D Jelovina D Vrsalovic

DUSAN JELOVINA - DASEN VRSALOVIC
S R E D N J O V J E K O V N O G R O B L J E N A B E G O V A C 1
U SELU BILJANIMA DONJIM KOD ZADRA
U istraivalakim akcijama na terenu Muzej hrvatskih arheolokih spome

nika, a kasnije Institut za nacionalnu arheologiju Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti u Splitu, zapoeo je u ljetu 1955. godine arheoloka isko
pavanja u okolici sela Kaia i Smilia kod Zadra. Ovim akcijama prethodilo
je (god. 1954) rekognosciranje terena, to je rezultiralo otkrivanjem nekoliko
do sada jo nepoznatih arheolokih lokaliteta u ovom kraju. l
Od 1955. do 1958. godine sustavno su se istraili slijedei arheoloki loka
liteti:
- M a s t i r i n e, jugoistono od sela Kaia na blagoj kosi se otkrila, istra
ila i konzervirala starohrvatska crkva esteroapsidnog tlocrta s narteksom i
kasnije prislonjenim prostorijama samostana, te uokolo arhitektonskog sklopa
starohrvatsko groblje sa 132 groba. Tom prigodom pronaen je vei broj ka
menih fragmenata crkvenog namjetaja, a u grobovima nakit, koji vremenski
i prostorno pripada starohrvatskoj kulturnoj grupi;
- R a z b o j i n e, oko 250 m jugoistono od Mastirina, na zaravnastom
platou, otkriven je i istraen segment ranosrednjovjekovne nekropole. Ukupno
je otkriveno 37 grobova u kojima su prilozi uglavnom sainjavali keramike
posude, eljezna kresiva i noii;
- M a k l i n o v o b r d o, zapadno od Mastirina na udaljenosti oko 2 km
na pjeanoj nabreini, otkriveno je i istraeno ranosrednjovjekovno slavensko
groblje. Od grobnih priloga najvie su zastupani zemljani lonci i razni eljezni
predmeti, kao npr. noii ikresiva;
- Cer i n a c - e r k v i n a, na podruju Smilia nedaleko seoskog bu
nara zvanog Cerinac, na blagom humku, otkriveni su i istraeni ostaci jedno
brodne romanike crkve s polukrunom apsidom, a uokolo nje nekoliko kasno
srednjovjekovnih grobova u kojima nije bilo priloga;
- Cer i n a e - G r e d e, oko 150 m juno od otkrivene crkve na lokalitetu
Crkvina uzdie se drugi humak na kome je otkriveno i istraeno starohrvat
sko groblje sa 149 grobova u kojima je pronaeno dosta nakita, naroito nau
nica i prstenja koji pripadaju IX. i X. stoljeu;
1 S. Gunjaa, Rad Muzeja hrvatskih starina u god. 1954, Starohrvatska prosvjeta

(dalje SHP), III. ser., sv. 6, Zagreb 1958, 231.
55
- D r a e, izmeu Mastirina i Razbojina na blago uzdignutom humku,
dijelom je istraeno kasnosrednjovjekovno groblje. Ukupno je otkriveno 80
grobova II kojima nije bilo nikakvih nalaza, tovie u veini sluajeva u gro
bovima nije bilo ni kostura. Pretpostavlja se da su kosti iz grobova izvlaile
divlje ivotinje. 2
Tijekom sukcesivnih istraivalakih radova na prilino irokom arealu, na
kojemu se kroz pojedine istraene lokalitete otkriva slika bogate kulture s
veoma dugim kontinuitetom ivota, uoen je i posljednji na ovom podruju
- do sada najvei arheoloki lokalitet na B e g o v a i - u selu Biljanima Do
njim (vidi Kartu I).
Za vrijeme radova na Mastirinama i Maklinovu brdu 1955. godine, povjerenik
arheolog-amater Kazimir Tomi iz Smilia svratio je pozornost na poloaj
Begovaa . Obilaskom ovog terena zapaena je u vrtu Vase Dre, pok. Stevana,
ovea rimska kolona, koju je vlasnik prilikom krenja izbacio iz rova, a tik
do ove njive nalazio se kompleks ruevina koje su se nazirale pod obraslim
bunjem. Prema prianju brae Stevana i Vase Dre na susjednim njivama i
u bai Miloa Dre pok. Petra, odmah ispod bunara i s istone strane kom
pleksa ruevina, nailazilo se na grobove u kojima je, kako oni priaju, bilo
naunica i prstenja. Neke od tih nalaza vlasnici zemljita su sauvali i god.
1955. i 1956. Muzej je otkupio navedene predmete.3 Ovi predmeti opisani su u
grupi sluajnih nalaza (br. 12, 13, 14, 17, 18, 19,22,24 i 55).
Na taj lokalitet se jo vie svratila pozornost kada je Stevan Dra, prigodom
krenja svoje estice, sa sjeverne strane gomile zvane Crkvina u zimi 1958.
godine naiao na vanjski zid oble apside jedne crkve, a naroito kada je njegov
brat Vaso pronaao ulomak kamene grede oltarne pregrade s dekoracijom i s
ostatkom natpisa .... E DON/S.
Na temelju prikupljenih podataka i sluajnih nalaza bilo je oito da je rije o
jednom znaajnom arheolokom lokalitetu na kojemu su ubicirani crkva i grob
lje, a kako su se uoili i antiki graevni elementi i nadgrobni spomenici, koji
su dijelom upotrijebljeni kao graevni materijal u okolne mee, a dijelom
prenoeni u selo Kai, to se moglo ustvrditi da je rije o jednom kompleksu
kasnoantike i srednjovjekovne faze smjeteno na arheoloki bogatom pod
ruju u trokutu naselja Kai - Smili - Biljane Donje. 4
Lokalitet Begovaa udaljen je oko 2 km juno od krajnjeg zapadnog ogranka
sela Kaia, a nalazi se u pitomom ravniastom podruju na kojemu se pruaju
plodne oranice i bae zasae ne poljoprivrednim kulturama (sl. 1). Zidani bu
nar Begovaa, iji toponim upuuje na tursko razdoblje, odnosno na neki
I D. Jeiovina, Istraivanja Instituta za nacionalnu arheologiju u Splitu, Arheolo

ki pregled, sv. 1, Beograd 1959, 183; D. Vrsalovi, Rezultati arheolokih istraivanja
u Kaiu, Slobodna Dalmacija, br. 4545, Split, 3. X 1959; S. Gunjaa, Trogodinji rad
Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika (1955, 1956. i 1957), SHP, III. ser., sv. 7,
Zagreb 1960, 270-272 i 279.
Od navedenih arheolokih nalazita ve su obraene i objavljene nekropole na
Razbojinama i na Gredama. Vidi o tome: D. Jelovina, Ranosrednjovjekovna ne
kropola na Razbojinama u selu Kaiu kod Zadra, SH P, III. ser., sv. 10, Zagreb
1968; D. Vrsalovi, Srednjovjekovno groblje na Gredama u selu Kaiu kod Za
dra, SHP, III. ser., sv. 10, Zagreb 1968.
3 S. Gunjaa, Trogodinji rad Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, SHP,
III. ser., sv. 7, Zagreb 1960, 2?9. .. . . ....
D. Vrsa lovi, Cetverogodinji rad Instituta za nacIOnalnu arheologIju l Muzeja
hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu, SHP, III. ser., sv. 8-9, Zagreb 1963, 274
i 278; D. Jelovina, Izvjetaj o arheolokom istraivanju na Begovai u selu Bilja
nima Donjim kod Zadra, Ljetopis JAZU, knj. 68, Zagreb 1963,243-246.
56
57
begovski posjed, po kojemu i nosi ime sva ua okolica, neiscrpan je izvor ive
vode kojom seljani natapaju svoje povrtlarske kulture (sl. 2). Juno od bu
nara, cca 100 m, nalaze se njive vlasnika Dra i Draa, i to: Dre Sime, pok.
Petra (kat. est. br. 1543/1 i 1543/2), Stevana, pok. Stevana (kat. est. br.
1543/ 3), Vase, pok. Stevana (kat. est. br. 1551) i Draa Glie, pok. Dmitra (kat.
e st. br. 1550/4), na kojima se nalazila obrasla gomila zvana Crkvina i po
sluajnim nalazima otkriveno groblje, pa su na spomenutim esticama i obav
ljena arheoloka istraivanja (sl. 3, 4).
Budui da vrelo Begovaa ujedno slui i kao katastarsko razgranienje po
sjeda izmeu sela Kaia i Biljana Donjih, to lokalitet Crkvina i groblje
uokolo nje spadaju pod selo Biljane Donje (vidi izvod iz katastarskog plana
Benkovac, R. 1 : 2904).
Iskopavanja na Begovai izvrena su u etiri etape. Prva etapa otpoela je
27. srpnja i trajala do 21. kolovoza 1959. godine, druga od 20. srpnja do 18.
kolovoza 1960. godine, trea od 19. srpnja do 17. kolovoza 1961. godine i etvrta
etapa od 19. srpnja do 28. kolovoza 1962. godine.
_BEGOVA/'- t< O. BILJANE DONJE
KO P IJA KA1A , TARSt<.OG PLANA BEW KOV.AC

I1J . \ : 2118
58
Radovima prve dvije godine rukovodio je direktor Instituta dr Stjepan Gu
njaa u suradnji s kustosom D. Jelovinom, a zatim je istraivanja prepustio
kustosima Duanu Jelovini iDasenu Vrsaloviu. Tehniku dokumentaciju
izvodili su akad. slikari Bartul Petri i Vinko Bakuli . Fotosnimanja na terenu
obavljali su sami lanovi ekipe, ostale fotosnimke arheolokih nalaza za objavu
izradio je Josip Horki, fotograf Arheolokog muzeja u Splitu. Konzervaciju
arheolokih predmeta obavio je Fabjan Bakuli, preparator u Muzeju hrvatskih
arheolokih spomenika.
KRONOLOGIJA ISKOPAVANJA
Prije poetka arheolokih iskopavanja itav teren je stavljen pod koordinat

ni mreni sistem s koordinatama 5 X 5 m radi to bolje preglednosti signiranja
nalaza u blokovima. Nakon terenske premjere koordinantna mrea se je pre
nijela na situacijski plan u mjerilu 1 : 50. Ova dokumentacija upotpunjena je
grobnim formularima, dnevnikom iskopavanja, skicama, crteima i foto-snim
cima, od kojih neke donosimo u ovom radu.
Sastav terena bio je razliit. Gornji slojevi oko antikih i srednjovjekovnih
zdanja sastojali su se od nasipa obruene arhitekture s primjesama maltera
i sitnog graevnog materijala. Donji pak slojevi sastojali su se od pjeskovite
zemlje crvenice pomijeane sa sitnim oblucima ljunka. Periferni dijelovi zbog
uzgajanja poljoprivrednih kultura sastojali su se od sipke zemlje crnice, dok
se na dubini ispod 80 do 100 cm nailazilo na nepropusni sloj ilovae zbog
koje su skeleti u dublje lociranim grobovima u prilinoj mjeri istrunuli.
Prva etapa (1959. godina)

Najprije se pristupilo kopanju probnih profila na junom i jugozapadnom
dijelu kompleksa, na neobraenom zemljitu ime i Stevana Dre, kako bi se
prethodno istraio prostor na koji bi se mogla naslanjati prekopana zemlja
i sitnije kamenje. Meutim, tek to se otpoelo kopanjem profila, nailo se na
mreu antikih zidova, pa je rad bio znatno otean. Moralo se, naime, zapre
nim kolima odvoziti zemlju i kamenje po okolnim putevima, najvie na seoski
put koji vodi u selo Suhovare, udaljen od nalazita za oko 400 metara.
Iskopavanja su zapoeta na istonom i jugoistonom dijelu slobodnog kom
pleksa blago uzdignutog humka, sputajui se po svoj povrini otkopa u du
binu. Pri tome se prvenstveno nastojalo otkriti konture i istraiti crkvenu
arhitekturu, sluajno pronaenu 1958. godine. ienjem crkvene unutranjosti
pokazalo se da je gornja povrina blago uzdignutog humka izrasla nabaenom
kaljom prilikom proiavanja okolnih baa, dok su se donji slojevi sastojali
od uruenog manjeg i veeg obraenog i poluobraenog graevnog kamenja
pomijeana s malternom bukom.
U slijedeim etapama rada crkva je potpuno istraena i konzervirana, a tlo
risna osnova ukazuje da se tu radi o vrlo interesantnom obliku jednog tipa
trobrodne starohrvatske crkve. Kameni ukrasni fragmenti crkvenog namjetaja
su predromanikog stila, pa to jo vie ukazuje na vanost te sakralne arhi
tekture. 6
5 Starohrvatsku crkvu na "Begovai objavit e dr. Stjepan Gunjaa, pa se u

ovom radu na nju neemo osvrtati.
59
Sirei i produbljavajui otkop uokolo crkve, nailo se na temelje antikih
zdanja, unutar kojih se pronalo dosta ulomaka kolona, baza i kapitela, te
raznih profilacija, ulomaka keramikih proizvoda - amfora, pithosa i tegula,
stakla, kockica mozaika i nekoliko bronanih primjeraka rimskog carskog
novca.
Po itavoj povrini otkopa nailazilo se na grobove koji su leali u dva sloja.
Naime, gornji slojevi grobova, bez izrazite orijentacije, mjestimino su gusto
isprepleteni, dosta su zbog plitkoe terena oteeni, a kosturi nekih grobova
dislocirani i razbacani ranijom obradom zemljita. Veina tih grobova nalazila
se u nasipu obruene arhitekture, tako da su esto puta ostatke tih zidova
koristili kao oblonice tih grobova, ili su, to je ei sluaj, pojedini grobovi
nainjeni od graevnog materijala poruene starohrvatske crkve. Nedostatak
nalaza u tim grobovima, pogotovo onih karakteristinih za starohrvatsku ma
terijalnu kulturu, jasno ukazuju na injenicu da ovi grobovi potjeu iz dosta
kasnijeg razdoblja. Najbolja potvrda za to je nalaz mletakog novca u tim
grobovima kovan u XV. i XVI. stoljeu. Donji sloj grobova bio je bolje sauvan .
Tu se zapaa izvjestan red u orijentaciji, iako se i on remeti kod grobova koji
su locirani blie crkvi. Grobovi su graeni ili kamenim ploama postavljenim
vertikalno (na no), ili su obzidani uslojenim kamenjem. U ovakvim grobo
vima prilozi su mnogo ei (sl. 18-22). U prvoj etapi otkriveno je i istraeno
79 grobova.
Druga etapa (1960. godina)
Nastavilo se istraivanjem platoa s june i jugozapadne strane crkve, na
esticama Sime i Stevana Dre . Potom se prilo sondanom istraivanju su
sjedne estice na jugoistonoj i istonoj strani crkve, gdje se nailo na gusti
slijed grobova, nakon ega se pristupilo sustavnom iskopavanju.
Na ovom segmentu ponavlja se prologodinja situacija: temelji antike ar
hitekture i dalje se otkrivaju, a unutar njih nailazi se na keramike ulomke
i na komade bojane buke.
I ovo je podruje ispunj eno grobovima u dva sloja. Zbog svoje gustoe neki
se grobovi uvlae jedan u drugi, a neki koriste oblonice, uzglavnice ili dono
nice susjednih grobova. Sjeveroistoni dio estice vlasnitva Sime Dre davno
je bio prekren, pa su grobovi gornjeg sloja dosta oteeni, a u slobodnoj
zemlji se nailazilo na razbacane esti ljudskih kostiju (sl. 7 i 8). U drugoj etapi
otkriveno je i istraeno jo 146 grobova.
Trea etapa (1961. godina)

Iskopavanja u 1961. godini bila su oteana jer je vei dio planiranog pod
ruja za istraivanje bio pod kulturom, pa se najprije pristupilo kopanju onih
dijelova estica s kojih se ve obrala plodina. Meutim, i ti radovi odvijali
su se uurbano budui da je vlasnik zahtijevao sadnju drugih poljoprivrednih
kultura. Zbog toga se je rad izvodio na vie mjesta, uglavnom sjeverozapadno
i istono od crkve u baama ve spomenutih vlasnika.
Sjeverozapadno od crkve nastavlja se razgranata mrea antikih zidova, me
u kojima je potrebno istaknuti velikim dijelom uniteni mozaik s ukompo
niranim geometrijskim ornamentom (sustav ukrtenih krugova) od crno-bijelih
kockica, kameni postamenti kolonada, profilirani ulomci, keramiki proizvodi
i dr. Tu je pronaen i ulomak skulpture, tj. donji dio ruke (aka) jedne mra
morne skulpture koja je predstavljala mlau osobu.
60
Blizu crkvenih apsida, kao i neto sjeveroistonije od njih, grobovi se tako
er isprepleu u razliitoj orijentaciji, esto se meusobno dodiruju ili zadiru
jedan u drugi. Qpaa se takoer da su neki grobovi grupirani u skupine iako
je bilo slobodnih povrina (sl. 9 ilO).
Na tom dijelu terena pronaena su i dva groba (grobovi br. 253 i 258) na
dubini od 160 do 182 cm. Kod jednog groba oblonice je sainjavala po jedna
velika obraena kamena ploa, dok su kod drugog umjesto ploa postavljene
kolone antike provenijencije. Poklopnice su se sastojale takoer od jedne
pravilno klesane kamene ploe, a spojevi oblijepljeni malterom. U oba groba
pronaene su ostruge karolinkog tipa, noevi i kresiva, a po svom karakteru
i strukturi gradnje, te naroito po nalazima, pripadaju najstarijoj fazi ukapa
nja na ovom groblju.
Istono od crkve radilo se sustavom rova budui da je vlasnik zemljita
zahtijevao da mu se sav istraeni teren ponovno i brzo vrati u prvobitno sta
nje. I ovdje se nailo na gusto poredane grobove, takoer u dva sloja. Grobovi
donjeg horizonta bili su na dubini od 100 do 140 cm, vrlo su precizno graeni
uslojenim kamenjem, oblijepljeni su ilovaom i bogatiji su s prilozima. Gro
bovi u gornjem horizontu su takoer graeni uslojenim kamenjem, ali u suho.
Lako se dade konstatirati da su graditelji grobova, suslojenim oblonicama a
ponekad i uzglavnicama, koristili poluobraeno kamenje s ostataka antikih i
srednjovjekovnih zidova. U ovoj etapi otkriveno je i istraeno 157 grobova.
etvrta etapa (1962. godina)

!~ , .-
Iskopavanja su obavljena na zemljitu vlasnika Glie Drae, a nastavila su
se i zavrila juno i jugozapadno od crkve, te istono u baama Steve i Vase
Dre.
Oko crkve otkopi su se radijaIno irili, a postepeno se zalazilo i u dubinu,
gdje su se i nadalje otkrivali ostaci antike arhitekture. U tom sklopu na
zapadnoj strani crkve pronaene su cele s ostacima svodovnih konstrukcija
sagraenih od cigle. Juno od crkve pronaena je eksedra s ostacima mozaika
i neistraeni dio svodovne konstrukcije (vjerojatno piscine), istono pak vodo
vodne instalacije, olovne cijevi i seksagonaIna podloga vodoskoka. Te objekte,
antike pripadnosti, nekoliko dana istraivao je dr Mate Sui, tadanji direktor
Arheolokog muzeja u Zadru.
Radovi na njivi Glie Drae takoer su se izvodili sustavom rova, duine
23 m, budui da je bilo ugovoreno da se sav istraeni teren ponovno vrati u
prvobitno stanje. I na tom segmentu grobovi su se nalazili u dva sloja, tj. jedan
iznad drugoga, ali su bili dosta rijetki. Svojim graevnim karakteristikama
dosta se razlikuju od prije ve spomenutih. Naime, oblonice im u veini slu
ajeva tvore kamene ploe ili poluobraeno kamenje postavljeno na no, a
samo u rijetkim sluajevima nailazilo se na zidane oblonice. U ovim grobo
vima nalazi su bili dosta rijetki (sl. 17, 18).
Na tom predjelu pronaen je kameni sarkofag koji je leao u dubini od
122 cm, nainjen od sitnozrnatog vapnenca. Iako je sarkofag bio dobro zatvo
ren i na rubovima oblijepljen malterom, kostur se naao skupljen na hrpu po
sredini grobnice. Pretpostavljamo da je sarkofag vjerojatno preupotrebijen,
tj. da su kosti nekadanjeg pokojnika izbaene, a na njegovo mjesto sasute
kosti drugog pokojnika. Od priloga u sarkofagu meu izmijeanim kostima na
eni su fragmenti triju eljeznih noeva.
61
Zapadno od crkve otkrivena je grupa grobova nad kojima su bile postavljene
vee kamene ploe, poput steaka, a tek ispod ploe na dubini od 60 do 80
cm, nalazio se grob. Na ovom istom prostoru otkriveno je nekoliko grobova
koji su na povrini imali kameni vijenac umjesto grobne ploe (sl. 15, 16). U
ovoj etvrtoj etapi otkrivena su i istraena 222 groba.
Radi temeljitosti istraivao se i periferni prostor sustavom sonda radi odre
ivanja granice rasprostranjenosti groblja, pa se moe smatrati, izuzimajui
vel:e razdaljine i neistraene okolne bae juno i sjeverozapadno od bunara
Begovae, u kojima se ne iskljuuje mogunost postojanja jo nekih grobova,
da je na ovom prostoru groblje u cijelosti istraeno.
Moramo spomenuti da je tijekom radova s vlasnicima okolnog zemljita do
lazilo do estih sporova u pogledu prolaza i odvoza otkopanog materijala za
prenim kolima. Tako je jednom na inicijativu Konzervatorskog zavoda iz Za
dra, odnosno njegova direktora, pok. Grge Otria, intervenirala i narodna
milicija, koju je SUP iz Zadra poslao na radilite da bi se moglo nesmetano
raditi i da bi se zatitili spomeniki nalazi.
Po zavretku istraivanja teren uokolo crkve, koji nije obraivan po elji
vlasnika, je ureen, a pojedini graevni elementi, kao npr. antike kolone i
keramiki ulomci, pohranjeni su na samom radilitu, poto su prethodno foto
grafirani i opisani.
Sintetizirajui tijek iskopavanja moe se konstatirati da je na Begovai po
stojao kompleks bogate antike gospodarske zgrade - villae rusticae - za
koju dovoljno govore pojedini graevni elementi koje smo ve spominjali. Sva
kako da je taj graevni kompleks, koji je otkriven istraivanjem srednjovje
kovne faze, ukazao na nunost daljih istraivanja i konzervacije, budui da se
jo mnogi elementi te graevine ovom prigodom nisu otkrili, a neki su samo
djelomino istraeni, kao npr. piscine i cele s ostacima svodovnih konstruk
cija.
Nad ostacima antike arhitekture sagraena je u srednjem vijeku starohr
vatska crkva, koja svojim graevnim karakteristikama predstavlja prvi do
sada otkriveni primjerak jednog tipa trobrodne crkvene arhitekture, a uokolo
nje formiralo se groblje.
Ukupno su otkrivena i istraena 604 groba, koja emo u nastavku podrobnije
obraditi. Po svom rasporedu, po nainu ukapanja, nadasve po prilozima koji
su se nali uz kosture, ovi grobovi pruaju znaajnu znanstvenu grau, koja
e u mnogome potvrditi dosadanja saznanja, a dijelom ih i upotpuniti u opoj
karakteristici starohrvatskih nekropola na centralnom podruju stare hrvatske
drave (vidi: situacijski plan groblja na Begovai).
OPCA KARAKTERISTIKA GROBLJA
Groblje na Begovai prostire se u duini (u pravcu SI-JZ) 70 m, a u irini

(u pravcu SZ-JI) SS m, te zahvaa povrinu od cca 3.200 mZ.
Al ii.dizirajui groblje u cjelini, grupirat emo njegove glavne karakteristike
i razmotriti: 1. orijentaciju grobova, 2. njihovu dubinu, 3. dimenzije, 4. ote
enja, S. graevni materijal, 6. tipologiju i nain gradnje, te 7. posebne vrste
grobova. Nadalje, obradit emo: 8. osteoloke ostatke u grobovima, tj. broj ske
leta, njihov poloaj, sauvanost, spol, pojedine sluajeve skeletnih oteenja
i 9. slojeve grobova po njihovoj starosti (stratigrafiju grobova).
62
1. ORIJENTACIJA GROBOVA
Gledajui plan grobova na Begovai, odmah se moe konstatirati da ne po

stoji neki izrazitiji red ukopavanja. Pogotovo to vrijedi za grobove koji su
locirani blie crkvi. Tu se, naime, pojedini grobovi devastiraju zadiranjem jed
nih u druge, koriste se i obzide susjednih grobova, prislanjaju se uz zidove
antike arhitekture i torne slino, a u nastojanju da se to vie priblie sakral
nom objektu. To, dodue, ima svoju svrhu i znaenje u religijskom smislu, to
potjee jo od starokranskih vremena.
Vee povrine groblja, naroito periferni dijelovi, manje-vie zadravaju iz
vjesnu orijentaciju, pogotovu one grupacije grobova na jugoistonoj i sjevero
istonoj strani crkve koji se donekle mogu okarakterizirati kao grobovi na re
dove. Nekim grobovima poloaj su diktirale stijenke antikih zidova, koje su
esto koritene kao grobne oblonice.
Ako analiziramo orijentaciju svakog pojedinog groba, dobit emo slijedeu
sliku: od 604 groba najvie je grobova orijentirano u pravcu sjeverozapad
jugoistok, i to 289 grobova, to iznosi 48%. U pravcu jugozapad - sjeveroistok
bio je orijentiran 141 grob, odnosno 23,2% pri emu se opaaju pojedine gru
pacije u toj orijentaciji (npr. grobovi 82-98, 126-132, 141-158, 503-516) na
ravno s iznimkom pojedinih grobova, a negdje se u toj orijentaciji javljaju
unutar skupina sa sasvim drugim poloajem ukopa. U pravcu istok - zapad
bilo je okrenuto 148 grobova, odnosno 24,5%. I tu se opaaju pojedine grupe
(npr. grobovi 3-15, 326-337, 361-384, 392-408, 413-422) naravno uvijek s
iznimkom pojedinih grobova, dok su opet neki od takvih grobova usamljeni
sluajevi meu grobovima druge orijentacije. Samo nekoliko ih je bilo okre
nuto u pravcu sjever - jug, i to 26 grobova, odnosno 4,3%.
Prema tome na Begovai ne vidimo jednu ustaljenu orijentaciju, odnosno
odreeni sustav ukapanja kao kod veine poznatih starohrvatskih nekropola
u Dalmaciji, koje su zadravale manje-vie svoj uobiajeni smjer istok - za
pad, dodue vrlo esto s manjim ili veim otklonima.
Slian sluaj neobiajenih orijentacija grobova imamo i na drugim nalazi
tima ovog podruja, pri emu je poloaj ukapanja vie diktirala konfiguracija
i struktura tla, nego strogo uzevi ritus ukapanja. Tako npr. na Mastirinama
i Gredama u Kaiu ukop je diktirala kamenita kosa sa svojim pristrancima
na kojoj su bili locirani grobovi. Pojavu okupljanja, odnosno zbijanja grobova
oko sakralnih objekata, nalazimo gotovo na svim arheolokim lokalitetima koji
su se otkrili u poratnim godinama na ovom podruju. Veina ovih grobova
nije mogla zadravati pravilnu orijentaciju (I-Z), jer se u nastojanju da se
bude to blie crkvi koristio i najmanji slobodni prostor za grob. To je pro
uzrokovalo da su grobovi smjeteni u neposrednoj blizini crkve skoro uvijek
orijentirani u raznim pravcima. Ostali grobovi locirani podalje od sakralnog
objekta kod veine starohrvatskih groblja manje-vie su pravilno orijentirani
i manifestiraju se kao groblja na redove, osim onih sluajeva gdje je pri grad
nji grobova diktirala konfiguracija i struktura samog tla.
2. DUBINA GROBOVA
Grobovi na Begovai nalazili su se na razliitim dubinama. Openito uzevi
povrina na kojoj se prostiralo groblje nije bila ravna, i to ne samo zbog pri
rodne neujednaene konfiguracije tla nego i zbog drugih faktora, najee zbog
63
obradivosti veih povrina. Tako su neke povrine bile uzdignute, a neke opet
sputene, a ponegdje su nanosi ili mjesta predviena za nabacivanje kalja pri
ienju zemljita izdizala prvotni nivo stvarajui tako onie humke i neravni
ne, pa je dubina ukapanja oscilirala od 30 do 182 cm.
Najplii grobovi bili su od 30 do 60 cm dubine. Takvih je bilo 124 groba (od
toga su najplii br. 65, 119, 182, 535 i 602). Najvie grobova pronalo se na
dubini od 60 do 100 cm, i to 305 grobova. Nadalje, pronaena su 83 groba na
dubini od 100 do 120 cm, a 49 grobova na dubini od 120 do 150 cm. U najveoj
dubini od 150 do 180 cm bilo je 7 grobova (br. 73, 80, 149, 156, 258, 443 i 444)
i 2 groba (br. 251 i 253) na dubini od 182 cm. Uslijed poremeenog tla dubina
grobova nije se mogla odrediti kod 34 groba. Uzevi u cjelini, dubina grobova
najvie se kretala od 55 do 120 cm.
3. DIMENZIJE GROBOVA
Dimenzije grobova bile su razliite, a one su ovisile o uzrastu pokojnika.

U grupi grobova koji su pripadali novoroenadima bilo je 23 groba. Naj
manji je br. 404 s duinom od 60 cm, a irine 18 cm. Inae prosjek grobova
novoroenadi se kretao u duini od 60 do 85 cm, a irina od 17 do 35 cm.
Odnos duina i irina nije nikada konstantan. Tako npr. imamo odnose 60 : 18,
65: 35, 78 : 17,85: 20 itd.
Ostalih djejih grobova pronalo se 128 s odnosima dimenzija 80 : 30, 85 : 25,
90 : 25, 95 : 30, 100: 30, 120 : 30, 120: 35, 130: 22, 140: 42 itd.
Najvei grobovi odraslih osoba kretali su se u razmjerama: 225: 41 (grob
355), 230 : 70 (grob 500), 235 : 38 (grob 46), 240: 42 (grob 248), 240 : 55 (grob 47
i 510), 245 : 41 (grob 70) i 245 : 50 (grob 528).
mae prosjeni odnosi duina i irina grobova odraslih osoba unutar kojih
su se kretali i ostali grobovi su slijedei: 150: 40, 170: 35, 175: 55, 180: 40,
185: 56,190: 45,195: 50, 200 : 45, 200: 65, 210 : 45, 225 : 65 itd.
Moramo naglasiti da su odnosi duina i irina esto puta bili uvjetovani i
tipologijom grobova (razlike od obinih i izduenih ovainih, paetvorinastih ili
trapezoidnih grobova), no o tome e biti kasnije rijei.
4. OSTECENJA GROBOVA
Grobna arhitektura na Begovai relativno je dosta oteena. Najvea ote

enja doivjeli su grobovi u gornjem sloju, kojima su krenjem zemljita i
sadnjom poljoprivrednih kultura povaeni mnogi elementi, ponegdje pak i
tave poklopnice, a djelomino oblonice, uzglavnice ili dononice.
Drugi su primjeri oteenja dolazili pri naknadnim ukopima, kada su se za
gradnju koristile ve postojee kamene ploe ili grubo obraeno kamenje sta
rijih grobova. To se moe zapaziti kod onih grobova u koje su se, koristei
prostor, uvukli novo locirani susjedni grobovi. Imamo napokon i takvih ote
enja koja su nastala uslijed pritiska zemlje na bone stijenke grobnih obzida,
pa su se ploe oblollice postavljene na na no jednostavno uruile u grobnu
raku, a uslojeno kamenje rastreslo i usula se na kostur pokojnika. Naravno
da je pri takvim pomicanjem grobnih obzida nastala i defonnacija oblika gro
bova. ~
Analizirajui grobna oteenja, dolazimo do slijedeih spoznaja: od 604 ot
krivena groba oteenja su se zapazila na 287 grobova. Poklopnice su nedosta
64
jale kod 57 grobova. U veini sluajeva radilo se o djelominom nedostatku
grobnih ploa, a kod 18 grobova potpuno su nedostajale, to se moglo uoiti
prema ostacima vezivnog sloja ilovae na povrini oblonica, ili pak po nabitoj
sipkastoj zemlji koja se u grobovima nataloila kroz povrinske pukotine, a
ostavljala je tragove grobnih poklopnica. Dodue, ne iskljuuje se mogunost
da poneki grobovi i nisu bili pokriveni kamenim ploama, ali s obzirom na
opu karakteristiku groblja u kojoj su manje-vie svi grobovi bili prekriveni
ploama, takve se mogunosti mogu i apstrahirati.
Uruenja uslijed tlanog pritiska na bone stijenke obzida, pri emu je nuno
dolazilo i do deformacije grobova, zapazila su se kod 13 grobova: (br. 25, 59,
121, 152, 179, 187, 204, 211, 451, 458, 521, 524, 595). Oteenja zbog naknadno
lociranih grobova, pri emu su povaene oblonice, uzglavnice ili dononice,
utvrdilo se kod II grobova: (br. 6, 23, 50, SS, 96, 177, 226, 277, 438, 527, 558).
Polovino sauvanih bilo je 10 grobova: (br. 3, 138, 154, 256, 281, 329, 331, 353,
532, 559). Najvie oteenih grobova odrazilo se u nedostatku uzglavnica (48
grobova), dononica (74 groba), zatim kod grobova kojima nisu bile sauvane
ni uzglavnice ni dononice (41 grob), a djelomino su ili potpuno nedostajale
oblonice kod 21 groba. Samo djelomino sauvane oblonice bez uzglavnica
i dononica nailo se kod 12 grobova: (br. 43, 45, 54, 94, 133, 159, 191, 298, 331,
364, 374, 527).
S. MATERIJAL ZA GRADNJU GROBOVA
Istraujui vrstu i podrijetlo kamenih ploa s kojima je graena grobna

arhitektura na Begovai, doznalo se od radnika i okolnih mjetana da su te
vapnenaste ploe po karakteru iste kao ploe kojima i danas seljaci pokrivaju
svoje kue. One potjeu s kamenoloma zvanog Ploite, blizu sela Pridrage
i iz Karina, a nazivlju ih brunjak. To je isti materijal s kojim su graeni
i ostali grobovi starohrvatskih nekropola otkriveni na ovom podruju. Po
strukturi te ploe su lomljive po slojevima, ukaste su boje, pa ih nazivaju
i uti kamen.
Uz kamene ploe kao graevni materijal za obzidu grobova upotrijebljavao
se i grubo obraeni kamen koji se vadio s okolnih zidova antike i srednjovje
kovne arhitekture, budui da su se na njemu jo uvijek primjeivali ostaci
malterne smjese. Koristei tako u sekundarne svrhe postojei graevni mate
rijal antike i ' srednjovjekovne faze, nije ni udo da se u grobnim obzidama
pronalo antikih dekorativnih kamenih i mramornih ulomaka kao i kerami
kih, a u kasnijim grobovima i ulomaka kamenog namjetaja starohrvatskog
crkvenog graditeljstva.
Tako su se npr. antike opeke (tegule) koristile za uzglavnice grobova: (br.
52, 56, 62, 327 i 343), za dononice: (grobovi br. 179, 370 i 388), za oblonice:
(grobovi br. 327, 520 i 552), a djelomino i za poklopnice (grob 580). Ulomci
amfora i pithosa postavljali su se vertikalno (na no) i koristili za oblonice
(grobovi br. 232 i 594), antike mramorne profilirane ploe kao uzglavnice (gro
bovi br. 345 i 484), a ulomak natpisa bio je ugraen u lijevoj oblonici gro
ba 205.
Starohrvatski kameni namjetaj koji je pripadao crkvi na Begovai upo
trijebljen je kao graevni materijal kod mlaih grobova. Tako je npr. ulomak
stupa s kapitelom oltarne pregrade naen pri dononici groba 163, i to kao
S STAROHRVATSKA PROSVJETA 6S
uelak, ulomak kamenice u oblonici groba 423, a ulomak grede oltarne pre
grade, ukraen kukama u gornjem i ostatkom natpisa OISCL u donjem polju,
pronaao se u funkciji uzglavnice kod groba 543.
Ve smo spomenuli da su se za obzidu grobova koristili i postojei antiki
zidovi, te zidovi starohrvatske crkve i do njih prislanjale uzglavnice, dono
nice, a naroito oblonice. Na taj nain grobovi su dobijali poluovaIne ili de
formirane oblike. To su npr. grobovi: 91, 92, 93, 94, 102, 104, 122, 257, 507 i 510.
Kao vezivno sredstvo upotrijebljavao se malter i ilovaa, i to pojedinano ili
u kombinacijama. Negdje je to vezivno sredstvo bolje, a negdje znatno loije
kvalitete.
6. TIPOVI I NAeIN GRADNJE GROBOVA
Na Begovai susreemo tri tipa grobova, i to: ovalne, paetvorinaste i tra

pezoidne.
Prvi tip je najbrojniji, i to 460 grobova, tj. 76,2%. Unutar toga tipa moemo
razlikovati iroko ovaine i izdueno ovaIne grobove. Razlika se ispoljava u od
nosima irina i duina. Tako se npr. dimenzije iroko ovaInih grobova kreu
u odnosima 1: 3 - l : 3,5 (178: 56 cm, 195: 68 cm, 230: 70 cm), a dimenzije
izdueno ovalnih grobova u odnosima l : 5 - l : 6,5 (160: 30 cm, 225: 40 cm,
190: 30 cm, itd.).
Po nainu gradnje ovaine grobove moemo svrstati u tri vrste, i to:
a) Ovalni grobovi kojima su uzglavnice, dononice i oblonice graene od
tankih ili debelih nepravilnih kamenih ploa postavljenih vertikalno (na no,,),
ili u kombinacijama, pri emu bi se gornja povrina grobne obzide izravnavala
sitnijim ploicama, kako bi poklopnice to bolje nalegle uz grob. Takvih se
pronalo 216 grobova (sl. 21).
b) Ovalni grobovi kojima su uzglavnice i dononice nainjene od debelih
kamenih ploa ili od grubo obraena kamena, a oblonice su zidane u dva, tri
ili etiri sloja nepravilna ili grubo obraena kamena, to ovisi o visini grobne
obzide. Negdje su se horizontalno poloene kamene ploice slagale i u pet i
est slojeva. Meusobno je to kamenje poslagano u suho ili oblijepljeno ilo
vaom. Grobovi oblijepljeni ilovaom uglavnom su zastupani u starijoj fazi
ukapanja, a locirani su u veim dubinama (iznad 100 cm dubine). Takvih se
pronalo 186 grobova (sl. 18-20).
c) Ovalni grobovi s oblonicama u kombinaciji nepravilnih ploa postavlje
nih vertikalno i uslojena kamenja, najee u dva i tri sloja. Pri tome imamo
sluajeva da je jedna od oblonica nainjena od kamenih ploa, a druga od
uslojena kamenja. Uzglavnice su bile ili od uslojena poluobraena kamenja,
a dononice od tanke ili debele kamene ploe, ili su i uzglavnica idononica
graene debelim kamenim ploama, pri emu su samo u vrlo rijetkim sluaje
vima dononice graene uslojenim grubo obraenim kamenjem. Takvih se
pronalo 58 grobova (sl. 21 i 22).
Drugi tip sainjavaju grobovi paetvorinastog oblika, a na Begovai ih je
bilo 72 groba, odnosno s 12%. I tu imamo uskih i jako izduenih (npr. grob
br. 323 s dimenzijama 117: 19 cm, grob 280 s dimenzijama 182: 28 cm, grob 8
s dimenzijama 154: 24, ili grob 78 s dimenzijama 190: 32 cm), ili pak irokih
s dimenzijama 164: 67 (grob 287), 204: 64 (grob 464), 185 : 62 (grob 538).
66
I ovaj tip moemo razvrstati u nekoliko varijanata:
a) Paetvorinaste grobove kojima su oblonice nainjene od tankih ili deb
Ijih nepraviInih kamenih ploa, a nepravilnosti su ispunjene s manjim plo
icama.
b) Paetvorinasti grobovi s grubo obraenim tankim ploama koje se rela
tivno vrlo dobro prislanjaju jedna uz drugu. Oblone stijenke inile su jedna,
dvije ili tri vertikalno postavljene ploe. Veina tih grobova zidana je u suho,
dok su samo nekoji bili oblijepljeni ilovaom (sl. 17).
c) Paetvorinasti grobovi kojima su obzide nainjene od uslojena kamenja, '
neobraena ili poluobraena u dva, tri i vie slojeva, zidani u suho ili oblijep
ljeni ilovaom.
d) Paetvorinasti grobovi graeni kombinacijom uslojenog kamenja i ne
pravilnih ploa postavljenih na no (sl. 26).
Trei tip ine trapezoidni grobovi. Takvih se nalo 46 grobova, odnosno
7,6 0/0. Po nainu gradnje i ovaj tip moemo svrstati u nekoliko podvrsta:
a) Grobovi vrlo paljivo graeni kamenjem na kojemu se ponegdje naziru
tragovi grubog klesanja i dotjerivanja, kako bi tanke kamene ploe postav
ljene vertikalno to bolje prijanjale jedna drugoj. Unutar takvih grobova ima
mo pojedine primjere kojima su uzglavnice, dononice ili dijelovi oblonica
nainjeni od pojedinih debljih ili pak od veih grubo obraenih kamenova. Na
takvim grobovima, vjerojatno zbog relativno bolje i preciznije izradbe, nije se
nailazilo na tragove lijepa kao spojne smjese. Takvih se pronalo 36 grobova.
b) Grobovi kojima su oblonice, a ponekad i uzglavnice, rjee dononice,
graene od nepravilna ili grubo klesana kamenja, uslojena u dva, tri ili etiri
sloja. Takvi su grobovi ee oblijepljeni ilovaom, naroito gornja povrina
na koju se prislanjala poklopnica. Toj grupi pripada 4 groba.
c) Grobovi graeni u kombinaciji tankih ili debljih kamenih ploa koje su
postavljene vertikalno i uslojena nepravilna odnosno grubo obraena kamena.
Takvih se pronalo 6 grobova.
Dno grobova kod svih tipova je razliito tretirano. Najvie njih nije bilo
poploano, odnosno dno groba je inila gola zemlja, takvih grobova bilo je
433 u postocima cca 720/0, pri emu moramo imati u vidu da se najvei po
stotak nedostatka poploenja odnosi na grobove smjetene u gornjem sloju.
Inae grobovi su poploani nepravilnim kamenim ploama po svoj povrini,
i to s dvije, tri ili etiri tanje kamene ploe. Takvih grobova ukupno se pro
nalo 105 (sl. 20 i 26). Kod 17 grobova poploenje je samo bilo djelomino, i
to najee u gornjem dijelu od sredine do uzglavnice. Kod 8 grobova nalazila
se kamena ploa samo ispod glave, a kod groba 333 poploenje ispod glave iz
vedeno je sitnim fino poslaganim kamenim ploicama. Moramo jo spomenuti
da je dno u 14 grobova inila jedna grubo obraena kamena ploa. Svi
su ovi grobovi brino i paljivo graeni, oblijepljeni ilovaom i locirani u ve
im dubinama. Meutim, kako su na Begovai konstatirana dva sloja ukapa
nja, to su poploana dna kod nekih gornjih grobova inile poklopnice grobova
donjeg sloja (sl. 24). Takvih sluajeva imamo kod 13 grobova: (grobovi br. 69,
77, 119, 120,239,259,268, 2OO, 295, 336, 462, 527 i 536). Neki grobovi su smjeteni
na temeljene ostatke antike arhitekture, pa su im ti zidovi sluili kao dno
groba, a ispod glave groba br. 604 koritena je mozaina povrina dijela an
tike prostorije.
67
Svi tipovi grobova imali su poklopnice nainjene od nepravilnih kamenih
ploa. Uglavnom su to dvije, tri ili vie kamenih ploa koje se meusobno do
diruju, a pukotine na rubovima ispunjene su manjim ploicama, ili ovee plo
e iji obodi se naslanjaju jedna na drugu (sl. 23, 24. i 25). Takve poklopnice
imalo je 465 grobova, odnosno cca 770/0. Po jednu kamenu plou kao poklop
nicu imalo je 23 groba, ne uzimajui pri tome u obzir djeje grobove nego
samo grobove odraslih. Meu njima bilo je grobova s velikim dimenzijama,
kao npr. grob 452 (duina 200 cm), ili grob 487 (duina 204 cm). U veini slu
ajeva ovakvi grobovi nalazili su se u veim dubinama, vrlo brino su raeni
i esto oblijepljeni glinom. Moe se pretpostaviti da je kod nekih grobova po
klopnica krenjem ili oteena ili potpuno izvaena. Oteenih poklopnica bilo
je kod 22 groba, a nedostajale su kod 40 grobova. Imamo i nekoliko specifinih
sluajeva. Tako npr. 16 grobova bilo je pokriveno nabacanim kamenjem ili
manjim kamenim ploicama, dok su 4 groba takvo kamenje ili manje ploice
imali samo iznad glave. Nekoliko grobova za svoje poklopnice koristilo je fino
obraene antike kamene ploe, neke su i profilirane, upotrijebljene u sekun
darne svrhe s okolnih terena. Grobovi s takvim spolijama su slijedei: br. 161,
172, 233, 302, 437, a grob 580 bio je pokriven ulomcima rimskih tegula. Bilo
je i nekoliko sluajeva da su grobne ploe pokrivale i po dva groba. To su
zapravo djeji grobovi (uglavnom novoroenadi), smjeteni neposredno je
dan uz drugoga. .
U svim dosad opisanim grobovima nigdje se nije nailo na tragove karboni
ziranog drveta, dasaka ili drvenih sanduka (lijesa) ili pak eljeznih avala ko
jima bi se zakivale daske mrtvakih sanduka, to nam nesumnjivo govori da
su se mrtvaci na ovoj nekropoli ukopavali bez ikakvih drvenih pokrivala ili
lijesova.
Na begovakoj nekropoli otkriveno je i 10 grobova u kojima je pokojnik
leao u obinoj zemljanoj raci bez ikakve grobne obzide. Nisu primijeeni ni
kakvi tragovi koji bi moda indicirali da su grobovi ranije devastirani, napro
tiv sve je ukazivalo da su se pokojnici na taj nain i pokopali. To su grobovi:
br. 180, 181, 182, 183, 192, 231, 330, 488, 596 i 597. U grobu br. 488 pronaena
su dva kostura - odraslog mukarca i ene.
7. POSEBNE VRSTE GROBOVA
a) Kameni sarkofag (grob 165, sl. 27 i 28) naen je sjeveroistono od crkve

