-
tim antropoloko-socijalnim konstantama
tako i o jedinstvenoj povijesnoj i socijalnoj si-
tuaciji u kojoj se dananji svijet nalazi.
4. Ako ukloni pravdu, to su drave nego
razbojnike bande, rei e sv. Augustin," I
opa svijest ovjeanstva kroz povijest, uz veo-
ma rijetke izuzetke koji potvruju pravilo,
rauna s pojmovima kao to su pravda (pra-
vednost), nepravda, pravo. Pravdu moemo
shvatiti u subjektivnom smislu kao krepost ili
vrlinu ovjeka, kao "pravednost", ali i u objek-
tivnom kao neto pravedno, pravino i "pravo"
(ne samo pozitivno nego i "naravno"). Kato-
lika socijalna misao ini od pravde i prava
sredinje pojmove. Stara Aristotelova trodijel-
na podjela pravednosti prela je preko Tome
Akvinskoga u socijalni nauk Katolike crkve,
koja je u svojim dokumentima u novije vrije-
me uvela i pojam "socijalne pravde", posebice
nakon enciklike Quadragesimo anno (1931.),
u kojoj se openito ne ide vie samo za "pra-
vednim" rjeenjem "radnikog pitanja" nego za
drutvenim ureenjem koje e biti utemeljeno
na pravednosti/pravdi.
Ideja pravde kao etike vrijednosti velikim
je dijelom zanemarena u modernim polito-
lokim raspravama, iako je jedan od nekoliko
najvanijih ideja od kojih ovjeanstvo ivi,"
7 Aurelije Augustin, O dravi Bojoj, Iv, 4.
BM.J. Adler, Six Great Ideas, Collier-Macmillan, New
York,1981.
20
Valkovi, M.: Socijalni nauk Crkve i socijalna politika
Trea biskupska sinoda u Rimu 1971. god.
raspravljala je, posebice na poticaj latinskoa-
merikih biskupa, o "pravdi u svijetu". U istoi-
menom dokumentu, pri izrad; kojega su sud-
jelovali teolozi Juan A1faro i Vincent Cosmao,
zauzetost za socijalnu problematiku i borba za
pravdu smatraju se sastavnim dijelom poslanja
Crkve: "Borba za pravdu i sudjelovanje u
preobraaju svijeta u potpunosti nam se uka-
zuju kao sastavni dio propovijedanja Evane-
lja: to jest poslanja Crkve za otkup ovjean-
stva i njegovo osloboenje od svake po-
tlaenosti"? Posve je razumljivo da je socijali-
stiko - kolektivistiki nain miljenja imao
malo prikljuaka za ugraivanje pravde kao
takve u svoj sistem (osim kao klasno uvjeto-
vane nadogradnje), ali tekoe su i na liberal-
noj strani. Dva znaajnija filozofska pristupa
u novije vrijeme u tom su pogledu nedostatna
(John Rawls je, u najmanju ruku, kontrover-
zan, a Robert Nozick, zbog svog individualiz-
ma, posve neprihvatljivj.t? Razlog je u neja-
snom ili krivom poimanju ovjeka kao osobe.
Poznati liberalni ekonomist i nobelovac EA.
Hayek zove je ak "fatamorganom" ili "fikci-
jom", rijei bez sadraja.'!
Kako je dobro poznato, kranstvo veoma
istie ljubav, i to prema Bogu i blinjemu. lju-
bav je sveobuhvatna, a pravda je njezin dio, i
to onaj poetni. Stoga, kae sadanji papa
Ivan Pavao II, "politika okrenuta osobi i
drutvu nalazi neprestano smjer svoga putova-
nja u obrani i u promicanju pravde u smislu
'kreposti' za koju se svi moraju odgajati i u
smislu moralne 'snage' koja podupire zalaga-
nje u prilog pravima i dunostima svih i sva-
koga, na osnovi osobnog dostojanstva ljudskog
bia".12Tako je poimanje pravde u kranskoj
socijalnoj misli spojeno s ljubavlju, a i mi-
losrern.P Socijalna pravda ne moe bez pro-
9 Sto godina katolikoga socijalnog nauka, str. 392.
10 J.
Rawls,A Theory ofJustice, Word University press,
1972; R. Nozick, Anarchy, State and Utopia, 1974.
