Professional Documents
Culture Documents
03 Michael Cremo I R.thompson & Skrivena Povijest Ljudske Vrste
03 Michael Cremo I R.thompson & Skrivena Povijest Ljudske Vrste
ZABRANJENA
ARHEOLOGIJA
SKRIVENA
POVIJEST
LJUDSKE
VRSTE Naslov izvornika:
THE HIDDEN HISTORY
OF THE HUMAN RACE
. . . .. . . . .... . .First printing, 1994
. . . . . . . .Posveeno
Njegovoj Boanskoj Milosti
A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
Digitalizacija Knjige : Equilibrium
Pohvale proirenom izdanju knjige
2.__Zarezane_i_slomljene_kosti:_poetak_obmane 34
St._Prest,_Francuska 34
Suvremeni_primjer:_rijeka_Old_Crow,_Kanada 37
Pustinja_Anza-Borrego,_Kalifornija 38
Zarezane_kosti_iz_nalazita_u_Italiji 39
Nosorog_iz_Billyja,_Francuska 40
Colline_de_Sansan,_Francuska 40
Pikermi,_Grka 41
Izbuen_zub_morskog_psa_iz_Red_Craga_u_Engleskoj 42
Izrezbarene_kosti_iz_Dardanela_u_Turskoj 43
Balaenotus_iz_Monte_Aperta,_Italija 44
Halitherium_iz_Pouancea,_Francuska 47
San_Valentino,_Italija 48
Clermont-Ferrand,_Francuska 48
Izrezbarena_koljka_iz_Red_Craga,_Engleska 49
Orua_od_kostiju_otkrivena_ispod_Red_Craga_u_Eng... ... 49
Jama_za_slonove_u_Dewlishu,_Eengleska 52
Zakljuci_o_namjerno_izmijenjenoj_kosti 53
3.__Eoliti:_kamenje_smutnje 55
Eoliti_iz_kentskog_platoa,_Engleska 56
Otkria_J._Reida_Moira_u_istonoj_Angliji 61
Dva_slavna_kritiara_eolita 69
Noviji_primjeri_eolitskog_orua_s_amerikog_kontinenta 74
George_Carter_i_nalazite_u_Texas_Streetu 74
Louis_Leakey_i_nalazite_u_Calicu 76
Toca_da_Esperanca,_Brazil 78
Monte_Verde,_ile 79
Novija_otkria_u_Pakistanu 80
Sibir_i_Indija 81
Tko_je_izradio_eolitsko_orue? 82
4.__Primitivni_paleoliti 86
Otkria_L._Bourgeoisa_u_Thenayu,_Francuska 90
Orue_iz_Aurillaca,_Francuska 96
Otkria_A._Rutota_u_Belgiji 102
Freudenbergova_otkria_u_blizini_Antwerpena 105
Sredinja_Italija 106
Kameno_orue_iz_Burme 107
Orue_iz_rijeke_Black's_Fork,_Wyoming 108
5.__Napredni_paleoliti_i_neoliti 110
Otkria_Florentina_Ameghina_u_Argentini 110
Orua_koja_je_otkrio_Carlos_Ameghino
u_Miramaru,_Argentina 113
Pokuaji_diskreditiranja_Carlosa_Ameghina 116
Druge_bole_i_slini_predmeti 116
Relativno_napredna_orua_iz_Sjeverne_Amerike 124
Sheguiandah:_arheologija_kao_osveta 124
Lewisville_i_Timlin:_Osveta_se_nastavlja 128
Hueyatlaco,_Meksiko 129
Sandia_Cave,_Novi_Meksiko 132
Neolitsko_orue_iz_kalifornijske_zlatne_pokrajine 134
Evolucionistike_predodbe 141
6.__Dokaz_o_postojanju_napredne_kulture
u_drevnim_epohama 144
Artefakti_iz_Aix-en-Provencea_u_Francuskoj 145
Slova_u_mramornom_bloku,_Philadelphia 146
avao_u_devonskom_pjeenjaku,_kotska 146
Zlatna_nit_u_kamenu_iz_karbona,_Engleska 147
Metalna_vaza_iz_pretkambrijske_stijene
u_Dorchesteru,_Massachusetts 147
Kugla_od_krede_iz_tercijara,_Laon,_Francuska 148
Predmeti_iz_mineralnih_vrela_Illinoisa 150
Glineni_kipi_iz_Nampe,_Idaho 152
Zlatni_lanac_u_ugljenu_iz_karbona
iz_Morrisonvillea,_Illinois 155
Izrezbareno_kamenje_iz_rudnika
u_Lehighu_pokraju_Webstera,_Iowa 156
eljezni_pehar_iz_rudnika_u_Oklahomi 157
Otisak_cipele_iz_Nevade 157
Zidni_blok_u_rudniku_u_Oklahomi 159
Metalne_cijevi_iz_krede_u_Francuskoj 160
Otisak_cipele_u_kriljevcu_iz_Utaha 161
Izbrazdana_kugla_iz_june_Afrike 164
7.__Neuobiajeni_ostaci_ljudskih_kostura 168
Bedrena_kost_iz_Trentona 168
Kostur_iz_Galley_Hilla 168
eljust_iz_Moulin_Quignona 171
Novi_podaci_o_otkriu_u_Moulin_Quignonu 172
Kostur_iz_Clichyja 173
Fragmenti_lubanje_iz_La_Denisea 174
Kostur_iz_Ipswicha 174
Terra_Amata 176
Lubanja_iz_Buenos_Airesa 176
Homo_erectus_iz_June Amerike? 178
eljusna_kost_iz_Foxhalla 179
Kosturi_iz_Castenedola 180
Kostur_iz_Savone 187
Kraljeak_iz_Monte_Hermosa 189
eljust_iz_Miramara 190
Lubanja_iz_Calaverasa 190
Jo_neki_ljudski_fosili_iz_kalifornijske_zlatne_pokrajine 193
Iznimno_drevna_europska_otkria 198
Ekstremne_anomalije 198
II._DIO:_PRIHVAEN_DOKAZ
8.__Javanski_ovjek 203
Eugene_Dubois_i_Pitekantrop 203
Selenkina_ekspedicija 208
Dubois_se_povlai_iz_bitke 209
Jo_neke_bedrene_kosti 210
Pripadaju_li_bedrene_kosti_iz_trinila
dananjem_tipu_ovjeka? 211
eljust_iz_Heidelberga 212
Jo_neka_Von_Koenigswaldova_otkria
ostataka_javanskog_ovjeka 214
Uloga_instituta_Carnegie 216
Povratak_na_Javu 218
Kasnija_otkria_na_Javi 221
Kemijsko_i_radiometnjsko_datiranje_otkria_iz_Jave 222
Pogreno_tumaenje_dokaza_o_javanskom_ovjeku 224
9.__Konaan_obraun_u_Piltdownu 229
Dawson_otkriva_lubanju 230
Razotkrivena_prijevara? 234
Utvrivanje_krivca 240
10._Pekinki_ovjek_i_druga_otkria_u_Kini 246
Zhoukoudian 248
Davidson_Black 248
Preobraaj_zaklade_Rockefeller 250
Povijesno_otkrie_i_okrutna_kampanja 253
Vatra_i_orue_u_Zhoukoudianu 255
Znakovi_kanibalizma 257
Nestanak_fosila 258
Primjer_intelektualnog_nepotenja 259
Morfoloko_datiranje 261
Druga_otkria_u_Kini 267
11._ivi_ovjekoliki_majmun? 274
Kriptozoologija 274
Europski_divljaci 275
Sjeverozapad_Sjeverne_Amerike 275
Sredinja_i_Juna_Amerika 280
Jeti:_divljak_s_Himalaja 282
Almas_iz_Sredinje_Azije 285
Divljaci_iz_Kine 289
Divljaci_iz_Malezije_i_Indonezije 291
Afrika 292
Znanstveni_establiment_i_izvjea_o_divljaku 294
12._Uvijek_neto_novo_iz_Afrike 295
Reckov_kostur 295
Lubanje_iz_Kanjere_i_eljust_iz_Kanama 302
Roenje_Australopiteka 309
Zinjanthropus 314
Homo_habilis 315
Pria_o_dvije_nadlaktine_kosti 317
Otkria_Richarda_Leakeya 318
Talus_ER_813 320
OH_62:_neka_ustane_pravi_homo_habilis 320
Oxnardova_kritika_Australopiteka 324
Lucy_pod_estokim_napadima 327
A._Afarensis:_suvie_nalik_ovjeku? 329
Otisci_stopala_iz_Laetolija 330
Crna_lubanja,_crne_misli 334
Philip E. Johnson
School of Law
University of California, Berkley
Autor knjige Darwin on Trial
Predgovor
Michael A. Cremo
Pacific Beach, Kalifornija
26. oujak 1994.
Uvod i zahvale
Godine 1979., istraivai su u mjestu Laetoli u Tanzaniji, Istona
Afrika, u naslagama vulkanskog pepela otkrili otiske stopala stare
3,6 milijuna godina. Mary Leakey i drugi istraivai rekli su da se
ona uope ne razlikuju od stopala suvremenih ljudi. Za te znanstve
nike to je znailo da su ovjekovi preci prije 3,6 milijuna godina,
imali nevjerojatno moderna stopala. No, prema drugim znanstve
nicima, kao to je fizikalni antropolog R. H. Turtle sa Sveuilita u
Chicagu, fosilne kosti stopala poznatih australopiteka, koje su stare
3,6 milijuna godina, pokazuju da su im stopala bila izrazito majmu
nolika. Prema tome, nisu odgovarala otiscima iz Laetolija. U lanku
asopisa Natural History iz oujka 1990., Turtle je priznao da je to
otkrie: "prilino tajanstveno". Prema tome, postoji mogunost koju
nisu spomenuli ni Tuttle ni Leakey - da su u Istonoj Africi prije 3,6
milijuna godina, postojala stvorenja s tijelima i, u skladu s time,
stopalima, koja su anatomski nalikovala dananjem ovjeku. Moda
su oni, na to ukazuje i crte na prethodnoj stranici, ivjeli istodob
no s mnogo majmunolikijim stvorenjima. Iako je ta arheoloka mo
gunost veoma intrigantna, slubeno prihvaene ideje o evoluciji
ovjeka je iskljuuju.
No, od 1984. do 1992. zajedno sam s Richardom Thompsonom i
uz pomo naeg istraivaa Stephena Bernatha, skupio opsean kor
pus dokaza, koji pozivaju na preispitivanje danas openito prihva
enih teorija o ljudskoj evoluciji. Neki od tih dokaza, kao to su
otisci iz Laetolija, prilino su novi. No, mnoge od njih otkrili su
znanstvenici iz devetnaestog i poetka dvadesetog stoljea.
Netko e pretpostaviti, bez osvrtanja na te starije dokaze, da s
njima neto nije u redu - da su ih znanstvenici odavno odbacili iz
veoma dobrih razloga. Richard i ja smo podrobno razmotrili tu
mogunost. No, zakljuili smo da vrijednost tih kontroverznih do
kaza, nije ni bolja ni loija od navodno neprijepornog dokaza, kojim
se obino podupiru dananja gledita o ljudskoj evoluciji.
U I. dijelu knjige Skrivena povijest ljudske vrste, podrobno emo
se osvrnuti na ogroman broj kontroverznih dokaza, koji protuslove
opeprihvaenim idejama o ljudskoj evoluciji. Detaljno emo izlo
iti kako su se ti dokazi sustavno potiskivali, zanemarivali ili zabo
ravljali, iako su kvalitativno (i kvantitativno) istovjetni dokazu, koji
pogoduje trenutno prihvaenim teorijama o podrijetlu ovjeka.
Kada govorimo o potiskivanju dokaza, pri tome ne mislimo na znan
stvenike koji kuju sotonsku zavjeru za obmanjivanje javnosti, nego
na kontinuirani drutveni proces filtriranja znanja, koji je naizgled
bezazlen, ali ima velik kumulativan uinak. Odreene kategorije
dokaza jednostavno se zanemaruju - a to smatramo neopravdanim.
Taj postupak potiskivanja podataka ve dugo traje. Godine 1880.,
J. D. Whitney, dravni geolog iz Kalifornije, objavio je opsean pri
kaz naprednog kamenog orua otkrivenog u kalifornijskim rudnicima
zlata. Predmeti, meu kojima su se nalazili vrhovi koplja, kamene
posude za drobljenje i tuci, otkriveni su duboko u oknima ispod
debelih, netaknutih slojeva lave, u formacijama starima od 9 do vie
od 55 milijuna godina. W. H. Holmes sa Instituta Smithsonian, jedan
od najveih kritiara otkria iz Kalifornije, napisao je: "Da je pro
fesor Whitney potpuno razumio priu o ljudskoj evoluciji, kako se
ona danas tumai, moda bi oklijevao objaviti zakljuke [da su ljudi
u Sjevernoj Americi ivjeli u veoma drevno doba], usprkos impo
zantnom nizu svjedoanstava s kojima je bio suoen." Drugim rije
ima, ne slau li se injenice s omiljenom teorijom, tada se one, ak
i ako postoje u impozantnom nizu, moraju odbaciti.
To potvruje glavnu misao koju elimo istaknuti u Skrivenoj po
vijesti ljudske vrste - naime, da u znanstvenoj zajednici postoji filtar
znanja, koji sprjeava prolaz nepoeljnim dokazima. Taj postupak
filtriranja znanja traje vie od stoljea a nastavlja se i danas.
Osim tog opeg postupka filtriranja znanja, ini se da postoje i
sluajevi mnogo izravnijeg potiskivanja.
Poetkom 50-ih godina prolog stoljea, Thomas E. Lee iz Na
cionalnog muzeja Kanade, otkrio je napredno kameno orue u gla-
cijalnim naslagama u Sheguiandahu, na otoku Manitoulin, na sje
veru jezera Huron. Geolog John Sanford sa Dravnog sveuilita
Wayne, tvrdio je da su najstarija orua iz Sheguiandaha stara barem
65 000, a moda ak i 125 000 godina. Takvo datiranje bilo je nepri
hvatljivo onima koji su usvojili standardno gledite o sjevernoamer-
ikoj pretpovijesti. Ljudi su u Sjevernu Ameriku navodno prvi put
uli preko Sibira prije otprilike 12 000 godina.
Thomas E. Lee je negodovao: "Otkriva [Lee] nalazita protjeran
je sa svog slubenog poloaja u dugo razdoblje nezaposlenosti;
obustavljene su publikacije; neki ugledni autori su pogreno pred
stavili dokaz ...; gomile artefakata nestale su u skladitima kanadskog
Nacionalnog muzeja; ravnatelj Nacionalnog muzeja, koji je predloio
objavljivanje monografije nalazita, takoer je otputen i prognan
jer je odbio otpustiti pronalazaa; zahvaljujui slubenim povlate
nim i monim poloajima, zadobiven je nadzor nad samo est uzo
raka iz Sheguiandaha, koji se nisu skrili; a nalazite je pretvoreno u
turistiko mjesto ... Sheguiandah je prijetio kako bi izmamio sramotna
priznanja da profinjeni intelektualci ne znaju sve. Prijetio je mogu
nou ponovnog pisanja gotovo svih knjiga s tog podruja. Zato je
morao biti ubijen. I doista, to je uinjeno."
U II. dijelu Skrivene povijesti ljudske vrste, istraujemo korpus
prihvaenog dokaza, kojim se obino potkrjepljuju danas prevlada
vajue ideje o ljudskoj evoluciji. Osobito razmatramo poloaj austra-
lopiteka. Veina antropologa tvrdi da je australopitek predak ovjeka,
koji je imao majmunoliku glavu, ovjekoliko tijelo, te da je hodao
uspravno na dvije noge. No, drugi istraivai istiu uvjerljiva i ra
dikalno drukija gledita o njemu. Prema njima, australopiteci su
bili stvorenja veoma nalik majmunima, koja su dijelom obitavala na
drveu i nisu bili izravni ovjekovi preci.
Osim toga, u II. dijelu razmatramo i mogunost supostojanja pri
mitivnih hominida i anatomski suvremenih ljudi u dalekoj prolosti,
ali i u sadanjosti. Tijekom prolog stoljea, znanstvenici su skupili
dokaze koji navode na pretpostavku da ovjekolika bia, koja nali
kuju gigantopiteku, australopiteku i Homo erectus-u, te neandertal
cima, ive u razliitim podrujima divljina na svijetu. Ta su bia u
Sjevernoj Americi poznata pod imenom Sasquatch. U Sredinjoj
Aziji se zovu Almas, a u Africi, Kini, Jugoistonoj Aziji, Srednjoj i
Junoj Americi imaju druga imena. Neki istraivai ih openito na
zivaju zajednikim nazivom "divljaci". Znanstvenici i lijenici izvi-
jestili su da su vidjeli ive i mrtve divljake, te otiske stopala. Osim
toga, katalogizirali su tisue svjedoenja obinih ljudi koji su vidjeli
divljake, kao i slina izvijea iz povijesnih zapisa.
itatelj bi mogao pretpostaviti da smo pri stvaranju knjige kao
to je Skrivena povijest ljudske vrste, bili motivirani nekim dubljim
razlozima. To je doista tono.
Richard Thompson i ja lanovi smo Instituta Bhaktivedanta,
ogranka Meunarodnog drutva za svijest Krishne, koje prouava
vezu izmeu suvremene znanosti i nazora o svijetu sadranog u in
dijskoj vedskoj knjievnosti. Naa ideja da je ljudska vrsta veoma
drevnog podrijetla, proizlazi upravo iz vedske knjievnosti. Radi
sustavnog istraivanja postojee znanstvene literature o podrijetlu
ovjeka, vedske ideje izlaemo u obliku teorije da su razliita ovje-
kolika i majmunolika stvorenja meusobno supostojala tijekom dugog
vremenskog razdoblja.
Ta naa teorija ne smije se diskvalificirati zato to je proizala iz
vedske knjievnosti. Teorije se mogu stvarati iz razliitih izvora -
osobnim nadahnuem, na temelju prethodnih teorija, prijateljskih
prijedloga, filmova itd. Konano, nije bitan izvor teorije, nego nje
zina sposobnost da objasni promatranja.
S obzirom na ogranien prostor ove knjige, u njoj nismo uspjeli
izloiti nae ideje o alternativnim teorijama o podrijetlu ljudi. Zato
planiramo objaviti drugi svezak u kojemu emo izloiti opsene
rezultate naega istraivanja ovog podruja s obzirom na vedske iz
vore koje smo upotrijebili.
Na ovome mjestu elio bih rei neto o mojoj suradnji s Richar-
dom Thompsonom. Richard je profesionalni znanstvenik, matema
tiar koji je objavio lanke i knjige s polja matematike biologije,
satelitskog skeniranja, geologije i fizike. Ja nisam profesionalan
znanstvenik. Od 1977. bavim se pisanjem i ureivanjem knjiga i a
sopisa, koje objavljuje Knjievna zaklada Bhaktivedanta.
Richard je 1984. zamolio svog pomonika Stephena Bernatha da
pone skupljati materijal o podrijetlu i starosti ovjeka. Godine 1986.
Richard me zamolio da taj materijal predstavim u obliku knjige.
Pregledavajui materijal koji sam primio od Stephena, iznenadio
sam se malim brojem izvijea objavljenih u razdoblju od 1859.,
kada je Darwin objavio Podrijetlo vrsta, do 1894., kada je Dubois
izvijestio o otkriu javanskog ovjeka. Zaintrigiran tom injenicom,
zatraio sam Stephena da pronae neke antropoloke knjige s kraja
19. i poetka 20. st. Ustanovio sam da su u tim knjigama, meu ko
jima se nalazilo i jedno od prvih izdanja knjige Fossil Men "Fosil
ni ljudi" Marcellina Boulea, iznesene iznimno negativne ocjene
brojnih izvijea iz navedenog razdoblja. Na temelju podataka u bi
ljekama, pronali smo nekoliko primjera tih izvijea. U veini od
njih, koja potjeu od znanstvenika iz devetnaestog stoljea, opisane
su zarezane kosti, kameno orue i ostaci anatomski suvremenih ko
stura, otkriveni u neoekivano starim geolokim kontekstima. Ta
izvijea su veoma kvalitetna i odgovaraju na mnoge mogue pri
govore. To me ohrabrilo da poduzmem mnogo sustavniju potragu.
Istraivanje tog zakopanog pisanog dokaza trajalo je jo tri godi
ne. Stephen Bernath i ja skupili smo rijetke konferencijske zapis
nike i asopise iz razliitih podruja svijeta, te smo taj materijal pre
veli na engleski. Izrada rukopisa na temelju skupljenog materijala
trajala je jo nekoliko godina. Tijekom itavog razdoblja istraivanja
i pisanja, gotovo sam svakodnevno raspravljao s Richardom o zna
aju tog materijala i najboljem nainu njegova predstavljanja.
Veinu materijala izloenog u 6. poglavlju, Stephen je primio od
Rona Calaisa, koji nam je ljubazno poslao mnogo fotokopija izvor
nih izvijea iz svojih arhiva. Virginia Steen-McIntyre nam je ljuba
zno dostavila svoje zapise o datiranju nalazita u Hueyatlacu u Me
ksiku. Isto tako, veoma korisne rasprave o kamenom oruu vodili
smo s Ruth D. Simpson iz San Bernardino County Museum-a, a o
otiscima zubi morskog psa na kostima, razgovarali smo s Thomasom
A. Demereom iz Prirodoslovnog muzeja u San Diegu.
Ova knjiga ne bi mogla biti dovrena bez najraznovrsnije pomoi
Christophera Beetlea, kompjutorskog znanstvenika s diplomom Sveu
ilita Brown, koji je u Bhaktivedanta Institut u San Diegu doao 1988.
Za nadzor izrade dizajna i prijeloma ovog skraenog izdanja,
Richard i ja zahvaljujemo Alister Taylor. Dizajn omota je osmislio
Yamaraja dasa. Za izradu ilustracije koja prethodi prvoj stranici
uvoda i slike 12.8, veoma zahvaljujemo Milesu Triplettu. Beverly
Symes, David Smith, Sigalit Binyaminy, Susan Fritz, Barbara Can-
tatore, Joseph Franklin i Michael Best takoer su pridonijeli stvara
nju ove knjige.
Richard i ja osobito bismo se eljeli zahvaliti meunarodnim po
kroviteljima Knjievne zaklade Bhaktivedanta, prolim i sadanjim,
za njihovu velikodunu potporu u istraivanju, pisanju i objavljiva
nju ove knjige.
Konano, pozivamo itatelje da nam ukau na bilo kakve dodat
ne dokaze, koji bi nas mogli zanimati, osobito kako bismo ih mogli
ukljuiti u sljedea izdanja ove knjige. Svoja pisma moete slati na
adresu: Govardhan Hill Publishing, P. O. Box 52, Badger, CA 93603.
Michael A. Cremo
Pacific Beach, Kalifornija
26. oujka 1994.
I. DIO
NEOBIAN DOKAZ
1. POGLAVLJE
DARWIN PROGOVARA
Darwin je tek 1871. objavio knjigu Podrijetlo ovjeka u kojoj de
taljno izlae svoja gledita o ljudskoj evoluciji. Objanjavajui zato
je toliko odgaao, Darwin je napisao: "Tijekom godina skupljao sam
biljeke o podrijetlu ovjeka, no ne s namjerom da objavim knjigu
o tome, nego upravo odluan da to ne uinim, budui da sam sma
trao kako u time samo izazvati jo vie predrasuda o mojim gledi
tima. Smatrao sam dovoljnim naglasiti, u prvom izdanju moje knjige
Podrijetlo vrsta, da e tim djelom: 'svjetlo biti baeno na podrijetlo
ovjeka i njegovu povijest'; a to znai da ovjek mora biti ukljuen
meu druga organska bia u svim opim prosudbama o nainu nje
gova pojavljivanja na ovoj zemlji."
U Podrijetlu ovjeka, Darwin odluno nijee svaku osobitost
ljudske vrste. Rekao je: "Tako saznajemo da ovjek potjee od dla
kavog, repatog etveronoca, koji je vjerojatno obiavao obitavati
na drvetu i nastanjivao je Stari svijet." Iako je to bila hrabra izjava,
nedostajao joj je najuvjerljiviji mogui dokaz - fosili prijelazne
vrste izmeu drevnih majmuna i dananjih ljudi.
Osim dvije nesigurno datirane lubanje neandertalaca iz Njema
ke i Gibraltara, te nekolicine drugih otkria suvremene morfologije,
o kojima se rijetko izvjeivalo, fosilni ostaci hominida nisu otkri
veni. Ta injenica je uskoro postala streljivo u rukama onih koji su
bili zgroeni Darwinovom tvrdnjom da ljudi imaju majmunolike
pretke. Pitali su gdje su fosili koji e to dokazati?
POJAVA HOMINIDA
U ovoj knjizi prihvaamo suvremen sustav geolokih razdoblja (ta
bela 1.1) kao gotovu injenicu. Upotrebljavamo ga kao utvren re
ferentan okvir za nau studiju povijesti drevnih ljudi i ovjekolikih
bia. To inimo iz praktinih razloga. Priznajemo da naa otkria mo
da zahtijevaju ozbiljno preispitivanje geolokog vremenskog okvira.
Prema suvremenim gleditima, prva majmunolika bia pojavila
su se u razdoblju oligocena, koje je poelo prije otprilike 38 milijuna
godina. Prvi majmuni, za koje se pretpostavlja da pripadaju razvoj
nom putu ljudi, pojavili su se u miocenu, koji obuhvaa razdoblje
od prije 5 do 25 milijuna godina. Meu njima se nalazio i Dryopi-
thecus.
Nakon toga je uslijedilo razdoblje pliocena. Na temelju fosilnih
ostataka utvreno je da su se u pliocenu pojavili prvi hominidi ili
ovjekoliki primati koji su uspravno hodali. Najstariji poznati ho-
minid je australopitek, juni majmun, koji je postojao u pliocenu,
prije 4 milijuna godina.
Znanstvenici tvrde da je to ovjekoliko bie bilo visoko izmeu
3
1,22 i 1,52 m i opseg lubanje mu je iznosio 300 i 600 cm . Tvrdi se
da je tijelo australopiteka bilo veoma nalik tijelu dananjeg ovje
ka, dok mu je glava imala majmunolike i neke ljudske znaajke.
Pretpostavlja se da je prije otprilike 2 milijuna godina, na poet
ku pleistocena, iz jednog roda australopiteka nastao Homo habilis,
koji mu je nalikovao, osim to mu je kapacitet lubanje bio vei -
3
izmeu 600 i 750 cm .
Pretpostavlja se da se iz Homo habilisa, prije otprilike 1,5 miliju
na godina, razvio Homo erectus (vrsta koja ukljuuje ovjeka iz
Jave i Pekinga). Tvrdi se da je Homo erectus bio visok izmeu 1,52
3
i 1,83 m, a kapacitet lubanje mu je iznosio izmeu 700 i 1300 cm .
TABELA 1.1:
Geoloke ere i razdoblja
Poetak
Era Period (u milijunima god.)
SUVREMENI PRIMJER:
RIJEKA OLD CROW, KANADA
Prije nego iznesemo daljnje primjere otkria iz devetnaestog stolje
a, koja osporavaju suvremene ideje o podrijetlu ovjeka, osvrnimo
se na novija istraivanja hotimino izmijenjenih kostiju. Jedno od
najkontroverznijih pitanja s kojima je suoena paleoantropologija
Novoga svijeta, jest utvrivanje vremenskog razdoblja kada su ljudi
uli u Sjevernu Ameriku. Prema standardnom gleditu, skupine azij
skih lovaca-skupljaa prele su preko Beringova kopnenog mosta
prije otprilike 12 000 godina. Neki strunjaci proiruju taj okvir do
oko 30 000 godina, dok rastua manjina izlae dokaze o postojanju
ovjeka na amerikom kontinentu u mnogo starijim razdobljima
pleistocena. To pitanje emo detaljnije razmotriti u sljedeim pogla
vljima. Za sada emo se samo osvrnuti na fosilne kosti otkrivene u
rijeci Old Crow na sjevernom Yukonu, kao suvremeni primjer tipa
dokaza kojim emo se baviti u ovom poglavlju.
