Specijalni program povodom obiljeavanja godinjice od

pobjede Islamske revolucije

Pobjedom Islamske revolucije nastao je novi period za iranski

narod, period razvoja i uspjeha zemlje. U ovoj emisiji govorit
emo o znaajnim uspjesima IR Iran tokom proteklih 39
godina.
Spiker:
Uskoro se obiljeava 38 godina od pobjede Islamske
revolucije. Islamska revolucija na poetku je bila suoena sa
nezadovoljstvom imperijalistikih sila.
Pobjeda Islamske revolucije u Iranu 1979. godine pod
vodstvom rahmetli Imama Homeinija iznenadila je sve
politike analitiare i sociologe. Jedan od razloga iznenaenja
je i taj to je to bila kulturna revolucija. Islamska revolucija u
Iranu pobijedila je imajui dominatno islamski diskurs i u
uvjetima dvoblokovske podjele u svijetu. Tu revoluciju
iznjedrio je pokret koji je ve godinama prije djelovao u Iranu
i koji je bio u kontaktu s drugim slobodarskim pokretima u
razliitim dijelovima svijeta. Pobjeda ovog pokreta s vjerskom
ideologijom u situaciji kada vjerski nauk u svijetu nije imao
previe pristalica bila je razlogom da meu narodima svijeta
doe do porasta svijesti o potencijalima religije, posebno
islama, u pogledu drutveno-kulturne problematike i pruanja
odgovora na pitanja savremenog ovjeka. Time su bile
stvorene pretpostavke za novo pojavljivanje islama kao
sreenog i osmiljenog drutvenog sistema. Otuda se islamski
diskurs, koji karakteriziraju zagovaranje pravde, povjerenje u
narod i suprotstavljenost imperijalizmu, prepoznaje kao glavni
ideal ove revolucije.
Kulturoloki ali i socijalni uzroci zbog kojih je dolo do
revolucije, i zbog kojih je ona uzela oblik koji je uzela su
mnogobrojni, a mi emo navesti neke od njih: ahova snana
politika vesternizacije i bliska identifikacija sa Sjedinjenim
Amerikim Dravama, uprkos tome to je to dovelo do
sukoba sa muslimanskim identitetom. Ekstravagancija,
korupcija i elitizam (dijelom stvarni, dijelom prividni) ahove
politike. ahov neuspjeh da kultivie pobornike u religijskom
vostvu da se usprotive Homeinijevoj kampanji protiv njega.
Autokratske tendencije koje su krile Ustav Irana iz 1906.
ukljuujui suzbijanje razlika u miljenju od strane
sigurnosnih slubi kao to je Savak, i naknadnim umirivanjem
koje je odavalo utisak slabosti kada je revolucija dobijala na
snazi. Neuspjeh da pretjerano ambiciozni ekonomski program
iz 1974. opravda oekivanja. Antagonizovanje ranije
apolitinih Iranaca, posebno trgovaca i prodavaca, stvaranjem
jedinstvene partije sa obaveznim lanstvom, i agresivnim
meanjem u politika ekonomska i religiozna pitanja u
ivotima graana.
Pored navedenih razloga, moemo navesti i sljedee:
Samouvjereno zanemarivanje unutranjih pitanja, i
koncentrisanje na izigravanje svjetskog dravnika tokom
naftnog buma, praeno gubitkom samopouzdanja i odlunosti
te slabljenjem zdravlja zbog karcinoma kad je revolucija
dobila na snazi. Podcjenjivanje snage opozicije - posebno
religiozne opozicije. Personalizovana priroda ahove vlasti,
gdje je sprjeavanje svakog potencijalnog kandidata za
prijesto onemoguavala efikasnu vladu i dovela do razlaza
izmeu krune i vojske i politike elite, i konano do
nedostatka podrke reimu od strane prirodnih saveznika kada
je ta podrka bila najpotrebnija.

Prisustvo Islamske revolucije u drutveno-kulturnom ozraju i

meunarodnim odnosima imalo je ozbiljnog utjecaja na druge
faktore i ideje na meunarodnoj sceni. Islamska revolucija i
njen kontinuitet kroz uspostavu i funkcioniranje Islamske
Republike, kroz mehanizme koje je uspostavila i njen
meuodnos s nadnacionalnim i nacionalnim skupinama, irili
su proces promjena. Te promjene, zahvaljujui njihovoj
provodivosti u razliitim podrujima utjecale su na brojne
inioce, pa tako i na samu Islamsku revoluciju i njene ideale.
Narodni pokreti u islamskom svijetu, kako oni koji su
postojali prije Islamske revolucije, tako i oni koji su se javili
kasnije, osjetili su utjecaje revolucije te su, makar, usklaivali
svoje idejne sisteme s proislamskim idealima. Pobjedom nad
monarhistikim sistemom i suprotstavljanjem s razliitim
vanjskim prijetnjama Islamska revolucija priskrbila je
povjerenje islamskog svijeta i uspjela je promovirati
islamistiki kurs u drutvenim i politikim pitanjima, to je
dovelo do snaenja islamskog identiteta u muslimanskom
svijetu.
Ova revolucija, budui da se znatno razlikovala od ranijih
drutvenih prevrata, dovela je do revizije stavova u podruju
drutvenih znanosti, osobito kada je rije o teorijama
revolucije. Meu njene najvanije posljedice spada uvoenje
religije u domen drutvenih znanosti, pri emu je vjera i
zvanino priznata kao temeljna pretpostavka za analizu
ljudskih drutava. Dostupne injenice pokazuju da su aktuelni
narodni pokreti u islamskom svijetu zasnovani na
slobodarskim tenjama i nacionalnim idealima te borbi protiv
diktature znaajno nalik iranskoj Islamskoj revoluciji. I
naposljetku, pojava islamizma kao pandana liberalnoj
demokratiji i zapadnjakom modernizmu jeste neto u emu
se itaju duboki utjecaji iranske Islamske revolucije.