II Ulomak jednoga njegova predavanja iz 1976. uao je
pod nazivom "Fikcija socijalne pravde" i u Malu itanku iz
liberalizma (izbor, uvod i komentari D. Doering, Zaklada
Friedrich Naumann), Zagreb, 1993, str. 73-78.
12 Ivan Pavao II, Christifideles laici - Vjernici laici. O
pozivu i poslanju laika u Crkvi i svijetu, Kranska sadanjost
(Dokumenti 93), Zagreb 1990, br. 42.
13 Ivan Pavao II, enciklika Bogat milosrem (br. 10-14:
Sto godina katolikoga socijalnog nauka, str. 517-526); ene.
Socijalna skrb, br. 40; Stota godina, br. 10-11.
 Rev. soc. polit., god. I, br. 1, str. 15-23, Zagreb 1994.
duenja U socijalnoj ljubavi, jer se samo tako
moe u tekim i zapletenim prilikama izbjei
da se inzistiranje na pravdi ne pretvori u ne-
humanost (prema onoj "summum ius, summa
iniuria"). U tom pogledu rjeavanje tragine
situacije koja je zahvatila nau domovinu ne
zahtijeva samo apeliranje na pravdu nego i na
ljubav i milosre. To nije "moraliziranje", nego
zahtjev realistine i dugorone politike.
5. Participacijsko drutvo. Katoliki teolog
Gregory Baum smatra da je ideja o participa-
cijskom drutvu jedna od specifinosti kato-
likoga socijalnog nauka. Totalitarni reimi
poivaju na konfliktnom poimanju drutva, ali
ne bi se smjelo zaboraviti da je i liberalno
drutvo, vjerno svojoj tradiciji, takoer u kraj-
njoj liniji konfliktno drutvo, pridavajui pre-
veliku vanost automatizmu trinog gospo-
darstva (unato svim politikim "okvirnim
mjerama" koje neoliberalizam eventualno
podnosi, ipak je na dnu vjera u odluujuu
snagu "nevidljive ruke" koja najbolje rjeava i
socijalnu problematiku).
U enciklici Quadragesimo anno imamo u
sri viziju drutva, ako i ne nalazimo suvreme-
nu modernu terminologiju.
Socijalni nauk Crkve zna za postojanje su-
koba u drutvu, ak i za klasnu borbu, to ne
mora biti tetno: "Klasna naime borba, samo
ako se uva nasilja i meusobne mrnje, pre-
lazi malo-pomalo u neku asnu borbu osnova-
nu na tenji za pravednou. To dodue nije
onaj blaeni mir za kojim svi teimo, ali ipak
moe i mora postojati poetak od kojega treba
doi do meusobne suradnje stalea (klasa)"
(QA, 114). Nije dakle posrijedi neki "klasni
mir katolianstvav", ali su ipak sukobi i klasne
borbe ugraeni u napore oko "opeg dobra",
koje zahtijeva suradnju i participaciju sviju.
U tom pogledu Ivan Pavao II, govorei o
sindikalnom radu, kae: "S pravom se moe
govoriti o borbi protiv ekonomskog sustava
koji se shvaa kao metoda koja osigurava ap-
solutno prvenstvo kapitalu, posjedu sredstava
proizvodnje i zemlje naspram slobodnoj sub-
jektivnosti rada. Toj borbi protiv takva sustava
ne postavlja se kao alternativni model socija-
listiki sustav, koji je u stvari, kako se ini,
dravni kapitalizam, nego drutvo slobodnoga
rada poduzetnitva i panicipacije" (Stota godi-
na, 35).
14 I. Matruko, Klasni mir katolianstva. Radniko pita-
nje u socijalno-politikoj doktrini Katolike crkve, Split, 1981.
......