na dubini od 122 cm, nainjen od sitnozrnatog vapnenca. Orijentiran je u
pravcu istok-zapad.6 Duina sarkofaga iznosi 200 cm, irina 72, a visina 48
cm. Debljina stijenki 8 cm. Poklopac je s gornje strane blago ovalan i obraen
zubaom, s unutarnje strane mnogo je grublje obraen. Rubovi poklopca na
leitu zasjeene su i uIjebljene kako bi to bolje prijanjao na sarkofag.
Strane sarkofaga grubo su obraene (prednja neto sitnijom zubaom). Na
njemu nema natpisa a ni nekih drugih oznaka. Rubovi gornje povrine fino
su obraeni i takoer uIjebljeni kako bi poklopac to bolje nalegao, a sve
skupa je bilo oblijepljeno malterom.
Kostur mukarca koji se u njemu naao nije leao in situ, ve je bio skup
ljen na hrpi po sredini grobnice, o emu je ve bilo rijei. Izmeu kostiju
pronaeni su fragmenti triju eljeznih noeva koji su uslijed oksidacije dosta
nagrieni i oteeni.
o Sarkofag se nalazi u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
68
b) Grobovi nainjeni od pojedinih elemenata antike arhitekture, a to su:
- Grob br. 253 (sl. 29), otkriven s istone strane crkve nedaleko centralne
apside, na dubini od 182 cm. Paetvorinastog je oblika, a orijentiran je (zbog
blizine crkve) u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Duina groba je 182 cm,
irina 58, a visina 50 cm.
Poklopnica je nainjena od paetvorinaste kamene ploe antike provenijen
cije, obraena je grubim klesanjem i po rubovima pravilno zasjeena, kako
bi to bolje prijanjala uz grob, dok su obrubi grubo okresivani kako bi se
ploa adaptirala dimenzijama groba. Oblonice ine dvije antike kolone, pro
mjera 32 cm, uzglavnica je od tanke obraene kamene ploe, a dononica od
fino klesanog bloka (vjerojatno postamenta antikih kolonada). Citava obzida
i poklopnica meusobno su bile vezane malternom smjesom, ime su bile ob
lijepljene i fino sloene kamene ploe kojima je poploano dno groba.
U grobu su naena dva kostura, od kojih in situ skelet mukarca, kojemu
su do nogu pronaeni fragmenti karolinkih ostruga s priborom za zakopa
vanje.
- Grob br. 258 takoer pronaen u neposrednoj blizini istono od crkvenih
apsida, na dubini od 160 cm. Paetvorinastog je oblika, a orijentiran je u
pravcu jugoistok-sjeverozapad, skoro okomito s obzirom na poloaj prije opi
sanog groba. Duina mu iznosi 175 cm, irina 72, a visina 40 cm. Poklopnica
je nainjena od paetvorinaste kamene ploe antike provenijencije s obrub
nim lijebom na jednoj strani, dok su na ostalim stranama ljebovi naknadno
urezani mnogo grubljom tehnikom klesanja. Uzglavnica i dononica nainjene
su od fino klesanih ploa debljine 14 i 16 cm, oito preuzete s antike arhi
tekture. Oblonice ine antiki kameni blokovi - pragovi, duine 170 cm, i
rine 18,5 i 25 cm. Dno groba je poploano dvjema fino obraenim kamenim
ploama, a itava grobna ob zida je meusobno povezana malternom bukom.
U grobu su naena dva kostura oba in situ, poloeni jedan do drugoga. Do
nogu desnog mukog skeleta naen je par karolinkih ostruga s priborom za
zakopavanje, dva noa, kremen i kresivo sa strane kukovija. Svi ti nalazi su
uslijed vlanosti oksidacijom nagrieni i jako oteeni.
c) Grobovi s debljim ploama u obliku steaka i elipsastim kamenim vi
jencem. Zapadno i sjeverozapadno od crkve otkriveno je 5 takvih grobova, a
to su: br. 11, 17, 35, 36, 121 (sl. 15 i 16).
- Grob 11, ovalnog je oblika i orijentiran u pravcu sjeverozapad-jugoistok.
Graen je od nepravilnih kamenih ploa postavljenih na no (vertikalno).
Konstrukcija grobne arhitekture ista je kao i kod ostalih starohrvatskih gro
bova, ali bez pokrova. Velika nepravilna kamena ploa duine 200 cm, a irine
88 cm nije sluila kao poklopnica groba, ve je bila postavljena iznad groba
u visini od 80 cm, a leala je na elipsastom kamenom vijencu koji se sastojao
od nekoliko poredanih amorfnih kamenova.
- Grob 17, ovalnog je oblika, a orijentiran je sjeverozapad-jugoistok. Gra
en je u kombinaciji nepravilnih kamenih ploa postavljenih na no i usloje.
na grubo obraena kamenja. Grob je bio bez pokrova. Iznad groba u visini
od 60 cm bila je jedna vea nepravilna napuknuta kamena ploa postavljena
na elipsastom kamenom vijencu, to su ga sainjavali poredani amorfni kame
novi.
- Grob 36, izduno ovalnog je oblika, orijentiran sjeverozapad-jugoistok.
Takoer je nainjen od nepravilnih kamenih ploa postavljenih vertikalno. Po
69
k10pnica se sastojala od nepravilnih kamenih ploa. Iznad groba u visini od
80 cm, kao i kod prethodnih, nalazila se grubo obrauena debela kamena ploa
poput steka pokrivena zemljom.
- Grob 35, izduno ovalnog je oblika, orijentiran sjeverozapad-jugoistok,
graen je od grubo obraena kamenja i nepravilnih vertikalno postavljenih
ploa. Pokrov groba inilo je nekoliko takvih ploa. Nad grobom u visini od
20 cm postavljen je kameni okvir od fino obraenih pragova i nadvratnika
antike arhitekture, duine 35, a irine 16 cm, na kojima se vide ljebovi i utori
te rupe za zasun.
- Grob 121, graen je istom tehnikom kao i gore opisani, a nad grobom
u visini od 40 cm postavljena je fino obraena kamena ploa paetvorinasta
oblika sobrubnom profilacijom, takoer antike provenijencije.
U osnovi graevne karakteristike opisanih grobova ukazuju na postojanje
dviju varijanata: na grobove koji su imali poklopnice nainjene od nepravilnih
kamenih ploa, ali nisu imali kamene vijence u obliku elipse na kojima se
polagala monolitna kamena ploa u vidu steka, te na grobove koji nisu imali
poklopnica, a iznad kojih je postavljena monolitna kamena ploa-steak, osla
njajui se na elipsasti vijenac nainjen od poredanih nepravilnih kamenova.
d) Grobovi s nadzemnim oznakama. Takvih grobova nije se mnogo nalo.

Ukupno su na Begovai pronaena tri groba koja su nad zemljom imali ozna
ku - uelak, a to su grobovi: br. 163, 577 i 582. Uelak se nalazio ili nad
uzglavnicom (grobovi 577, 582) ili pak nad dononicom (grob 163).
Grobna oznaka (uelak) je obino izraena od izduena poluobraena ka
mena koji bi se zasadio nad grobom, kako smo to gore spomenuli. Ima slua
jeva gdje su se koristili i graevni elementi antikog, odnosno srednjovjekov
nog kamenog namjetaja. Takav je sluaj bio kod groba 163, gdje se za uelak
upotrijebio ulomak stupa s kapitelom oltarne pregrade koji je pripadao staro
hrvatskoj crkvi na Begovai, to nam nesumnjivo govori da ovaj grob potjee
iz kasnijeg razdoblja, tj. nakon ruenja crkve, odnosno Uklanjanja (zamjene)
crkvenog namjetaja.
8. OSTEOLOSKI OSTACI U GROBOVIMA
Groblje na Begovai prua prilino jasnu sliku osteolokih ostataka, pa e

se analizirati: broj kostura u grobovima, njihov poloaj -i sauvanost, spol j
posebni sluajevi sakaenja, odnosno deformacija.
a) Broj skeleta u grobovima:

Od 604 groba, koliko ih se pronalo na Begovai, svi su imali kosture osim
u etiri groba: (br. 173, 224, 251 i 354). U najveem broju grobova pronaen
je po jedan skelet (502 groba), dva kostura pronaena su u Sl grobu, tri u 20
grobova, etiri u 9 grobova, a pet skeleta pronaeno je u 5 grobova. U nekoliko
grobova nalo se i po vie od pet kostura. Tako npr. est skeleta nalo se u
5 grobova: (br. 1, 35, 93, 160, 204), sedam skeleta u grobu br. 136, osam u gro
bovima 105 i 135 i devet skeleta u grobu br. 500. Meu tim grobovima bile su
i etiri kosturnice sa ispremijeanim odnosno nabacanim kostima. To su gra
bovi: 78, 449 i 592, a u grobu-kosturnici br. 102 bilo je meu kostima 11 lu
banja.
70
b) Poloaj kostura u grobovima:
Analizirajui poloaj kostura u grobovima, moglo se zakljuiti da su se po
kojnici ukapali u ispruenom stavu poloeni na lea. Samo u grobu 192, koji
se nalazio u obinoj zemlji bez ikakve grobne obzide, pokojnik je bio poloen
na bok sa skupljenim nogama.
U veini sluajeva kostur je bio in situ. Kod grobova gdje polaganje mrtva
ca nije biJo istovremeno, redovno su se nakon otvaranja rake kosti nekada
njeg ukopa povadile i nakon novog ukopa usule bi se do nogu ili sa strane,
rjee po sredini na grudima, odnosno na trbuhu novoukopanog pokojnika.
Lubanja ranije umrlog je u veini sluajeva poloena pored glave novog po
kojnika. Takav postupak je bio i kada se eventualno polagao trei, etvrti ili
daJjnji pokojnik u istu grobnu raku.
Nekoliko grobova imalo je uz oblonice ili dononice dograene omanje
prostore (depot) od kamenih ploa takoer vertikalno postavljenih, u kojima
su se pohranjivale kosti nekadanjih pokojnika. Naroito grob 179 ima brino
dograen prostor trokutastog oblika uz oblonicu pri nogama.
Po dva kostura in situ, poloena jedan pored drugoga, imala su samo etiri
groba (35, 170, 258 i 488). Nije bilo sluajeva da je novi pokojnik bio iznad
prije Ukopanog.
U 20 grobova kosti su bile ispremijeane, a u 16 grobova kosturi su sauvani
samo djelomino.
Poloaj ruku bio je raznolik. U najvie sluajeva ruke su bile ispruene niz
tijelo, i to u 382 groba. Kod 65 grobova ruke su bile prekriene na prsima, a
kod 36 grobova poloene na trbuhu. Meutim, bilo je sluajeva da su ruke bile
polagane i u raznim drugim kombinacijama za koje se ne moe utvrditi jesu
li sluajne ili namjerne. Tako je npr. lijeva ruka ispruena niz tijelo, a desna
poloena na trbuhu (grob 66), ili obratno, desna je ruka ispruena niz tijelo,
a lijeva poloena na trbuhu (grobovi 175, 184, 190, 581 i 600), ili je pak desna
ruka ispruena, a lijeva poloena na prsima (grobovi 271, 303, 351, 444 i 447),
odnosno lijeva je ruka ispruena, a desna poloena na prsima, itd.
U dva groba (35 i 258) ukopani su mukarac i ena, jedan pokraj drugoga,
oba in situ. Kod oba groba mukarac je ruke imao ispruene niz tijelo, a kod
prvoga ena ih je imala prekriene na trbuhu, a kod drugoga na prsima. Kod
102 groba poloaj ruku se nije mogao odrediti.
Glava je redovito poloena na zatiljku, ali u vrlo esto sluajeva znala se
okrenuti i licem pasti na lijevu odnosno desnu stranu. Do toga je dolazilo na
kon trulenja vratne ile.
e) Spol:
Prema osteolokim ostacima spol se mogao odrediti kod 382 kostura, od
kojih je bilo 207 mukih (54,2 0/ 0 ), a 175 enskih (45,8010). Kod 74 kostura, uslijed
djelominih ostataka, dislociranosti i loe sauvanosti, spol se nije mogao ras
poznati. U ostalim grobovima bila su ukopana djeca, a takvih je bilo 128 gro
bova (25010), a u 23 groba bila je ukopana novoroenad.
I
d) Sauvanostkostura u grobovima:
Gledajui u cjelini, kosturi su u grobovima bili dobro sauvani. U grobovi
ma s jednim ili s vie kostura, u kojima je uvijek jedan bio in situ, imamo i
oteenja, pri emu izuzimamo ona koja su nastala obradom zemljita, to se
moe donekle izdiferencirati prema oteenjima grobne arhitekture. 'Tako npr.
71
u 25 grobova kosturi su bili potpuno ili djelomino ispreturani, a djelomino
sauvani u 23 groba. Mehanikih oteenja tu nije bilo budui da su bili po
kriveni intaktnim kamenim poklopnicama. Takvi sluajevi mogli bi se pripi
sati krtienju divljih ivotinja, to nam najbolje objanjava (potvruje) nalaz
u grobu 217, gdje se uz djelomino sauvani i ispreturani skelet naao i kostur
krtice. To potvruju i tri otkrivene rupe u nekim grobovima izmeu oblonica,
odnosno procjepi na uglovima gdje se spajaju oblollice s uzglavnicama ili do
nOllicama, koje su uskim podzemnim kanalima meusobno bili povezani.
Kod 18 grobova, neto slabije graevne konstrukcije, u kojima su bile uko
pane odrasle osobe, zadravala se voda, pa su vie ili manje skeleti istrunuli.
Kod djejih grobova, naroito kod grobova novoroenadi, to je bio veoma
est sluaj, to je i razumljivo s obzirom na krhkost i slabu otpornost skeleta.
Oteenja kostura nastajala su i zbog uruavanja grobne obzide (kod 13
grobova), ili zbog naknadno graenih grobova pri emu su oni raniji, ukoliko
su smetali novom ukopu, veim dijelom devastirani (kod 21 groba). Dio otklo
njenog skeleta nabacio bi se u preostali dio groba ili nad nedirnutim ostatkom
skeleta. U grobovima npr. 94, 154 i 231 sauvao se potpuno intaktan kostur
samo od glave do kukovija, a u grobu 456 od kukovija do stopala. U dva groba
(157 i 513) sauvala se samo lubanja, a u etiri groba (8, 466, 511 i 521) kosturi
su naeni bez lubanja. U grobu 101 pronaen je masaKrirani kostur mukarca,
kojemu je lubanja preko tjemena bila nekim otrim eljeznim predmetom
rasjeena. Na nekoliko skeleta zapaene su razne deformacije udova.
9. SMJESTAJ GROBOVA PO SLOJEVIMA
Ako analiziramo stratigrafsku strukturu grobova, njihov raspored i dubinu

ukapanja, na Begovai se mogu konstatirati tri sloja grobova. Dodue, u toj
slojevitosti ne mogu se tono, ve samo priblino, fiksirati apsolutne dubine
ukapanja, budui da se povrina terena iz raznoraznih razloga esto puta mi
jenjala, pa su tako neki grobovi u manjim dubinama stariji od nekih grobova
u veim dubinama. Meutim, njihov meusobni visinski odnos i relativne du
bine, arheoloki nalazi u njima, postotak tih nalaza, nain i struktura gradnje
grobova, mogu nam neto vie objasniti nesigurnu stratigrafiju i bar priblino
pokazati prostornu sliku rasporeda. Prema tome stratigrafija grobova mogla
bi izgledati ovako:
Najstariji otkriveni grobovi na Begovai nalazili su se sjeveroistono od
crkve, a ujedno su se nalazili u najveoj dubini. Karakteristini arheoloki
nalazi koji su pronaeni u tim grobovima mogu nam samo potvrditi navedenu
konstataciju. To su grobovi: br. 165, 253, 258.
U gornjem sloju nalazili su se grobovi koji su i po vremenskoj pripadno
sti kasniji. To su kasnosrednjovjekovni i novovjekovni grobovi, a navest emo
ih po redoslijedu: grobovi br. 11, 13, 17, 35, 36, 48, 49, 58, 60, 62, 65, 69, 72,
77,81,85,86, 87, 89, 90, 92, 95, 98, 99, 101, 103, 104, 105, 119, 120, 121, 140, 142,
143, 144, 160, 163, 164, 166-172, 180-187, 191-193,208,210,214, 215, 231, 233,
234, 237, 239, 248, 250, 251, 261, 262, 266, 268, 277, 280, 282, 291, 295, 298, 299,
306, 313, 336, 351, 352, 353, 355, 423, 429, 431, 432, 434, 440, 440a, 441, 442, 443,
446, 450, 453, 454, 455, 457, 458, 459, 462, 467, 468, 490, 491, 492, 501, 502, 503,
504, SOS, 50~ 50~ 50~ 512, 514, SIS, 517, 52~ 521, 524, 527, 532, 535, 53~ 545,
566, 569, 573, 577, 578, 582 i 585.
72
Dakle, gornjem, najmlaem sloju, pripadalo je 137 grobova, od kojih je bilo
18 grobova s arheolokim nalazima, tj. 13,2%.
Najvei broj grobova sainjavalo je srednji sloj. U njemu je pronaeno 463
groba od kojih je 149 sadravalo arheoloke nalaze, tj. 32,2%. Ovaj horizont
grobova odlikuje se brojnim nalazima kulturnih priloga, u prosjeku svaki trei
grob.
NALAZI U GROBOVIMA
Od 604 groba, koliko ih se pronalo na Begovai, 172 je sadravalo kulturne

priloge, dakle 28,5%. U nastavku opisujemo te nalaze po slijedu grobova:
Grob br. 2. - Srebrena kariica s tri koljenca i obina bakrena kariica, na
ene sa strane glave. Gornji dio kariice s koljencima je neznatno prignjeen,
tako da ima eliptian oblik. Koljenca su nainjena od granuliranih zrnaca u
obliku peterokrake zvijezde. Svaki krak imao je pet malih zrnaca. Promjer
due osi kariice iznosi 1,5 cm, a krae 1,1 cm. Bakrena kariica je deformira
na s dosta rastavljenim krajevima. Promjer due joj osi iznosi 1,8 cm, a krae
1,5 cm. Rastvpr krajeva 0,6 cm (Tab. I, 2).
Grob br. 4. - Bakreni prsten tamnozelenkaste patine naen je na desnoj
ruci pokojnika. Iznutra je ravan, a du vanjske povrine urezana su mu dva
ljebia. Promjer prstena iznosi 1,7 cm. Meu ispremijeanim kostima prije
umrlih naen je jo jedan prsten tamne patine. Iznutra i izvana je blago kon
veksan. Dosta je tanak i uzak, promjera je 1,8 cm (Tab. I, 4).
Grob br. 5. - eljezna preica, oksidacijom jako nagriena i oteena, na
ena na poloaju trbuha djejeg kostura. Preica je trapezoidnog oblika.
Stranja dulja strana, gdje joj je bio privren remen, okruglog je presjeka,
dok su ostale tri strane etverokutnog. Igla je otpala i polomljena u nekoliko
fragmenata. Duina dulje strane iznosi 5,6 cm, krae 4,7 cm, a iroka je 3,1
cm (Tab. I, S).
Grob br. 6. - Par srebrenih naunica s tri kolj enca (tzv. naroskani tip), na
ene sa strane glave dobro sauvanog enskog kostura. Osim to su im ko
ljenca malko prignjeena i jedna kariica deformirana dosta dobro su sau
vane. Koljenca su nainjena od granuliranih zrnaca u obliku peterokrake zvi
jezde. Dijelovi kariica meu koljencima ispunjeni su s etiri niza granuliranih
zrnaca. Promjer kari ice iznosi 1,6 cm (Tab. 1,6).
Grob br. 14. - Par srebrenih naunica s tri kolj enca, naene sa strane glave
dobro sauvanog enskog kostura. Naunice su dobro sauvane. Koljenca su
nainjena od granuliranih zrnaca u obliku peterokrake zvijezde. Promjer ka
riica iznosi 1,6 cm (Tab. I, 14).
Grob br. 15. - Srebrena naunica s tri jagode, naena s desne strane dobro
sauvanog enskog kostura. Na naunici su sauvani tragovi pozlate. Na do
njem dijelu okrugle kariice vrsto su privrene tri jagode kuglastog oblika.
Povrina jagoda je razdijeljena u tri krune povrine obrubljene filigranskom
icom. Svaka je krunica opet razdijeljena u pet polja koja su nainjena od
tanke niti oblika cvijetnih latica, a u sastajalitu prelaze u ispupenu brada
vicu. Izmeu krajeva tih latica i krunog oboda umetnuto je po jedno sitno
granulirano zrnce. Dijelovi kariice meu jagodama ispunjeni su s etiri niza
granuliranih zrnaca. Jedan kraj kariice zavrava ukom, a drugi spetljicom.
Promjer kariica iznosi 1,9 cm (Tab. I, 15).
73
Grob br. 22. - Par srebrenih naunica s tri jagode, naene sa strane glave
dobro sauvanog enskog kostura. Uuvanost im je dobra, izuzevi neznatnih
oteenja jagoda. Citava povrina jagoda ispunjena je s osam malih krunica
od dvostruko uvijene filigranske ice. Po sredini svake krunice i na slobod
nom prostoru izmeu njih zalemljeno je po jedno zrno. Dijelovi kari ica iz
meu jagoda ispunjeni su s etiri niza granuliranih zrnaca. Promjer kariica
iznosi 1,6 cm (Tab. I, 22).
G1'Ob br. 23. - Par srebrenih naunica s tri jagode, naene sa strane glave
dobro sauvanog enskog kostura. Jednoj je naunici otpao zavrnuti vrh pet
ljice, a drugoj je nagriena i oteena srednja jagoda. Kariice su nainjene
od tordirane srebrene ice (dvije deblje i jedna tanja). Na jednom su kraju
zavravale ukom, a na drugom malom petljicom. Na donjem dijelu kariica
privrene su tri kuglaste jagode nainjene od dvije spojene polutke. Na tom
spoju optoene su tankom filigranskom icom. Citave povrine polutki ukra
ene su apliciranom granulacijom u obliku malih trokutia. Promjer kariica
iznosi 1,8 cm (Tab. I, 23)_
Gl'Ob br. 26. - Par srebrenih obinih kariica, naene sa strane glave dobro
sauvanog enskog kostura. Obje su kariice dobro sauvane. Promjer im
iznosi 1,3 cm (Tab. II, 26).
Grob br. 28. - Srebrena naunica s tri jagode, naena s lijeve strane glave
dobro sauvanog enskog kostura. Iako je dosta slabo sauvana, na njoj se
opaaju tragovi pozlate. Kariica joj je na dva mjesta prelomljena. Kuglaste
jagode nainjene su od dvije spojene polutke u obliku etverolatinog cvijeta,
koji se prema sredini iri, a na sastajalitu i krianju tih latica umetnuto je
po jedno zrno. Promjer kariica je iznosio oko 1,6 cm (Tab. II, 28).
Grob br. 34. - Na prstima lijeve ruke dobro sauvanog enskog kostura
naeno je sedam prstenova.
a) Bakreni prsten tamne patine. S unutarnje strane je ravan, a du vanjske
povrine urezana su dva ljebia. Malko je deformiran, tako da mu promjer
due osi iznosi 2,3 cm, a krae 2 cm.
b) Bakreni prsten potpuno slian opisanom. Takoer je deformirano Pro
mjer mu iznosi 2 cm.
c) Bakreni prsten potpuno slian gore opisanim. Promjer mu iznosi 2 cm.
d) Bakreni prsten takoer slian opisanim. Promjer 2 cm.
e) Bakreni prsten, tamne patine, slian opisanim. Promjer 1,8 cm.
f) Bakreni prsten, tamne patine, slian opisanim. Promjer 1,6 cm.
g) Bakreni prsten tamnozelenkaste patine. Iznutra je ravan, a izvana blago
zaobljen. Du vanjske povrine uz rubove urezana su dva uska ljebia. Pro
mjer mu iznosi 1,7 cm (Tab. II, 34).
Grob br. 36. - Par srebrenih naunica s tri koljenca, naene sa strane glave
dobro sauvanog enskog kostura. Uuvanost naunica je dobra, osim to je
jednoj gornji dio kariice malko prignjeen. Koljenca su nainjena od niza
granuliranih zrnaca kruna presjeka. Promjer im iznosi 1,4 cm (Tab. II, 36).
Grob br. 37. - Par obinih bakrenih kariica, naene sa strane glave dobro
sauvanog djejeg kostura. Kariice su tamne patine. Krajevi kariica su za
iljeni. Dobro su sauvane. Promjer im iznosi 1,2 cm (Tab. II, 37).
dobro sauvanog enskog kostura. Jedna je dobro sauvana, a kod druge su
dvije krajnje jagode nagriene i oteene. Jagode su okruglog oblika, a povr
ina im je ukraena s tri kruna polja optoena filigranskom icom. Svaka je
74
krunica opet razdijeljena u pet manjih polja koja su nainjena od tanke niti
u obliku cvijetnih latica. Na sastajalitu tih latica prelaze u ispupenu brada
vicu. Izmeu krajeva .latica i krunog oboda umetnuto je po jedno zrnce. Di
jelovi kariica izmeu jagoda ispunjeni su s etiri reda granuliranih zrnaca.
Promjer kariica iznosi 1,6 cm, a visina s jagodama 2,2 cm (Tab. II, 38).
Grob br. 46. - Bakreni prsten tamne patine, naen na desnoj ruci dobro
sauvanog mukog kostura. Iznutra je ravan, a du vanjske povrine urezana
su dva ljebia. Promjer mu iznosi 1,9 cm (Tab. II, 46).
Grob br. 50. - Bakreni prsten tamne patine, naen na lijevoj ruci dobro
sauvanog enskog kostura. Iznutra je ravan, a du vanjske povrine urezana
su dva ljebia. Promjer mu iznosi 1,9 cm (Tab. II, 50).
sauvanog mukog kostura. Iznutra je ravan, a du vanjske povrine urezana
su dva ljebia. Neznatno je deformiran, pa mu promjer due osi iznosi 2,1
cm a krae 1,9 cm (Tab. III, 53).
Grob br. 54. - Pozlaeni prsten, naen u ispremijeanoj zemlji uz desnu
grobnu oblonicu, veim dijelom istrunulog djejeg kostura. Prsten je iznutra
ravan, a du vanjske povrine, koja se na prednjoj strani znatno proiruje,
urezana su dva ljebia. Na proirenom dijelu je zalemljena osmerokutna e
lija u koju je umetnuta staklena ploica bijele boje. Promjer mu iznosi 2 cm,
proirenje na prednjoj strani 1,3 cm, a visina elije 0,6 cm (Tab. III, 54).
Grob br. 55. - Bakreni prsten tamnozelene patine, naen je po sredini gro
ba s lijeve strane meu ispremijeanim kostima. Iznutra i izvana je ravan,
a nainjen je od dosta tankog i uskog lima. Na jednom je kraju pukao, od ega
mu nedostaje djeli. Promjer mu iznosi 1,8 cm (Tab. III, 55).
Grob br. 56. - Naroskana naunica s tri kolj enca, naena u sredini groba
meu nabacanim kostima ranije umrlog mrtvaca. Kariica je od srebra s po
zlatom, a kolj enca su nainjena od granuliranih zrnaca u obliku peterokrake
zvijezde. Izmeu koljenaca karika je ispunjena granuliranim zrncima. Pro
mjer joj iznosi 2 cm (Tab. III, 56).
Grob br. 59. - Bakreni prsten tamnosive patine, naen na poloaju lijeve
ruke djelomino sauvanog i ispremijeanog mukog kostura. Iznutra je ra
van, a du vanjske povrine urezana su dva ljebia. Promjer mu iznosi 1,7
cm (Tab. III, 59).
Grob br. 60. - Dva prstena, naena na desnoj i lijevoj ruci dobro sauvanog
enskog kostura.
Na desnoj se ruci nalazio bronani prsten ukaste patine, koji je iznutra
ravan, a s vanjske strane blago zaobljen. Na prednjem ojaanom dijelu je
okrugla udubina u kojoj se nalazilo stakleno zrno. Sa strane udubine prsten
je ukraen s dva reda koso urezanih crtica u obliku riblje kosti, a pri vrhu se
nalazi mali romb ispunjen tokicama. Prsten je lijevan. Promjer mu iznosi
1,9 cm (Tab. III, 60).
Na lijevoj ruci je bio bakreni prsten. Iznutra je ravan, a du vanjske povr
ine urezana su mu dva ljebia. Promjer mu iznosi 1,6 cm (Tab. III, 60).
sauvanog mukog kostura kojemu su ruke bile prekriene na prsima. Iznutra
je ravan, a du vanjske povrine urezana su mu dva ljebia. Promjer mu
iznosi 1,9 cm (Tab. III, 61).
Grob br. 64. - Dva prstena, naena na lijevoj i desnoj ruci dobro sauvanog
mukog kostura kojemu su ruke bile ispruene niz tijelo.
75
Na lijevoj ruci se nalazio bakreni prsten. Iznutra je ravan, a du vanjske
povrine urezana su mu dva ljebia. Promjer mu iznosi 2,1 cm.
Na desnoj ruci je bio bakreni prsten neto manjeg promjera. Iznutra je
ravan, a vanjska povrina mu je blago zaobljena. Uz sam rub urezana su dva
vrlo plitka i uska ljebia. Promjer mu iznosi 1,9 cm (Tab. III, 64).
sauvanog mukog kostura kojemu su ruke bile ispruene niz tijelo. Iznutra
je ravan, a du vanjske povrine su mu urezana dva ljebia. Promjer mu
Grob br. 73. - Bakreni prsten tamnozelene patine, naen meu nabacanim
kostima do stopala mukog kostura. Prelomljen je i dijelom prignjeen. Iz
nutra je ravan, a du vanjske povrine urezana su dva ljebia. Promjer mu
Grob br. 74. - Par srebrenih kariica i jedan prsten. Kariice naene sa
strane glave, a prsten na desnoj ruci dobro sauvanog enskog kostura. Jedna
je kariica po sredini pukla. Prsten je iznutra i izvana ravan, dosta deformi
ran, a na mjestu gdje su mu krajevi bili zalemljeni pukao je. Promjer kari
ica iznosi 2,2 cm, promjer prstena oko 2 cm (Tab. IV, 74).
Grob br. 88. - Srebreni novi - denar, venecijanskog duda Oria Mali
piera (1178-1192. g.), naen s lijeve strane boka dobro sauvanog mukog
kostura.
Av: + AVRIO DUX - kri u krugu
Rv: - MARCV - kri u krugu7 (Tab. IV, 88).
Grob br. 90. - Dva fragmenta srebrenih dugmeta, naena na grudnom kou
dobro sauvanog enskog kostura. Oba fragmenta pripadaju donjem dijelu
dugmeta koji na zavretku imaju kao ukras etiri mala zrnca u obliku pira
mide. Dugmad je bila nainjena od dvije glatke spojene kalote, od kojih je
gornja imala uku (Tab. IV, 90).
Grob br. 97. - Obina bakrena kariica tamnozelene patine, naena je s
lijeve strane glave dobro sauvanog enskog kostura. Malko je deformirana,
tako da su joj krajevi rastvoreni. Promjer joj iznosi 2,7 cm. Na desnoj ruci
naen je bakreni prsten, poneto oteen i na sredini probuen. Iznutra je
ravan, a du vanjske povrine urezana su dva ljebia. Promjer mu iznosi
2 crn (Tab. IV, 97).
Grob br. 100. - Obina bakrena kariica tamnozelene patine, naena po
sredini groba meu ispremijeanim kostima. Dosta je deformirana, tako da
joj krajevi prelaze jedan preko drugog. Promjer joj iznosi 1,4 cm (Tab. IV, 97).
Grob br. 105. - Tri bakrena i jedan srebreni prsten, naeni meu ispre
mijeanim kostima po sredini groba, pod kojima se nalazio dobro sauvani
enski kostur.
Sva tri bakrena prstena su deformirana. Jedan od njih dosta je iri. Iznutra
je ravan, a s vanjske strane konkavan. Odebljani rubovi ukraeni su s po dva
reda sitnih tokica. Promjer mu iznosi 2,2 cm. Druga dva prstena iznutra su
ravna, a du vanjske povrine urezana su dva ljebia. Promjer jednog iznosi
2,1 cm, a drugog 2 cm. Srebreni prsten, na kome su sauvani tragovi pozlate,
nainjen je tehnikom lijevanja. Iznutra i izvana je blago zaobljen. Na prednjoj
7 Papadopoli, Le monete di Venezia, tom I, str. 78, br. 3, tab. Vl3.
76
strani ukraen je izduenim ornamentom u obliku ivotinjskih glava, na kome
je zalemljena paetvorinasta elija skresanih uglova. U eliji se nalazi stakleno
zrno. Promjer mu iznosi 2 cm, visina elije 1 cm (Tab. IV, 105).
Grob br. 106. - eljezna alka, naena na poloaju trbuha dobro sauvanog
mukog kostura. Oksidacijom je jako nagriena i oteena. Promjer joj s unu
tarnje strane iznosi 2,1 cm, a s vanjske 2,8 cm (Tab. V, 106).
Grob br. 108. - Bakreni prsten i eljezna preica, naeni kod dobro sau
vanog mukog kostura.
Prsten tamnozelene patine je bio na desnoj ruci pokojnika. Iznutra je ra
van, a du vanjske povrine urezana su mu dva ljebia . Promjer mu iznosi
1,9 cm.
Preica je naena kod glave. Od re je dosta oteena. Prednja strana joj
je znatno deblja i polukruna oblika, dok je stranja strana, na kojoj se okre
tala igla, ravna. Vrh igle je otpao, a ostali je dio nepokretan. Duina joj iznosi
2 cm, irina 2 cm (Tab. V, 108).
Grob br. 112. - Ulomak eljezna noa, naen ispod glave istrunulog djejeg
kostura. To je zapravo donji dio otrice noa s drkom koji takoer nije itav.
Ulomak je oksidacijom jako nagrieno Duina sauvanog dijela otrice iznosi
2,1 cm, drka 2,8 cm , a irina otrice 1,3 cm (Tab. V, 112).
Grob br. 113. - Pet bakrenih prstena, naeni su na desnoj ruci dobro sa
uvanog enskog kostura kojemu su ruke bile prekriene na prsima. Svi pr
steni istog su tipa, samo razliitih dimenzija. Iznutra su ravni, a du vanjske
povrine urezana su im po dva ljebia. Najvei ima promjer 2 cm, ali je
pukao u nekoliko fragmenata. Ostalima se promjer kree od 1,8 do 1,5 cm
(Tab. V, 113).
Grob br. 114. - Dva prstena, naena na lijevoj ruci dobro sauvanog en
skog kostura kojemu su ruke bile prekriene na prsima. Jedan prsten je od
bakra, a drugi je od srebra.
Bakreni prsten je tamnozelenkaste patine. Iznutra je ravan a du vanjske
povrine urezana su mu dva ljebia. Malko je prignjeen, tako da mu pro
mjer due osi iznosi 2,1 cm a krae 1,6 cm. Srebreni prsten je iznutra i izvana
blago zaobljen. Na prednjoj strani neto je iri i deblji, a ukraen je motivom
rukovanja (pozdrav stisnutih pesnica). Promjer mu iznosi 1,9 cm, irina pred
nje strane 0,7 cm (Tab. V, 114).
Grob br. 116. - Obina srebrena kariica, naena kod lijevog lakta dobro
sauvanog djejeg kostura na kojemu su bile nabacane kosti nekadanjeg uko
pa. Kariica je nainjena od dosta tanke ice, te je pukla u tri komada. Pro
mjer joj iznosi 1,1 cm (Tab. V, 116).
dobro sauvanog enskog kostura. Uuvanost im je dobra, jedino je kod
jedne probijena jagoda, a kod obiju su dijelOVi kariica izmeu jagoda po
neto oteeni. Jagode su kuglastog oblika, nainjene od dvije spojene polutke.
Po sredini, gdje se one spajaju, optoene su s dva reda dvostruko spletene
filigranske niti. Na svakoj polutki zalemljena su u jednakim razmacima po
etiri granulirana zrnca. Izmeu zrnaca aplicirana je dvostruka tanka filigran
ska ica u obliku slova S. Dijelovi kariica izmeu jagoda ispunjeni su mrea
stom filigranskom icom. Promjer kariica iznosi 2,2 cm (Tab. VI, 117).
Grob br. 118. - Bakreni prsten tamne patine, naen na grudnom kou do
bro sauvanog mukog kostura meu ispremijeanim kostima prijanjeg uko
pa. Prsten je iznutra ravan, a du vanjske povrine urezana su dva ljebia.
Promjer mu iznosi 1,8 cm (Tab. VI, 118).
77
Grob br. 121. - Bakreni prsten tamnozelene patine, naen na desnoj ruci
dobro sauvanog enskog kostura, kojemu su ruke bile pruene niz tijelo. Iz
nutra je ravan, a du vanjske povrine urezana su mu dva ljebia. Malo je
deformiran, pa mu promjer due osi iznosi 1,8 cm, krae 1,6 cm (Tab. VI, 121).
Grob br. 122. - Par srebrenih kariica, naene sa strane glave dobro sau
vanog enskog kostura. Kod jedne kariice se krajevi dodiruju, a kod druge
neznatno prelaze jedan preko drugoga. Promjer im iznosi 1.5 cm (Tab. VI,
122).
Grob br. 124. - Zrno od erdana, naeno po sredini djejeg kostura. Na
injeno je od plave staklene paste. Duina mu iznosi 0,8 cm, a irina 0,5 cm
(Tab. VI, 124).
Grob br. 125. - Tri prstena, naena meu ispremijeanim kostima enskog
skeleta po sredini groba. Jedan prsten je od bronce tamnozelene patine. Iz
nutra i izvana je blago zaobljen. Na prednjoj strani je iri i deblji i tu se
nalazi mala rupica elipsastog oblika u koju je umetnuto stakleno zrno tamne
boje. Prsten je na odebljanom dijelu malko napukao. Promjer mu iznosi 1,8
cm.
Druga dva prstena su od bakra sivozelenkaste patine. Oba su poneto de
formirana. Iznutra su ravni, a du vanjske povrine urezana su im dva para
lelna ljebia. Promjer im iznosi 1,8 cm (Tab. VI, 125).
Grob br. 128. - Bakreno dugme tamnozelene patine, naeno na grudnom
kou dobro sauvanog mukog kostura. Nainjeno je od dvije glatke spojene
polutke u obliku splotene kugle. Na gornjem dijelu zalemljena je strea
uka. Visina mu iznosi 1,5 cm (Tab. VI, 128).
Grob br. 129. - Bakreno dugme i bronana preica, naeni na grudnom
kou dislociranog djejeg kostura.
Dugme je tamnozelene patine i okrugla oblika, nainjeno od dvije glatke
spojene polutke. Na gornjoj polutki je zalemljena izduena uka. Polutke su
uslijed oteenosti rastavljene, a obod oksidacijom nagrieno Visina mu je
1 cm.
Pre ica je romboidnog presjeka, a okrugla oblika. Od igle je preostala samo
uka koja je pokretna. Promjer joj iznosi 1,4 cm (Tab. VI, 129).
dobro sauvanog enskog kostura. Na jagodama se opaaju tragovi pozlate.
Jednoj je otpao manji dio kariice s petljicom, a srednja jagoda se otrgla
od svog leita, pa je pokretna. Druga je dosta dobro sauvana, osim to joj
je karika jako deformirana. Jagode su kuglastog oblika, a povrina im je
ukraena s tri kruna polja od filigranske ice. Svako to polje razdijeljeno je
na pet manjih krunica ispunjenih tankim nitima u obliku cvjetnih latica. Na
sastajalitu latica stri ispupena bradavica. Izmeu krajeva latica i oboda
kruga umetnuto je po jedno granulirano zrno. Dijelovi kariica izmeu jagoda
ispunjeni su s etiri niza granuliranih zrnaca. Promjer im iznosi 2 cm (Tab.
VII, 130).
Grob br. 145. - eljezna preica, naena na poloaju trbuha dobro sauva
nog mukog kostura. Cetverokutnog je presjeka. Prednja zaobljena strana pre
ice je deblja, dok je stranja, na koju je bio privren remen i oko koje su
se okretale dvije igle, neto tanja. Jedna je igla otpala sa svog leita, a druga
je nepokretna. Preica je oksidacijom jako nagriena. Duina joj iznosi 5,1
cm, irina 3,8 cm.
78
Dvije bronane alke (preice), naene su uz lijevi i desni bok istog kostura.
Tamnozelenkaste su patine i eliptiastog presjeka, krunog su oblika. Promjer
im iznosi 3,4 cm, a irina obrua 0,4 cm (Tab. VII, 145).
dobro sauvanog enskog kostura. Jednoj naunici nedostaje gornji dio kari
ice. Jagode su okrugle i uplje, a ine ih dvije spojene polutke nainjene u
obliku osmerolatinog cvijeta. Latice se prema sredini ire i spajaju se. Sre
dina jagoda proupljena je trokutastim i rombinim rupicama. Sredina jago
da, gdje se spajaju polutke, omotana je dvostruko uvijenom (tordiranom) fili
granskom icom, koja je, kao i svako sastajalite latica, bilo s malim brada
vicama. Prostor na karikama izmeu jagoda ispunjen je filigranskom mrei
com. Karike su elipsastog oblika, te im promjer due osi iznosi 3,5 cm a krae
3 cm (Tab. VII, 146).
Grob br. 148. - Bakrena alka, naena uz lijevi bok dobro sauvanog en
skog kostura. Alka je tamnozelene patine, okrugla presjeka, krajevi joj se do
diruju. Promjer joj iznosi 1,3 cm (Tab. VIII, 148).
Grob br. 149. - eljezna preica, naena na poloaju trbuha dobro sau
vanog mukog kostura. Cetverokutna je presjeka. Prednja zaobljena strana
neto je ojaana, dok je stranja, na kojoj se privrivao remen i koja je
sluila kao osovina igli, neto tanja. Oksidacijom je toliko nagriena da joj je
stranji dio fragmentarno sauvan, a od igle je stranji dio otpao. Duina joj
iznosi 6,7 cm, irina 4,5 cm (Tab. VIII, 149).
Grob br. 154. - Par srebrenih naunica s jednom jagodom, naen sa strane
glave, a srebreni prsten na desnoj ruci dobro sauvanog enskog kostura, ko
jemu su ruke bile ispruene niz tijelo.
Na naunicama su se sauvali tragovi pozlate. Obje su poneto oteene, tako
da je jednoj odlomljen komadi kari ice , a kod druge se kariica toliko de
formirala da je razdvojila polutke jagode. Oblik jagoda je jajolik, a ine ih
dvije glatke spojene polutke. Po sredini, gdje se polutke spajaju, kao i oko
rupica na krajevima jagoda, optoena je filigranska ica. Promjer im iznosi
3 cm.
Prsten je iznutra ravan, a izvana blago zaobljen. Krajevi su mu zalemljeni.
Promjer mu iznosi 2,1 cm (Tab. VIII, 154).
Grob br. 159. - Bakrena obina karika, naena s desne strane glave dislo
ciranog kostura. Potpuno je deformirana. Jedan joj kraj zavrava ukom (Tab.
VIII, 159).
Grob br. 161. - Srebrena naunica s tri jagode, naena s lijeve strane glave
dobro sauvanog enskog kostura. Na jednom kraju kariica zavrava ukom, a
na drugom malom petljom, koja je otpala. Jagode su okrugle i proupljene, a
polutke su nainjene u obliku osmerolatinog cvijeta, kojemu su latice opto
ene dvostruko uvijenom filigranskom icom. Sve tri jagode su poneto na
griene i oteene. Dijelovi kari ica izmeu jagoda su ispunjeni s etiri reda
zavijene filigranske niti. Kariica je elipsastog oblika, pa promjer due osi
iznosi 1,6 cm a krae 1,4 cm (Tab. IX, 161).
Grob br. 165. - Dva eljezna noa i fragment treeg, fragmenti eljeznog
lima, te preice, sve naeno u hrpi ispremijeanih kostiju to su pripadali
mukoj individui, koji je pokopan u kamenom sarkofagu.
Noevi su oksidacijom dosta nagrieni, a pri donjem kraju otrice su po
lomljeni. Hrbat im je ravan, dok se otrica lagano povija prema vrhu. Od jed
nog noa je preostao samo vei dio otrice i drak. Duina im je iznosila cca
79
11 cm, od toga na drak otpada cca 3,5 cm, a irina otrice je oko 1,5 cm. Na
istom mjestu naeno je i nekoliko fragmenata lima, koji su vjerojatno pripa
dali koricama noa.
Ulomak preice poluovalnog je presjeka, oksidacijom jako nagrien i ote
en. Promjer sauvanog dijela iznosi 2J cm, debljina 0,4 cm (Tab. IX, 165).
Grob br. 188. - Dvije eljezne preice naene uz muki kostur. Razliite su
veliine i oblika. Vea preica je naena na poloaju trbuha. Oksidacijom je
dosta nagriena. Elipsastog je oblika i ovaJna presjeka. Igla joj je tanka i bez
sauvane uke. Promjer due osi joj iznosi 3,2 cm a krae 2,5 cm, debljina
0,6 cm. Manja preica je naena uz lijevu bedrenu kost. Oksidacijom je ta
koer dosta nagriena i polomljena. Okruglog je oblika i etverokutna pre
sjeka. Promjer joj iznosi 2,5 cm (Tab. X, 188).
Grob br. 189. - Dvije srebrene naunice s tri jagode naene sa strane glave
dobro sauvanog enskog kostura. Kod obiju naunica kariice su pukle, a
jednoj nedostaje itav gornji dio s petljicom. Naunice se prema ukrasu na
jagodicama meusobno razlikuju. Na bolje sauvanoj naunici jagode su ku
glastog oblika kojima preko sredine tee uski ljebi omeen filigranskom i
com. Po tom lijebu se nalaze etiri stree uke, rasporeene u jednakim raz
macima. Na svakoj polutki se nalaze po etiri trokutasta polja ispunjena gra
nuliranim zrncima, a na krajevima jagoda su krunice od filigranske ice na
kojima su takoer aplicirana trokutasta granulirana polja. Jagode druge nau
nice su takoer okruglog oblika. Povrina im je razdijeljena filigranskom i
com u tri kruna polja. Svako polje je razdijeljeno u pet manjih polja oblika
cvijetnih latica koji u svom sastajalitu prelaze u ispupenu ' bradavicu. Izme
u krajeva tih latica i krunih oboda umetnuto je po jedno sitno zrno. Dijelovi
kariica meu jagodama kod ohiju naunica ispunjeni su s nekoliko redova
prepletene filigranske ice. Promjer prve naunice iznosi 2,3 cm a druge 2 cm
(Tab. X, 189).
Grob br. 202. - Ulomci dviju bakrenih naunica, naeni sa strane glave do
bro sauvanog enskog kostura. Uuvanost im je jako loa, pa ih nije mogue
potanko opisati. Kariice su nainjene od vrlo tanke ice kojima su krajevi
zavravali malom petljom. Na donjem dijelu kariica bila je mreasto splete
na tanka ica, od koje su ostali samo fragmenti. Meu tim fragmentima na
eno je i zrno od erdana crvenkastosmee boje, koje je vjerojatno bilo uvu
eno na kariici (Tab. X, 202).
Grob br. 207. - Bakreni prsten, naen na desnoj ruci dislociranog enskog
kostura. Iznutra je ravan, a du vanjske povrine su mu urezana dva ljebia.
Promjer mu iznosi 1,9 cm (Tab. X, 207).
Grob br. 208. - Bakreni novi - pola solda, venecijanskog duda Giovan
na Cornera I (1625-1629. g.), naen uz desni bok dobro sauvanog mukog
kostura.
Av: + S M V I O CORN - kleei dud dri zastavu s barjaiem na
desno, ispod krilatog lava s otvorenom knji
gom; sve u perlastom krugu.
Rv: - DEFENS NOSTER - Krist blagoslivljajui dri u lijevoj ruci evan
elje, nimbus izlazi iz kruga8 (Tab. XI, 208).
Grob br. 210. - Bronani prsten tamnozelene patine, naen na desnoj ruci
dobro ouvanog mukog kostura. Iznutra je ravan, a izvana blago zaobljen. Na
8 Papadopoli, Le monete di Venezia, tom III, str. 190, br. 108, tab. LXVIIIJ7.
80
D. JnOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje ...
Sl. 1. Biljane Donje, Be govaa. Pogled na arheoloko nalazite Crkvina
Sl. 2. Biljane Donje, Begova a. Pogled na bunar zvan Begovaa

