Nakladnik

etrdeset pravila ljubavi

- ROMAN O RUMIJU -

Elif Shafak

Naslov originala: The Forty Rules of Love, A novel of Rumi

scan: Janja
obrada: GlitterBaby

www.balkandownload.org
Posveeno Zahiru i Zeldi
Kad sam bio dijete, vidio sam Boga,
vidio sam anele;
Promatrao sam tajne viih i niih svjetova. Mislio sam da
svi
ljudi vide to isto. Najzad sam shvatio da ne vide...

- EMS IZ TABRIZA
 Uvod

Baci li u vodu koja tee kamen koji dri izmeu prstiju, uinak moda nije lako
zamijetiti. Voda e se lagano namrekati na mjestu gdje kamen udari o povrinu i kamen
e bunuti, priguen uborom rijeke oko sebe. To je sve.
Baci kamen u jezero. Uinak nee biti samo vidljiv, ve i mnogo trajniji. Kamen e
poremetiti vodu koja miruje. Na mjestu gdje kamen udari o vodu, nastat e krug i u asu
e se taj krug umnogostruiti u drugi, i trei. Ubrzo e se mrekanje izazvano jednim tihim
bukajem proiriti dok se ne bude moglo osjetiti posvuda uzdu zrcalne povrine vode.
Tek kad stignu do obale, krugovi e se prestati umnogostruavati i ieznuti.
Ako kamen pogodi rijeku, rijeka e se prema njemu ponijeti kao prema jo jednom
komeanju u svom ionako burnom toku. Nita neobino. Nita nesavladivo.
Meutim, ako kamen pogodi jezero, jezero vie nikad nee biti isto.
ivot Elle Rubinstein etrdeset je godina bio voda koja miruje - predvidljivog slijeda
navika, potreba i preferenci. Iako je u mnogoemu bio monoton i obian, ona ga nije
smatrala zamornim. Tijekom zadnjih dvadeset godina, svaka njezina elja, svaka osoba s
kojom se sprijateljila i svaka odluka koju je donijela filtrirala se kroz njezin brak. Njezin
suprug, David, bio je uspjean zubar koji je naporno radio i zaraivao mnogo novca. Ona
je oduvijek znala da njih dvoje nisu povezani ni na kakvoj dubljoj razini, ali emotivna
povezanost ne mora biti prioritet na popisu branoga para, mislila je, posebice ako su
mukarac i ena tako dugo u braku. U braku postoje vanije stvari nego to su strast i
ljubav, na primjer razumijevanje, privrenost, suosjeajnost i ono Bogu najslinije djelo
koje ovjek moe izvesti, opratanje. Ljubav je sporedna svemu ovome. Odnosno,
sporedna je ako ne ivi u romanima ili romantinim filmovima u kojima su glavni likovi
uvijek vei od ivota, a njihova ljubav jednostavno legendarna.
Na vrhu Ellinog popisa prioriteta bila su njezina djeca. Imali su prekrasnu kerku koja
je pohaala koled, Jeannette, i blizance tinejdere, Orly i Avija. Uz to su imali i
dvanaestgodinjeg zlatnog retrivera, Spirita, koji je bio Ellin suputnik na jutarnjim
etnjama i najvedrije drutvo jo otkad je bio tene. Sad je bio star, predebeo, posve gluh i
gotovo slijep; Spiritovo vrijeme bliilo se kraju, no Ella je radije mislila da e ivjeti vjeno.
Ali, ona je bila takva. Nikad se nije suoila sa smru bilo ega, bila to navika, faza ili brak,
ak i kad se svretak nalazio tik ispred njezinog nosa, jasan i neizbjean.
Rubinsteinovi su ivjeli u Northamptonu, Massachusetts, u prostranoj viktorijanskoj
kui koju je trebalo poneto obnoviti, ali je svejedno jo uvijek bila velebna, s pet spavaih
soba, tri kupaonice, sjajnim podovima od tvrdog drveta, garaom za tri automobila,
francuskim vratima i, najbolje od svega, jacuzzijem na otvorenom. Imali su ivotno
osiguranje, automobilsko osiguranje, mirovinski plan, plan tednje za koled, zajednike
bankovne raune, i uz kuu u kojoj su ivjeli, dva prestina stana: jedan u Bostonu, i drugi
na Rhode Islandu. Ona i David marljivo su radili za sve to. Velika kua s otmjenim
pokustvom i mirisom domae pite u zraku moda se nekim ljudima ini kliejom, ali za
njih je bila slika idealnog ivota. Svoj su brak izgradili oko te zajednike vizije i ostvarili
veinu, ako ne i sve svoje snove.
Na njihovo zadnje Valentinovo, suprug joj je darovao privjesak od dijamanta u obliku
srca, uz estitku na kojoj je pisalo:
 Mojoj dragoj Elli,
eni nenapadnog ponaanja, velikodunog srca i svetake
strpljivosti. Hvala ti to me prihvaa ovakvog kakav jesam. Hvala
ti to si moja supruga.
Tvoj
David

