Professional Documents
Culture Documents
Strani Kapital U Carskoj Rusiji
Strani Kapital U Carskoj Rusiji
Upravo je prola godinjica poetka Prvog svetskog rata 1. avgusta 1914. godine. Za
razliku od 22. juna, poetka Drugog svetskog rata (za Rusiju/SSSR; prim. prir.), prvi
datum kod nas pominje malo ko, mada on predstavlja granicu od koje su poeli procesi
koji su se zavrili krahom Ruske imperije i traginim raspadom zemlje, koju su zatim
boljevici sastavili pomou gvoa i krvi. Seajui se poetka Velikog rata, ne moemo
a da meu nekim aspektima tadanje drutvene situacije u Rusiji i dananje ne
konstatujemo slinost od koje se ovek jei. Ta slinost se osea pre svega u tome da
je i tada nae drutvo preivljavalo a i danas preivljava stanje razdvojenosti, koje se
pojavljuje zato to pokuaji prinudne integracije Rusije sa zapadnom civilizacijom
tera drutvo da ivi po zakonima koji za ruski narod nemaju moralnog opravdanja. Ne
govori uzalud strateg kakav je Igor Jurgens da Rusiji smetaju Rusi da bi se ona
osavremenila.
Zanatski nivo ruske politike, o kome je pisao Vandam, bio je tesno povezan sa vrlo
dubokom finansijskom zavisnou Rusije od Zapada, u kojoj se ona nalazila poetkom
20. veka.
FAKTOR FINANSIJA Izmeu finansija i politike je uvek postojala tesna veza, ali su se
pred poetak prolog veka finansijski odnosi pretvorili u najvaniji faktor meu onima
koji uslovljavaju ponaanje drava na meunarodnoj areni. Kako je pisao A.L.Sidorov,
izvanredni istraiva finansijske istorije Rusije, naalost tu istinu toliko jasnu
predstavnicima carske birokratije, do sada nisu u stanju da prihvate neki savremeni
istraivai koji pokuavaju da ogranie znaaj i posledice inostranih zajmova samo
preko steene dobiti 3. Drugi poznati ruski istraiva G. Fisk je u vezi sa tim rekao:
Kredit, koji je Rusija koristila na svetskom tritu, uvek je zavisio od dve okolnosti:
prvo od znaaja Rusije u meunarodnoj politici i drugo od popularnosti njenih
ratova u svetskim finansijskim krugovima. Ukoliko nije bilo tih uslova dobijanje
kredita je za Rusiju bilo povezano sa tekoama i obino je ona bila prinuena da se
slae sa uslovima, koji su bili prilino poniavajui za jednu veliku dravu 4.
Eto kako su vatreni zastupnici zlatnog standarda (zlatnog teleta) opisivali svoje
boanstvo, proglaavajui za jeretika svakoga, ko nije hteo da mu se klanja.
Iako iroki slojevi ruskog drutva nisu imali poverenja u zapadne teorije ekonomije i
shvatali su ih, kako je to govorio izuzetni mislilac slavenofil S.F. arapov, kao neto
tajanstveno, slino arobnjatvu i magiji, rusko drutvo nije predlagalo nita u
zamenu, jer nije ni imalo svoj pogled na finansijska pitanja. U rezultatu je dolazilo do
neverovatne zbrke, koja se neposredno odraavala u praksi, kao to je to bilo i sa
reformama Aleksandra Drugog. Kako je upozoravao arapov, vrhovna vlast je htela-ne
htela dozvoljavala na poverenje niz mera, iji obim i sutinu nije, ne samo ona,
razumela, ve ih nisu razumeli ni njeni autori, koji su nestajali, jedan po jedan, sa
scene, i pri tom su Rusiji ostavili mnogo muke.
Takva muka je bila i zlatna Viteova reforma, izvrena 1895-1897.godine, iji je cilj bio
ne da se stvore povoljni uslovi za razvoj narodne privrede, ve obezbeenje ulaska
Rusije na svetsko trite, razvoj spoljnopolitikih veza i devizno ujedinjenje sa
Zapadom, to je vodilo prema potpunoj zavisnosti zemlje od evropskih berzi.