Sedamdesetih godina 20. St., Richard E. Morlan iz Kanadskog
instituta za arheoloko istraivanje i Kanadskog nacionalnog muze
ja ovjeka, prouavao je izmijenjene kosti s nalazita pokraj rijeke
Old Crow. Morlan je zakljuio da se na mnogim kostima i rogovima
vide znakovi namjernog ljudskog djelovanja, izvedenog prije fos-
ilizacije kostiju. Kosti, koje su prenesene rijekom, otkrivene su u
poplavljenoj ravnici iz glacijala Stari Wisconsin i potjeu iz 80 000.
pr. s. (prije sadanjosti). To otkrie u znatnoj mjeri pobija danas pri
hvaene ideje o naseljavanju Novoga svijeta.
No, R. M. Thorson i R. D. Guthrie su 1984. objavili studiju u ko
joj su pokazali da je djelovanje rijenog leda moglo uzrokovati
promjene za koje je Morlan pretpostavio da su posljedica ljudskog
rada. Morlan je povukao svoje tvrdnje da su sve kosti koje je skupio
izmijenjene posredstvom ovjeka. Priznao je da su tragovi na 30 od
34 kosti moda nastali rijenim ledom ili drugim prirodnim uzro
cima.
No, ipak je vjerovao da ostala etiri uzorka sadre jasne oznake
ljudskog djelovanja. U svom objavljenom izvijeu rekao je: "Po
sjekotine i strugotine ... nerazluive su od onih koje su proizvedene
kamenim oruem tijekom klanja i skidanja mesa sa ivotinjske str
vine."
Morlan je poslao dva primjerka kostiju dr. Pat Shipman sa Sveu
ilita John Hopkins, strunjakinji za prerezane kosti. Ona je pre
gledala oznake na kostima elektronskim mikroskopom i usporedila
ih s vie od 1000 zabiljeenih tragova na kosti. Shipmanova je rekla
da su tragovi na jednoj od kostiju neodreeni. No, smatrala je da dru
ga kost sadri jasne tragove orua. Morlan je istaknuo da su kameni
artefakti otkriveni u podruju rijeke Old Crow i oblinjim visorav
nima, no ne u izravnoj vezi s kostima.
Sve navedeno znai da se kosti iz St. Presta, te druge nalik njima,
ne mogu jednostavno odbaciti. Slian tip dokaza i danas se smatra
bitnim, a metode analize su gotovo identine onima, koje su se primje
njivale u devetnaestom stoljeu. Iako u to doba znanstvenici nisu
raspolagali elektronskim mikroskopima, optiki mikroskopi su bili,
kao i danas, dovoljno dobri za takvu vrstu posla.
PUSTINJA ANZA-BORREGO,
KALIFORNIJA
Drugi noviji primjer zarezanih kosti nalik onima otkrivenima u St.
Prestu, predstavlja otkrie Georgea Millera, kustosa Imperial Valley
College Muzeja u El Centru u Kaliforniji. Miller, koji je umro 1989.,
izvijestio je da est kostiju mamuta, iskopanih iz pustinje Anza-
Borrega, sadre ogrebotine koje upuuju na djelovanje kamenog
orua. Datiranje izotopom urana, koje je proveo Ameriki institut
za geoloka mjerenja, pokazalo je da su kosti stare barem 300 000
godina, a paleomagnetsko datiranje i uzorci vulkanskog pepela uka
zuju na starost od oko 750 000 godina.
Jedan ugledan znanstvenik rekao je da je Millerova tvrdnja:
"realna kao i udovite iz Loch Nessa ili ivi mamut iz Sibira", dok
je Miller odgovorio da: "ti ljudi ne ele ovdje vidjeti ovjeka jer bi
im to unitilo karijere." Zarezane kosti mamuta iz pustinje Anza-
Borrego sluajno su iskrsnule u naem razgovoru s Thomasom De-
mereom, paleontologom s Prirodoslovnog muzeja u San Diegu (31.
svibnja 1990.). Demere je rekao daje prirodno skeptian prema tvr
dnjama poput Millerovih. Propitkivao je strunost postupka iskopa
vanja kostiju i istaknuo da uz fosile nije otkriveno nikakvo kameno
orue. Osim toga, Demere je pretpostavio kako je veoma mala mo
gunost da e otkrie biti ikada objavljeno u znanstvenom asopisu,
zato to to nee dopustiti njihovi recenzenti. Poslije smo saznali od
Julie Parks, kustosice zbirke uzoraka Georgea Millera, da Demere
nikada nije pregledao fosile niti je posjetio mjesto njihova otkria,
iako je dobio poziv da to uini.
Parksova je rekla da se jedan usjek jasno nastavlja od jedne do
druge fosilne kosti, koja bi se nalazila pokraj nje u sluaju da je kostur
mamuta netaknut. To ukazuje na trag klanja. Sluajne oznake koje
nastaju pomicanjem kostiju u zemlji nakon lomljenja kostura, vje
rojatno se ne bi na taj nain nastavljale od jedne do druge kosti.
PIKERMI, GRKA
U mjestu Pikermi, koje se nalazi u blizini Maratonske ravnice u
Grkoj, nalazi se bogata naslaga fosila iz doba kasnog miocena
(etapa tortona), koju je istraivao i opisao ugledan francuski znan
stvenik Albert Gaudry. Na sastanku Meunarodnog kongresa za
pretpovijesnu antropologiju i arheologiju, odranom 1872. u Brux-
ellesu, barun von Ducker je rekao da slomljene kosti iz Pikermija
dokazuju postojanje ljudi u miocenu. Suvremeni strunjaci jo uvijek
smjetaju nalazite iz Pikermija u kasni miocen, to bi znailo da su
kosti stare barem 5 milijuna godina.
Von Ducker je prvotno u Atenskom muzeju ispitao brojne kosti
s nalazita u Pikermiju. Meu njima je otkrio 34 dijela eljusnih
kosti Hippariona (izumrlog troprstog konja) i antilope, kao i 19 fra
gmenata goljenice, te 22 fragmenta drugih kostiju velikih sisavaca,
kao to je nosorog. Svi uzorci su sadravali tragove sustavnog lom
ljenja u svrhu vaenja kotane modine. Prema von Duckeru, svi su
imali: "vie ili manje jasne tragove udaraca tekim predmetima."
Izvijestio je i o vie tisua kotanih ljuski, koje su bile slomljene na
isti nain.
Osim toga, von Ducker je uoio da se na vie desetaka lubanja
Hippariona i antilope vide tragovi sustavnog uklanjanja gornje e
ljusti radi vaenja mozga. Rubovi prijeloma bili su veoma otri, to
se openito moe objasniti kao znak ljudskog djelovanja, a ne lom
ljenja uslijed glodanja mesodera ili geolokih pritisaka.
Von Ducker je potom otputovao na nalazite u Pikermiju kako bi
nastavio svoju istragu. Tijekom prvog iskopavanja, otkrio je desetine
fragmenata kostiju Hippariona i antilope, te izvijestio da otprilike
etvrtina tih kosti sadri tragove hotiminog lomljenja. S obzirom
na to, vrijedno je imati na umu Binfordovo otkrie da u skupini
kosti, koje je slomio ovjek u postupku vaenja kotane modine,
oko 14-17 % sadre tragove udaraca. "Meu kostima", rekao je von
Ducker, "otkrio sam i kamen, koji je bio dovoljno velik da se dri u
ruci. Jedna strana mu je iljata i potpuno je prilagoen za izvoenje
tragova uoenih na kostima."
CLERMONT-FERRAND, FRANCUSKA
Krajem devetnaestog stoljea, u prirodoslovni muzej u Clermont-
Ferrandu stigla je bedrena kost Rhinocerosa paradoxusa, s izbraz-
danom povrinom. Primjerak je otkriven u slatkovodnom vapnencu
u Gannatu, u kojemu su se nalazili fosili tipinih ivotinja iz srednjeg
miocena. Neki su pretpostavili da su brazde na kosti uzrokovane i
votinjskim zubima. No, Gabriel de Mortillet je ponudio svoje uobi-
ajeno objanjenje - tragovi na kosti nastali su pomicanjem kame
nja uslijed geolokih pritisaka.
No, de Mortilletov opis tragova na kosti ostavlja to tumaenje
otvorenim za raspravu. Tragovi posjekotina nalazili su se blizu zavret
ka bedrene kosti, pokraj zglobova. Prema Louisu Binfordu, suvre
menom strunjaku za rasjeene kosti, tragovi mesarenja uobiajeno
se uoavaju upravo na tome mjestu. De Mortillet je rekao i da su
tragovi: "prilino neravne, paralelne brazde, poprene osi kosti."
Binford je nakon njihova ispitivanja zakljuio: "Tragovi posjekotina
proizvedeni kamenim oruem gotovo uvijek nastaju piljenjem, to
rezultira kratkim i esto viestrukim, no dijelom paralelnim trago
vima."
SLIKA 2.4.: Tri kotana orua iz sloja detritusa ispod Red Craga, koja
sadre materijale iz razdoblja pliocena do eocena. S obzirom na to, ti pre
dmeti mogli bi biti stari od 2-55 milijuna godina.
Moir i drugi otkrili su i zarezane kosti i kotano orue u razliitim
razinama - od najmlae do najstarije - Cromer Forest-sloja. Najmla
e razine Cromer Forest-sloja stare su oko 400 000 godina; najstarije
su stare barem 800 000 godina, a prema nekim dananjim strunja
cima, moda ak i 1,75 milijuna godina.
Osim toga, Moir je opisao i kost koju je otkrio gosp. Whincopp
u Woodbridgeu u Suffolku, koji je u svojoj privatnoj zbirci posje
dovao: "komadi fosilnog rebra dijelom prepiljenog preko oba kraja."
Taj predmet je otkriven u sloju ostataka ispod Red Craga i, kako je
rekao Moir: "pokojni vl. Osmond Fisher, smatrao ga je uvjerljivim
dokazom ljudske rukotvorine." Na tako staroj fosilnoj kosti bilo bi
posve neoekivano otkriti tragove piljenja.
U Cromer Fores-sloju u Mundesleyu, S. A. Notcutt je otkrio komad
prerezanog drveta. Veina slojeva u Mudesleyu stara je oko 400 000-
500 000 godina.
Moir je o komadu prerezanog drveta rekao sljedee: "Plosnata
povrina izgleda kao da je nastala piljenjem otrim kremenom, a na
jednom mjestu izgleda kao da je linija sjeenja ispravljena (slika
2.5), kako je to esto neo
phodno uiniti na poetku
rezanja drveta modernom
elinom pilom." Dalje je
istaknuo: "iljati kraj je crne
boje, kao da je bio zahvaen
vatrom, a mogue je da uzo
rak predstavlja primitivan
tap za kopanje, koji se upo
trebljavao za iskopavanje
korijena."
Iako u izvjesnoj mjeri po
stoji mogunost da je Homo
erectus postojao u Engleskoj
SLIKA 2.5.: Presjek komada prereza u razdoblju Cromer Forest-
nog drveta iz Cromer Fores-sloja. Stre sloja, razina tehnolokog na
lica pokazuje brazdu, koja je vjerojatno pretka o kojoj svjedoi nave
nastala prvim pritiskom orua za pi deno drveno orue za piljenje,
ljenje. upuuje na sposobnosti sapi-
ensa. Ustvari, teko je zamisliti kako su se mogli proizvesti tragovi
piljenja, ak i kamenim oruem. Naprimjer, komadii kremena po
stavljeni na vrh drvene drke, ne bi mogli proizvesti pravilan rez
poput onog na uzorku, jer bi drvena drka morala biti ira od kre-
mene otrice. Dakle, pomou takve naprave ne bi se mogla urezati
uska brazda. Otrica za piljenje izraena samo od kamena, bila bi
iznimno krhka i ne bi izdrala itavu operaciju. Osim toga, izrada
takve kamene otrice zahtijeva veliku sposobnost. Prema tome, ini
se da je navedeno piljenje izvreno samo metalnom pilom. Naravno,
neuobiajeno je da je prije 400 000 - 500 000 godina postojala me
talna pila.
Iznenauje da se zarezane kosti, kotano orue i drugi predmeti
iz slojeva Red Craga i Cromer Foresta, gotovo uope ne spominju
u dananjim standardnim udbenicima i prirunicima. To osobito
iznenauje s obzirom na otkria iz Cromer Forest-sloja, od kojih je
veina, s obzirom na njihovu starost, koja je, s obzirom na teoriju
koju prihvaa paleoantropologija, na granici prihvatljivosti.
SLIKA 3.2.: Sir John Prestwich je ovo orue iz Kentske kredne platfor
me, opisao kao paleolite. Predmet slijeva, otkriven u Bower Laneu, Prest
wich je nazvao grubo izraenim oruem tipa vrha koplja.
sile mogu nastati jednoliko i jednosmjerno dotjerani veliki dijelovi
ruba kamena."
Meu eolitima koje je skupio Harrison, bilo je najvie jednostranog
orua, koje sadri tragove klesanja na samo jednoj strani povrine.
Prema Pattersonovim kriterijima, oni bi se morali smatrati umjetno
obraenim predmetima. A. M. Bell, lan Geolokog drutva, napisao
je Harrisonu 18. rujna 1889., sljedee: "ini se da jednolike, iako
grubo otkinute krhotine, nisu rezultat sluajnog mrvljenja ... osta
jem vrsto pri svom konanom zakljuku."
Alfred Russell Wallace, jedan od najpoznatijih znanstvenika svog
doba, neoekivano je 2. studenog 1891. posjetio Benjamina Harrisa
u njegovoj trgovini u Ighthamu. Harrison mu je pokazao svoju zbir
ku kamenog orua i odveo ga na neka nalazita. Wallace je potvr
dio da se doista radi o oruu, te je zamolio Harrisona da o tome na
pie opseno izvijee.
Sir John Prestwich, jedan od najveih engleskih strunjaka za
kameno orue, takoer je potvrdio da su Harrisonovi predmeti oru
e. Odgovarajui na optube da eoliti nisu rukotvorine, nego prirod
no nastali predmeti, Prestwich je 1895. izjavio: "Oni koji su isticali
tu tvrdnju nisu, nakon to su pozvani da pokau neke od tako priro
dno nastalih predmeta, predstavili niti jedan primjerak, iako je od
tada prolo gotovo tri godine ... to se tie vode, koja ima takvu
konstruktivnu snagu, ona bi izlizala sve kutove i oblikovala kremen
u vie-manje okrugao oblutak."
U drugom lanku, objavljenom 1892., Prestwich je iznio slje
dee zanimljivo opaanje: "ak i djela dananjih divljaka, to poka
zuje primjer kamenog orua australskih domorodaca, ukazuju,
odvoje li se od svog nastavka, na vjetinu obrade koja nije mnogo
drukija od ovih primjeraka iz ranog paleolita."
Prema tome, eolite iz Platoa ne trebamo pripisati primitivnoj
vrsti ovjekolikih majmuna. Budui da su eoliti gotovo identini ka
menom oruu, koje izrauje Homo sapiens sapiens, mogue je da
su eolite (i paleolite) izradili ljudi suvremenog tipa u Engleskoj
tijekom srednjeg i kasnog pliocena. Kako emo vidjeti u 7. poglav-
lju znanstvenici su u devetnaestom stoljeu otkrili vie ostataka
kostiju anatomski suvremenih ljudi u pliocenskom geolokom sloju.
SLIKA 3.3.: Gore: Kameno orue iz kanjona Olduvai. Dolje: Orue koje
je otkrio Benjamin Harrison na Kentskoj platformi, Engleska.
SLIKA 3.6.: Prednje i stranje strane dvaju kamenih orua iz Red Craga
u Foxhallu, Engleska, koji potjeu iz kasnog pliocena. Henry Fairfield
Osborn rekao je sljedee o oruu na lijevoj strani: "Dva pogleda na ilja-
to kremeno orue, otkrhnuto na gornjoj i donjoj povrini, s plosnatom
bazom, otkriveno u jami u Foxhallu na dubini od 4,8 m. Tip primitivnog
vrha strijele, koja se moda upotrebljavala prilikom lova." O oruu na
desnoj strani, Osborn je napisao: "Svrdlo (pergoir) iz jame u Foxhallu,
otkriveno na dubini od 4,8 m."
ledenog doba, postojao ovjek, koji je bio dovoljno inteligentan da
obrauje kremenje i upotrebljava vatru."
Drugi znanstvenik kojeg su oduevila otkria iz Foxhalla, bio je
Hugo Obermaier, koji je prvotno odluno pobijao eolitska otkria.
Obermaier je bio jedan od onih znanstvenika, koji su vjerovali da su
eoliti nastali djelovanjem prirodnih sila, poput onih koje utjeu na
mljevenje cementa i krede. No, Obermaier je 1924. napisao: "Ovo
otkrie iz Foxhalla je prvi dokaz o postojanju tercijarnog ovjeka."
Epoha tercijara obuhvaala je razdoblje eocena i pliocena.
Moir je otkrio predmete i u mnogo mlaem sloju Cromer Forest
Bed u Norfolku. Pretpostavlja se da je to orue staro otprilike
izmeu 400 000 i 800 000 godina. Neki pretpostavljaju da je forma
cija u niem dijelu Cromer Forest Bed-formacije stara oko 1,75 mili
juna godina.
No, mnogi znanstvenici su i dalje odbijali prihvatiti da su Moirovi
uzorci, uzorci orua. Tvrdili su da su ti predmeti nastali iskljuivo
prirodnim djelovanjem. Naprimjer, S. Hazzledine Warren je rekao
da su nastali geolokim pritiskom,
uslijed kojeg su se dijelovi kre-
mena prelamali preko vrstog
sloja krede. Tu ideju je pokuao
potvrditi nekim primjercima od-
lomljenog kamena iz Bullhead-
sloja, eocenskog nalazita u En
gleskoj. O jednom takvom pred
metu (slika 3.7.), Warren je
1920. izvijestio Geoloko drut
vo u Londonu: "Ovaj dobar pri
mjer otrice podrezane kamene
ploice, najbolji je primjerak u
SLIKA 3.7.: Hazzledine Warren je skupini. Razmatramo li ga zaseb
rekao da ovaj predmet, za koji je
no, na temelju njegovih oitih
vjerovao da je otkrhnut djelova
sastojaka i neovisno o slinim
njem prirodnih sila, gotovo posve
slian musterijenskom oruu s predmetima i okolnostima njego
podrezanom otricom. No, iako je va otkria, neosporno je rije o
otkriven u formaciji iz eocena, mo musterijenskim znaajkama."
gao bi biti proizvod ljudskog rada. Musterijen je izrada kamenog
orua iz kasnog pliocena. Warren je smatrao nemoguim da se u
eocenskom sloju moe otkriti orue. No, osobe osloboene takvih
predrasuda mogle bi prihvatiti mogunost da je Warren doista otkrio
izvorno orue u eocenskom sloju u Essexu.
Tijekom rasprave koja je uslijedila nakon Warrenova izvijea u
Geolokom drutvu, jedan od prisutnih znanstvenika istaknuo je da
su u nekim sluajevima, Moirova orua otkrivena u tercijarnim se-
dimentnim slojevima, a ne izravno na vrstoj kredi. Ta injenica
iskljuuje Warrenovo objanjenje o geolokom pritisku.
Moirova otkria su nakon toga predstavljena pred meunarodnim
odborom znanstvenika, koji je morao donijeti konanu odluku. Od
bor, okupljen na zahtjev Meunarodnog instituta za antropologiju,
bio je sastavljen od osam uglednih europskih i amerikih antropo
loga, geologa i arheologa. Ta skupina je potvrdila Moirove zakljuke.
Zakljuili su da se kremenje iz podnoja Red Craga pokraj Ipswi-
cha, nalazilo u netaknutom geolokom sloju, ija starost vjerojatno
see u doba pliocena. Dalje, otkrhnue kremenja nedvojbeno je ljud
skog podrijetla. lanovi odbora poduzeli su i etiri iskopavanja sloja
detritusa ispod Red Craga, pri emu su otkrili pet tipinih uzoraka.
Pretpostavilo se da je to orue staro barem 2,5 milijuna godina. No,
budui da sloj detritusa sadri materijale iz drevnih eocenskih ko
pnenih podruja, orue bi moglo biti staro i do 55 milijuna godina.
lan odbora, Louis Capitan je rekao: "U podnoju Red Craga, u
netaknutom sloju, postoji obraeno kremenje (osobno smo ih opa
zili). Njih je nedvojbeno izradio ovjek ili hominid, koji je ivio u
epohi tercijara. Mi, pretpovijesniari, apsolutno smo utvrdili tu inje
nicu."
Iznenauje da su ak i nakon izvijea odbora, Moirovi protivnici,
meu kojima i Warren, i dalje pokuavali dokazati da je kremeno
orue nastalo otkidanjem uslijed djelovanja prirodnih sila. Warren
je tvrdio da su kremenje najvjerojatnije zdrobile ledene sante na
morskom dnu uz obalu. No, koliko nam je poznato, nitko nije dokazao
da ledene sante mogu proizvesti mnotvo kvrga od otrih udaraca i
retuirati dijelove kamena, kako je to vidljivo na Moirovom oruu.
Isto tako, mnogi uzorci iz Red Craga lee usred taloga, a ne na po
vrinama tvrdog kamena, o koje ih je ledenjak mogao zdrobiti. Osim
toga, engleski arheolog J. M. Coles je izvijestio da se predmeti iz
Foxhalla pojavljuju u slojevima taloga koji, kako se ini, predstav
ljaju kopnene povrine, a ne naslage na plai. I ta injenica iskljuuje
Warrenovu teoriju o djelovanju ledenjaka.
Nakon to je Warren iznio svoju teoriju o ledenjaku, rasprave su
prestale. Coles je 1968. napisao: "injenica ... da znanstvena jav
nost nije bila spremna odluno prihvatiti tumaenje bilo koje strane,
nedvojbeno objanjava posve nevjerojatnu injenicu da ovaj prob
lem iz Istone Anglije nije privukao pozornost jo od vremena ak
tivnih rasprava o njemu." Iako to dijelom moe biti tono, postoji
drugo mogue objanjenje - znanstvena je zajednica odluila kako
e Moirova otkria biti prije zaboravljena ako se o njima ne govori,
a ne glasno i aktivno raspravlja. Do 1950-ih, znanstvena javnost se
sve vie priklanjala teoriji o Africi kao sreditu ljudske evolucije,
koja se poela odvijati u ranom pleistocenu. S obzirom na to, bilo je
besmisleno, a moda u izvjesnoj mjeri i sramotno i tetno, nepre
stano pokuavati opovrgnuti dokaz o teoretskoj nemogunosti po
stojanja ljudi u doba pliocena u Engleskoj. Naime, to bi odravalo
suvie ivima rasprave obiju suprotstavljenih strana. Politika utnje,
namjerne ili ne, doista se pokazala uspjenom u zanemarivanju
Moirova dokaza. Nije bilo potrebno pobijati neto to nije izazivalo
pozornost, kao to ga nije imalo smisla ni braniti ili zagovarati.
Coles predstavlja iznimku od uobiajenog, nagonskog odbaci
vanja Moirovih otkria (ili potpune utnje o njima). On je smatrao
da je: "nepravedno odbaciti sav taj materijal bez razmatranja", a u
izvijeu iz 1968. nevoljko je prihvatio autentinost nekih orua.
Iako veina dananjih strunjaka ak ni ne spominje Moirova ot
kria, jedna od rijetkih kritika moe se pronai u knjizi The Ice Age
in Britain ("Ledeno doba u Britaniji"), B. W. Sparksa i R. G. Westa:
"Poetkom ovoga stoljea, mnogo kremenja iz naslaga pijeska od
koljaka iz donjeg pleistocena, opisivala su se kao artefakti. Meu
njima je bilo i kremenje iz Red Craga pokraj Ipswicha, od kojih su
neki odlomljeni s obje strane, te takozvani rostrocarinati iz podno
ja Norwich Craga pokraj Norwicha. Danas se smatra da su svi oni
prirodne tvorevine. Ne zadovoljavaju kriterije prema kojima bi se
mogli smatrati oruem, prije svega, predmet mora odgovarati usta-
ljenom i pravilnom obrascu, mora biti otkriven na mjestu koje je
geoloki prikladno za ivot, po mogunosti uz druge znakove ovje
kova djelovanja (npr. klesanje, ubijanje ili grob), te da sadri
tragove lomljenja iz dva ili tri smjera pod pravim kutovima." Sparks
i West, profesori pri Sveuilitu u Cambridgeu, strunjaci su za raz
doblje pleistocena u Britaniji.
Sparksu i Westu bismo kratko mogli odgovoriti da su Moir i dru
gi strunjaci, poput Osborna i Capitana, uspjeli klasificirati uzorke
iz Craga u odreene tipove orua (rune sjekire, svrdla, strugala
itd.), koji se mogu usporediti s onima koji se prihvaaju kao paleo
litske izrade, ukljuujui musterijen. Veina znanstvenika smatra da
nalazite u Foxhallu, zajedno s foxhallskom eljusnom kosti, pred
stavlja geoloki prikladno mjesto za ivot. to se tie tragova lom
ljenja iz nekoliko smjerova pod pravih kutom, to nije jedini kriterij
koji bi se mogao primijeniti za prepoznavanje ljudske obrade kame
nih predmeta. Usprkos tome, M. C. Burkitt iz Cambridgea doista je
otkrio takve tragove na nekim oruima koje je skupio J. Reid Moir.
Burkitt, koji je bio lan meunarodnog odbora pregledao je Moi-
rova orua 1920-ih, o njima je naklonjeno pisao u svojoj knjizi The
Old Stone Age ("Staro kameno doba"), objavljenoj 1956.
Burkitt je bio osobito oduevljen nalazitem u Thorington Hallu,
koje se nalazi 3,2 km juno od Ipswicha, gdje je u naslagama Craga
otkriveno kameno orue: "U Thorington Hallu, neposredno iznad
artefakata, otkrivene su dvokrilne koljke s jo netaknutim zglobo
vima ... kremenje se nije moglo prelomiti uslijed kasnijih diferenci
jalnih pomicanja ljunka, budui da bi se krhki zglobovi ovih koljaka
pri tome nedvojbeno razbili."
Burkitt je potom iznio zapanjujui zakljuak o oruu otkrivenom
unutar i ispod Red Craga: "Sami eoliti su uglavnom mnogo stariji
od naslaga iz kasnog pliocena u kojima su otkriveni. Neki od njih
moda potjeu ak iz razdoblja prije pliocena." Drugim rijeima,
bio je spreman prihvatiti postojanje inteligentnih hominida koji su
izraivali orue u Engleskoj prije vie od 5 milijuna godina. Budui
da postoji mnogo dokaza, ukljuujui ostatke kostiju, da je dananji
tip ovjeka postojao prije pliocena, nema razloga odbaciti mogu
nost da je Moirovo orue otkriveno ispod Crag-formacija, izradio
Homo sapiens prije vie od 5 milijuna godina.