Ella to Davidu nikad nije priznala, ali itajui njegovu poruku, osjeala se kao da ita
osmrtnicu. To e o meni napisati kad umrem, pomislila je. I budu li iskreni, mogli bi
dodati i ovo: Sagradivi sav svoj ivot oko supruga i djece, Elli je nedostajala svaka tehnika
preivljavanja koja bi joj pomogla da se sama suoi sa ivotnim nedaama. Nije bila od
onih ljudi koji bi odbacili oprez. Za nju je i promjena vrste kave koju je svakodnevno pila
bila velik napor.
Zbog svega toga nitko, ukljuujui Ellu, nije mogao objasniti to se dogaa kad je
ujesen godine 2008., nakon dvadeset godina braka, zatraila razvod.

Ali postojao je razlog: ljubav.

Nisu ivjeli u istome gradu. Nisu ivjeli ak ni na istome kontinentu. Njih dvoje nisu
bili samo miljama daleko jedno od drugoga, nego su se razlikovali kao dan i no. Njihovi
naini ivota toliko su bili razliiti da im se inilo nemoguim podnijeti nazonost ovog
drugog, a kamoli zaljubiti se. Ali to se svejedno dogodilo. I dogodilo se brzo, tako brzo da
Ella nije imala vremena shvatiti to se zbiva i biti smotrena, ako ovjek ikad moe biti
smotren kad je rije o ljubavi.
Ljubav je Elli dola tako nenadano i osorno kao kamen koji je najednom, niotkuda,
zavitlan u mirnu barutinu njezinoga ivota.
 Ella

NORTHAMPTON, 17. SVIBNJA 2008.