Vremenom se podravanje zlatne valute pretvorilo u cilj za sebe, u rtvu na koju je
prineta sama ruska ekonomija.
ZLATNI FOND Karakter reforme tj. njena opasnost za rusku privredu - se projavio ve
u toku pripreme za prelaz na zlatnu valutu. Od 80-tih godina ministar finansija N.H.
Bunge i njegov naslednik I.A. Vinjegradskij su poeli da prave zlatne rezerve tako to
su dolazili do pozitivnog bilansa i likvidirali budetski deficit. Zadatak su reavali
poveanjem izvoza, pre svega ita (ono poznato neemo pojesti do kraja, ali emo
izvesti 7, kao i zakljuivanjem pozajmica iz inostranstva. U periodu 1881-1897.godine
prihod od realizacije dravnih zajmova na spoljnom tritu je iznosio 700 miliona
zlatnih rubalja. Kao rezultat Rusija je sakupila zlatni fond, najvei po koliini na svetu,
ali je sva ta rezerva, kako je govorio S.F. arapov, predstavljala ne pravo bogatstvo
zemlje i plod njene zarade, ve oduzetu imovinu koja je sakupljena oiglednim
unitavanjem naroda i gladnim godinama, i zbog kojih su morale da se plaaju
ogromne kamate.
Pri emu ako je ranije zaduenost bila uglavnom dravna, od tada poinje brz rast
drutvenog i privatnog zaduivanja, koje se izraavalo u prebacivanju u inostranstvo
ruskih kamatnih hartija u valuti kredita i prilivom u Rusiju stranog kapitala radi
eksploatacije naih prirodnih bogatstava. Upravo je ogromna zaduenost, koja je
uslovila veito nepovoljan obraunski bilans, postala glavni uzrok prihvatanja stranog
kapitala, ma u kom obliku da je on bio. Eto tako je priprema za reformu, koja je
odredila pravac finansijsko-ekonomske politike Rusije, uvukla zemlju u najjau
finansijsku zavisnost. I ako je ta priprema vrena u skladu sa formulom Posle nas
potop!, sama reforma moe da se okarakterie formulom Iza nas pustinja!
Izvrena reforma je izvrena po samostalnoj odluci grafa Vitea i na oigledno
nepovoljan nain, uz mimoilaenje Dravnog saveta 8, kao i sa krenjem direktne volje
imperatora. Garancija za njen uspeh je postao etapni karakter uvoenja zlatnog
standarda, sve dok psiholoki pripremljena (tanije obraena) javnost nije
postavljena pred svren in pred injenicu dominacije zlatnog standarda. Kako je
tvrdio sam Vite, reforma je vrena ispod ita tako da je zakonodavnoj vlasti samo
ostalo da uvrsti ono, to je u sutini ve uraeno, i za ta nije bilo mogunosti da se
promeni.
Viteova reforma je izmenila ekonomski put Rusije tako to je zemlju postavila u veitu
zavisnost od meunarodnih bankara. Ona je nanela nebrojene gubitke kako krupnoj,
tako i sitnoj seljakoj zemljoradnji, koju je faktiki unitila. Poto je izazvala
kratkovremeno oivljavanje, reforma je zatim isprovocirala vrlo otru krizu u industriji i
trgovini, zahvaljujui emu je drava izgubila ogromnu koliinu nacionalnog kapitala,
koji su progutali pekulacije i berzanski krahovi. Reforma je omoguila da u zemlji
doe do njene bespotedne eksploatacije od strane stranaca, spoljnu politiku Rusije je
podredila finansijskim eljama, to je na kraju prelo u sluenje interesima njenih
geopolitikih protivnika. Najzad, finansijska reforma Vitea je poela da podstie i
revoluciju, koju je u stvari sama izazvala uasnim osiromaenjem naroda.