D. hLOVI N A - D. VR S ALOVI : : Srednjovj ekovno groblje . . .
Sl. 3. Biljane Donje, Begovaa . Poetak iskopavanja na lokalitetu "Crkvina
. (
Sl. 4. Biljane Donje, Begovia. Otkrivanje starohrvatskih grobova

na jugoistonom dijelu nalazi ta "Crkvina
D. hLOVINA - D. VRSAI.OVJ(: : Srednjovjekovno groblje . ..
SI. 5. Biljane Donje, Begovaa. Otkriveni ostaci kasnoantike arhitekture

srednjovjekovni grobovi kasnije faze
Sl. 6. Biljane Donje, Begovaa. Otkrivanje ostataka arhitektura i nadgrobnih

kamenih ploa-steaka na nalazitu Crkvina
D. JH.OVINA - D. Vll S ALOVI : Srednjovjekovl1o Rrohlj e ...
SI. 7. Biljane Donje, Begovaa. Otkrivanje i ienje grobova kasnije faze na

"Crkvini
Sl. 8. Biljane"Donje, Begovaa. Otkriveni ostaci kasnoantiki11 zidova i grobovi

kasnije faze na "Crkvini
D. J ELOV I I'A - D. VR SALOY l t : : Sredn jovj ekovno groblje . ..
SI. 9. Biljane Donj e, Be govaa. Otkriven i g rob uz istoni perimetraini zid

starohrvatske crkve
SI. 10. Biljane Donje, B egovaa. Otkriveni grobovi na sjevernom dijelu

nalazi ta "Cl"kvina
D. JELOVI NA - D. VRSAI.OVI: Srednjovjekovno groblje . . .
Sl. 11. Biljane Donj e, Be govaa . Pogled na zapadni dio otkrivene nekropole
na "Crkvini
SI. 12. Biljane Donje, Be govaa .Otkriveni j istraeni grobovi na istonom

dijelu nalazita Crkvina
D. J ELOVII\'A - D. VRSALOVI : Srednjovjekovno groblje ...
Sl. 13. 14. Biljane Donje, Be govaa. Otkriveni grobovi na sjeveroistonom

dijelu nalazita Crkvina
D. JELOVI NA - D. VRSALOVI : Srednjovjekovno groblje ...
Sl. 15. 16. Biljane Donj e, Begova a. Kasnosrednjovjekovn i grobov! othiveni

na zapadnom dijelu nalazi ta "C rkvina
D. hLOVINA - D. VRSALOVI; Srednjovjekovno groblje . . .
SI. 17. 18. Biljane Donje, Begovaa. Grobovi nainjeni od kamenih ploa
poluobraena kamenja
D. JELOVI:-IA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje ...
SI. 19. 20. Biljane Donje, Begovaa. Grobovi nacm]eni od kamenih ploa
neobraena kamena
D. hLOVI NA - D. VRSAI.OVI(': : Srednjovjekovno groblje . ..
Sl. 21. 22. Bilj ane Donje, Begova a. Grobovi nainjeni od kamenih ploa
uslojena (zidani) nepravilna kamena
D. JEl()VINA - D. V~SAl.O\I(: Srednjovjekovnu groblj e ...
Sl. 23. i 24. Biljane Donje, Begovaa . Otkriveni grobov i prije njihova
ist raivanja
D. JELOVI:-.IA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje ...
Sl. 25 . 26. Biljane Donje, Begovaa. OtkI-iveni djeji grob pdje nakon
njegova istraivanja
D. hLOVI/\A - D. VRSALOVI : Srednjovjekovno grob /je . . .
SI. 27. Biljane Donje, Begovaa. Grob u kamenom sarkofagu
Sl. 28. Biljane Donje, Begovaa. Grob nainjen od antikih kolona

prednjoj neto ojaanoj i iroj strani je paetvorinasta ploica skresanih uglo
va, na kojoj je ugraviran cvijet ljiljana. Sa strane ploice na proirenim dije
lovima ukraen je biljnim motivom. Promjer mu iznosi 2 cm, irina pri plo
ici 0,7 cm. Duina ploice 1 cm, a irina 0,9 cm (Tab. XI, 210).
Grob br. 226. - Par bakrenih naunica posebna tipa s tri jagode, naene
sa strane glave, te nekoliko ulomaka bakrenog prstena, naeni na desnoj ruci
dobro sauvanog djejeg kostura.
Uuvanost naunica je dosta slaba, tako da jednoj nedostaje itava gornja
polovina karike, a drugoj manji dio. Karike su im dosta tanke. Jagode su
okruglog oblika, a nainjene su od isprepletene ice u obliku spua, koje su
izmeu sebe povezane tankom ianom mreicom. Naunice ovog tipa su na
centralnom podruju ranofeudalne hrvatSKe drave dosta rijetke. Promjer
kariica iznosi 2,5 cm.
Prsten je iznutra ravan, a izvana blago konveksan. Na prednjoj strani bio je
znatno proiren i na tom mjestu mu je bila aplicirana elija u kojoj je stajalo
stakleno zrno. elija i zrno su prije uslijed oteenosti otpali. Promjer prstena
se kretao oko 2 cm (Tab. XI, 226).
i bakreni prsten naen na desnoj ruci dobro sauvanog enskog kostura.
Naunice su dobro sauvane, samo to je jednoj pukao gornji dio karike.
Kuglaste jagode su nainjene od dvije glatke spojene polutke. Povrina im je
razdijeljena u tri kruna polja, to ih omeuje dvostruka filigranska ica. Sva
ka je krunica razdijeljena u pet trokutastih polja s dvostrukom niti kompo
nirajui cvijetne latice, koje u svom sastajalitu prelaze u ispupenu bradavi
cu. Krugovi se na jagodi meusobno dodiruju, a slobodni prostori meu njima
ispunjeni su malim krunicama od tanke filigranske ice. Dijelovi karika iz
meu jagoda omotani su s mreastom niti. Promjer im iznosi 3,7 cm.
Prsten je nainjen od tankog lima. Iznutra i izvana je ravan. Na prednjoj
strani znatno je proiren, a na tom mjestu je zalemljena esterokutna elija u
kojoj se nalazi stakleno zrno tamnoplave boje. Stranji dio prstena je oksida
cijom nagrien i oteen. Promjer mu iznosi oko 1,8 cm, duina proirenog
dijela 1,1 cm, a irina 0,7 cm (Tab. XI, 228).
Grob br. 231. - Par bakrenih naunica, naen sa strane glave dislociranog
enskog kostura. Karike su im nainjene od tanke ice, pa su uslijed oksida
cije na vie mjesta polomljene. Na jednom kraju karike su zavravale ukom,
a na drugom s malom petljom. Umjesto jagoda na donjem dijelu uvueno je
po jedno zrno od erdana utozelenkaste boje. S jedne i s druge strane zrna
omotana je tanka mreasta ica, koja je veim dijelom otpala. Promjer ka
riica se kretao oko 2,8 cm. I ovaj tip naunica na ovom podruju je dosta
rijedak (Tab. XII, 231).
Grob br. 232. - Par srebrenih naunica s tri jagode na kojima se opaaju
tragovi pozlate, naen sa strane glave dobro sauvanog enskog kostura. Obje
su naunice vrlo dobro sauvane. Kuglaste jagode su po sredini jako perfori
rane s trokutastim i rombinim rupicama, to ih ine dvije spojene polutke
u obliku osmerolatinog cvijeta kojemu su latice optoene granuliranim zrn
cima. Dijelovi kariica izmeu jagoda ispunjeni su s pet redova uvijene fili
granske ice. Promjer kariica iznosi 2,2 cm (Tab. XII, 232)..
Grob br. 235. - Dvije razliite srebrene naunice s tri jagode, naene po
sredini groba veim dijelom istrunula djejeg kostura. Jedna je naunica vea
i na njoj se opaaju tragovi pozlate. Gornji dio karike joj je malko pritije
njen, dok je srednja jagoda nagriena i oteena. Jagode su okrugla oblika, a
6 IiTAROHRVATSJU PROSVJETA 81
ine ih dvije spojene polutke u obliku osmerolatinog cvijeta. Dosta su perfo
rirane s malim rupicama optoene granuliranim zrncima. Promjer joj iznosi
2,2 cm. Manja naunica je dobro sauvana, a razlikuje se od opisane po tome
to su joj kuglaste jagode nainjene od dvije spojene polutke u obliku etve
rolatinog cvijeta. Promjer joj iznosi 2 cm (Tab. XII, 235).
Grob br. 236. - Dvije srebrene naunice s tri jagode, u varijanti razliite,
naene sa strane glave dobro sauvanog enskog kostura. Obje su dobro sa
uvane, samo to je veoj pukao gornji dio kariice. Jagode ove naunice su
okrugla oblika, a nainjene su od dvije spojene polutke u obliku osmerolati
nog cvijeta. Na sastajalitu latica umetnuto je po jedno zrno. Izmeu zrnaca
jagode su perforirane malim rupicama trokutastog i rombinog oblika. Dijelo
vi karika izmeu jagoda su ispunjeni s etiri granulirana niza zrnaca. Promjer
kariice iznosi 1,5 cm. Manja naunica razlikuje se od opisane po tome to
jagode nisu okrugla oblika, ve su vie spljotene i manje su perforirane. Gra
nulirana zrnca su neto vea, a dijelovi kariica izmeu jagoda su ispunjeni
omotanom filigranskom icom. Promjer joj iznosi 1,4 cm (Tab. XII, 236).
Grob. br. 241. - Par srebrenih paunica ukraen s dva proupljena srcolika
privjeska, naen sa strane glave dobro sauvanog enskog kostura, bakreni pr
sten na desnoj ruci, a srebreni novi izmeu nogu.
Obje kariice su oteene, jednoj nedostaje krajnji zavrnuti vrh, drugoj sko
ro itava kariica. Na donjem dijelu kariice nalaze se dva kolj enca, a izmeu
njih su smjetena dva ukrasa srcolika oblika, od kojih je jedan u unutranjem
prostoru karike, a drugi u obrnutom smjeru prema vani. Taj ukras nainjen
je od naroskane srbrene ice. Po sredini tih srcolikih tijela, tj. od jednog do
drugog vrha, zalemljena je isto tako jedna naroskana ica. Na jednom i na
drugom vrhu smjeteno je po jedno zrno. Koljenca su nainjena od tankog
srebrenog lima uvijenog oko kariice. Visina naunice s privjeskom iznosi 4,1
cm, promjer due osi kariice 2,6 cm, a krae 2 cm.
Prsten je tamnozelene patine. Trokutastog je presjeka, a krajevi su mu
spojeni s jednom malom zakovicom. Promjer mu iznosi 2 cm.
Srebreni novi - denar (piccolo), republike Treviso (1312-1318. g.)
Av: + eIVITAS - esterokraka zvijezda u krugu perli.
Rv: + TARVISn - ukras kao na aversu9 (Tab. XIII, 241).
Grob br. 243. - Par jednostavnih bakrenih kariica, naen ispod vrata do
bro sauvanog enskog kostura. Jedna je oksidacijom nagriena i polomljena
u vie fragmenata, a druga je po sredini pukla. Na jednom kraju zavravaju
s malom ukom, a na drugom s peUjicom za zakopavanje. Promjer im iznosi
oko 2,5 cm (Tab. XIII, 243).
Grob br. 245. - Par srebrenih naunica s tri jagode, naen sa strane glave
dobro sauvanog enskog kostura. Vrlo su dobro sauvane s ostacima pozlate.
Jagode su kuglastog oblika, a povrina im je razchjeljena u tri kruna polja
od filigranske ice. Svako je polje podijeljeno u pet manjih koja nalie cvijet
nim laticama, a u svom sastajalitu prelaze u ispupenu bradavicu. Izmeu
krajeva tih latica i krunog oboda umetnuto je po jedno sitno zrno. Dijelovi
kariice izmeu jagoda ukraeni su s etiri niza granuliranih zrnaca. Promjer
im iznosi 1,8 cm (Tab. XIII, 245).
t Corpus nummorum Italicorum, vol. VI, Veneto, Dalmazia, Albania, str. 232, br.
ll, tab. XXIIJ6.
82
Grob br. 246. - Par srebrenih naunica s tri jagode, naen sa strane glave
dobro sauvanog enskog kostura. Na naunicama su dobro sauvani tragovi
pozlate. Jednoj je krajnji savinuti vrh kariice prelomljen. Potpuno su iden
tine izradbe kao i one opisane iz groba br. 245. Promjer im iznosi 1,7 cm
(Tab. XIII, 246).
Grob br. 249. - Tri bakrena prstena tamne patine, naena izmeu ispre
mijeanih kostiju prije ukopanog mrtvaca koje su nabacane po sredini i do
stopala posljednje umrle enske individue. Prsteni su iznutra ravni, a du
vanjske povrine urezana su im dva paralelna ljebia. Jedan je neto vei,
promjera 2,2 cm, druga dva su ista i promjer im iznosi 2 cm (Tab. XIV, 249).
Grob br. 252. - Par jednostavnih bakrenih kariica tamnozelenkaste patine,
naen sa strane glave dobro sauvanog enskog kostura, te bakreni prsten, na
en s desne strane glave meu nabacanim kostima prije ukopanog pokojnika.
Na jednom kraju kariice zavravaju ukom, a na drugom s petljom za za
kopavanje. Promjer im iznosi 2,6 cm. Prsten je iznutra ravan, a du vanjske
povrine urezana su dva ljebia. Malko je deformiran, pa mu promjer due
osi iznosi 1,8 cm, a krae 1,6 cm (Tab. XIV, 252).
Grob br. 253. - Par eljeznih ostruga s priborom za zakopavanje, naen kod
stopala dosta slabo sauvanog mukog kostura. Ostruge su jako loe sauvane,
oksidacijom potpuno nagriene, tako da je preostalo svega nekoliko komadia
ostrunih krakova s debelim slojem istrule koe. Od pribora za zakopavanje
pronaene su dvije bronane petlje i dvije preice. Pre ice su takoer u vrlo
tronom stanju. Paetvorinastog su oblika. S prednje i bone strane ukraene
su malim reljefnim ispupenjima. Stranja strana, oko koje se okree igla,
okrugla je presjeka. Duina im iznosi 2,5 cm, irina 1,8 cm. Petlje su od bronce
i dobro su sauvane. Paetvorinasta su oblika. Prednja im je strana ukraena
s tri polukuglasta ispupenja. Ostale tri strane su kvadratinog presjeka. Du
ina im iznosi 1,9 cm, irina 1,7 cm (Tab. XIV, 253).
Grob br. 254. - Fragment srebrene kariice, naen s lijeve strane glave do
bro sauvanog enskog kostura. Kariica je bila od vrlo tanke ice, od koje je
na jednom kraju sauvana kukica za zakopavanje (Tab. XV, 254).
Grob br. 255. - Par srebrenih jednostavnih kariica, naen sa strane glave
i srebreni prsten na desnoj ruci dobro sauvanog enskog kostura. Jedna je
kariica polomljena u vie fragmenata, a drugoj je otpala petljica za zakopa
vanje. Promjer im iznosi 2,2 cm. Prsten je trokutasta presjeka sa zalemljenim
krajevima. Promjer mu iznosi 2 cm (Tab. XV, 255).
Grob br. 256. - Par bakrenih naunica, naen sa strane glave dobro sau
vanog enskog kostura. Naunice su nainjene od tanke bakrene ice. Dosta su
loe uuvane. Na jednoj nedostaje dio kariice. Spiralno uvijena ica koja je
ukraavala naunicu dosta je oteena, a na donjem dijelu je sauvano zrno
od staKla tamnosmee boje. Na drugoj je kariici, kojoj su otpali krajevi za
zakopavanje, preostao mali dio spiralno uvijene ice, a nedostaje joj i zrno
koje je, vjerojatno, prije imala. Naunice su sline pronaenim u grobu br.
231. Promjer im iznosi oko 2,5 cm (Tab. XV, 256).
Grob br. 257. - Par srebrenih naunica s etiri jagode, naen sa strane glave
i masivni prsten tamnozelene patine na lijevoj ruci dobro sauvanog enskog
kostura.
Naunice su bile pozlaene. Obje su dobro sauvane, jedino je jednoj otpao
manji dio gornjeg dijela karike, dok su drugoj nagriene i manje oteene
dvije jagode. Bikonine jagode su nainjene od dvije glatke spojene polutke.
83
Sredinje jagode zavravaju s malom bradavicom. Donji dio karike znatno je
deblji i ukraen je s etiri reda dvostruko uvijene filigranske ice. Visina im
iznosi 6,2 min, irina 3,2 cm.
Prsten je izraen od loe legure srebra, trokutasta je presjeka sispupenjem
na vanjskoj povrini. Promjer mu iznosi 1,9 cm, irina 0,6 cm (Tab. XV, 257) .
Grob br. 258. - Par eljeznih ostruga s odgovarajuim priborom za zakop
avanje, naen kod stopala dobro sauvanog mukog kostura. Dva eljezna
noa, te prethistorijska kremena sjekirica i struga, vjerojatno u funkciji kre
siva, naeni uz desni bok istog kostura. Uz kostur je in situ leao i kostur en
ske individue.
Ostruge su karolinkog tipa (nietensporn), oksidacijom jako nagriene, tako
da je jedna u vie komada polomljena. Ostruni luk je trokutasta presjeka, a
u ravnini je sa iljkom konusna oblika, koji je postavljen u urezu vrha vrata
ostrunog luka. Sustav za prikopavanje remenja sastoji se od proirenih
ploica na krajevima ostrunih krakova koji oblo zavravaju, dok se remen
zakivao sa est malih zakovica, sa svake strane ploice po tri. Na jednoj su
ploici potpuno sauvane zakovice, dok su na drugoj sauvane samo tri, i to
na jednoj strani ploice. Od dijelova za zakopavanje sauvana su dva jezica
polukruna zavretka, takoer oksidacijom dosta nagrieni i dijelom manjka
vi, zatim dvije preice, od kojih je na jednoj otpala prepona, a druga je neto
bolje sauvana. Kope su takoer dosta oteene. Jednoj nedostaje ploica u
koju se uvlaio remen, a drugoj je odlomljena igla i vanjski polukruni luk.
Duina ostruga iznosi 15 cm, od toga ostruni luk 12,5 cm, iljak 2,5 cm. Sirina
krakova iznosi 11 cm, debljina 0,8 cm, ploica za zakopavanje 2,5 cm X 2,8
cm. Dimenzije jeziaca iznose 4,3 X 3 cm, preice 3 X 2,6 cm, a kope 3,5 X -l
cm (Tab. XVI, 258).
Od dva noa, manji je bolje sauvan. Otpao mu je gornji dio i oksidacijom
je nagrieno Vei no sauvan je u nekoliko fragmenata. Preostala duina ma
njeg noa iznosi 10,5 cm, od toga duina drka 3,8 cm. Sirina otrice iznosi 1,7
cm. Duina sauvanih fragmenata veeg noa iznosi 13,3 cm, od toga duina
drke 3,5 cm, a irina otrice 2,1 cm.
Kremena sjekirica tamnozelenkaste boje, trokutastog je oblika s neto za
obIjenom otricom. Duga je 4,2 cm, pri otrici iroka 3 cm, a debljina joj
iznosi 0,9 cm.
Kremeni struga pravilnim okresivanjem je zaotren po uzdunim obodni
cama. Te otre strane su upotrebom otuene. Duina mu iznosi 4 cm, irina
3,8 cm, a debljina 1,1 cm (Tab. XVII, 258).
Grob br. 259. - Srebrena naunica s tri jagode, naena po sredini groba
dobro sauvanog enskog kostura. Kariica je deformirana, a obje krajnje ja
gode su otpale, od ega je od svake preostao manji fragment. Jagode su kolu
tastog oblika, a nainjene su od dvije plitke spojene polutke u obliku osmero
latinog cvijeta. Na vrhu svake latice zalemljeno je po jedno zrnce. Dijelovi
kariica meu jagodama ispunjeni su mreastom filigranskom icom. Promjer
joj iznosi 2 cm (Tab. XVII, 259).
Grob br. 260. - Ulomci dviju bakrenih obinih kariica, naeni sa strane
glave dobro sauvanog enskog kostura. Zelenkaste su patine, oksidacijom do
sta nagriene (Tab. XVII, 260).
Grob br. 261. - Srebreni mletaki novi, kovan za Dalmaciju (1565. g.).
84
Av: SANCTVS MARCVS VENETVS - krilati lav s nimbusom okrenut
je nalijevo i s desnom apom dri otvorenu knjigu.
Rv: IVSTITIAM DILIGITE boica Pravde sjedi na dva lava, s maem
i vagom 10 (Tab. XVII, 261).
Grob br. 263. - Zemljana posuda, naena u uglu groba s desne strane glave
dobro sauvanog mukog kostura. Nainjena je od dobro proiene gline,
pomijeane s pijeskom i sitnim zrncima kvarcita. Tamnosive je boje. Raena je
na lonarskom kolu i dobro je peena. Jajolikog je oblika s dosta kratkim vra
tom koji se povija prema vani i prelazi u okruglo modeliranu usnu. Dno je
ravno odrezano. Nedostaje joj dio gornjeg dijela usne, a na nekoliko mjesta
po vratu je raspucana. Visina joj iznosi 11 cm, promjer vrata 10 cm, dna 6,3
cm, a trbuha 10,8 cm (Tab. XVIII, 263).
Grob br. 265. - Par bakrenih naunica s jednom jagodom tamnozelene pa
tine, naen sa strane glave i bronani prsten, naen na desnoj ruci dobro sa
uvanog enskog kostura.
Naunice su dosta oteene i oksidacijom nagriene. Jednoj je karika pot
puno izlomljena, a jagoda na dva mjesta proupljena, dok je drugoj polovina
karike otpala. Jagode su jajolikog oblika, a nainjene su od dvije spojene glat
ke polutke. Krajevi jagoda, kroz koje prolazi karika, optoeni su tankom i
com. Promjer karika iznosi oko 3,5 cm.
Prsten je tamnozelenkaste patine trokutasta presjeka s krajevima koji su
spojeni malom zakovicom. Promjer mu iznosi 2 cm (Tab. XVIII, 265).
Grob br. 269. - Par obinih bakrenih karika tamnozelene patine, naen sa
strane glave i bronani prsten naen na desnoj ruci dobro sauvanog enskog
kostura.
Krajevi karika dosta su rastvoreni. Promjer im iznosi 3,5 cm.
Prsten je iznutra ravan, a izvana zaobljen. Krajevi su mu bili spojeni malom
zakovicom. Deformiran je, pa mu promjer due osi iznosi 2 cm a krae 1,7 cm
(Tab. XVIII, 269).
Grob br. 271. - Dvije bakrene kari ice sa S nastavkom, naene pri dnu
groba meu nabacanim kostima prije ukopanog mrtvaca. Jedna je neto vea,
a zavrnuti S nastavak joj je otpao. Druga je ovalnog oblika i dobro je sau
vana. Promjer vee iznosi 2,5 cm, a manje oko 2,1 cm (Tab. XIX, 271).
Gl'Ob br. 276. - Bronana strelica tamnozelenkaste patine, naena uz lijevu
ruku dobro sauvanog mukog kostura. Srcolikog je oblika s neto izduenim
vrkom. Trn je oksidacijom nagrien i potpuno je zavraen prema vrhu stre
lice. Duina joj iznosi 5 cm, irina 2,3 cm (Tab. XIX, 276).
Grob br. 283. - Srebrena obina kariica tamnosive patine, naena s lijeve
strane glave dobro sauvanog djejeg kostura. Kariica je deformirana, a pri
jednom kraju je pukla. Promjer joj iznosi 2 cm (Tab. XIX, 283).
Grob br. 284. - Par bakrenih kariica s tri koljenca, naen sa strane glave
dobro sauvanog enskog kostura i 147 zrnja od erdana ispod vrata.
Na kariicama su kolj enca nainjena od dvostruko spletene tanke srebrene
ice, etiri do pet puta ovijene oko karike. Kod jedne je srednje koljence malo
oteeno, a kod druge je otpuzalo prema bonom koljeneu. Promjer kariica
iznosi 1,9 cm.
Zrnca od erdana su razliite veliine, oblika i boje. Uglavnom prevladava
zelena, plava i bijela boja, a ima nekoliko zrnaca i s vie boja. Zrnca su na
10 Papadopoli, Le monete di Venezia, tom II, str. 526, br. 155/156, tab. XLVIII/1-2.
85
injena od staklene paste. Idejna rekonstrukcija izvrena je nizanjem zrnja na
niti, kako bi se dobila njena stvarna veliina (Tab. XIX, 284).
Grob br. 289. - Dvije naunice s jednom jagodom i dvije obine kariice,
naene sa svake strane glave dobro sauvanog enskog kostura.
Jedna naunica i kariica su od srebra, a druge dvije od bakra. Bakrena
naunica je oksidacijom jako nagriena, uslijed ega joj je karika polomljena,
a jagoda na oba kraja dosta oteena. Od bakrene kariice nedostaje polovina.
Srebrena naunica je dobro sauvana. Jagoda joj je jajolikog oblika, a ine je
dvije glatke spojene polutke. Na spojevima polutki optoen a je tordiranom
filigranskom icom, a isto tako i na krajevima gdje se spajala s karikom. Obi
na srebrena kariica takoer je dobro sauvana. Izvorno je deformirana. Pro
mjer naunica s jednom jagodom iznosi 3,3 cm, promjer srebrene kariice 1,7
cm, rastvor izmeu krajeva preostalog dijela bakrene kariice iznosi 1,8 cm
(Tab. XX, 289).
Grob br. 291. - Mletaki srebreni novi, kovan za Dalmaciju 1565. godine,
naen na grudnom kou dobro sauvanog mukog kostura.
Av: SANCTVS MARCVS VENETVS - krilati lav s nimbusom okrenut