Blago su cvrkutale ptiice ispred prozora njezine kuhinje tog mekog proljetnog dana.
Kasnije je Ella odvrtjela taj prizor u mislima toliko mnogo puta da joj se, umjesto djeliem
prolosti, inio trajnim trenutkom koji se i nadalje zbiva negdje u svemiru.
Sjedili su za stolom, za kasnim obiteljskim rukom u nedjeljno poslijepodne. Njezin je
suprug punio svoj tanjur pohanim pileim batacima, svojom omiljenom hranom. Avi je
lupkao vilicom i noem kao bubnjarskim tapovima, dok je njegova sestra blizanka, Orly,
pokuavala izraunati koliko zalogaja kojeg jela moe pojesti a da ne upropasti svoju
dijetu od 650 kalorija dnevno. Jeannette, koja je bila brucoica na oblinjem koledu Mount
Holyoke, djelovala je izgubljena u vlastitim mislima dok je mazala meki sir na novu kriku
kruha. Za stolom je sjedila i teta Esther, koja je svratila donijeti jedan od svojih uvenih
mramornih kolaa i potom ostala na ruku. Ella je nakon ruka imala mnogo posla, ali jo
nije bila spremna ustati od stola. U zadnje vrijeme nisu esto objedovali zajedno te je ovaj
ruak smatrala zlatnom prilikom da se svi ponovno poveu.
Esther, je li ti Ella rekla dobre vijesti? najednom je upitao David. Dobila je sjajan
posao.
Iako je Ella diplomirala s odlinom ocjenom englesku knjievnost i voljela fikciju,
nakon koleda nije uinila ba mnogo toga glede svoje karijere, osim to je ureivala
kratke lanke za enske asopise, posjeivala nekoliko knjinih klubova i povremeno
pisala recenzije knjiga za lokalne novine. To je bilo sve. Neko je teila za tim da postane
istaknuta knjievna kritiarka, ali je zatim jednostavno prihvatila injenicu da ju je ivot
odnio drugdje i pretvorio je u marljivu kuanicu s troje djece i beskonanim obiteljskim
odgovornostima.
Nije se alila. Biti majka, supruga, etaica psa i domaica dralo ju je dovoljno
zaposlenom. Nije morala biti i hraniteljica obitelji povrh svega toga. Iako nijedna od
njezinih prijateljica feministkinja sa Smith Collegea nije odobravala njezin odabir, ona je
bila zadovoljna poloajem majke-kuanice i zahvalna to suprug i ona to sebi mogu
priutiti. Osim toga, nikad je nije napustila strast prema knjigama i jo se uvijek smatrala
nezasitnom itateljicom.
Prije nekoliko godina, situacija se poela mijenjati. Djeca su rasla i jasno joj dala do
znanja da im vie nije potrebna kao ranije. Shvativi da ima previe slobodnog vremena i
nikoga s kime bi to vrijeme provela, Ella je razmislila o tome da potrai posao. David je to
podrao, ali iako su stalno razgovarali o tome, Ella bi rijetko iskoristila prilike koje bi joj se
ukazale, a kad bi to uinila, potencijalni poslodavci uvijek bi traili nekog mlaeg ili
iskusnijeg. U strahu da e uvijek iznova biti odbijena, jednostavno je odustala od te teme.
Meutim, u svibnju 2008. godine, neoekivano su nestale prepreke koje su je svih
prijanjih godina prijeile da dobije posao. Dva tjedna prije svog etrdesetog roendana,
nala se u jednoj knjievnoj agenciji sa sjeditem u Bostonu. Posao joj je pronaao suprug
preko nekog svog klijenta - ili moda preko neke svoje ljubavnice.
Oh, nije to nikakva velika stvar, sad se pourila objasniti Ella. Samo honorarno
itam za jednog knjievnog agenta.
 Ali David kao da je odluio ne dopustiti joj da potcjenjuje svoj novi posao. Hajde, reci
im da je rije o poznatoj agenciji, poticao ju je, gurkao je laktom, a kad mu je odbila
udovoljiti, zduno se suglasio sam sa sobom. To je prestina agencija, Esther. Da samo
vidi ostale suradnike! Djevojke i momci netom s najboljih koleda. Ella je jedina koja se
