METODE, METODOLOGIJA I SMISAO POLITIKE ZNANOSTI

Mogunost istraivanja je od sredinjeg znaaja za politiku znanost kao disciplinu.

Sistemsko izuavanje politike podrazumijeva prikupljanje empirijskih dokaza i njihovo
podvrgavanje razliitim vrstama testova pouzdanosti valjanosti. Raznovrsnost pristupa
koji se prihvataju u disciplinu obogauje politiku znanost. Ne postoji jedna ispravna
metoda.
Neminovnost konceptualizacije
Svako ozbiljno razmatranje metoda u drutvenim znanostima brzo ulazi u teko pitanje
odnosa izmeu empirijskog promatranja i teorije ili konceptualizacije. Svako razumjevanje
se zbiva unutar odreenog pojmovnog sklopa. Teorija predstavlja okvir za pojmovno
ureivanje ili skup osnovnih pretpostavki; teorija je konceptualizacija, pri emu
teoretiziranje znai pripisivanje odreenog naina razmiljanja o svijetu; teorija je
hipoteza, objanjenje ili provjerljiv iskaz. Ne moe postojati teorijski neutralna
interpretacija dogaaja, a spoznaja uvijek mora biti spoznaja sa odreenog stajalita.
Sistemska analiza politike znanosti se temelji na procjeni ta treba spoznati, ta moemo
oekivati da emo o tome spoznati i kako moemo krenuti u stjecanje tih spoznaja.
Istraivanje je voeno teorijom i otvoreno je za primjenu niza razliitih metoda, a
potrebno je u obzir uzeti i naelo ekonominosti. Drutveni znanstvenici bi trebali
nastojati stvarati elegantne modele koji minimiziraju broj upotrijebljenih eksplanacijskih
varijabli. Najjednostavnija teorija koja se slae sa injenicama nekog problema je ona koju
treba odabrati.
POLITIKA ZNANOST KAO DISCIPLINA
Politiku znanost je korisno smatrati "poveznim predmetom" drutvenih znanosti, koji
potie iz povijesti i filozofije i posebno se oslanja na uvide iz ekonomije, sociologije,
psihologije i geografije, a otvorena je prema drugim perspektivama.
Tri su paradigme uticale na poslijeratnu politiku znanost, posebno u SAD-u, i
to: bihevioralizam, novi institucionalizam i teorija racionalnog izbora.
Bihevioralizam je proistekao iz nezadovoljstva "starim institucionalizmom" koji je bio
zaokupljen formalnim strukturama vlasti. Bihevioralisti su uvjerenja da bi politika
znanost trebala: 1.napustiti odreene tradicionalne vrste istraivanja, 2.umjesto njih
provoditi modernije vrste istraivanja i 3. Poduavati nove spoznaje utemeljene na
rezultatima tih istraivanja.
Osam je glavnih bihevioralistikih tvrdnji:
U politici postoje pravilnosti koje je mogue otkriti i koje mogu dovesti do teorija sa
sposobnou predvianja;
Takve teroije moraju biti naelno provjerljive,
Politika bi se znanost trebala baviti promotivnim ponaanjem koje se moe strogo
zabiljeiti
Rezultati istraivanja moraju se temeljiti na kvantifikabilnim podacima
Istraivanje mora biti sistematizirano tako da bude teorijski orijentirano i
usmjereno
Politika bi znanost trebala postati samosvjesnijom i kritinijom prema svojoj
metodologiji.
Politika bi znanost trebala teiti orimijenjenim istraivanjima koja mogu pruiti
odgovore na aktualne drutvene probleme.
Politika bi znanost trebala postati jedno od najee osporavanih aspekata
bihevioralizma.
Tri bi stava bihevioralista danas sigurno bila prihvaena od veine politologa:
da bi politika znanost trebala biti teorijski orijentirana i usmjeravana,
da bi trebala biti samosvjesna u pogledu na svoju metodologiju i
da bi trebala biti interdisciplinarna.
Odgovor na "propast" bihevioralizma bila je ponovna pojava institucionalizma.
Oni su nastojali tvrditi da institucije jesu vane, da se politike pojave ne mogu naprosto
svesti na agregatne posljedice individualnog ponaanja, te da je organizacija politikog
ivota vana. Na odluke koje ljudi donose u znaajnoj mjeri utiu institucije u okviru kojih
djeluju. Nastojali su oivjeti tradiciju u politikoj znanosti koja je smatrala da je politiko
ponaanje uklopljeno u institucionalnu strukturu pravila, normi, oekivanja i tradicija koji
ozbiljno ograniavaju slobodnu igru volje pojedinaca i kalkulaciju. Novi institucionalizam je
nain ponovnog uvoenja drave u politiku analizu, i insistira na autonomnijoj ulozi
politikih institucija. Smatraju kako ne utie samo drutvo na dravu, nego i drava na
drutvo.
Razlika izmeu starog i novog institucionalizma je u tome to je stari
institucionalizam openito zastupao uu definiciju onoga to tvori instituciju,
sagledavajui je prvenstveno u smislu formalnih struktura. Novi institucionalizam
insitucije obino definira ire, kao skup pravila, formalnih i neformalnih, koja akteri
openito slijede, bilo zbog normativnih, kognitivnih ili materijalnih razloga.
Strukturalizam u starome stilu bio je sklon pretpostavci da ponaanje determiniraju
politike strukture, dok novi institucionalizam smatra da je struktura faktor koji samo
utie i ograniava ali ne i determinira.
Teorija racionalnog izbora se oslanja na metodologiju ekonomije. Pristup racionalnog
izbora utemeljen je na metodolokom individualizmu i smatrao je pojedince kljunim
politikim akterima te je bio sklon reduciranju kolektivnog ponaanja na individualno
ponaanje. Druga pretpostavka, posuena iz ekonomije, jest da su pojedinci
maksimizatori koristi koji slijede vlastite, osobne ciljeve. Tako se za politike aktere
predpostavlja da maksimiziraju materijalne interese, trae korist u obliku glasova, slubi,
moi uz najmanji troak.
Prije nego to moemo odrediti temu koja se moe istraivati i odabrati metode
najprikladnije za nae istraivanje, vano je biti svejstan osnovnih rasprava u filozofiji
drutvenih znanosti koje e nam dopustiti uspostavu koherentne veze izmeu
epistemologije(spoznaje), socijalne ontologije(prirode drutvene stvarnosti) i metoda
istraivanja.
Pozitivizam je inaica filozofske teorije spoznaje-empirizma, koja se obino
pripisuje Johnu Lockeu. U njegovoj je sri tvrdnja da se sva spoznaja dobiva iz ljudskog
osjetilnog iskustva. Spoznaja se stie iz osjetilnog iskustva a injenice postoje nezavisno
od posmatraa i njegovih vrijednosti. Cilj znanosti je stoga izgradnja objektivnog
empirijskog temelja spoznaje koji e stvarati testabilne i verifikabilne iskaze, koji e
objasniti, predvidjeti, i pripisati uzronost dogaajima i procesima u svijetu. Naglasak koji
ovaj pristup stavlja na promatranje kao jedino sredstvo verifikacije, u kombinaciji sa
osobito grubom individualistikom socijalnom ontologijom bio je osobitno privlaan
bihevioralistima u politikoj znanosti, te je i dalje popularan taboru racionalnog izbora.
Iz kritike pozitivizma, razvile su se tri ope tradicije: neopozitivizam,
konvencionalizam i kritiki realizam.
Neopozitivizam i dalje prihvata naturalistick tvrdnju da izmeu prirodnih i drutvenih
znanosti postoji ope jedinstvo metode. Neopozitivistiki su pisci poeli odbacivati
indukciju u korist deduktivnih oblika zakljuivanja i verifikaciju zamijenili pojmom
opovrgavanja(falsifikacije). Svojim fokusom na neminovnost konceptualizacije i time
nemogunosti empiriza, Popper je razvio hipotetiko-deduktivni model znanstvenog
zakljuivanja. Iz teorije se izvode odreeni singularni iskasi, potom se uporeuju s
rezultatima praktinih primjena i eksperimenata.
Druga reakcija na krizu pozitivizma je ona koja se moe nazvati
konvenvionalistikom, humanistikom ili hermeneutikom. Tvrdi da su predmeti
prouavanja prirodnog i drutvenog svijeta do te mjere razliiti da zahtijevaju potpuno
razliite metode i oblike objanjena.
Kritiki realizam, trea glavna reakcija na krizu klasinog pozitivizma zagovara
stajalite koje se najbolje moe okarakterizirati kao razblaeni antipozitivistiki
naturalizam. Mogue je dati neko ope tumaenje razvoja znanosti ali se ne osporava da
u metodama postoje vane razlike koje su utemeljene u stvarnim razlikama koje postoje u
njihovim predmetima.