je nalijevo i desnom apom dri otvorenu knjigu.
Rv: IVSTITIAM DILIGITE - boica Pravde sjedi na dva lava, s ma
em i vagom II (Tab. XX, 291).
Grob br. 302. - Dvije bakrene obine kariice tamnozeine patine, naene sa
strane glave i bakreni prsten, naen na lijevoj ruci dobro ouvanog enskog
kostura.
Kariice su defonnirane i oteene. Jednoj je napukao jedan dio izavraen
je unazad, druga je po sredini prelomljena. Prvoj su krajevi zavravali ukom
odnosno s petljicom, a njen promjer iznosi 2,5 cm, dok je drugoj promjer
2,6 cm.
Prsten je tamnozelene patine i trokutasta presjeka. Krajevi su mu bili spo
jeni s malom zakovicom koja je otpala, pa sada uslijed deformiranosti krajevi
prelaze jedan preko drugoga. Promjer mu iznosi oko 2,1 cm (Tab. XX, 302).
sauvanog mukog kostura. Trokutasta je presjeka. Krajevi su mu bili spo
jeni s malom zakovicom i na tom mjestu je upravo pukao, pa su mu sada
krajevi malko rastvoreni. Neznatno je deformirano Promjer mu iznosi oko
2,1 cm (Tab. XX, 310).
glave; tri obine bakrene kariice, naene s desne strane glave; tri bakrena
prstena, od kojih jedan na desnoj ruci, drugi kod glave a trei do nogu, te
fragmenti eljezna noa uz lijevi bok dobro ouvanog enskog kostura, kojemu
su ruke bile pruene niz tijelo.
Jedna naunica je jako oteena, tako da je sauvana samo u fragmentima.
Jagode su bikoninog oblika, a nainjene su od dvije spojene glatke polutke.
Po sredini gdje se polutke spajaju i na krajevima optoene su filigranskom
icom. Promjer im iznosi 2,5 cm (Tab. XXI, 314).
Od tri bakrene kariice dvije su deformirane. Krajevi dviju deformiranih
kariica su na jednom kraju zavravale ukom, a na drugom s malom petljom.
Promjer due osi iznosi im 2,2 cm, a krae 1,7 cm. Trea kariica je od obine
savijene ice. Promjer joj iznosi 2,4 cm (Tab. XXI, 314).
11 Ibid.
86
Prsten naen na desnoj ruci je trokutasta presjeka. Citava vanjska povrina
mu je ukraena malim rupicama, a krajevi su mu bili spojeni malom zako
vicom koja je otpala. Promjer mu iznosi 1,9 cm.
. Prsten naen kod glave takoer je trokutasta presjeka, s krajevima spoje
nim malom zakovicom. Promjer mu iznosi 1,7 cm.
Prsten naen kod nogu potpuno je jednak prethodnim. Promjer mu iznosi
1,9 cm (Tab. XXI, 314).
Zeljezni no je sauvan u etiri fragmenta, koji su od re jako nagrizeni.
Ukupna duina fragmenata iznosi 8 cm, debljina otrice 1,1 cm (Tab. XXI, 314).
Grob br. 318. - Ispod vrata dobro sauvanog djejeg kostura naeno je 25
zrnaca od erdana. Zrnca su dugoljastog i okruglog oblika, a nainjena su od
staklene paste plave boje (Tab. XXI, 318).
glave i srebreni prsten na desnoj ruci dobro sauvanog enskog kostura.
Srebrene naunice su veoma loe sauvane, tako da je jedna potpuno zdrob
ljena, a drugoj je jagoda na dva mjesta nagrizena i oteena. Jagode su jajo
likog oblika, ine ih dvije glatke spojene polutke. Po sredini i na krajevima
optoene su filigranskom icom. Promjer karike iznosi 3,7 cm (Tab. XXI, 319).
Prsten je tamnosive patine i trokutasta presjeka s krajevima koji su mu
zalemljeni. Promjer mu iznosi 2,1 cm (Tab. XXI, 319).
Grob br. 323. - Srebrena obina kariica; naena s desne strane glave do
bro sauvanog djejeg kostura. Krajevi kariice zavravaju s malom petljicom
za zakopavanje. Promjer joj iznosi 1,9 cm (Tab. XXII, 323).
Grob br. 324. - Par obinih bakrenih kariica, naen sa strane glave dobro
sauvanog enskog kostura. Kariice su elipsastog oblika itamnozelenkaste
patine. Jedna je neto manja i krajevi joj se dodiruju. Promjer due osi joj
iznosi 2,9 cm, a krae 2,5 cm. Kod druge krajevi neznatno prelaze jedan preko
drugoga. Promjer due osi iznosi 3,2 cm a krae 2,6 cm (Tab. XXII, 324).
Grob br. 325. - Obina bakrena kariica tamnozelenkaste patine, naena s
desne strane glave i masivni prsten na desnoj ruci dobro sauvanog enskog
kostura.
Kariica je dijelom manjkava, a preostali dio je elipsastog oblika. Promjer
due osi joj iznosi 2 cm a krae 0,6 cm.
Prsten je nainjen od slabe legure srebra tehnikom lijevanja. Trokutastog
je presjeka. Promjer mu iznosi 1,9 cm, a irina obrua 0,5 cm (Tab. XXII, 325).
glave i bakreni prsten na desnoj ruci dobro sauvanog enskog kostura.
Naunice su sauvane samo u fragmentima. Bikonine jagode su inile dvije
glatke spojene polutke koje su po sredini i na krajevima kroz koje se uvlaila
karika bile optoene filigranskom icom.
Prsten je oteen i deformiran, tako da je na dva mjesta napukao. Iznutra
je ravan, a izvana blago konveksan. Krajevi su mu zalemljeni. Promjer mu iz
nosi oko 2 cm (Tab. XXII, 326).
glave osrednje sauvanog djejeg kostura. Naunice su loe sauvane. Jednoj
je karika manjkava i napukla, dok su obje jagode nagrizene i oteene. Biko
nine jagode ine dvije glatke spojene polutke koje su po sredini i na kraje
vima ukraene apliciranom filigranskom icom. Promjer im iznosi 2,5 cm (Tab.
XXIII, 328).
87
Grob br. 330. - Par bakrenih kariica s tri koljenca, naen meu ispremije
anim kostima unitenog enskog kostura koji je leao u obinoj zemlji. Od
jedne je sauvan fragment donjeg dijela. Koljenca su nainjena od tanke ice
koja je tri do etiri puta ovijena oko karike. Promjer im iznosi 3,5 cm (Tab.
XXIII, 330).
Grob br. 333. - Bakreni prsten tamnozelenkaste patine, naen na lijevoj
ruci dobro ouvanog enskog kostura. Slabo je sauvan, oksidacijom je nagri
zen i dijelom manjkavo Iznutra i izvana je blago konveksan. Uslijed deformira
nosti promjer due osi mu iznosi 1,9 cm, krae 1,5 cm (Tab. XXIII, 333)..
Gtab br. 334. - Obina bakrena kariica tamnozelenkaste patine, naena s
lijeve strane glave i bakreni prsten na lijevoj ruci dobro ouvanog enskog
kostura.
Kariica je na jednom mjestu prelomljena, oksidacijom dosta nagrizena i
deformirana. Krajevi joj zavravaju malim petljicama za zakopavanje. Pro
mjer due osi joj iznosi 2,7 cm a krae 2,2 cm.
Prsten je takoer tamnozelenkaste patine, iznutra je ravan a s vanjske strane
blago zaobljen. Dosta je tanak. Krajevi su mu zalemljeni. Promjer mu iznosi
oko 2 cm (Tab. XXIII, 334).
Grob br. 335. - Obina srebrena kariica, naena s lijeve strane glave dobro
sauvanog djejeg kostura. Krajevi se kariice, od kojih je jedan zailjen, do
diruju. Promjer joj iznosi 1,6 cm (Tab. XXIV, 335).
Grob br. 340. - Par bakrenih naunica s jednom jagodom, naen sa strane
glave i srebreni prsten na lijevoj ruci dobro sauvanog enskog kostura.
Naunice su slabo sauvane .. Na jednoj je karika prelomljena ideformirana,
a nedostaje joj i itava jagoda, dok je kod druge jagoda samo fragmentarno
sauvana. Jagode su inile dvije spojene polutke koje su bile ukraene aplici
ranom dvostruko spletenom filigranskom icom u obliku malih arkada. Pro
mjer im se kretao oko 3 cm.
Prsten je iznutra ravan, a izvana blago zaobljen. Krajevi su mu zalemljeni.
Promjer mu iznosi 2 cm (Tab. XXIV, 340).
sauvanog djejeg kostura. Kariica je malko deformirana, tako da ima jajolik
oblik. Krajevi joj zavravaju s malim petljicama za zakopavanje. Promjer du
e osi joj iznosi 2,2 cm a krae 1,7 cm (Tab. XXIV, 344).
Grob br. 352. - eljezna preica djelomino sauvana u fragmentima, na
ena uz desni bok dobro ouvanog mukog kostura. Preostatak preice ini
sedam fragmenata, koji su oksidacijom jako nagrieni. Prednja strana joj je
bila zaobljena, dok je stranja, za koju se privrivao remen i koja je sluila
za osovinu oko koje se okretala igla, bila ravna. Duina najveeg ulomka iz
nosi 4,5 cm (Tab. XXIV, 352).
Grob br. 356. - Par obinih bakrenih kariica i naunica s privjescima od
tordirane ice, naene su sa strane glave dobro ouvanog djejeg kostura.
Kariice su od tanke ice koje na jednom kraju zavravaju ukom, a na
drugom malom petljom. Promjer im iznosi 2,1 cm.
Naunica s privjescima od tordirane ice pripada ketlakoj kulturnoj sku
pini. Na donjem dijelu kariica se etiri puta savila u obliku uke iz kojih vise
rese, nainjene od dvostruko pletene (uvijene) ice u obliku ueta, koje zavr
avaju malom okruglom ukom. Krajevi kariice zavravaju malim petljama.
Duina karike s resama iznosi 6 cm, od toga na kariku jajolikog oblika otpada
2,5 cm (Tab. XXIV, 356).
88
Grob br. 360. - Par bakrenih obinih kariica, sauvani u fragmentima, na
eni sa strane glave osrednje ouvanog djejeg kostura. Krajevi kariica su
zavravale s malom petljom, a nainjene su od dosta tanke ice (Tab. XXV,
360).
Grob br. 365. - Dvije obine srebrene kariice naene kod glave potpuno
istrunulog djejeg kostura. Jedna je od tanje ice i slomljena u tri fragmenta,
dok je druga iskucavanjem poligonaino zakrivljena, a krajevi joj se dotiu.
Promjer joj iznosi 1,7 cm (Tab. XXV, 365).
Grob br. 372. - Par srebrenih naunica naen sa strane glave i bakreni
prsten na desnoj ruci dobro sauvanog enskog kostura.
Na tankoj kariici objeena je izduena jagoda-privjesak koji podsjea na
penino zrno. Pri gornjem kraju jagoda se neto suava, a itava joj je povr
ina ukraena s etiri uzduna polja razdijeljena s dva reda aplicirane pletene
filigranske ice u obliku ueta. Na jednom i drugom kraju zalemljena je mala
bradavica. Sa strane jagode na kariici se nalaze dva koljenca, koja su nai
njena od dvostruko uvijene filigranske ice. Kod jedne je naunice kariica jako
oteena, a kod druge je otpala petlja za zakopavanje. Ovalnog su oblika, pa
im promjer due osi iznosi 2,8 cm, a krae 2 cm. Duljina jagoda iznosi 2,5 cm.
Masivni bakreni prsten tamnozelenkaste patine iznutra je ravan, a s vanjske
strane blago zaobljen. Promjer mu iznosi 1,9 cm, a irina 0,5 cm (Tab. XXV,
372).
Grob br. 377. - Bakreni prsten tamnozelenkaste patine, naen na lijevoj
ruci dobro ouvanog mukog kostura. Prsten je trokutastog presjeka. Citava
vanjska povrina mu je ukraena sitnim tokicama nainjenih iskucavanjem,
a krajevi su mu spojeni malom zakovicom. Promjer mu iznosi 2,2 cm (Tab.
XXV, 377).
Grob br. 384. - Par srebrenih naunica-ukosnica s jednom pozlaenom jago
dom, naen sa strane glave i dva bakrena prstena na desnoj ruci dobro sau
vanog enskog kostura.
Na donjem dijelu karika privrene su jajolike jagode ukraene filigran
skom icom na nain da su uzduno podijeljene na etiri polja. Svako je polje
ispunjeno s malim rombima i trokutiima od granuliranih zrnaca. Rombine
povrine nalaze se slobodne u polju, a trokutaste se s jednom stranom dotiu
razdjelne filigranske ice. Rupice u koje ulaze krajevi karike su optoene fili
granskom icom. Promjer karika im iznosi 5,5 cm (Tab. XXVI, 384).
Prsteni su tamnozelene patine. Iznutra su ravni, a s vanjske strane blago
konveksni. Na prednjoj strani iskucavanjem su znatno proireni, a na tom
proirenju je vjerojatno bila zalemljena elija u kojoj se nalazilo stakleno
zrno. Takva jedna otpala elija u kojoj je bilo stakleno zrno plave boje na
eno je u fragmentima, dok je druga potpuno istrunula. Promjer veeg pr
stena iznosi 2 cm, manjeg 1,8 cm (Tab. XXVI, 384).
Grob br. 385. - Par obinih srebrenih kariica, naen sa strane glave i ma
sivni prsten na desnoj ruci dobro sauvanog enskog kostura.
Kariice su deformirane i oteene, tako da je jednoj manji dio otpao. Kra
jevi neto bolje sauvane kari ice prelaze jedan preko drugoga. Promjer im
iznosi oko 1,9 cm.
Prsten je nainjen od loe legure srebra i cinka, svjetlosive je patine. Iznutra
je ravan, a s vanjske strane blago konveksan. Izraen je tehnikom lijevanja.
Promjer mu iznosi 1,9 cm, irina 0,4 cm (Tab. XXVII, 385).
Grob br. 387. - Par bakrenih naunica s jednom jagodom, naen sa strane
glave dobro ouvanog enskog skeleta. Jagode su kuglasta oblika, a inile su
89
ih dvije glatke kalote. Kod obiju naunica kalote su razdvojene, pa su pomine.
Karike su im neznatno deformirane. Promjer im iznosi oko 3,5 cm (Tab.
XXVII, 387).
glave dobro sauvanog enskog kostura. Jednoj je jagoda potpuno smrvljena, a
kod druge na dva mjesta nagriena i oteena. Nainjene su od dvije spojene
polutke, a na njihovu sastajalitu optoena je filigranska ica. Krajevi jagode
takoer su optoeni filigranskom niti. Promjer im iznosi 2,6 cm (Tab. XXVII,
399).
Grob br. 400. - Par srebrenih naunica s jednom jagodom, naen ispod gla
ve, a bakreni prsten na desnoj ruci, dobro ouvanog enskog kostura kojemu
su ruke bile ispruene niz tijelo.
Naunice su fragmentarno sauvane. Od jedne je preostala samo karika s
fragmentom jagode, kod druge je karika polomljena a jagoda samo polovino
sauvana. Promjer sauvane karike iznosi 2,5 cm.
Prsten je iznutra i izvana ravan, a krajevi su mu spojeni malom zakovicom
izalemljeni. Citava vanjska povrina ukraena je urezanim stiliziranim bilj
nim motivom. Promjer mu iznosi 1,7 cm (Tab. XXVIII, 400).
Grob br. 402. - Par obinih bakrenih kari ica tamnozelene patine, naen
ispod glave potpuno istrunulog djejeg kostura. Jedna je itava, a druga pre
lomljena. Ovalnog su oblika. Promjer due osi im iznosi 2,7 cm, krae 2,1 cm
(Tab. XXVIII, 402).
Grob br. 403. - Dvije bakrene naunice s jednom jagodom, naene sa stra
ne glave dobro ouvanog enskog kostura. Nejednake su veliine. Veoj nau
nici karika je pukla na vie mjesta. Jagoda je jajolikog oblika nainjena od
dvije spojene polutke. Po sredini, gdje se polutke spajaju, optoena je filigran
skom niti, dok su povrine polutki ukraene s po dvije krunice, postavljene
simetrino jedna nasuprot druge, izvedene takoer filigranskom icom. Pro
mjer karike se kree oko 2,9 cm. Manja naunica dobro je sauvana. Jagoda joj
je ukraena s tri aplicirane krunice od etiri reda spiralno zavijene fiIigran
ske niti. Promjer joj iznosi 2,8 cm (Tab. XXVIII, 403).
glave dobro ouvanog enskog kostura. Dosta su loe sauvane. Kariice su im
polomljene i manjkave, jagode nagriene i oteene. Jajolike jagode su nai
njene od dvije glatke spojene polutke. Na mjestu spajanja polutki optoena je
filigranska nit, a isto su tako ukraeni i krajevi uz kariku. Promjer im iznosi
oko 2,5 cm (Tab. XXIX, 406).
ouvanog djejeg kostura. Krajevi joj zavravaju s malom petljom za zakop
avanje. Deformirana je pa joj promjer due osi iznosi 1,9 cm, a krae 1,1 cm
(Tab. XXIX, 407).
Grob br. 408. - Par srebrenih naunica s tri jagode, naen sa strane glave,
a prsten na lijevoj ruci, osrednje ouvanog enskog kostura.
Od jedne naunice preostali su samo fragmenti kariice i nekoliko sitnih
ulomaka jagoda. Od druge je sauvano samo nekoliko ulomaka gornjeg dijela
kariice.
Prsten je nainjen lijevanjem od loe legure srebra i cinka, tamnosive je
patine. Iznutra i izvana je blago zaobljen, dosta je masivan. Promjer mu iznosi
2 cm, irina 0,6 cm (Tab. XXIX, 408).
Grob br. 409. - Par srebrenih naunica-ukosnica s jednom jagodom, naen
ispod glave, a prsten na desnoj ruci, dobro ouvanog enskog kostura.
90
Od jedne je naunice preostalo nekoliko ulomaka karike, dok je kod druge
samo jagoda oksidacijom nagriena i oteena. Bikonina jagoda je nainjena
od dvije glatke spojene polutke. Na mjestu spajanja polutki optoena je fili
granska, nit, a tako isto i na krajevima uz kariku. Promjer joj iznosi .oko
4,5 cm.
Prsten je nainjen tehnikom lijevanja od loe legure srebra i cinka. Iznutra
je ravan, a s vanjske strane blago zaobljen, dosta je masivan. Promjer mu
iznosi 2 cm, irina 0,4 cm (Tab. XXIX, 409).
Grob br. 411. - Pet komada bakrenih ukrasnih aplika, naeno je na grud
nom kou veim dijelom istrunulog djejeg kostura. Aplike su okruglog obli
ka, povrina im je ukraena sa sedam ispupenih bradavica izvedenih tehnikom
iskucavanja. Svaka je aplika na obodu u jednakoj razdaljini imala tri male
rupice pomou kojih se priivala za odjeu. Promjer im iznosi 2 cm (Tab.
XXX, 411).
ouvanog djejeg kostura. Na jednom kraju je manjkava, dok joj drugi kraj
zavrava s malom petljom za zakopavanje. Jajolikog je oblika, pa joj pro
mjer due osi iznosi 1,6 cm, a krae 1,1 cm (Tab. XXX, 413).
Grob br. 422. - Pet komada srebrenih kariica sa S nastavkom, naene s
lijeve strane glave, dva bronana prstena na lijevoj i desnoj ruci i srebreni
novi uz desni bok, dobro ouvanog enskog kostura.
Kariice su dobro sauvane, osim to je kod dviju otpao dio S nastavka.
Promjer im iznosi oko 1,1 cm.
Prsteni su deltoidnog presjeka sa zailjenim krajevima koji se ne spajaju,
pa su mogli posluiti i kao naunice. Promjer im iznosi 1,8 cm.
Srebreni novi ugarskog kraljevstva kovan je za vrijeme Kolomana (1095
1114. g.).
Av: COLVMANVS RE - kri u krugu,
Rv: LADISLAVS REX - kri u okrugu12 (Tab. XXX, 422).
glave, srebreni prsten kod nogu, dobro ouvanog enskog kostura.
Kariice naunica su slomljene i dijelom nedostatne, a jagode potpuno
smIvljene i veim dijelom manjkave. Promjer im se kretao oko 2,2 cm.
Prsten je iznutra ravan, a izvana blago konveksan. Malko je deformiran, pa
mu krajevi nisu spojeni, ve prelaze jedan preko drugoga. Promjer mu se kree
oko 1,9 cm (Tab. XXX, 433).
Grob br. 437. - Zrnca od ogrlice ispod vrata i na prsima, etiri bronana
dugmeta na prsima, dva prstena na lijevoj, a jedan na desnoj ruci, naeno je
na dobro ouvanom enskom kosturu.
Zrnca su pripadala erdanu (ogrlici) koji se sastojao od 122 zrna razliite
veliine i oblika, te plave, bijele, zelene i tamnocrvene boje, a nainjena su od
staklene paste. Tri bijela zrnca ukraena su malim krunim umecima od plave
staklene paste. Zrnca su proupljena, pa je izvrena idejna rekonstrukcija
(Tab. XXXI, 437).
Dugmeta su kuglasta oblika, nainjena od dvije spojene kalo te glatke povr
ine. Na gornjoj kaloti prilemljena je uka izduena oblika. Dugmeta su po
neto oteena, nekima su kalote prignjeene, a jednom nagriena i dijelom
manjkava. Promjer im iznosi 1,3 cm, visina 1,9 cm (Tab. XXXI, 437).
12 Rethy, Corpus nummorum Hungariae, str. 14, br. 40, tab. 4/40.
91
Jedan prsten (s lijeve ruke) tamnozelene je patine i dobro sauvan. Iznutra
je ravan, a du vanjske povrine urezana su mu dva paralelna ljebia. Promjer
mu iznosi 1,9 cm. Drugi prsten (s lijeve ruke) takoer je tamnozelene patine,
ali je oksidacijom nagrien, deformiran i dijelom manjkavo S unutarnje strane
je ravan, a s vanjske blago zaobljen. Na prednjoj strani je iri i na tom proi
renju je aplicirana kvadratina elija u kojoj se nalazilo stakleno zrno. S jedne
i druge strane elije ukraen je s tri reda koso urezanih crtica. Promjer mu
iznosi oko 2 cm, proirenje na prednjoj strani 0,7 cm.
Prsten (s desne ruke) tamnozelene patine, slabo sauvan. Oksidacijom na
grien, polomljen i dijelom manjkavo S unutarnje i s vanjske strane blago je
zaobljen. Promjer mu iznosi 2,1 cm (Tab. XXXI, 437).
Grob br. 444. - Dva bakrena prstena. Jedan je naen na lijevoj ruci dobro
sauvanog enskog kostura, a drugi kod nogu meu ispremijeanim kostima
nekadanjeg ukopa.
Prsten naen na ruci je loe sauvan, tako da je izlomljen na vie komada.
Iznutra je bio ravan, a du vanjske povrine ukraen s dva reda paralelnih
ljebia. Prsten naen kod nogu je dobro sauvan, a ukraen je kao i pret
hodni. Neto je vei, pa mu promjer iznosi 2,1 cm (Tab. XXXI, 444).
Grob br. 445. - Srebrena naroskana kariica s tri koljenca, naena s lijeve
strane glave dobro ouvanog enskog kostura. Koljenca su nainjena od niza
granuliranih zrnaca u obliku koluta, a dijelovi kariica izmeu koljenaca ispu
njeni su s etiri niza granuliranih zrnaca. Promjer joj iznosi 1,5 cm (Tab.
XXXI, 445).
Grob br. 449. - Srebrena naunica s tri jagode (fragment) i dva zrnca od
ogrlice, naeni meu sedam ispremijeanih kostura.
Fragment naunice predstavlja donji dio naunice tipa s tri jagode, na kojoj
su sauvane dvije i djeli tree okrugle jagode, izraene tehnikom filigrana,
a itava im je povrina perforirana s malim rupicama. Dijelovi kariica izmeu
jagoda ukraeni su s etiri niza granu1iranih zrnaca. Promjer rastvora pre
ostalog dijela naunice iznosi 1,8 cm.
Zrnca od ogrlice (erdana) su nainjena od bijele staklene paste (Tab.
XXXI, 449).
Grob br. 463. - Obina srebrena kariica, naena s desne strane glave i
srebreni prsten na lijevoj ruci dobro ouvanog enskog kostura.
Kariica je svjetlosive patine. Krajevi joj prelaze jedan preko drugoga. Pro
mjer joj iznosi 1,6 cm.
Prsten je iznutra ravan, a izvana blago zaobljen. Dosta je oteen, deformi
ran i nagrieno Krajevi su mu bili zalemljeni. Promjer mu iznosi oko 2 cm
(Tab. XXXI, 463).
Grob br. 470. - Dvije obine kariice, jedna od srebra a druga od bakra,
naene sa strane glave, dva prstena, jedan od bakra a drugi od bronce, naena
na srednjem prstu desne ruke, eljezni no, naen uz lijevi bok, dva zrnca
ogrlice ispod vrata, dobro ouvanog enskog kostura.
Srebrena kariica je malo deformirana, a krajevi su joj spojeni. Promjer
joj iznosi 1,9 cm. Bakrena kari ica je jajolikog oblika, a krajevi joj prelaze
jedan preko drugoga. Promjer due osi iznosi joj 2,6 cm, a krae 2,2 cm (Tab.
XXXII, 470).
Bakreni prsten je dosta tanak, pukao je i jedan mu komadi nedostaje. Tro
kutastog je presjeka. Promjer mu iznosi 1,7 cm. Bronani prsten nainjen je
92
tehnikom lijevanja, etverokutna je presjeka, a na vanjskoj strani je poligo
nalan, pa mu se stranice lome pod kutem od 130. Promjer mu iznosi 1,7 cm
(Tab. XXXII, 470).
No je oksidacijom jako nagrien i oteen, nedostaje mu dio otrice. Hrbat
mu je ravan, a otrica se prema vrhu blago povija. Preostala duina mu iznosi
10,5 cm, od toga duina drka 3,5 cm, irina otrice mu iznosi 1,2 cm (Tab.
XXXII, 470).
Zrnca od ogrlice (erdana) su nainj ena od staklene paste. Jedno je jajolikog
oblika tamnoukaste boje, duine 0,7 cm, drugo je sekstagonalnog oblika
svjetloukaste boje, duine 0,9 cm (Tab. XXXII, 470).
Grob br. 471. - Bakrena naunica s jednom jagodom, naena na desnoj
strani glave dobro ouvanog enskog kostura. Karika joj je deformirana i mje
stimino nagriena. Jajoliku jagodu ine dvije spojene polutke. Na spojnici tih
polutki aplicirana su dva niza granuliranih zrnaca. Polutke su ukraene naiz
mjenino postavljenim trokutiima od granuliranih zrnaca. Promjer joj iznosi
oko 3 cm (Tab. XXXII, 471).
Grob br. 472. - Par bakrenih obinih kariica, naen sa strane glave osred
nje ouvanog enskog kostura. Kariice su tamno~elenkaste patine. Jedna je
deformirana, a druga polomljena i nije potpuna. Obje su na jednom kraju
imale petljicu za zakopavanje. Promjer bolje sauvane iznosi 2,3 cm (Tab.
XXXII, 472).
Glob br. 476. - Par srebrenih naunica s jednom jagodom, naen sa strane
glave dobro ouvanog enskog kostura. Obje su loe sauvane. Jednoj je jago
da potpuno polomljena, a karika nagriena i na par mjesta napukla, a drugoj
je jagoda na vie mjesta oksidacijom nagriena i oteena. Jajolike jagode su
na injene od dvije spojene polutke. Na njihovoj spoj nici aplicirana je filigran
ska nit, kao i na krajevima gdje su privrene za kariku. Promjer im se kretao
oko 3 cm (Tab. XXXII, 476) .
Grob br. 478. - Dvije srebrene obine kariice, naene ispod glave, a bron
ani prsten na desnoj ruci dobro ouvanog enskog kostura.
Jedna je kariica vea i promjer due osi joj iznosi 3 cm, a krae 2,5 cm,
druga je neto manja, pa joj promjer due osi iznosi 2,5 cm, a krae 2 cm.
Krajevi obiju kariica prelaze jedan preko drugoga (Tab. XXXIII, 478).
Prsten je elipsastog presjeka, dosta je masivan, ali vrlo loe sauvan. Na ne
koliko je mjesta napukao, a jedan djeli mu i nedostaje. Nainjen je od slabe
legure srebra i cinka. S prednje strane neto je iri. Promjer mu iznosi oko
2 cm (Tab. XXXIII, 478).
Grob br. 480. - Srebrena obina kariica, naena kod glave istrunulog dje
jeg kostura. Krajevi joj zavravaju petljicama za zakopavanje. Malko je de
formirana. Promjer joj iznosi 1,5 cm (Tab. XXXIII, 480).
Grob br. 482. - Bronana obina kariica, naena s desne strane glave do
bro ouvanog enskog kostura. Zelenkaste je patine, a nainjena od neto
deblje ice. Krajevi su joj rastavljeni. Promjer joj iznosi 1,2 cm (Tab. XXXIII,
482).
Grob br. 484. - Par srebrenih naunica s etiri jagode, naen sa strane
glave, srebreni prsten na desnoj ruci, slabo ouvanog i veim dijelom istrunu
log enskog kostura.
Naunice su dosta loe sauvane. Obje su karike polomljene u vie fragme
nata, a nedostaje im i po jedna jagoda koje su visjele na donjem dijelu karike.
Preostale tri jagode (na jednoj dvije, a na drugoj jedna) otpale su sa svoga
leita. Jajolike jagode su nainjene od dvije glatke spojene polutke. Uzdu ja
93
goda aplicirana su granulirana zrnca u obliku dosta izduene valovnice, a na
spojnicama polutki optoene su jednim nizom granuliranih zrnaca. Ovaj niz
presjeca valovnicu i tako ini da svaka polutka ima po tri arkade. Krajevi ja
goda na gornjoj i donjoj strani karike zavravaju s malim bradavicama. Dije
lovi karike izmeu jagoda ukraeni su s etiri niza granuliranih zrnaca. Visina
sauvanog dijela naunica iznosi 3,2 cm.
Prsten je etverokutnog presjeka, malko deformiran, a nainjen je tehnikom
lijevanja. Promjer mu iznosi 2 cm (Tab. XXXIII, 484).
Grob br. 487. - Par bakrenih obinih kari ica, naen sa strane glave, ba
kreni prsten na desnoj ruci, osrednje sauvanog enskog kostura kojemu su
ruke bile ispruene niz tijelo.
Kariice su loe sauvane, polomljene su i nisu itave. Promjer im je iznosio
oko 2 cm.
Prsten je dobro sauvan. Iznutra je ravan, a s vanjske strane blago kon
veksan. Zailjeni krajevi su mu zalemljeni. Promjer mu iznosi 2 cm (Tab.
XXXIII, 487).
Grob br. 490. - Jednostavne bronane kariice, naene sa strane glave osred
nje ouvanog djejeg kostura. Na jednom kraju zavravaju s malom kuglicom.
Izvorno su deformirane. Promjer due osi im iznosi 2,1 cm, a krae 1,8 cm
(Tab. XXXIV, 490).
Grob br. 494. - Dvije jednostavne bakrene kariice, naene sa strane glave
dobro ouvanog enskog kostura. Jedna je deblja i kvadratina presjeka, druga
tanja i ovalna. Promjer deblje kariice iznosi 2,1 cm, tanje 2,2 cm (Tab. XXXIV,
494).
Gmb br. 497. - Srebrena naunica s jednom jagodom, naena s desne strane
glave potpuno istrunulog djejeg kostura. Naunica je jako oteena. Preostali
su sitni komadii po kojima se dade zakljuiti da je jagoda imala jajolik oblik
i bila ukraena filigranskom niti (Tab. XXXIV, 497).
Grob br. 505. - Srebreni prsten, naen kod stopala mukog kostura, meu
nabacanim ispremijeanim kostima nekadanjeg ukopa. Iznutra i izvana je
ravan, a na prednjoj strani je iri i deblji. Na najirem dijelu ima ravnu plohu
kruna oblika, a sa strane plohe ukraen je plitkim urezima kosih crtica. Pro
mjer mu iznosi 2 cm, irina krune plohe 1,1 cm (Tab. XXXIV, SOS}.
Grob br. 506. - Zeljezna preica, naena na poloaju trbuha, srebreni prsten
na desnoj ruci, dobro ouvanog enskog kostura, kojemu su ruke bile ispruene
niz tijelo.
Preica je okrugla oblika ikruna presjeka. Oksidacijom je dosta nagrizena,
zbog ega joj je i igla nepokretna. Promjer s unutarnje strane iznosi 4,2 cm,
a s vanjske 5,3 cm (Tab. XXXV, 506).
Prsten je iznutra ravan, a izvana blago zaobljen. Izraen je tehnikom lije
vanja. Na prednjoj strani je ojaan i na tom proirenju izveden je ornament
od koso urezanih linija. Promjer mu iznosi 2 cm, irina prednje strane 0,7 cm
(Tab. XXXV, 506).
Grob br. 507. - Par bakrenih kopica recentne provenijencije, naene kod
bedrene kosti dobro ouvanog enskog kostura (Tab. XXXV, 507).
Grob br. 514. - Zeljezna preica, naena na poloaju trbuha mukog kostu
ra. Cetverokutnog je presjeka. Prednja zaobljena strana je neto deblja, dok
je stranja ravna i tanja. Na tom dijelu su i dvije igle, od kojih je jednoj otpao
vrh, a drugoj je istrunula alkiea. Preica je oksidacijom nagrizena, deformi
rana je i oteena. Duina joj iznosi 7,6 cm, irina 4 cm (Tab. XXXV, 514).
94
Grob br. 517. - Bakreni prsten naen na desnoj ruci dobro ouvanog mu
kog kostura, kojemu su ruke bile ispruene niz tijelo. Iznutra je ravan, a du
vanjske strane urezana su dva paralelna ljebia. Promjer mu iznosi 2 cm
(Tab. XXXV, 517).
enskog kostura. Naunice su veoma loe sauvane. Na svakoj kariici pre
ostala je itava samo po jedna jagoda. Kod jedne je sauvan fragment druge
jagode, a kod druge je uz nedostatak dviju jagoda otpala i uka za zakopava
nje. Jagode su kuglastog oblika ija je povrina ukraena filigranskom niti u
obliku malih krunica. Po sredini svake krunice, kao i na slobodnim povri
nama, stri po jedna mala bradavica. Kariica izmeu jagoda je ukraena s
etiri niza granuliranih zrnaca. Promjer joj iznosi 1,8 cm (Tab. XXXV, 518).
Grob br. 523. - Dva prstena, jedan od srebra, a drugi od bakra, naena na
desnoj ruci enskog kostura. Prsten od srebra je s unutranje i s vanjske stra
ne ravan. Na prednjem dijelu je ojaani ukraen s koso urezanim crticama.
Promjer mu iznosi 2 cm. Prsten od bakra je iznutra ravan a s vanjske strane
je ukraen s dva paralelna ljebia. Dosta je oteen tako da je polomljen u
tri dijela. Promjer mu se kretao oko 2 cm (Tab. XXXVI, 523).
Grob br. 526. - Dvije bronane preice sa eljeznom iglom, naene uz desni
bok i kod stopala mukog kostura. Preice su okrugla oblika i kruna presjeka.
Igle su privrene svojom ukom za kariku i nisu pomine. Jedna je oksida
cijom jako nagrizena i dijelom manjkava. Na obim iglama dobro su sauvani
ostaci karbonizirane koe. Promjer im iznosi 3,5 cm.
Grob br. 530. - Jednostavna bakrena kariica, naena s lijeve strane glave
djejeg kostura. Kariica je nainjena od tanke ice. Krajevi su joj zavravali
s petljicama za zakopavanje. Oksidacijom je dosta nagriena i oteena. Pro
mjer joj iznosi 1,7 cm (Tab. XXXVI, 530).
Grob br. 541. - Jednostavna srebrena kariica, naena s lijeve strane glave
enskog kostura. Ovalnog je oblika s malo rastvorenim krajevima. Promjer
due osi joj iznosi 1,5 cm, krae 1,3 cm (Tab. XXXVI, 541).
Grob br. 548. - Par srebrenih jednostavnih kariica, naen sa strane glave
i srebreni prsten na desnoj ruci enskog kostura kojemu su ruke bile ispru
ene niz tijelo.
Kariice su ovalnog oblika s krajevima koji prelaze jedan preko drugoga.
Promjer due osi im iznosi 2,8 cm, a krae 2,5 cm (Tab. XXXVI, 548)..
Prsten je jako deformirano Iznutra je ravan a s vanjske strane blago kon
veksan. Promjer mu iznosi oko 1,6 cm (Tab. XXXVI, 548).
Grob br. 549. - Dva para srebrenih naunica, naena sa strane glave, etiri
bakrena prstena, naena po dva na lijevoj i desnoj ruci, nekoliko fragmenata
eljezna noa i stakleni poklopac kod lijevog koljena dobro ouvanog enskog
kostura, kojemu su ruke bile ispruene niz tijelo.
Jedan par srebrenih naunica je ukraen s dva proupljena srcolika privje
ska. Obje su dobro sauvane. Sa strane na kariici nalaze se dva kuglasta ko
lj enca, a na dnu su privrena dva ukrasa srcolika oblika, od kojih je jedan
postavljen u unutranjem dijelu kariice, a drugi u obrnutom smjeru prema
vani. Taj ukras nainjen je od naroskane srebrene ice. Vrhovi srcolikih ukra
sa zavravaju malim bradavicama. Na jednom kraju kariice zavravaju u
kom, a na drugom s malom petljom. Duina im iznosi 4,8 cm, irina 2,6 cm
(Tab. XXXVII, 549).
Drugi par pripada tipu naunica s jednom jagodom. Uuvanost im je loa,
tako da su obje karike polomljene i manjkave, a jagode oksidacijom dosta na
95
griene i oteene. Jagode su jajolikog oblika glatke povrine. Duina sauvanog
dijela jedne naunice iznosi 2,4 cm, druge 1,9 cm (Tab. XXXVII, 549).
Na desnoj ruci dva raznolika bakrena prstena. Jedan je trokutasta presjeka
s rastavljenim krajevima, koji su bili spojeni malom zakovicom. Promjer mu
iznosi 2 cm. Drugi prsten je iznutra ravan, a du vanjske povrine urezana su
mu dva paralelna ljebia. Prednja strana mu je ukraena na nain da je na
apliciranoj kvadratinoj ploici, obrubljenoj tankom bakrenom icom, zalem
ljeno pet eliJa od kojih je srednja znatno vea. U elije su umetnuta staklena
zrna tamnoplave, ute i bijele boje. Jedno je zrno otpalo. Promjer prstena iz
nosi 2 cm, irina prednje ploice 1,8 cm, visina sredinjeg ispupenja (elija)
0,8 cm (Tab. XXXVII, 549).
Na lijevoj ruci dva bakrena prstena trokutasta presjeka, kojima su krajevi
bili spojeni s malom zakovicom. Oba su deformirana i pukla. Promjer im se
kretao oko 2 cm (Tab. XXXVII, 549).
Nekoliko fragmenata eljezna noa oksidacijom jako nagrieni i oteeni,
tako da nedostaje dio otrice s vrhom. No je imao izdueni oblik, ravnu otri
cu i zailjeni trn. Ukupna duina sauvanih fragmenata iznosi 9,5 cm, od toga
je trn 2,5 cm, a irina otrice 1 cm (Tab. XXXVII, 549).
Stakleni poklopac jedne posudice. Okrugla je oblika s neto ojaanim obo
dom. Na sredini je imao ruku koja je otpala. Poklopac je vjerojatno rimske
provenijencije. Promjer mu iznosi 3,7 cm (Tab. XXXVII, 549).
Grob br. 551. - Par obinih bakrenih kariica, naen sa strane glave, bakreni
prsten na desnoj ruci dobro ouvanog enskog kostura, kojemu su ruke bile
ispruene niz tijelo.
Jedna je kariica itava, a od druge su preostala dva fragmenta. Na dobro
sacuvanoj kariici jedan je kraj zavravao s malom ukom a drugi spetljicom
za zakopavanje. Promjer joj iznosi 3 cm.
Prsten je trokutasta presjeka s krajevima koji su mu spojeni s malom zako
vicom. Promjer mu iznosi 1,7 cm (Tab. XXXVII, 551).
Grob br. 554. - Obina srebrena kariica, naena s lijeve strane glave en
skog kostura. Kariica je veoma oteena, tako da je izlomljena u vie koma
dia. Promjer joj se kretao oko 2 cm (Tab. XXXVII, 554).
Grob br. 556. - Par srebrenih naunica s jednom jagodom. Bikonine jagode
su nainjene od dvije glatke spojene polutke. Po sredini gdje se polutke spa
jaju, kao i na krajevima uz kariku, omotana je dvostruko uvijena filigranska
ica. Promjer jedne kari ice iznosi 3 cm, a druge 2,5 cm (Tab. XXXVIII, 556).
Grob br. 558. - Dva srebrena dugmeta, naena ispod vrata mukog kostura.
Dugmeta su kuglasta oblika nainjena od dvije spojene kalote. Na gornjem
dijelu je zalemljena uka, a na donjem kao ukras aplicirana su etiri granu
lirana zrnca u obliku piramide. Visina mu iznosi 1,4 cm (Tab. XXXVIII, 558).
Grob br. 567. - Bronani prsten, naen na desnoj ruci djejeg kostura, ko
jemu su ruke bile ispruene niz tijelo. Iznutra je ravan, a du vanjske povrine
urezan je po sredini ljebi. Dosta je loe sauvan, tako da je pukao u tri
dijela. Promjer mu nije mogue ustanoviti (Tab. XXXVIII, 567).
Gmb br. 571. - Dva para srebrenih naunica s jednom jagodom, naena sa
strane glave, eljezni no, naen uz desni bok enskog kostura.
Jedan par naunica je od srebra s pozlatom, dobro je sauvan. Bikonine
jagode se sastoje od dvije spojene polutke. Na spojnici kao i na krajevima, gdje
se spajaju s karikom, aplicirana je dvostruko spletena filigranska ica. Pro
mjer im iznosi 3,2 cm (Tab. XXXIX, 571; gore).
96
D. J FLOVINA - D VRSAL
. OV I : Srednjovjekovno groblje ... Tab. I
o 2
oo 4
o 6
5
OO 14
15 22
23
D. J ELOV INA - D. VRSALOVI : Srednjovjekovno groblje. .. Tab. II
OO 26
28
~OOO
~~O 34

oo 36
oo
37
38
50
D. 1ELOVWA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje. .. Tab. III
53 55
54
.,.
o o 59
60
o 61 64
65
73
D. JEl.O~INA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . .. Tab. IV
74
-
90
88
o 100
97
105
D. J ELOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje ... Tab. V.
106
OO
108
112
oo 113
o 116
114
D. JnOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . .. Ta,b. VI
118
117
o 121
oo
122
124
125
128
o 129
D. 1IcLOVINA - D. VRSALOVlt: : Srednjovj ekovno groblje ... Tab. VII
.~
130
145
146
D. hlOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno grob /j e . .. Tab. VIII
148
149
154
159
D. JEl.OVl :-J A - D. VR'iAL()V I : Srednjo1!jekovrlO grob/je ... Tab . IX
161
165
D. Jf.LOVINA - D. Vn SA LOVI : SrednjovjekovIlo grob lje . . . Tab. X
188
189
207
202
D. Jil LOV I NA - D. ,.
V~ SALO VIL. SrednjovJc
. kovno groblje . .. Tab . XI
208
210
226
228
D. JLI.OVINA - D. VRSALOVI ' : Sredl1jovjekovno groblje . .. Tab . XII
231
232
235
236
D. hl.OVINA - D. VHSALOVI : Srednjovjekovno groblje . . . Tab. XIII
. /
241
243
245
246
D. J rLO VI Kil - D. VR SA L O VI : S red n jo v jekovno grob lj e .. . Tab. XIV
o 249
o 252
ft
oo
253
D. JCLOVJ:-I .\ - D. ""v':b .uOVu": : Srednjovjekovno groblje . .. Tab. XV
254
255
256
~57
D. hLOVINA - D. VR SAI.OV I ; Srednjovjekovno grob lj e ... Tab. XVI
Drugi par naunica je od srebra, jako je oteen. Od karika je preostalo sa
mo nekoliko fragmenata. Jagode su jajolikog oblika. Citava im je povrina raz
dijeljena na etiri polja s dvorednom filigranskom niti, koja valovito tee od
jednog do drugog kraja jagode. Povrina svakog polja ispunjena je s granuli
ranim zrncima. Jagode su duge 1,2 cm (Tab. XXXIX, 571; dole).
No je oksidacijom dosta nagrien, naroito otrica. Hrbat mu je ravan, a
otrica se prema vrhu blago povija. Duina mu iznosi 15 cm, od toga na drak
otpada 4,5 cm. Sirina otrice iznosi 1,4 cm (Tab. XXXIX, 571).
Grob br. 575. - Pet srebrenih puceta, naeni na grudnom kou mukog ko
stura. Puceta su kuglastog oblika. Na gornjem dijelu su im zalemljene uke, a
na donjem ukraeni su s etiri granulirana zrnca u obliku grozda. Visina im
je 1,5 cm (Tab. XXXIX, 575).
Grob br. 577. - Srebrena naunica s jednom jagodom, naena kod glave
enskog kostura. Nedostaje joj polovina karike. Bikoninu jagodu ine dvije
spojene polutke, koje su ukraene trokutastim poljima od granuliranih zrna
ca, naizmjenino postavljena tako da ih u svakoj polutki ima po tri. Promjer
joj iznosi 3,2 cm (Tab. XXXIX, 577).
Grob br. 578. - Dvije bakrene obine kariice, naene sa strane glave, ba
kreni prsten na desnoj ruci, enskog kostura, kojemu su ruke bile ispruene
niz tijelo.
Jedna je kariica vea. Promjer joj iznosi 2,1 cm, dok je promjer manje
1,6 cm (Tab. XL, 578).
Prsten je dosta tanak. Oteena mu je prednja strana. Iznutra je ravan, a
s vanjske strane blago zaobljen. Na prednjoj strani je proiren, i na tom elip
sastom proirenju naziru se tragovi aplicirane elije u kojoj je bilo ukrasno
zrno. Promjer mu iznosi oko ~ cm (Tab. XL, 578).
Grob br. 586. - Bronani prsten, naen kod glave djejeg kostura. Prsten je
trokutasta presjeka, iznutra je ravan, a s vanjske strane po sredini ukraen
rebrastom vrpcom. Na prednjoj strani ima elipsasto proirenje na kojemu je
vjerojatno bila aplicirana elija s ukrasnim zrnom koje mu je otpalo. Promjer
mu iznosi 2 cm (Tab. XL, 586).
Grob br. 588. - Bakreni prsten, naen na desnoj ruci mukog kostura. Pr
sten je iznutra ravan, a du vanjske povrine urezana su mu dva paralelna
ljebia. Na jednom je mjestu pukao. Promjer mu iznosi oko 2 cm (Tab. XL,
588).
Grob br. 589. - Bakreni prsten, naen na lijevoj ruci enskog kostura. Isti
takav prsten je pri dnu groba meu nabacanim kostima nekadanjeg ukopa.
Oba su prstena iznutra ravna, a du vanjske povrine su im urezana dva
paralelna ljebia. Promjer prvog iznosi 1,8, a drugog 2 cm (Tab. XL, 589).
Grob br. 596. - Par srebrenih kariica s tri kolj enca, naen sa strane glave
enskog kostura. Obje su kariice neto deformirane. Koljenca su nainjena od
granuliranih zrnaca u obliku esterokrake zvjezdice. Svaki krak je satkan od
pet takvih zrnaca. Promjer im iznosi 1,5 crn (Tab. XL, 596). ..
Grob br. 603. - Bakreni prsten, naen na desnoj ruci mukog kostura. Pr
sten je iznutra ravan, a du vanjske povrine urezana su mu dva paralelna
ljebia. Promjer mu iznosi 2 crn (Tab. XL, 603).
7 STAROHRVATSKA PROSVJETA 97
NALAZI IZVAN GROBOVA
Nau~nice:
1. - Srebrena kariica, naena na ulaznim vratima crkve. Izvorno je defor