vraa na posao nakon to je godinama bila kuanica. Nije li prava?
Ella se pitala ne osjea li njezin suprug, negdje u dubini due, krivnju zato to ju je
udaljio od karijere ili zato to je vara - to su bila jedina dva objanjenja koja su joj pala na
pamet, a koja bi objasnila zato sad pretjeruje u oduevljenju.
I nadalje s osmijehom, David je zakljuio, To ja zovem petljom. Svi smo veoma
ponosni na nju.
Prava je nagrada. Uvijek je bila, rekla je teta Esther tako sentimentalnim glasom da je
zvualo kao da je Ella ustala od stola i zauvijek ih napustila.
Svi su je promatrali s ljubavlju. ak ni Avi nije izrekao nikakvu cininu primjedbu, a
Orly je za promjenu djelovala kao da mari za neto drugo osim svog izgleda. Ella se
primorala cijeniti taj trenutak ljubaznosti, ali osjeala je stranu iscrpljenost kakvu nikad
ranije nije osjetila. U sebi se molila da netko promijeni temu.
Mora da je Jeannette, njezina starija kerka, ula tu molitvu jer se najednom ubacila u
razgovor. I ja imam dobre vijesti.
Sve su se glave okrenule prema njoj, lica blistavih od iekivanja.
Scott i ja smo se odluili vjenati, objavila je Jeannette. Oh, znam to ete vi rei! Da
jo nismo zavrili koled i sve to, ali morate shvatiti, oboje se osjeamo spremni za sljedei
veliki korak.
Na kuhinjski stol spustila se nelagodna tiina, a toplina koja ih je obavijala jo trenutak
ranije sad je isparila. Orly i Avi izmijenili su tupe poglede, a teta Esther se sledila, dlana
vrsto ovijenog oko ae soka od jabuke. David je odloio vilicu kao da vie nema teka i
zakiljio prema Jeannette svojim svjetlosmeim oima okruenim izrazitim borama od
smjekanja.
Meutim, u ovom trenutku bio je sve drugo osim nasmijeen. Namrgoeno je napuio
usta, kao da je upravo progutao gutljaj octa.
Super! Oekivala sam da ete podijeliti sa mnom moju sreu, ali me je umjesto toga
doekala ova hladnoa, zacvilila je Jeannette.
Upravo si rekla da se udaje, podsjetio ju je David, kao da Jeannette ne zna to je bila
rekla i treba je izvijestiti o tome.
Tata, znam da se to ini pomalo preuranjenim, ali Scott me je neki dan zaprosio i ja
sam ve pristala.
Ali, zato? upitala je Ella.
Po nainu na koji ju je Jeannette pogledala, Ella je zakljuila da to nije bilo pitanje koje
je njezina kerka oekivala. Radije bi da ju je upitala Kad? ili Kako? U oba sluaja, to bi
znailo da moe poeti kupovati vjenanicu. Pitanje Zato? bilo je neto posve drugo i u
cijelosti je uhvatilo nespremnu.
Valjda zato to ga volim. Jeannettin ton glasa bio je pomalo snishodljiv.
Duo, eljela sam rei, emu takva urba? nije odustajala Ella. Da nisi moda
trudna?
Teta Esther trznula se na svom stolcu, strogog izraza lica, vidljivo zabrinuta. Izvadila je
iz depa tabletu protiv eluane kiseline i poela je vakati.
Postat u ujak, zahihotao se Avi.
Ella je uhvatila Jeannettinu ruku i njeno je stisnula. Uvijek nam moe rei istinu.
Zna to, zar ne? Bit emo uz tebe bez obzira na sve.
 Mama, hoe li, molim te, prestati s time? prasnula je Jeannette izvukavi ruku. Ovo
nema nikakve veze s trudnoom. Neugodno mi je zbog tebe.
Samo sam pokuala pomoi, mirno je odgovorila Ella, pri emu je mirnoa bila stanje
koje joj je u zadnje vrijeme postajalo sve tee postii.
Misli, time to me vrijea. Izgleda da je jedini nain na koji moe zamisliti Scotta i
mene u braku taj da sam ja napumpana! Da li ti ikad padne na pamet da se ja moda,
samo moda, elim udati za tog tipa zato to ga volim? Hodamo ve osam mjeseci.