Muslimani, sa svojim islamskim identitetom i proislamskim

kursom, smatraju se nakon raspada istonog bloka najveom
prijetnjom po Zapad. To ide dotle da se suprotstavljanje
zapadnjakom modernizmu tumai kao suprotstavljanje
svijetu sutranjice". Stoga je Islamska revolucija jedan od
vanih faktora koje Zapad, posebno Amerika kao predvodnik
liberalne demokratije, uzima u obzir pri oznaavanju
islamizma kao svog novog neprijatelja.

Iranska Islamska revolucija, ponajprije zbog njene

neoekivanosti i dotad nezamislivog preporoda ideja i
pojmova za koje se smatralo da su zauvijek ostali u prolosti,
spada meu vana i utjecajna deavanja koja su obiljeila
prolo stoljee. Revolucija je to koja je u teorijskom pogledu
bila drugaija od onog to je smatrano nunim okvirima
revolucije, ba kao to se ni u pogledu geografskog prostora
na kojem e se desiti nije mogla predvijedjeti. Ono to je
pritom najvanije jeste njeno religijsko ukorijenjenje, to je u
pogledu njenih ideala ini drugaijom od svih drugih
revolucija svijeta. Izvjesno je da humane promjene ne mogu
openito biti posmatrane kao rezultat nekog ponadljudskog
uzroka koji dovodi do jedinstvene i konkretne posljedice.
Tako, u podruju drutvenih znanosti ne vai tvrdnja da je
neka pojava nuno uzrok neke druge pojave. Meutim, isto
tako izvjesno je da neka pojava moe biti glavnim ili jednim
od najvanijih uzroka neke druge pojave. U tom smislu,
Islamska revolucija kao posve izvanredna i osobita revolucija,
te kao reformistiki stav u pogledu situacije u svijetu
openito, imala je razliite refleksije.

Izvjesno je da humane promjene ne mogu openito biti

posmatrane kao rezultat nekog ponadljudskog uzroka koji
dovodi do jedinstvene i konkretne posljedice. Tako, u
podruju drutvenih znanosti ne vai tvrdnja da je neka pojava
nuno uzrok neke druge pojave. Meutim, isto tako izvjesno
je da neka pojava moe biti glavnim ili jednim od najvanijih
uzroka neke druge pojave.
U tom smislu, Islamska revolucija kao posve izvanredna i
osobita revolucija, te kao reformistiki stav u pogledu
situacije u svijetu openito, imala je na meunarodnoj sceni
razliite refleksije o kojima bi se dalo raspravljati i analizirati
ih na razliitim razinama. Premda te refleksije postoje, one ne
utjeu jednako na sve sljedstvene pojave, odnosno razliita je
razina njihova utjecaja.
Osim toga, analitiki okvir koji se primjenjuje morao bi biti
jasan i adekvatan, budui da razliita vienja, s obzirom na
ontoloku i epistemoloku osnovu na kojoj poivaju, gledaju
na objekt posmatranja s razliitih aspekata, pa je otuda
prirodno da se neki fenomeni i neka pitanja ne mogu uoiti, pa
tako ni analizirati, gledani iz odreenih uglova posmatranja.
Stoga je u ovom pogledu izuzetno vaan odabir adekvatnog
analitikog okvira.
Meu nesumnjive injenice u pogledu iranske Islamske
revolucije, u emu kod politologa nema neslaganja, spada
njen miroljubiv i nemilitaristiki karakter. Zato mnogi
mislioci, meu njima i Michel Foucault, o Islamskoj revoluciji
u pogledu njena diskursivnog utjecaja govore kao o
kulturalnoj borbi protiv monarhistikog reima. Na osnovu
toga, da se zakljuiti da su refleksije ove revolucije, prije nego
li imaju aspekt nasilnosti ili to ele poluiti odgovarajue
promjene na nain uobiajen za revolucije, imaju miroljubiv
aspekt i tee ka postepenim promjenama. Rije je, dakle, o
idejnim i zasebnim utjecajima koji se u realnom svijetu
izraavaju kroz osoben proces.

Iranska revolucija pokazala je da je snagom vjerovanja

mogue ostvariti sve ciljeve.