Ekonomska politika tog vremena je bila podvrgnuta vrlo otroj kritici, konkretno - jedne
od najvanijih ekonomskih novina Berzanske vesti su krajem 1900. godine pisale:
Ekonomska politika sadanje vlade vodi u ofanzivu inostranog kapitala koji e Rusiju
da pokupuje bez ostatka. Kao odgovor Vite se samo branio sa Ovakve bojazni su
nam poznate jo od Petra Velikog, ali ih ruski gospodari nikada nisu ozbiljno shvatali, i
istorija je potpuno opravdala njihovu pronicljivost Prihvatanjem inostranog kapitala
svoju industrijsku snagu su stvorile sve najnaprednije zemlje na svetu Engleska,
Nemaka, Sjedinjene Amerike Drave
STRANI KAPITAL Strani kapital je stvarno radio po Rusiji ta je hteo kao da je u svojoj
kui. Pre svega strane investicije su ile u cirkulaciju, u izgradnju eleznica i banaka,
a zatim u teku industriju. Ruski istraiva Ol je pisao da je od 80-tih godina 19. veka
do 1913. godine kapital stranog porekla iznosio 50 odsto kompletnog kapitala,
uloenog u industriju, pritom kapitalna ulaganja stranog porekla su inila 70 odsto u
rudarstvu, preradu metala i rudarskoj mainogradnji 9. Po drugim podacima strani
kapital je direktno kontrolisao 70 odsto industrije, a ako se uzme u obzir zaduenost
ruskih preduzea prema stranim bankama ruska preduzea su ak nominalno
pripadala stranom kapitalu. Do 1914. godine strancima je pripadalo 42,6 odsto
ukupnog osnovnog kapitala 18 najveih akcionarskih banaka Rusije, pri emu su oni u
Rusiji izvlaili od 20 do 30 procenata dividende, umesto 4-5 odsto, koliko bi imali u
svojim zemljama.
_________
Primedbe:
(1) Cit. po: Vandam E.A. Geopolitika i geostrategija. M., 2002. S.157.
(3) Sidorov A.L. Finansijska istorija Rusije u godinama Prvog svetskog rata (1914-
1917). M., 1960. S. 24.
(4) Fisk G. Finansijski poloaj Evrope i Amerike posle rata. M., 1926. S.6.
(5) Cit. po: Ananjji B.V.: Bankarske kue u Rusiji, 1860-1914 g.: Skice iz istorije
privatnog preduzetnitva. M.,ROSSPN, 2006. S.15.
(6) Cit. po: arapov S. Rusija budunosti. Moskva, Institut russko civilizacii, 2011. S.
64.
(7) eleznike tarife su, na primer, bile promenjene tako to je bilo najisplativije voziti
ito prema lukama na zapadnoj granici, a ne prema industrijskim centrima i
gubernijama kojima je ono bilo potrebno za korienje.
(8) U decembru 1895. Godine Vite je prvi put objavio na zasedanju Gossovjeta
projekat reformi za prelazak na zlatni standard, koji je do tada dran u tajnosti, a u
martu 1896. godine on je Gossovjetu predao ve gotov projekat zakona: Ispravke
novanog prometa. Meutim, Gossovjet je jednoglasno istupio protiv reformi,
smatrajui da su one nemogue i nepravedne. Tada je Vite odluio da izvri reformu
tako to e i zaobii gossovjet.
Nastavie se
OLGA ETVERIKOVA: ZATO DANANJA RUSIJA LII NA ONU UOI
PRVOG SVETSKOG RATA (2)
Mada je 1914. godine Rusija predstavljala etvrtu industrijsku silu sveta, nju ni na koji
nain vodee zemlje Zapada nisu smatrale za ravnopravnog partnera jer se, prvo,
faktiki nalazila u polukolonijalnoj zavisnosti u odnosu na njih, a drugo ako bi se
uporeivala sa njima, Rusija je posedovala premali industrijski potencijal. Opti kapital
industrijskih i trgovinskih kompanija Rusije je bio dve milijarde dolara, to se moglo
meriti sa kapitalom Junajted stil Korporejna i iznosio je devetinu kapitala koji su SAD
investirale samo u eleznice. Zato je Rusija pred poetak rata zauzimala prvo mesto
na svetu po veliini spoljnog duga
***
Kada je uz S. J. Vitea 1897. godine Rusija prela na zlatni standard, znaaj inostranih
zajmova je jo vie porastao obzirom da je uvanje zlatne valute ispadalo vrlo skupo.