Ta je izjava izazvala Ellinu ironiju. O, da, kao da se karakter mukarca moe upoznati
za osam mjeseci! Tvoj otac i ja smo u braku gotovo dvadeset godina, a ak ni mi ne
moemo tvrditi da znamo sve jedno o drugome. Osam mjeseci u jednoj vezi nije nita!
Bogu je trebalo samo est dana da stvori cijeli svemir, izjavio je Avi s osmijehom od
uha do uha, ali su ga hladni pogledi sviju za stolom primorali natrag na utnju.
Osjeajui da napetost sve vie raste, umijeao se David, oiju prikovanih za svoju
stariju kerku i ela namrtenog od razmiljanja. Duo, tvoja mama pokuava rei da je
hodanje jedno, a brak neto posve drugo.
Ali, tata, zar ste mislili da emo mi zauvijek hodati? upitala je Jeannette.
Ella je duboko udahnula i rekla: Da budem posve iskrena, oekivali smo da e nai
nekog boljeg. Premlada si za ozbiljnu vezu.
Zna to ja mislim, mama? upitala je Jeannette glasom tako bezizraajnim da je bio
neprepoznatljiv. Mislim da svoje vlastite strahove projicira na mene. Ali samo zato to si
se ti udala tako mlada i rodila kad si bila mojih godina, ne znai da u ja ponoviti istu
pogreku.
Ella se zacrvenjela kao karmin, kao da je dobila amar. Iz dubine svoga bia sjeala se
teke trudnoe koja je rezultirala Jeannettinim preuranjenim roenjem. Kao beba i malo
dijete, njezina je kerka iz nje iscrpila svu energiju i zato je ekala est godina prije nego to
je ponovno zatrudnjela.
Duo, bili smo sretni zbog tebe kad si prohodala sa Scottom, oprezno je rekao David,
isprobavajui drugaiju strategiju. On je drag momak. Ali tko zna to e misliti kad
diplomira? Stvari bi tad mogle biti posve drugaije.
Jeannette je jedva primjetno kimnula glavom, to je znailo tek malo vie od hinjene
privole. Zatim je rekla: Je li ovo zato to Scott nije idov?
David je zakolutao oima u nevjerici. Oduvijek se ponosio time da je slobodouman i
obrazovan otac koji u kui izbjegava negativne primjedbe glede rase, vjere ili spola.
Meutim, Jeannette je djelovala nepopustljiva. Okrenula se prema majci i upitala:
Moe li me gledati u oi i rei da bi i nadalje imala iste zamjerke da je Scott mladi idov
po imenu Aaron?
Jeannettin glas bockao je ogorenou i sarkazmom i Ella se pobojala da jo toga navire
u njezinoj kerki.
Duo, bit u posve iskrena s tobom, makar ti se to ne svidjelo. Znam kako je divno biti
mlad i zaljubljen. Vjeruj mi, znam. Ali udati se za nekog iz druge sredine velik je rizik. A
mi kao tvoji roditelji elimo biti sigurni da ini pravu stvar.
A kako vi znate da je vaa prava stvar prava stvar za mene?
To je pitanje malo pokolebalo Ellu. Uzdahnula je i protrljala elo, kao da je na rubu
migrene.
Mama, ja ga volim. Znai li ti to ita? Sjea li se odnekud te rijei? Od njega mi srce
bre zakuca. Ne mogu ivjeti bez njega.
Ella je ula vlastito smijuljenje. Nije joj bila nakana podsmjehivati se osjeajima svoje
kerke, ni najmanje, ali njezin je smijeh vjerojatno tako zvuao. Iz nekih njoj nepoznatih
razloga, osjeala je ogromnu nervozu. I prije je imala sukobe s Jeannette, na stotine njih, ali
danas joj se inilo kao da se svaa s neim drugim, neim veim.
Mama, jesi li ti ikad bila zaljubljena? odvratila je Jeannette, a u glas joj se uvukla
natruha prezira.
Daj, molim te, prestani! Prestani sanjariti i budi realna! Tako si... Elline su oi
poletjele prema prozoru, u potrazi za nekom dramatinom rijei, dok najzad nije smislila
... romantina!
to je loe u tome da sam romantina? upitala je Jeannette i zvuala uvrijeeno.
Doista, to je loe u tome da je netko romantian? upitala se Ella. Otkad nju romantika