Valkovi, M.: Socijalni nauk Crkve i socijalna politika
Govorei konkretnije o suradnji s podu-
zeima, on e nastaviti: "Poduzee se ne smije
gledati samo kao 'drutvo kapitala'; ono je u
isti mah 'drutvo osoba'. U njemu sudjeluju
na razliit nain i sa specifinom odgovor-
nou i oni koji pruaju nuan kapital za nje-
govu djelatnost i oni koji sudjeluju svojim ra-
dom" (ondje, 43). tovie, ve je Drugi vati-
kanski sabor jasno dao prednost radu meu
gospodarskim imbenicima (Gaudium et Spes,
67), a Ivan Pavao II e taj "laburistiki" pristup
gospodarsko-socijalnoj problematici snano i
opirno obraditi u svojoj enciklici Laborem
exercens (Radom ovjek): "Na stanovit nain,
rad je crvena nit crkvenog uenja ...elimo
istaknuti- moda vie negoli je to ikada ranije
uinjeno injenicu da je ljudski rad klju, i
moda bitni klju cijeloga drutvenog pitanja"
(LE, 3).
Dosljedno, suodluivanje se samo po sebi
namee iz takva poimanja drutvenog ivota,
a posebice uloge rada. O tome kae Drugi va-
tikanski sabor, pozivajui se na nauk Pija XI,
Ivana XXIII. i Pavla VI: "Imajui na umu
slubu svakoga pojedinca - vlasnika, poduzet-
nika, kadrova i radnika - sauvavi potrebno
jedinstvo uprave, treba raditi na tome da svi
aktivno sudjeluju u upravi poduzea, i to na
nain koji valja prikladno odrediti" (Gaudium
et Spes, 68). To je odluujue pitanje suvreme-
ne socijalne politike, koja ne promatra socijal-
nu problematiku kao neto izvanjsko i dodat-
no gospodarsko-politikim procesima, nego je
vidi u samoj njihovoj sri.
Ovdje je dobro pripomenuti dvije stvari.
Katoliki socijalni nauk priznaje pravo na pri-
vatno vlasnitvo i proizvodnih dobara, ali uvi-
jek u socijalnom kontekstu. Tradicionalni je
nauk posebice snano naglaen u 4. poglavlju
enciklike Stota godina (Centisimus annus) te-
zom da su materijalna dobra prvenstveno
namijenjena svima te da je na njima "socijalna
hipoteka", kako se to ponavlja ee od Pavla
VI. naovamo.
Drugo, u suvremenim prilikama pojam po-
slodavca treba proiriti i na drutveno-politiki
sustav, u prvom redu na dravu. Ona je, kako
to prvi put formulira Ivan Pavao II. u Laborem
exercens, neizravni poslodavac (br. 17) koji, da-
leko od neposredna upravljanja po uzoru na
neuspjene i dotrajale modele "realnog socija-
lizma" ali i od liberalnog zaziranja od drave
kao "nunog zla" (Karl Popper), ne vodi samo
brigu za socijalu u tradicionalnom smislu rijei
(bolesni, stari, nezaposleni itd.) nego i za internu
21
Rev. sac. polit., god. I, br. 1, str. 15-23, Zagreb 1994.
dinamiku gospodarskih tokova, koji se ne daju
odvojiti od socijalne, a niti od politike dimen-
zije, ukoliko utjeu na "ope dobro". Tako stoji
II najnovijoj socijalnoj enciklici Ivana Pavla II:
"Zadaa je drave da se brine za zatitu zajed-
nikih dobara, kao to su prirodni okoli i
ljudski okoli, odravanje kojih ne mogu
jamiti jednostavni mehanizmi trita. Kao to
je u doba ranog kapitalizma drava bila duna
braniti temeljna prava rada, tako su sada, u
novom kapitalizmu, i ona i itavo drutvo
duni braniti kolektivna dobra, koja, izmeu
ostalog, tvore okvir unutar kojega je jedino
mogue da svatko zakonito postigne svoje indi-
vidualne ciljeve" (Stota godina, 40).
Unutar drutva, toga organizma, postoje
ne samo pojedinci nego i razne skupine. U
socijalnom nauku Crkve pridaje se posebna
vanost obitelji, koju se s pravom naziva
temeljnom stanicom drutva. Zbog svoje pre-
vane odgojne i socijalne uloge obitelj zahti-
jeva velik udio u socijalnoj politici, "obiteljsku
politiku", koja je u nekim zemljama dosegnula
i razinu posebna ministarstva. Prema naelu
supsidijarnosti obitelj je, kao i druga "posred-
na tijela": ne samo objekt nego i subjekt soci-
jalne politike.