mirana. Promjer due osi joj iznosi 1,7, a krae 1,4 cm (Tab. XLI, 1).
2. - Bakrena kariica, naena kod groba br. 430. Okrugla je oblika. Na
jednom kraju je oteena imanjkava. Promjer joj iznosi 1,7 cm (Tab. XLI, 2).
3. - Bakrena kariica, naena kod groba br. 431. Okruglog je oblika skra
jevima malko razmaknutim. Promjer joj iznosi 1,8 cm (Tab. XLI, 3).
4. - Bakrena kariica, naena uz desni boni zid crkve. Okrugla je oblika.
Promjer joj iznosi 1,7 cm (Tab. XLI, 4).
S. - Bakrena kariica, naena pred vratima crkve. Deformirana je i dijelom
manjkava. Promjer due osi joj iznosi 1,7, a krae 1,1 cm (Tab. XLI, S).
6. - Bakrena kariica, naena kod groba br. 314. Izdueno ovalnog je obli
ka. Promjer due osi joj iznosi 1,8, a krae 0,9 cm (Tab. XLI, 6).
7. - Bakrena kariica, naena kod groba br. 57. Jedan djeli kariice je
otpao. Okrugla je oblika, pa joj promjer iznosi 1,6 cm (Tab. XLI, 7).
8. - Bakrena kariica, naena kod groba br. 430. Ovalna je oblika. Promjer
due osi joj iznosi 2,3, a krae 2,1 cm (Tab. XLI, 8).
9. - Bakrena kariica, naena uz lijevi boni zid crkve. Ovalna je oblika,
pa joj promjer due osi iznosi 2,6, a krae 2,2 cm (Tab. XLI, 9).
10. - Bakrena kariica, naena pred ulaznim vratima crkve. Deformirana
je tako da su joj krajevi dosta rastvoreni. Promjer due osi joj iznosi 2,1, a
krae 1,7 cm (Tab. XLI, 10).
11. - Bakrena karika, naena nad grobom br. 12. Na jednom kraju karika
je obavijena tankim limom u obliku kolj enca. Deformirana je tako da su joj
krajevi dosta rastvoreni. Promjer due osi joj iznosi 3,3, a krae 2,1 cm (Tab.
XLI, 11).
12. - Bakrena karika, naena na ovom lokalitetu i otkupljena od nalaznika
1955. god. Ovalna je oblika, a krajevi joj prelaze jedan preko drugoga. Promjer
due osi joj iznosi 3,3, a krae 2,9 cm (Tab. XLI, 12).
13. - Bakrena karika, naena kao i prethodna i otkupljena 1956. god. Oval
na je oblika, a krajevi joj prelaze jedan preko drugoga. Promjer joj iznosi oko
2,8 cm (Tab. XLI, 13).
14. - Bakrena tordirana kariica, naena i otkupljena kao i prethodna. Ka
riica je nainjena od dvije uvijene dosta debele ice. Promjer joj iznosi 1,3
cm (Tab. XLI, 14).
15. - Srebrena kariica s tri koljenca, naena nad grobom br. 20. Koljenca
su nainjena od mreaste filigranske niti, a svako je poneto oteeno. Pro
mjer joj iznosi 1,5 cm (Tab. XLII, 15).
16. - Srebrena naroskana kariica s tri koljenca, naena kod groba br. 107.
Koljenca su nainjena od granuliranih zrnaca u obliku peterokrake zvjezdice.
Dijelo\1i kariice meu koljencima su ispunjeni s etiri niza granuliranih zrna
ca. Promjer joj iznosi 1,2 cm (Tab. XLII, 16).
17. - Srebrena naunica s jednom jagodom, naena na istom lokalitetu i
otkupljena 1955. g. Jajolika jagoda je nainjena od dvije spojene polutke koje
su ukraene naizmjenino postavljenim trokutiima od granuliranih zrnaca.
Svaka polutka ima tri takva trokutia. Promjer joj iznosi 2,6 cm, duina ja
gode 0,9 cm (Tab. XLII, 17).
98
18. - Srebrena naunica s jednom jagodom. Pronaena na ovom lokalitetu
i god. 1955. otkupljena za Muzej. Karika naunice je deformirana i malko
manjkava. Jagodu ine dvije spojene polutke. Po sredini, gdje se polutke
spajaju, omotana je filigranska ica. Jagoda je ukraena apliciranim troku
tiima ispunjena granuliranim zrncima. Malko je oteena. Promjer karike
iznosi joj 4,6 cm, duina jagode 2,1 cm (Tab. XLII, 18).
19. - Srebrena jagoda koja je pripadala tipu naunice s jednom jagodom.
Pronaena na istom lokalitetu i otkupljena 1955. g. Bronana jagoda je na
injena od dvije glatke spojene polutke. Na jednom i na drugom kraju opto
ena je granuliranim zrncima. Duina joj iznosi 1,2 cm, irina 0,7 cm (Tab.
XLII, 19).
20. - Srebrena jagoda naunice jednojagodnog tipa, naena kod groba br.
515. Jagodu ine dvije glatke spojene polutke. Na spojevima polutki optoena
je tordiranom filigranskom icom. Jedna strana joj je nagriena i oteena.
Duina joj iznosi 1,5 cm (Tab. XLII, 20).
21. - Bakrena polutka jagode koja je pripadala naunici tipa s jednom ja
godom. Zvonastog je oblika. Duina joj iznosi 1,3, a promjer 1,5 cm (Tab.
XLII, 21).
22. - Srebrena jagoda naunice jednojagodnog tipa kojoj je karika ranije
otpala. Naena na istom lokalitetu i otkupljena 1955. g. Jagodu ine dvije spo
jene polutke ukraene kombinacijama trokutia i rombova satkanih od gra
nuliranih zrnaca. Dosta je oteena. Duina joj iznosi 1,6, promjer 1 cm (Tab.
XLII, 22).
23. - Donji dio srebrene naunice s tri jagode, naen kod groba br. 354.
Srednja jagoda neto je bolje sauvana dok su od obiju krajnjih ostali mali
preostaci. Jagode su jajolikog oblika, a ine ih dvije proupljene koarice u
vidu osmerolatinog cvijeta. Po sredini su zalemljene etiri stree bradavice.
Dijelovi kariica izmeu jagoda ispunjeni su mreastom filigranskom icom.
Sirina sauvanog dijela naunice iznosi 3 cm (Tab. XLII, 23).
24. - Bakrena jagoda naunice tipa s etiri jagode, kojoj je karika prije
otpala. Naena na istom lokalitetu i g. 1955. otkupljena. Jagodu ine dvije
glatke spojene polutke. Po sredini gdje se one spajaju optoena je dvostruka
uvijena filigranska ica. Na jednom kraju ima otvor s kojim je bila privre
na za kariku, a na drugom ima streu bradavicu, po emu se zakljuuje da
je visjela na donjem dijelu naunice, ili u unutranjem dijelu karike. Duina
joj iznosi 1,8 cm, irina 1,2 cm (Tab. XLII, 24).
Prsteni:
25. - Bakreni prsten, naen uz lijevi boni zid crkve. Iznutra je ravan, a
du vanjske povrine su mu urezana dva paralelna ljebia. Promjer mu iznosi
1,8 cm (Tab. XLIII, 25)..
26. - Bakreni prsten, naen uz lijevi boni zid crkve. Iznutra je ravan a
du vanjske povrine su mu urezana dva paralelna ljebia. Mjestimino je
oteen. Promjer mu iznosi 1,7 cm (Tab. XLIII, 26).
27. - Bakreni prsten, naen kod groba br. 589. Iznutra je ravan, a du
vanjske povrine su mu urezana dva ljebia. Promjera je 1,9 cm (Tab. XLIII,
27).
28. - Bronani prsten, naen pred ulaznim vratima crkve. Iznutra je ravan,
a du vanjske povrine su mu urezana dva ljebia. Promjera je 1,9 cm (Tab.
XLIII, 28).
99
_ .2~. - B~kreni prsten, naen kod groba br. 246. Iznutra je ravan, a du vanj
ske povrine po sredini mu je urezan lijeb. Promjera je 1,8 cm (Tab. XLIII,
29).
30. - Bakreni prsten, naen gdje i prethodni. Iznutra je ravan, a du vanj
ske povrine po sredini mu je urezan lijeb. Promjera je 1,8 cm (Tab. XLIII,
30).
31. - Bakren i prsten, naen uz desni boni zid crkve. Iznutra je ravan, a
du vanjske povrine su mu urezana dva ljebia. Promjera je 1,7 cm (Tab.
XLIII, 31).
32. - Bakreni prsten, naen uz desni boni zid crkve. Iznutra je ravan, a
du vanjske povrine po sredini ima rebrastu izboinu. Malko je deformiran,
te mu promjer due osi iznosi 1,8, a krae 1,7 cm (Tab. XLIII, 32).
33. - Bakreni prsten, nae n neto junije od desne bone crkvene apside.
Iznutra je ravan, a du vanjske povrine ima dva paralelna plitka ljebia.
Promjera je 1,9 cm (Tab. XLIII , 33).
34. - Bronani prsten, naen uz lijevi boni zid crkve. Malo je deformiran
i nagrieno Iznutra je ravan, a du vanjske strane po sredini ima plitki urez.
Promjera je 2 cm (Tab. XLIII, 34).
35. - Bakreni prsten, naen pred ulaznim vratima crkve. Iznutra je ravan,
a du vanjske povrine ima dva ljebia. Promjera je 1,8 cm (Tab. XLlH, 35).
36. - Bakreni prsten, naen pred ulaznim vratima crkve. Potpuno je slian
prethodnom. Promjera je 2,2 cm (Tab. XLIII, 36).
37. - Bronani prsten, naen nedaleko crkvene apside. Potpuno je slian
prethodnom. Promjera je 2 cm (Tab. XLIII, 37).
38. - Bakreni prsten, naen pred ulaznim vratima crkve. Malko je deformi
ran, inae je slian prethodnim. Promjera je 2 cm (Tab. XLIII, 38).
39. - Bakreni prsten, naen nedaleko ulaznih crkvenih vrata. Deformiran
je tako da mu krajevi malko prelaze jedan preko drugoga. Slian je prethod
nim. Promjer due osi mu iznosi 2, a krae 1,5 cm (Tab. XLIII, 39).
40. - Bakreni prsten, naen kod zapadnog ugla crkvenog proelja. Potpuno
je slian prethodnim. Deformiran je, pa mu promjer due osi iznosi 1,7, a
krae 1,5 cm (Tab. XLIII, 40).
41. - Bronani prsten, naen kod groba br. 562. Deformiran je i na dva mje
sta pukao. Iznutra je ravan a s vanjske strane blago zaobljen. Promjer mu
iznosi 1,8 cm (Tab. XLIV, 41).
42. - Bakreni prsten, naen uz srednju crkvenu apsidu. Deformiran je i na
dva mjesta je prelomljen, a jedan djeli mu i nedostaje. Iznutra je i izvana
ravan. Promjer mu iznosi 1,7 cm (Tab. XLIV, 42).
43. - Bakreni prsten, naen gdje i prethodni. Iznutra i izvana je blago kon
veksan. Promjer mu iznosi 1,9 cm (Tab. XLIV, 43).
44. - Bronani prsten, naen sa zapadne strane crkvene apside. Iznutra je
ravan, a s vanjske strane izrazito zaobljen. Malko je deformiran. Promjer mu
je 1,8 cm (Tab. XLIV, 44).
45. - Bronani prsten, naen kod groba br. 252. Iznutra i izvana je blago
zaobljen. Promjer mu je 2 cm (Tab. XLIV, 45).
46. - Bronani prsten, naen kod groba br. 582. Iznutra je ravan a izvana
blago zaobljen. Nainjen je tehnikom lijevanja. Dosta je masivan. Promjer
mu iznosi 2 cm (Tab. XLIV, 46).
47. - Prsten nainjen od loe legure srebra i cinka, naen podalje od za
padnog bonog zida crkve. Elipsastog je presjeka. Nagrien je i oteen. Pro
mjer mu iznosi 1,8 cm (Tab. XLIV, 47).
100
48. - Prsten nainjen od loe legure srebra i cinka, naen kod groba br.
183. Trokutasta je presjeka i dosta masivan. Oteen je i nagrien, te na ne
koliko mjesta ispucao. Promjer mu je 2 cm, irina 0,6 cm (Tab. XLIV, 48).
49. - Bakreni prsten, naen uz lijevi boni zid crkve. Iznutra je ravan, a s
vanjske strane ojaani rubovi su mu ukraeni s po dva reda sitnih rupica,
nainjeni tehnikom iskucavanja. Promjer mu je 2,2, irina 0,6 cm (Tab. XLIV,
49).
50. - Bakreni prsten, naen kod apside. Iznutra je ravan, a s vanjske strane
na ojaanim mbovima je ukraen s jednim redom sitnih rupica nainjenih
tehnikom iskucavanja, dok su po sredini urezane dvije paralelne plitke crte.
Promjer mu iznosi 1,8 cm, irina 0,5 cm (Tab. XLIV, 50).
51. - Bakreni prsten, naen uz lijevi boni zid crkve. Deformiran je i jedan
mu djeli nedostaje. Iznutra je ravan, a vanjski ojaani rubovi su ukraeni s
po dva reda sitnih uboda izvedenih tehnikom iskucavanja. . Promjer mu je
1,5 cm, irina 0,6 cm (Tab. XLIV, 51).
52. - Bronani prsten, naen kod groba br. 55. Iznutra je ravan, a izvana
konveksan. Na prednjem proirenom dijelu ima prilemijenu kasetu (eliju) u
kojoj je umetnuto stakleno zrno bijele boje. Nainjen je tehnikom lijevanja.
Promjer mu je 1,9 cm, irina prednje strane 0,5 cm (Tab. XLIV, 52).
53. - Bakreni prsten, naen nedaleko apsida. Iznutra i izvana je ravan. Na
prednjoj se strani iri i na tom ojaanom dijelu se nalazi elija kvadratinog
oblika u kojoj je bilo smjeteno stakleno zrno. Prsten je deformiran pa mu
promjer due osi iznosi 1,9 cm, krae 1,7 cm. irina prednje strane 0,7 cm
(Tab. XLIV, 53).
54. - Srebreni prsten, naen uz desni boni zid crkve. Izraen je tehnikom
lijevanja. Iznutra i izvana je ravan. Prema prednjoj strani se proiruje i pre
lazi u oveu paetvorinastu ploicu skresanih uglova. Na ploici je ugraviran
polumjesec i zvjezdica s osam krakova. Sa strane ploice ukraen je s dvije
koso urezane crte i s dva popreno postavljena rebra. Promjer mu iznosi 2,1
cm, duina ploice 1,3 cm (Tab. XLIV, 54).
Ostali ukrasni predmeti:

55. - Tri srebrene aplike s pnvjescima, pronaene na ovom lokalitetu i
otkupljene za Muzej 1955. god. Aplike se sastoje od okruglih limenih ploica
kojima je povrina ukraena sa est polukuglastih ispupenja, dok je na sreo
dini zalemljena kruna elija u kojoj je smjeteno stakleno zrno. Obod plo
ica je optoen tordiranom filigranskom icom. Na donjem dijelu ploica vise
po dva duguljasta privjeska, kojima je stranja strana ravna a prednja kon
kavna. Na prednjoj strani privjesci su optoeni tordiranom filigranskom icom
ili jednostavnom niti, dok sredinom nalazimo dvije takve tordirane ice, od
nosno dvije niti, te tako dijele privjeske na dva jednaka polja. Privjesci su za
apliku spojeni malom alkicom. Na gornjem dijelu aplika nalaze se po dvije
rupice pomou kojih su se privrivale za odjeu. Dvije su relativno dobro
sauvane, dok je trea oksidacijom nagriena i oteena. Duina im iznosi 5,2
cm, od toga promjer ploica 2,2 cm, duina privjeska 2,6 cm (Tab. XLV, 55).
56. - Bronana dugmad (16 komada), naena nad grobom br. 272. Kuglastog
su oblika. Na gornjem dijelu kuglice je strea uka s rupicom, a na donjem
dijelu se kuglica preobraava u tordirani ukras krunih zavijutaka koji zavr
avaju s malom bradavicom. Izraeni su tehnikom lijevanja. Visina najveeg
dugmeta iznosi 2,2 cm, a ostalih 1,8 cm (Tab. XLV, 56).
101
Na istom mjestu naeno je 12 komada bronanih aplika poluvaljkasta obli
ka. Na konveksnoj strani imaju udubljenje u obliku petero i estero latinog
cvijeta, a iz sredine tog cvijeta stri mala bradavica. Obodi su im naglaeni.
Na stranjoj strani zalemljene su paetvorinaste limene ploice. Duina poje
dine aplike iznosi 0,7 cm, a irina 0,6 cm (Tab. XLV, 56).
57. - Bakreni kri, naen pred ulaznim vratima crkve. Krakovi mu se pre
ma vani ire. Pri vrhu gornjeg kraka nalazi se izduena rupica kroz koju je
provuena mala kariica. Visina mu iznosi 4,8 cm, duina 3,6 cm (Tab. XLVI,
57).
Preice:
58. - 2:eljezna preica, naena blizu srednje crkvene apside. Okrugla je ob

lika i kruna presjeka. Od re je dosta nagriena i oteena. Jedan joj djeli
nedostaje, a otpala joj je i igla. Promjer joj iznosi 1,8 cm (Tab. XLVI, 58).
59. - 2:eljezna preica, naena pred vratima crkve. Okrugla je oblika i kru
na presjeka. Oksidacijom je nagriena i oteena. Krajevi joj nisu spojeni ve
se samo dodiruju. Nedostaje joj igla. Promjer joj iznosi 1,7 cm (Tab. XLVI, 59).
60. - 2:eljezna preica, naena na jugozapadnoj strani crkvenog proelja.
Okrugla je oblika i kruna presjeka, dok joj je igla trokutastog presjeka.
Oksidacijom je dosta nagriena. Promjer joj iznosi 2,3 cm, duina igle 2,5 cm
(Tab. XLVI, 60).
61. - Bronana preica, naena kod groba br. 150. Okrugla je oblika, a elip
sastog je presjeka. Igla joj je malko povinuta i preko krune alkice privre
na uz preicu. Dobro je sauvana. Promjer joj iznosi 2,4 cm, duina igle 2,6
cm (Tab. XLVI, 61).
62. - 2:eljezna preica, naena kod groba br. 152. Okrugla je oblika i kruna
presjeka. Vei dio igle joj nedostaje. Oksidacijom je nagriena i oteena.
Promjer joj iznosi 1,8 cm (Tab. XLVI, 62).
63. - Bronana karika (preica), naena kod groba br. 252. Okrugla je obli
ka i elipsastog presjeka. Promjer joj iznosi 4,1 cm (Tab. XLVI, 63).
64. - 2:eljezna preica, naena kod groba br. 273. Polukruna je oblika i
elipsasta presjeka. Oksidacijom je jako nagriena i oteena. Nedostaje joj
igla. Duina joj iznosi 3,5 cm, irina 3,8 cm (Tab. XLVII, 64).
65. - 2:eljezna preica, naena kod groba br. 90. Prednja strana joj je zaob
ljena i elipsasta presjeka, dok joj je stranja ravna i kruna presjeka. Oksida
cijom je dosta nagriena, tako da joj je igla potpuno otpala. Duina joj iznosi
4,6 cm, irina 3 cm (Tab. XLVII, 65).
Noevi:
66. - 2:eljezni no, naen kod groba br. 57. Hrbat mu je ravan, a otrica se
prema vrhu blago povija. Oksidacijom je nagrien i oteen, naroito otrica.
Vrh otrice i dio trna mu nedostaje. Duina preostalog dijela mu iznosi 13,5
cm, od toga duina ostatka trna 3 cm. Sirina otrice iznosi 1,5 cm (Tab. XLVII,
66).
67. - 2:eljezni no, naen nekoliko metara jugoistono od crkve. Oksidaci
jom jako nagrien i oteen, naroito otrica. Nedostaje mu tm i vrh otrice.
Duina preostalog dijela mu iznosi 13 cm. Sirina 2 cm (Tab. XLVII, 67).
102
68. - eljezni no, naen pred proeljem crkve. Oksidacijom je jako nagri
en i oteen. Nedostaje mu trn i rubni dijelovi hrbata i otrice. Duina pre
ostatka mu iznosi 11,7 cm, irina 1,4 cm (Tab. XLVII, 68).
69. - Fragment eljezna noa, naen kod groba br. 116. Hrbat mu je ravan
dok se otrica prema vrhu suava, Nedostaje mu dio otrice, dok je sauvani
dio oksidacijom nagrien i oteen. Duina preostalog dijela mu iznosi 8,8 cm,
od toga pripada trnu 3,2 cm. Sirina otrice 1,9 cm (Tab. XLVII, 69).
70. - Fragment eljezna noa, naen kod groba br. 312. Sauvan je samo
trn i manja est otrice. Oksidacijom je dosta nagrieno Duina sauvanog di
jela iznosi 7 cm, od toga je duina trna 4,5 cm (Tab. XLVIII, 70).
71. - eljezni no (britvica), naen kod groba br. 110. To je u stvari bri
tvica koja je na jednom kraju imala osovinu kojom je bila privrena za
korice, a pomou nje se britvica sklapala i rastvarala. Duina joj iznosi 9 cm,
irina otrice 1,6 cm (Tab. XLVIII, 71).
Ostruge:
72. - Fragment eljezne ostruge ranogotskog tipa koja je umjesto iljka
imala zvjezdicu za podbadanje konjskih slabina. Naena je u zemlji nedaleko
glavne crkvene apside. Nedostaje joj desni krak i zvjezdica. Na lijevom kraku
joj je sauvan sustav za zakopavanje koji se sastoji od krune ploice na
kojoj je uica. Lijevi krak blago je zaobljena ploasta presjeka s ojaanim tje
menom ostruna luka. Prorez se provlai po svoj duini vrata, a na vrhu s
vanjske strane sauvani su vrkovi osovine oko koje se okretala zvjezdica. Du
ina sauvanog dijela ostruge iznosi 9,5 cm, od toga duina vrata je 2,6 cm.
Sirina tjemena 1,2 cm, promjer krune ploice za zakopavanje remenja 0,8
cm (Tab. XLVIII, 72).
PrIjenovi:
73. - PrIjen nainjen od komadia glinene posude, naen je u zemlji sje
veroistono od crkve. Iako je grubo obraena oboda, okruglog je oblika s
ravnim povrinama. Promjer mu iznosi 2,9 cm, promjer sredinje rupe 0,7 cm,
a debljina 0,5 cm (Tab. XLVIII, 73).
74. - Prijen nainjen od fino peene gline tamno smee boje. Naen je uz
desnu bonu crkvenu apsidu. Bikonina je oblika. Promjer mu iznosi 3,4 cm,
promjer sredinje rupe 0,9 cm, a debljina 1,2 cm (Tab. XLVIII, 74).
75. - Prijen izraen od fino peene gline crvenkaste boje, naen pred ulaz
nim vratima crkve. Okrugla je oblika a bridovi su mu zaobljeni. Na jednom
dijelu je oteen. Promjer mu iznosi 2,4 cm, promjer sredinje rupe 0,7 cm,
a debljina 0,6 cm (Tab. XLVIII, 75).
76. - Prijen nainjen od opeke, naen pred ulaznim vratima crkve. Nepra
vilna je kruna oblika, ravnih povrina. Promjer mu iznosi 2,8 cm, sredinja
rupa 0,9 cm, a debljina 0,5 cm (Tab. XLVIII, 76).
77. - Prijen nainjen od opeke, naen kod groba br. 452. Nepravilna je
oblika, ravnih povrina. Promjer mu iznosi 3,7 cm, sredinja rupa 0,9 cm, a
debljina 1 cm (Tab. XLIX, 77).
78. - Prijen nainjen od fino peene proiene gline crvenkaste boje, na
en pred ulaznim vratima crkve. Kruna je oblika i ravnih povrina. Promjer
mu iznosi 3,8 cm, sredinja rupa 0,9 cm, a debljina 0,9 cm (Tab. XLIX, 78).
103
79. - Prijen nainjen od opeke, naen je nekoliko metara jugoistono od
crkve. Kruna je oblika i ravnih povrina. Promjer mu iznosi 4 cm, sredinja
rupa 1,3 cm, a debljina 1,2 cm (Tab. XLIX, 79).
80. - PrIjen nainjen od fino proiene i peene gline crvenkaste boje,
naen uz lijevu bonu apsidu. S jedne strane povrina mu je konveksna a s
druge konkavna. Promjer mu iznosi 3,9 cm, sredinja rupa 0,9 cm, a debljina
1,5 cm (Tab. XLIX, 80),.
Ulomci keramikih posuda:

81. - Ulomak posude nainjene od tamnosive proiene gline, pomijeane
s pijeskom i sitnim zrncima kvarcita. Naen je meu grobovima juno od
crkve. Posuda je bila osrednje peena i raena je na dosta primitivnom (ru
nom) lonarskom kolu. Prema ulomku se dade zakljuiti da je bila trbuastog
oblika s prilino visokim vratom i blago, prema vani, povijenim grlom. Ulo
mak je ukraen s valovitim motivom koji se sastoji od tri i etiri urezane braz
de, a nalaze se u tri reda uokolo gornjeg dijela trbuha i vrata. Kompozicija
valovnica u meusobnom odnosu nije ujednaena. Visina ulomka iznosi 8,6
cm, irina grla 12,5 cm (Tab. XLIX, 81).
82. - Ulomak posude nainjene od proiene gline pomijeane s pijeskom
i sitnim zrncima kvarcita, tamnosive boje. Naen u zemlji jugozapadno od
crkve. Posuda je osrednje peena i raena je na primitivnom lonarskom ko
lu. Ulomak pokazuje da je bila trbuastog oblika s izduenim vratom i blago,
prema vani, povijenim grlom. Usna je kruno modelirana. Ulomak je ukraen
s valovitim motivom koji se sastoji od tri urezane brazde, a nalaze se u etiri
reda uokolo trbuha i vrata. Kompozicija valovnica u meusobnom odnosu nije
ujednaena. U donjem dijelu trbuha ugravirane su tri paralelne brazde. Visina
ulomka iznosi 11 cm, irina trbuha 12 cm, a grla 8,2 cm (Tab. L, 82).
83. - Ulomak posude nainjene od slabo proiene gline pomijeane s pi
jeskom i krupnijim zrncima kvarcita, tamnosive boje. Naen je zapadno od
crkve. Posuda je bila dosta loe peena i raena na runom lonarskom kolu.
Ulomak upuuje da je bila blago trbuastog oblika s razvuenim vratom i
otro, prema vani, povijenim grlom. Usna je ravno odrezana. Ulomak je ukra
en s dva motiva: uokolo trbuha i vrata nalazi se valovnica s jako naglaenim
prelomima urezanih brazda, izmeu kojih je profilirana vrpca motiva spletena
ueta. Visina ulomka iznosi 5,5 cm, irina 7 cm (Tab. L, 83).
84. - Ulomak posude nainjen od dobro proiene gline pomijeane s pi
jeskom i krupnijim zrncima kvarcita, crvenkastosmee boje. Naen je pred
crkvenim proeljem . Posuda je bila dosta loe peena i raena na runom lon
arsk om kolu. Ulomak je blagog trbuastog oblika s razvuenim i, prema vani,
povij enim vratom. Ukraen je s tri motiva. Po sredini je runo modeliran s
ojaanom apliciranom vrpcom, a s jedne i s druge strane ukraen motivom
valovnice. Gornja valovnica se sastoji od jedne, a donja od tri urezane brazde.
Izm eu profilacije i donje valovnice je jedna iroko urezana brazda. Visina
ulomka iznosi 7,5 cm, irina 8 cm (Tab. L, 84).
j eskom i zrncima kvarcita, svjetlosive i smee boje. Naen je meu grobovima
s monolitnim ploama u obliku steaka zapadno od crkve. Posuda je bila dobro
pee na i raena na runom lonarskom kolu. Sauvan je gornji dio trbuha s
razvuenim vratom i koso, prema vani, povijenim grlom. Ulomak je ukraen
s dva motiva: na vratu tee ornament od pet paralelnih i fino urezanih braz
104
dica, a na gornjem dijelu trbuha ukras se sastoji od jedne odnosno dvije
cik-cak urezane brazdice. Visina ulomka iznosi 6,5 cm, irina 10 cm (Tab. LI,
85).
86. - Ulomak posude nainjen od slabo proiene gline pomijeane s pi
jeskom i krupnijim zrncima kvarcita, crvenkastosmee i crnosive boje. Naen
j<! zapadno od crkve. Posuda je bila loe peena, debelih stijenki, a raena je
na primitivnom lonarskom kolu. Oblik posude je bio jajolik s kratkim vra
tom i, prema vani, povijenim grlom. Ulomak je ukraen s dva reda nepravilno
izduenom valovnicom koja se sastoji od nekoliko paralelnih urezan ih crta, a
meu njima prostor popunjava gusto modelirana valovnica. Visina ulomka
iznosi 7,5 cm, irina 10 cm (Tab. LI, 86).
jeskom i veoma sitnim zrncima kvarcita, tamnosive boje. Naen je jugoisto
no od crkve. Posuda je bila dobro peena i raena na lonarskom kolu. Ulomak
predstavlja dio izduena vrata koji se u otrom luku, prema vani, povija u
grlo. Usna je kruno modelirana. Ulomak nije ukraen. Visina mu iznosi 3,8
cm, irina 8,4 cm (Tab. LI, 87).
Novac:
88. - Srebreni novi - denar (piccolo) venecijanskog duda Pietra Grade
niga (1289-1311)" naen sjeveroistono od crkve.
Av: + PE GRA DVX - kri u krugu,
Rv: + A1ARCV - kao avers l3 (Tab. LlI, 88).
89. - Srebreni novi - denar (piccolo) venecijanskog duda Pietra Grade

niga (1289-1311. g.), naen zapadno od crkve 1962. god.
Av: + PE GRA DVX - kri u krugu,
Rv: + MARCV - kao avers l4 (Tab. LII, 89).
90. - Srebreni novi - denar (piccolo) veroneke dinastije Scaligeri (1259

1329. g.), naen sjeverno od crkve 1962. god.
Av: CI VI CI (VE) - kri presjeca crtu kruga i legendu,
Rv: (VE) RO NA - kao avers 15 (Tab. LlI, 90).
91. - Srebreni novi - denar (piccolo). veroneke dinastije Scaligeri (1259

1329. g.), naen zapadno od crkve 1962. god.
Av: CI VI CI (VE) - kri presjeca crtu kruga i legendu,
Rv: (VE) RO NA - kao avers l6 (Tab. LlI, 91).
92. - Srebreni novi ugarskog kralja Kolomana (1095-1114), naen meu

grobovima zapadno od crkve.
Av: COLVMBANVS RE - kri u krugu,
Rv: LADISLAVS REX - kao avers l7 (Tab. LlI, 92).
u Papadopoli, o. c., tom I, str. 145, br. 3, tab. VIII/lO.
14 Ibid.
5 Corpus nummQrum Italicorum, vol. VI, Veneto, str. 269, br. 3, tab. XXIV/l3.
16 Ibid.
17 Rethy, o. C., str. 14, br. 45, tab. 4/45.
105
93. - Srebreni novi grada Splita - mali denar (bagatin) iz sredine XIII
stoljea (I - tip), naen na estici Steve Dre prigodom obrade zemljita
1959. god.
Av: E - gore krug s kriem, dolje A s kriem; sa strane oznake I II
II-I V I, sve to u iscrtkanom krugu,
Rv: U iscrtkanom krugu krii, sa strane okomite crtice izmeu etiri
toke, sve to u iscrtkanom krugul8 (Tab. LlI, 93).
94. - Bakreni novac venecijanskog duda Alvisa I Moceniga (1570-1577),

naen u nasipu pred crkvom.
Av: kri kao na bizantskim novcima i legenda,
+ ALOY MOCENIGa DUX VEN
Rv: u sredini Jav, naokolo legenda
SANCTVS MARCVS VENETVSI9 (Tab. LlI, 94).
95. - Srebreni novac Lombardije (1494-1509) - krajcer, naen sjeveroza

padno od crkve.
Av: VRANIE + SVIT + VNDER - tri tita u trokutu, puni krug,
Rv: SOL DEO GLORIA - dva kria (veliki i mali) u punom krugu 20
(Tab. LlI, 95).
96. - Srebreni turski novac. 21 (Tab. LlI, 96).
97. - Bakreni nirnberki novac (17. st.?).22 (Tab. LlI, 97).
ZAKLJUCNA RAZMATRANJA
Uzevi u cjelini, dosadanja nam izlaganja govore da se po svojim opim

znaajkama ovdje radi o jednom od veih srednjovjekovnih groblja na pod
ruju stare hrvatske drave, koje se i po svim karakteristikama grobova i po
arheolokim nalazima tl njima uklapa u vremensko razdoblje dosadanjih
istraivanih starohrvatskih nekropola ovoga podruja.
Na osnovi sveope slike koje nam ovo groblje prua, naroito po graevnim
karakteristikama grobne arhitekture i po raznolikosti i bogatstvu kulturnog
inventara, moemo ga okvirno datirati s donjom granicom u poetak 9. stolje
a i gornjom negdje pod konac t6. stoljea. No, elimo li fiksirati njegovo da
tiranje, morat emo potanko analizirati i obraditi pojedine grobne cjeline, od
nosno pokuati grupirati grobove prema njihovu razmjetaju unutar slojeva.
19 I. Rengjeo, Corpus der mittelalterlichen Miinzen von Kroatien, Slavonien, Dal

matien und Bosnien, str. 42, br. 453, tab. IXJ453.
19 Papadopoli, o. C., tom II, str. 329, br. 106, tab. XXXIV/lO.
20 Corpus nummorum Italicorum, vol. IV, Lombardia, str. 21, br. 104, tab. 11113.
Identificiranje navedenih novaca iz grobova i novca naenog u slobodnoj zemlji
izvan grobova izvrila je kolegica Zdenka Dukat, vii kustos-numizmatiar Arheo
lokog muzeja u Zagrebu, pa joj se i ovim putem najljubaznije zahvaljujemo na
uloenom trudu.
2' Gj. Krasnov, Turski novci za podruje Jugoslavije, Bilten Hrvatskog numizma
tikog drutva u Zagrebu, br. 24, 1973, 11-24.
22 H. Gebhart, Die deutschen Miinzen des Mittelalters und der Neuzeit, Berlin
1927.
106
U poglavlju Opa karakteristika grobova opisali smo pojedine tipove grob
ne arhitekture i naglasili da se susreemo s tri tipa grobova, i to s ovalnim,
paetvorinastim i trapezoidnim, a k tome jo i s posebnom vrstom grobova:
sa sarkofagom, s grobovima graenim elementima antike arhitekture i s
grobovima s nadgrobnim ploama (stecima) i elipsastim kamenim vijencem.
Koliko smo na osnovi tipologije i naina gradnje mogli izvriti prilino jasnu
podjelu grobova, toliko nije bilo mogue odrediti njihovu dubinsku razliku,
tj. strukturu grobova unutar slojeva. Takav smjetaj grobova onemoguava
dataciju pojedinih grobova na osnovi njihovih graevnih i tipolokih karakte
ristika, pa nas prisiljava da ponovno konstatiramo da se kronologija grobova ne
moe donositi prema njihovu tipu, nego da nam, naroito to se tie begova
kog groblja, kao vri oslonac ostaje grobni kulturni inventar na temelju ko
jeg se mogu izvlaiti neki sigurniji zakljuci o vremenskoj pripadnosti odre
enih tipova grobova. Na takvu konstataciju, ili bolje reeno sumnju, najprije
je naveo nalaz prilikom istraivanja na poloaju Bukorovia podvornice u Bi
skupiji kod Knina,23 a zatim su jo vie unijeli sumnje rezultati istraivanja
kasnosrednjovjekovne nekropole Greblje, u selu Maljkovu kod Sinja,24 te
nekropola na Razbojinama 25 i Gredama 20 u Kaiu kod Zadra. Budui da se
o ovoj problematici, na temelju rezultata netom citiranih arheolokih istrai
vanja, opirno pisalo,27 nema potrebe da se ovdje ponovno uputamo u ta raz
matranja. Prema tome rezultati prijanjih istraivaa, posebno Lj. Karamana,
koji je razradio tipologiju, a time u vezi i kronologiju grobova, nisu prema no
vim saznanjima u cijelosti potvrena, dapae novi rezultati nameu i izmjene
odnosno dopune. 28
U vezi s tim dat emo bar okvirno, koliko nam to doputaju rezultati arheo
lokih istraivanja groblja na Begovai, grupaciju grobova, te na osnovi analize
grobnih nalaza odrediti dataciju i kronoloku klasifikaciju pojedinih grobnih
cjelina unutar njihove stratigrafije.
Ve smo u prvom dijelu spomenuli da su se najstariji grobovi na Begovai
nalazili na segmentu sjeveroistono od crkvenih apsida, te uz sam juni peri
metraini zid crkve, kao i to da su se nalazili u najniem sloju. Meu te grobove
spadaju: sarkofag s poklopcem (grob br. 165, sL 27 i 28), grobovi graeni s
elementima antike arhitekture (grob br. 253, sL 29). Sarkofag na alost nema
nikakvog natpisa ili nekih drugih grobnih oznaka, pa ga je teko vremenski
determinira ti. Moe se samo kazati da je po tipolokoj obradi poklopca vrlo
slian, dodue rijetkim, do sada otkrivenim sarkofazima ranijeg srednjo
vjekovnog razdoblja. Grobovi koji su nainjeni od elemenata antike arhitek
ture, iako nisu brojni na podruju stare hrvatske drave, nisu ni izuzetni slu
ajevi, pogotovo ne na onim arheolokim lokalitetima gdje je utvren kon
tinuitet ivljenja. No, bez konkretnih oslonaca ipak nam ne mogu posluiti za
vru dataciju. To isto vrijedi i za karakteristinu grobnu arhitekturu staro
hrvatskog razdoblja, gdje nam tipologija grobova ne moe davati neke ue
23 S. Gunjaa, Cetvrta starohrvatska crkva u Biskupiji kod Knina i groblje oko

nje, SHP, III. ser., sv. 2, Zagreb 1952, 63--66.
24 D. Jeiovina, Kasnosrednjovjekovna nekropola Greblje u selu Ma1jkovu , SHP,
III. ser., sv. 7, Zagreb 1960, 265.
25 D. Jelovina, Ranosrednj'Ovjekovna nekropola na Razbojinama, o. c., 51.
26 D. Vrsalovi, o. c., 81.
27 D. Jelovina, Starohrvatske nekropole na p'Odruju izmeu rijeka Zrmanje i Ce
tine, Cakavski sabor, Split 1976, 67-82.
28 D. Jeiovina, o. c., 77-82.
107
vremenske okvire. U naem sluaju to se odnosi na ovaine grobove nainjene
od nepravilnih kamenih ploa koje su postavljene na no, tj. poredane verti
kalno jedna do druge.
Meutim, dok se u ovom horizontu grobova uoava tipoloka raznolikost
grobne arhitekture, objedinjuju ih arheoloki nalazi, nesumnjivo karakteri
stini za raniju fazu starohrvatskih ukapanja, a to su: dva para karolinkih
eljeznih ostruga s odgovarajuim priborom za zakopavanje (grob br. 253 i
258), pet eljeznih noeva (grob br. 165 i 258), preica, kresivo i u sekundarnoj
funkciji prethistorijska kremena sjekirica i struga (grob br. 258).
Ostruge iz groba br. 253 su gotovo potpuno oksidacijom unitene. Od njih
je preostalo samo nekoliko komadia ostrunih krakova uz debele slojeve kar
bonizirane koe (Tab. XIV, 253), dok su ostruge iz groba br. 258 (Tab. XVI,
258) mnogo bolje sauvane, iako su i one oksidacijom dosta nagrizene. Na
osnovi njihovih tipolokih obiljeja oba para ostruga, s odgovarajuim pribo
rom za zakopavanje, Iako se dalo konstatirati da pripadaju karolinkom tipu
ostruga ranije faze. Na bolje sauvanom paru ostruga ostruni luk se nalazi
u osi s krakovima trokutasta presjeka i s relativno izrazitim iljkom konusna
obJikQ koji je nasaen na ostruni luk. Sustav za zakopavanje remenja sa
stoji se od proirenih ploica na krajevima krakova na kojima je remenje bilo
privreno malim zakovicama po uzdunom rubu ploica. I pribor za zakop
avanje (jezici polukruna zavretka i kope s preicama) takoer nam to
mogu potvrditi, jer se uklapaju u taj sustav zakopavanja, to naroito vrijedi
za prvi par ostruga koji se sauvao samo u fragmentima, dok su mu kope i
preice relativno bolje sauvane. Pronaene ostruge u navedenim grobovima
ne pripadaju po svojim stilskim i ukrasnim osobinama bogatim i luksuzno
raenim karolinkim ostrugama, poput dobro poznatih u domaoj i stranoj
literaturi, naenih na tlu stare hrvatske drave koje se najveim dijelom u
vaju u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika. 29 Begovake su ostruge dosta
skromnije izradbe, ali su iz istog vremenskog razdoblja kao i one iz Biskupije,
ako ne i starije, to bi znailo da ih mirne due moemo svrstati u vrijeme
do priblino sredine 9. stoljea.
Znaenje nalaza ostruga na ovom dijelu sjeverne Dalmacije lei i u tome
to su ti nalazi bili dosad dosta rijetki. Dosadanji nalazi ostruga iz tog raz
doblja, uzimajui u obzir neto iri vremenski okvir,ao potjeu npr. iz Brati
kovaca kod Skradina,sl Bribira,32 Ostrvice,33 Piramatovaca,34 Podgraa kod
Benkovca,35 Varivoda,36 Maklinova Brda u Kaiu,37 a u posljednje vrijeme
29 D. lelovina, o. c., 123-126.