DIZAJN ISTRAIVANJA
Dizajn istraivanja predstavlja okvir istraivanja, logiku strukturu istraivanja kojim se
politolog bavi. To je plan, struktura i strategija istraivanja, zamiljena tako da prui
odgovore na istraivaka pitanja ili probleme. Dizajn osigurava okvri za prikupljanje i
analizu podataka u skladu s prioritetima koje je postavo istraiva.
Cilj istraivanja jest da generira spoznaje o fenomenu, te da primijeni, testira i rafinira
teorije koje e objasniti njegovo pojavljivanje i djelovanje. Kljuno je pitanje-koja e
metoda istraivanja pruiti najbolji test istraivake hipoteze ili najbolje odgovore na
istraivaka pitanja. Moe se primjeniti kombinacija metoda, kao to su promatranje,
intervjui i anketa. Primjena takve kombinacije metoda moe pruiti komplementarne
podatke koji mogu uvrstiti nalaze istraivanja. Ta strategija unakrsnog provjeravanja
podataka primjenom niza metoda istraivanja poznata je kao triangulacija.
esto se pravi razlika izmeu kvalitativnog i kvantitativnog istraivanja. Kvalitativno je
istraivanje vrlo privlano u tom smislu to ukljuuje dubinsko prikupljanje informacija.
Istraivaka pitanja i hipoteze dat e odline smjernice za metode koje su potrebne za
prikupljanje prikladnih podataka.
Koja se god strategija istraivanja usvojila, bilo da je rije o istraivanju uzorka populacije,
komparativnoj analizi, studiji sluaja ili sudjelujuem promatranju, politolog mora
razmotriti koja je najprikladnija i najloginija struktura projekta istraivanja koje treba
zapoeti.
Za prikupljanje podataka neophodno je sluiti se s nekoliko metoda, tako da se graa
prikupljena istraivanjem moe nadopuniti promatranjima i dubinskim intervjuima u svrhu
provjere tanosti i verifikacije.
Dvije su, dakle, funkcije dizajna istraivanja: prvo, razvoj ili konceptualizacija operativnog
plana, i drugo, osiguranje da su procedure usvojene planom adekvatne za pruanje
valjanih, objektivnih i tanih rjeenja istraivakih problema. Odabir dizajna istraivanja
je, dakle, rezultat istraivaevih odluka o tome kako da uvjeri svoju publiku da su hipoteze
bile pouzdano testirane, te da su predloena tana objanjenja. Dizajn istraivanja je
najvaniji kao vodi za odabir odgovarajuih metoda.
PROCES ISTRAIVANJA
Dva su glavna naina razumijevanja procesa istraivanja. Prvi je linearni model, koji
pretpostavlja da je proces razmjerno jasan i jednostavan i da se moe razbiti na razliite
faze ili korake kroz koje prolaze svi projekti istraivanja. Drugi je model istraivakog
kruga, koji opisuje komplicirani proces koji obuhvaa pogrene poetke, reevalucaije i
ponavlja istraivanja kako nova otkria, protuslovlja i svjei uvidi restimuliraju proces
istraivanja.

LINEARNI MODEL PROCESA ISTRAIVANJA

Linearni model je idealnotipski opis procesa istraivanja kao linearnog niza koraka.