6. "Preferencijalna opcija za siromane": to
je danas ve toliko ulo u crkvene socijalne
dokumente da se, kako mnogi smatraju, ve
moe drati kao jedno od naela katolikoga
socijalnog nauka. Naelo ima siguran
evaneoski temelj. O njemu svjedoe i Isusova
djela i njegove rijei. Isus se (ne iskljuujui
ostale) ponajprije obraao priprostom, pre-
teito siromanom puku, i taj je bio otvoreniji
za njegovu poruku spasenja. I svojim stilom
ivota on se s njime solidarizirao. Meu "osam
blaenstava" prvo se odnosi na "siromane"
(Lk 6,20; Mt 5,3), ne u smislu da bi siromatvo
kao takvo bilo izvorom "blaenstva" (radilo bi
se tada doista o "opijumu naroda"), nego da
su "siromani" (a pritom se misli na sve koji
trpe i pate, na obespravljene i potlaene, na
zanemarene i rubne slojeve u drutvu) na po-
seban nain predmet Boje ljubavi. Isus se
kod Mt 25,37-46 ak izjednauje s njima te
poruuje da emo biti pred Bogom vrednovani
prema tome kakav stav budemo zauzeli prema
njima (tj. prema njemu).
Briga za "siromane" nije nikada prestala
u Crkvi, iako valja rei da, institucijski i glo-
balno gledano, nije uvijek bila dovoljno dina-
22
Valkovi, M.: Socijalni nauk Crkve i socijalna politika
mina, a ponekad ni dovoljno uoena. Oito-
vala se veinom u raznovrsnim oblicima kari-
tativne djelatnosti, ali s probuenijom svijesti
za socijalnu pravdu probuena je i svijest o
dunosti posebno pojaane socijalne skrbi i
socijalne pravde u vezi sa siromanima.
Ve je na Drugom vatikanskom saboru
jaka skupina biskupa zahtijevala da se Crkva
slubeno deklarira kao "Crkva siromanih".
Posebice iz vjernikih krugova u zemljama La-
tinske Amerike dolazili su izriiti zahtjevi za
"preferencijalnom opcijom za siromane"
(konferencija u Medellinu 1968, tzv. "bazine
zajednice" i "teologija osloboenja"). Danas je
zahtjev uao u vanije crkvene socijalne doku-
mente, doslovno ili malo prereeno. Vano je
pripomenuti da se "preferencijalna opcija za
siromane" ne odnosi samo na Crkvu nego i
na cjelokupno drutveno ureenje. Drutvo i
drava treba da budu "socijalno" ureeni, a so-
cijalnost e se najbolje pokazati u odnosu pre-
ma "siromanima" odnosno gospodarski i so-
cijalno ugroenim slojevima drutva. U tom
pogledu veoma lou sliku prua tradicionalna
amerika politika, posebice u vrijeme Reaga-
nove i Bushove administracije: veoma se pro-
dubio jaz izmeu bogatih i siromanih, vie
ima milijunaa, ali i vie siromanih. Godine
1986. pisali su ameriki biskupi u svom pastir-
skom pismu o katolikoj socijalnoj misli i go-
spodarstvu u SAD-u: "Vie je od 33 milijuna
Amerikanaca - otprilike svaki sedmi pripadnik
nae nacije - siromano prema slubenoj vla-
dinoj definiciji. Norme ljudskog dostojanstva
i preferencijalna opcija za siromane prisi-
ljavaju nas da se s osjeajem hitnosti suoimo
s ovim problemom. Baviti se siromatvom nije
luksuz kojemu se naa nacija moe posvetiti
kad nae vremena i sredstava. Naprotiv, to je
moralni imperativ najvieg prioritetat.P Tu
tunu sliku potvruje na temelju dravnih po-
dataka (Greenbook) za god. 1989. i poznati
ekonomist J.K. Galbraith u svojoj najnovijoj
knjizi "Kultura zadovoljnih".16
IS National Conference of Catholic Bishops, Economic
Justice for All. Pastoral Letter on Catholic Social Teaching
and U.S. Economy, Washington D.C., 1986, br. 170 (str. 83).