30 D. lelovina - D. Vrsalovi, Die materielle Kultur der altkroatischen Gdiber
felder auf dem Gebiete des dalmatinisehen Kroatien, Archaoologia Iugoslavica, VII,
Beograd 1966 90-92; Z. Vinski, Oruje na podruju starohrvatske drave do godine
1000, I. Miezynarodowy kongres archeologii slowianskiej, Warszawa 1965, 136 i
140-144, tab. III, 1970.
31 F. Radi, Par ostruga iz Bratikovaca kod Skradina, SHP, IV, Knin 1898, 61.
32 D. Vrsalovi, Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena
konzervacija, SHP, III. ser., sv. 10, Zagreb 1968, 249, tab. VII.
3f l. Beloevi, Nekoliko ranosrednjovjekovnih metalnih nalaza s podruja sje
verne Dalmacije, Diadora, sv. 3, Zadar 1965, 149-154.
34 D. Jelovina, Starohrvatske nekropole, o. c., 125; D. Je10vina - D. Vrsalovi,
o. c., 91.
36 D. Jelovina, ibid.
108
vei broj ih je pronaen na lokalitetu drijac kod Nina,38 te s jo nekih nala
zita gdje su pronaeni samo dijelovi garnitura za zakopavanje remenja, kao
"npr. Nin. 89 Od svih tih nalaza na podruju sjeverne Dalmacije samo ostruge
iz Ostrovice, Maklinova brda i drijaca predstavljaju izrazitiji karolinki tip,
ukraen po obodu cilindrinog dijela ilj ka, pa pripadaju skupini onih ostruga
poput poznatih primjeraka iz Biskupije kod Knina i Koljana kod Vrlike. 40
U ovoj skupini grobova relativno su brojni nalazi eljeznih noeva, koji su
uglavnom manjeg formata i, vjerojatno, sluili kao orue u dnevnoj upotrebi:&!
Noevi pronaeni u grobovima br. 165 i 258 (Tab. IX, XVII) pripadaju jedno
stavnim tipovima s ravnim hrptom, lagano povijenom otricom i s izduenim
trnom za naticanje u drak. Dosta su loe sauvani, neki samo u fragmentima.
Uz noie u grobu 165 (Tab. IX) pronaeno je i nekoliko ulomaka savijenog
eljeznog lima, koji su vjerojatno pripadali koricama noeva.
Budui da su noevi dosta esti grobni prilozi u slavenskim nekropolama
koji podjednako prate muke i enske grobove, pa ak se nalaze i u djejim,
i to kroz cijeli srednji vijek, to ih ini atipinim, teko ih je determinirati,
osim u onim sluajevima ako se ne nau u zatvorenim grobnim cjelinama.
Kako se u naem sluaju radi o ve okvirno fiksiranim grobovima, to ih mo
emo svrstati u gore ve navedeno vremensko razdoblje, tj. u 9. stoljee.~ 2
U grobu br. 258 (Tab. XVII) skupa s karolinkim ostrugama i noevima pro
naena je jedna neolitika kremena strugalica i sjekirica. Prema poloaju tih
naenih priloga u grobu (uz bok pokojnika)., kao i vidljivih tragova okresiva
nja na otricama kremene strugalice, moe se pretpostaviti da su ova dva
artefakta, iskonski iz neolitikog doba, u sekundarnoj funkciji sluili kao kre
men i kresivo za stvaranje vatre.
Na osnovi iznesenih podataka i analize grobnog inventara ovaj najstariji
stratum starohrvatskih grobova na Begovai moemo okvirno datirati od kraja
8. do priblino sredine 9. stoljea.
Najvei broj grobova pronaen je u srednjem sloju, i to 464 groba. Premda
je dubina pojedinih grobova varirala i mijeala se s grobovima gornjeg sloja,
pri emu se taj stratum ne moe uzeti kao apsolutno toan ve samo pribli
an, to se navelo i u prvom dijelu ovoga rada, ipak se u cjelini jasno razabire
odreena slojevna struktura i njihov raspored, pa ostajemo kod zakljuka da
se ovi grobovi razmatraju kao grupacija jedne odreene vremenske epohe
koja je u granicama 9. do 12. stoljea.
U tom sloju tipoloki su zastupljeni ovalni, paetvorinasti i trapezoidni gro
bovi, a njihov brojani odnos je slijedei: 372 ovalna, 47 paetvorinastih i 36
38 l. Beloevi, 2:drijac, Nin, Arheoloki pregled, sv. ll, Beograd 1969, 218-219;
isti, 2:drijac, Nin, Arheoloki pregled, sv. 12, Beograd 1970, 155.
39 l. Beloevi, Nekoliko ranosrednjovjekovnih metalnih nalaza, o. C., 154-155.
40 D. Jelovina, o. C., 124-125.

u Poznato je da su Slaveni, kao i ostali narodi toga vremena upotrijebljavali no
eve i kao orue i kao oruje. Vidi o tome: l. L. Cervinka, Slovane na Morave a tie
Velikomoravska, Brno 1928,217; Lj. Karaman, Iskopine drutva Bihaa u Mravin
cima i starohrvatska groblja, Rad JAZU, knj. 268, Zagreb 1940, 16; l. Koroec, Staro
slavensko grobie na Ptujskem gradu, Ljubljana 1950, 104-105.
42 Na uem podruju najbrojniji su u starohrvatskim nekropolama na Maklino
vu Brdu<' i Razbojinama u selu Kaiu, te Materizama kod Nina. Vidi: l. Belo
evi, Nekropola ranog srednjeg vijeka u Kaiu, Obavijesti HAD, 1. 3. 1967, 25;
D. lelovina, Ranosrednjovjekovna nekropola na Razbojinama, o. C., 41; l. Beloe
vi, Ranosrednjovjekovna nekropola u selu Kaiu kod Zadra, Diadora, sv. 4, Zadar
1968,237.
109
trapezoidnih, dok se devet grobova nije moglo tipoloki fiksirati zbog djelo
minih ostataka ili potpune devastacije grobne arhitekture. 43
Iz navedenih brojanih odnosa vidi se da je najbrojniji ovalni tip grobova,
ali nam ta injenica teko moe neto odreenije kazati u kronolokoj klasi
fikaciji, jer su, kako emo vidjeti, i u gornjem sloju, nesumnjivo kasnijem,
najbrojniji ovalni grobovi. Prema tome grobove u ovom sloju begovake ne
kropole, s obzirom na karakteristike grobne arhitekture, morali bismo datirati
u jedno ire vremensko razdoblje. Meutim, grobni nalazi to e nam razdoblje
suziti u odreeni vremenski okvir unutar kojeg emo i datirati ovaj sloj gro
bova.
Statistiki podaci o arheolokim nalazima u grobovima daju nam ovu sliku:
predmeti su pronaeni u 126 ovainih grobova, u 13 paetvorinastih i u 7 tra
pezoidnih, dok su u grobovima neodreene tipoloke pripadnosti bila 4 groba
s nalazima. Iz ovih podataka arheoloki nalazi pronaeni su u 150 grobova,
to znai da je u prosjeku svaki trei grob sadravao po koji predmet, tonije
32,2%.
Zanimljivo je spomenuti da taj odnos grobnih nalaza vrijedi uglavnom za
ovaine grobove (33,6%), ostalima gustoa nalaza opada (za paetvorinaste
27,6%, a za trapezoidne 19,9%). Iz navedenih podataka proizlazi da su ovalni
grobovi najbrojnije zastupani arheolokim nalazima, to bi i odgovaralo do
sadanjim tvrdnjama u arheolokoj znanosti, tj. Karamanovim konstatacijama
da se u ovalnim grobovima vrlo esto nalazi nakit s kojim su se pokojnici za
ivota kitili. 44 Meutim, grobni prilozi nalaze se i u paetvorinastim, odnosno
trapezoidnim grobovima, dodue u manjoj mjeri, ali to ne znai da su ti gra
bovi kasniji kako su ih u tipolokoj analizi svrstavali prijanji istraivai,
jer se i u njima nalaze prilozi iste vremenske pripadnosti koji se nalaze i u
ovalnim grobovima. Prema tome, kako je ve naglaeno, kronoloka klasifi
kacija ne moe se odreivati na osnovi tipologije grobne arhitekture, ve se
sigurniji zakljuci za sada mogu donositi samo na temelju analize i datacije
grobnog kulturnog inventara. U skladu s tim pokuajmo analizirati i datirati
arheoloke nalaze iz srednjeg sloja grobova na Begovai, koji najveim dije
lom pripadaju nakitu, a u mnogo manjoj mjeri su zastupani novci, noevi, pre
ice i strelice. Nakit sainjavaju naunice, prsteni, dugmeta, ogrlice (erdani)
i ukrasne aplike.
NAUSNICE
U tipolokoj klasifikaciji naunice se mogu podijeliti na nekoliko grupa koje

se, s obzirom na svoje specifinosti, opet meusobno razlikuju po varijantama.
To su: L obine kariice (one se mogu podijeliti i na nekoliko varijanta s ob
zirom na zavretak krajeva), 2. kariice s nastavkom u obliku slova S, 3. ka
riice s koljencima, 4. naroskane kariice, 5. naunice s jednom jagodom, 6.
naunice s tri jagode, 7. naunice s etiri jagode, 8. naunice s izduenom ja
godom poput privjeska, 9. naunice s dva proupljena srcolika ukrasa, lO.
naunice s privjescima i 11. naunice sa zrncima od staklene paste ili pletene
tank ~ ice.
Obine kariice. Kao i sve naunice, tako su i obine kariice uglavnom in
ventar enskih i djejih grobova, nalazili su se sa strane glave u parovima ili
43 Ovdje nismo razmatrali nain gradnje grobova i njihov.e specifinosti, jer se

to uradilo u prvome dijelu ovog rada.
44 Lj. Karaman, o. c., 36.
110
pojedinano. U parovima je naeno u 20 grobova (grob br. 26, 37, 74, 122, 243,
252, 255, 260, 269, 289, 302, 314, 324, 356, 360, 365, 385, 402, 487 i 494), a pojedi
nano u 25 grobova (broj: 2, 97, 100, 116, 159, 254, 283, 323, 325, 334, 335, 344,
407,413, 463, 470, 472, 478, 480, 482, 530, 541, 548, 551 i 554), dakle sveukupno
u 45 grobova. Prema nainu zakopavanja taj tip naunica dijeli se u dvije
\'arijante, obine kariice kojima se krajevi dodiruju ili su rastavljeni, iIi ka
riice koje zavravaju s jedne strane malom petljom, a s druge iljkom ili
kukicom.
Obine kari ice su vrlo este i u prilinom broju zastupane u starohrvatskim
grobovima i dosta su dugo bile u upotrebi. 45 Budui da su te naunice ve i po
svojoj izradi najjednostavnije i kao takve se javljaju unutar raznih kulturnih
grupa slavenskih nekropola seobe naroda, avara-slavenske kulture, karantan
sko-ketlake i bjelobrdske kulture, to se u grobovima stare hrvatske drave
jaVljaju tijekom jednog ireg vremenskog razdoblja,46 pa ih je kao izolirane
nalaze teko datirati. Datacija se, naime, moe suziti samo ukoliko ih prati
neki odreeniji i tipiniji grobni inventar, vezan za ue vremensko razdoblje.
Budui da su u nekim grobovima srednjeg sloja groblja na Begovai, uz
spomenute obine kariice, naeni i grobni prilozi karakteristini za starohr
,,atsko razdoblje 9-11. st., kao to su npr. kariice s tri kolj enca, naunice s
jednom jagodom i dr., to ih okvirno moemo svrstati u vrijeme od 9. do 12.
st. Ovo nam mogu potvrditi i groblja koja se datiraju u to doba, a u kojima
su upravo ove naunice zastupljene s prilinim brojem na1aza. 47
Kariice s nastavkom u obliku slova S. Ovaj tip naunica je naen samo
u dva groba, i to dva primjerka u grobu br. 271 (Tab. XIX) i pet primjeraka
u grobu br. 422 (Tab. XXX), dakle ukupno sedam primjeraka.
Naunice ovog tipa su poznate i omiljene skoro u svih Slavena i najvie se
javljaju u 10. i 11. stoljeu,48 kod nas pak tonije od 950. do 1150. godine. 48
Najvie su zastupane u grobovima bje10brdske kulturne grupe, zatim u ket
lakoj, a neto su rjee na podruju stare hrvatske drave, Bosne i Srbije.50
Na osnovi takve rasprostranjenosti Lj. Karaman je bio miljenja da ovaj tip
naunica spada meu sporadine nalaze u nekropolama na podruju Dalma
tinske Hrvatske. 51 Meutim, kako je to ve prije, u prethodnom broju ovog
asopisa, istaknuto, poslijeratna arheoloka istraivanja su dokazala da se na
spomenutom podruju kariice s nastavkom u obliku slova S relativno do
sta nalaze i meu starohrvatskim nakitnim inventarom koji potjee iz mnogih
lokaliteta, pa e ta konstatacija o rasprostranjenosti ovog tipa naunica vje
45 Jelovina, Starohrvatske nekropole, o. c., 93.
D.
48 Jeiovina, o. C., 94.
D.
47 D.
Jeiovina, ibid.
49 Niederle, Slovenske starine, Novi Sad 1954, 188; J. Koroec, o. c., 272; isti,
L.
Staroslavenska grobia v severni Sloveniji, Celje 1947, 69 i d.; S. Belagi - Dj.
Basler, Grborezi - srednjovjekovna nekropola, Sarajevo 1964, 67.
40 Z. Vinski, Prethodni izvjetaj o iskapanju nekropole na Lijevoj Bari u Vuko
varu, Ljetopis JAZU, knj. 60, Zagreb 1955, 248; S. Ercegovi, Neobjavljeni grobni
nalaz iz Bijelog Brda, SHP, III. ser., sv. 6, Zagreb 1958, 175-180; D. Jelovina, o. c.,
94 i 95 .
0 Uz dosad citiranu literaturu vidi jo: M. Corovi-Ljubinkovi, Metalni nakit be
lobrdskog tipa, Starinar, II, Beograd 1951,35; l. Cremonik, Nalazi nakita u srednjo
vjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Glasnik Zemaljskog muzeja (dalje
GZM), Sarajevo 1951,262.
oi Lj. Karaman, o. C., 15 i 37; isti, Starohrvatsko groblje na Majdanu kod Solina,
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (dalje VAHD), sv. 51, Split 1930-34,
90.
111
rojatno pridonijeti drukijem gledanju od dosadanjeg,52 naroito to se tie
podrijetla ovih naunica, o emu je, uostalom, D. Jelovina pokuao u svom
radu to i dokazati. ss
Kao potvrda da begovake kariice :I nastavkom u obliku slova S zaista
pr~padaju gore navedenom razdoblju, moe nam donekle potvrditi, i to to se
u. Istom grobu (br. 422) s kariicama naao i srebreni novi ugarskog kralja
Kolomana, kavan od 1095. do 1114. godine. S obzirom da su kariice iz groba
br. 422 potpuno identine kariicama iz groba br. 171, moemo sa dosta sigur.
nosti datirati ova dva groba pod kraj 11. odnosno na poetak 12. stoljea.
Kariice s tri koljenca. Po dvije naunice ovog tipa naene su u grobovima
br. 14, 284, 330 i 596, a u grobu br. 2 naena je samo jedna takva naunica.
Ukupno je, dakle, naeno devet primjeraka. Koljenca na kariici su nainjena
od granuliranih zrnaca, ili od viestruko uvijene filigranske niti.
Ovaj tip naunica pripada standardnom materijalu starohrvatskog nakita,
a nalazimo ga gotovo u svim starohrvatskim nekropolama, posebno pak na
podruju omeenom rijekama Zrmanjom i Cetinom. Tu su, bar za sada, one
najbrojnije, doim izvan tog podruja pojavljuju se znatno rjee. 54
Kariice s tri kolj enca nesumnjivo pripadaju razdoblju od 9. do 12. stoljea,
to nam potvruju brojna zapaanja pri praenju nalaza tih naunica u staro
hrvatskim grobovima. U prvom redu takvu dataciju potvruje injenica da se
u grobovima nakon 11. st. uope vie ne javljaju (osim nekih varijanti troja
gadnih naunica) tipovi koji ine sastavni dio naunica starohrvatskog kultur
nog kruga.
Naroskane kariice. U grobu br. 6 naena su dva primjerka (Tab. I), a poje
dinano su naene u grobovima br. 56 (Tab. III) i 445 (Tab. XXI), dakle sve
ukupno etiri primjerka.
Ovaj tip naunica zapravo je varijanta kariica s tri kolj enca koje su u
donjem dijelu kariice iskiene viestrukim nizom granuliranih zrnaca ili mre
astom filigranskom niti. Moe se slobodno smatrati da neki primjerci naro
skanih naunica, po svojoj kienosti i izradi u tehnici filigrana, granulacije ili
u kombinaciji obiju tehnika, kao i po skupocjenom materijalu, spadaju meu
najljepe primjerke starohrvatskog nakita. Uzevi u cjelini, pripadaju stan
dardnom inventaru starohrvatskih naunica, koje su, kao i kariice s koljen
cima, najrairenije na podruju stare hrvatske drave,55 dok se samo spora
dino nalaze u drugim krajevima. 56 I ovaj tip naunica se datira u vrijeme od
9. do 12. stoljea, ali se pri tome, kako neki smatraju, ne bi smjela gubiti iz
vida mogunost i duljeg trajanja. Na to upuuju pojedine varijante kojima je
osnovni oblik malko modificiran u razliitoj zlatarskoj izradbi, kakvi se jo i
danas nalaze u nekim dalmatinskim krajevima. 67 Ovakva konstatacija doputa
mogunost dueg kontinuiteta upotrebe ovog tipa naunica u kasniji srednji
Vrsalovi, Srednjovjekovno groblje na Gredama, o. c., 84.
69. D.
Jelovina, o. c., 94-96.
63 D.
54 Jelovina, o. c., 96 i 97.
D.
5.
lt;iovina, o. c., 97.
D.
5S Jelovina, Statistiki tipoloko-topografski pregled starohrvatskih naunica,
D.
SHP, III. ser., sv. 8-9, Zagreb 1963, 103-118; isti, Starohrvatske nekropole, o. C.,
97.
67 S. Ercegovi, Istraivanja u Gacloom polju i rasprostranjenost starohrvatskih
naunica izvan Dalmatinske Hrvatske, SH P, III. ser., sv. 7, Zagreb 1959, 232; D. Je
lovina, ibid.
112
vijek. No, za nae primjerke ostaje njihova okvirno utvrena datacija od 9.
do 12. stoljea, budui da i ostali nalazi iz srednjeg sloja grobova, kako emo
dalje vidjeti, ne prelaze to razdoblje.
Naunice s jednom jagodom. Po dvije naunice ovog tipa pronaeno je u 19
grobova (grob br. 154,265,289,314,319, 326,328,340,384,387,399,400,403,406,
409, 433, 476, 549 i 556), a pojedinano samo u dva groba (grobu br. 471 i 497),
dok su u grobu br. 571 pronaena etiri primjerka, to znai da je u 22 groba
sveukupno pronaeno 44 primjerka, iz ega proizlazi da u brojanom smislu
naunice s jednom jagodom predstavljaju, uz obine kariice i naunice s tri
jagode, najbrojniju skupinu nakita u grobovima srednjeg sloja na Begovai.
Naunice su se, kao i ostali tipovi, preteno nalazile u grobovima sa strane
glave odraslih enskih pokojnika. U samo dva groba naena su uz djeje ko
sture.
Po tipolokim znaajkama naunice s jednom jagodom moemo grupirati
u nekoliko varijanata. Begovake naunice grupiramo u tri varijante, od kojih
su dvije brojnije: naunice kojima su jagode nainjene od dvije glatke bakrene
ili bronane spojene polutke, bez ukrasa, i naunice koje su ukraene preko
sredine polutki i na krajevima gdje se karika uvlai u jagodu. Taj se ukras
sastoji od optoene filigranske ice ili od niza granuliranih zrnaca. Trea va
rijanta je zastupljena samo u etiri groba. Njihova je osobitost u tome to su
jagode ovih naunica bogatije i raznovrsnije ukraene po itavoj povrini apli
ciranom vijugastom filigranskom niti, odnosno granulacijom u raznim dija
metralno komponiranim geometrijskim oblicima.
Brojnost naunica s jednom jagodom, kao i inae naunica s jagodama tipa
s jednom, dvije, tri i etiri jagode na podruju stare hrvatske drave, po iz
gledu, broju i ukrasu ine jednu odreenu, vremenski i prostorno, cjelinu. One
predstavljaju zapravo najkarakteristiniju nakitnu skupinu u okviru nalaza
starohrvatskog kulturnog kruga. Najvie ih nalazimo na podruju Dalmatinske
Hrvatske, tj. u meurjeju Zrmanje i Cetine. 58 Mnogo prije o ovim naunicama
je pisao Lj. Karaman i datirao ih u vrijeme od 9. do 11. stoljea,59 pa je po
tom, nakon novih arheolokih otkria, svoju tvrdnju korigirao, -tako da je
zadrao poetak cvata tog nakita u 9. s teitem na 10. stoljeu i s mogunou
upotrebe i u 11. stoljeu. 6o Takvu dataciju naunica ovog tipa prihvatili su i
drugi znanstvenici,61 i ona je na snazi jo i danas, budui da ne raspolaemo ni
s jednim vrim argumentom kojim bi se njihova datacija pomakla, odnosno
prebacila u kasnije razdoblje.62 Pogotovo to vrijedi za naunice tipa s jednom
jagodom skromnije izradbe, kao to su upravo begovaki primjerci, pa ih s
pravom moemo smatrati da su nastali u samom poetku 9. st. i da su u kon
tinuitetu izraivane sve do konca ll. stoljea.
5~ D. Jelovina. Statistiki tipoloko-topografski pregled, o. c., 103-118; isti, Staro

hrvatske nekropole, o. c., 97 i 98.
5U Lj. Karaman, Iskopine drutva Bihaa, o. c., 12-15; isti, Starohrvatsko gro
blje na Majdanu kod Solina, VARD, sv. Sl, Split 1930-34; D. Jelovina, o. C" 98.
60 Lj. Karaman, Dva hronoloka pitanja starohrvatske arheologije, SRP, III. ser.,
sv. S, Zagreb 1956, 129.
61 S. Gunjaa, Revizija iskopina u Biskupiji kod Knina g. 1950, Ljetopis JAZU,
knj. 57, Zagreb 1953, 32 i d.; isti, Novi nauni rezultati u hrvatskoj arheologiji, Za
greb 1958,25; D. Jelovina - D. Vrsalovi, Die materielle Kultur, o. C., 92 i d.; Z. Vin- ,
ski, Starohrvatske naunice u Arheolokom muzeju u Zagrebu, SRP, III. ser., sv. l,
Zagreb 1949, 34-35; N. Mileti, Nakit i oruje IX-XII veka u nekropolama Bosne
i Hercegovine, GZM, Sarajevo 1963, 170-174; D. Jelovina, ibid.
62 D. Vrsalovi, o. c., 86.

Naunice s tri jagode. Po dvije naunice ovog tipa naene su u 15 grobova
(grobovi br. 22, 23,38, 117, 130, 146, 189,228,232,235,236,245,246,408 i 518),
a po jedan primjerak u 5 grobova (grobovi br. 15, 28, 161, 259 i 449), dakle
sveukupno u 20 grobova pronaeno je 35 primjeraka. Nema sumnje da su ove
naunice, pored naunica tipa obine kariice i naunica s jednom jagodom,
najraireniji tip naunica na teritoriju omeenom rijekama Zrmanjom i Ce
tinom, tj. na matinom podruju ranofeudalne hrvatske drave.
Gotovo sve begovake trojagodne naunice naene su u grobovima odraslih
enskih pokojnika. Obino su se nalazile sa strane glave, izuzevi u tri groba,
gdje su se nale po sredini, odnosno meu ispremijeanim kostima prije uko
panih pokojnika.
Po materijalu od kojeg su izraeni, tehnici rada, tipolokim znaajkama i
drugim osobinama begovake trojagodne naunice u potpunosti se uklapaju u
postojei brojni nakitni inventar starohrvatskih nekropola ovoga podruja. G3
S obzirom na postojee razlike u izradi jagoda, gdje su u osnovi tri jagode
jednake veliine, smjetene na istoj udaljenosti u donjem dijelu kariice, za
nimljive su pojave brojnih varijanata na koje su se neki autori podrobnije
osvrnuli,64 pa emo ovdje iznijeti samo najosnovnije znaajke te vrsti nau
nica.
Njihov osnovni tip uglavnom je svugdje isti - kariica s tri uplje ili glatke
jagode jednake veliine, ukraene filigranom i granulacijom koji varira od
jednostavnih do vrlo kienih. Preteno su raene tehnikom ajour, odnosno
na proboj, ili su pak izraene .tehnikom lijevanja, pri emu se imitira fili
gran ili granulacija. Raznovrsnost tehnike izradbe je omoguila da se ukom
poniraju brojni ukrasni motivi iz kojih su se opet razvile brojne varijante tog
tipa naunica.
Osim to je ovaj tip naunica najraireniji u Dalmatinskoj Hrvatskoj, .one
se odlikuju i po bogatstvu oblika i varijanata, a to zahvaljujui upravo tome
to su na ovom podruju postojale zlatarske radionice, od kojih je za sada
utvrena jedna u Biskupiji kod Knina. 64a Izvan podruja stare hrvatske dr
ave sline naunice nalazimo u sjevernim dijelovima Hrvatske,OS posebno pak
na podruju zapadnog i jugozapadnog dijela Bosne, kao npr. iz Grboreza kraj
Livna, o kojima je takoer podrobno pisano. 66 Slinih naunica u raznovrsnim
varijantama i tehnikoj izradbi naeno je i u raznim drugim slavenskim zem
ljama, npr. u Cekoj, Poljskoj i Rusiji. Naunice iz ovih zemalja su samo u
osnovi sline s naunicama s podruja Dalmatinske Hrvatske.67 U Poljskoj su
poznate naunice tzv. kijevskog tipa koje se datiraju u zavretak 10. i poetak
C3 D. lelovina, Statistiki tipoloko-topografski pregled, o. c., 103-118; isti, Staro

hrvatske nekropole, o. c., 99-102; D. lelovina - D. Vrsalovi, o. c., 92 i d.
c. Lj. Karaman, Iskopine drutva Bihaa, o. c., 33; isti, Starohrvatska groblje na
Majdanu, o. c., 26-29; Z. Vinski, o. c., 33-35; D. lelovina, Starohrvatske nekropo
le, o. c., 1D{}-102.
64a S. Gunjaa, Postojanje jedl10g centra za izraivanje starohrvatskog nakita,
VAHD, sv. LVI-LIX, Split 1954-57,231 id.
eA D. lelovina, Statistiki tipoloko-topografski pregled, o. c., 118, karta IV.
66 S. Ercegovi, o. c., 243-254; N. Mileti, o. c., 169-175; S. Belagi - Dj. Basler,
o. c., 69-76; D. lelovina, Starohrvatske nekropole, o. c., 100.
C7 R. Turek, Ceske hraditni nalazy datovane mincemi, Slavia antiqua, tom I, Po
znan 1948, 490 i d., sl. 1; 502 i d., sl. S, 8; K. ladaewski, lezdecke hroby v Luto
miersku u Lode, Archeologicke rozhledy, III, br. 4, Prag 1951, 331 i d., sl. 229; N.
Kondakov, Ruskie kladi, Petrograd 1896, 124 i d., tab. III; A. C. Guin, Pamjatniki
hudoenstvenogo remes la drevnei Rusii, X-XIII st., Lenjingrad 1936, tab. XXIII,
sl. 4-10, 14-15, tab. XXIX, sl. 8-9; D. lelovina, ibid.
114
11. stoljea. 6s Najbrojnije trojagodne naunice zastupljene su na nalazitima
u okolici Kijeva u Ukrajini, pa su se po tome i prozvale naunice kijevskog
tipa. U Ugarskoj su naene naunice tzv. tokajskog tipa, a takav tip se na
lazi i u srednjovjekovnim grobovima u Bugarskoj, Srbiji i Makedoniji. Osnov
na razlika ovih naunica od starohrvatskih je u tome to su im jagode nejed
nake, tako da se na bonim stranama karike nalaze dvije manje, a u sredini
vea jagoda. 69 Ukratko, samo smo nabacili geografsku rasprostranjenost tro
jagodnih naunica, kako bi se uoila njihova mnoina na vrlo velikom prostoru
s kojima su vezani i mnogi specifini problemi, naroito to se tie datacije
tog tipa naunica.
Bez obzira na razliita gledanja i rasprave koje se vode oko datiranja nau
nica s tri jagode, ipak emo begovake naunice pokuati bar okvirno deter
minirati, uzimajui u obzir i miljenja drugih znanstvenika, kada je u pitanju
datacija ove vrsti nakita.
Naunice s tri jednake jagode, zajedno s ostalim naunicama s jednom, dvi
je i etiri jagode, koje ine jednu zatvorenu grupu naunica sa upljim jago
dama, Lj. Karaman je datirao u vrijeme 9. i 10. st. i da su trajale i u ll. sto
Ijeu. 7o S. Gunjaa je na osnovi pronaenog para luksuzno raenih trojagodnih
naunica s novcem Ludovika Anuvinskog (1342-1382) pokuao opovri Kara
manovu dataciju naunica, smatrajui da dosadanju dataciju trojagodnih
naunica valja korigirati (o emu je ve prije na drugom mjestu dat osvrt),70.
tj. da se ovaj tip naunica, kao i njima bliih varijanata, nisu izraivale mno
go prije 14. stoljea. 71 Meutim, mora se spomenuti da je Karaman ve prije
ukazao na mogunost njihova duljeg vremenskog postojanja, upozoravajui na
velike trojagodne naunice iz Slakovaca i na naunice sa enskog lika na kon
zoli sv. Dujma u Splitu iz 14. stoljea. 72 I Z. Vinski podrava Karamanovu da
taciju smatrajui da se naunice s tri jagode ne smiju odvajati od ostalog
starohrvatskog nakita iz vremena od 9. do ll. stoljea, iako su one trajale i ka
snije u 13, pa ak i u 14. stoljeu.'a Ovakvu postavku mogu potvrditi i drugi
nalazi, kao npr. oni iz Biskupije kod Knina, gdje su naene u grobu skupa
s mletakim novcem kovanim 1178. i 1289-1311. god., zatim naunice iz Trilja,
datirane od 10. do 12. stoljea.74 Naunice s tri jagode, iako ne posve identine,
poznate su i u Srbiji, naene u starosrpskoj nekropoli u Dabrai, a koje su
M. i D. Garaanin datirali u 13-14. stoljee,75 zatim one iz Mogorjela, Mihalje
- via, Brestovika, Bonjaka, Novi Banovaca i Gornjeg Likog Lea, koje se
68D. Jelovina, ibid.
agD. Jelovina, ibid.
70 Lj. Karaman, Starohrvatsko groblje na Majdanu, o. c., 78; isti, Dva hronolo
ka pitanja, o. c., 129.
70" D. Jelovina, ibid.
71 S. Gunjaa, Starohrvatska crkva i kasnosrednjovjekovno groblje u Brnazima

kod Sinja, SHP, III. ser., sv. 4, Zagreb 1955, 126 i 132; isti, Novi nauni rezultati,
o. c., 25.
7~ Lj. Karaman, Iskopine drutva Biha, o. c., 36.
73 Z. Vinski, Starohrvatske naunice, o. c., 34-35.
" L. Marun, Popis naunica u Prvom muzeju hrvatskih starina u Kninu, SHP,
god. VII, sv. 1, str. 46 i 47, br. 286 i 289; S, Gunjaa, Jo jedan nalaz starohrvatskog
nakita u Trilju, Historijski zbornik, I, Zagreb 1948, 211; D. Jelovina, Kasnosrednj0
vjekovna nekropola Greblje, o. c., 255-266; isti, Starohrvatske nekropole, o. c.,
99-101.
76 M. i D. Garaanin, Srednjevekovno srpsko groblje u Dabrai, Starinar, V-VI,
Beograd 1956,203. .
115
takoer datiraju u vrijeme iza 11. stoljea,78 te naunice iz Grboreza koje S.
Belagi i . Basler datiraju od 10. do 15. stoljea. 77 Trajanje trojagodnih nau
nica bilo je veoma dugo, tako rei sve do novijeg vremena, ali, dakako, u neto
drukijim varijantama. Ova konstatacija jasno potvruje koliko je ova vrst
nakita bila omiljena na ovom podruju.78 -
Pri dataciji trojagodnih naunica valja uzeti u obzir, uz raznolikost njihova
ukrasa, i pojedine varijante tog nakita. Nesumnjivo su mlaeg datuma kieniji
primjerci, pogotovo oni koji meu jagodama imaju privjesak u obliku okre
nute piramide.7~
Prema svemu to smo dosada iznijeli moramo ostati pri tome da vrijeme
upotrebe naunica s tri jagode na podruju Dalmatinske Hrvatske ne smijemo
odvojiti od ostalog starohrvatskog nakita, jer to predstavlja zaista jednu cje
linu, koju prvenstveno karakterizira neobino velik broj nalaza, zatim oblici,
nain izradbe i materijal od kojeg su nainjene. Sasvim je sigurno da su pro
izvedene u domaim zlatarskim radionicama od ruku domaih majstora koji
su, prema bizantskim prototipima, razvijali, kreirali i izraivali pojedine vari
jante po svom ukusu, i to od samog poetka formiranja ranofeudalne hrvatske
drave. Naravno, ta se tradicija nastavlja i u kasnijem razdoblju, pa nije
udno to se pojedine varijante trojagodnih naunica, kako smo vidjeli, po
javljuju i kasnije u 13. i 14. st., to naravno ne smije negirati postojanje osta
lih varijanti u ranijem periodu od 9. do 12. stoljea.
Iz svega to smo dosad iznijeli begovake primjerke trojagodnih naunica,
bez sumnje, treba svrstati u starije razdoblje, jer se ni na jednom primjerku
ne javljaju one osobine koje su karakteristine za kasnije razdoblje, pa ih
moemo datirati u vrijeme od 9. do 13. stoljea, to bi odgovaralo i opim
osobitostima nalaza ovog grobnog stratuma.
Naunice s etiri jagode. Po dvije naunice ovog tipa pronaene su u dva
groba (grob br. 257 i 484, Tab. XV i Tab. XXXIII), dakle sveUkupno etiri pri
mjerka. Izraene su od srebra s pozlatom, skromno su ukraene tehnikom
granulacije.
Prema nekim miljenjima ovaj tip naunica se razvio od bizantske grozdo
like naunice. so Meutim, s obzirom da su se pojedine varijante naunica ovog
tipa u izradbi i ukrasu toliko udaljile od svojih prototipova, s pravom se mogu
smatrati najspecifinijim primjercima starohrvatskih naunica.81
Najvei broj naunica s etiri jagode pronaeno je na podruju stare hr
vatske drave, i to: u Biskupiji kod Knina, na poloaju Crkvina, Bribiru, e
vrskama, Kolj anima, Kurjacima, Maj danu, Mravincima, Obrovcu, Prvi-Luci,
Selcima na Brau, Ninu, Solinu, Vrani (Vrbica), Vrpolju kod Sibenika, na po
loaju Kosa, itd. 82 Nalazimo ih i izvan tog podruja: u Lici (Lee-Otoac), u
78 l. Cremonik, Nalazi nakita u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u

Sarajevu, GZM, n. s. VI, Sarajevo 1951, 243 i d.; N. Mileti, Nekropola u selu Mi
haljeviima kod Raj lovca, GZM, n. s. XI, Sarajevo 1956, 9-39; K. Vinski-Gasparini,
Ranosrednjovjekovni slavenski zlatni nakit u Arheolokom muzeju u Zagrebu, SHP,
III. ser., sv. 2, Zagreb 1952, 22 i d.; S. Ercegovi, Istraivanja srednjovjekovne ne
kropole u Bonjacima, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, III. ser., sv. 2, Zagreb
1961, 225-236; itd.
77 S. Belagi - Di- Basler, o. C., 69-76.
78 S. Ercegovi, o. e., 230.
79 D. Jelovina, o. C., tOO i d.
80 Lj. Karaman, Starohrvatsko groblje na Majdanu, o. c., 23.
81 Z. Vinski, Starohrvatske naunice, o. c., 32.
82 D. Jelovina, Statistiki tipoloko-topografski pregled, o. e., 103-117, karta IV;
isti, Starohrvatske nekropole, o. c., 103.