Drugi pristaa Moirovih otkria bio je Louis Leakey, koji je 1960.
napisao: "Posve je vjerojatno da su u Europi, u razdoblju donjeg
pleistocena, postojali primitivni ljudi, kao to su postojali i u Africi,
a velik broj primjeraka otkrivenih ispod Crag-formacija, nedvoj
beno izgledaju kao da su ih obradili ljudi i ne mogu se smatrati re
zultatom djelovanja prirodnih sila. Meutim, orue s dna Crag-forma
cija ne potjee iz ranog (donjeg) pleistocena, nego barem iz kasnog
pliocena."
SIBIR I INDIJA
Mnoga druga kamena orua stara oko 2 milijuna godina, otkrivena
su i na drugim mjestima u Aziji, Sibiru i sjeverozapadnoj Indiji.
Godine 1961., u blizini Gorno-Altajska, na sibirskoj rijeci Ula-
linki, otkriveno je stotine primitivnog kamenog orua. Prema iz-
vijeu koje su 1984. predali
ruski znanstvenici A. P. Okla-
dinov i L. A. Ragozin, to orue
je otkriveno u geolokim sloje
vima starim od 1,5-2,5 miliju
na godina.
Drugi ruski znanstvenik, Yuri
Mochanov, otkrio je na suprot
noj obali rijeke Lene, u blizini
sibirskog grada Diring Yurlak-
ha, kameno orue koje nalikuje
europskim eolitima. Magnet
skom, te metodom datiranja ka
lijevim-argonom, utvreno je
da su formacije u kojima su ot
SLIKA 3.13.: Kameno orue otkrive kriveni ti predmeti, stare 1,8
no u formaciji Gornji Siwalik u Paki milijuna godina. Nedavna otkri
stanu. Britanski znanstvenici su utvr a u Indiji takoer nas odvode 2
dili da je staro oko 2 milijuna godina. milijuna godina daleko u pret-
povijest. Mnogo kamenih orua otkriveno je i u podruju planine
Siwalik u sjeverozapadnoj Indiji. Siwalik potjee od imena polubo
ga ive (sanskrt. Siva), gospodara sila sveopeg unitenja. Godine
1981., Anek Ram Sankhyan, s Instituta za antropoloka istraivanja u
Indiji, otkrio je u blizini sela Haritalyangar, u tatrot-formaciji iz
kasnog pliocena, kameno orue staro vie od 2 milijuna godina. U
istoj formaciji otkriveni su i drugi alati.
Naprijed navedena otkria iz Sibira i Indije, stara od 1,5-2,5 mi
lijuna godina, ne uklapaju se u standardno gledite da je Homo erec-
tus bio prvi predstavnik linije Homo, koji je otiao iz Afrike prije
otprilike milijun godina. Slijedi primjer jo starijeg predmeta. Go
dine 1982., K. N. Prasad, s Instituta za geoloka mjerenja u Indiji,
izvijestio je o otkriu: "primitivnog orua od oblutka u obliku je
dnostrane rune sjekire." Taj predmet je otkriven u Nagri-formaciji
iz miocena, pokraj Haritalyangara, na obroncima Himalaja u sjeve
rozapadnoj Indiji. Prasad je u svom izvijeu napisao: "Orue je
otkriveno in situ, prilikom ponovnog mjerenja geolokog slijeda radi
procjenjivanja debljine naslaga. Osobito se pozorno utvrdilo tono
podrijetlo materijala, kako bi se iskljuila svaka mogunost da po
tjee iz mlaih razina."
Prasad je smatrao da je orue izradilo izrazito majmunoliko stvo
renje, takozvani ramapitek. "Prisutnost ovog orua od oblutka u tako
drevnim talozima", rekao je Prasad, "upuuje na to da su prvi homi-
nidi, kao to je ramapitek, izraivali orue, hodali uspravno na dvije
noge i vjerojatno upotrebljavali pribor za lov". No, danas mnogi
znanstvenici vjeruju da je ramapitek predak dananjih orangutana,
a ne ljudi. On sigurno nije bio tvorac kamenog orua.
Dakle, tko je izradio orue iz miocena o kojem govori Prasad?
Sasvim je mogue da su njihovi tvorci bili anatomski suvremeni lju
di, koji su ivjeli u miocenu. ak bi i pretpostavka da je neko primi
tivno stvorenje, poput Homo habilisa, izradio orue iz miocena,
nametnula velika pitanja. Prema danas prihvaenim idejama, prvi
tvorci orua pojavili su se u Africi prije oko 2 milijuna godina.
Primitivni paleoliti
FREUDENBERGOVA OTKRIA
U BLIZINI ANTWERPENA
U veljai i oujku 1918., geolog Wilhelm Freudenberg, koji se tada
nalazio u njemakoj vojsci, nadzirao je pokusna buenja za vojne
svrhe, u tercijarnim formacijama u blizini belgijskog grada Antwer-
pena. U jamama od ilovae u Holu, pokraj St. Gillisa, te na drugim
mjestima, Freudenberg je, osim kosti i koljki, otkrio kremene pre
dmete za koje je vjerovao da predstavljaju orua. Veina predmeta
nalazila se u naslagama taloga iz morske etape skaldisijana. Skaldi-
sijan obuhvaa razdoblje od ranog pliocena do kasnog miocena,
prije 4-7 milijuna godina. Freudenberg je pretpostavio da predmeti
koje je otkrio moda potjeu iz razdoblja neposredno prije skaldisi-
janske morske transgresije, to bi znailo da su stari barem 7 milijuna
godina.
Freudenberg je vjerovao kako su se neka od tih kremenih orua
upotrebljavala za otvaranje koljki. Mnoga od njih otkrivena su za
jedno s prelomljenim koljkama i spaljenim kremenjem, to je za
Freudenberga bio dokaz da su u Belgiji tijekom tercijara, inteligent
na stvorenja upotrebljavala vatru. to se tie prelomljenih koljki
(slika 4.13.), Freuden
berg je rekao: "Otkrio
sam mnogo namjerno na
injenih usjeka, uglavnom
na stranjoj strani kolja
ka, blizu zglobova." Re
kao je da ti usjeci izgle
daju: "kao da su nainjeni
otrim instrumentom."
Na nekim koljkama na
lazili su se i tragovi bue
SLIKA 4.13.: koljka iz skaldisijanske nja. Osim prelomljenih
formacije (od ranog pliocena do kasnog koljki, Freudenberg je
miocena) pokraj Antwerpena, Belgija, s otkrio kosti morskih sisa
tragom rezanja desno od zgloba.) vaca s navodnim tragovi-
ma rezanja. Pozorno je razmotrio i potom odbacio, alternativne hi
poteze o kemijskoj koroziji ili geolokoj abraziji. Otkrio je i kosti s
dubokim tragovima, koji su upuivali na udaranje kamenim ekiem.
Daljnja potvrda ljudske prisutnosti stigla je u obliku djelominih
otisaka stopala, koji su vjerojatno nastali pritiskanjem komadia
ilovae ljudskim stopalima. Iz glinene jame u Holu, Freudenberg je
iskopao jedan otisak stopala i etiri otiska nonih prstiju. Smatrao
je da uzorci brazdi i pukotina odgovaraju ljudskom stopalu i da se
razlikuju od stopala majmuna.
Freudenberg je bio evolucionist, pa je vjerovao da je ovjek iz
tercijara vjerojatno bio mali hominid, koji je, osim ovjekolikih sto
pala, imao i neke fizike znaajke majmuna i ljudi. Openito,
Freudenbergov opis flamanskog ovjeka iz tercijara, podsjea na
australopiteka. No, prema slubenom paleoantropolokom nauku, u
Belgiji prije 7 milijuna godina, u kasnom miocenu, nisu postojali
australopiteci. Najstariji australopiteci potjeu iz Afrike i ivjeli su
prije samo 4 milijuna godina.
Kome, dakle, pripadaju otisci stopala koje je otkrio Freuden
berg? U dananjoj Africi i na Filipinima postoje pigmejska pleme
na, iji su muki pripadnici visoki oko 1,5 m, dok su ene jo nie.
Teorija da otisci stopala pripadaju niskom ljudskom biu, a ne aus-
tralopiteku, mnogo se bolje uklapa u itav spektar dokaza - kameno
orue, zarezane kosti, izolirani tragovi vatre i namjerno otvorene
koljke. Pretpostavlja se da australopiteci nisu izraivali kameno
orue niti su poznavali vatru.
SREDINJA ITALIJA
Godine 1871., na sastanku Meunarodnog kongresa za pretpovijes
nu antropologiju i arheologiju, odranome u Bologni, prof. G. Ponzi
je predstavio izvijee koje dokazuje postojanje tercijarnih ljudi u
sredinjoj Italiji. Taj dokaz se sastojao od iljatog kremenog orua,
koje su geolozi otkrili u talozima bree iz akvatraversijske erozijske
faze pliocena (prije vie od 2 milijuna godina). Brea (od tal. breccia;
kod nas krnik, op. prev.) je talog sastavljen od komadia kamenja
u finozrnoj matrici slijepljenog pijeska ili ilovae.
KAMENO ORUE IZ BURME
Godine 1894. i 1895., znanstveni asopisi su objavili vijest o otkri
u obraenog kremenja iz miocenskih formacija u Burmi, koja je
tada bila dio britanske kolonije Indije. O tom oruu je izvijestio Fritz
Noetling, paleontolog koji je upravljao Institutom za geoloka mje
renja u Indiji u podruju Yenangyaunga u Burmi.
Noetling je tijekom skupljanja fosila, uoio pravokutan kremeni
predmet (slika 4.14.). Rekao je da se njegov oblik "ne moe jedno
stavno objasniti prirodnim uzrocima" te istaknuo: "Oblik tog pri
mjerka veoma me podsjea na otkrhnut kremen, opisan u I. svesku
Radova Instituta za geoloka mjerenja u Indiji, koji je otkriven u
sloju iz pleistocena pokraj rijeke Nerbudde, i u ije umjetno podri-
jetlo nitko nikada nije posum
njao." Noetling je daljnjim is
traivanjem otkrio jo desetak
otkrhnutih komadia kreme-
na.
Je li toan stratigrafski po
loaj Noetlingovih kremena?
Noetling je izvijestio: "Tono
mjesto na kojemu su otkriveni
kremeni ... nalazi se na strmoj
SLIKA 4.14.: Dvije strane kremenog istonoj padini klisure, visoko
predmeta iz miocenske formacije u
iznad njezina dna, no ispod
Yenangyaungu, Burma.
ruba, u takvom poloaju da je
nemogue pretpostaviti kako je kremenje ondje stiglo djelovanjem
nekih vanjskih sila. U ovom uskom klancu nema mjesta za podizanje
neke nastambe, niti ga je ikada bilo; dalje, s obzirom na poloaj u
kojemu je kremenje otkriveno, nemogue je da ih je ondje donijela
bujica. Razmotrim li sve dokaze, osim injenice da sam ih osobno
iskopao iz taloga, vrsto vjerujem da su u trenutku otkria bili in
situ."
Noetling je na kraju zakljuio: "Moe li kremenje takvog oblika
nastati djelovanjem prirodnih sila, tada se mora ozbiljno posumnjati
u podrijetlo velikog broja otkrhnutog kremenja, za koje se do sada
smatralo da su neosporno umjetni [tj. ljudski] proizvodi."
ORUE IZ RIJEKE BLACK'S FORK, WYOMING
Godine 1932., arheolozi-amateri Edison Lohr i Harold Dunning, ot
krili su mnogo kamenog orua na visokim terasama rijeke Black's
Fork u Wyomingu, SAD. Pretpostavili su da orue potjee iz sred
njeg pleistocena, to je neuobiajeno za Sjevernu Ameriku.
Lohr i Dunning su iskopano orue pokazali E. B. Renaudu, pro
fesoru antropologije na Sveuilitu u Denveru. Renaud, koji je bio
i direktor Instituta za arheoloka istraivanja High Western Plainsa,
organizirao je ekspediciju na mjesto njihova otkria. U ljeto 1933.,
Renaudov tim je iskopao uzorke iz rijenih terasa izmeu gradova
Granger i Lyman.
Meu njima su se nalazile primitivne rune sjekire i drugi tipovi
orua koje se esto pripisuje Homo erectusu, koji je navodno ivio
u Europi u srednjem pleistocenu.
Reakcija amerikih antropologa bila je negativna. Renaud je 1938.
napisao da je njegovo izvijee: "otro kritizirao jedan od nepomir
ljivih protivnika ideje o starosti ljudi u Americi, koji nije vidio ni
nalazita ni uzorke."
Renaud je zato organizirao jo tri ekspedicije, na kojima su sku
pljena jo neka orua. Iako su se mnogi strunjaci izvan Amerike
slagali s njegovom teorijom da predmeti doista predstavljaju ljud
sku izradu, ameriki znanstvenici to i danas pobijaju.
Obino se tvrdi da su primitivni primjerci krhotine (neobraene
ploice), koje su ondje u novije doba ostavili Indijanci koji izrauju
orue. No, sabira kamenog orua, Herbert L. Minshall, izjavio je
1989. da su na oruu vidljivi veliki tragovi abrazije od rijenih stru
ja, iako su vrsto ukopani u pustinjskim ploama drevnih, poplav
ljenih ravnica, kojima su rijeke tekle prije vie od 150 000 godina.
Da je kameno orue nalik Renaudovu, otkriveno na nalazitu
sline starosti u Africi, Europi ili Kini, ono ne bi izazvalo polemike.
No, posve je neoekivana spoznaja da je takvo orue postojalo u
Wyomingu prije 150 000 ili vie godina. Danas se openito prihvaa
da su ljudi uli u Sjevernu Ameriku prije otprilike 30 000 godina.
Prije toga nije migrirala nijedna druga vrsta hominida.
Neki su pretpostavili da su tragovi abrazije na predmetima rezultat
vjetrom nanesenog pijeska, a ne vodenih struja. Minshall je o tome
rekao: "Uzorci su ogrebeni sa svih strana, gore, dolje, te na prednjoj
i stranjoj povrini. Iznimno je mala mogunost da bi to mogla pro
izvesti vjetrom nanesena pjeana praina na vrstom kamenom
oruu, koje lei pod debelim slojem ljunka. Ta mogunost postoji
u sluaju predmeta koji su bili podvrgnuti razbijanju valova ili dje
lovanju snanih struja."
Minshall je istaknuo i daje orue bilo prekriveno debelim slojem
pustinjskih minerala. Ta caklina, koja se nagomilava dugo vremena,
bila je deblja od one na oruu otkrivenom u niim i, prema tome,
mnogo mlaim terasama istog podruja.
ini se da svi navedeni dokazi iskljuuju mogunost da su orua,
koja je otkrio Renaud, krhotine koje su u novije doba pale na visoke
pustinjske terase poplavljene ravnice. No, Minshall je istaknuo:
"Reakcija amerikih znanstvenika na Renaudovo tumaenje kako
su uzorci iz Black's Forka dokaz o veoma drevnom podrijetlu, ve
vie od pedeset godina ima oblik opeg skepticizma i nevjerica, iako
je moda samo jedan od tisuu arheologa posjetio to nalazite i
vidio artefakte."
Prema Minshallu, Renaudovo orue izradio je Homo erectus,
koji je u Sjevernu Ameriku moda uao u srednjem pleistocenu, u
doba kada je razina mora bila mnogo nia. Minshall vjeruje da su
istog podrijetla i kamena orua otkrivena na drugim lokacijama
sline starosti, kao to su Calico i nalazite na kojemu je on osobno
iskopavao, kanjon Buchanan, od kojih se oba nalaze u junoj Kali-
forniji.
Meutim, Minshall je bio skeptian o drugom nalazitu iz sred
njeg pleistocena. U sijenju 1990., jednome od nas (Thompsonu)
rekao je da oklijeva prihvatiti ideju da su predmeti otkriveni u Hue-
yatlacu, Meksiko (5. poglavlje), tehnoloki napredna kamena orua.
Napredno kameno orue iz Hueyatlaca karakteristino je za Homo
sapiens sapiensa, zbog ega se ne bi moglo pripisati Homo erectusu.
Iako bez dokaza, Minshall je pretpostavio da je stratigrafija pogreno
protumaena, te da su se ivotinjske kosti pomou kojih se datiralo
nalazite, kao i napredno kameno orue, ondje nataloili iz drugih
izvora. To pokazuje da su istraivai koji prihvaaju neke anomalije,
skloni iskljuiti ostale primjenom dvostrukih mjerila.
5. POGLAVLJE
HUEYATLACO, MEKSIKO
ezdesetih godina prolog stoljea, u Hueyatlacu pokraj Valsequilla,
koji se nalazi 120 km jugoistono od Mexico Cityja, Juan Armenta
Camacho i Cynthia Irwin-Williams otkrili su kameno orue (slika
5.8.), naprednije od najboljih tvorevina europskog kromanjonca.
EVOLUCIONISTIKE PREDODBE
S obzirom na predstavljene dokaze, teko moemo opravdati ustraj
no Holmesovo i Sinclairovo odbacivanje kalifornijskih otkria.
Oni nisu uspjeli dokazati da je rije o prijevari, a veoma je neuvjer
ljiva i njihova pretpostavka da su Indijanci donijeli posude za mrv
ljenje i vrhove strijela u rudnike. Suvremeni povjesniar, W. Tur-
rentine Jackson s Kalifomijskog Sveuilita u Davisu, istie: "U
doba zlatne groznice, Indijanci su bili protjerani iz rudarskih podru
ja i rijetko su dolazili u kontakt s naseljenicima iz rudarskog po
druja."
Prema tome, mogli bismo se upitati zato su Holmes i Sincler to
liko odluno pokuavali diskreditirati Whitnejev dokaz o postojanju
ovjeka u tercijaru. Glavni odgovor na to prua sljedea Holmeso-
va izjava: "Da je profesor Whitney potpuno razumio priu o ljud
skoj evoluciji, kako je tumaimo danas, moda ne bi objavio svoje
zakljuke, bez obzira na velik broj svjedoanstava s kojima je bio
suoen." Drugim rijeima, injenice koje se ne uklapaju u omiljenu
teoriju, ak i velik broj tih injenica, moraju se odbaciti.
Dakle, moemo shvatiti zato zagovornik ideje o ljudskoj evolu
ciji, kao to je bio Holmes, pokuava na sve mogue naine pobiti
podatke o postojanju suvremenog tipa ovjeka u tako dalekoj pro
losti. Zato je Holmes bio toliko uvjeren u svoje tvrdnje? Jedan od
razloga je tzv. javanski ovjek (Pithecanthropus errectus), kojeg je
1891. otkrio Eugene Dubois i koji se smatrao dugo traenom izgub
ljenom karikom izmeu dananjih ljudi i njihovih navodnih maj
munolikih predaka. Holmes je izjavio da: "Whitneyev dokaz nita
ne potvruje", te da: "on navodi na ideju da je ljudska vrsta barem
upola starija od Duboisova Pitehcanthropusa erecutsa, koji se moe
smatrati samo prvim oblikom ovjeka." Za sve koji su prihvaali
dvojbenog ovjeka iz Jave (8. poglavlje), svi dokazi koji su navodili
na mogunost postojanja suvremenih tipova ljudi prije njega, mora
li su biti odbaeni, a Holmes je u tome imao glavnu ulogu. Holmes
je rekao sljedee o kalifomijskim otkriima: "Posve je mogue da
dokaz postupno izgubi uporite i nestane uslijed nedostatka pozi
tivne potvrde; no, znanost si ne moe priutiti da zavri taj zamoran
postupak selekcije, zbog ega je neophodno ubrzati odluku." Holmes,
Sinclair i drugi sudjelovali su u tom postupku, primjenjujui sporne
taktike.
Alfred Russell Wallace, koji je zajedno s Darwinom zasluan za
oblikovanje teorije o evoluciji prirodnom selekcijom, bio je razoa
ran injenicom kako se dokaz o postojanju anatomski suvremenih
ljudi u tercijaru: "napada svim moguim orujima sumnje, optube
i ismijavanja."
U detaljnoj studiji dokaza o veoma drevnom podrijetlu ljudi u
Sjevernoj Americi, Wallace je pridao veliku pozornost Whitneye-
vom izvijeu o otkriima ljudskih fosila i kamenih predmeta iz ter-
cijara u Kaliforniji. Raspravljajui o sumnjama s kojima su u izvjes
nim krugovima doekana otkria u zlatonosnom ljunku, te drugih
slinih predmeta, Wallace je istaknuo da je: "ispravan nain na koji
se mora tretirati dokaz o drevnom podrijetlu ovjeka, taj da se on
zabiljei i privremeno se uvai kada se uklapa u sluaj drugih ivo
tinja; a ne smije se, kako se to esto ini, zanemariti kao nedostojan
prihvaanja ili podvrgnuti njegove pronalazae optubama da su
prevaranti ili rtve prijevare."
U svakom sluaju, intelektualna klima na poektu 19. st. pogo
dovala je Holmesovim i Sinclairovim gleditima. Kameno orue iz
tercijara koje je identino onom dananjih ljudi? Uskoro je postalo
neugodno izvjetavati o takvim stvarima, nepomodno braniti ih i
prikladno - zaboravljati. Takva gledita dominiraju i danas u toj
mjeri da se otkria, koja ak i u najmanjoj mjeri osporavaju slube
ne nazore o pretpovijesti ovjeka, uinkovito pobijaju.
6. POGLAVLJE
ARTEFAKTI IZ AIX-EN-PROVENCEA
U FRANCUSKOJ
U svojoj knjizi Mineralogy ("Mineralogija"), grof Bournon navodi
veoma zanimljivo otkrie francuskih radnika iz druge polovice 18.
st. Opisujui pojedinosti tog otkria, Bournon je napisao: "Godine
1786., 1787. i 1788., u blizini Aix-en-Provencea u Francuskoj, isko
pavali su kamenje za veliki projekt obnove Palae pravde. Bila je
rije o tipu vapnenakog kamena tamnosive boje, koji nakon isko
pavanja omeka, no uslijed izloenosti zraku ovrsne. Slojevi su bili
meusobno odvojeni slojem pijeska izmijeanog s ilovaom, vie ili
manje vapnenastom. U prvima nisu uoena nikakva strana tijela, no
nakon to su radnici uklonili deset prvih slojeva, iznenaeno su us
tanovili kako je povrina jedanaestog, na dubini od 12 ili 15 m, pre
krivena koljkama. Nakon to su uklonili kamen s tog leita i sloj
glinastog pijeska, koji je razdvajao jedanaesti i dvanaesti sloj, otkri
li su ostatke stupova i komadie dijelom obraenog kamenja, koje
je bilo identino onom iz kamenoloma; osim toga, otkrili su kovanice,
ruke ekia i druge alate ili komade drvenog orua. No, pozornost
im je najvie privukla daska debela oko 2,54 cm i duga 2 ili 2,4 m.
Bila je slomljena na mnogo komadia, od kojih nijedan nije nedo
stajao, tako da su se svi mogli meusobno spojiti u izvoran oblik
daske ili ploe, koja je podsjeala na one koje upotrebljavaju zidari
ili kamenolomci - bila je na isti nain istroena, zaobljena i imala je
krivudave rubove."
Grof Bournon potom nastavlja: "Kamenje koje je bilo potpuno
ili dijelom obraeno, uope nije promijenilo sastav, no komadii
ploe i orue, te dijelovi drvenog alata, postali su veoma fin ahat
odgovarajue boje. Dakle, imamo tragove ljudskog rada, na dubini
od 15 m, prekrivene s jedanaest slojeva kompaktnog vapnenca: sve
je ukazivalo na to da se taj rad dogaao na mjestu na kojemu su ot
kriveni tragovi. Prema tome, ovjek je tu postojao prije oblikovanja
ovog kamena i to veoma dugo nakon to je dosegnuo taj stupanj civi
lizacije u kojem je stekao vjetine, te je oblikovao kamen i iz njega
izradio stupove."
Navedeni odlomci objavljeni su u American Journal of Science
1820.; no, mala je vjerojatnost da bi se takvo izvjee moglo pojavi
ti u nekom dananjem znanstvenom asopisu. Znanstvenici jednos
tavno ne shvaaju ozbiljno takva otkria.
Neuobiajeni ostaci
ljudskih kostura
Znanstvenici su u devetnaestom i poetkom dvadesetog stoljea,
otkrili velik broj orua i drugih artefakata u iznimno drevnim for
macijama. Osim toga, u istim geolokim kontekstima su otkrili i os
tatke kostura anatomski suvremenih ljudi.
Iako su te ljudske kosti prvotno privukle veliku pozornost, one
su danas gotovo nepoznate. Veina suvremene literature navodi na
pretpostavku da nakon otkria prvog neandertalca 50-ih godina
devetnaestog stoljea, do otkria javanskog ovjeka 1890-ih, nisu
otkriveni nikakvi bitni ostaci kostura.
KOSTUR IZ IPSWICHA
J. Reid Moir je 1911. otkrio kostur anatomski suvremenog ovjeka,
ispod glacijalnog sloja ljunane gline u blizini engleskog grada
Ipswicha u Istonoj Angliji. Iz razliitih posrednih izvjetaja sazna
jemo da je J. Reid Moir poslije promijenio miljenje o kosturu,
opisavi ga mlaim. Zato prvotno nismo eljeli ukljuiti kostur iz
Ipswicha u ovu knjigu. No, kasnijim smo istraivanjem ustanovili
da je on doista veoma star.
Kostur je otkriven na dubini od 1,38 m, izmeu sloja ljunane
gline i nekih niih slojeva glacijalnog pijeska. Te naslage mogle bi
biti stare gotovo 400 000 godina. Moir je bio svjestan mogunosti
daje kostur pokopan u mlae doba. Zato je pozorno ispitao je li sloj
u kojem je leao netaknut. to se tie ouvanosti kostiju, sir Arthur
Keith je rekao da su ouvane u onoj mjeri koliko i ivotinjski fosili
iz pleistocena, otkriveni u glacijalnom pijesku na drugim mjestima.
No, otkrie je nailo na estok otpor. Keith je napisao da nitko ne
bi posumnjao u istu starost kostura i ljunane gline, da je kostur imao
anatomske znaajke neandertalca. "Pod pretpostavkom da je dana
nji tip ovjeka takoer suvremenog podrijetla", izjavio je, "takvim
vrstama se nijee velika starost."
Usprkos protivljenju, Moir je u poetku isticao svoju teoriju da
je kostur iz Ipswicha veoma drevan. to ga je, onda, natjeralo da pro
mijeni miljenje? U blizini, na istoj razini, otkrio je neka kamena oru
a koja su upuivala na podrijetlo iz aurignacijena* - prije 30 000
godina. Zakljuio je da se sloj ljunane gline iznad kostura, formi
rao u to doba od muljevitih ostataka izvornog taloga ljunane
gline, koji se oblikovao stotinama tisua godina prije toga.
Iz Moirovih tvrdnji ne proizlazi nita to bi nas uvjerilo da je
kostur star 30 000 godina. Napredno kameno orue, koje podsjea
na ono iz aurignacijena u Europi, pojavljuje se svugdje u svijetu i u
veoma dalekoj prolosti. ezdesetih godina 20. st, takvo je orue
otkriveno u Hueyatlacu u Mexicu, u sloju za koje je datiranjem spo
jevima urana utvreno da je star vie od 200 000 godina. U 19. st.
je u kalifornijskim zlatnim rudnicima, u slojevima ljunka koji vjero
jatno potjeu iz eocena, otkriveno neko veoma napredno kameno
orue. Prema tome, ne moemo se sloiti s Moirom da je otkrie na
prednog orua na istoj razini kao i kostur iz Ipswicha, dovoljan razlog
da se iznova protumai stratigrafija nalazita kako bi se starost ko
stura poklapala s navodnom starou orua.