16 J.K. Galbraith, The Culture of Contentment, Hou-
ghton Mifflin, Boston-New York, 1992, str. 13: "Godine
1989. u Sjedinjenim Dravama 12,8% puanstva, mladog i
starog, ivjelo je ispod razine siromatva od $ 12.674 za et-
verolanu obitelj, od ega je najvei broj pripadao ma-
njinskim skupinama".
Rev. sac. polit., god. I, br. 1, str. 15-23, Zagreb 1994. Valkovi, M.: Socijalni nauk Crkve i socijalna politika

Slika postaje jo sablasnija kad je pro-
matramo na svjetskom planu. Podaci su ve-
likim dijelom dostupni i objavljeni u slube-
nim godinjacima OUN (makar i s prilinim
kanjenjem), ali slabo ili nikako ne utjeu
na svjetsku politiku. Uvijek ima branitelja
postojeeg "demokratskog kapitalizma", ak
i meu katolicima (u Americi M. Novak,
R.J. Neuhaus i G. Weigel)P Evaneoska in-
spiracija "preferencijalne opcije za siro-
mane" oito zahtijeva veliku promjenu i
miljenja i prakse.
ZAKLJUAK
Pokuali smo opisati ishodita, narav i
glavne odrednice katolikoga socijalnog nau-
17 M. Novak, Duh demokratskog kapitalizma,
1993 (izvornik 1982).
ka, uglavnom kako se on iznosi u slubenim
socijalnim dokumentima. Prelazi okvire ovog
lanka zalaziti u njegov materijalni sadraj od-
nosno u raznovrsna podruja, pitanja i proble-
me drutvenog ivota u kojima se on artikuli-
ra, razrauje i primjenjuje. To je uvjetovano
kulturom i vremenom te je, stoga, potreban
rad mnogih, u Crkvi i izvan nje (ako smatraju
da ovaj pristup ima opu drutvenu valjanost)
da se on doradi i konkretizira. Pitanja su broj-
na: mir, pravda, okoli, obitelj, rad (i nezapo-
slenost), kultura, gospodarstvo, siromani, sta-
ri i bolesni itd. Socijalna politika ima bezbroj
zadaa, problema i pitanja, za koja se zahtije-
vaju strunost, odreeni mehanizmi i potreb-
na financijska sredstva, ali u kontekstu huma-
nog pristupa ovjeku i drutvu. Mislim da so-
cijalni nauk Katolike crkve prua, u svojim
Zagreb, bitnim odrednicama i usmjerenjima, takav hu-
mani pristup.

Summary
SOCIAL TEACHING OF THE CHURCH AND SOCIAL POLICY
Marijan Valkovi
In the first part of the paper the author describes the social component being an
integralpart of the Christian religion, existing as both a practice and a study. Already
in the Bible, the relationship between religion and social activity (the carefor the poor,
for widows, orhans, foreigners, for the sick, etc.) was given a lot of significance and it
has in various ways been the same throughout the history of the Church. The preaching
on social duties of the bellievers has been given in the form of inducement, sennons,
discussions on various social issues, and later on in the form of theological treatises.
Togetherwith the development of modem industrial civilization and the existence of
social sciences, it has come to a development of the social teaching of the Church. The
encyclicalletter "Rerum novarum" by the Pope Lav XIII of 1891 is usually taken as the
beginning of the official social teaching within the Catholic Church. During the last
hundred years, the body of the Catholic social teaching has been developed. The paper
discusses its nature and methodology.
In the second part, the author describes the main features of the Catholic social
teaching. The startingpoint is the personalistic humanism in the Christianperspectives,-,
from which we derive some important social principles: solidarity and subsidiarity;wel-
fare, justice, participation and ''preferentialoption for the poor".
The author's conclusion is that the social teching of the Church represents a safe
startingpoint and the framework for a good social policy.

23