116
Gornjoj Hrvatskoj (Sisak i Sisak-Kupa), u Sloveniji (Ptuj), i Bosni (Mogorje
lo, Mihaljevii i Viii).83 Slinih naunica nalazimo i u srednjoj i istonoj
Evropi, i to uglavnom iz ostava a manje iz grobova, za koje L. Niederle smatra
da imitiraju orijentalne uzore. 84
Budui da naunice s etiri jagode ulaze openito u grupu naunica sa up
ljim okruglim ili bikoninim jagodama koje su ili glatke bez ukrasa, ili su
ukraene tehnikom filigrana i granulacije, to ih kao i prethodne svrstavamo u
materijal starohrvatskih naunica koje se datiraju od 9. do 12. stoljea. Na
ravno da se pri tome kod pojedinih nalaza ne iskljuuje mogunost pomicanja
vremenske determinante i u neto mlae razdoblje.
Naunice s izduenom jagodom. Naene su samo dvije takve naunice, i to
u grobu br. 372 (Tab. XXV). Izraene su od srebra. Jagoda ima oblik penina
zrna, koje je povrina-ukraena filigranskom niti. Dva mala kolj enca sa strane
jagode na kariici nainjena su od dvostruko uvijene filigranske ice.
Identian primjerak takve naunice, s izduenom jagodom poput privjeska,
naen je u srednjovjekovnom groblju na -Gredama u selu Kaiu kod Za
dra.8~ Inae izravnih analogija ovakvim naunicama na podruju Dalmatinske
Hrvatske nema, osim nekoliko primjeraka koji potjeu iz Biskupije kod Kni
na,S6 Bilica kod Sibenika i Gajina kod Katel-Suurca,87 te Plavna kod Knina
i Klisa kod Splita.ss Izvan podruja Dalmatinske Hrvatske naene su u Mo
gorjelu kod Capljine,S9 te u minj u u Istri,90 itd.
Bez obzira to ovakve naunice predstavljaju jednu izrazito posebnu vari
jantu jednojagodnog tipa naunica, pa ak moda i poseban tip, moemo ih
bez sumnje datirati u isto vrijeme kao i ostale starohrvatske naunice od
9-12. st. Ovakvu dataciju zasnivamo prvenstveno na tome to su na loka
litetima u Gajinama kod Suurca i na Bukorovia podvornicu u Biskupiji kod
Knina takve naunice pronaene skupa s ostalim standardnim starohrvatskim
naunicama iz tog vremena.
Naunice s dva srcolika ukrasa. Po dvije naunice ovog tipa naene su u
grobovima br. 241 (Tab. XIII) i 549 (Tab. XXXVII). Izraene su od srebra.
Srcoliki ukrasi nainjeni od naroskane srebrene ice nalaze se na donjem di
jelu kariica izmeu dva kolj enca.
Ovaj tip naunica predstavlja novost meu nakitnim materijalom na pod
ruju Dalmatinske Hrvatske. Do sada su naene samo na Gredama u Kaiu
kod Zadra.91 Ukupno do sada brojimo svega est primjeraka takvih naunica,
83 Z. Vinski, o. e., 25; A. Horvat, O Sisku u starohrvatsko doba, SHP, III. ser.,
sv. 3, Zagreb 1954, 101, sl. 6 i 8; J. Koroee, Staroslavensko grobie, o. e.,
75-76, 207-208, sl. 15 i 110; l. Cremonik, o. e., 245, tab. II, 2; N. Mileti~,
o. e., 28 i 29, tab. II, 16, tab. X; ista, Nakit i oruje IX-XII veka, o. C., 174, sl. 16.
84 L. Niederle, Rukovet slovanske archeologie, Praha 1931, sl. 43, 47 i 48; isti,
Prispevky k vyv. byz., Sper 1930, 135, sl. 67; Z. Vinski, o. C., 86, tab. I, sl. 4.
85 D. Vrsalovi, Srednjovjekovno groblje na Gredama, o. e., 86, tab. I; sl. 4.
8~ L. Marun, Popis naunica (ukosnica, minua) Prvog muzeja hrvatskih sporne

nika u Kninu, SHP, sv. VI, br. 1-2, Knin 1901, 32, br. 210 i 211; S. Gunjaa, Rad
Muzeja hrvatskih starina u godini 1951, SHP, III. ser., sv. 3, Zagreb 1954, 188, sl. 8.
87 Lj. Karaman, Iskopine drutva Biha, o. e., 23 i 31.
88 D. Vrsalovi, ibid.
80 l. Cremonik, Nalazi nakita u srednjovjekovnoj zbirci, o. c., 244 i 245, tab. I,

br. 11; N. Mileti, o. e., 170, sl. 12.
90 B. Bai, Starohrvatsko groblje u minju, Jadranski zbornik, III, Rijeka-Pula
1958, 324, tab. III.
91 D. Vrsalovi, o. c., 88, tab. IV, sl. 125.
117
a sve su naene u sjevernom dalmatinskom podruju u zaleu Zadra. Slini
primjerci, koliko nam je poznato, do sada su naeni u BuzetuO% i minju u
Istri.D3
U pogledu datacije ovih naunica vani su nam buzetski primjerci, jer je
u zatvorenoj grobnoj cjelini, kod desne ruke pokojnika, naen srebreni novi
cara Lotara I (840-855), to prema B. Maruiu doputa datiranje groba u to
vrijeme, tj. u drugu polovicu 9. stoljea. 94 Inae ih Marui smatra bizant
skim tipom koje su raene po tradicijama barbarizirane kasne antike. D5
Begovake naunice s dva proupljena srcolika ukrasa nisu bili usamljeni
nalazi. U grobu br. 549, uz spomenute naunice, pronaene su i naunice s jed
nom jagodom jednostavne izradbe, zatim tri obina i jedan bogato ukraeni
prsten, eljezni no i stakleni poklopac neke posudice, koji vjerojatno pripada
kasnoantikoj provenijenciji. Ovi nalazi mogli bi nam pomoi pri vremenskom
determiniranju naunica s dva proupljena srcolika ukrasa. Naime, sva je pri
lika da taj cjelokupan nalaz pripada ranijem periodu, tj. najvjerojatnije do
konca 9. stoljea, to bi odgovaralo idataciji buzetskog nalaza s novcem cara
Lotara I. Meutim, u grobu br. 241 pronaen je, uz spomenute naunice, i sre
breni novi - denar (piccolo) republike Treviso (1312-1318), koji bi navedenu
dataciju trebao pomaknuti za itavih 450 godina kasnije. Da ta datacija ne
odgovara spomenutim naunicama, navest emo dva bitna razloga. Prvi je
to se povac naao u donjem dijelu groba, kod nogu pokojnika u rahloj zemlji
(nanosu), i drugo, to su grobne pokrivne ploe bile prilino rastresene, a pri
nogama djelomino i manjkave. Zbog tih razloga skloniji smo pretpostavci da
je novi naknadno dospio u grob, najvjerojatnije moda u toku samog isko
pavanja. Za sada, ne elei kombinirati s pretpostavkama, radije ovaj sluaj
ostavljamo po strani, dok nam eventualno budua istraivanja ne iznesu nove
nalaze koji bi nam moda mogli sigurnije osvijetliti dataciju ovog tipa nau
nica na podruju Dalmatinske Hrvatske.
Naunice s privjescima. Naunica ovog tipa naena je u grobu br. 356 (Tab.
XXIV). Nainjena je od bronane ice. Donji dio kariice je presavijen u etiri
petlje s kojih vise privjesci od tordirane tanje ice poput resa, a zavravaju s
malim uicama.
Takvih je naunica ve naeno na podruju Dalmatinske Hrvatske, i to u
Biskupiji kod Knina, Djevrskama na Leajia Glavici, Plavnu kod Knina, na
lokalitetu Sv. Lovro u polju kod Sibenika, Glaviine u Mravincima kod Splita
i u Danilu kod Sibenika.96 O naunicama ovog tipa pisao je Lj. Karaman, na
glasivi da su znaajnije za istono-alpsko podruje Karantanije (Bohinj u
Kranjskoj i Hohenberg u Stajerskoj), koje su u to doba naseljavali Slaveni,
te su njihovi nalazi na primjeru odraz blieg dodira hrvatskih knezova s Fra
nakom dravom. 97 Isto tako i D. lelovina se osvrnuo na naunice ovog tipa,
za koje smatra da su sasvim sigurno importirane iz Karantanije na podruje
oz B. Marui, Staroslovanske in neke zgodnjosrednjoveke najdbe v Istri, Arheo

loki vestnik, VIII, Ljubljana 1955, 100, tab. I, sl. 2; isti, Langobardski i starosla
venski grobovi na Brecu i kod Malih Vrata ispod Buzeta u Istri, Arheoloki radovi
i rasprave, II, Zagreb 1962, 462.
v3 B. Bai, o. C., 324 i 325.
91 B. Marui smatra dataciju ovih naunica jo i ranijom, budui da su ovako
dragocjeni primjerci ulazili u sas-tav obiteljskog nakita. Vidi: B. Marui, o. c., 463.
9~ B. Marui, Istra u ranom srednjem vijeku, Pula 1960,24-25.
98 D. lelovina, Starohrvatske nekropole, o. c., 104.
91 Lj. Karaman, o. c., 34.
118
Dalmatinske Hrvatske i da su istovremene s naunicama koje karakteriziraju
starohrvatsku kulturnu grupu. DS Prema tome i begovaki primjerak moemo
smatrati kao import i datirati ga u 9, odnosno u 10. stoljee. DII
, Naunice sa staklenim ili od ice pletenim zrncima. Po dvije naunice na
ene su u grobu br. 202 (Tab. X), 226 (Tab. XI), 231 (Tab. XII) i 256 (Tab. XV),
ukupno osam primjeraka. Kariice su im od bakra. Razlika meu njima je u
tome to neke imaju po tri jagodice nainjene od tanke spletene i uvijene ice,
ili im je umetnuto po jedno stakleno zrno tamnosmee ili ukaste boje. Ja
gode su meusobno povezane tankom ianom mreicom, a kod onih sa sta
klenim zrnom iana mreica se nalazi sa strane zrna.
Moramo naglasiti da je ovdje rije o posebnom obliku naunica koje su
veoma rijetke na ovom podruju. Po vrsti, tehnici izradbe i ukrasu najblie su
im naunice iz Biskupije kod Knina,IOo i Mastirina u Kaiu kod Zadra. looa
Moda bi ovaj tip naunica mogli pribliiti naunicama tipa tri jagode ukra
ene filigranom iz Tebe u Grkoj,IOI ili onima iz Rudelsdorfa u Sleskoj,I02 ili
pak naunicama iz nekropole kod Klotra, koje Lj. Karaman svrstava u pri
mjerke pogrene tehnike u zlatariji kasnije dobi. lo3 Zbog tipolokih razlika
ovog tipa naunica s naunicama starohrvatske kulturne grupe, D. Jelovina
smatra da naunice ovog tipa, kao i naunice prethodnog tipa, pripadaju ka
rantansko-ketIakoj kulturnoj skupini, koja se prostirala na istonom alpskom
podruju i da je nastala u 8. i trajala do 10. stoljea, te su kao import dospjele
na podruje Dalmatinske Hrvatske. 104 Inae naunice sa staklenim zrnima na
kariicama nalazimo i uNiederlovim tabelarnim prikazima slavenskog na
kita. 105
PRSTENI
Prsteni su takoer bili vrlo omiljen srednjovjekovni slavenski nakit, a u
starohrvatskim grobljima uz naunice predstavljali su glavnu karakteristiku
nakitnih predmeta. Nosili su ih mukarci, ene i djeca. U veini sluajeva po
kojnik je imao samo jedan prsten na ruci, iIi po jedan na svakoj, ali se je
ponekad nalo i po nekoliko komada na lijevoj iIi desnoj ruci.
Do sada je pronaeno vrlo mnogo raznovrsnih tipova prstenja. Prema na
inu izradbe, oblicima i ukrasu, smatraju se isto slavenskim proizvodima.
Niederle ih je pokuao grubo klasificirati podijelivi ih u tri osnovne grupe:
na masivne, pletene i kovane od limene vrpce. IOG Te je opet svrstao u pojedine
podgrupe odnosno varijante, ve prema obliku i njihovu ukrasu. lo7 Razraujui
i upotpunjavajui staru Niederleovu podjelu, J. Koroec je na osnovi slaven
98 D. lelovina, ibid. .
99 P. Koroec, Delitev slovan skih kultur zgodnjega srednjega veka v Jugosfaviji,
Arheoloki vestnik, 1112, Ljubljana 1951, 149-151; D. lelovina, ibid.
10~ L. Marun, Popis naunica, o. c., 133, sl. S, br. 104, 105 i 106.
100a D. lelovina, Starohrvatske nekropole, o. c., 104.
101 Z. Vinski, Starohrvatske naunice, o. c., 35, tab. IX, br. 2565.
102 L. Niederle, o. c., 129, sl. 47.
103 l. Brunmid, Hrvatske sredovjene starine, Vjesnik hrvatskog arheolokog dru
tva, n. s., sv. VII, Zagreb 1903, 81 i 82; Lj. Karaman, Iz kolijevke hrvatske prolosti,
Zagreb 1930, sl. 143, br. 8.
104 D. lelovina, o. c., 103 i 104.
lO; L. Niederle, o. c., 189, sl. 86; 192, sl. 87; l. Koroec, Uvod vmaterialno kul
turo Slovanov zgodnjega srednjega veka, Ljubljana 1952, 271, sl. 133, br. 2.
10u L. Niederle, o. c., 214; isti, Slovenske starine, o. c., 212 i 213.
107 L. Niederle, o. c., 99 i 100; l. Koroec, o. c., 317, sl. 160.
119
skog materijala podijelio prstene na 14 vrsta,108 dok je D. Jelovin,a prstenje,
pronaeno na podruju Dalmatinske Hrvatske, svrstao u etiri osnovne grupe,
koje se opet dijele u posebne varijante.1 09 Meutim, to se tie podrijetla poje
dinih tipova, teko je donijeti decidirani sud. Dodue neki oblici potjeu iz
kasnoantikih uzora, drugi opet iz bizantskih, dok neke moemo uvrstiti u
proizvod seobe naroda. Neki su primjerci, bar to se tie brojane zastuplje
nosti, karakteristini npr. za bjelobrdsku ili karantansko-ketlaku kulturnu
grupu, a izvjesni su primjerci po svojim oblicima, ukrasu i izradbi, a naroito
po brojnosti nalaza karakteristini i za starohrvatski kulturni krug.
S obzirom da se u strunoj i znanstvenoj literaturi jo nije pojavio rad koji
bi podrobnije obradio prstenje pronaeno na tlu stare hrvatske drave, to smo,
s obzirom da su zastupljeni gotovo svi tipovi koji se javljaju na ovom pod
ruju, i begovake nalaze pokuali podijeliti u etiri osnovne skupine: ljeba
sti kovani prsteni (kanelirani), obini kovani bez ukrasa, lijevani masivni j pr
steni s ukrasom.
lljebasti kovani prsteni (kanelirani). Ovakvi prsteni su naeni u 25 grobova
(broj: 4,34,46,50,53,59,61,64,73,97, 108, 113, 114, 118, 125,207,249,252,437,
444,523,567,588,589 i 603), ukupno 41 komad. Prema spolu pokojnika naeni
su kod 9 mukih i 10 enskih kostura odraslih osoba, a jedan je naen u
djejem grobu. U pet grobova prsteni nisu naeni in situ ve meu ispremije
anim kostima prije ukopanih pokojnika. Kod mukih kostura prsteni su
uglavnom naeni na desnoj, a kod enskih na lijevoj ruci, i to po jedan prsten.
Meutim, u pojedinim grobovima naeno ih je i vie. Tako npr. u mukom
grobu (br. 64) prsteni su naeni na obim rukama; u jednom grobu, sa enskim
kosturom (br. 34), na prstima lijeve ruke naeno je sedam prstenova, a u
drugom, takoer sa enskim kosturom (br. 113), na prstima desne ruke naeno
je pet komada.
2ljebasti prsteni su raeni preteno od bakra i bronce. Ho Bakreni su uglav
nom nainjeni od tankog lima, a ukrasni motiv paralelnih ljebova je izraen
tehnikom graviranja ili otiskivanja. Bronani su neto masivniji i izraeni su
lijevanjem. S unutarnje strane uvijek su ravni, a du vanjske povrine nalaze
se paralelno urezani ili izliveni ljebii (kanelure). Kod manjih primjeraka ure
zani ljebii idu sredinom vanjske povrine, tako da su samo obrubi naglaeni.
Ovaj tip prstenja zastupljen je u mnogim starohrvatskim grobljima, gotovo
da i nema nekropole koja se dosada istraivala a da se u njenim grobovima
nije pronalo bar po nekoliko prstenja ovog tipa. Upravo zbog toga ih s pra
vom moemo pripisati proizvodu domaih radionica nakita na tlu ranofeudal
ne hrvatske drave,l1t koji su veoma dugo bili u upotrebi i nakon 12. stoljea.
Obini kovani prsteni. Naeni su u 27 grobova (broj: 4, SS, 74, 154,241,255,
265, 269, 302, 310, 314, 319, 326, 333, 334, 340, 377, 422, 433, 437, 463, 470, 484,
487, 548, 549 i 551), ukupno 32 komada. Osim u grobu s mukim kosturom
(br. 310) svi prsteni su naeni u grobovima s kosturima odraslih enskih oso
ba. U etiri groba naeni su meu ispremijeanim kostima nekadanjeg uko
pa. Za razliku od prije spominjanih prstenova ovi su uglavnom pronaeni na
desnoj ruci (odnos 16:6), a u dva groba bili su na obim rukama (br. 422 i 549).
10. l. Koroee, Staroslavenska grobia, o. e., 93-97.
\OB D. lelovirza, o. C., 106-109.
110 Od brojnih nalaza ovog tipa prstenja na ovom podruju jo ni jedan nije pro
naen koji je izraen od srebra, pozlaenog srebra ili zlata.

111 Zljebasti (kanelirani) prsteni naeni su gotovo na svim istraivanim starohr
vatskim nekropolama ovog podruja.
120
Ovaj tip prstenja veim je dijelom izraen od bakra (22 komada), zatim od
bronce (5 komada) i srebra (9 komada). Inae su obina i jednostavna tipa
jednostavnog koluta. Unutarnja strana uvijek im je ravna, a vanjska ponekad
ravna, ali mnogo ee poluobla, ili pak po sredini imaju izboeno rebro (tro
kutasti presjek), dok su rijetki kvadratina, pa ak i deltoidna presjeka. Kra
jevi im dvojako zavravaju: ili su zailjeni i u prelasku jedan preko drugoga
zalemljeni, ili su tupi i spojeni malom zakovicom. Samo izuzetno su im krajevi
priljubljeni.
Ovakvi prsteni su obino raeni tehnikom kovanja, dok je veina ostalih
lijevana u kalupe bez ikakva vidljivog spoja. Poneki su nainjeni i od ice raz
liita presjeka, te su mehanikim putem savijanja i kovanja dobili svoj odgo
varajui oblik.
Navedeni prsteni su jednostavni i bez ikakva ukrasa, pa se uvrtavaju u
standardni nakitni materijal, koji se javlja gotovo u svim srednjovjekovnim
grobljima razliitih kulturnih grupacija, zbog ega ih je ponekad vrlo teko
i datirati, pogotovo kao usamljene nalaze. Meutim, u Begovai su se pojedini
primjerci nalazili skupa s drugim predmetima, kao npr. s naunicama tipa
jedne jagode, naunicama s dva proupljena srcolika ukrasa i sa S kariica
ma, pa nam to omoguava da takve prstene vremenski moemo determinirati
od 9. do 12. stoljea.
Lijevani prsteni. Ovakvo prstenje naeno je u osam grobova (broj: 257, 325,
372, 385,408, 409 i 478). Preteno su se nalazili na desnoj ruci odraslih enskih
kostura (samo dva na lijevoj). Izraeni su ili od bronce ili od loe legure sre
bra i kositra, tehnikom lijevanja u kalupe. Po obliku su masivni, u presjeku
obino s unutarnje strane ravni a s vanjske poluobli.
Lijevani masivni prsteni su stari i standardni oblik, koji potjeu jo iz an
tike. To su, naime, jednostavni obrui D presjeka, bez ikakvih ukrasa, ka
rakteristini za slavenske kulture 9. do ll. stoljea. m Takvu dataciju ovog tipa
prstenja, s izvjesnim manjim pomicanjem na gore ili na dolje, mogu nam
osnaiti i popratni grobni nalazi, kao npr. naunice s jednom, tri i etiri ja.
gode. .
Prsteni s ukrasima. Prstenja ovog tipa naeno je u 12 grobova (broj: 54, 114,
125, 226, 228, 384 (dva komada), 400, 437, 506, 523, 549 i 586). Osim u grobovima
114 i 437, gdje su naeni na lijevoj ruci, svi ostali su naeni na desnoj ruci
odraslih enskih kostura. U dva groba (br. S4 i 586) naena su meu ispre
mijeanim kostima prije ukopanih pokojnika, a u grobu br. 226 naen je na
desnoj ruci djejeg kostura.
Svi navedeni prsteni su izraeni od bakra, bronce, srebra i srebra s pozla
tom, u razliitim tehnikama i s raznim ukrasima. Oblici su im toliko raznoliki
da skoro svaki prsten predstavlja u tipolokoj klasifikaciji drugu vrstu, pa ih
je teko grupirati u pojedine varijante, a jo tee tonije vremenski determi
nirati. No bez obzira na to, mi emo ih ovdje pokuati razvrstati u pet va
rijanti.
U prvu varijantu svrstavamo prstenje nainjeno od tankog lima s rairenim
krajevima. Proirenja na prednjem dijelu esto puta zamjenjuju glavu prste
na, iH je ta ploica bila podloga na kojoj je bila zalemljena elija u kojoj je
bilo umetnuto stakleno zrno. Takva varijanta ukrasnih prstenja je dosta esta
11 2 K. VinskiGasparini - S. Ercegovi, Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom

Drenovcu, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, III. ser., sv. 1, Zagreb 1958, 140;
D. Vrsalovi, Srednjovjekovno groblje na Gredama, O. c., 89 i 90.
121
i na drugim nekropolama. U Begovai su pronaeni u grobovima broj 226, 384
i 586. Ne samo da je ovakvo prstenje brojno na podruju Dalmacije, ve je ono
veoma esto zastupano u nalazima mnogih slavenskih groblja razliitih kultur
nih grupa. Po klasifikaciji J. Koroca, koji je prstene podijelio na 14 vrsta,
begovake bismo primjerke svrstali u devetu vrstu,1I3 a oni su najee zastu
pani meu nakitnim materijalom bjelobrdske kulture ll4 (Bijelo Brdo, Klotar,
Svinjarevci) i poneto u ketlakojl15 (u K6ttlachu). Meutim, nalazimo ih po
dosta u materijalu starohrvatskih grobova na podruju Dalmatinske Hrvatske
(Biskupija kod Knina, Cetina kod Vrlike, Bribiru kod Skradina, itd.).
Budui da su dva begovaka prstena naena skupa s naunicama tipa s
jednom jagodom (grob br. 384), to nam doputa mogunost da ovu varijantu
prstenja uvrstimo u razdoblje masovne pojave standardnog starohrvatskog
nakitnog materijala u meurjeju Zrmanje i Cetine.
U drugu varijantu svrstavamo prstenje kojima su obrui nainjeni od
tankog lima, a na prednjem dijelu imaju zalemljene poligonalne kasete sa
staklenim zrnima bijele ili tamnoplave boje. Takvi prsteni su naeni u gro
bovima br. 54 i 228, a Koroec ih svrstava u dvanaestu vrstu svoje tipoloke
klasifikacije,1l0 i dodaje da ovakva prstenja znaju biti veoma raznolika oblika
i tehnike izradbe. Ovakvo luksuzno raeno prstenje, ukraeno poludragim
kamenjem, ili zrncima od stakla ili staklene paste, najvjerojatnije potjee iz
kasne antike, bili su sastavni dio nakita i u Bizantu odakle su ih, vjerojatno,
preuzeli Slaveni. Naroito se to odnosi na prstenje s auriranom krunom u
kojoj je umetnuto jedno ili vie zrna, kao to je to npr. prsten naen u grobu
br. 549, ija kruna se sastoji od jedne centralne i etiri periferne krune
elije u koje su umetnuta staklena zrna od tamnoplave, ute i bijele boje.
Ovu varijantu prstena veoma je teko ue vremenski determinirati jer se
njihova slinost provlai od kasne antike sve do u puni srednji vijek, pa i jo
kasnije. Odreivanje starosti pojedinih primjeraka za sada nam mogu pomoi
samo nalazi u zatvorenim grobnim cjelinama, tj. da su naeni skupa s nau
nicama ili nekim drugim nalazima koji pripadaju utvrenom vremenu.
U treu varijantu mogu se svrstati lijevani prsteni koji imitiraju preanje
jednostavnije oblike. Ovakvi prsteni na prednjoj proirenoj i ojaanoj strani
imaju ,okruglu ili jajoliku rupicu u koju se umetalo ukrasno stakleno zrno.
Takvi prsteni naeni su u grobovima br. 125 i 437, a i oni se takoer esto
nalaze meu nakitnim inventarom starohrvatskih groblja.
U etvrtu varijantu svrstavamo samo jedan prsten, i to iz groba br. 400. Kra
jevi ovog prstena su zalemljeni i ojaani zakovicom, a s vanjske je strane ukra
en stiliziranim biljnim motivom. Slini ovome su prsteni-koluti, ukraeni ple
tenicom ili geometrijskim motivom iskucanih ili graviranih krunica, kvadra
tia ili rombova, kakve je pronaao Lj. Karaman u Mravincima kod Solina,1I7
a pronaeni su i u drugim slavenskim nekropolama, te su karakteristini za
slavenski arheoloki nakitni inventar. Po Niederlovoj klasifikaciji to bi bili
prsteni napravljeni od limene vrpce,IIS a po Koroevoj pripadali bi u estu
111 J. Koroee, o. e., 95.

114 l. Brunmid, o. e., 41, sl. 7, No. 19, 24, 25, 27-29; str. 78, sl. 30, No. 1, 12; str.
88, sl. 39, No. 1.
113 R. Pittioni, Der friihmittelalterliche Graberfund von Kottlach, Briinn-Mlin-
chen-Wien 1943, tab. XII, sl. 3-5, 8 i 9.
IlG J. Koroee, o. e., 96.
117 Lj. Karaman, Iskopine drutva Biha, o. e., 15, sl. 12 i 13.
118 L. Niederle, Rukovet, o. e., sl. 99 i 100, br. 6-13.
122
vrstu.1IU Kako je ovaj prsten pronaen u zatvorenoj grobnoj cjelini skupa s
parom jednostavnih naunica tipa jedne jagode, to smo ga vremenski uvrstili
u ve utvrenu dataciju tih naunica, a to znai da pripada 9. ili 10. stoljeu.
U petu varijantu svrstali smo lijevane prstene, koji na prednjem proirenom
i ojaanom dijelu imaju razliite plastine ukrasne motive, najee stisnute
pesnice (simbol rukovanja), ili pak urezane kose crte. Takvi prsteni su naeni
u grobovima br. 114, 506 i 523. Bez sumnje takvi prsteni pripadaju kasno
srednjovjekovnom razdoblju, to nam potvruje injenica da su pojedini pri
mjerci naeni zajedno s naunicama tipa s tri jagode za koje je utvreno da
potjeu iz kasnijeg razdoblja, tj. da nisu nastale prije 11. ili 12. stoljea. m
Sto se tie provenijencije navedenih prstena finije izradbe, teko je neto
odreenije kazati. Moemo za sada samo pretpostaviti da su i oni, kao i nau
nice, u veini sluajeva rad domaih radionica koje su u poetku imitirale
kasnoantike, odnosno bizantske primjerke, a kasnije ih i sami izraivali po
svom ukusu.
DUGMETA
U grobovima srednjeg sloja na Begovai pronaeno je nekoliko dugmeta, i

to u grobovima br. 128 (1 kom.) , 129 (1 kom.), 437 (4 kom.), 558 (2 kom.) i 575
(5 kom.)" ukupno 13 komada. Obino su se nalazila ispod vrata ili na grudnom
kou odraslih mukih kostura. Nainjena su uglavnom od srebra, rjee od
bronce i bakra. Sastoje se od dviju glatkih spojenih polutki kuglasta oblika.
Na gornjoj polutki privrene su krune ili elipsaste alkice, bilo direktno na
kalotu ili preko dueg odnosno kraeg vrata. Srebrena puceta ukraena su
obino na donjem dijelu s etiri aplicirana granulirana zrnca u obliku grozda.
To je i jedini ukras koji nai primjerci imaju.
Dugmeta su dosta esti nalazi u srednjovjekovnim grobljima. Po stilskim
osobinama i nainu izrade moemo ih grupirati u dvije osnovne skupine: na
one jednostavne koja su sluila iskljuivo u praktin61 svrhe, tj. za zakopa
vanje odjee i na one bogatije ukraene, koja su uz spomenutu funkciju slu
ila i kao ukras,l21 Nai pak primjerci pripadali bi prvoj skupini. Takvi su
mnogo ei, a nalazimo ih gotovo na itavom podruju Dalmatinske Hrvatske
(Biskupija kod Knina, Sv. Spas kod Vrlike, Grede u Kaiu kod Zadra, Grebije
u Maljkovu kod Sinja, Smrdeljima kod Skradina i Bribiru). Brojni su i na
irem podruju, posebno pak u karantansko-ketlakoj i bjelobrdskoj kulturnoj
grupi, kao i u drugim slavenskim zemljama. Zbog toga se ovaj tip dugmadi
openito i tretira kao slavenski element u nonji pri zakopavanju gornjeg
dijela odjee, kako to navodi i L. Niederle za najstarije nalaze ove vrste dug
meta u slavenskim nekropolama. m
Ovakva jednostavna puceta ne mogu nam posluiti kao vrst oslonac za
datiranje, jer se je taj tip zadrao u narodnoj nonji takorei sve do dana
njih dana. 123 No, i pored takve konstatacije, koja se takoer moe odnositi i
na begovake primjerke, oni se ipak prema opoj slici koju nam pruaju
ostali nalazi u grobovima ovog sloja mogu svrstati u due vremensko razdoblje
od 9. do 12. stoljea.
lU J. Koroee, o. e., 95.
120 D. Jelovina, o. e., 109.
121 J. Koroee, Uvod vmaterialno kulturo, o. e., 330.
122 L. Niederle, o. e., 172, bilj. 22.
I ~" M. Corovi-Ljubinkovi, Prokupaki nalaz srpskog srednjovekovnog nakita,
Zbornik radova Narodnog muzeja u Beogradu, l, Beograd 1958, 153; S. Bdiagi -

Dj. Basler, o. c., 81.
123
ERDANI (NISKE)
Meu nakitnim predmetima u grobovima srednjeg sloja na Begovai su u

tri groba (broj: 284,318 i 437) naena i zrnca koja su pripadali erdanu. Zrnca
su naena oko vrata i pod lubanjom enskih kostura. Nizovi erdana su bili
razliite veliine, to proizlazi iz broja zrnaca. Tako se npr. u grobu br. 284
erdan sastojao od 147 zrnaca, a u grobu br. 437 od 122, a u djejem grobu
br. 318 od samo 25 zrnaca. Perlice su izraene od stakla i staklene paste raz
liite veliine. Okrugla su ili jajolika oblika, a bili su plave, zelene, tamnocrvene
i bijele boje. Nekoliko zrnaca bilo je viebojno, a poneka su po svojoj povrini
ukraena malim krunicama od plave staklene paste.
erdani od nanizanih periica su bili uobiajeni dio ukrasa u mnogim slao
venskim podrujima i u raznim vremenskim razdobljima. Oni se, naime, naj
prije javljaju u grobovima avaroslavenske pripadnosti, a kasnije s vrlo lije
pim i izrazitim primjercima u karantansko-ketlakoj i bjelobrdskoj kulturnoj
grupi,124 izraeni najee od stakla i staklene paste, zatim od peene zemlje,
kaolina, krede, jantara i kosti.
U starohrvatskim grobovima erdani su inae dosta rijetko zastupani. Naj
ljepi i najvei do sada primjerak erdana pronaen je prilikom revizije isko
pina u Biskupiji kod Knina, a sastoji se od 1040 raznolikih zrnaca. m Ovaj
erdan se pripisuje direktnom importu iz bjelobrdske kulturne grupe i datira
se u vrijeme druge polovice 10. ili 11. stoljea. 126
Prema oblicima i materijalu bilo je pokuaja da se izvjesni odreeni tipovi
perlica erdana veu za pojedina razdoblja ili kulturne grupe. IZ7 Meutim,
novi nalazi sve vie pokazuju da je to gotovo nemogue, upravo zbog toga to
se veina oblika i tipova upotrebljavala veoma dugo u toku jednog ireg vre
menskog razdoblja. Isto tako i njihovo podrijetlo se vezivalo za daleka istona
i zapadna podruja. Brunmid je smatrao da su one dospjele iz podruja oko
Indijskog mora,128 dok je miljenje Poulika da podrijetlo zrnaca koji se susre
u u slavenskim zemljama treba traiti u crnomorskim radionicama. 129 J. Koro
ec, meutim, istie da su ogrlice od stakla ili staklene paste u naim krajevima
poznate prije dolaska Slavena, budui da ih nalazimo u grobovima raznih ilir
skih kultura, a Slaveni su ih mogli izraivati ve od 9. st. s obzirom da je u
junim podrujima dugo trajala tradicija rimske staklarske proizvodnje. lao
Za begovake erdane, kao i inae za ovu vrst nakita pronaenog na podruju
Dalmatinske Hrvatske, zasad jo uvijek ne bismo mogli primijeniti ni jedno
od navedenih miljenja. Cini nam se ipak da bismo bili blie istini ako bismo
m 1. Brunmid, o. e., 43, sl. 8; Krungl, Rohenberg, Jahrbuch d. Z. K. IV, 1906,

205 i 206; R. PittiOlli, o. e., tab. XIV, sl. 8.
m S. Gunjaa, Revizija iskopina u Biskupiji kod Knina godine 1950, Ljetopis
JAZU, knj. 57, Zagreb 1953,33, sl. 7.
I!~ Lj. Karaman, O reviziji iskopina u Biskupiji kod Knina, SRP, III. ser., sv. 4,
Zagreb 1955,211.
127 U Moravskoj ih je Poulik podijelio na 11 tipova (Staroslavenska Morava, str.
56). Kod nas ih je za bledsku nekropolu J. Kastelic, na osnovi oblika i boje, svrstao
u 16 grupa (Slovanska nekropola na Bledu, Ljubljana 1960, 28), dok je openito
ogrlice raznih oblika, ukrasa i materijala podijelio u etiri vrste s mnogim podgru
pama J. Koroec (Staroslavenska grobia v severni Sloveniji, 80-87).
w 1. Brunmid, o. e., 43.
m 1. Poulik, Staroslavenska Morava, Praha 1948,65.
130 1. Koroee, Uvod v materijalno kulturo, o. C., 298.
124
pretpostavili da je to zrnje dospjelo u nae krajeve kao import, i to najvjero
jatnije iz istonog dijela Sredozemnog mora ili pak iz Zapadnog rimskog car
stva. 131
Sto se tie njihovog datiranja, mogli bismo ih svrstati u razdoblje od 9. do
12. st., kako nam to ilustriraju i ostale takve ogrlice pronaene u starohrvat
skim grobljima na ovom podruju, kao i to da su u jednom grobu u Begovai
(br. 284) skupa sa zrncima pronaene i starohrvatske naunice s tri koljenca.
UKRASNE APLIKE
Samo u jednom grobu (br. 411) pronaeno je pet komada ukrasnih aplika.
Aplike su leale na grudnom kou djejeg kostura. Izraene su od tankog
lima, okrugla su oblika, a povrina im je ukraena sa sedam ispupenih bra
davica, izvedenih tehnikom iskucavanja. Na obodu ploica su probuene ru
pice za priivanje na odjeu koju su one resile.
Ovakve i sline ukrasne ploice mogle su sluiti u viestruke svrhe. Prema
Lj. Karamanu one su ukraavale glave djevojaka, a sastojale su se od niza
takvih ili slinih metalnih ploica koje su se priivale na konatu ili platnenu
vrpcu, ili sluile kao ukras na pasu, a ponekad su se priivale i na rubove
haljina. m
Ovakve ili sline ukrasne metalne ploice nisu rijedak nalaz u starohrvat
skim grobovima. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu posjeduje
velik broj aplika razliitih oblika i izrade. Najvie ih je naeno na lokalitetu
Crkvina u Biskupiji kod Knina, zatim Bribiru kod Skradina, Kaiu kod Za
dra, Mravincima kod Splita i Grborezima kod Livna.133 Inae je ta vrsta ukrasa
uobiajena i meu staroslavenskim nakitnim inventarom, iju je viestruku
namjenu utvrdio L. Niederle. 1S4
S obzirom da su ukrasne ploice (aplike) na podruju stare hrvatske drave
najee naene u grobovima s karakteristinim starohrvatskim nakitom (na
unicama i prstenjem), to i njih valja bez sumnje datirati u vrijeme od 9. do
12. stoljea. m
OSTALI NALAZI U GROBOVIMA
Strelice. U grobu odrasla mukarca (grob br. 276) uz lijevu ruku naena je
jedna strelica. Izraena je od bronce (to je rijedak sluaj), srcolikog je oblika
sa izduenim trnom koji se usaivao u drvenu drku.
ul D. Jelovina, o. C., 111.

m Lj. Karaman, Iskopine dru~tva ,.Biha, o. c., 17.
m . D. Jelovina, o. c., 112.
134 L. Niederle, Staroslavenske staroitnosti, ivot starych Slovanu, II2, Praha
1911-1925, 577. i d.
m Navedenu dataciju iznijeli smo na osnovi drugih nalaza nakita, naroito nau~
nica, s podruja stare hrvatske drave, iako su, kako to navodi Karaman, ploice iz
srebra i zlata sa sedam do osam iskucanih polu kuglica naeni u kraljevskoj grob
nici u Mezopotamiji iz vremena oko 3.000 godine pr. n. e. Dalje Karaman navodi
da se isti takav motiv javlja i u naem pukom nakitu. Iz navedenog proizlazi da
su metalne ukrasne aplike bile veoma dugo u upotrebi, i to na ~irokim prostran
stvima (Lj. Karaman, o. c., 17).
125
U znanosti je poznato da su luk i strelica bile najomiljenije slavensko oruje.
S obzirom na materijal od ega su nainjeni, na alost, sauvani su samo e
ljezni vrhovi strelica. Meu brojnim tipovima koji su naeni u slavenskim
grobovima, a koje donosi Niederle,t36 postoji miljenje da su razliita podrijet
la, kao npr. orijentalnog, sjevernjakog, nomadskog i izrazito slavenskog. U
ove posljednje 1. Eisner ubraja trokutaste s trnom i listaste s tuljcem. t37
U tipolokoj klasifikaciji na podruju Dalmatinske Hrvatske mnogo su rjee
strelice s trnom od onih tipova s tuljcem. Prema obliku najee su zastupane
one iji vrh sa strane ima dva bona iljasta produetka u obliku lastaviina
repa, esto s tordiranim vratom, kao i one s plonim trokutastim, odnosno
srcolikim iljkom i izduenim vratom. Takvi tipovi su pronaeni u Biskupiji
kod Knina, Bribiru, evrskama, Koljanima Gornjim, Plavnu, Solinu, Zeevu
itd. t3H Svi ovi nalaZi preteno se datiraju u rani srednji vijek. No kako se
javljaju uglavnom sporadino, spomenuta datacija moe se pomicati i prema
kasnijem razdoblju.
Noevi. U grobovima srednjeg horizonta noeva je naeno ukupno pet ko
mada. To su grobovi: br. 112,314,470, 549 i 571. Naeni su uglavnom uz lijevi
ili desni bok odraslih enskih kostura, a samo je jedan naen u djejem grobu,
i to ispod glave. Na osnovi ovih nalaza, kao i zapaanja prilikom istraivanja
drugih nekropola ovog podruja, ne moe se govoriti o jedinstvenom poloaju
noeva u grobovima, iako su kod nekih groblja izvan ovog podruja noii na
eni uvijek uz lijevu stranu pokojnika (Bohinj),t30 ili iskljuivo uz desni bok
(Bled).t 40 U objavljenoj ranosrednjovjekovnoj nekropoli na Razbojinama u
selu Kaiu kod Zadra noii su naeni i s jedne i s druge strane pokojnika,Ul
a takav je sluaj, kako smo vidjeli, i u begovakoj nekropoli.
Noevi su nainjeni od eljeza. Oksidacijom su dosta oteeni, tako da su
neki samo u fragmentima sauvani. Uglavnom su uobiajenog oblika, poneto
izdueni s ravnim hrbtom kojima se otrica prema vrhu blago povija. Drak
im se prema kraju suzuje, a on im je najvjerojatnije bio obloen drvom, zbog
ega se nisu mogle ni sauvati.
Premapoloaju noeva manjeg formata u grobovima Karaman pretpostavlja
da su noeni o boku zadjeveni o pojas, ili pak u kesici koja je visjela o pasu,
pa ih zato i nalazimo uz bok ili bedro pokojnika. t42 Mali noii su uglavnom
spadali u pribor dnevne upotrebe mukarca i ene, pa se esto nalaze kod svih
slavenskih naroda u ranom srednjem vijeku. t43
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu nalazi se velik broj
raznovrsnih noeva, ali na alost za veinu njih ne znamo mjesto i okolnosti
nalaza. U svakom sluaju potjeu iz grobova s podruja muzejske aktivnosti,
130 L. Niederle, Rukovet slovanske archeologie, o. e. Niederleove tablice donosi

l. Koroee u svom Uvodu vmaterialno kulturo, str. 239, sl. 113 i str. 241, sl. 114.
131 l. Eisner, Slavia antiqua, I, Praha 1948, 382.
\sB F. Radi, Vrhovi starohrvatskih strelica u Prvom Muzeju hrvatskih sporne.

nika u Kninu, SRP, god. III, br. 3 i ~, Knin 1897, 114-123; D. Jelovina - D. Vrsa
lovi, o. e., 92, tab. VII, 6-9; D. Jelovma, Starohrvatske nekropole, o. e., 120.
la" J. Koroec, Staroslavenska grobia, o. e., lOS.
HO J. Koroee, ibid.
141
D. leiDvina, Ranosrednjovjekovna nekropola na Razbojinama, o. e., 42; isti,
Starohrvatske nekropole, o. e., 121.
141 Lj. Karaman, Iskopine drutva ,.Biha, o. C., 16.
143 1. Koroee, Staroslavenska grobia, o. e., 101.
126
tj. iz okolice Knina, Benkovca i Vrlike. 144 Takvi noii naeni su i izvan tog
podruja, na Bledu, u Brodskom Drenovcu, zatim u Bosni i Srbiji,145 pa i
izvan nae zemlje. 146
Po popratnim nalazima na spomenutim nalazitima noii su obino opre
dijeljeni u raniji srednji vijek, iako se njihovo trajanje produuje i kasnije,
pa ih je upravo zbog atipinosti oblika i dosta duge upotrebe vrlo teko ue
vremenski determinirati. Za sada bismo samo mogli pretpostaviti da bego
vaki primjerci potjeu iz razdoblja 9. do 12. stoljea, budui da se nastavljaju
na noie ranije faze grobova, u kojima su unutar cjelina uz noie najvie
zastupane naunice s jednom jagodom i ostali kulturni inventar koji se i inae
datira u spomenuto vremensko razdoblje.
Preiee. U grobovima srednjeg sloja na Begovai naeno je ukupno 12 pre
ica, i to u grobovima br. 5, 108, 129, 145 (3 kom.), 149, 188 (2 kom.), 506 i 526
(2 kom.). Najvie su naene u grobovima mukaraca. U grobu sa enskim ko
sturom naena je samo jedna preica (grob br. 506), dok su u djejim bile
dvije (grob br. 5 i 129). Uglavnom su se nalazile na trbuhu ili grudnom kou,
ali ih je bilo i uz lijevi ili desni bok, odnosno uz bedrene kosti pokojnika. Izra
ene su od eljeza, pa su velikim dijelom trone i manjkave, a neke su oksida
cijom toliko oteene da su naene samo u fragmentima. One pak izraene od
bronce (grob 129 i 145) mnogo su bolje sauvane.
Begovake su preice razne veliine, oblika i profila, pa emo ih pokuati
samo sumarno svrstati u nekoliko grupa, budui da se jo nije prilo podrob
nijoj obradi preica koje su naene u starohrvatskim grobovima na teritoriju
.ranofeudalne hrvatske drave.
Preice su se prvenstveno upotrebljavale u praktine svrhe za sapinjanje
dijelova odjee, obue, pojaseva i opreme. Uz tu posve praktinu namjenu
ljepe izraeni primjerci imali su i nakitnu ulogu. Takvi funkcionalno-ukrasni
predmeti na nonji mnogo su rjei u naim krajevima, a prema tipolokim i
ornamentalnim osobinama razliita su strana utjecaja i importa. Zbog toga je
Niederle takve preice pokuao razvrstati u nekoliko skupina,147 u kojima vidi
orijentalne uzore bizantskih i crnomorskih radionica kao i onih zapadnjakih.
Meutim, begovake preice ne bi spadale ni u jednu od tih skupina, jer su
one jednostavne izradbe, bez ukrasa, a prema tipolokim osobinama predstav
ljaju tip iroke upotrebe i rasprostranjenosti. Sve se one sastoje samo od
okvira i trna, pa ih zbog toga i nazivamo preicama, za razliku od kopa koje
imaju jo i okov, obino nainjen od presavijene limene ploice na kojoj su
pomou malih zakovica privrivao remen.
Prema oblicima sve preice naene u grobovima na Begovai mogli bismo
svrstati u etiri grupe:
U prvu grupu svrstavamo pre ice kojima je okvir u obliku veih koluta s ili
bez trna (grobovi br. 145 i 526). Koluti su izraeni od bronce elipsasta presjeka.
Takvih preica je naeno etiri primjerka, od kojih dva imaju masivne e
ljezne igle s alkicom, a dva su naena bez njih. Ukoliko ovi potonji primjerci
nisu ni imali igle, onda bi oni spadali u tzv. aplikacije, koje su se privrivale
na odjei provlaenjem pojasa. Takve su npr. naene u Grborezima kod Livna,
Novom Brodu, Brestoviku i drugdje. 148
1~5 J. Ko.roee, Staroslavensko grobie na Ptujskem Gradu, o. e., 104 i d.; S. Bd.
lagI - DJ. Basler, o. e., 84.