Isto tako, Moir nije pruio nikakve geoloke razloge za potvrdu
zakljuka da je ljunana glina mlai sloj nataloenog mulja. Prema
tome, moemo jednostavno zakljuiti da je to doista bio glacijalni
sloj netaknute ljunane gline, kako je to prvotno ustvrdio Moir i
zabiljeio britanski Institut za geoloka mjerenja na svojoj preciznoj
karti tog podruja.
Glacijalni pijesak u kojem je otkriven kostur iz Ipswicha, vjero
jatno se taloio od poetka anglijske glacijacije, prije oko 400 000
TERRA AMATA
Terra Amata se nalazi na mediteranskoj obali june Francuske. Ondje
je krajem 1960-ih, francuski antropolog Henry de Lumley otkrio
jajolike rupe od stupova i kamene krugove, koji su upuivali na to
da su hominidi podizali privremena sklonita i poznavali vatru prije
otprilike 400 000 godina. Ondje je otkriveno i kotano orue. Meu
njima se nalazio jedan predmet nalik ilu, koji se vjerojatno upotre
bljavao za ivanje koe. Pretpostavilo se da su otiske na povrini
starog kopnenog podruja na tomu mjestu, proizveli hominidi koji
su spavali ili stajali na neobraenim ivotinjskim koama. Otkrive
no je i kameno orue, ukljuujui vrh strijele izraen od vulkanskog
kamena iz okolice Esterela, koji je udaljen 48 km.
Znaajno je spomenuti da u Terra Amati nisu otkriveni fosili ho-
minida. Ipak, u svom lanku o otkriima u Terra Amati, objavljenom
1969. u Scientific American-u, de Lumley je opisao otisak desnog
stopala, dugog 24 cm, utisnutog u pijesku dine. De Lumley nije utvr
dio kojem tipu hominida pripada otisak. No, iz dostupnih izvjea
proizlazi da se on ne razlikuje od otiska stopala anatomski suvre
menog ovjeka. Tako on u izvjesnoj mjeri potvruje da ostaci ko
stura iz navedenih nalazita, potjeu iz srednjeg pleistocena.
KOSTURI IZ CASTENEDOLA
Prije mnogo milijuna godina, u razdoblju pliocena, toplo more je
oplakivalo june obronke Alpa, taloei slojeve koralja i mekuaca.
Kasno u ljeto 1860., prof. Giuseppe Ragazzoni. geolog s Tehnikog
instituta u Bresciji, otputovao je u Castenedolo, koji se nalazi oko 10
km jugoistono od Brescije, kako bi skupio fosilne koljke iz pliocen-
skih slojeva jame u podnoju niskog brda Colle de Venta (slika 7.3.).
Ragazzoni je napisao: "Dok sam pretraivao koraljnu obalu u
potrazi za koljkama, ugledao sam u ruci gornji dio lubanje potpuno
ispunjen komadiima koralja slijepljenih plavo-zelenom glinom ka
rakteristinom za tu formaciju. Iznenaen, nastavio sam istraivati,
pa sam osim vrka lubanje otkrio i druge kosti prsnog koa i udova,
koje su oito pripadale ovjeku."
Ragazzoni je odnio kosti geolozima A. Stoppaniju i G. Curio-
niju. Kako tvrdi, njihova je reakcija bila negativna: "Openito skep-
SLIKA 7.3.: Ovaj presjek brda Colle de Venta, koji se nalazi u blizini Ca-
stenedola u Italiji, prikazuje opi stratigrafski poloaj ondje otkrivenih
ostataka ljudskog kostura. (1) Ljudski fosili koje je geolog G. Ragazzoni
otkrio 1860., na obali s koraljima i koljkama, na mjestu gdje ju je prekri
vala plava glina iz srednjeg pliocena, koja je i sama bila prekrivena crvenom
glinom (ferretto), naplavljenom s vrha brda. (2) Jo neki ljudski fosili, koji
su pripadali trojici ljudi (mukarcu i dvoje djece), otkriveni su 2. i 25.
sijenja 1880., 15-ak metara daleko od prvog nalazita. Kosti su leale na
koraljnoj obali, prekrivene oko 2 m debelim pliocenskim slojem plave gline,
koju je, pak, prekrivao sloj utog pijeska i sloj svijetlo-crvenog ferretta. U
sva tri sluaja, Ragazzoni je traio znakove pokapanja, no nije ih naao.
KOSTUR IZ SAVONE
Sada emo obratiti pozornost na drugu iskopinu iz pliocena, otkri
venu u Savoni, gradu na talijanskoj obali udaljenom oko 50 km od
Genove. Radnici koji su gradili crkvu 1850-ih, otkrili su anatomski
suvremen kostur ovjeka na dnu jarka dubokog 3 m. Sloj u kojemu
je kostur leao, star je 3-4 milijuna godina.
Arthur Issel je to otkrie opisao lanovima Meunarodnog kon
gresa za pretpovijesnu antropologiju i arheologiju, koji se odravao
u Parizu 1867. Rekao je da je kostur ovjeka iz Savone: "iste sta
rosti kao i sloj u kojem je otkriven."
No, de Mortillet je 1883. napisao da su se u pliocenskim slojevi
ma u Savoni, koji su bili nataloeni u obalnom pliaku, nalazile izo
lirane kosti kopnenih sisavaca, dok je ljudski kostur uglavnom bio
netaknut. Rekao je: "Ne dokazuje li to da nije rije o ostacima ljud-
skog kostura kojeg su preplavili valovi pliocenskog mora, nego o
grobu novijeg, neutvrenog datuma?"
Na Meunarodnom kongresu za pretpovijesnu antropologiju i
arheologiju, odranom u Bologni 1871., otac Deo Gratias, sveenik
koji je svjedoio iskopavanju ljudskog kostura u Savoni, izloio je
izvjee iz kojeg se nasluuje da kosti nisu kasnije zakopane. Deo
Gratias, koji je bio student paleontologije, rekao je: 'Tijelo je otkri
veno u ravnom poloaju, tako da su ruke bile sputene uz tijelo, glava
blago nagnuta prema naprijed, a tijelo veoma uspravno u odnosu na
noge, poput ovjeka u vodi. Moemo li pretpostaviti da je tijelo za
kopano u takvom poloaju? Nije li to, upravo suprotno, poloaj tijela
preputenog na nemilost vodi? injenica da je kostur otkriven na
bonoj strani stijene u sloju gline, ukazuje na mogunost da su ga
ondje nanijeli valovi."
Deo Gratias je dalje tvrdio: "Da je rije o grobu, oekivali bismo
da su gornji i donji slojevi izmijeani. Gornji slojevi sadre bijeli
kvarcitni pijesak. Mijeanjem bi usko ogranieno podruje pliocenske
gline bilo svjetlije, to bi bilo dovoljno da neki promatrai posum-
njaju u njegovo veoma drevno podrijetlo, kao to je i sluaj. Najvee
i najmanje pukotine u ljudskim kostima, ispunjene su kompaktnom
pliocenskom glinom. To se moglo dogoditi samo u doba pliocena,
kada je glina bila blatna." Deo Gratias je istaknuo da je glina danas
vrsta i suha. Isto tako, kostur je otkriven na dubini od 3 m, to je
suvie duboko za grobnu jamu.
Prema tome, kombinacija fosila otkrivenih u Savonu mogla bi se
objasniti na sljedei nain. Nalazite je neko bilo prekriveno plit
kim obalnim vodama pliocenskog mora, na to ukazuje prisutnost
karakteristinih koljki. Na zemlji su moda uginule ivotinje, na
kon ega je njihove pojedinane kosti more naplavilo u formaciju.
Uz njih otkrivene ljudske kosti moda su se, nakon to se neki pliocen-
ski ovjek utopio, moda nakon potonua broda, nataloile u istoj
morskoj formaciji. To bi objasnilo prisutnost relativno potpunog
ljudskog kostura meu ratrkanim ivotinjskim kostima, bez pozi
vanja na hipotezu o novijem, intruzivnom pokapanju. Pri tome treba
imati na umu da poloaj kostura, okrenutog licem prema dolje i
ispruenih udova, ne odgovara poloaju ovjeka koji je namjerno
pokopan, nego koji se utopio.
KRALJEAK IZ MONTE HERMOSA
U 5. poglavlju smo raspravljali o kremenom oruu i znakovima
uporabe vatre iz Monte Hermosa u Argentini. Sada emo se osvrnu
ti na ondje otkrivenu ljudsku kost - atlas ili prvi vratni kraljeak.
Zaposlenik muzeja u La Plati, Santiago Pozzi, otkrio ju je 1880-ih u
Monte Hermoso-formaciji iz ranog pliocena. To otkrie je tek ne
davno privuklo pozornost. U to doba jo je uvijek bila prekrivena
karakteristinim ukasto-smeim praporom iz montehermoanske
formacije, koja je stara 3 - 5 milijuna godina.
Ta kost se ne smije zanemariti zato to je godinama leala u mu
zeju prije nego to je privukla pozornost. Lubanja iz Gibraltara
takoer je mnogo godina leala u vojnom muzeju prije nego to se
ustanovilo da pripada neandertalcu. Isto tako, nekoliko bedrenih ko
sti javanskog Homo erectusa, otpremljeno je u kutiji punoj kostiju
u Nizozemsku. Desetljeima su bile neutvrene i nekatalogizirane,
no danas se navode u udbenicima zajedno s drugim slubeno pri
hvaenim otkriima. Postoji jo mnogo takvih primjera, koji poka
zuju kako su znanstvenici na isti nain spoznali vrijednost mnogih
slubeno prihvaenih fosilnih ostataka kao i atlasa iz Monte Hermosa.
Nakon to su uklonili pliocenski sloj prapora, znanstvenici su
detaljno prouili kost. Florentino Ameghino, koji je vjerovao da po
tjee iz pliocena, povezao je atlas s majmunolikim ovjekovim
pretkom. U svom opisu kosti, istaknuo je znaajke za koje je smatrao
da su primitivne.
No, Ales Hrdlicka je samouvjereno dokazao da kost ima potpuno
suvremen oblik. Kao i Ameghino, Hrdlicka je vjerovao da je ljud
sko tijelo u prolosti bilo mnogo primitivnije. Tvrdio je da kost pot
puno suvremenog oblika, bez obzira u kojem je sloju otkrivena,
mora biti mlaeg podrijetla. Prisutnost takve kosti u drevnom stra
tumu uvijek, bez iznimke, ukazuje da je rije o nekoj vrsti intruzije.
No, postoji i drugo mogue objanjenje: naime, da su u Argentini
prije vie od 3 milijuna godina, ivjeli ljudi suvremenog fiziolokog
tipa. To potvruje injenica da se na atlasnoj kosti nalaze tragovi
koji upuuju na to da je bila duboko ukopana u taloge iz monte
hermoanske formacije.
U svakom sluaju, Hrdlicka je smatrao daje atlas iz Monte Her
mosa dostojan da bude: "neophodno baen u zaborav." Upravo je to
i uinjeno. U suprotnom bi Hrdlickova tvrdnja da su ljudi uli na
ameriki kontinent u mlae doba, bila ozbiljno uzdrmana. Danas
postoje mnogi koji ustrajavaju na tome da atlas iz Monte Hermosa
ostane u zaboravu u koji je iz nunosti baen. Dokaz o postojanju
suvremenog tipa ovjeka prije 3 ili vie milijuna godina, u Argentini
i na drugim mjestima, jo uvijek nije dobrodoao u sredinju struju
paleoantropologije.
ELJUST IZ MIRAMARA
Godine 1921., M. A. Vignati je izvijestio da je u Chapadmalalan-
formaciji iz kasnog pliocena u Miramaru, Argentina, otkrivena ljud
ska donja eljust s dva kutnjaka. Prije toga je na istome mjestu
otkriveno kameno orue i kost sisavca s umetnutim vrhom strijele
(5. poglavlje). eljust je otkrio muzejski kolekcionar Lorenzo Paro-
di. E. Boman je rekao da je Parodi otkrio eljust i u njoj jo uvijek
privrene kutnjake: "u barranci, u veoma dubokom chapadmala-
lanskom sloju, koji se nalazi otprilike na morskoj razini." To bi zna
ilo da je eljust stara oko 2-3 milijuna godina.
No, Boman je bio skeptian. Izjavio je: "Novine su objavljivale
senzacionalne lanke o 'najstarijim ljudskim ostacima na svijetu'.
No, svi koji su pregledali kutnjake, utvrdili su da su identini onima
suvremenih ljudi."
Boman je doslovno protumaio injenicu da suvremen oblik
eljusne kosti iz Miramara nedvojbeno potvruje njezino mlae po
drijetlo. No, njegove tvrdnje ne iskljuuju mogunost da miramarski
fosil svjedoi o postojanju dananjeg tipa ovjeka u Argentini u do
ba pliocena.
LUBANJA IZ CALAVERASA
U 5. poglavlju smo raspravljali o mnogobrojnom kamenom oruu
otkrivenom u zlatonosnom pijesku planine Sierra Nevade u Kalifor-
niji. U tom ljunku, koji potjee iz razdoblja prije 9-55 milijuna
godina, otkrivene su i ljudske kosti.
U veljai 1866., gosp. Mattison, vlasnik rudnika u Bald Hillu, koji
se nalazi u blizini Angels Creeka u Calaverasu, iskopao je lubanju
iz sloja ljunka na dubini od 39 m. ljunak se nalazio u blizini ka-
menog leita, ispod nekoliko razliitih slojeva vulkanskog materi
jala. Vulkanske erupcije su u tom podruju poele u oligocenu, na
stavile se u miocenu, te prestale u pliocenu. Budui da se lubanja
nalazila uz dno niza izmijeanih slojeva ljunka i lave u Bald Hillu,
pretpostavlja se da je ljunak u kojem je otkrivena, moda mnogo
stariji od pliocena.
Mattison je odnio lubanju gosp. Scribneru, agentu tvrte Wells,
Fargo and Co.'s Express u Angelsu. Slubenik gosp. Scribnera, gosp.
Matthews, uklonio je veinu inkrustata s fosila. Nakon to je usta
novio da je rije o dijelu ljudske lubanje, poslao ju je dr. Jonesu,
koji je ivio u oblinjem selu Murphy's i bio je veliki kolekcionar
takvih predmeta. Potom je dr. Jones poslao pismo uredu za geoloka
mjerenja u San Francisku, kojemu je, nakon primljenog odgovora,
dostavio lubanju koju je ondje pregledao dravni geolog J. D. Whit
ney. Whitney je odmah nakon toga otputovao u Murphy's i Angels,
gdje je razgovarao s gosp. Mattisonom, koji je potvrdio izvjee dr.
Jonesa. Whitney je osobno poznavao Scribnera i Jonesa, koje je sma
trao dostojnima povjerenja.
Whitney je 16. srpnja, pred Kalifornijskom akademijom znanos
ti, iznio izvjee o lubanji iz Calaverasa, potvrdivi daje otkrivena
u sloju iz pliocena. Lubanja je u Americi izazvala veliku senzaciju.
Whitney je napisao: "Vjerski tisak u ovoj zemlji pozabavio se tim
sluajem ... i gotovo su jednoglasno objavili daje lubanja iz Cala
verasa proizvod 'prijevare'." Istaknuo je kako su se prie o prijevari
poele pojavljivati tek nakon javnog objavljivanja njegova otkria
u novinama.
Neke od tih pria nisu promicali novinari, nego znanstvenici,
poput Williama H. Holmesa s Instituta Smithsonian. Dok je boravio
u Calaverasu, Holmes je zabiljeio izjave nekih ljudi koji su po
znavali gosp. Scribnera i dr. Jonesa, koje su izazvale sumnje da
lubanja, koju je pregledao Whitney nije izvoran tercijarni fosil. No,
hipoteza o prijevari ima nedostatak - mnogo je verzija iste prie.
Neki tvrde da su religiozni rudari podmetnuli lubanju kako bi ob-
manuli znanstvenika Whitneya. Drugi govore da su rudari podmet
nuli lubanju kako bi zavarali drugog rudara. Neki tvrde da je Mat
tison otkrio autentinu lubanju, a da je Whitneyju predana druga
lubanja. Drugi tvrde da je rije o neslanoj ali Mattisonovih prijate
lja iz oblinjeg gradia, koji su podmetnuli lubanju. Ta nedosljedna
svjedoenja bacaju sumnju na ideju o prijevari.
Nakon posjeta Calaverasu, Holmes je pregledao lubanju iz Cala
verasa u Muzeju Peabody u Cambridgeu, Massachusetts, te zaklju
io da: "lubanja nije bila noena tercijarnim bujicama niti tada
prelomljena, da se nije izvorno nalazila u starom ljunku rudnika, te
kako ni u kojem sluaju ne pripada vrsti ljudi iz tercijara." Neke
izjave koje potvruju taj zakljuak, potjeu od osoba koje su pregle
dale ljunani kalup i zemlju u kojoj je otkrivena lubanja iz Calave
rasa. Dr. F. W. Putnam iz Prirodoslovnog muzeja Peabody Sveu
ilita u Harvardu, rekao je da na lubanji nisu bili nikakvi tragovi
ljunka iz rudnika. William J. Sinclair s Kalifornijskog Sveuilita,
takoer je osobno pregledao lubanju i rekao da materijal, koji se na
njoj nataloio, ne potjee od ljunka iz zlatnog rudnika. On smatra da
je rije o vrsti materijala koji se obino moe nai u piljama u koji
ma su Indijanci katkad pokapali mrtve.
S druge strane, Holmes je rekao: "Dr. D. H. Dall tvrdi da je
tijekom boravka u San Franciscu 1866., usporedio materijal natalo-
en na lubanji s dijelovima ljunka iz rudnika, utvrdivi da su u osnovi
jednaki." A W. O. Ayres je u asopisu American Naruralist 1882.,
izjavio: "Vidio sam je i podrobno pregledao kada je prvi put dosta
vljena profesoru Whitneyu. Osim to je bila obloena naslagama
pijeska i ljunka, i pukotine su joj bile ispunjene istim materijalom;
a to je bila neobina vrsta materijala, koji sam imao prilike detaljno
upoznati." Ayres je rekao da je to bio zlatonosni ljunak iz rudnika,
a ne piljski talog mlaeg podrijetla.
to se tie lubanje, Ayres je istaknuo: "Utvreno je da je to su
vremena lubanja, na koju su se nataloili minerali nekoliko godina
nakon pokapanja. No, takvu tvrdnju nije iznio nitko tko poznaje to
podruje. ljunak niime ne ukazuje na takvo djelovanje ... upljine
u lubanji bile su ispunjene skruenim i cementiranim pijeskom, na
takav nain da je u njih mogao ui samo u obliku polutekue mase,
stanje u kojemu se ljunak nikada nije nalazio nakon svog prvog ta
loenja."
U svom prvom opisu fosila, Whitney je istaknuo da je lubanja iz
Calaverasa veoma fosilizirana. To je u skladu s njezinom velikom
starou; meutim, kako je istaknuo Holmes, tono je i da se kosti
mogu fosilizirati tijekom nekoliko stotina ili tisua godina. No, geolog
George Becker je 1891. rekao: "Poznato mi je da je mnogo dobrih
sudaca potpuno uvjereno u autentinost lubanje iz Calaverasa, a
gospoda Clarence King, O. C. Marsh, F. W. Putnam i W. H. Dall,
pojedinano su me uvjeravali da je ta kost otkrivena u ljunku ispod
lave." Becker je dodao da je to izjavio uz doputenje navedenih
strunjaka. Kako je prethodno spomenuto, Clarence King je bio sla
van geolog s Amerikog instituta za geoloka mjerenja. Paleontolog
O. C. Marsh, bio je jedan od prvih lovaca na fosile dinosaura, te
predsjednik Nacionalne akademije znanosti od 1883. do 1895. No,
kako smo vidjeli, F. W. Putnam iz harvardskog muzeja Peabody,
poslije je promijenio svoje miljenje i rekao kako izgleda da kalup
lubanje potjee iz piljskog taloga.
Moe li se sigurno tvrditi da je lubanja iz Calaverasa autentina
ili krivotvorena? Dokazi su toliko protuslovni i zbunjujui da bismo,
ak i da lubanja doista potjee iz indijanskog piljskog groba, mogli
sumnjati na svaki predloen konaan zakljuak. itatelj bi mogao
na trenutak stati i razmisliti na koji bi nain on odluio o pravoj sta
rosti lubanje iz Claverasa.
Meutim, treba imati na umu da lubanja iz Calaverasa nije bila
jedino otkrie u tom nalazitu. U oblinjim naslagama sline staro
sti otkriveno je i mnogo kamenog orua. A, kako emo vidjeti, u istom
podruju otkriveno je jo ostataka ljudskog kostura.
S obzirom na to, lubanja iz Calaverasa ne moe se odbaciti bez
prethodnog paljivog razmatranja. Kako je 1928. rekao sir Arthur
Keith: "Pria o lubanji iz Calaverasa ... ne moe se zanemariti. Ona
je 'duh' koji progoni sve istraivae pretpovijesnog ovjeka ... isku
avajui do krajnjih granica, snagu vjere svih strunjaka."
EKSTREMNE ANOMALIJE
Kako smo vidjeli, neki znanstvenici su vjerovali da je ovjekoliki
majmun ivio ak u miocenu i eocenu. Neki odvaniji od njih ak
su pretpostavili da su u istim razdobljima ivjeli dananji ljudi. No,
sada emo otputovati u jo drevniju pretpovijest. Budui da je vei-
ni znanstvenika tercijarni ovjek predstavljao problem, moemo
samo zamisliti kako bi im bilo teko ozbiljno razmatrati sluajeve o
kojima emo upravo raspravljati. Iako smo oklijevali spomenuti ta
kva otkria jer izgledaju nevjerojatna, shvatili smo da bi se to onda
pretvorilo u pregled dokaza samo onih stvari u koje ve vjerujemo.
A to ne bi bilo mudro, osim ako su naa trenutna vjerovanja doista
tona.
U prosincu 1862., u asopisu The Geologist objavljeno je sljede
e saeto, ali intrigantno izvjee: "U okrugu Macoupin u Illinoisu,
nedavno su u sloju ugljena prekrivenog 60 cm debelim kriljevcem,
na dubini od 27 m ispod povrine zemlje, otkrivene kosti ovjeka ...
U trenutku otkria, kosti su bile prekrivene korom ili slojem vrste,
sjajne tvari, crne poput samog ugljena, no ispod koje se, nakon to
je sastrugana, nazirala prirodna bijela boja kosti." Ugljen u kojem je
bio zakopan kostur iz Macoupina, star je najmanje 286, a moda ak
i 320 milijuna godina.
Nai posljednji primjeri neuobiajenog dokaza iz pred-tercijar-
nog razdoblja, ne ulaze u kategoriju fosilnih ljudskih kostiju, nego
fosilnih ovjekolikih otisaka stopala. Profesor W. G. Burroughs, ef
odsjeka za geologiju pri Koledu Berea u Berei, Kentucky, izvijestio
je 1938.: "Na poetku gornjeg karbona (ugljeno doba), stvorenja
koja su hodala na dvije stranje noge i imala su ovjekolika stopala,
ostavila su tragove u pijesku okruga Rockcastle u Kentuckyju. To
razdoblje je poznato pod imenom doba vodozemaca, kada su ivoti
nje hodale na etiri noge ili, mnogo rjee, skakutale, a stopala im nisu
nalikovala ljudskima. No, u Rockcastleu, Jacksonu i nekim drugim
podrujima Kentuckyja, kao i na nekim mjestima od Pennsylvanije
do, ukljuujui, Missourija, postojala su stvorenja s neobino ovje-
kolikim stopalima, koja su hodala na dvije stranje noge. Pisac je
dokazao da su takva stvorenja postojala u Kentuckyju. Uz pomo
dr. C. W. Gilmorea, kustosa odsjeka za paleontologiju kraljenjaka
pri Institutu Smithsonian, potvreno je da su slina stvorenja ivjela
u Pennsylvaniji i Missouriju."
Gornji karbon (Pennsylvanian), poeo je prije otprilike 320 mi
lijuna godina. Pretpostavlja se da su se prve ivotinje, koje su hoda
le uspravno - pseudosukijski tekodonti - pojavile prije otprilike 210
milijuna godina. Ta stvorenja nalik guterima, koja su trala stra-
njim nogama, nisu mogla ostaviti tragove repova, budui da su ih
nosili uspravno u zraku. No, stopala su im vie nalikovala ptijim,
nego ljudskim. Znanstvenici tvrde da su se prva majmunolika stvo
renja pojavila prije oko 37 milijuna godina, pa oekuju da otisci sto
pala nalik onima iz kentuckyjskog karbona, budu stari najvie 4 mi
lijuna godina.
Burroughs je napisao: "Svaki otisak ima pet prstiju i jasno izra
en luk. Noni prsti su meusobno odvojeni kao kod ljudi koji nika
da nisu nosili cipele." Navodei jo neke pojedinosti otisaka, Bur
roughs je rekao: "Stopalo se svija unatrag kao na ljudskom stopalu
i peta je ovjekolika."
Etnolog David L. Bushnell s Instituta Smithsonian, pretpostavio
je da su otiske moda urezali Indijanci. Iskljuivi tu hipotezu, dr.
Burroughs ih je pregledao mikroskopom te istaknuo: "Zrnca pijes
ka u tragovima meusobno su blia nego pjeana zrna kamena izvan
tragova, to je rezultat pritiskanja stopalom stvorenja ... Pjeenjak
koji se nalazi uz mnoge tragove, uvijen je zbog vlanog pijeska koji
se lijepio uz stopalo prilikom pritiskanja pijeska." Burroughs je na
temelju tih injenica zakljuio da su ovjekoliki otisci stopala
oblikovani pritiskanjem mekog, vlanog pijeska prije nego to se on
pretvorio u kamen, to se dogodilo prije oko 300 milijuna godina.
Burroghova promatranja su potvrdili i drugi istraivai.
Prema Kentu Previetteu, Burroughs je zatraio i pomo kipara.
Previette je 1953. napisao: "Kipar je rekao da rezbarija u takvoj vr
sti pjeenjaka, nije mogla biti stvorena bez ostavljanja umjetnih
tragova. Uveane fotomikrografije i infracrvene snimke, nisu
razotkrile nikakve 'znakove rezbarenja ili rezanja'."
Burroughs nakon toga vie nije isticao da otisci potjeu od ovje
ka, no njegova opaanja to veoma uvjerljivo potvruju. Kada su ga
poslije o njima pitali, Burroughs je rekao: "Izgledaju ljudska. Upra
vo su zato veoma zanimljiva."
Znanstveni je establiment na predvidljiv nain reagirao na tvrdnju
da su otiske proizveli ljudi. Geolog Albert G. Ingalls je 1940. napi
sao u asopisu Scientific American: "Ako je bilo koji oblik ovjeka
ili ak njegov majmunoliki predak ili, pak, rani predak tog majmuna
koji je bio sisavac, postojao u karbonu, tada je netona itava zna-
nost geologije, pa znanstvenici mogu dati ostavku i zaposliti se kao
vozai kamiona. Zato, barem trenutno, znanost odbacuje atraktivna
objanjenja da je ovjek svojim stopalima proizveo te tajanstvene
otiske u blatu iz karbona."
Ingalls je pretpostavio da otisci potjeu od neke do danas nepoz
nate vrste vodozemca. No, danas znanstvenici openito ne shvaa
ju ozbiljno teoriju o vodozemcima. Dvononi vodozemci veliine
ovjeka iz karbona, ne uklapaju se u prihvaenu shemu evolucije
kao ni ljudi iz karbona - oni raspruju sve nae ideje o prvim vodo
zemcima, nameui itavo mnotvo evolucijskih razvojnih oblika o
kojima ne znamo nita.