1.Prva se faza (teorijska specifikacija i formuliranje hipoteze ) sastoji u odluivanju o

temi projekta istraivanja, odreivanju njegovog opsega, razvoju hipoteza kojima e se
objasniti njegovo djelovanje i razvoju pojmovnog sklopa ili modela koji pokazuje odnos
izmeu razliitih hipoteza i varijabli koje istraiva eli istraiti. Ta se faza opisuje kao
teorijska specifikacija, no obuhvata sve miljenje i teoretiziranje koje treba provesti prije
no to se moe zapoeti empirijski rad.
2.Specificiranje podataka se sastoji u odluivanju o tome kojse su vrste podataka
prikladne da se odgovori na istraivaka pitanja, testiraju hipoteze ili ispita tanost
modela. To e djelomice zavisiti o prirodi istraivakog problema, ali i o vrstama podataka
koji su dostupni i koji se mogu generirati i prikupiti.
3.Dizajn instrumenata i prikupljanje podataka je trea faza procesa istraivanja i
podrazumijeva organiziranje naina na koje valja prikuiti podatke. To moe obuhvatiti
dizajn instrumenata prikupljanja podataka (u ispitivanju javnog mnijenja to obuhvata
dizjnirane upitnika, formiranje pitanja i razvoj ljestvica stavova). Ako se odlui provesti
istraivanje na uzorku, ova e faza ukljuivati i planiranje i dizajn istraivanja. Nekoliko je
tipova dizajna uzorka koji se mogu upotrijebiti (sluajni, kvotni i kumulativni)
Najreprezentativniji se temelje na procedurama jednostavnog sluajnog uzorkovanja.
Pokusna studija je korak koji se esto izostavlja u idealnotipskom modelu istraivanja,
zbog vremenskih ogranienja. Ona ilustrira teke odluke s kojima se esto suoava
istraiva, a testira instrumente prikupljanja podataka kao to su upitnik i dizajn uzorka.
Od bitne je vanosti da se pokusna studija provede na uzorku stvarne populacije koju e
istraiva istraivati. im se provedu pokusne studije, moe se nastaviti sa dizajnom
konanih verzija instrumenata prikupljanja podataka.
Prikupljanje podataka je faza koja je stvaran proces prikupljanja podataka. U
dokumentarnoj studiji to moe podrazumijevati prikupljanje znaajnih dokumenata, u
sluaju ispitivanja javnog mnijenja podrazumijeva intervjuiranje konanog uzorka i
administriranje upitnika. im se podaci prikupe potrebno ih je kodirati kako bi analiza
rezultata bila to uinkovitija.

4.Analiza podataka podrazumijeva interpretaciju podataka i nije jednostavna jer

istraiva moe imati oekivanja od rezultata ,a to moe uticati na analizu.
5.Objavljivanje je zavrna faza istraivanja. Odnosi se na objavljivanje rezultata u
obliku izvjetaja, znanstvenih radova ili knjige.
Najvea prednost linearnog modela je jasnoa. On logiki i koherentno navodi
razliite korake ili faze u procesu istraivanja, iako znanstveno istraivanje rijetko
ukljuuje logike slijedove.

ISTRAIVAKI KRUG
komplikovaniji proces koji obuhvata pogrene poetke, reevaluaciju i ponavljanje
istraivanja .

Pojmovni
okvir

Pooptavanje
i teorija

hipoteze

Empirijska
posmatranja
 Prikupljanje
podataka

Analiza podataka

- Nije u suprotnosti sa linearnim modelom, nego ga samo modifikuje i iri.

- Prednost je da je blii procesu istraivanja u praksi nego to je

linearni

- U krunom procesu istraiva slijedi slian niz koraka kao i u linearnom

modelu, ali moe ponoviti neke korake u svjetlu novih podataka koji
dovode do novih hipoteza i dodatnih istraivakih pitanja, koja
zahtijevaju nova istraivanja.

- Proces istraivanja se moe prikazati kao veliki krug koji se sastoji od

unutranjih krugova. Istraivai mogu ponavljati te krugove kao rezultat
empirijskih nalaza.

- Koraci:

o Proces poinje teorijhskom specifikacijom tj. (empirijskim

posmatranjem koje dovodi do izrade prijedloga istraivanja.

o Formulisanje istraivakih pitanja i hipoteza oni se mogu

promijeniti kao posljedica prikupljanja podataka, ime se mogu
nabaciti nove hipoteze i odbaciti postojee.

FAZE ISTRAZIVANJA (LAVI)

U istrazivackom procesu su moguce aktivnosti: Izbor i definiranje problema
istrazivanja;odredjivanje podrucja znanstvene analize;definiranje pojmova i pojmovna
analiza;odredjivanje ciljeva istrazivanja;postavljanje hipoteza;identifikacija i klasifikacija
varijabli;operacionilazacija varijabli;utvrdjivanje nacrta istrazivanja;izbor i razrada metoda
za prikupljanje podataka; planiranje i provodjneje terenskog dijela istrazivanja;sredjivanje
i obrada podataka;interpretacija podataka;pisanje znanstvneog izvjestaja.