\fe I. L. Cervinka, o. c., 151; J. Koroee, ibid.
147 L. Niederle, o. e., 174; 1. Koroec, Uvod vmaterialno kulturo, o. e., 336 sl. 170.
148 S. Belagi - Dj. Basler, o. e., 83. '
127
U drugu skupinu mogli bismo svrstati preice razliite veliine, kojima je
okvir takoer u obliku koluta ili elipse, kruna presjeka, a izraene su od
eljeza. Takvih je naeno ukupno est (grobovi br. 129, 188 i 506). Izduene
igle na jednom kraju imaju alkicu koja se okree u izdubenom leitu, a na
drugoj strani blagu oluku za to bolje prijanjanje na obru.
U treu grupu svrstali smo preice veih dimenzija trapezasta ili polukruna
oblika s jednom ili dvije igle (grob br. S, 145 i 149), izraene su od eljeza.
U etvrtu skupinu svrstali smo malu eljeznu preicu (grob br. 108) s pro
irenim i ojaanim okvirom na prednjoj strani. Polukruna je oblika s dvije
naglaene pupice s unutarnje strane. Igla je fragmentarno sauvana, a svojom
alkicom prijanjala je na izdubljenu osovinu kruna presjeka.
Za sve navedene tipove preica moemo nai analogija gotovo na svim do
sada istraivanim nekropolama na podruju Dalmatinske Hrvatske. Da spome
nemo samo neke: Biskupija kod Knina,149 Brnaze kod Sinja, Bribir kod Skra
dina, Razbojine u Kaiu kod Zadra, Sv. Spas na Cetini kod Vrlike itd. uO Po
Niederleu svi bi navedeni jednostavni tipovi bili slavenski produkt, a pripa
dali bi prvoj osnovnoj skupini kovakog obrta. m
Zbog njihove jednostavnosti i iroke upotrebe teko ih je poblie datirati.
Mislimo da neemo pogrijeiti ako ih svrstamo u doba nastajanja i trajanja
ukopa u drugom sloju begovakog groblja, u kojima su zapravo i naene, tj.
do u 12. stoijee.
Novac. U srednjem sloju grobova novac je pronaen samo u tri groba (gro
bovi br. 88, 241 i 422). Moramo odmah izraziti sumnju u nalaz novca u grobu
br. 241, s obzirom da se naao u usutoj zemlji iznad nogu enskog kostura, to
vie to je poklopnica na ovom kraju groba oteena i dijelom manjkava. Od
preostalih primjeraka jedan je naen s lijeve strane boka mukog, a drugi uz
desni bok enskog kostura. I jedan i drugi su kovani u 12. stoljeu (srebreni
novi ugarskog kralja Kolomana: 1095-1114. g. i venecijanskog duda Oria
Malipiera: 1178-1192. g.). Trei novi je kova n u republici Treviso (1312
1318).
Keramika posuda. Uz nekoliko ulomaka keramikih posuda koji su naeni
izvan grobova, na Begovai je in situ otkrivena samo jedna keramika posu
da-lonac, i to u grobu br. 263 (Tab. XVIII). Lonac je naen s desne strane glave
dobro sauvanog mukog kostura. Raen je na lonarskom kolu (vidi opis na
laza u grobu br. 263).
Moramo spomenuti da su u neposrednoj blizini Begovae do sada istraene
dvije nekropole s bogatim keramikim inventarom, jedna je na Maklinovu
brdu neobjavljena i druga je na lokalitetu Razbojine.152 Neto udaljenije su
i objavljeno groblje na "Materizama kod Nina,l53 i neobjavljena velika nekro
pola na Zdrijacu kod Nina. Glavna znaajka spomenutih nekropola su nalazi
keramikog posua meu kojima ima i takvog koji se moe ubrajati u naj
stariju slavensku keramiku u Dalmaciji. Meutim, nae je miljenje da se be
govaki primjerak posude ne bi smjelo poistovjetiti s keramikom pronaenom
u spomenutim nekropolama ne samo zbog toga to se begovaki primjerak,
kao grobni prilog, javlja usamljen nego se on po svojoj izradbi i strukturi
lU D. Jelovina, Starohrvatske nekropole, o. c., 127 i 128.
I~C D. Jelovina, ibid.
m L. Niederle, ibid.
152 D. Jelovina, Ranosrenjovjekovna nekropola na Razbojinama, o. c., 24-52.
153 J. Beloevi, Slavenska keramika iz ranosrenjovjekovne nekropole Materize

kraj Nina, Diaora, sv. 2, vol. 2, 1960-1961, Zadar 1962, 237-248.
128
D. JELOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . .. Tab. XVII
258
259
260
261
D. JELOVINA - D. VRSALOVI : Srednjovjekovno groblje . . . Tab. XVIII
263
/
\
265
269
D. hlOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . .. Tab. XIX
271
276
283
284
D. JnOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . . Tab. XX
289
291
302
319
D. J EI.OVINA - D. VR SALOV I:: Srednjovjekovno groblje. . . Tab. XXI
. "
--.....
000 ( \
318
319
D. JELOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . .. Tab. XXII
.3 23
324
325
J
.. 1
326
D. JEl.OVINA - D. VH SALOV I : Srednjovj ekovno groblje ... Tab. XXIII
328
330
333
334
D. JnO VINA - D. VRSALOVI : Srednjovjekovno grob lje . . . Tab. XXIV
o
335
340
344
352. ..;.356
D. JELOVI NA - D. VRSAI.OVI : Srednjovjekovlw groblje . .. Tab. XXV
360
365
o
372
377
D. JI :LOV I NA - D. VR SALO VI <':: Srednjovjekovno groblje . .. Tab. XXVI
384
D. Jr.LOVINA - D. VRS ,\ LOV I : Srednjovjekovno groblje . . . Tab. XXVII
385
387
399
D. 1F.I.OVI:-: ,\ - D. VRSALOVI:: Srednjovjekovno groblje . .. Tab. XXVITI
400
402
403
D. JnOVINA - D. VRSAl.OVI : Srednjovjekovno groblje ... Tab. XXIX
o
407
406
D. JELOVINA - D. VRSALOVI : Srednjovjekovno grob/je... Tab. XXX
411
413
422
l
433
o
D. JILOVINA - D. '.
VI(SA I.OV IC. Srec.i nJ'ovJ'ekovno g roblje . .. Tab. XXX(
437
444
a o
445
o OO
463
449
D. hLOVINA - D. VRSALOVI:: Srednjovjekovno grob lje .. . Tab. XXXII
470
472
471
476
D. JELOVJ NA - D. VRSALOVI : Srednjovj eko vno groblje ... Tab. XXXIII
478
o 480
o
482
484
D. JF.I.OVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno grob/je ... Tab. XXXIV
o
487
490
494
497
505
D. llLOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno grobl;e . .. Tab. XXXV
506
507
o 517
514
518
D. h.l.OVINA - D. VRSALOV I : Srednjovjekovno groblje . .. Tab . XXXVI
()o
523
526
530
o 541
o 548
D. hLOVINA - D. VR SALOV I : Srednjovjekovno groblje . . . Tab . XXXVII
549
o
551
D. JnOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . .. Tab. XXXVIII
554
556
558
o
567
D. .TFLOVI:-IA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje ... Tab. XXXIX
571
,~ ~
575
577
D. hLOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . .. Tab. XL
.578
,O 588
. .
586
OO 589
o
596
603
D. hLOVINA - D. VRSALOVI ,: Srednjovjekovno grohlje ... Tab. XLI
o o o o
2
3
4
000 s 6 7
Q
10 11
o 14
13
12
D. hLOV I NA - D. VRS ALOV I : Sredl1jovjekovI1o groblje . .. Tab. XLII
15
o
16
17
18
D. IUOVINA - D. VI{SALOV[(~: : Srednjovjekovno groblje .. . Tab. XLIII
000 25 26 27 28
oooo
29 30
31 32
oooo
33
34 35 36
0000
37 38 39 40
D. hLQVI :<A - D. VRSALOVI(;; Srednjovjekovno groblje. . . Tab. XLIV
oo OO
41 42
43
44
o 45
o 46 47
48 49
o50
uoo 51 52 53 54
D. hLOVINA - D. V !lSALOV IC: : Srednjovjekovno grob/j e. .. Tab. XLV
5S
111111
56
D. 1EI.OVI NA - D. VR SALOV I : Srednjovjekovno g roblj e . .. Tab. XLVI
o
58
59
57
61
60
()
62
63
D. 1ELOV!1'A - D. V RS .\ LQ\,!(: : SrednjovjekovI1O gru blje . .. Tab. XLV[l
64
65
66
67 68 69
D. hl.OVINA - D. VRSALOVI : Srednjovj ekovno groblje . .. Tab. XLVIII
70
72
71
73
to
74
75
76
D. JELOV!NA - D. VRSALOV((': : Srednjovjekovno groblje . . . Tab. XLIX
77
78
.. '.
" (
.. "
; . r '.( ', : ,
.....<'.
~ "
'o
..
79
' ......
~
.
o..
80
8t
D. hlOVINA - D. VR S ALOVI : Srednjov jekovno groblje .. . Tab. L
82
83
84
D. JELOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . .. Tab. LI
85
86
87
D. JELOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . . . Tab. LlI
88
89
90 91
92 93
94
95
96
97
vidno razlikuje od posuda s drugih groblja ovog podruja. Na ovu konstataciju

u prvom redu upuuje to to je posuda iz Begovae raena dosta paljivo, pra
vilna je jajolikog oblika, a nainjena je od dobro proiene gline na lonar
skom kolu i idealno je peena. Uzevi sve to u obzir, kao i po ostalim grobnim
nalazima u neposrednoj blizini groba br. 263, ovu posudu mogli bismo svrstati
u drugu polovinu 10. stoljea.
Od ostalih nalaza usput samo da registriramo jednu eljeznu i jednu bakrenu
alkicu (grob br. 106 i 148), pet zrnaca od niske izraene od stakla i staklene
paste, bijele, plave i ute boje (grobovi br. 124, 449 i 470), te stakleni poklopac
kruna oblika sojaanim obodom antike provenijencije.
Sumiramo li sva dosadanja razmatranja, posebno pak analizu grobnih na
laza, onda se grobovi u drugom sloju begovake nekropole mogu okvirno da
tirati u vrijeme od 10. do 13. stoljea. Naravno da se pri tome ne iskljuuje
mogunost poetka ukapanja i u neto ranije, odnosno u neto kasnije vrijeme
od naznaenog. Ako bismo na osnovi najbrojnije zastupanih predmeta, nau
nica tipa obinih kariica, jedne i tri jagode, te jednostavnih prstena, pokuali
eve grobove determinirati u ue vremensko razdoblje, onda bi, sasvim sigurno,
grobove srednjeg stratuma na Begovai trebalo datirati u 10. i 11. stoljee.
* * *
U gornjem sloju begovakog groblja pronaeno je 137 grobova. Moramo
naglasiti da je dubina pojedinih grobova varirala i mijeala se s grobovima
srednjeg sloja, pa se uz navedene podatke ovaj stratum ne moe u cjelini sma
trati apsolutno tonim ve samo priblinim. Meutim, graevne karakteristike
pojedinih grobova, broj i vrsta pojedinih nalaza o kojima e biti rijei u
daljnjem izlaganju, s pravom nam mogu osnaiti stratigrafsku podjelu i ovaj
sloj okvalificirati kao najmlau fazu Ukopavanja na Begovai.
Na osnovi analize grobne arhitekture moglo se uoiti da su u ovom sloju
zastupani ovalni, paetvorinasti i trapezoidni grobovi, a k tome jo i posebne
vrste grobova nesumnjivo kasnijeg postanka. Njihov brojani odnos je slijede
i: 73 ovalna, 31 paetvorinasti, 9 trapezoidnih i 6 posebnih grobova, dok se za
18 grobova nije mogla utvrditi tipologija zbog djelominih ostataka ili potpune
devastacije, to je uvjetovala njihova plitkoa, odnosno poljoprivredna obrada
terena. Prema tome najbrojniji su ovalni grobovi koji su strukturom i nainom
gradnje slini grobovima prethodnog sloja, s tom razlikom to se u njima kao
spolia nalaze graevni elementi starohrvatske crkve i dijelovi kamenog namje
taja, te obraeno kamenje s navedene crkve. Taj podatak nedvojbeno govori
o vremenu nastanka grobova u ovom sloju, tj. da su graeni u vrijeme kada
je crkva bila ve sruena. To isto vrijedi i za ostale paetvorinaste i trapezoidne
grobove, ali u neto manjoj mjeri. Kod njih se uoava sklonost da se pri njiho
voj gradnji, umjesto oblonica, uzglavnica ili dononica, koriste postojei
zidovi srednjovjekovne arhitekture, kao npr. grobovi otkriveni unutar pokraj
nih laa starohrvatske crkve, koji su leali iznad nivelete plonika, to nam
oito govori o kasnijoj fazi ukapanja.
U posebne kasnosrednjovjekovne vrste ubrajamo grobove br. 11, 17, 35, 36,
121 i 505, koji su se pronali zapadno i sjeverozapadno od crkve, a sastoje se
od elipsastih kamenih vijenaca i velikih kamenih ploa bez ukrasa, simbola i
figuralnih motiva. Zbog toga to za ovakve grobove nemamo pobliih analo
gija, jer do sada nisu ni bili predmet znanstvene obrade, pa je u naem sluaju
vrlo teko ma to sigurnije kazati o njihovoj kronologiji. Usput samo da na
pomenemo da su slini grobovi pronaeni i u drugim predjelima dalmatinske
Zagore, kao npr. u Podosoju kod Vrlike, Ribariu i Bribiru kod Skradina.
Prema miljenju S. Gunjae ova vrst grobova mogla bi se dovesti u vezu s
tzv. vlakim grobovima.164 Isto tako, s obzirom na monolitne ploe kojima
su pokriveni, moe ih se dovoditi u vezu i s pojavom steaka na podruju
Dalmatinske Hrvatske, koju je dosada najpodrobnije obradio L. Kati, dati
rajui ih u vrijeme 14. do svretka 15. stoljea. m
Statistiki podaci o arheolokim nalazima u grobovima daju nam ovu sliku:
nalazi su pronaeni u130valnih i u 1 paetvorinastom grobu, dok se u tra
pezoidnim grobovima nije pronalo nikakvih priloga. U grobovima s kamenim
vijencem, odnosno s ploama u obliku steka, nalazi su pronaeni u 3 groba,
a pronaeni su i u 2 groba neodreene tipoloke pripadnosti. Dakle, od 137
grobova otkrivenih u gornjem sloju begovake nekropole arheolokih se pri
loga nalo samo u 19 grobova, u prosjeku svaki sedmi grob, tonije 13,9010. Iz
toga proizlazi da su arheoloki nalazi u grobovima ovog stratuma kudikamo
rjei nego u prethodnim, to bi i odgovaralo dosadanjim postavkama, koje
je ve i Lj. Karaman ustvrdio kad kae da u grobovima kasnijim od 11. st.
gotovo i nema predmeta, traei pri tome uzroke ili u posljedici promijenjenih
grobnih obiaja ili u prestanku zlatarske djelatnosti u Dalmatinskoj Hrvat
skoj.loG Iako su arheoloki prilozi u ovom sloju grobova relativno rijetki, ipak
se najee javljaju u grobovima ovalnog oblika, a meu njima su najbrojnije
naunice, prstenje, puceta, preice i novci.
Naunice. Naunice su naene u grobovima br. 36, 231, 490, 577 i 578, sve
ukupno devet primjeraka, a tipoloki ih moemo klasificirati u nekoliko gru
pa. To su obine kariice, kariice s tri kolj enca, naunice s jednom jagodom
i naunice sa staklenim zrnom.
Obine kariice. Naunice ovog tipa su pronaene u dva ovalna groba (gro
bovi br. 490 i 578), i to sa strane glave djejeg i odraslog enskog kostura. Na
injene su od deblje bakrene ice. Jednom paru krajevi zavravaju s malom
kuglicom, to je inae rijetka pojava kod ovog tipa naunica. Zbog svoje je
dnostavnosti i uobiajnosti ova vrsta naunica, kako smo to ve kazali, javlja
se u mnogim kulturnim grupama ireg vremenskog razdoblja, pa nije rijetkost
da se pojave i u grobovima kasnije vremenske pripadnosti.
Kariice s tri koljenca. U grobu br. 36 sa strane glave enskog kostura na
ene su dvije naunice tipa s tri kolj enca. Kariica je od srebra, a koljenca
se sastoje od niza granuliranih zrnaca. Naunice su naene u ovalnom grobu,
nad kojim je bila jedna monolitna kamena ploa u obliku steka, koji, kako
smo vidjeli, nedvojbeno pripadaju kasnosrednjovjekovnom razdoblju. S druge
strane naunice toga tipa datiramo obino od 9. do 11. stoljea, pa se vremen
ska pripadnost tih nalaza ne moe uskladiti ukoliko se ne uzme u obzir pret
postavka da su se kao sporadini sluajevi mogli pojaviti i kasnije, nasljeu
jui ih s koljena na koljeno. Takvi sluajevi nisu rijetki i ne bi smjeli utjecati
na njihovu dataciju, budui da se brojnou i nainom obrade javljaju u pu
nom cvatu starohrvatskog zlatarstva koji je fiksiran i vremenom i prostorom.
Naunice s jednom jagodom. Naunice ovog tipa naeno je svega dva pri
mjerka, i to u grobu br. 577 kod glave odrasle enske osobe, izraene su od
164 Gunjaa, Trogodinji rad Muzeja, o. C., 274.

S.
IM L. Kati, Steci u Imotskoj Krajini, SHP, III. ser., sv. 3, Zagreb 1954, 167.
ua Lj. Karaman, Iskopine drutva Biha, o. C., 36.
130
srebra. Grob u kome su pronaene naunice bio je devastiran, pa se nije mo
gla odrediti tipoloka pripadnost. Nije iskljueno da je grob pripadao i sred
njem sloju begovakog groblja iz razloga kojeg smo na poetku naveli. Meu
tim, ne iskljuuje se mogunost, kao i kod prethodnog sluaja, da je ovaj
nalaz, kao sporadini sluaj, uistinu pripadao kasnosrednjovjekovnoj fazi, to
bi donekle mogla potvrditi i izlizano st ukrasa na jagodi, koji se sastoji od
trokutia ispunjenih granuliranim zrncima.
Naunice sa staklenim zrnom. love naunice su naene u devastiranom gro
bu br. 231, kojemu se nije mogla odrediti tipoloka pripadnost. Naunice su
u grobu leale s jedne i druge strane glave dislociranog enskog kostura. Kari
ke su im nainjene od bakra, a zavravale su ukom i malom petljom. Na do
njem dijelu im je uvueno po jedno stakleno zrno uto-zelenkaste boje, a sa
strane je omotana, djelomino sauvana, tanka mreasta ica. Sline ovim na
unicama su naunice iz groba br. 202 i 256, koji su pripadali srednjem sloju
begovakog groblja. Kako se ove naunice po tipolokim osobinama vidno
razlikuju od starohrvatskih naunica, skloni smo miljenju, kako je to na
drugom mjestu ve reeno,m da ovaj tip naunica pripada karantansko-ket
lakoj kulturnoj skupini.
Prsteni. U ovom sloju grobova prsteni su naeni u osam grobova, i to: br. 60,
65, 105, 121, 210, SOS, 517 i 578, ukupno dvanaest primjeraka. Tipoloki ih mo
emo svrstati u dvije grupe: u ljebaste kovane (kanelirane) i prstene s ukra
som, meu kojima ima i dva peatnjaka. Napominjemo da su isti ovakvi pr
steni bili zastupani, kako smo vidjeli, i u prethodno spomenuta dva grobna
stratuma begovakog groblja.
tljebasti kovani (kanelirani) prsteni. Ovaj tip prstenja naen je u grobo
vima br. 60, 65, 105, 121 i 517, ukupno osam komada. Izraeni su od bakra.
Ovakvi prsteni su bili najbrojnije zastupani u srednjem sloju groblja, a oni
su i inae najei nalazi u starohrvatskim grobovima, pa ih se s pravom moe
pripisati proizvodnji domaih radionica. Zbog svoje jednostavnosti bili su vrlo
omiljeni, a uslijed toga i u duoj upotrebi, pa je njihova datacija uglavnom od
reena od 9. do ll. st., ali s mogunou da se proteu jo i dalje, sve do 15.
stoljea. 158
Prsteni s ukrasima. Takvih prstena naeno je u grobovima br. 60, 105, 505
i 586. Meu ovim prstenjem treba istai prsten iz djejeg groba br. 586. To je
bronani lijevani prsten s proirenim krajevima na kojemu je bila zalemljena
kaseta s ukrasnim staklenim zrnom. Neto finije izradbe je lijevani srebreni
prsten s tragovima pozlate, naen u grobu br. 105 meu dislociranim kosturom.
Proireni i ojaani krajevi su mu plastino ukraeni u obliku stiliziranih ivo
tinjskih glava, a na prednjoj strani mu je prilemljena velika poligonalna ka
seta sa ispupenim staklenim zrnom.
Lijevani bronani prsten iz groba 210 i srebreni prsten iz groba br. SOS pri
padaju tipu prstenja tzv. peatnjaka. Ovakvo prstenje je obino dosta masiv
no. Prednja strana im je proirena i na tom proirenju ugraviran im je stili
ziran biljni motiv. BudUi da se ovakvo prstenje javlja kroz itavo srednjo
vjekovno razdoblje, teko ga je vremenski ue datirati. No, ipak smatramo da
ova varijanta prstenja, s obzirom na sve okolnosti nalaza, nije mogla nastati
prije ll. ili 12. stoljea, i da se kao takvi provlae sv.e do u kasni srednji vijek.
Dugmeta. U grobu br. 90 naeni su fragmenti dvaju srebrenih puceta. Nai
njena su od glatkih spojenih kalota koje su na donjoj kaloti bila ukraena apli
167 D. Jelovina, Starohrvatske nekropole, o. c., 104.
158 D. Jelovina, o. c., 107
131
ciranim zrncima, a na gornjoj im je bila uica, koje su im otpale. Takva dug
mad, osim na Begovai, pronaena je na mnogim starohrvatskim nekropolama
na podruju Dalmatinske Hrvatske, pa i izvan ovog podruja, zbog ega se
tretira openito kao slavenski element koji slui u nonji za zakopavanje. 159
Preice. Preice su naene u grobovima br. 352 i 514. Izraene su od elje
za, pa su oksidacijom dosta oteene Uedna je ouvana samo u fragmentima).
Poluova1na su oblika i kruna presjeka, veih dimenzija. Na jednoj je jedan, a
na drugoj su dva trna. Oba primjerka pripadaju jednostavnijim tipovima koji
su bili vrlo dugo u upotrebi, pa ih je teko poblie datirati.
U grobu br. 507 pronaen je par bakrenih kopica recentne provenijencije,
koje su u narodnoj nonji toga kraja jo i danas u upotrebi.
Novci. Za dataciju najmlaeg sloja grobova mogu nam posluiti novci, koji
su na alost, naeni u samo tri groba, i to br. 208, 261 i 291. Upravo zbog tako
malog broja tih nalaza nismo u stanju prema tim nalazima odrediti vremen
sku granicu za itav gornji sloj grobova, a pogotovu zbog toga to se pojedini
karakteristini starohrvatski nakitni primjerci kontinuirano nastavljaju iz
srednjeg u gornji sloj grobova. Zbog toga e nam nalaz novca prvenstveno
posluiti da fiksiramo gornju vremensku granicu najmlaeg sloja grobova, a
time openito i gornju granicu begovakog groblja u cjelini.
U grobovima br. 261 i 291 naeni su mletaki srebreni novci kovani za Dal
maciju 1565. godine, a u grobu br. 208 naen je bakreni novi venecijanskog
duda Giovanna Cornera I, kovan 1625-1629. godine. Prema ovim nalazima,
dakle, trajanje ukopa na Begovai moe se bez sumnje fiksirati u 17. stoljee,
a najmlai sloj grobova mogao bi se postaviti u vremenski okvir od 12. do 17.
stoljea.
Arheoloke nalaze izvan grobova nismo uzeli u razmatranja pri obradi grob
nih stratuma, jer nam kao sluajni nalazi u zemlji ne mogu pruiti vre
oslonce za dataciju. Na osnovi njihova opisa koji smo donijeli lako ih je tipo
loki a time i aproksimativno kronoloki odrediti i uvrstiti u grupu nalaza koji
su ovdje obraeni unutar grobnih cjelina.
ZAKLJUCAK
Na osnovi iznesenih podataka o opoj karakteristici groblja na Begovai, ar

heolokim nalazima u grobovima, te zakljunih razmatranja u kojima se je
pokuala iznijeti analogija s materijalom ostalih starohrvatskih i drugih sla
venskih nekropola, a s time u vezi i kronologija, uz izvjesne pretpostavke i
miljenja, mogu se donijeti ovi zakljuci:
Srednjovjekovno groblje na Begovai dijelom je locirano na kompleksu veo
ma razvijene antike gospodarske zgrade - villae rusticae - uokolo staro
hrvatske crkve interesantna oblika trobrodne crkvene arhitekture. Uz prije
ve otkrivene i velikim dijelom publicirane starohrvatske lokalitete na arheo
loki bogatom podruju u trokutu sjeverodalmatinskih naselja Kai-Smil
i-Biljane Donje, ovo groblje svojom nam tipologijom i graevnim osobina
ma grobne arhitekture, nadasve brojem, kvalitetom i vrstama grobnih priloga,
prua znaajnu znanstvenu grau, koja e umnogome potvrditi dosadanja sa
lG8 D. Jelovina, o. C., 113 i 114.
132
znanja, a eventualno dijelom i upotpuniti odnosno korigirati dosadanje rezul
tate u spoznaji opih znaajki starohrvatskih nekropola na podruju stare
hrvatske drave.
Arhitektonski kompleks i groblje na Begovai jo je jedan prilog injenici
kako su stari Hrvati rado koristili postojee antike poloaje, tj. govori nam
o kontinuitetu kultura koje su nastajale i razvijale se na podrujima pogodnim
za taj razvitak. Najbolji primjer za to nam je upravo ovaj ovdje u pitomom
i plodnom polju, pokraj izvora nazvanog Begovaa, iji toponim upuuje na
tursko razdoblje, odnosno na neki begovski posjed, pa se kontinuitet nastavlja
i dalje sve do dananjeg dana.
Gdje je tu bilo naselje kojemu je pripadalo ovo groblje na Begovai, ne
znamo. Dosad jo, na alost, arheoloki tragovi toga naselja nisu pronaeni,
pa se jedino moe pretpostaviti da su bili negdje u blizini, moda najvjero
jatnije na oblinjim pristrancima blagih humaka.
Na groblju u Begovai ukupno su istraena 604 groba, pa se ovdje radi o
jednoj od veih srednjovjekovnih nekropola koja je otkrivena na povijesnom
tlu ranofeudalne hrvatske drave. Po tipologiji na tom groblju susreemo tri
vrste grobova, i to: ovalne, paetvorinaste i trapezoidne.
Najbrojnije su zastupani ovalni grobovi, i to sa 460 grobova, odnosno sa
76,2%, dok su paetvorinasti zastupani sa 72 groba, tj. sa 12 0/1), a trapezoidni
sa 46 grobova, odnosno sa 7,6 0/1).
Uz navedene oblike nalazimo i posebne vrste grobova: kameni sarkofag s
poklopcem, grobove graene elementima antike arhitekture i grobove nad
kojima je elipsasti kameni vijenac i deblja monolitna kamena ploa u obliku
steka. Takvih grobova ima ukupno devet. Za ostale grobove nije se mogla
odrediti tipoloka pripadnost zbog djelominih ostataka ili potpune devasta
cije grobne arhitekture.
Sto se orijentacije grobova tie, moe se konstatirati da ne postoji neki iz
razitiji red ukapanja. Grobovi koji su locirani blie crkvi potpuno su proiz
voljno orijentirani, u nastojanju, valjda, da se to vie priblie sakralnom
objektu, to ima svoju svrhu i znaenje u religioznom smislu, a to traje jo iz
starokranskih vremena. Periferni dijelovi groblja, naroito grupacije na ju
goistonoj i sjeveroistonoj strani, vie manje zadravaju izvjesnu pravilnu
orijentaciju (I-Z), to je omoguavao ravan prostor. No, i pored toga se mo
e kazati da na Begovai nema izrazitih grobova na redove, kao to je to slu
aj i kod drugih starohrvatskih nekropola otkrivenih uokolo crkava.
Po nainu gradnje grobove moemo podijeliti u nekoliko vrsta. Tako npr.
imamo grobove koji su nainjeni od tankih ili debljih nepraviinih kamenih
ploa vertikalno postavljenih (na no), ili su nainjeni od uslojena grubog
ili poluobraenog kamenja u dva, tri ili etiri sloja, ili su pak izraeni u kom
binaciji nepravilnih ploa postavljenih vertikalno i uslojena kamenja.
Grobovi graeni elementima antike arhitekture i kameni sarkofag pripa
daju najstarijoj fazi ukapanja na Begovai, dok grobovi s elipsastim vijencem
od kamena i velikom kamenom ploom u obliku steka pripadaju najmlaoj
fazi. Unutar tih granica svrstavamo sve ostale tipove grobova - ovalne, pae
tvorinaste i trapezoidne - nainjene s jednom od navedenih tehnika. Meu
tim, dok smo na osnovi tipologije i naina gradnje mogli izvriti prilino jasnu
klasifikaciju grobne arhitekture, teko je na osnovi te klasifikacije dati deci
diran odgovor kronoloke podjele, a time i dataciju pojedinih tipova grobova,
budui da su svi navedeni tipovi zastupani u svim fazama ukopavanja. Iz toga
proizlazi, kako se to ve prije konstatiralo, da nije mogue postavljati krono
133
logiju i dataciju starohrvatskih grobova na osnovi njihove tipologije, ve nam
vri oslonac za to moe pruiti samo grobni - kulturni inventar.
Analizirajui slojevnu strukturu otkrivenih grobova na Begovai, njihov me
usobni raspored i dubinu, posebno pak nalaze u njima, mogla su se konsta
tirati tri stratuma grobova: najstariji, srednji i najmlai. Dodue, mora se
naglasiti da se slojevitost grobova, na osnovi pronaenih predmeta i njihove
datacije, nije mogla striktno provesti, pa je za izvjestan broj grobova, ili ak
grupu grobova, jo uvijek ostala hipotetina pretpostavka. No, opa slika uka
panja prilino je jasna i na osnovi analize raznolikosti, brojnosti i bogatstva
kulturnog inventara mogla se je ustanoviti i razraditi slika grobne slojevitosti.
Najstariji sloj grobova nalazio se na sjeveroistonoj strani starohrvatske
crkve. Tu su ujedno i najdublje locirani grobovi na Begovai. Na osnovi nalaza
u njima, kao to su karolinke ostruge s priborom za zakopavanje, eljezni
noii i kresiva s kremenom, lako se dala utvrditi datacija tog najstarijeg
sloja od kraja 8. do priblino konca 9. stoljea.
Srednji sloj ini najvei broj grobova (464). Znaajka grobova ovog stratu
ma je u tome to je u njima pronaen najvei broj kulturnog inventara, od
kojeg se naroito istiu nakit, naunice i prstenje, a koji se obino datira od
9. do konca ll. stoljea. U grobovima ovog sloja naeni su gotovo svi primjer
ci starohrvatskih naunica, a meu njima i po koji primjerak koji je pripadao
drugoj kulturnoj grupi. Meu brojne nalaze spadaju i prsteni, koje smo po
obliku i nainu izradbe svrstali u nekoliko osnovnih skupina. Od ostalih na
laza tu su jo dugmeta, ogrlice i ukrasne aplike, te po koja strelica, noevi,
preice i novci. Na osnovi analize grobnog inventara srednji sloj begovakih
grobova okvirno smo datirali u vrijeme od 9. do 12. st. s mogunou da je
najintenzivnije ukapanje bilo od 10. do 13. stoljea.
U naj mlaem, gornjem sloju, bilo je 137 grobova. Mnogi su bili nainjeni
graevnim materijalom od poruene starohrvatske crkve i ulomaka njezina
kamena namjetaja, to sve skupa indicira na kasnosrednjovjekovno razdoblje.
Grobni prilozi u ovome najmlaem straturnu znatno su rjei od nalaza u gro
bovima prethodnog sloja. Od navedenog broja grobova priloga se nalo samo
u 19 grobova.
Na osnovi arheolokih priloga, a to su bili najee obine kariice, nau
nice s tri jagode, neki tipovi prstenja, dugmeta i preice, konstatirano je da
se izvjesni tipovi nakita, pogotovo oni jednostavnije izradbe, mogu jaVljati
kroz mnogo dui period, tj. sve do 14. st., pa i jo kasnije. Novac naen u gro
bovima ovog sloja sasvim sigurno nam daje za pravo da odredimo aproksima
tivnu gornju granicu ukopavanja u najmlaem straturnu begovake nekropole,
koji izrazito oskudijeva onim karakteristinim nalazima koji se javljaju u
srednjem sloju ovog groblja. Prema svemu, dakle, ovaj najmlai sloj se okvir
no moe datirati u vrijeme od 13. do 17. stoljea. Uzevi u cjelini, moemo s
dosta sigurnosti konstatirati da je Ukopavanje na Begovai otpoelo pod ko
nac 8. st. i da je trajalo kontinuirano sve do u 17. stoljee.
134
Zusammenfassung
DAS MITTELALTERLICHE GRABERFELD VON BEGOVACA

. IM DORFE BIUANI DONJI BEI ZADAR
Die Verfasser publizieren die Ergebnisse vierjahriger archaologischer Forschungs

arbeit betreffs einer der grosseren mittelalterlichen Nekropolen auf dem histori
schen Boden des frUhfeudalen kroatischen Staates, beziehungsweise im nordlichen
Dalmatien, das an sich reich an archaologischen Fundstatten aus dem Mittelalter ist.
Dargestellt wird zunachst die Reihenfolge der Ausgrabungsarbeiten der Nekropole
(von 1959 bis 1962), die sich teilweise auf dem Komplex einer sehr weitlaufigen
Villa rustica befindet, im Umkreis einer dreischiffigen altkroatischen Kirche mit
interessanten Grundrisskonzept. Im ganzen wurden 604 Graber untersucht.
Im ersten Kapitel werden die allgemeinen Merkmale des Graberfeldes behandelt.
Es wird festgestellt, dass keine Merkmale einer Nekropole von Reihengrabem zu
bemerken sind, da man bestrebt war die Graber in grosstmoglichster Nahe des
sakralen Objektes anzulegen. Dann werden Tiefe und Dimensionen der Graber nebst
den osteologischen Angaben beschrieben, wahrend besondere Betonung auf der Ty
pologie und Bauart der Gdiber liegt. Es hande1t sich hier namlich um drei grund
legende Typen von Grabern, namlich: ovale (460), quadratische (72) und trapezoide
(46), aber auch um spezifische Graberarten, wie z. B. steinerne Sarkophage und
Graber die mit Elementen antiker Architektur gebaut sind, und letztlich Graber
die mit ellipsoiden steinernen Gesimsen auf Grabplatten oder mit monolithen
Platten in der Form eines Grabsteins bedeckt sind. Alle diese Formen der Grab
architektur weisen gewisse spezifische Merkmale auf, die zum Teil unsere bisheri
gen Erkenntnisse tiber die allgemeinen Merkmale der altkroatischen Nekropolen
erganzen.
Im zweiten Kapitel werden die Funde innerhalb und ausserhalb der Graber be
hande1t. Nach der typologischen Klassifikation handelt es sich dabei um: Schlafen
ringe, bzw. Ohrringe vom Typus einfacher Ringe, solche mit einer S-formigen En
dung, Ohrringe mit drei Knoten und geriffe1te Ohrringe, femer Ohrgehange mit
einer, drei oder vter Beeren, Ohrgehange mit einer langlichen Beere oder mit zwei
herzformigen Verzierungen, und Ohrgehange mit Anhangern und mit Glaskomem;
es folgen Fingerringe, und zwar kannelierte, geschmiedete oder gegossene, sowie
mit Verzierungen; femer Knopfe, Halsketten und Schmuckappliken, dann Pfeilspi
tzen, Messer und Schnallen, Sporen und Wirtel, sowie Mtinzen und keramische Ge
fasse. Sie werden in der Reihenfolge der untersuchten Gdiber beschrieben, und diese
Reihenfolge wird auch bei den begleitenden Tafeln mit den Funden vom Graber
inventar beibeha1ten.
Im dritten Kapitel wird die Stratigraphie der ausgegrabenen Graber analysiert
und ihre Stellung zueinander, femer die typologischen und chronologischen Beson
derheiten der Grabbeigaben. Durch Vergleiche mit analogen Erscheinungen in
tibrigen a1tkroatischen, sowie in anderen slawischen Nekropolen, gelangte man zu
gewissen Schlussfolgerungen. So wurden auf B e g o v a a drei Strata von Grabem
festgestellt: das a1teste, das mittlere und das jtingste Stratum. Der attesten Bestat
tungsphase gehoren der steinerne Sarkophag und die mit Elementen antiker Archi
tektur konstruierten Graber an, wahrend die Graber mit steinemen ellipsoiden Ge
simsen tiber der Grabplatte, oder Platten in Form eines Grabsteins der jtingsten
Bestattungsphase angehoren. In das dazwischenliegende mittlere Stratum konnten
alle tibrigen Gdibertypen eingeordnet werden, d. h. die ovalen, quadratischen und
trapezoiden, die mit der grossten Anzahl von Grabem vertreten sind (464), sowie
das reichste Kulturinventar beinhalteten, welches tiblicherweise in den Zeitraum
vom 9. bis zum Ende des 11. Jahrhunderts datiert wird.
135
Im ganzen genommen kann man mit ziemlicher Sicherheit folgern, dass die Be
stattungen auf dem Grliberfeld Begovaa gegen Ende des 8. Jahrhunderts be
gonnen hatten und dass sie ohne Unterbrechung bis etwa zum 17. Jahrhundert fort
dauerten.
Es muss noch festgestelIt werden, dass bis jetzt - bedauerlicherweise - noch
keine archliologischen Spuren der Siedlung gefunden wurden, zu welcher das Grli
berfeld auf Begovaa gehort hatte. Man kann aufgrund der Konfiguration des
Gelandes annehmen, dass sich dieselbe irgendwo an den Abhangen der niederen, in
der Nlihe liegenden Hiigel befunden hatte, die von fruchtbaren Feldern umgeben
waren und wo Wasserquellen vorkamen.
136

D Jelovina D Vrsalovic

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

D Jelovina D Vrsalovic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

DUSAN JELOVINA - DASEN VRSALOVIC

U SELU BILJANIMA DONJIM KOD ZADRA

U istraivalakim akcijama na terenu Muzej hrvatskih arheolokih spome

1 S. Gunjaa, Rad Muzeja hrvatskih starina u god. 1954, Starohrvatska prosvjeta

I D. Jeiovina, Istraivanja Instituta za nacionalnu arheologiju u Splitu, Arheolo

_BEGOVA/'- t< O. BILJANE DONJE

KO P IJA KA1A , TARSt<.OG PLANA BEW KOV.AC

Prije poetka arheolokih iskopavanja itav teren je stavljen pod koordinat

Prva etapa (1959. godina)

5 Starohrvatsku crkvu na "Begovai objavit e dr. Stjepan Gunjaa, pa se u

Trea etapa (1961. godina)

etvrta etapa (1962. godina)

OPCA KARAKTERISTIKA GROBLJA

Groblje na Begovai prostire se u duini (u pravcu SI-JZ) 70 m, a u irini

Gledajui plan grobova na Begovai, odmah se moe konstatirati da ne po

Dimenzije grobova bile su razliite, a one su ovisile o uzrastu pokojnika.

Grobna arhitektura na Begovai relativno je dosta oteena. Najvea ote

S. MATERIJAL ZA GRADNJU GROBOVA

Istraujui vrstu i podrijetlo kamenih ploa s kojima je graena grobna

6. TIPOVI I NAeIN GRADNJE GROBOVA

Na Begovai susreemo tri tipa grobova, i to: ovalne, paetvorinaste i tra

7. POSEBNE VRSTE GROBOVA

a) Kameni sarkofag (grob 165, sl. 27 i 28) naen je sjeveroistono od crkve

o Sarkofag se nalazi u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.

d) Grobovi s nadzemnim oznakama. Takvih grobova nije se mnogo nalo.

8. OSTEOLOSKI OSTACI U GROBOVIMA

Groblje na Begovai prua prilino jasnu sliku osteolokih ostataka, pa e

a) Broj skeleta u grobovima:

9. SMJESTAJ GROBOVA PO SLOJEVIMA

Ako analiziramo stratigrafsku strukturu grobova, njihov raspored i dubinu

Od 604 groba, koliko ih se pronalo na Begovai, 172 je sadravalo kulturne

7 Papadopoli, Le monete di Venezia, tom I, str. 78, br. 3, tab. Vl3.

Sl. 1. Biljane Donje, Be govaa. Pogled na arheoloko nalazite Crkvina

Sl. 2. Biljane Donje, Begova a. Pogled na bunar zvan Begovaa

Sl. 3. Biljane Donje, Begovaa . Poetak iskopavanja na lokalitetu "Crkvina

Sl. 4. Biljane Donje, Begovia. Otkrivanje starohrvatskih grobova

SI. 5. Biljane Donje, Begovaa. Otkriveni ostaci kasnoantike arhitekture

Sl. 6. Biljane Donje, Begovaa. Otkrivanje ostataka arhitektura i nadgrobnih

SI. 7. Biljane Donje, Begovaa. Otkrivanje i ienje grobova kasnije faze na

Sl. 8. Biljane"Donje, Begovaa. Otkriveni ostaci kasnoantiki11 zidova i grobovi

SI. 9. Biljane Donj e, Be govaa. Otkriven i g rob uz istoni perimetraini zid

SI. 10. Biljane Donje, B egovaa. Otkriveni grobovi na sjevernom dijelu

SI. 12. Biljane Donje, Be govaa .Otkriveni j istraeni grobovi na istonom

Sl. 13. 14. Biljane Donje, Be govaa. Otkriveni grobovi na sjeveroistonom

Sl. 15. 16. Biljane Donj e, Begova a. Kasnosrednjovjekovn i grobov! othiveni

SI. 27. Biljane Donje, Begovaa. Grob u kamenom sarkofagu

Sl. 28. Biljane Donje, Begovaa. Grob nainjen od antikih kolona

Av: SANCTVS MARCVS VENETVS - krilati lav s nimbusom okrenut

Rv: LADISLAVS REX - kri u okrugu12 (Tab. XXX, 422).

D. JEl.O~INA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . .. Tab. IV

D. J ELOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje ... Tab. V.

D. JnOVINA - D. VRSALOVI: Srednjovjekovno groblje . .. Ta,b. VI

D. 1IcLOVINA - D. VRSALOVlt: : Srednjovj ekovno groblje ... Tab. VII

D. Jf.LOVINA - D. Vn SA LOVI : SrednjovjekovIlo grob lje . . . Tab. X

D. JLI.OVINA - D. VRSALOVI ' : Sredl1jovjekovno groblje . .. Tab . XII

1. - Srebrena kariica, naena na ulaznim vratima crkve. Izvorno je defor

Ostali ukrasni predmeti:

58. - 2:eljezna preica, naena blizu srednje crkvene apside. Okrugla je ob

Ulomci keramikih posuda:

Rv: + A1ARCV - kao avers l3 (Tab. LlI, 88).

89. - Srebreni novi - denar (piccolo) venecijanskog duda Pietra Grade

Rv: + MARCV - kao avers l4 (Tab. LII, 89).

90. - Srebreni novi - denar (piccolo) veroneke dinastije Scaligeri (1259

Rv: (VE) RO NA - kao avers 15 (Tab. LlI, 90).