Ingalls je napisao: "Ono to znanost sigurno zna, osim ako je
2 + 2 = 7 ili ako su Sumerani imali zrakoplove i radio-prijamnike i
sluali Amosa i Andyja, jest da te otiske nije proizveo nikakav o
vjek iz karbona."
Godine 1983., u novinama Moscow News pojavilo se kratko, ali
zanimljivo izvjee o navodnom otisku ljudskog stopala u 150 mili
juna godina starom jurskom kamenu, koje se nalazilo pokraj divov
skog otiska trononog dinosaura. Taj otisak je otkriven u Turkmeni-
stanu, jugoistonoj republici tadanjeg SSSR-a. Profesor Aman-
nivazov, dopisnik turkmenske Akademije znanosti, rekao je da, iako
otisak nalikuje ljudskom stopalu, ne postoji nikakav vrst dokaz da
doista pripada ovjeku. To otkrie nije privuklo veliku pozornost,
no, s obzirom na prevladavajuu klimu znanstvene misli, takvo za
nemarivanje je oekivano. Poznato nam je samo nekoliko sluajeva
takvih iznimno neuobiajenih otkria, a s obzirom na to da mnoga
od njih vjerojatno nikada nisu ni zabiljeena, pitamo se koliko ih
stvarno ima.
II. DIO
PRIHVAEN DOKAZ
8. POGLAVLJE
Javanski ovjek
SELENKINA EKSPEDICIJA
Kako bi rijeio probleme oko fosila pitekantropa i njihova otkria,
profesor zoologije na Sveuilitu u Munchenu, Emil Selenka, orga
nizirao je ekspediciju na Javu, no umro je neposredno prije odlaska.
Njegova ena, prof. Lenore Selenka, preuzela je taj zadatak na sebe
i od 1907.-1908. vodila iskopavanja u Trinilu s ciljem otkrivanja
fosila Pithecanthropusa erectusa, na kojima je radilo 75 radnika.
Selenkin tim geologa i paleontologa, poslao je u Europu 43 kutije
fosila, no meu njima se nije nalazio nijedan ostatak pitekantropa.
Meutim, istraivai su u Trinilu otkrili slojeve sa znakovima ljudske
prisutnosti - prelomljene ivotinjske kosti, drveni ugljen i temelje
ognjita. Na temelju tih znakova, Lenore Selenka je zakljuila da su
ljudi i Pithecanthropus erectus bili suvremenici. Ta tvrdnja je imala,
kao i danas, veoma ozbiljne posljedice za evolucijsko tumaenje
Duboisovih uzoraka pitekantropa.
Dalje, George Grant MacCurdy, profesor antropologije na Yaleu,
napisao je 1924. u svojoj knjizi Human Origins sljedee: "Selenki-
na ekspedicija od 1907.-1908. ... otkrila je zub za koji je Walkoff
rekao da je nedvojbeno ljudski. To je trei kutnjak otkriven u obli
njem rijenom koritu, u naslagama starijima (pliocen) od onih u
kojima je otkriven Pithecanthropus erectus."
ELJUST IZ HEIDELBERGA
Drugi dokaz o ljudskoj evoluciji, osim Duboisovih otkria iz Jave,
bila je eljusna kost iz Heidelberga. Daniel Hartmann, radnik koji je
iskopavao pjeanu jamu u Maueru, koji se nalazi u blizini njema
kog grada Heidelberga, otkrio je 21. listopada 1907., veliku eljusnu
kost na dubini od 24,6 m. Radnici su traili kosti, a na tom mjestu
su ve prije otkriveni drugi
neljudski fosili, koji su preda
ni geolokom odsjeku obli
njeg Sveuilita u Heidelber-
gu. Spomenuti radnik je odnio
eljust (slika 8.3.) vlasniku
jame J. Ruschu, koji je o tome
pismeno obavijestio dr. Otta
SLIKA 8.3.: Heidelberka mandibula, Schoetensacka: "Dvadeset
otkrivena 1907. u Maueru pokraj Hei dugih godina traili ste bilo
delberga, Njemaka. kakav trag o praovjeku u mo-
joj jami ... juer smo ga nali. Donja eljust drevnog ovjeka otkri
vena je na dnu jame i veoma je dobro ouvana."
Profesor Schoetensack je to stvorenje nazvao Homo heidelber-
gensis, datirajui ga na temelju uz njega otkrivene fosile iz Gunz-
Mindel-interglacijala. David Pilbeam je 1972. rekao da eljust iz
Heidelberga: "kako se ini, potjee iz Mindel-glacijala i stara je ot
prilike izmeu 250 000 i 450 000 godina."
Njemaki antropolog Johannes Ranke, protivnik evolucionizma,
napisao je 1920-ih da heidelberka eljust pripada predstavniku
vrste Homo sapiens, a ne majmunolikom pretku. Heidelberka eljust
ak i danas predstavlja svojevrstan morfoloki misterij. Debljina
donje vilice i injenica da joj nedostaje brada, karakteristine su
znaajke Homo erectusa. No, eljusti nekih dananjih australskih
aboridina, takoer su vee od onih suvremenih Europljana i brade
su im manje razvijene.
Prema Franku E. Poirieru (1977.), zubi u eljusti iz Heidelberga,
za razliku od onih azijskog Homo erectusa (javanski i pekinki ovjek),
veliinom vie odgovaraju zubima modernog Homo sapiensa. T. W.
Phenice s Dravnog sveuilita u Michiganu napisao je 1972.: "zubi
u gotovo svim aspektima, ukljuujui veliinu i iljatost, nevjerojat
no nalikuju onima suvremenog ovjeka." Dakle, danas prihvaeno
stajalite potvruje Rankeovu tvrdnju iz 1922.: "To su tipini ljud
ski zubi."
Drugi europski fosil, koji se openito pripisuje Homo erectusu je
fragment zatiljne kosti otkriven u Vertesszollosu, nalazitu iz srednjeg
pleistocena u Maarskoj. Morfologija zatiljne kosti iz Vertesszollosa
jo je zagonetnija od heidelberke eljusti. David Pilbeam je 1972.
napisao: "Okcipitalna kost ne nalikuje onoj H. erectusa, pa ak ni
arhaikog ovjeka, nego najstarijem tipu suvremenog ovjeka. Ope
nito se smatra da taj tip nije stariji od 100 000 godina." Pilbeam je
vjerovao da je zatiljna kost iz Vertesszollosa otprilike iste starosti
kao i heidelberka eljust - izmeu 250 000 i 450 000 godina. Ako je
ta okcipitalna kost suvremenog oblika, tada potvruje autentinost
ostataka anatomski suvremene ljudske lubanje sline starosti, otkri
venih u Ipswichu i Galley Hillu u Engleskoj (7. poglavlje).
Osvrnemo li se iznova na eljust iz Heidelberga, uoit emo da su
okolnosti oko njezina otkria prilino mutne. Daje suvremenu ljud-
sku eljust doista otkrio radnik u istoj pjeanoj jami, ona bi bila po
dvrgnuta nemilosrdnim kritikama i predrasudama. Konano, u tre
nutku otkria na tome mjestu nije bio nijedan znanstvenik. No, hei-
delberka eljust je poteena takvog tretmana zato to se uklapa,
iako nesavreno, u granice evolucijskih oekivanja.
POVRATAK NA JAVU
Naoruan novcem koji mu je dodijelio Carnegie, von Koenigswald
se u lipnju 1937. vratio na Javu. Neposredno nakon dolaska, unaj
mio je vie stotina domorodaca, koje je poslao u potragu za fosilima.
I otkrili su ih. No, veinom su to bili dijelovi eljusti i lubanja, koji
su otkriveni na nesigurnim nalazitima na povrini pokraj Sangira-
na. To je otealo utvrivanje njihove tone starosti.
U doba najveih otkria u Sangiranu, von Koenigswald se nala
zio u Bandungu, koji je udaljen oko 320 km, iako je katkad putovao
do fosilnih izvora o kojima su ga izvjetavali.
U jesen 1937., Atma, jedan od Koenigswaldovih skupljaa, potom
mu je poslao kost sljepoonice, koja je oito bila dio debele, fosili-
zirane lubanje hominida. Tvrdi se da je taj uzorak otkriven pokraj
obale rijeke Kali Tjemoro, na mjestu na kojemu ona prolazi kroz
pjeenjak formacije Kabuh u Sangiranu.
Von Koenigswald je otputovao nonim vlakom u unutranjost
Jave, stigavi na nalazite sljedeeg jutra. Poslije je napisao: "Zapo
slili smo to smo vie mogli skupljaa. Donio sam fragment sa sobom,
pokazao im ga i ponudio 10 centa za svaki dio te lubanje. To je bilo
mnogo novca, jer se obian zub prodavao za samo 1 cent. Cijene su
morale biti tako niske jer smo svako otkrie plaali gotovinom. Nai
me, Javanci nisu eljeli nastaviti skupljanje prije nego to bi prodali tri
zuba koja su otkrili. Zato smo bili prisiljeni kupovati goleme koli
ine slomljenih i bezvrijednih ostataka zubi, koje smo potom bacali u
Bandung - da smo ih ostavili u Sangiranu, iznova bi nam ih nudili
na prodaju."
Veoma motivirana ekipa radnika brzo je otkrila sve dijelove lu
banje. Von Koenigswald je poslije napisao: "Ondje, na obalama male
rijeke, koja je u to doba godine bila gotovo posve suha, leali su
dijelovi lubanje s kojih su bili isprani ostaci pjeenjaka i konglo
merata u kojima se nalazila trinilska fauna. Puzali smo brdom zajed
no s itavom gomilom uzbuenih domorodaca, skupljajui svaki
komadi kosti na koje smo naili. Obeao sam im deset centa za svaki
dio te ljudske lubanje. No, podcijenio sam 'veliku trgovaku' spo
sobnost svojih smeoputih skupljaa. Rezultat je bio katastrofalan!
Iza mojih lea su usitnjavali vee komade kostiju kako bi poveali
prodaju! ... Skupili smo oko 40 dijelova od kojih je 30 pripadalo lu
banji ... Oblikovali su fin, gotovo potpun vrh lubanje Pithecanthro-
pusa. Sada ga konano imamo!"
Kako je von Koenigswald znao da dijelovi kostiju otkriveni na
povrini brda, doista potjeu, kako je tvrdio, iz formacije Kabuh iz
srednjeg pleistocena? Moda su domai skupljai otkrili lubanju na
drugom mjestu i prelomili je na dijelove, od kojih su jedan poslali
von Koenigswaldu, a ostatak bacili na obalu Kali Tjemora.
Von Koenigswald je rekonstruirao lubanju od 30 dijelova koje je
skupio, nazvavi je Pithecanthropus II i potom poslao preliminarno
izvjee Duboisu. Lubanja je bila mnogo potpunija od prvog vrha
lubanje, koji je otkrio Dubois u Trinilu. Von Koenigswald je oduvijek
smatrao da Duboisova rekonstrukcija pitekantropa ima suvie nizak
profil, te je vjerovao da dijelovi lubanje pitekantropa, koje je nedav
no otkrio, mnogo vie nalikuju na ovjeka. Dubois, koji je tada ve
zakljuio da je njegov prvi pitekantrop tek fosilni majmun, nije se
sloio s von Koenigswaldovom rekonstrukcijom, zbog ega ga je
javno optuio za prijevaru. Poslije je povukao tu optubu i rekao da
pogreke, koje je uoio na njegovoj rekonstrukciji, vjerojatno nisu
namjerne.
No, von Koenigswaldu su poele stizati rijei potpore. Godine
1938., Franz Weidenreich, koji je nadzirao iskopavanja pekinkog
ovjeka u Zhoukoudianu, izjavio je u uglednom asopisu Nature, da
von Koenigswaldova nova otkria definitivno potvruju da je pite
kantrop pretea ovjeka, a ne gibon, kako je tvrdio Dubois.
Jedan od skupljaa iz Sangirana, poslao je 1941. von Koenigs
waldu, koji se tada nalazio u Bandungu, dio divovske donje eljusti.
Von Koenigswald je tvrdio da ima oite fizike znaajke eljusti o
vjekova pretka. Vlasnika te eljusti nazvao je Meganthropus palaeo-
javanicus (divovski ovjek iz drevne Jave), budui da je bila dva
puta vea od tipine eljusti suvremenog ovjeka.
Podrobnim istraivanjem izvornih izvijea nismo otkrili opis
tone lokacije na kojoj je ta eljusna kost otkrivena, niti tko ju je ot
krio. Ako je von Koenigswald doista izvijestio tone okolnosti tog
otkria, tada je to dobro uvana tajna. O Meganthropusu je govorio
u barem tri svoja izvjetaja, no ni u jednom od njih nije naveo poje
dinosti o izvornom nalazitu. Napisao je samo daje otkrivena u for
maciji Putjangan. Dakle, sigurno znamo samo to da je neimenovani
skuplja poslao dio eljusti von Koenigswaldu. Njezina starost, sa
strogo znanstvenog gledita, ostaje tajnom.
Von Koenigswald je smatrao da je Meganthropus bio divovski
izdanak glavne linije ljudske evolucije. Osim toga, von Koenigs
wald je otkrio i neke velike fosilne zube nalik ljudskima, koje je pri
pisao jo veem stvorenju, koje je nazvao Gigantopithecus. Tvrdio je
da je gigantopitek bio veliki majmun relativno male starosti. No,
nakon to je pregledao eljust Meganthropusa i zube gigantopiteka,
Weidenreich je iznio drugu teoriju. Pretpostavio je da su oba stvo
renja izravni ovjekovi preci. Prema Weidenereichu, Homo sapiens
se razvio iz gigantopiteka preko megantropa i pitekantropa. Svaka
sljedea vrsta je bila manja od prethodne. Meutim, veina suvre
menih strunjaka smatra da je gigantopitek bio vrsta majmuna, koja
je ivjela od srednjeg do ranog pleistocena, te da nije izravan predak
ljudi. Isto tako, pretpostavlja se da eljust megantropa mnogo vie
nalikuju onoj javanskoj ovjeka (Homo erectus) nego to je Koenigs-
wald prvotno vjerovao. Godine 1973., T. Jacob je predloio da se
fosili megantropa klasificiraju kao australopitek. To je veoma zani
mljivo jer, u skladu s opeprihvaenim stajalitem, australopitek ni
kada nije napustio svoju afriku domovinu.
Stratigrafska Starosni
Nalazita
jedinica okvir
Trinil
T2 Kalota (1892.)
= Pithecanthropus
T3, T6,T7, T8, T9 Femore
Kedung Brubus
KB1 Desna mandibula mladia (1890.)
Modjokerto
M1 Dijete, 7 godina, kalvarija (1936.)
Konaan obraun
u Piltdownu
Nakon Duboisova otkria javanskog ovjeka 1890-ih. poeo je sve
opi lov na fosile s ciljem ispunjavanja evolucijskih praznina izmeu
drevnih majmunolikih hominida i suvremenog Homo sapiensa. Upra
vo se u tom razdoblju obiljeenom ozrajem nestrpljivog iekivanja,
u Engleskoj dogodilo senzacionalno otkrie - ovjek iz Piltdowna s
ovjekolikom lubanjom i majmunolikom eljusti.
Pria o Piltdownu je uglavnom dobro poznata i zagovornicima i
protivnicima darvinistike teorije o ljudskoj evoluciji. Pedesetih go
dina 20. st., znanstvenici British Museum-a su obznanili da su fosili,
koje je prvi otkrio Charles Dawson u razdoblju izmeu 1908. i
1911., krivotvorine. To je omoguilo kritiarima darvinistike evolu
cije da opovrgnu tvrdnje znanstvenika, koji su desetljeima smjetali
fosile iz Piltdowna u evolucijsko obiteljsko stablo.
Znanstvenici su, pak, ubrzo poeli isticati da su i sami bili rtve
obmane. Neki su za to optuivali ekscentrinog amatera Dawsona
ili Pierrea Teilharda de Chardina, katolikog sveenika i paleontologa,
koji je imao mistike ideje o evoluciji, te su na taj nain odrijeili
krivnje 'prave' znanstvenike koji su sudjelovali u otkriu.
U izvjesnom smislu, mogli bismo time zavriti priu o Piltdownu,
te nastaviti na pregled paleoantropoiokih dokaza. No, vrijedno je
podrobnije raspraviti o ovjeku iz Piltdowna i polemikama koje je
on izazvao, ime emo stei bolji uvid u nain na koji se utvruju i
osporavaju injenice o ljudskoj evoluciji.
Za razliku od opeg gledita da su fosili gotovo najsigurniji i naj
uvjerljiviji dokaz, zamrena mrea okolnosti povezanih s paleoan-
tropolokim otkriima moe onemoguiti jednostavno razumijevanje.
Takva dvosmislenost osobito esto prati pomno planirane prijevare
- ako je to sluaj i s otkriem iz Piltdowna. No, ak su i 'obina'
paleoantropoloka otkria gotovo bez iznimke prekrivena debelim
slojevima nesigurnosti. Dok razmatramo detaljnu povijest kontro-
verznog otkria iz Piltdowna, postaje nam jasno da je granica izme
u istine i lai esto nevidljiva.
RAZOTKRIVENA PRIJEVARA?
U meuvremenu, engleski stomatolog Alvan Marston neprestano je
uznemirivao britanske znanstvenike tvrdnjama da neto nije posve
u redu s fosilima ovjeka iz Piltdowna. Marston je u Swanscombeu
1935. otkrio ljudsku lubanju uz fosilne kosti 26 vrsta ivotinja iz
srednjeg pleistocena. Nadajui se da e njegovo otkrie biti nazvano
"najstarijim Englezom", Marston je osporavao starost fosila iz Pilt
downa.
Godine 1949., Marston je uvjerio Kennetha P. Oakleya iz Britan
skog muzeja, da analizira fosile iz Swanscombea i Piltdowna, novom
metodom utvrivanja sastava fluora. Lubanja iz Swanscombea sadra
vala je isti sastav fluora kao i fosilne ivotinjske kosti iz istog nalazi
ta, to je potvrdilo njihovo podrijetlo iz srednjeg pleistocena. Rezul
tati analize uzoraka iz Piltdowna bili su mnogo zagonetniji.
Vrijedi istaknuti da je Oakley vjerojatno i sam sumnjao u ovjeka
iz Piltdowna. Oakley i Hoskins, napisali su u zajednikom izvjeta
ju iz 1950. o rezultatu analize sastava fluora, sljedee: "anatomske
znaajke Eoanthropusa (pod pretpostavkom da primjerci pripadaju
jednom stvorenju) potpuno su razliite od onoga na to nas navode
otkria ranog pleistocenskog hominida iz Dalekog istoka i Afrike."
Oakley je testirao fosile iz Piltdowna kako bi utvrdio podudara
ju li se doista lubanja i eljust piltdownskog ovjeka. Sastav fluora
u prve etiri kosti lubanje iz Piltdowna, iznosio je od 0,1 do 0,4 %.
eljust je sadravala 0,2 % fluora, to je upuivalo na to da pripada
lubanji. Slini su bili i rezultati analize kostiju otkrivenih na drugom
nalazitu u Piltdownu. Oakley je zakljuio da kosti iz Piltdowna po
tjeu iz razdoblja Riss-Wurm interglacijala, to znai da su stare
izmeu 75 000 i 125 000 godina. To bi znailo da su neto mlae od
datuma koji im se prvotno pripisivao - rani pleistocen - iako su i
dalje neobino stare da bi mogle pripadati lubanji potpuno razvije
nog tipa ovjeka iz Engleske. Prema danas prihvaenoj teoriji, Homo
sapiens sapiens se pojavio u Africi prije oko 100 000 godina, a migri
rao je u Europu prije otprilike 30 000 godina.
Oakleyev izvjetaj nije posve zadovoljio Marstona, koji je bio
uvjeren da eljust i lubanja iz Piltdowna pripadaju potpuno razliitim
stvorenjima. Na temelju svog znanja o medicini i stomatologiji, za
kljuio je da je ta lubanja sa zatvorenim spojevima kostiju, pripa
dala odraslom ovjeku, dok eljust, koja je imala djelomino razvijene
kutnjake, potjee od mladog majmuna. Isto tako, smatrao je da su
tamne mrlje na kostima, koje se smatraju oznakom velike starosti, na
stale nakon to ih je Dawson umakao u otopini kalij-dikromata kako
bi ih ovrsnuo.
Marstonova uporna kampanja o fosilima iz Piltdowna konano je
privukla pozornost oksfordskog antropologa J. S. Weinera. Weiner
se uskoro uvjerio da fosilima iz Piltdowna doista neto nedostaje.
Svoje sumnje je povjerio W. E. Le Gros Clarku, efu odsjeka za an
tropologiju pri Sveuilitu u Oxfordu, koji je isprva bio skeptian.
Weiner i Oakley su se 5. kolovoza 1953. sastali s Le Gros Clarkom
u Britanskom muzeju, gdje je Oakley izvadio kontroverzne primjerke
iz Piltdowna iz sefa kako bi ih mogli pregledati. Weiner je pritom
pokazao Le Gros Clarku zub impanze, koji je uzeo iz muzejske
zbirke, evidentirao ga, te umrljao. Zub je tako nevjerojatno nalikovao
kutnjaku iz Piltdowna da je Le Gros Clark naredio detaljnu istragu svih
fosila iz Piltdowna.
I ljudske kosti iz Piltdowna bile su podvrgnute analizi utvrivanja
sastava fluora, uz primjenu novih tehnika. Tri komadia piltdown-
ske lubanje sadravala su 0,1 % fluora. No, eljust i zubi iz Piltdowna
sadravali su mnogo manji udio fluora - 0,01-0,04 %. Budui se sa
stav fluora protekom vremena poveava, rezultati su pokazivali
mnogo veu starost lubanje nego eljusti i zubi. To je znailo da ne
pripadaju istom stvorenju.
to se tie dvije analize sastava fluora koje je proveo Oakley, jasno
je da je prvom utvrena ista starost lubanje i eljusti, a drugom ra
zliita. Tvrdilo se da je druga analiza izvrena uz primjenu novih
tehnika - no, s ciljem dobivanja eljenih rezultata. Takvi su sluajevi
esti u paleoantropologiji - istraivai provode niz testiranja ili usa
vravaju svoje metode, sve dok ne postignu prihvatljive rezultate. I
na tome se zaustave. U takvim se sluajevima ini da je testiranje
korigirano da protuslovi teoretskom oekivanju.
Fosili iz Piltdowna ispitani su i metodom utvrivanja sastava dui
ka. Weiner je iz rezultata te analize ustanovio da eljust sadri 3,9 %,
a dentin nekih zubi iz Piltdowna 4,2-5,1 % duika. Dakle, analiza je
pokazala da dijelovi lubanje, eljust i kosti, nisu iste starosti, te da, pre
ma tome, pripadaju razliitim stvorenjima. Kost dananjih ljudi sadri
oko 4-5 % duika, a taj omjer se poveava starou. S obzirom na to,
ini se da su eljust i zubi prilino mlaeg podrijetla, a lubanja starija.
Rezultati analize sastava fluora i duika ipak su doputali mogu
nost da barem lubanja izvorno potjee iz piltdownskog ljunka. No,
poslije se poelo sumnjati ak i u fragmente lubanje. U izvjeu Bri
tanskog muzeja pisalo je: "Dr. G. F. Claringbull je izvrio rendgensku
kristalografsku analizu tih kostiju, te ustanovio da je njihov glavni
mineralni sastojak, hidroksil-apatit. dijelom zamijenio gips. Proua
vanje kemijskih uvjeta u unutranjim slojevima zemlje i u podzemnim
vodama Piltdowna, pokazalo je da se tako neobina promjena nije
mogla prirodno dogoditi u piltdownskom ljunku. Dr. M. H. Hey je
potom demonstrirao kako se ta promjena dogodi kada se sub-fosilne
kosti umjetnim putem oboje namakanjem u jake otopine eljeznog
sulfata. Prema tome, jasno je da su kosti lubanje umjetno umrljane
kako bi se podudarale s bojom ljunka i da su 'podmetnute' na nala
zite zajedno s drugim predmetima."
Usprkos dokazu iznesenom u izvjetaju Britanskog muzeja, jo
uvijek postoji mogunost da se lubanja izvorno nalazila u ljunku
Piltdowna. Svi dijelovi lubanje imali su duboke, tamne mrlje od e
ljeza, dok je eljusna kost, za koju se takoer tvrdilo da je krivotvo-
rena, imala samo povrinske mrlje. Osim toga. kemijska analiza prvih
dijelova lubanje, koje je otkrio Dawson, pokazala je da one sadra
vaju 8 % eljeza, to je veoma visok udio u odnosu na onaj u eljusti
koji je iznosio samo 2-3 %. Taj dokaz navodi na zakljuak da su
mrlje od eljeza na dijelovima lubanje (koje su prodrle u itavu kost
i tvorile su 8 % ukupnog mineralnog sastava u kostima) nastale usli
jed dugog leanja u eljezom bogatom ljunku Piltdowna. ini se da
je eljust, koja ima samo povrinske mrlje i mnogo nii sastav elje
za, drukijeg podrijetla.
Ako fragmenti lubanje izvorno potjeu iz piltdownskog ljunka i
nisu umjetno umrljani, kako su pretpostavili Werner i njegovi sura
dnici, kako se moe objasniti postojanje gipsa (kalcij-sulfata) u nji
ma? Jedna mogunost je da je Dawson upotrijebio smjesu sulfata
(zajedno s kalij-dikromatom ili uz njega) prilikom kemijskog treti
ranja kostiju radi njihova uvrivanja nakon iskopavanja, ime se dio
hidroksil-apatita u kostima pretvorio u gips.
Druga mogunost je da se gips akumulirao dok se lubanja nalazi
la u piltdownskom ljunku. Znanstvenici iz Britanskog muzeja izja
vili su kako je koncentracija sulfata u Piltdownu suvie niska da bi
se to moglo dogoditi. No, M. Bowden je primijetio da podzemne
vode u tom podruju sadre sulfat u omjeru 3,9 mg/100 g. Priznavi
da to nije velika koncentracija, Bowden je rekao da ga je u prolosti
moda bilo mnogo vie. Vidjeli smo da se Oakley pozivao na vii udio
fluora u podzemnim vodama u prolosti kako bi objasnio neuobia
jeno visok sastav fluora u ljudskim kosturima iz Castenedola.
Znaajno je to eljust iz Piltdowna nije sadravala gips. inje
nica da je gips prisutan u fragmentima lubanje, no ne i u eljusti, u
skladu je s hipotezom da navedeni fragmenti, za razliku od eljusti,
izvorno potjeu iz piltdownskog ljunka.
Krom je sadravalo i pet dijelova lubanje, koje je otkrio Dawson
prije nego se pridruio Woodwardu. To se moe objasniti poznatom
injenicom da je Dawson uronio kosti u kalij-dikromat kako bi ih
ovrsnuo nakon njihova iskopavanja. Drugi fragmenti lubanje, koje
su poslije otkrili Dawson i Woodward, nisu sadravali krom.
eljusna kost je sadravala krom, to je vjerojatno bio rezultat
tehnike bojanja eljezom, koja ukljuuje primjenu smjese eljeza i
kalij-dikromata.