Hipoteza
nauna pretpostavka, postavljena za objanjenje neke pojave, koju treba provjeriti i
dokazati da bi postala vjerodostojna nauna teorija ili nauni zakon
Podjela hipoteza
KONCEPTUALNA (teorijska) - hipoteza koju smo postavili
na temelju neke teorije. Takve hipoteze izraavaju odnos
meu teorijski definiranim pojmovima.
EMPIRIJSKA (statistika) - hipoteza koju smo postavili
na temelju neke empirije (stvarnosti) s ciljem generalizacije.
One izraavaju odnos meu varijablama dobivenim operacionalizacijom teorijskih
pojmova.
OSNOVNA - hipoteza koja povezuje pojmove na najopenitijoj razini.
IZVEDENA - hipoteza koja se logiki deducira iz osnovnih hipoteza.
KVALITATIVNA (klasifikacijska) - hipoteza kojom
se eli dokazati da neka pojava sadri odreen atribut,
to znai da ulazi u odreen red pojava.
KVANTITATIVNA - hipoteza u kojoj se pretpostavljaju
odreeni brojani odnosi. Takve hipoteze podrazumijevaju
stav o odreenoj statistikoj vrijednosti neke varijable odnosno
KAUZALNA (uzrona) - hipoteza u kojoj se pretpostavlja
odreena povezanost izmeu dva ili vie obiljeja, odnosno
dvije ili vie varijabli koje su okosnica predmeta istraivanja.
NULTA - hipoteza koja tvrdi nepostojanje razlike onih s
adraja (varijabli) koje smo stavili u odnos.
ALTERNATIVNA - hipoteza koja tvrdi postojanje razlike
onih sadraja (varijabli) koje smo stavili u odnos.
DIREKCIONA (usmjerena) - podvrsta alternativne hipoteze.
Dakle, ona osim to tvrdi postojanje razlika onih sadraja koje
stavljamo u odnos, tvrdi i smjer te razlike (da li je pozitivan ili negativan).
RADNA - hipoteza koju koristimo u sluajevima kada je
predmet istraivanja vrlo sloen. Tada postavljamo hipotezu
koja predstavlja najbolju osnovu za istraivanje te se ona tokom
istraivanja modificira ili zamijeni novom hipotezom koja je valjana.
ZNANSTVENA - znanstvena predvianja; takva hipoteza
predstavlja spoznajnu pretpostavku koja se temelji na dovoljnom
broju osnovanih razloga znanstvenih spoznaja.
HIPOTEZA AD HOC - hipoteza koja tokom istraivanja
istraivau jednostavno te je on odlui
iskoristiti u svom znanstvenom istraivanju.
Takva hipoteza najee nema logikog temelja.
POMONA - kada se u znanstvenom istraivanju odreena
hipoteza pokae neadekvatnom, tada koristimo pomone
hipoteze za mijenjanje, dopunjavanje ili popravljanje te prve
hipoteze. Dakle, ona ranije postavljenoj hipotezi pomae u
objanjavanju neke pojave.
PRELIMINARNA - nedovoljno odreena hipoteza koja se
tokom istraivanja popravlja i dopunjuje.
FIKTIVNA - nerealna hipoteza kojom se istraivai ponekad
slue radi jednostavnijeg objanjavanja biti pojma.
PRAZNA - hipoteza koja se trenutno ne moe provjeriti radi
nedovoljnog stupnja razvoja znanosti, ma da se u kasnijoj
budunosti dokae njena tonost. Npr. heliocentrina hipoteza
(Zelenika, 2000.)
PLODNA - hipoteza koja se moe provjeriti.
Ona je plodna jer potie na istraivanje i pridonosi
upoznavanju pojava, ali je najee netona
Varijable
je promijenjiva veliina o kojoj neto tvrdimo, a koja se moe kvalitativno ili kvantitativno
mjeriti. Varijablu ine obiljeja neke pojave, a ne ona sama. Varijabla se odnosi na osobine
ili svojstva stvari, pojava ili osoba, koje je na temelju operativne definicije mogue opaati
ili/i mjeriti. One predstavljaju prihvatljivo prepoznatljiv, jasan i jednoznaan entitet u
nekompodruju ljudskih aktivnosti.
Imamo: kvalitativne (kategorijalne) i kvantitativne (numerike)varijable, zavisne i
nezavisne intervenirajue, eksplanatorne i specifikatorne varijable, itd... Zavisne varijable
su u sreditu naeg zanimanja, Nezavisne varijable su upravo one koje objanjavaju,
klasificiraju ili opisuju zavisnu varijablu
Sta je kontekst istrazivanja
Svako znans, istrazivanje se odvija u odred, vremenskom i prostornom okviru. Na osnovu
toga govorimo o ovisnosti od konteksta ili kontekstualnoj ovisnosti istrazivanja, rijec je o
specificnoj situiranosti istrazivaca i njegovog istarzivackkog konteksta. To znaci da
istrazivaci pripadaju odredjenom skupu opredjeljenja-nekom kontekstu i u njemu izvode
svoje istrazivanje.
Sta je sadrzaj konteksta
Prije svega to je skup upotrebljivih jezickih igara, interpretacija, vokabulara, metoda,
konstrukcija i modela koji stoje na raspolaganju jednom clanu komunikacijske zajednice
misljenja u odredjenom povijesnom ili kulturno drustvenom ambijentu.
-Kontekst namece pitanja autonomije znanosti, odnosa znanstvenika i drustva, odnosa
znanosti i drustva, vaznosti etike za znanost, odnos znanstvenog i izvanznantvenog,
vaznosti znanosti za drustvo, mitologizacije znanosti, itd...
Podjela konteksta-Kontekst otkrica, utemeljenja, procjene i djelovanja,
kontekstobraulozenja.
Kontekst otkrica Podrazumijeva se povod koji je vodio ka jednom istrazivackom
projektu. Tu podrazumijevamo:postojeci drustveni problem, gradnju teorije, ugovor, a sve
bi to trebalo voditi exploraciji problema.
Ugovor je povod istrazivanju.socijalni problem se definira sa strane davaoca ugovora.
Drustevni problem- treba da se istrazuje da bis e njegovom analizom omogucila
drustvena promjena
Problem oblikovanja teorije-drustv.problem prethodi istrazivanje, postojece teorije
omogucavaju razlicita istrazivanja.
Kontekst obrazlozenja
Metodoloski koraci pomocu kojis se istrazuje problem. Metodolosku postupak gdje su
pojedinacni koraci medjusobno ovisno-cilj je sto vise objektivno , egzaktno ispitivanje
hipoteza.
Kontekst djelovanja
Efekti istarzivanja se trebaju razumjeti, njihovi doprinosi rjesenja problema koji su
postavljeni na pocetku.
Znanstveni Podatak od cega se pravi ko ih pravi?
Kada kazemo da je znanost zasnovana na cinjenicama onda mislimo na to da su te
cinjenice rezultat znanstvene djelatnosti. Nepostoje cinjenice po sebi vec samo nase
interpretacije cinjenica koje sunastale u odredjenom kontekstu-neovisno od ljudi koji ih
interpretiraju. Nije sve relevantna znanstvena cinjenica sto dodje u dodir sa znanstv.
Istrazivanjima, zbog toga su istarzivanja bitna jer omogucuju da jednu pojavu analiziramo
u svim njenim dimenzijama, da dodjemo do preciznih uvida o tome sto je bitno za nju i sta
je odredjuje.
Identificiranje/definiranje problema istrazivanja
Preferiranje indukcije je kada istrazivanje zapocinje prikupljanjem cinjenica-tada treba
prikupljati cinjenice, a ne znati koje su cinjenice potrebne. Zapoceti
istrazivanje dedukcijom-znaci da se prihvataju nepouzdana i mozda tradicionalna
nagadjanja prije nego se zna karakter problema.
Problem istrazivanja
Kriteij za odabir problema-Novina-nije ponavljanje prozvakanih tema, znacaj i
primjenljivost rezultatu praxi, Strucnost istrazivaca, Oprema i uslovi rada, Pokroviteljstvo,
Troskovi istrazivanja, Rizik i poteskoce u istrazivanju, Vrijeme, Rjesenje problema pomocu
istr.,Aktuelnost rezultata, formulacija problema istr.,
Komparacija- najcesci nacin procjenjivanja podataka ili informacija,tako sto se ove stave
u kontekst moguceg samodonosenja i interpretacije.
3bitne stvari za komparativnu metodu Kazuje da se komparativna politicka znanost
moze odnositi na izucavanje stranih drzava, sastoji
se iz studije i zemlje npr:francuska, britanska politika., bitno je da istrazivac prikupi sto
vise relevantnih cinjenica koje mozemo istarzivati..itd.
. Dalje, posotoje istarzivanja vise od jednog slucaja, Dalje, metoda koja se primjenjuje za
komparativnog istarzivanja.
Arend L. Pozicionirao komparativnu metodu uz experimentalnu i statisticku, ove 3 metode
pokusavaju dati znanstvena objasnjenja koja s esastoje : empirijskog odnosa izmedju 2 ili
vise varijabli i potencijalnog utjecaja svih drugih varijabli na taj odnos.
Komparativna metoda sastoji se u posmatranju i kompariranju pazljivo odabranih
slucajeva koji se dovode u odnos, red, i kontrolirane uslove.
Nacrt komparativnog istrazivanja
Postoje 2 Fizajn najslicnijih sistema, i
Dizajn njrazlicitijih sistema.. Osnovni aspekt ovih nacta je u tome da se zakljuci nesto
interesantno o postavljenom istrazivackom polju, odabiru se slucajevi koji su
reprezentativni
ne jedinstveni i minimizira se uticaj ostalih faktora varijabli u 3 kategorije i to nezavisne,
zavisne varijable i ostale, ove 3 varijable su osnov shvacanja razlike izmedju ova 2
dizajna.
Logika 2 dizajna
U pozadini dizajna najrazlicitijih slucajeva nalazi se logika koja je u tome da se osnovnim
procesom eliminacije sve varijable iz kategorije ostalih mogu iskljuciti istarzivanja, kljucnu
ulogu igra nezavisna varijabla, logika je komparacije u dizajnu najslicnijih
slucajeva da s epojedinacno izolira uticaj nezavisne varijable tako da se kontrolira utjecaj
laznih i intervenirajucih varijabli.