toliko ivcira? Nesposobna odgovoriti na pitanje koje ju je izjedalo na rubovima uma,
svejedno je nastavila. Daj, duo. U kojem ti to stoljeu ivi? Utuvi si u glavu, ene se ne
udaju za mukarce u koje se zaljube. Kad prigusti, izaberu tipa koji e biti dobar otac i
pouzdan suprug. Ljubav je samo sladak osjeaj koji je osuen pojaviti se i brzo nestati.
Kad je zavrila, Ella se okrenula prema svom suprugu. David je sklopio ruke ispred
sebe, polako kao kroz vodu, i promatrao je kao da je nikad ranije nije vidio.
Znam zato ovo radi, rekla je Jeannette. Ljubomorna si na moju sreu i moju
mladost. eli napraviti od mene nesretnu kuanicu. Mama, ti eli da ja budem ti.
Ella je osjetila neki udan, potmuli osjeaj u dubini eluca, kao da je ondje divovski
kamen. Je li ona nesretna kuanica? Sredovjena mama zarobljena u braku koji propada?
Doivljavaju li je njezina djeca tako? I njezin suprug? A prijatelji i susjedi? Najednom je
imala osjeaj da je svi oko nje potajno saalijevaju i ta je sumnja bila tako bolna da je
zadahtala.
Trebala bi se ispriati mami, rekao je David, namrteno se okreui prema Jeannette.
U redu je. Ne oekujem ispriku, snudeno je odgovorila Ella.
Jeannette je posprdno pogledala majku. I bez ijedne rijei, odgurnula je svoj stolac,
odloila ubrus i ietala iz kuhinje. Minutu nakon toga, Orly i Avi nijemo su slijedili njezin
primjer, ili iz neuobiajene solidarnosti sa starijom sestrom, ili zato to im je dojadio ovaj
razgovor odraslih. Nakon toga je otila teta Esther, mrmljajui neku blijedu izliku i estoko
vaui svoju zadnju tabletu protiv eluane kiseline.
David i Ella ostali su za stolom, a u zraku izmeu njih visjela je snana nelagoda. Ellu
je boljelo to se mora suoiti s tom prazninom koja, to su oboje znali, nije imala nikakve
veze s Jeannette ili ijednim od njihove djece.
David je zgrabio vilicu koju je ranije bio odloio i neko je vrijeme prouavao. Onda,
bih li trebao zakljuiti da se nisi udala za mukarca kojeg si voljela?
Daj, molim te, nisam tako mislila.
Kako si onda mislila? upitao je David, i nadalje se obraajui vilici. Mislio sam da si
bila zaljubljena u mene kad smo se vjenali.
Bila sam zaljubljena u tebe, odgovorila je Ella, ali morala je dodati, kad smo se
vjenali.
Kad si me onda prestala voljeti? mrtav-hladan upitao je David.
Ella je zapanjeno pogledala svog supruga, kao netko tko nikad prije nije vidio vlastiti
odraz, a sad dri zrcalo ispred lica. Je li ga prestala voljeti? Bilo je to pitanje koje sebi nikad
ranije nije postavila. eljela je odgovoriti na njega, ali joj je nedostajala ne toliko elja
koliko rijei. Duboko u sebi znala je da bi njih dvoje trebali biti zabrinuti zbog svog
odnosa, a ne zbog djece. Ali umjesto toga, inili su ono u emu su oboje bili najbolji:
putali su da dani prolaze, da ih rutina preuzme i da vrijeme protekne u neizbjenoj
letargiji.
Rasplakala se, nemona obuzdati tu stalnu tugu koja je, bez njezinoga znanja, postala
dio njezinoga bia. David je okrenuo svoje tjeskobno lice na drugu stranu. Oboje su znali
da on mrzi kad ona plae jednako kao to ona mrzi plakati pred njim. Sreom, upravo u
tom trenutku zazvonio je telefon i spasio ih.
David je podigao slualicu. Halo... da, ovdje je. Priekajte, molim.
Ella se pribrala i progovorila, dajui sve od sebe da zvui dobro raspoloena. Da,
ovdje Ella.
Bok, Michelle je. Oprosti to te gnjavim za vikend, zacvrkutao je mladi enski glas.
Zna, Steve mi je juer rekao da provjerim u kojoj si fazi, ali sam jednostavno zaboravila.