Ukratko, mogue je da se kost izvorno nalazila u ljunku Piltdow-
na, pri emu se tijekom dugog razdoblja zasitila eljezom. Tijekom
istog razdoblja, jedan dio kalcij-fosfata u kosti pretvorio se u kalcij
sulfat (gips), uslijed djelovanja sulfata u ljunku i podzemnim vo
dama. Neke dijelove lubanje Dawson je poslije umoio u kalij-dikro-
mat. To objanjava prisutnost kroma u njima. Fragmenti kostiju koje
su poslije otkrili Dawson i Woodward, nisu bili uronjeni u otopinu
kalij-dikromata, pa tako ni ne sadre krom. S druge strane, eljust je
umjetno zamrljana eljezom, to je rezultiralo samo povrinskom
koloracijom. Tehnika mrljanja ukljuivala je primjenu smjese kro
ma, to objanjava prisutnost kroma u eljusti, no njome nije nastala
i sadra.
S druge strane, prihvatimo li teoriju da su eljezne mrlje na dije
lovima lubanje (kao i na eljusti) krivotvorene, moramo pretposta
viti da je krivotvoritelj primijenio tri razliite tehnike bojenja: 1.)
Prema znanstvenicima Britanskog muzeja, prva tehnika je ukljui
vala otopinu eljeznog sulfata i kalij-dikromata, koja je posluila
kao oksidans, ime je nastao nusproizvod u obliku sadre (kalcij-sul-
fata). Time bi se mogla objasniti prisutnost sadre i kroma u pet kosti
lubanje s tragovima eljeza, koje je prvi otkrio Dawson. 2.) etiri
fragmenta lubanje, koje su otkrili Dawson i Woodward, sadravale
su sadru, no ne i krom. To znai da tehnika bojenja u tom sluaju ni
je ukljuivala kalij-dikromat. 3.) eljust, koja je sadravala krom,
no ne i sadru, zacijelo je obojana treom metodom, koja je ukljui
vala primjenu sastava eljeza i kroma, no njome nije nastala sadra.
Nije jasno zato se krivotvoritelj posluio tolikim tehnikama, kada
je jedna mogla biti sasvim dovoljna. Isto tako, zagonetno je zato je
krivotvoritelj neoprezno ostavio mnogo manje mrlja na eljusti, nego
na lubanji i tako riskirao razotkrivanje.
Dodatan dokaz, u obliku iskaza svjedoka, navodi na pretpostav
ku da lubanja ustvari izvorno potjee iz ljunka Piltdowna. Svjedok
je Mabel Kenward, ki Roberta Kenwarda, vlasnika Barkham
Manor-a. Novine Telegraph su 23. veljae 1955. objavile pismo gice.
Kenward u kojemu se nalazila sljedea izjava: "Jednog dana dok su
iskopavali u netaknutom ljunku, jedan od radnika je ugledao neto
za to je mislio daje kokosov orah. Prelomio gaje pijukom, te jedan
dio zadrao, a drugi bacio." Osobito je bitna izjava daje ljunak bio
netaknut.
ak je i Weiner napisao: "ne moemo odmah odbaciti priu o ko
paima u ljunku i njihovim 'kokosima' kao izmiljotinu, naizgled
uvjerljivu priu koja na prikladan nain potvruje povijest kostiju ...
Dakle, ako su radnici doista otkrili dio lubanje, mogue je da to nije
bio polu-fosil Eoanthropusa, nego je rije o mlaem i obinom grobu
.." Weiner je pretpostavio da je krivac, tko god on bio, moda zami
jenio komadie lubanje onima koji su doista otkriveni. No, ako su
radnici otkrili 'mlai i obian grob', gdje se onda nalazi ostatak ko
stura? Na kraju je Wiener pretpostavio da je lana lubanja koju su
radnici pronali, podmetnuta. No, Mabel Kenward je posvjedoila
da je povrina, u trenutku kada su radnici poeli iskopavanja, bila
netaknuta.
Uitelj prirodnih znanosti, Robert Essex, koji je osobno upoznao
Dawsona izmeu 1912. i 1915., na zanimljiv je nain posvjedoio o
otkriu eljusti iz Piltdowna, odnosno, kako se ini, vie njih. Essex
je 1955. napisao: "Druga eljust otkrivena u Piltdownu, koju dr.
Weiner nije spomenuo, imala je mnogo vie ljudskih, nego majmu
nolikih obiljeja, te je tako vjerojatno pripadala dijelovima lubanje
iz Piltdowna, koji su oito pripadali ovjeku. Osobno sam vidio i
drao u ruci tu eljust, te znam tko ju je u svojoj torbi donio u Daw-
sonov ured."
Essex potom navodi jo neke pojedinosti. U to je doba bio uitelj
prirodopisa u lokalnoj gimnaziji, koja se nalazila u blizini Dawso-
novog ureda. Essex je izjavio: "Jednoga dana dok sam onuda pro
lazio, jedan od slubenika, kojeg sam dobro poznavao, pozvao me
da uem kako bi mi pokazao dio fosilne eljusti s tri vrsto privr
ena kutnjaka, koja je vie nalikovala ljudskoj, nego majmunskoj.
Na pitanje gdje je taj predmet otkriven, odgovorio mi je 'u Piltdow
nu'. Slubenik je tvrdio da ga je donio jedan od 'kopaa', koji je,
doavi u ured da razgovara s gosp. Dawsonom, nosio torbu poput
one za alat. Nakon to su mu rekli da je gosp. Dawson slubeno na
sudu, rekao je da e ostaviti torbu i poslije se vratiti. Kada je otiao,
slubenik je otvorio torbu u kojoj je ugledao ovu eljust. Vidjevi
me kako prolazim, domahnuo mi je i pozvao da uem. Savjetovao
sam ga daje vrati u torbu, jer e se gosp. Dawson ljutiti sazna li to
je uinio. Poslije sam saznao kako je gosp. Dawson jo uvijek bio
na sudu kada se 'kopa' vratio, potom uzeo svoju torbu i otiao."
Essex je poslije vidio fotografije piltdownske eljusti. Uoivi da nije
rije o istoj eljusti koju je vidio u Dawsonovom uredu, o tome je
obavijestio Britanski muzej.
Otkrie ljudske eljusti potvruje stajalite da se ljudska lubanja
otkrivena u Piltdownu, izvorno nalazila u ljunku. ak i da prihva
timo pretpostavku da su sve druge kosti koje se povezuju s njom,
krivotvorene, ako je lubanja otkrivena in situ, moemo rei da je
vjerojatno rije o ostacima Homo sapiens sapiensa s kraja srednjeg
ili poetka kasnog pleistocena.
UTVRIVANJE KRIVCA
Veina knjiga, koje potpuno prihvaaju teoriju da su fosili i orua iz
Piltdowna krivotvorine, usredotoile su se na utvrivanje krivca.
Weiner i Oakley, izmeu ostalih, tvrdili su da je glavni krivac pale-
ontolog-amater Dawson. Profesionalni znanstvenik Woodward, na
taj nain je odrijeen krivnje.
No, ini se da krivotvorine iz Piltdowna zahtijevaju veliko tehni
ko znanje i sposobnost - mnogo vee od onog kojim je naizgled
raspolagao amaterski antropolog Dawson. Treba imati na umu da su
fosili ovjeka iz Piltdowna otkriveni zajedno s fosilima izumrlih
sisavaca. ini se da je u prii iz Piltdowna nedvojbeno morao sudje
lovati profesionalan znanstvenik, koji je imao iskustva s rijetkim
fosilima i znao ih je odabrati i izmijeniti tako da nalikuju izvornim
ivotinjskim ostacima odgovarajue starosti.
Neki su pokuali prebaciti krivnju na Teilharda de Chardina, koji
je studirao na oblinjem jezuitskom koledu i poznavao je Dawsona
ve od 1909. Wiener i njegovi suradnici su vjerovali da zub stego-
donta, koji je otkriven u Piltdownu, potjee iz nalazita u Sjevernoj
Africi, koji je vjerojatno posjetio Teilhard de Chardin izmeu 1906.
i 1908., dok je predavao na Sveuilitu u Kairu.
Drugi osumnjieni bio je Woodward. On je osobno iskopao neke
fosile. Pretpostavlja se da bi on vjerojatno uoio da su fosili podme
tnuti. Zato se sumnja da je i on sudjelovao u zavjeri. Osim toga, on
je imao neposredan pristup prvim piltdownskim fosilima, koji su
potom, pod njegovim nadzorom, pohranjeni u Britanskom muzeju.
To bi se moglo protumaiti kao njegov pokuaj da sprijei druge
znanstvenike da uoe prijevaru.
Ronald Millar, autor knjige The Piltdown Men, posumnjao je u
Graftona Eliota Smitha. Budui da nije osobito volio Woodwarda,
Smith mu je vjerojatno pokuao namjestiti stupicu elegantno zami
ljenom prijevarom. Smith je, poput Teilharda de Chardina, takoer
izvjesno vrijeme boravio u Egiptu, gdje je imao pristup fosilima koje
je moda podmetnuo u Piltdownu.
Profesor antropologije na Queens Colledge-u sveuilita u New
Yorku, Frank Spencer, napisao je knjigu u kojoj krivotvoriteljem na
ziva sir Arthura Keitha, kustosa muzeja Hunterian pri Royal College
of Surgeons. Keith je vjerovao da su se suvremeni ljudi razvili mno
go prije nego to su to prihvaali drugi znanstvenici, to ga je, kako
tvrdi Spencer, natjeralo da zajedno s Dawsonom podmetne dokaz u
potvrdu svoje hipoteze.
Drugi osumnjienik bio je William Sollas, profesor geologije na
Cambridgeu. Njega na audio-zapisu spominje engleski geolog James
Douglas, koji je umro 1979. u dobi od 93 godine. Sollas nije volio
Woodwarda, koji je kritizirao njegovu metodu izrade gipsanih odlje
va fosila. Douglas se u svojoj poruci prisjea da je Solasu poslao
zube mastodonta iz Bolivije, nalik onima koji su otkriveni u Pilt
downu, te da je Solas primio i odreenu koliinu kalij-dikromata,
kemikaliju kojom su navodno zamrljani mnogi uzorci iz Piltdowna.
Sollas je 'posudio' i neke majmunske zube iz oxfordske muzejske
zbirke. Kako tvrdi Douglas, Sollas je potajno uivao gledajui Wood
warda kako se obmanjuje krivotvorinama iz Piltdowna.
No, ako su fosili iz Piltdowna doista proizvod prijevare, njezin
motiv vjerojatno nije bio samo osobna osveta. Spencer je rekao da
je dokaz: "zamiljen tako da izdri sve znanstvene provjere i na taj
nain da potvrdi eljeno tumaenje ljudskog fosilnog zapisa."
Jedno od moguih objanjenja zato je profesionalni znanstvenik
pribjegao prijevari, jest neadekvatnost dokaza o ljudskoj evoluciji,
koji su skupljeni do poetka 20. st. Darwin je objavio Podrijetlo vrsta
1859., neposredno nakon ega je poela potraga za fosilnim doka-
zom, koji povezuje Homo sapiensa s drevnim miocenskim majmu
nima. Osim otkria koji navode na postojanje potpuno suvremenih
tipova ljudi u pliocenu i miocenu, javanski ovjek i eljust iz Heidel-
berga bili su jedina fosilna otkria, kojima je raspolagala znanost.
Isto tako, kako smo vidjeli u 8. poglavlju, javanski ovjek nije oso
bito uivao jednoglasnu potporu znanstvene zajednice. Od trenutka
njegova otkria isticale su se zlobne pretpostavke da majmunolika
lubanja nije istovjetna ovjekolikoj bedrenoj kosti, koja se nalazila
13,5 m daleko od nje. Dalje, mnogi znanstvenici u Engleskoj i Ame
rici, kao to su Arthur Smith Woodward, Grafton Eliot Smith i sir
Arthur Keith, razvijali su alternativne teorije o ljudskoj evoluciji,
prema kojoj se ovjekolika lubanja s istaknutim onim arkadama,
oblikovala prije ovjekolike eljusti. Meutim, javanski ovjek je
imao majmunoliku lubanju sa sputenim arkadama.
Budui je toliko mnogo znanstvenika spekuliralo o identitetu i
motivima navodnog piltdownskog krivotvoritelja i mi bismo predlo
ili nesigurnu hipotezu. Razmislite o sljedeem scenariju. Radnici
na Barkham Manor-u doista su otkrili izvornu lubanju iz srednjeg
pleistocena, na nain koji je opisala Mabel Kenward. Njezine dije
love su predali Dawsonu, koji je o tome obavijestio Woodwarda, s
kojim se redovno dopisivao. Woodward, koji je razvio svoju teoriju
o ljudskoj evoluciji i bio je veoma zabrinut zbog nedostatka dokaza
o evoluciji nakon 50 godina istraivanja, zamislio je prijevaru i pod
metnuo krivotvorinu. No, to nije uinio sam, nego u suradnji s od
reenim brojem znanstvenika povezanih s Britanskim muzejom,
koji su mu pomogli pribaviti uzorke i pripremiti ih tako da izdre sve
provjere znanstvenika, koji o zavjeri nisu nita znali.
Oakley, koji je odigrao veliku ulogu u razotkrivanju piltdownske
prijevare, napisao je: "Materijal iz Trinila [javanski ovjek] bio je
beznadno nepotpun, zbog ega su mnogi znanstvenici smatrali da
nije prikladan dokaz za Darwinovu teoriju o evoluciji ovjeka. Katkad
sam se pitao nije li jedan od zamrenog niza motiva za piltdownsku
prijevaru, bilo nepromiljeno nestrpljivo oekivanje otkria mnogo
prihvatljivije 'izgubljene karike'."
Weiner je takoer priznao sljedeu mogunost: "Moda je motiv
bila luda elja da se nauk o ljudskoj evoluciji opravda podmetanjem
'neophodne' izgubljene karike'... Piltdown je moda bio neodolji
vo privlaan nekom fanatinom biologu da dokae ono to je priro
da stvorila, no nije uspjela sauvati."
Na nesreu hipotetskih zavjerenika, otkria koja su se pojavila u
sljedeih nekoliko desetljea, nisu potvrdila teoriju o evoluciji predsta
vljenu krivotvorinama iz Piltdowna. Otkria novih uzoraka javan-
skog i pekinkog ovjeka, kao i ostaci australopiteka otkriveni u Afri
ci, omoguila su mnogim znanstvenicima da dokau hipotezu o maj
munolikom ovjekovu pretku s niskim onim arkadama, dakle samu
ideju koju je piltdownski ovjek s izboenim arkadama trebao opo
vrgnuti i zamijeniti.
Kako je prolazilo vrijeme, bilo je sve tee utvrditi odrivo evolu
cijsko podrijetlo fosilnih hominida. Ostatak znanstvenika povezanih
s Britanskim muzejom, u kritinom su trenutku odluili neto uini
ti. Tako su, vjerojatno regrutirajui neupuene kolege, organizirali
sustavno razotkrivanje prijevare, koju su poinili poetkom stolje
a. U tom cilju su vjerojatno dalje modificirali uzorke kemijskim i
fizikim metodama kako bi potkrijepili teoriju o krivotvorinama.
Mnogima moda zvui nevjerojatnom ideja o postojanju skupine
zavjerenika, koji su u povezanosti s Britanskim muzejom, najprije
zamislili prijevaru, a potom je odluili razotkriti. No, ona se osniva
na istom ili moda manjem broju dokaza kao i optube tuitelja. To
liko je mnogo britanskih znanstvenika bilo osumnjieno, ukljuujui
neke iz Britanskog muzeja, da ta teorija zavjere ne proiruje mnogo
krug moguih poinitelja.
Moda meu suradnicima Britanskog muzeja nije bilo zavjerenika.
No, kako tvrde mnogi znanstvenici, netko tko je raspolagao strunim
znanjem, poinio je, sam ili u suradnji s drugima, veoma uspjenu
prijevaru.
Ravnatelj Britanskog prirodoslovnog muzeja, Gavin De Beer,
vjerovao je da e metode kojima je razotkrivena piltdownska prije
vara: "onemoguiti uspjeno ponavljanje sline prijevare u budu
nosti." No, krivotvoritelj koji poznaje suvremene kemijske i radio-
metrijske metode datiranja, mogao bi proizvesti krivotvorinu koja
se ne bi mogla lako razotkriti. Doista, ne moemo sigurno rei da u
najveim svjetskim muzejima ne postoji jo neka krivotvorina nalik
piltdownskoj, koja e tek biti razotkrivena.
Dakle, piltdownski sluaj imao je tetan uinak. No, koliko je po
znato, ini se da su takvi sluajevi rijetki. Meutim, postoji druga,
mnogo podmuklija prijevara, koja ima dalekosenije uinke - rutin
sko ureivanje i reklasificiranje podataka u skladu sa strogim teoret
skim predodbama.
Vayson de Pradenne s Ecole d'Anthropologie u Parizu, napisao
je u svojoj knjizi Fraudes Archeologiques (1925.) ("Arheoloke pri
jevare"): "Znanstvenici esto imaju unaprijed zamiljene ideje i, ne
poinivi stvarne prijevare, ne oklijevaju izmijeniti opaene injeni
ce tako da odgovaraju njihovim teorijama. Naprimjer, ovjek moe
pretpostavljati da se zakon napretka pretpovijesnih industrija mora
svugdje i uvijek vidjeti u najmanjim pojedinostima. Uoivi u nekoj
naslazi istodobnu prisutnost vjeto izraenih artefakata i onih prim
itivnijih, on zakljuuje da zacijelo postoje dvije razine: od kojih nia
sadri primitivnije uzorke. Svoja otkria e klasificirati na temelju
njihova tipa, a ne geolokog sloja u kojima ih je otkrio. Ako na dnu
otkrije istananije izraeno orue, rei e da je ono sluajno ondje
dospjelo i da se uzorak mora reintegrirati na njegovo izvorno mjesto,
tako to e ga postaviti meu predmete iz viih razina. Na taj nain,
to se tie stratigrafskog predstavljanja svojih uzoraka, poinit e
pravu prijevaru; prijevaru s ciljem potvrivanja unaprijed zamiljene
ideje, koju je vie ili manje svjesno poinio ovjek s dobrom namje
rom, kojeg nitko nee nazvati prevarantom. Takvih sluajeva ima
mnogo, a injenica da ne spominjem niija imena, ne znai da mi
nisu poznata."
Takve stvari se ne dogaaju samo u Britanskom muzeju, nego u
svim drugim muzejima, na sveuilitima i drugim sreditima pale-
oantroplokog istraivanja diljem svijeta. Iako se svaki pojedini sluaj
filtriranja znanja moda ne ini osobito znaajnim, njihov kumulati
van uinak je golem jer oni slue radikalnom iskrivljavanju i zamu-
ivanju prave slike o podrijetlu i starosti ovjeka.
Obilje injenica navodi na zakljuak da su bia nalik ljudima i
vjela mnogo prije nego to to elimo vjerovati - u pliocenu, mioce
nu, oligocenu, eocenu i starijim razdobljima. Ostaci majmuna i maj-
munolikih ljudi takoer potjeu iz istih vremenskih razdoblja. Pre
ma tome, mogue je da su razliite vrste hominida istodobno ivjele
kroz povijest. To je najjasnija slika koja proizlazi iz svih dokaza ko
jima raspolaemo. Evolucijski slijed moemo utvrditi tek nakon to
eliminiramo masu dokaza - uz izuzetak samo onih fosila i artefa-
kata koji se uklapaju u unaprijed stvorene predodbe. Takvo neo
pravdano eliminiranje dokaza, koji su istraeni jednako podrobno
kao i oni slubeno prihvaeni, prijevara je znanstvenika koji ele
potkrijepiti odreenu teoriju. Ta obmana oito nije rezultat namjerno
zamiljene zavjere, kao u sluaju krivotvorenja piltdownskog ovjeka
(ako je to doista bio sluaj). Naime, ona je neizbjena posljedica
drutvenih procesa filtriranja znanja koji se provode u krugu znan
stvene zajednice.
No, iako u paleontologiji moda postoji mnogo nesvjesnih prije
vara, sluaj iz Piltdowna pokazuje da to polje znanosti obiljeavaju
i neki sluajevi pomno isplaniranih i namjernih obmana.
10. POGLAVLJE
Pekinki ovjek
i druga otkria u Kini
Nakon otkria ovjeka iz Jave i Piltdowna, teorija o ljudskoj evolu
ciji i dalje je bila nesigurna. Duboisovi fosili Pithecanthropusa ere-
ctusa nisu dobili potporu cijele znanstvene zajednice, to je jo vie
pogorao incident iz Piltdowna. Znanstvenici su nestrpljivo oekivali
sljedea znaajna otkria, nadajui se da e ona rasvijetliti evolucij
ski razvoj hominida. Mnogi su vjerovali da e eljeni fosili hominida
biti otkriveni u Kini.
Drevni Kinezi su nazivali fosile zmajevim kostima. Uvjereni da
zmajeve kosti posjeduju iscjeliteljske moi, kineski ljekarnici su ih
stoljeima, u obliku praha, mijeali s lijekovima i ljekovitim napici
ma. Tako su kineske ljekarne predstavljale neoekivana nalazita za
prve zapadnjake paleontologe.
Godine 1900., dr. K. A. Haberer je skupio fosile sisavaca od jednog
kineskog ljekarnika, koje je potom poslao Sveuilitu u Munchenu,
gdje ih je Max Schlosser prouio i katalogizirao. Schlosser je meu
tim uzorcima pronaao i zub iz okolice Pekinga, koji je izgledao kao:
"trei gornji kutnjak, koji je pripadao ovjeku ili jo nepoznatom
antropoidnom majmunu." Schlosser je zakljuio da Kina predstavlja
dobro mjesto za potragu za primitivnim ovjekom.
ZHOUKOUDIAN
Schlosserovu ideju je prihvatio, izmeu ostalih, Gunnar Andersson,
vedski geolog koji je radio za Kineski institut za geoloka mjerenja.
Andersson je 1918. posjetio mjesto Chickushan ili takozvano brdo
Kokoja kost, koje se nalazi pokraj sela Zhoukoudiana, udaljenog
40 km jugoistono od Pekinga. Ondje je u starom vapnenakom ka
menolomu, uoio pukotinu od crvene gline u kojoj su se nalazile fosil
ne kosti, koje su upuivale na postojanje drevne pilje, koja je danas
zatrpana.
Godine 1921., Andersson je ponovno otiao u Chikushan. S njime
su bili i Otto Zdansky, austrijski paleontolog koji je ondje poslan kao
njegov pomonik, te Walter M. Granger iz Amerikog prirodoslovnog
muzeja. Njihova prva iskopavanja nisu rezultirala znaajnim otkri
ima, i ukljuivala su samo neke mlae fosile.
No, poslije su neki lokalni seljaci rekli Zdanskyju da u blizini,
pokraj male eljeznike postaje u Zhoukoudianu, postoji mjesto s
veim zmajevim kostima. Ondje je Zdansky otkrio drugi vapnena -
ki rudnik, u ijim su zidovima, kao i na prvom, bile pukotine ispunje
ne crvenom glinom i slomljenim kostima. Andersson je posjetio to
nalazite, gdje je otkrio neke slomljene komadie kremena. za koje
je pretpostavio da su primitivno orue. Budui da kremen nije bio
prirodno povezan s tim mjestom, Andersson je zakljuio da su ih on
dje donijeli hominidi. No, Zdansky, koji se nije odvie dobro slagao
s Anderssonom, opovrgavao je njegovo tumaenje.
No, Andersson je ostao uvjeren u svoju teoriju. Promatrajui zid
od vapnenca, rekao je: "Osjeam da ovdje lee ostaci jednog od naih
predaka i samo je pitanje trenutka kada emo ga pronai." Zamolio
je Zdanskyja da nastavi pretraivati zatrpanu pilju: "Ne urite se i
istraujte, ako treba, sve dok pilja ne bude potpuno prazna."
Izmeu 1921. i 1923., Zdansky je, prilino nevoljko, kratko isko
pavao to mjesto. Otkrio je drevnog ovjekova pretka - dva zuba za
koja se prvotno pretpostavilo da potjeu iz ranog pleistocena. Zubi
- donji pretkutnjak i gornji kutnjak - iskopani su zajedno s drugim
fosilima i brodom otpremljeni u vedsku radi daljnjeg istraivanja.
Zdansky je 1923. u vedskoj objavio studiju o svom radu u Kini, u
kojoj nije spomenuo zube.
O tome se sluaju vie nije raspravljalo. No, 1926., vedski pre
stolonasljednik, koji je bio predsjednik vedskog Vijea za istrai
vanje Kine i pokrovitelj paleontolokog istraivanja, planirao je
otputovati u Peking. Profesor Wiman sa Sveuilita u Uppsali, zamo
lio je svog biveg studenta Zdanskyja, da pronae neto zanimljivo
to bi mogao predstaviti princu. Zdansky je poslao Wimanu izvjee
s fotografijama, o zubima koje je otkrio u Zhoukoudianu. To izvjee
je proitao J. Gunnar Andersson na sastanku u Pekingu, na kojemu
je sudjelovao i vedski prestolonasljednik. Andersson je rekao slje
dee o zubima: "ovjek kojeg sam predvidio je otkriven."
DAVIDSON BLACK
Druga osoba koja je smatrala da Zdanskyjevi zubi predstavljaju
jasan dokaz o fosilnom ovjeku, bio je Davidson Black, mladi ka
nadski lijenik koji je ivio u Pekingu.
Davidson Black je 1906. diplomirao na Medicinskom fakultetu
sveuilita u Torontu. No, mnogo ga je vie zanimala ljudska evolu
cija nego medicina. Black je vjerovao da su se ljudi razvili u sjevernoj
Aziji, pa je elio otii u Kinu kako bi pronaao fosilni dokaz, koji
e potvrditi njegovu teoriju. No, u tome ga je sprijeio Prvi svjetski
rat.
Godine 1917., Black se pridruio medicinskim snagama kanad
ske vojske. U meuvremenu, njegov prijatelj dr. E. V. Cowdry, ime
novan je efom Odsjeka za anatomiju u pekinkom Union Medical
College-u zaklade Rockefeller. Cowdry je zamolio dr. Simona Flex-
nera, direktora Zaklade Rockefeller, da imenuje Blacka njegovim
pomonikom. Flexner je to i uinio, te je Black, nakon to se 1919.
vratio iz vojske, doao u Peking. Black je na pekinkom Union
Medical College-u na sve naine pokuavao smanjiti svoje dunosti
kao lijenika kako bi se mogao usredotoiti na svoju pravu ljubav -
paleoantropologiju. U studenom 1921., kratko je sudjelovao u eks
pediciji u sjevernoj Kini, nakon koje su uslijedile i druge ekspedicije.
Blackovi nadreeni time nisu bili zadovoljni.
No, Black e poslije zadobiti povjerenje Zaklade Rockefeller. Zato
se vrijedi osvrnuti na niz dogaaja, koji su utjecali na tu promjenu.
Krajem 1922., Black je dr. Henryju S. Houghtonu, direktoru me
dicinske kole, izloio plan za ekspediciju na Tajland. Black je vje
to povezao svoju strast prema paleoantropologiji s misijom u sklopu
medicinske kole. Houghton je napisao Rogeru Greeneu, poslovnom
direktoru kole, sljedee: "Iako nisam posve siguran da je Blackov
plan potpuno praktian, moram priznati da sam duboko impresioni
ran ... dragocjenim vezama koje je uspio uspostaviti izmeu naeg
Odsjeka za anatomiju i razliitih ustanova te ekspedicija, koje oba
vljaju vaan posao u Kini na poljima, koja su usko povezana s antro-
polokim istraivanjem." Iz ovoga vidimo koliko je bitan imbenik
intelektualnog prestia - obina medicina ini se prilino prozainom
u usporedbi s kvazi-religijskim traganjem za tajnom o podrijetlu
ovjeka, koje je nakon Darwina, rasplamsalo matu znanstvenika
diljem svijeta. I sam Houghton je nedvojbeno bio pod tim utjecajem.