ODNOSI IZMEDJU DOMINANTIH METOD. POZICIJA U 20 ST. (LAVI)

Pozitivizam/kontruktivizam
Pozitivizam-vec je odavno neprecizan, redukcionalisticki i ogranicen pogled u
znanstvenom istarzivanju, odredjen naivnim uvjerenjima da se sve moze pretvoriti u
objektivnu znanstvenu cinjenicu-pitanje je da li nesto takvo postoji?
Konstruktivizam- oznaka za pravce koji su nastali u razlicitim podrucjima kulture
novijeg doba, u njenom sredistu je rijec konstrukcija, jedan od znastvenika
konstruktivizma je Heinz
von Forester poznat po predavanima o kontruiranju zbilje-ne mozemo znati sta nasa cula
pobudjuje znamo samo sta nam opcinjava nasa cula iz ovih pobudjenja.
Razlike izmeu pozitivizma i konstruktivizma
Ontoloka razlika
Pozitivizam: Stvarana stvarnost ali prepoznatljiva
Konstruktivizam: Lokalan i specifino konstruirana stvarnost
Epistemioloka razlika:
Pozitivizam: Otkria su istinita
Konstruktivizam: Otkria su stvorena
Metodoloka razlika:
Pozitivizam:Potrvrivanje hipoteza
Konstruktivizam: Hermeneutika - dijalektika

BURNHAM

SUDJELUJUE PROMATRANJE

Definie se kao proces u kojem istraiva uspostavlja viestrani i srazmjerno

dugotrajan odnos sa nekim ljudskim udruenjem u njegovoj prirodnoj okolini u
svrhu sticanja naunog razumijevanja tog udruenja ili, krae reeno, to je
istraivaka strategija u kojoj se odrava prisutnost posmatraa u nekoj
drutvenoj situaciji radi naunog istraivanja.

Kao istraivaku metodologiju prvo su je razvili socijalni i kulturni antropolozi za

prouavanje zajednica koje pripadaju kulturama koje se razlikuju od kulture
istraivaa.

U politikim naukama primjena ove metode istraivanja veoma je rijetka

Sudjelujue promatranje na djelu

Sudjelujui promatra dijeli ivot zajednice koju prouava, pri emu je, koliko to
okolnosti dozvoljavaju, ukljuen u aktivnosti iste.
Ovom metodom stiu se mnogo dublje spoznaje o motivacijama, vjerovanjima i
ponaanju pojedinaca ili grupa.
Da bi bilo uspjeno zahtijeva dugaak vremenski period posmatranja, to doputa
istraivau da modifikuje i promijeni svoje izvoprne hipoteze.
Istraiva se tokom tog vremenskog perioda neminovno mijenja, a mijenja se i
grupa koja je predmet istraivanja, zbog prisustva istraivaa.
Za istraivaa je vano odrati odreen stepen distanciranosti kako bi ouvao
ulogu posmatraa inae postoji mogunost potpune integracije u grupu i moe se
izgubiti prilika objektivnog prikaza grupe.
Tipovi sudjelujueg promatranja
Klasinu tipologiju je razvio Gold, koji je opisao etiri kategorije ili idealna tipa
uloga:
1. Potpuni sudionik
2. Sudionik kao posmatra
3. Posmatra kao sudionik
4. Potpuni posmatra
Potpuni sudionik
To je istraiva koji se pridruuje grupi bez otkrivanja svog identiteta kao
posmatraa. To povlai za sobom i etike i metodoloke probleme. Istraiva se
obino odluuje na ovakvu vrstu istraivanja zbog straha da mu drugaije nee
biti dozvojen pristup grupi ili zbog toga to smatra da e tako dobiti potpunije i
valjanije podatke, odnosno da e se grupa prirodnije ponaati.
Meutim, drutveno naune discipline imaju jake etike kodekse koji osuuju
prikrivene metode istraivanja.