Kako je pisao P. Ol, koga smo ve pominjali, odravanje zlatne valute u Rusiji 18
godina Rusiju je kotalo poveanjem spoljnog duga od itavih 4.200 miliona rubalja u
obliku dravnih eleznikih i gradskih zajmova, i za to vreme se time to je u Rusiju
bankarskim i trgovinsko-industrijskim preduzeima stizao strani kapital njen spoljni
dug poveao na 2.100 miliona. Rezultat je bio da je spoljni dug Rusije za 18 godina
porastao za 6.300 miliona rubalja.
U trokovnom delu budeta su sada ubrzano rasle dve kolone: trokovi po zajmovima i
vojno-pomorski trokovi. Kokovcov je 1910. godine pisao: Zaduenost zemlje, koja je
u toku poslednjeg rata (sa Japanom O. .) veoma porasla, ni sada se u tom rastu ne
zaustavlja i ve se pribliila cifri od devet milijardi rubalja; u skladu sa tim se svake
godine poveavaju i trokovi za plaanja koja su u vezi sa zajmovima ti neizbeni i
obavezni za zemlju trokovi, koji zahtevaju da se svake godine plaa skoro pola
milijarde rubalja nesumnjivo vrlo jako smanjuju sredstva koja su na raspolaganju
dravi radi njenih potreba u proizvodnji. Oigledno je da ire zadovoljavanje tih
potreba pri navedenim okolnostima ne moe da se postigne bez poveanja obaveznog
oporezivanja 2.
Na prvom mestu u trokovnom delu budeta su bili trokovi za armiju i flotu, strateke
eleznice i luke. Pri tom se velika panja poklanjala pomorskoj floti (o emu je brinuo
Grigorovi, koga smo ve pominjali), a ne kopnenoj armiji i njenoj tehnikoj
snabdevenosti (iako se zemlja spremala za rat upravo sa kopnenim snagama
Nemake). U rezultatu su se za pet predratnih godina trokovi za pomorsko
ministarstvo utrostruili, a u centru panje se nalazila Crnomorska flota.
Zaduenost Rusije je uoi rata stvorila za nju jo jedan problem, potpuno nov, to je po
ko zna koji put pokazalo karakter odnosa drava koje su joj bili saveznici.
Spoljni dug Rusije 1914. godine (najvei na svetu) je iznosio 6,5 milijardi rubalja.
Pritom je 4,3 milijarde rubalja bio dravni dug (tri milijarde prema Francuskoj), a
ostatak su predstavljala privatna dugovanja (gradski zajmovi, zajmovi trgovinsko-
industrijskih preduzea, krediti trgovinskih firmi i komercijalnih banaka). Meutim,
bilans pasive, ogromna zaduenost i potrebe trgovine i industrije za stranim novcem
su terali vladu da dri u inostranstvu velike rezerve zlata iz emisionog obezbeenja
Dravne banke. Veliki deo zlata je uvan u Francuskoj i Nemakoj, sa kojima je obim
novanih sredstava bio posebno veliki. Bezuslovno, sve je to ceo novani sistem Rusije
inilo vrlo nestabilnim i postavljalo se pitanje mogue konfiskacije sredstava u
inostranstvu ukoliko bi dolo do rata. Obzirom da su rusku vladu uznemiravala ne
sredstva u Francuskoj i Engleskoj, ve u Nemakoj i Austriji, bukvalno pred sam
poetak rata ona je ta sredstva iz nemakih banaka prebacila u banke zemalja-
saveznica.
_________
Primedbe:
http://www.standard.rs/olga-cetverikova-zasto-danasnja-rusija-lici-na-onu-uoci-prvog-
svetskog-rata-2.html
Bilo je to 30. decembra 1922. godine. SSSR se zvanino raspao u decembru 1991.