Ekspedicija je zapoela tijekom Blackovih ljetnih praznika 1923.,
no, naalost, nije bila uspjena.
Godine 1926., Black je sudjelovao na sastanku znanstvenika, na
kojemu je J. Gunnar Andersson predstavio vedskom prestolona
sljedniku izvjetaj o kutnjacima, koje je 1923. otkrio Zdansky u Zhou-
koudianu. Oduevljen tim otkriem, Black je prihvatio Anderssonov
prijedlog za daljnja istraivanja u Zhoukoudianu. koje e zajedniki
provesti Institut za geoloka mjerenja u Kini i Blackov odsjek na pe-
kinkoj Union Medical School. Dr. Amadeus Grabau iz Kineskog
instituta za geoloka mjerenja, nazvao je hominida kojeg su trebali
istraivati, "pekinkim ovjekom". Black je na svoje zadovoljstvo
ishodio velikodunu svotu novca od Zaklade Rockefeller.
Do proljea 1927., u samom jeku kineskog graanskog rata, u
Zhoudoudianu su se ve provodili radovi. Tijekom nekoliko mjese
ci mukotrpnih iskopavanja, nisu otkriveni nikakvi ostaci hominida.
Konano, kada je ve nastupila jesen i poele su padati hladne kie,
to je trebalo obiljeiti zavretak radova, otkriven je samo jedan zub
hominida. Na temelju tog zuba, te dva koja je prethodno otkrio Zdan
sky (a koji su se sada nalazili u Blackovom posjedu), Black je
odluio objaviti otkrie nove vrste fosilnog hominida. Nazvao ga je
sinanthropus - kineski ovjek.
Black je bio nestrpljiv da obznani svijetu svoje otkrie. No, dok
je putovao svijetom pokazujui svoj tek otkriven zub, ustanovio je
da nitko nije oduevljen Sinanthropusom. Naprimjer, na godinjem
sastanku Amerike udruge anatoma 1928., neki lanovi su otro kri
tizirali Blacka to je predstavljao novu vrstu na temelju tako malo
dokaza.
Black je nastavio putovati, te je tako pokazao zub Alesu Hrdlicki
u SAD-u, nakon ega se vratio u Englesku, gdje je upoznao sir Ar-
thura Keitha i sir Arthura Smitha Woodwarda. U Britanskom je mu
zeju dao izraditi odljeve kutnjaka pekinkog ovjeka, kako bi ih
podijelio drugim radnicima. Takva vrsta propagande je neophodna
da bi se privukla pozornost znanstvene javnosti. ak i znanstvenik
mora posjedovati odreene politike vjetine.
Vrativi se u Kinu, Black je nastavio sudjelovati u iskopavanjima
u Zhoukoudianu, koja su mjesecima bila jalova. No, 5. prosinca 1928.
napisao je Keithu: "Posljednjih nekoliko dana sezonskih radova kao
da su obavijeni nekom magijom, jer dva dana prije njihova zavretka
Bohlin je otkrio desnu polovicu donje eljusti Sinanthropusa s tri
uvrena kutnjaka in situ."
ZNAKOVI KANIBALIZMA
Davidson Black je 15. oujka 1934., pronaen mrtav za svojim rad
nim stolom. Umro je od sranog udara. U ruci je drao svoju rekon
strukciju lubanje Sinanthropusa. Nedugo nakon njegove smrti. Franz
Weidenreich je postao direktor Laboratorija za istraivanje kenozoi-
ka i napisao je niz opsenih izvjea o fosilima pekinkog ovjeka.
Weidenreich je smatrao da fosilni ostaci pojedinih pripadnika vrste
Sinanthropus, osobito lubanje, navode na pretpostavku da su oni bili
rtve kanibalizma.
Veina kostiju hominida otkrivenih u pilji u Zhoukoudianu. bili
su fragmenti lubanje. Weidenreich je osobito isticao da svirn relativno
potpunim lubanjama nedostaju dijelovi sredinje baze. Primijetio je
da neke lubanje suvremenih Melaneana sadre: "iste ozljede, koje
su nastale kao rezultat obrednog kanibalizma."
Osim injenice da nedostaju bazni dijelovi, Weidenreich je uoio
i druge znakove, koji bi se mogli pripisati namjernoj primjeni sile.
Naprimjer, na nekim lubanjama su se nalazili tragovi udarca: "koji
mogu nastati samo ako je kost jo uvijek bila u stanju u kojemu se
mogla oblikovati", navodei da su: "opisane ozlijede vjerojatno na
nesene tijekom ivota ili neposredno nakon smrti". Neke od rijetkih
dugih kostiju sinantropa, otkrivenih u Zhoukoudianu. takoer su
pokazivale znakove, koje je Weidenreich protumaio lomljenjem od
strane ovjeka, vjerojatno s ciljem vaenja kotane modine.
to se tie injenice da su uglavnom otkriveni dijelovi lubanje,
Weidenreich je vjerovao da su u pilju, osim nekolicine dugih kosti
ju, donoene samo glave. Izjavio je: "Neobian odabir ljudskih ko
stiju ... uinio je sam Sinanthropus. On je lovio svoje srodnike kao
i ivotinje, te je sa svojim rtvama postupao na isti nain."
Neki suvremeni strunjaci su pretpostavili da je Weidenreichovo
tumaenje fosilnih ostataka sinantropa pogreno. Binford i Ho su
istaknuli da je sredinji dio na lubanjama hominida, koje su bile pre
noene preko rijenog ljunka, istroen. No, lubanje iz Zhoukoudiana
oito nisu ondje stigle rijenim strujama.
Binford i Ho su iznijeli teoriju da su mesoderi donijeli kosti ho
minida u pilju. No, Weidenreich je 1935. napisao: "Prijenos lovine
od... zvijeri je nemogu ... na ljudskim kostima bi trebali biti vidljivi
tragovi grienja i glodanja, kojih u ovom sluaju nema." Weidenreich
je najboljim objanjenjem smatrao teoriju o kanibalizmu meu sinan-
tropima.
No, direktor Institute de Paleontologie Humaine u Francuskoj,
Marcellin Boule, predloio je drugu mogunost - naime, da je sinan-
tropa lovio mnogo inteligentniji tip hominida. Boule je vjerovao da
mali kapacitet lubanje sinantropa ukazuje na to da taj hominid nije
bio dovoljno inteligentan da otkrije vatru ili proizvodi kameno i
kotano orue otkriveno u pilji.
Ako su ostaci Sinanthropusa doista bili trofeji mnogo inteligent
nijeg lovca, tko je on bio i gdje su njegovi ostaci? Boule je istaknuo da
u Europi postoji mnogo pilja, koje obiluju rukotvorinama paleolit
skog ovjeka, no: "beskrajno je mali broj naslaga u kojima se nalaze
lubanje ili kosturi tih proizvoaa".
Prema tome, hipoteza da je mnogo inteligentnija vrsta hominida
lovila Sinanthropusa, nije odbaena jednostavno zato to u Zhoukou-
dianu jo nisu otkrivene fosilne kosti. U prethodnim smo poglavljima
spomenuli da postoje dokazi, iz drugih krajeva svijeta, koji ukazu
ju na postojanje ostataka potpuno ljudskih kostura, istog i mnogo
starijeg podrijetla od onih otkrivenih u Zhoukoudianu. Naprimjer,
ostaci potpuno ljudskog kostura otkriveni u talijanskom gradu Ca-
stenedolu, potjeu iz pliocena, odnosno stariji su vie od 2 milijuna
godina.
NESTANAK FOSILA
Kako smo prethodno spomenuli, jedan od razloga zbog kojih je te
ko odgovoriti na mnotvo pitanja o pekinkom ovjeku jest inje
nica da izvorni fosili vie nisu dostupni za prouavanje. Iskopavanja
u Zhoukoudianu, koja je nadzirao Weidenreich, obustavljena su
1938. zbog gerilskog rata, koji se vodio u oblinjim Zapadnim brdi
ma. Poslije, neposredno nakon poetka Drugog svjetskog rata, Wei
denreich je u travnju 1941. otiao u Sjedinjene Amerike Drave,
nosei sa sobom odljevke fosila pekinkog ovjeka.
Tvrdi se da su u ljeto 1941., izvorne kosti pohranjene u dva lime
na kovega i otpremljena pukovniku Ashurstu u Mornarikoj strai
amerikog veleposlanstva u Pekingu. Poetkom prosinca 1941.,
kovezi su navodno otpremljeni vlakom u luku Chimwangtao, gdje
su trebali biti ukrcani na ameriki brod President Harrison, kao dio
amerikih iskopavanja u Kini. No, 7. prosinca je izvren prepad na
vlak, nakon ega su fosili nestali. Nakon Drugog svjetskog rata, ki
neska komunistika vlada je nastavila s iskopavanja u Zhoukoudianu,
pri emu je otkriveno jo nekoliko fosila.
4
290 000
5
6
350 000
7
MORFOLOKO DATIRANJE
Iako je Zhoukoudian najpoznatije paleoantropoloko nalazite u
Kini, osim njega postoje i mnoga druga. Na tim nalazitima su ot
kriveni fosili ranog Homo erectusa, Homo erectusa, neandertalaca i
drevnog Homo sapiensa, te tako utvrdili navodni evolucijski slijed.
No, sporan je nain na koji je konstruiran taj razvoj.
Kako smo vidjeli u naoj raspravi o ostacima ljudskih fosila ot
krivenih u Kini i na drugim lokacijama, u veini sluajeva nije mogue
potpuno precizno utvrditi njihovu starost. Fosili se obino pojav
ljuju u okviru, kako to zovemo, "mogueg starosnog okvira", koji
moe biti veoma irok, ovisno o metodama koje se primjenjuju. To su
kemijske, radiometrijske i geomagnetske tehnike datiranja, kao i
analize stratigrafije nalazita, ostataka ivotinja, tipova orua, te mor
fologije ostataka hominida. Osim toga, znanstvenici koji primje
njuju iste metode esto dolaze do razliitih starosnih okvira odree
nih primjeraka hominida. Osim u sluaju prihvaanja najnovije pre
tpostavke o starosti, koju je postavio neki znanstvenik, kao tone,
treba uzeti u obzir itav niz predloenih datiranja.
No, znanstvenik se tu moe suoiti s problemima. Zamislimo da
ita nekoliko izvijea o dva uzorka hominida razliite morfologije.
Iz stratigrafije i usporedbi s ivotinjskim ostacima, proizlazi da oni
otprilike potjeu iz istog razdoblja. No, to razdoblje obuhvaa neko
liko stotina tisua godina. Ponovljena testiranja od strane drugih
znanstvenika, uz primjenu razliitih paleomagnetskih, kemijskih i
radiometrijskih metoda, rezultiraju itavim nizom protuslovnih datu
ma u okviru tog razdoblja. Neki rezultati testiranja pokazuju da je
jedan uzorak stariji, a drugi da je mlai. Analizirajui sve objavljene
podatke o starosti dva primjerka, na istraiva otkriva da se mogu
i starosni okviri meusobno iroko preklapaju. Drugim rijeima,
postaje jasno da navedenim metodama nije mogue utvrditi koji je
od dva uzorka stariji.
to moe uiniti? U nekim sluajevima, kako emo pokazati,
znanstvenici e odluiti iskljuivo na temelju svoje odanosti teoriji
evolucije, da se morfoloki mnogo majmunolikiji primjerci, moraju
smjestiti na poetak mogueg starosnog okvira, kako bi se mogao
premjestiti iz dijela njegova mogueg starosnog okvira, koji se pre
klapa s onim morfoloki mnogo ovjekolikijih primjeraka. U skladu
s istim postupkom, mnogo ovjekolikiji primjerci mogu se premje
stiti u stariji ili mnogo mlai dio svog mogueg starosnog okvira.
Na taj nain se dva primjerka vremenski razdvajaju. No, treba imati
na umu sljedee: ta operacija stvaranja slijeda osniva se iskljuivo
na morfologiji, s ciljem ouvanja evolucijskog razvoja. Naime, bilo
bi loe da su istodobno postojala dva oblika - od kojih se jedan
openito smatra pretkom drugog.
Naprimjer, Chang Kwang-chih, antropolog sa Sveuilita u Yaleu,
tvrdi: "Popisi ivotinjskih ostataka za otkria [hominida] iz Ma-paa,
Ch'ang-yanga i Liu-chianga, ne pruaju vrst dokaz za precizno
datiranje. Prva dva fosila, s obzirom na s njima povezanu faunu, mo
gu potjecati iz bilo kojeg razdoblja izmeu srednjeg do gornjeg
pleistocena ... Za mnogo preciznije datiranje ta tri ljudska fosila, u
ovom trenutku moemo se pouzdati samo na njihove morfoloke
znaajke u usporedbi s preciznije datiranim otkriima iz drugih na
lazita u Kini." To bi se moglo nazvati morfolokim datiranjem.
Jean S. Aigner je 1981. rekla sljedee: "Faune su u junoj Kini
oito stabilne, to oteava razdiobu srednjeg pleistocena. Prisutnost
naprednog hominida ili nekog drevnog oblika, obino predstavlja
osnovu za utvrivanje mlaih i starijih razdoblja." To je veoma
jasno opravdanje za morfoloko datiranje. Prisutnost naprednog ho
minida smatra se neospornim znakom mlaeg razdoblja.
Drugim rijeima, na jednom nalazitu pronalazimo majmunolike
hominide povezane s odreenom faunom iz srednjeg pleistocena, te
mnogo ovjekolikije hominide povezane s istom faunom iz sred
njeg pleistocena, ali na drugom nalazitu - u skladu s tim sustavom,
moramo zakljuiti da nalazite s mnogo ovjekolikijim hominidima
potjee iz kasnijeg razdoblja srednjeg pleistocena od drugog nalazi
ta. Kako je poznato, srednji pleistocen obuhvaa razdoblje od prije
100 000 do milijun godina. Tako se prihvaa kao gotova injenica
da dva nalazita nikako ne mogu biti iste starosti.
Nakon tako izvrenog manevra, dva fosila hominida. koji su sada
vremenski odvojeni jedno od drugog, navode se u udbenicima kao
dokaz o evolucijskom razvoju u srednjem pleistocenu! To je inte
lektualno nepotena procedura. Poteno bi bilo priznati da dokaz ne
doputa apsolutan zakljuak da je jedan hominid stariji od drugog i
da je mogue da su oba istog podrijetla. To bi iskljuilo primjenu tih
dvaju hominida u konstruiranju vremenskog evolucijskog slijeda.
Iskreno se moe rei samo da su oba otkrivena u sloju iz srednjeg
pleistocena. Naime, mogue je da su "mnogo napredniji" ovjekoliki
hominidi postojali prije "manje naprednih" majmunolikih hominida.
No, prihvativi evoluciju kao injenicu, moemo "utvrditi starost"
hominida na temelju njihove morfologije i u skladu s tim svrstati
fosilni dokaz.
Razmotrimo sada osobit primjer problema utvrivanja starosnog
okvira. Godine 1985., Qiu Zhonglang je izvijestio da su 1971. i 1972.,
otkriveni fosilni zubi Homo sapiens a u pilji u Yanhui pokraj Ton-
gzija, u junokineskoj pokrajini Guizhou. Na nalazitu u Tongziju
pronaeni su ostaci Stegodon-Ailuropoda. Stegodon je tip izumrlog
slona, a Ailuropoda je divovska panda. Ta Stegodon-Ailuropoda-
fauna je tipina za podruje june Kine u doba srednjeg pleistocena.
Popis ivotinjskih ostataka otkrivenih na nalazitu u Tongziju,
koji su izradili Han Defen i Xu Chunhua, sadri 24 vrste sisavaca,
koji se nalaze i na popisu ostataka iz srednjeg (i ranog) pleistocena,
istih autora. No, poznato je kako je velika veina podvrsta i vrsta
navedenih na popisu, postojala jo u kasnom pleistocenu kao i u mo
derno doba.
Autor izvjea o otkriima u Tongziju, napisao je: "Spilja u Yan
hui prvo je nalazite s fosilima Homo sapiensa otkriveno u pokrajini
... Fauna upuuje na okvir srednjeg-gornjeg pleistocena, no arheo
loki [ljudski] dokaz je u skladu s utvrenom starou iz gornjeg
[kasnog] pleistocena."
Drugim rijeima, prisutnost fosila Homo sapiensa bila je odlu
ujui faktor u postavljanju starosti tog nalazita u doba kasnog
pleistocena. To je jasan primjer morfolokog datiranja. No, na teme
lju faunskog dokaza koji navodi Qiu, moe se rei samo to da fosi
li Homo sapiensa mogu potjecati iz bilo kojeg razdoblja u okviru
srednjeg do kasnog pleistocena.
Meutim, postoji stratigrafski dokaz koji upuuje iskljuivo na
vremenski okvir srednjeg pleistocena. Qiu navodi sljedei podatak:
"Naslage u pilji sadre sedam slojeva. Ljudski fosili, kameni arte
fakti, spaljene kosti i fosili sisavaca, iskopani su iz etvrtog sloja
sivkasto-utog pijeska i ljunka." Ta koncentracija u samo jednom
sloju upuuje na to da su ljudski ostaci i fosili ivotinja - sisavaca
otkrivenih na nalazitima iz srednjeg pleistocena - otprilike iste sta
rosti. A, openito se smatra da ute naslage u piljama June Kine,
potjeu iz srednjeg pleistocena.
Naa analiza popisa faune takoer je pokazala da je mogue su
ziti starosni okvir na srednji pleistocen. Openito se smatra da je
Stegodon, koji je otkriven u Tongziju, postojao od pliocena do sred
njeg pleistocena. Na popisu ivotinja koje se smatraju znaajnima
za datiranje nalazita u Junoj Kini, Aigner je navela da je Stegodon
PLEISTOCEN
Dokaz RANI SREDNJI KASNI
SREDNJI KASNI
rani srednji kasni rani srednji kasni rani srednji kasni
rani srednji kasni rani srednji kasni
Fauna prema Qiuu
Crocuta crocuta
Stegodon
Megatapirus augustus
Gongwangling
rani Homo Erecetus
Chenchiawo
Homo Erecetus
Zhoukoudian Loc. 1
Homo Erecetus
Changyang
rani Homo sapiens
Maba, Homo sapiens
(Neandertaloid)
Dali
Homo sapiens
Tongzi
Homo sapiens
Liujiang
Homo sapiens sapiens
KRIPTOZOOLOGIJA
Neki istraivai svrstavaju prouavanje divljaka, u granu znanosti
koja se naziva kriptozoologija. Taj naziv potjee od francuskog zo
ologa Bernarda Heuvelmansa, koji je njime oznaio znanstveno
istraivanje vrsta za koje je poznato da su izumrle, no taj podatak
nije potpuno dokumentiran. Grka rije kryptos znai "skriven", pa
kriptozoologija znai otprilike "prouavanje skrivenih ivotinja".
Postoji i Meunarodno drutvo za kriptozoologiju, u ijem se glav
nom odboru nalaze profesionalni biolozi, zoolozi i paleontolozi sa
sveuilita i muzeja iz itavoga svijeta. Cilj tog drutva, kako je na
vedeno u njegovom asopisu Cryptozoology je: "istraivanje, anali
za, objavljivanje i raspravljanje o svim stvarima koje se odnose na
ivotinje neuobiajenog oblika ili veliine, neuobiajenog pojavlji
vanja u vremenu ili prostoru." U tipinom primjerku tog asopisa,
obino se nalazi jedan ili vie znanstvenih lanaka na temu divljaka.
Je li doista mogue da na ovom planetu postoje nepoznate vrste
hominida? Mnogima e to biti teko povjerovati iz dva razloga.
Prvo, zbog pretpostavke da je svaki centimetar Zemlje ve podrobno
istraen. Drugo, pretpostavlja se da znanstvenici poznaju sve ivotinje,
koje danas postoje na Zemlji. Obje pretpostavke su pogrene.
Prije svega, ak i u zemljama kao to su Sjedinjene Amerike Dr
ave, postoje golema nenaseljena podruja, koja nisu dovoljno is
traena. Naime, na sjeverozapadu Sjedinjenih Drava, jo uvijek
postoje velika podruja s gustim umama, neprohodnim planinama
u koja, iako su zabiljeena na kartama, ljudi rijetko zalaze.
Dalje, svake godine se otkriva iznenaujue velik broj novih vrsta
ivotinja - prema standardnim procjenama, otprilike 5000. U skla
du s oekivanjima, veina - oko 4000 - su insekti. No, Heuvelmans
je 1983. istaknuo: "Jo nedavno, sredinom 1970-ih, svake godine je
bilo otkriveno oko 112 novih vrsta riba, 18 novih vrsta reptila i oko
10 novih vrsta vodozemaca, te 3 ili 4 nove vrste ptica."
EUROPSKI DIVLJACI
Izvijea o divljacima postoje ve dugo. Na mnogim umjetnikim
predmetima drevnih Grka, Rimljana, Kartaana i Etruana, nalaze
se prikazi poluljudskih stvorenja. Naprimjer, u Pretpovijesnom mu
zeju u Rimu, nalazi se etruanska srebrna posuda na kojoj je, osim
lovaca i konja, prikazano veliko stvorenje nalik ovjeku-majmunu.
Na srednjovjekovnim slikama i graevinama u Europi takoer nala
zimo prikaze divljaka. Na jednoj stranici Queen Mary's Psalter iz
14. st., nalazi se veoma realistian prikaz dlakavog divljaka, kojeg
napada opor pasa.
DIVLJACI IZ KINE
"Kineski povijesni dokumenti i ljetopisi mnogih gradova i sela,
sadre obilje zapisa o Divljaku, koji ima razliita imena", rekao je
Zhou Guoxing s pekinkog Prirodoslovnog muzeja. Zhou dalje
tvrdi: "ak i danas, u podruju Fanga u pokrajini Hubei, krue leg
ende o 'maoren' (dlakavim ljudima) ili 'divljacima'." Tvrdi se kako
je 1922. jedan pripadnik policije ondje uhvatio divljaka, no o tome
se vie nita nije govorilo.
Godine 1940., Wang Zelin, biolog koji je diplomirao na sveuili
tu Northwestern u Chicagu, imao je priliku osobno vidjeti divljaka
neposredno nakon to su ga ubili lovci. Wang je vozio iz Baojia u
pokrajini Shanxi, prema Tianshuiu u pokrajini Gansu. kada je odjed
nom ispred sebe uo pucanj. Znatieljan, izaao je iz auta i ugledao
truplo. Bila je to enka nekog stvorenja, visoka oko 1,95 m i tijela
prekrivenog debelom, sivkasto-crvenom dlakom dugom oko 3 cm.
Dlaka na licu bila je kraa. Imala je istaknute jagodine kosti i istu
renu vilicu. Kosa na glavi bila je duga oko 30 cm. Kako tvrdi Wang,
stvorenje je nalikovalo rekonstrukciji kineskog Homo erectusa.
Deset godina poslije, drugi znanstvenik, geolog Fun Jinquan, vidio
je nekoliko ivih divljaka. Zhou Guoxing je rekao: "U proljee 1950.
je, uz pomo lokalnih vodia, sa sigurne udaljenosti promatrao dva
lokalna Divljaka u planinskoj umi u blizini Baojia, pokrajina Shanxi.
Bili su to majka i sin, od kojih je manji bio visok 1,6 m. Oboje su
nalikovali ljudima."
Godine 1957., uitelj biologije u pokrajini Zhejiang, skupio je
dlanove i stopala 'ovjeka-medvjeda', kojeg su ubili lokalni seljaci.
Poslije ih je pregledao Zhou Guoxing, koji je zakljuio, iako nije mi
slio da pripadaju divljaku, kako: "potjeu od nepoznatog primata".
Radnici koji su 1961. gradili cestu kroz podruje guste ume u
okolici Xishuang Banne u pokrajini Yunnan, koja se nalazi na naj
junijem dijelu Kine, izvijestili su da su ubili enku ovjekolikog
primata. Stvorenje je bilo dlakavo i visoko 1,2 -1,3 m. Hodalo je us
pravno i, kako su tvrdili svjedoci, ruke, ui i prsa su nalikovali eni.
Kineska akademija znanosti poslala je ondje svoj tim istraivaa,
koji, meutim, nisu pronali nikakve fizike dokaze. Neki su pre
tpostavili da su radnici ubili gibona. No, Zhou Guoxing je rekao:
"Autor je nedavno posjetio novinara, koji je sudjelovao u tom istra
ivanju. On je rekao da ubijena ivotinja nije bio gibon, nego nepo
znata ivotinja tijela nalik ovjeku."
Godine 1976., est pripadnika stalnih vojnih snaga iz umskog
podruja Shennongjia u pokrajini Hubei, putovali su nou automo
bilom, autocestom pokraj sela Chunshuya, izmeu okruga Fangxian
i Shennongjije. Na putu su naili na "neobino bezrepo stvorenje s
crvenkastim krznom." Sreom, dovoljno se dugo nije pomicao, pa je
pet putnika izalo iz automobila i promatrali ga s udaljenosti od
samo nekoliko metara, dok je voza prema njemu uperio svjetla.
Promatrai su uvjereni da to nije bio medvjed niti neka druga njima
poznata ivotinja. O tome su brzojavom obavijestili kinesku Akade
miju znanosti u Pekingu.
Tijekom godina, slubenici Akademije primili su mnogo slinih
izvjea iz istog podruja u pokrajini Hubei. Zato su ih, saznavi za
taj dogaaj, odluili podrobnije istraiti. Organizirana je znanstvena
ekspedicija u pokrajinu Hubei, koju je tvorilo vie od 100 lanova.
Skupili su fizike dokaze u obliku kose, otisaka stopala i fekalija, te
zabiljeili iskaze lokalnih stanovnika. Na temelju tih rezultata prove
dena su daljnja istraivanja. U pokrajini Hubei je ukupno otkriveno
vie od tisuu otisaka stopala, od kojih su neki dui od 48 cm. Sku
pljeno je i vie od 100 dlaka divljaka, od kojih je najdua 19 cm.
Neki su pokuali objasniti vienja divljaka u okolici Shennongjia
u pokrajini Hubei, kao rijetku vrstu zlatnog majmuna, koji ivi u tom
podruju. Tako bi se mogli objasniti sluajevi kada su 'stvorenja'
viena samo na trenutak i iz velikih udaljenosti. No, razmotrimo
sluaj lokalnog komunistikog voe, Panga Genshenga, koji je susreo
divljaka u umi.
Pang, koji je promatrao stvorenje oko sat vremena s udaljenosti
od 1,5 m, rekao je sljedee: "Bio je visok oko 2 m i imao je ramena
ira od ovjejih, sputeno elo, duboko usaene oi i gomoljast nos
s blago izvinutim nosnicama. Obrazi su mu bili uvueni, ui nalik
ljudskim, ali vee, a oi okrugle i takoer vee od ljudskih. eljust
mu je bila isturena, a usne ispupene. Prednji zubi su mu nalikovali
konjskima. Imao je tamne oi i tamnosmeu kosu, duu od metra,
koja mu je slobodno padala preko ramena. itavo lice, osim nosa i
uiju, bilo mu je prekriveno kratkom dlakom. Ruke su mu visjele do
ispod koljena. Imao je velike dlanove s prstima dugim oko 15 cm, dok
su mu palci bili blago odvojeni od ostalih prstiju. Nije imao rep, a
dlaka na tijelu mu je bila kratka. Imao je debela bedra, kraa od nieg
dijela nogu. Hodao je uspravno s razmaknutim nogama. Stopala su
mu bila duga oko 30 cm i upola toliko iroka - ira na prednjoj i ua
na stranjoj strani, s izvinutim prstima."