Sudionik kao posmatra

Njegova uloga obuhvata situacije gdje je istraiva otvoren u pogledu na svoje
istraivanje i pregovara sa grupom da mu dopusti uestvovanje u njenim
aktivnostima, ali se ne integrie potpuno u grupu.
Ovu ulogu najee usvajaju istraivai koji se bave takvim istraivanjima jer
izbjegavaju etike prepreke i omugueno im je da u prvi plan stave svoje
istraivanje.
Kljuni je problem samo kako dogovoriti pristup sa zajednicom ili grupom koju
prouavaju.

Posmatra kao sudionik ili nesudjelujui posmatra

U ovakvoj situaciji kontakt sa informacijama je kratak, formalan i otvoreno
klasifikovan kao posmatranje.
Njegova uloga u posmatrajuoj grupi je poznata i on moe provesti istraivanje,
ali ne sa velikim stepenom bliskosti ili angaovanosti u grupi.
Iako ove studije pruaju obilje informacija i mogu biti prepune uvida, rijetko su
reprezentativne.
Jedina je prednost ove metode kratkoa vremena utroena u svrhu istraivanja.
ari i problemi sudjelujueg promatranja
Ono otvara mogunost induktivnih metoda istraivanja, to istraivaima
omoguava da provedu dug vremenski period u bliskom kontaktu sa ljudima,
grupama, institucijama ili zajednicama koje istrauju.
Mogue je prikupiti veliku koliinu informacija.
to se posmatra due nalazi u istraivakoj situaciji to bolje moe razumjeti
subjekte svog istraivanja.
Sudjelujue promatranje je fleksibilnije od npr. ispitivanja javnog mnijenja.
Problemi su, s druge strane brojni....
Poto istraivai u toku svopg istraivanja ne mogu koristiti kasetofone ili biljeke,
mnogi podatke dobijene na ovaj nain smatraju nesustavnim i nekvantifikabilnim,
preimpresionistikim i subjektivnim.
Jedan istraiva ili tim istraivaa moe posmatrati samo odreenu koliinu
pojava
Prisutna je i opsanost ozbiljnog sukoba izmeu uloge uesnika i uloge
posmatraa.
Sutina: Sudjelujue promatranje je otvorena i spontana metoda koja istraivau
daje ogromnu odgovornost u dogovaranju pristupa, odluivanju o relevantnosti
pojedinih informacija i vanosti pojedinih dogaaja.

ETIKA I POLITOLOKA ISTRAIVANJA ( burnham)

Priroda etikih problema

Na nae razumijevanje etikih problema utjeu razliite kulturne i intelektualne

tradicije. Etike probleme je mogue kategorizirati, tako da se na njih gleda u
smislu odnosa sa sponzorima i kontrolorima pristupa. Prevara i plagiranje su
takodjer ozbiljni problemi u istraivanjima. Barnes definira etike probleme
kao one koji nastaju kad se pokuavamo odluiti izmedju jednog smjera
djelovanja i drugog, ne u smislu svrsishodnosti ili uinkovitosti, nego s obzirom na
standarde moralno dobrog ili loeg.

Postoje dva opa pristupa etikim problemima i to su:

Deontoloki pristup Ona potjee od grkog ''deon'' to znai dunost a

najpoznatiji zagovornik ovog pristupa je bio Immanuel Kant koji je tvrdio da se
moral mora temeljiti na obavezama prema drugima

Konzekvencijalistiki pristup Ovaj pristup proizlazi iz utilitarizma John

Stuart Mill-a koji je tvrdio da bi ljudi trebali nastojati djelovati u skladu s
posljedicama svog ponaanja, te minimizirati patnju a maksimizirati dobrobit.
Problem s ovim pristupom je taj to je prilino elastian i to se moe koristiti za
opravdavanje irokog raspona istraivake prakse.

Pet osnovnih etikih naela su:

1. Dobroinstvo ili izbjegavanje tete istraivai moraju initi dobro, a ne
nanositi tetu
2. Istinoljubivost ili izbjegavajte prevare moraju govoriti istinu i odravati
obeanja
3. Privatnost ili autonomija
4. Povjerljivost
5. Pristanak

LAVI (1-87) nauiti

ZNANOST, METODA I METODOLOGIJA

Danas smo potpuno svjesni dihotomijskog (podjeljenost cjeline na dva suprotna

dijela)glednja na aktuane situacije u naukama o drutvenom ivotu ovjeka kojeu
raspoznajemo kao ozbiljan pokuaj da se naturalizira njihov predmet, glavne
teme rada i interesovanja. Ova dihotomna koncepcija suprostavlja dva tabora
meusobno. S jedne strane advokati prirodnih znanostismatraju da oni dre klju
za dugo oekivanu unity of science ida su oni postavili drutvene znanosti na
izjednaeno postolje sa prirodnim znanostima. S druge strane, glavna struja u
drutvenim znanostima je snano suprostavljena samoj ideji naturalizacije polja.
Put mogeg racionalnog pristupa i suoavnja sa aktualnim problemskim okrujem
mogao bi imati svoje polazite u objedinjavajuoj kvantitativno-kvalitativnoj
metodolokoj poziciji.