Poslednji predsednik SSSR-a Mihail Gorbaov, kojeg su pre toga de fakto razvlastili
lideri Rusije, Ukrajine i Belorusije, objavio je 25. decembra 1991. da prestaje da
obavlja tu dunost "iz principijelnih razloga". Zatim je 26. decembra Vrhovni sovjet
SSSR-a doneo deklaraciju o prestanku postojanja Sovjetskog Saveza. Na svetskoj
politikoj pozornici se pojavilo 15 novih nezavisnih drava.
Da je nostalgija za SSSR-om velika, dokaz je da ak 56 odsto graana Rusije ali to se
raspao "Sojuz", a njih 55 odsto smatra da se on mogao izbei. Iako vreme ini svoje,
pa se menja demografska struktura i stalno se poveava broj roenih posle raspada
SSSR-a, i dalje je mnogo onih kojima stara drava nedostaje. Njeni stariji lideri
zapameni su kao "ljudi sa kimom", da bi ih na kraju ponizio "kombajner iz
Stavropolja", Mihail Gorbaov. Posle njega je Rusiju jo vie stropotao veito mamurni
i namrgoeni Boris Jeljcin.
Koje su bile prednosti SSSR-a a koje slabosti u odnosu na novu Rusiju i druge
novonastale drave? Mnogi smatraju da je tada bilo neuporedivo vie socijalne pravde,
pa su obini ljudi imali vie ansi za uspeh nego danas. Za SSSR-om ale i u drugim
bivim sovjetskim republikama. Rusija je u vreme SSSR-a imala 12.600 bolnica, sada ih
je ostalo 6.300. Poveao se broj ljudi koji imaju nevolje sa rakom, tuberkulozom,
bolestima krvi. Smanjio se broj dejih vrtia. Na jednog penzionera sada je 1,8
zaposlenih, a 1991. ih je bilo 2,2. Smanjio se broj zaposlenih u proizvodnji.
Od onih koji ale za SSSR-om njih njih 70 odsto je starije od 45 godina. To su ljudi sa
niim obrazovanjem koji sada teko ive. Interesantno je da je 64 odsto nostalgiara iz
Moskve, to je i razumljivo kad se zna da je Moskva veoma skup grad i samo oni sa
prepunim depovima dobro ive. Jasno je da svi ne mogu da rade u "Gaspromu" i
naftnim kompanijama.
Dve treine Rusa je uvereno da je SSSR omoguio kulturni i ekonomski razvoj naroda
koji su iveli na njegovoj teritoriji. To uglavnom, opet, misle stariji ispitanici.
Neosporno je da je SSSR bio u pravom smislu vojna velesila. Imao je armiju od 3,7
miliona vojnika i oficira. esta pretnja sovjetskih marala bila je "ako zatreba
provozaemo se tenkovima kroz Evropu do Atlantika". SSSR je imao ak 63.900
tenkova, vie nego sve ostale zemlje zajedno. Osim toga, imao je 1.200 balistikih
raketa na kopnu i na 62 atomske podmornice.
SSSR je imao i monu nauku pa nije sluajno upravo Jurij Gagarin prvi poleteo u
kosmos. Od 1929. SSSR nije imao nezaposlenih jer su svi morali da neto rade. Nije
bilo ni velikih socijalnih razlika.
to se tie standarda, i on je danas vii nego za vreme SSSR-a. Kao i sada, i tada se
veliki deo budeta punio prodajom sirovina. Danas Rusi ne znaju za re deficit, a
prodavnice su prepune robe. Onaj ko ima dovoljno para moe sve da kupi, od
najskupljih automobila do fakultetske diplome i doktorata. Veini sadanjih graana
Rusije bode oi epurenje "novih Rusa" koji su uglavnom na mutan nain doli do
bogatstva.
Dakle, graani Rusije boluju od nostalgije ne zato to ele da se vrati vreme praznih
prodavnica, ve zbog vie pravednosti i jednakosti koje je postojalo u nekom ranijem
dobu.
http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/285974/Polovina-Rusa-zali-za-crvenom-
imperijom