AFRIKA
Svjedoci iz nekoliko zemalja u zapadnom dijelu afrikog kontinen
ta, kao to je Obala Bjelokosti, izvjeivali su o rasi patuljastih stvo
renja s tijelima prekrivenima crvenkastom dlakom. S njima su se
susreli i neki Europljani.
Izvjea o divljacima stiu i iz Istone Afrike. Kapetan Willaim
Hitchens napisao je 1937.: "Prije nekoliko godina, slubeno sam otiao
u lov na lavove u tom podruju (ume Ussura i Simibita na zapadnoj
obali Wembarea) i, dok sam ekao ljudodera na proplanku, ugledao
sam dva mala, smea, krznata stvorenja kako izlaze iz guste ume s
jedne strane proplanka i nestaju u umi na drugoj strani. Izgledali su
kao mali ljudi, visoki oko 1,2 m, koji su hodali uspravno, no imali
su gustu, crvenkastosmeu kosu. Domorodaki lovac, koji je bio sa
mnom, iznenaeno ih je i prestraeno promatrao. Rekao je da su to
agogwe, mali, krznati ljudi koji se obino ne viaju tijekom ivota."
Jesu li to bili samo majmuni? Malo je vjerojatno da Hitchens ili uro
enik ne bi prepoznali majmuna. Mnoga izvjea o Agogweima
potjeu iz Tanzanije i Mozambika.
Iz Konga potjeu izvijea o Kakundakariju i Kilombi. Tvrdi se
da su ta stvorenja visoka oko 1,65 m., da imaju dlakave tijela, te da
hodaju uspravno poput ljudi. Charles Cordier, profesionalni kolek
cionar ivotinja, koji je radio u mnogim zoolokim vrtovima i mu
zejima, slijedio je tragove Kakundakarija u Zairu krajem 50-ih i poet
kom 60-ih godina 20. st. Cordier je rekao da se jedan Kakundakari
zapleo u jednu od njegovih stupica za ptice: "Pao je licem o zemlju,
prevrnuo se, ustao, uklonio omu sa stopala i odetao prije nego je
Afrikanac, koji se nalazio u blizini, mogao ita uiniti."
Izvjea o takvim stvorenjima dolaze i iz june Afrike. Pascal
Tassy iz Laboratorija za paleontologiju kraljenjaka i ljudi, napisao
je 1983.: "Philip V. Tobias, koji se danas nalazi u glavnom odboru
Meunarodnog kriptozoolokog drutva, jednom je rekao Heuvel-
mansu da je jedan od njegovih kolega postavio zamke kako bi uhvatio
ive australopiteke." Tobias, koji je podrijetlom iz June Afrike,
poznati je strunjak za australopiteke.
Prema slubenom nauku, posljednji australopiteci izumrli su prije
otprilike 750 000 godina, a Homo erectus prije oko 200 000 godina.
Tvrdi se da su neandertalci nestali prije oko 35 000 godina, nakon ega
su na Zemlji postojali samo dananji ljudi. No, izvjea o razliitim
vrstama divljaka iz razliitih dijelova svijeta, snano pobijaju slu
beno stajalite.
ZNANSTVENI ESTABLIMENT
I IZVJEA O DIVLJAKU
Usprkos svim predstavljenim dokazima, veina strunjaka za antro
pologiju i zoologiju odbija raspravljati o mogunosti postojanja di
vljaka. Spomenu li uope divljake, rijetko kada predstavljaju uvjerljiv
dokaz o njihovu postojanju, usredotoujui se, umjesto toga, na iz
vjea koja ih nee bitno natjerati da posumnjaju u svoja stajalita.
Skeptini znanstvenici tvrde da nitko nije otkrio kosti divljaka, kao
ni njegovo tijelo - mrtvo ili ivo. No, postoje primjerci dlana i sto
pala, ak i glava navodnog divljaka. Strune osobe izvjeuju da su
pregledali tijela divljaka. A postoji i mnogo izvjea o tome da su
ulovljeni. injenica da ni jedan od tih fizikih dokaza nije dospio u
muzeje ili druge znanstvene ustanove, moe se shvatiti kao rezultat
neuspjenog postupka skupljanja i ouvanja dokaza. Operacijom koju
mi nazivamo filtriranjem znanja, dokazi s primjesom nedoputenosti
uvaju se daleko izvan slubenih kanala.
Meutim, neki veoma ugledni znanstvenici, kao to su Krantz,
Napier, Shackley, Porhnev i drugi, pronali su u dostupnom dokazu
dovoljno razloga da zakljue kako divljaci doista postoje ili, barem,
da je pitanje o njihovu postojanju vrijedno ozbiljno razmotriti.
Myra Shackley je 4. prosinca 1984. napisala u pismu naem is
traivau Steveu Bernathu: "Koliko vam je poznato, to pitanje je iz
nimno aktualno i predmet je mnogih pisanja i publikacija. Iako se
miljenja razlikuju, smatram da se uglavnom prihvaa da doista po
stoji dovoljno dokaza da prihvatimo barem mogunost postojanja
razliitih, neklasificiranih ovjekolikih stvorenja, no da je na sadanjoj
razini naeg znanja, nemogue detaljnije raspravljati o njihovu zna
aju. Taj poloaj dodatno oteavaju pogreni navodi, prijevare i lua
ke, ekstremne aktivnosti, no ini se da iznenaujue velik broj tvrdo
glavih antropologa smatra da vrijedi istraiti taj problem."
Dakle, znanost u izvjesnoj mjeri priznaje dokaz o postojanju
divljaka, no ini se da je uglavnom rije o subjektivnim stajalitima
pojedinaca, koji su vie ili manje slubeno potvreni.
12. POGLAVLJE
RECKOV KOSTUR
Prvo znaajno otkrie u Africi, dogodilo se poetkom 20. st. Godine
1913., prof. Hans Reck s Berlinskog sveuilita, vodio je istraivanja
u klancu Olduvai u Tanzaniji, koja je tada bila njemaka istonoafri-
ka kolonija. Jedan od Reckovih mjesnih skupljaa, koji je traio fosi
le, uoio je da iz zemlje viri komadi kosti. Nakon to je uklonio
povrinski gruh, (ljunak, sitan ugljen) ugledao je dijelove potpunog,
ljudskog kostura ukopanog u kamenu. Pozvao je Recka, koji je
potom naredio da se kostur izvadi zajedno s tekim blokom krutog
taloga. Ostaci ljudskog kostura, ukljuujui potpunu lubanju (slika
12.1.), morali su se iskopati
pomou ekia i dlijeta. Kostur
je potom otpremljen u Berlin.
Reck je ustanovio da u klan
cu Olduvai postoji pet niza slo
jeva. Kostur je iskopan iz gor
njeg dijela Sloja II. za koji se da
nas pretpostavlja da je star 1,15
milijuna godina. Gornji slojevi
SLIKA 12.1.: Ova lubanja dio je ko Reckova nalazita (Slojevi III,
stura potpuno razvijenog ovjeka, IV i V), bili su veoma erodirani.
kojeg je 1913. otkrio H. Reck u klan No, Sloj II je jo uvijek bio pre
cu Olduvai u Tanzaniji. kriven gruhom svijetlo-crvenog
Sloja III., te Sloja V (slika 12.2.). Prije otprilike samo 50 godina, to
nalazite je moda bilo prekriveno Slojevima III i V, ukljuujui sloj
kalcirudita nalik vapnencu. Sloj IV je oito nestao erozijom prije
taloenja Sloja V.
Svjestan znaaja svog otkria, Reck je podrobno razmotrio mo
gunost da je ljudski kostur moda bio pokopan u Sloju II. Napisao
je: "Zid groba imao bi jasne rubove, koji bi pokazivali da su odvo
jeni od netaknutog kamena. Talozi u grobu bi pokazivali neuobia
jenu strukturu i heterogenu mjeavinu iskopanih materijala, kao i
lako prepoznatljive komadie kalcirudita. Usprkos najpodrobnijem
istraivanju, takvi znakovi nisu uoeni. Naime, kamen u izravnoj
blizini kostura, ne razlikuje se od oblinjeg kamenja ni bojom, vr
stoom, debljinom slojeva, gradom ni poretkom."
Louis Leakey je pregledao Reckov kostur u Berlinu, no pretpo
stavio je da je mnogo mlai nego to je tvrdio Reck. Godine 1931.,
Leakey i Reck su posjetili nalazite na kojemu je kostur otkriven. Tada
je Leakey potvrdio Reckovo stajalite da je kostur anatomski suvre
menog ovjeka iste starosti kao i Sloj II.
U veljai 1932., zoolozi C. Forster Cooper s Cambridgea i D. M.
S. Watson sa sveuilita u Londonu, rekli su kako injenica da je
TABELA 12.1.
Sastav urana u fosilima hominida iz Kanjere
Fosilna Opis testiranog Sastav urana (eU3O8)
identifikacija fragmenta (estica/milijun)
Kanjera 3 fragment orbite, in situ 15
dio desne tjemene kosti, in situ 21
dijelovi lubanje s povrine 16,27,27,30,42
dijelovi bedrene kosti s povrine 8, 14
Kanjera 4 dijelovi eone kosti s povrine 11,21,35
Fauna fragmenti kostiju sisavaca iz 26, 131, 146, 159,216
Kanjerana
No, koliina urana u ljudskim kostima iznosila je u prosjeku 22
estice/milijun, dok je taj prosjek u ostacima sisavaca iznosio 136
estica/milijun. Za Oakleya je ta velika razlika izmeu prosjeka
znaila da su ljudske kosti "mnogo mlae" od ivotinjskih. Slini
rezultati analize sastava urana, dobiveni su i u Kanamu.
No, Oakley je isto tako istaknuo da se sastav urana u podzemnim
vodama, moe znatno razlikovati na pojedinim mjestima. Naprimjer,
ivotinjske kosti iz kasnog pleistocena, otkrivene u Kugati pokraj
Kanama, imaju vie urana nego kosti iz ranog pleistocena otkrivene
u Kanamu.
Znaajno je istaknuti da podaci o sastavu urana, koje je Oakley
objavio 1974., nisu bili prvi koje je izradio. U svom radu objavlje
nom 1956., Oakley je napisao, neposredno nakon rasprave o analizi
sastava urana u kanamskoj eljusti: "Naa testiranja kostiju iz Ka-
njera, nisu pokazala nikakva odstupanja izmeu ljudskih lubanja i s
njima povezanom faunom." ini se da Oakley nije bio zadovoljan
tim prvim testovima na kanjerskim kostima, pa ih je zato poslije po
novio. Ti posljednji rezultati su mu vie odgovarali.
Na pregled kemijske analize fosila iz Kanama i Kanjere, navo
di nas na sljedee zakljuke. Rezultati analize sastava fluora i urana,
potvrivali su istu starost ljudskih kostiju i s njima povezanom faunom.
No, to tumaenje moe biti i pogreno. Rezultati analize sastava urana
potvrivali su da su ljudske kosti mlae od s njima povezane faune.
No, i takvo tumaenje se moe pobijati.
Openito, rezultati kemijskih i radiometrijskih testiranja ne is
kljuuju mogunost da su ljudski fosili iz Kanama i Kanjere iste
starosti kao i s njima povezana fauna. S obzirom na to, lubanja iz
Kanjera, za koju se tvrdi da je anatomski suvremena, odgovarala bi
starosti Sloja IV u Olduvaiju, koji se oblikovao prije 400 000 do
700 000 godina. Taksonomska klasifikacija eljusti iz Kanama nije
sigurna. Noviji istraivai je oklijevaju nazivati anatomski suvre
menom, iako se ta oznaka ne moe potpuno odbaciti. Ako eljust
potjee iz istog razdoblja kao i kanamska fauna, koja je starija od
Sloja I u Olduvaiju, tada je kanamska mandibula stara vie od 1,9
milijuna godina.
ROENJE AUSTRALOPITEKA
Josephine Salmons je 1924. uoila fosiliziranu lubanju pavijana,
koja je visjela iznad kamina u kui njezina prijatelja. Salmonsova,
koja je tada bila studentica anatomije na sveuilitu Witwatersrand
u Johannesburgu, Juna Afrika, odnijela je taj primjerak svom pro
fesoru, dr. Raymondu A. Dartu.
Lubanja pavijana, koju je Salmonsica dala Dartu, potjecala je iz
vapnenakog rudnika u Buxtonu, koji se nalazi pokraj gradia Taung,
oko 320 km jugozapadno od Johannesburga. Dart je zamolio svog
prijatelja i geologa dr. R. B. Younga, da pregleda kamenolom ne bi
li moda jo neto otkrio. Young je skupio neke komade kamenja s
fosilima, te ih poslao Dartu.
U Dartovu kuu, u kojoj se taj dan odravalo vjenanje njegova
prijatelja, stigla su dva sanduka s fosilima. Iako ga je supruga pre-
klinjala da ostavi fosile dok ne zavri obred, Dart je otvorio san
duke. U drugom sanduku je ugledao neto to ga je iznenadilo:
"Meu njima sam ugledao gotovo potpun odljevak unutranjosti lu
banje. Taj kalup mozga bio je velik poput onog u gorile." Dart je
potom pronaao drugi komad kamena s kostima lica.
Nakon to su se gosti razili, Dart je zapoeo mukotrpan posao
odvajanja kosti iz njihove kamene jezgre. Kako nije imao prikladan
alat, upotrijebio je suprugine igle za pletenje da bi oprezno odlomio
kamen. Poslije je napisao: "Preda mnom se ukazalo lice djeteta s i
tavim nizom mlijenih zubi i trajnim kutnjacima, koji su tek poeli
izbijati. Mislim da nijedan roditelj nije bio toliko ponosan na svog
potomka kao to sam bio ja tog Boia na svoje dijete iz Taunga."
Nakon to je izvadio kosti iz kalupa, Dart je rekonstruirao lubanju
(slika 12.4.). Napisao je daje mozak djeteta bio neoekivano velik,
oko 500 cm3. Prosjena veliina mozga odraslog mujaka gorile iz
nosi samo 600-ak cm3. Dart je uoio da lubanja nema onu arkadu
i da joj zubi imaju neke ljudske znaajke.
Osim toga, uoio je da je foramen magnum, otvor hrptene mo
dine, okrenut prema sreditu baze lubanje, kao u ljudi, a ne prema
leima, kao u odraslih majmuna. Dart je na temelju toga zakljuio
kako je stvorenje hodalo uspravno, to je znailo, kako je vjerovao,
da je primjerak iz Taunga oito bio ovjekov predak.
Dart je poslao svoje izvijee uglednom britanskom znanstvenom
asopisu Nature, u kojem je napisao: "Primjerak je znaajan jer
upuuje na postojanje izumrle vrste majmuna, prijelaznog oblika
izmeu ivih antropoida i ovjeka." Na temelju s lubanjom poveza
nih ivotinjskih fosila, procijenio je da je njegovo otkrie staro milijun
godina. Svoje dijete iz Taunga nazvao je Australopithecus africanus
- juni majmun iz Afrike. Vjerovao je da je australopitek pretea
svih drugih oblika hominida.
Sir Arthur Keith i sir Arthur Smith Woodward, doekali su u
Engleskoj Dartovo izvijee uz najvei oprez. Keith je smatrao da
australopitek pripada kategoriji impanza i gorila.
Grafton Elliot Smith je bio jo vie kritian. U svibnju 1925.,
tijekom predavanja koje je odrao na sveuilinom Koledu, Smith
je izjavio: "Nesretna je okolnost to Dartu nisu bile dostupne lubanje
mladih impanza, gorila ili orangutana iste starosti kao i lubanja iz
Taunga, jer bi na temelju takvog materijala shvatio da su poloaj
glave, oblike eljusti, te mnoge pojedinosti nosa, lica i lubanje, na
kojima je utemeljio svoj dokaz da je australopitek veoma slian
ovjeku, istovjetni fizikim znaajkama mlade gorile i impanze."
Kritika Graftona Elliota Smitha i danas se smatra opravdanom. Ka-
ZINJANTHROPUS
Sljedea znaajna otkria pripadaju Louisu Leakeyu i njegovoj dru
goj eni, Mary. Mary Leakey je 17. lipnja 1959. ugledala ratrkane
dijelove lubanje mladog hominida u Sloju I, na nalazitu FLK u
Olduvaiju. Nakon to su od tih fragmenata sastavili lubanju, Louis
i Mary Leakey su uoili da je njezin vlasnik imao sagitalnu izboi-
nu, koja se protezala niz vrh lubanje. Po tome je veoma nalikovao
Australopithecusu robustusu. No, Leakey je ipak zakljuio da se radi
o novoj vrsti hominida, dijelom zato to su mu zubi bili vei od ju
noafrikih primjeraka robustusa. Tu novu vrstu je nazvao Zinjan-
thropus boisei. Zinjan je ime Istone Afrike, a boisei se odnosi na
gosp. Charlesa Boisea, jednog od prvih Leakeyevih financijskih
sponzora. Osim lubanje, Leakey je otkrio kameno orue, na temelju
kojega je nazvao Zinjanthropusa prvim izraivaem orua i, prema
tome, prvim 'pravim ovjekom'.
Leakey je postao dugo oekivani prvi super junak paleoantro-
pologije. National Geographic Society mu je dodijelio novana
sredstva, objavio Leakeyeve bogato ilustrirane lanke, organizirao
mu televizijske emisije i meunarodna predavanja.
No, usprkos velikoj popularnosti, vladavina zinjantropa je trajala
veoma kratko. Leakeyeva biografkinja Sonia Cole, napisala je: "Sto
bi se dogodilo da je Leakey morao uvjeriti National Geographic
Society da je Zinj mogui kandidat za 'prvog ovjeka', kako bi mo
gao osigurati njihovu daljnju potporu - no je li trebao otii tako da
leko? Lubanja ne bi mogla obmanuti ak ni laika: Zinj, s frontalnom
koatom izboinom nalik gorilama i sputenim onim arkadama,
oito je mnogo vie nalikovao robusnom australopiteku iz June
Afrike nego suvremenom ovjeku - s kojim, iskreno, nema nita
zajedniko."
HOMO HABILIS
Otprilike godinu dana nakon otkria zinjantropa, 1960., Leakeyev
sin Jonathan je u blizini prvog nalazita otkrio lubanju suvremenog
hominida (OH 7). Osim toga, otkrio je i kosti ruku hominida OH 7.
Sljedeih nekoliko godina otkriveni su i drugi ostaci - uglavnom
zubi i fragmenti eljusti i lubanje. Fosilni hominidi nazvani su ivo
pisnim imenima: Johnny's Child, George, Cindy i Twiggy. Neke ko
sti otkrivene su u niem dijelu Sloja I u Olduvaiju.
Junoafriki anatom Philip Tobias, utvrdio je da je kapacitet lu
banje OH7 680 cm3, to je mnogo vie od obujma zinjantropove
3
lubanje, koji iznosi 530 cm , pa ak i od najvee lubanje australopi-
3
teka, iji je kapacitet oko 600 cm . Meutim, obujam joj je bio za
oko 100 cm3 manji od najmanje lubanje Homo erectusa.
Louis Leakey je zakljuio kako je otkrio pravog izraivaa orua
u niim razinama Olduvaija, prvog pravog ovjeka. To je potvri
vao i njegov vei mozak. Leakey je to stvorenje nazvao Homo ha-
bilis, to znai 'spretan ovjek'.
Nakon otkria Homo habilisa, Zinjanthropus je postao Australo
pithecus boisei, neto robusnija varijanta Australopithecusa robustusa.
Oba ta krupnija australopiteka, imala su frontalne koate izboine
i nisu se smatrala ljudskim precima, nego evolucijskim ograncima
koji su poslije izumrli.
Navedene kotane izboine na vrhu lubanje u izvjesnoj mjeri
kompliciraju stvari. Mujaci gorila i neki mujaci impanzi, takoer
imaju takve izboine, za razliku od njihovih enskih srodnika. Mary
Leakey je zato 1971. rekla: "Mogunost da A. Robustus i A. Africa-
nus predstavljaju muki i enski primjerak jedne vrste, zasluuje
ozbiljno razmatranje." Ustanovi li se da je mogua pretpostavka ko
ju navodi Mary Leakey, to bi znailo da su narataji strunjaka bili
u zabludi oko australopiteka.
Homo
Sadanjost
sapiens
sapiens
Rani
Prije 1 milijun god.
Homo
sapiens
l.DIO
Kratak pregled neuobiajenog dokaza o podrijetlu ovjeka (openito)
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Pretkambrij
2800 Ottosdalin, izbrazdana Jimison 1982. 164-166
Juna Afrika metalna kugla
Kambrij
505-590 Antelope otisak cipele Meister 1968. 157-158
Spring, Utah
1. DIO - nastavak
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Devon
360-408 Rudnik eljezni avao Brewster 1844. 146-147
Kingoodie, u kamenu
kotska
Karbon
320-360 Tweed, zlatna nit u Times (London), 147
Engleska kamenu 22. lipanj 1844.
312 Wilburton, eljezni vr Rusch 1971. 157
Oklahoma
286-360 Webster, izrezbaren Daily News, 156
Iowa kamen Omaha, Neb., 2.
travanj 1897.
286-320 Macoupin, ljudski kostur The Geologist, 199
Illinois prosinac 1862.
286-320 Rockcastle ovjekoliki Burroughs 1938. 199-201
County u otisci stopala
Kentuckyju i
na drugim
nalazitima
280-320 Wilburton, srebrni Steiger 1979. 160
Oklahoma predmet
260-320 Morrisonville, zlatni lanac Morrisonville 155-156
Illinois Times, 11.6.1891.
260-320 Heavener, zidni blok u Steiger 1979. 159-160
Oklahoma ugljenu
Trijas
213-248 Nevada otisak cipele Ballou 1922. 157-159
Jura
150 Turkmenstan otisak ljudskog Moscow News, 201
stopala 1983., br. 24
Kreda
65-144 Saint-Jean metalne cijevi Corliss 1987a 160-161
de Livet, u kredi
Francuska
1. DIO - nastavak
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Eocen
50-55 Clermont, eoliti, paleoliti Breuil 1910. 69-74
Francuska
45-55 Laon, kugla od krede, Meleville 1862. 148-150
Francuska izrezano drvo
38-55 Barton Cliff, izrezbaren Fisher 1912. 52-53
Engleska kamen
38-45 Delemont, ljudski kostur de Mortillet 198
vicarska 1883.
Oligocen
33-55 Boston neolit, Whitney 1880. 147
Tunnel, izrezbaren
Tuolumne kamen
Table Mt.,
Calif.
33-55 Montezuma neoliti Whitney 1880. 148-150
Tunnel,
Tuolumne
Table Mt.,
Calif.
33-55 Tuolumne ljudski kostur Winslow 1873. 193-195
Table Mt.,
Calif.
26-54 Baraque, paleoliti Rutot 1907. 102
Michel,
Belgija
26-54 Zaljev Bonnet, paleoliti Rutot 1907. 102
Belgija
26-30 Boncelles, paleoliti Rutot 1907. 102-104
Belgija
Rani miocen
20-25 Thenay, paleoliti Burgeois 1867. 90-95
Francusk
1. DIO - nastavak
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Srednji
miocen
12-25 Santacrucian- paleoliti, zna F. Ameghino 112-113
formacija, kovi uporabe 1912.
Argentina vatre, izrezane
kosti, slomljene
kosti, spaljene
kosti
12-19 Billy, zarezana kost Laussedat 1863. 40
Francuska
12-19 Sansan, slomljene kosti Garrigou 1873. 41
Francuska
12-19 Pouance, zarezana kost Bourgeois 1867. 50
Francuska
12-19 Clermont, zarezana kost Pomel i de 48-49
Francuska Mortillet 1867.
Kasni miocen
9-55 Tuolumne Snellova zbir Whitney 1880. 134-135
Table M t , ka, neoliti, na 145-146
Calif. predni paleoliti,
ljudska eljust 195-196
9-55 Valentine neolit, frag Whitney 1880. 135,146
Mine, Tuolu ment ljudske 195-196
mne Table lubanje
M t , Calif.
9-55 Rudnik Stani neolit Whitney 1880. 135-136
slaus Co., 146-147
Tuolumne
Table Mt.,
Calif.
9-55 Sonora kamena Whitney 1880. 136,148
Tunnel, kuglica
Tuolumne
Table M t ,
Calif.
1. DIO - nastavak
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Srednji
pleistocen
0,83 Trinil, Java ljudske bedrene Day i Molleson, 211-212
kosti 1973.
0,83 Trinil, Java slomljene Keith, 1911. 208
kosti, drveni
ugljen, ognjita
0,4-1,75 Cromer kotana orua, Moir, 1927. 50-51
Forest-sloj, zarezana kost,
Engleska prepiljeno drvo, 51-52
paleoliti Moir, 1924. 64-65
0,7-0,7 Kanjera, fragmenti L. Leakey, 1960. 303-308
Kenija ljudske lubanje,
paleoliti
0,4 Olduvai, napredni pale L. Leakey, 1933. 299-300
Tanzanija oliti (suvreme
ni tip ovjeka)
0,33-0,6 Ipswich, ljudski kostur Keith, 1928. 179-181
Engleska
0,33 Galley Hill, ljudski kostur Newton, 1895. 173-175
Engleska (grob?),
paleoliti
0,33 Moulin ljudska eljust Keith, 1928. 171-172
Quignon, i paleoliti (kri
Francuska votvorine?)
0,33 Clichy, djelomian Bertrand, 1868. 173-174
Francuska ljudski kostur
(prijevara?)
0,3-0,4 Terra Amata, sklonita, de Lumley, 176
Francuska ognjita, 1969.
kotana orua,
paleoliti, otisak
ljudskog
stopala
1. DIO - nastavak
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Kasni
pleistocen
0,8-0,125 Piltdown, ljudska lubanja Dawson i 229-245
Engleska Woodward, 1913.
0,3-2 La Denise, fragmenti de Mortillet, 172
Francuska ljudske lubanje 1883.
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
Srednji
pleistocen
0,3-0,75 Pustinja zarezane kosti Graham, 1988. 38-39
Anza-Borrego,
Kalifornija
0,28-0,35 El Homo, paleoliti Steen-McIntyre, 130
Mexico 1981.
0,2-0,5 Calico, eoliti Simpson, 1986. 76-77
Kalifornija
0,2-0,3 Toca da eoliti de Lumley i dr., 77-78
Esperanca, 1988.
Brazil
0,12-0,19 Black's Fork paleoliti Renaud, 1940. 108-109
River,
Wyoming
Kasni
pleistocen
0,08-0,09 Texas Street, eoliti Carter, 1957. 74-75
San Diego,
Kalifornija
0,08 Old Crow Ri zarezane kosti Morlan, 1986. 37-38
ver, Kanada
0,07 Timlin, New paleoliti Raemish, 1977. 188-189
York
0,06-0,12 Sheguiandah, paleoliti T. E. Lee, 1972. 124-128
Kanada
>0,05 Whiteside bakreni prsten W. E. Dubois, 151-152
County, 1871.
Illinois
>0,05 Santa Barbara ognjite, Science News, 74
Island, eoliti, 1977.
Kalifornija kosti sisavca
2. DIO - nastavak
Razdoblje ili
Nalazite Kategorija Izvor Stranice
milijuni god.
0,04 Lewisville, paleolit Alexander, 128-129
Texas 1978.
0,03 El Cedral, ognjita, kosti Lorenzo, 1986. 74
Mexico sisavca
0,03 Boq. Do Sitio ognjita, eoliti, Guidon i 74
de P. Furada, oslikan kamen Delibrias, 1986.
Brazil
______________________________________________________
*****************************************************************
KRAJ