Zadatak drutvene znanosti u najopenitijem smislu je da ona eli da

spozna tj. Razumije i objasni tokove , dogaaje i pojave ili stanja drutvene zbilje
u kojoj smo zateeni kao racionalna djletna bia. Znanstvena forma saznavanja i
objanjavanja , naspram svakodnevnog saznavanja i objanjavanja sastoji se u
tome da se proces iskustva sistematizira uz pomo metoda istraivanja. I
znanstveno i svakodnevno iskustvo ovjeka odreeno je upotrebom neke metode,
naina pristupanja nekom problemu ili predmetu u kojem se ogleda neko
problemsko okruje.
Metoda se kadkad razumjeva kao specijalna vrsta sredstva za rjeavanje
problema ili primarno kao sredstvo za dostizanje specifinih ciljeva zananosti. Pri
tome moramo imati na umu ,da u naem povjerenju prema metodi koe moe biti i
pretjerano, da metode koristi ovjek koji je prirodno bie a to znai mogunost
greke.

Metodologija je znanost koja se bavi propitivanjem metoda znanosti, teorijskih

pretpostavki odreenih znanstvenih disciplina, analitiko istraivakim okvirom i
programima istraivanja znanosti, konceptualnim oruima , provjerom
znanstvenih rezultata ili projiciranjem puta do novih znanja.Metodologija prozlazi
iz rada same znanosti i neodvojiva je od znanosti i njezinih kontekstualnih
zahtjeva za znanjem. Metodologija u znanstvenom smislu predstavlja bavljenje
problemima i mogunostima razliitih naina pristupa u istraivanju da bi se
unutar odreene znanosti obrazovalo argumentirano znanje o njezinom
predmetnom podruju. Metodoloko miljenje je nezamjenjivo za razumjevanje i
vrednovanje znanstvenih rezultata. Metodologija predtavlja refleksiju znanosti i
znanju kao povjesnim i prirodnim procesima u kojima ljudsko bie igra odluujuu
ulogu.

Adekvatan pristup znanosti pokazije nam da postoje tri rvni promiljanja znanosti
kao istraivanja i rjeavanja problema koje ne moemo zanemariti:

1. Ovisnost znanosti od njenih prirodnih i drutvenih osnova-kontekst otkria

2. Unutarnja povezanost znanosti i njenih metodolokih orijentacija-kontekst
opravdanja/obrazloenja
3. Djelovanje zanosti na prirodu i drutvo ,efekti znanstvenog istraivanja-
kontekst upotrebe/realizacije

Drutvena znanost je djelatnost znanstvenika u kojo se on bavi rjeavanjem

problema i primjenjuje postojea metodska sredtva na njih u nekom
konkretnom povijesno-drutvenom kontekstu

ZNANSTVENO TEORIJSKE OSNOVE METODOLOGIJE

U 20.tom stoljeu kroz brojne rasprave unutar teorije znanosti, pojavile su se

dvije suprotne i potpuno razliite pozicije ili naina koje se potpuno razlikuju
unjihovom razumijevanju znanosti.

a)empirijsko-analitikoj i b) hermeneutiko-
duhovnoznanstvenoj postavci.
Meu njima se mogu uspostaviti razlike u :
-Spoznajnom zahtjevu (cilj i interes saznanja)
-Sredstvima spoznaje (metodologiji) i
-Pozicijama koje ih utemeljavaju ( vrijednosti,pretpostavke)
EMPIRIJSKO ANALITIKA POSTAVKA

U drutvenim znanostima moramo razlikovati metodske aktivnosti sociologije, politologije,

komunikologije i dr.dru.znanost koje se mogu odrediti kao empirijske znanosti , od rada
teologije, matematike, filozofije ili drugih duhovnih znanosti koje se slue neempirijskim
metodama.Danas se odgovori na veinu problema ili pitanja o drutvenim sklopovima
dobijaju posredstvom upotrebe empirijskih metoda. Empirijski postupati znai sabirati
iskustvo o realitetu, initi sabiranje iskustava, sabirati i ovu sistematiku peimjenjivati na
predmetno podruje drutvenih znanosti.Pritom se postupak dokumentuje na nain da se
intersubjektivno moe provoditi i da se moe od strane drugih istraivaa ponoviti.

Empirijsko-analitiko ima svoje precizno znaenje. empirijsko znai na iskustu bazirano

posmatranje, ispitivanje, eksperiment. Analitiko znai neto na njegove sastavne
dijelove razloiti i njihove odnose meusobno rekonstruirati , pri emu se matematike
metode javljaju kao pomono sredstvo.

Tako se pojam kvantitativno razvio gotovo u sinonim za empirijsko analitiko

istraivanje. Spram toga, atribut kvalitativan treba da kaRakterizira razumijevanje
znanosti koje je svojstveno za hermeneutiki orijentiranu drutvenu znanost.

Naivni empirizam

Moderno empirijsko analitiko shvatanje znanosti u drutvenim znanostima koje se

razvilo iz empirizma, odnosno pozitivizma. Stariji empirizam polazi od Bacona i Humea i
dostie u 17. i 18. stoljeu visoku toku kod Lockea i Berkeleya. Ovi filozofi odbijaju razum
ili um kao osnovu spoznaje.Prema njima, znanost treba biti ista empirijska znanost
( iskustvo kao izvor spoznaje9) koja iskljuuje metafiziku kao neznanstvenu tj spoznaja se
treba izvesti iz ideja koje poivaju na ulnom iskustvu. Dugo je naivni realizam bio
dominirajui obrazac spoznaje. To je pristup u kojem se smatralo daono to spoznavatelj
vidi je jedina realnost. Naivni realizam je vezan za ovjeka sasvim spontano i predstavlja
njegovo prirodno stanje. Naivni realizam falsificira na odnos prema svijetu u skolopu
boja, prostora, zvukova strukture materije i zaboravlja da su to uglavnom subjektivni
doivljaji. Naivnorealistiki pogled na svije vrlo je rasprostarnjen i predstavjaveliku
smetnju u razvijanju znanstvenog pogleda na svijet kod veine ljudi.Zato je neophodan
sistem obrazovanja da bi se dezavuirali pogledi naivnog realizma i inagurirao znanstveni
pogled na svijet, jer znanstevni pogled ili spoznaj dovodi u pitanje subjektivni uvid
realizma i pokazuje ga kao netoani laan.

Logiki neopozitivizam (logiki empirizam)

Nastao je nakon pozitivizma i u njemu je sva orijentacija na prirodne znanosti i logikk.

Logiki empiristi su napravili znaajan pomak u odnosu na naivni empirizam. Oni su
spoznali da istraiva mora unaprijed znati to eli posmatrati. Mora imati kriterije prema
kojima e izabrati iz mnotva opaenog. Tj. Znanost ne poinje sa iskustvom nego
teorijskom koncepcijom. Tako neopozitivizam povezujr naivni empirizami racionalizam:
gradnja spoznaje dogaa se prema logikim zakonima i bazira se na iskustvu.

Logiki neopozitivizam znanost je forma spoznaje koja se zasniva na provjerljivim

injenicam. Znanstveni iskazi mogu biti razmatrani ako se kao takvi mogu verificirati u
iskustvu. Teorije kao sisztemi znanstvenih idkaza, moraju zadovoljiti slijedee uvjete:

A) Teorije se moraju upravljati prema zakonima logike-postulat racionalnosti

B) Teorije sadravaju openito valjane iskaze o podruju realnosti-postulat
opevaljanosti
C) Znanstveni iskazi mogu sadravati samo vrijednosno- slobodne iskaze- pos.
Vrijednosne neutralnosti
D) Svaka znan.teorija mora biti provjerljiva u zbilji-pos.provjerljivosti

Log.em takoer raskida predstavu naivnog empirizma da se iz posmatranja

pojedinanih sluajeva moe izvesti zakljuak o prirodnom zakonu.

Kritiki racionalizam
Ostaje u tradiciji empiristike teorije znanosti, ali podvrgava radikalnoj kritici sve pokuaje
da se znanje utemelji kao sigurno /izvjesno znanje. Prema Popperu znanstvenici ne
trebaju pokuavati da teorije i hipoteze potvrde ve pokuati da ih opovrgnu. KR kae
dase svi rezultati znanstvene spoznaje stave u pitanjeOvo vai za sve nauke i rad
svakog istraivaa.Popperov KR se srazumijeva kao eksplicitna protivpozicija logikom
empirizmu.

HERMENEUTIKA POSTAVKA

Kae da se za znanosti o ovjeku stvori vlastita znanstveno-teorijskaosnova-odnosno

postavka hermeneutike. Unutar hermenutikog utemeljena drutvenih znanosti glavni
pravci su:

-utemeljenje hermeneutike kao metode duhovnih znanosti( od strane W.Diltheya)

-Hermeneutika u razliitim disciplinama duhovnih znanosti
-Odnos kritike teorije i hermeneutike metode
-Prelaz od hermeneutikog u fazu kvakitativnig istraivanja kao se on etablirao od80tih
godina 20.tog stoljea
Razlikovanje prirodnih znanosti i socijalnih procesa mogu se posmatrati kao razliita
predmetna okruja. Posebnost predmetnog okruja duhovnih i drutvenih znanosti lei u
tome da stvari prirode nisu ovisne neposredno od ovjeka, one su izvanjske i same se ne
zasnivaju na ljudskim spoznajama, nego su ve mnogo prije postojee u odnosu na
ljudsku svijest o njima, ALI , Drutveni procesi su stvoreni od strane ovjeka i stoga su
varijabilni. Zbog toga se svijet u filozofiji i drutvenim znanostima uvijek
samointerpretira i razumijeva, a ne samo spolja spoznaje.

Kritika teorija drutva

Pretstvalja drutveno znanstveni pokuaj u 20.tom stoljeu da dostigne kritiki
poziciju.Nastanak i razvoj kritike teorije vezani su za nastanak Instituta za drutvena
istraivanja u Frankfurtu na Majni. Institiut je razvio interdisciplinarni pristup istraivanju
drutva i njegovog razvitka kroz zajednike radove filozofa, pedagoga, psihologa i
ekonomista. Osnovne postavke
-ishodite za kritiku teoriu je teza da je znanost dio sustema drutvenog rada
-cilj kritike teorije je da doprinese promjeni drutvenih odnosa pomou prosvjetljivanja o
nastanku drutvenih injenica u dru.kontekstu
-metodoloki osnov kritike teorije je objektivno razumijevanje smisla

Dva drutveno-znanstvena teorijska stava

BIHEVIORIZAM
Utemeljitelj biheviorizma smatra se ameriki psiholog John Bwotson. On se zalae za to
dase psiholoko istraivanje ogranii na opaljivo ponaanje .Stoga jevodilja biheviorizma
ona psihologija koja se iskljuivo bazira na nainima posmatranja koji su ustanovljeni od
posmatraa koji stoji spolja.Biheviorist razumijeva organizam ( ljudski i ivotinjski) kao
mainu.Maina u kojiu se ne moe prodrijeti pogledom , nego samo o njenom nainu
funkcioniranja moe zakljuiti iz input-nadraaj i output reakcija.
Akcijsko istraivanje ili istraivanje djelovanja
Utemeljitelj je Kurt Lewin koji je htio , polazei od eksperimentalne socijalne psihologije ,
zasnovati znanost iji bi rezultati istraivanja mogli imati neposrednu korist za pedagoge,
socijalne radnike, sociologe, pravnike komunikologe itd. Osnivne postavke su:
-iz adekvatne drutvene potrebe dogaa se izbor i definiranje problema istraivanja
-cilj istraivanja ne sastoji se iskljuivo u tome da se provjeravaju teorijski iskazi ili dase
doe do takvih iskaza, veu tome da seistovremeno zahvati u drutvene sklopove koji se
mogu praktino primjeniti
-drutvena situacija koja se uzima kao problem, posmatra se kao cjelokupnost iz koje se
ne mogu izolirati pojedine varijable
-u suprotnosti prema tradicionalnom socijalnom istraivanju u akcijskom istraivanju ne
ostaje samo istraivani samo objekt istraivanja, ve takoer stupa u proces istraivanja
kao subjekt
-u action research , svaki ovjek i grupa ljudi koje istrauju znanstvenici nisu vie puki
izvori informacija istraivau ve individue s kojima se istraiva pokuava zbliava.
Osnove znanstveno empirijskog istraivanja