Jesi li imala prilike zapoeti raditi na rukopisu?
Oh. Ella je uzdahnula, tek se sad sjetivi zadatka koji je eka.
Njezin prvi zadatak u knjievnoj agenciji bio je proitati roman nekog nepoznatog
europskog autora. Nakon toga, od nje se oekivalo da napie opirnu recenziju.
Reci mu da ne brine. Ve sam poela itati, lagala je Ella. Ambiciozna i tvrdoglava,
Michelle je bila od onih osoba koju nije eljela uzrujati na svom prvom zadatku.
O, dobro! I, kakav je?
Ella je zastala, ne znajui to bi rekla. O rukopisu nije znala nita, osim da je rije o
povijesnom romanu o ivotu uvenog mistika i pjesnika Rumija, za kojega je saznala da ga
nazivaju Shakespeareom islamskoga svijeta.
Oh, veoma je... mistian. Ella se nasmijuljila, nadajui se da e se izvui alom.
Ali Michelle je bila sva poslovna. U redu, bezizraajno je rekla. Sluaj, mislim da se
mora primiti posla. Moglo bi ti trebati vie vremena nego to misli za pisanje recenzije o
jednom takvom romanu...
U daljini se ulo mrmljanje dok se Michellin glas gubio. Ella ju je zamislila kako obavlja
nekoliko zadataka istodobno - provjerava elektronske poruke, ita kritiku o nekome od
njezinih autora, gricka sendvi s tunjevinom i polira nokte na rukama - i itavo to vrijeme
razgovara telefonom.
Jesi li jo na liniji? minutu kasnije upitala je Michelle.
Jesam.
Dobro. Sluaj, ovdje je ludnica. Moram ii. Samo ne zaboravi da je rok za tri tjedna.
Znam, naglo je rekla Ella, nastojei zvuati odlunija. Neu prekoraiti rok.
Istinu govorei, Ella nije bila sigurna da uope eli ocijeniti taj rukopis. Na poetku je
bila veoma revna i samouvjerena. Bilo je uzbudljivo biti prvi koji e proitati neobjavljeni
roman jednog nepoznatog autora i odigrati ma kako malu ulogu u njegovoj sudbini. Ali
sad nije bila sigurna moe li se usredotoiti na jednu temu koja je za njezin ivot toliko
nevana kao to je sufizam i vrijeme dalekog trinaestog stoljea.
Mora da je Michelle uoila njezino oklijevanje. Postoji li neki problem? upitala je.
Kad nije dobila odgovor, postala je uporna. Sluaj, meni se moe povjeriti.
Nakon kratke utnje, Ella je odluila rei joj istinu.
Rije je samo o tome da nisam sigurna da sam ovih dana u pravom raspoloenju da
bih se usredotoila na povijesni roman. Hou rei, mene zanima Rumi i sve to, ali
svejedno, ta tema mi je tua. Moda bi mi mogla dati neki drugi roman - zna, neto sa
ime bih se mogla lake poistovjetiti.
To je tako izvitoperen pristup, rekla je Michelle. Misli da moe raditi bolje s
knjigama o kojima neto zna? Ni najmanje! Samo zato to ivi u ovoj dravi, ne moe
oekivati da e ureivati samo romane radnja kojih se zbiva u Massachusettsu, je li tako?
Nisam to mislila... rekla je Ella i odmah je shvatila da je tu istu reenicu tog
poslijepodneva ve previe puta ponovila. Pogledala je svog supruga kako bi provjerila je
li i on to zamijetio, ali Davidov izraz lica bilo je teko odgonetnuti.
 Veinu vremena moramo itati knjige koje nemaju nikakve veze s naim ivotom. To
je dio naega posla. Evo, ja sam ba ovaj tjedan zavrila knjigu neke Iranke koja je neko
vodila bordel u Teheranu i morala pobjei iz zemlje. Jesam li joj trebala rei da svoj rukopis
umjesto nama poalje nekoj iranskoj agenciji?
Ne, naravno da nisi, promrmljala je Ella i osjeala se glupo i nesretno.
Nije li jedna od vrlina dobre knjievnosti povezivanje ljudi s dalekim zemljama i
kulturama?
Naravno da jest. Sluaj, zaboravi to sam rekla. Recenziju e imati na stolu prije
roka, popustila je Ella, mrzei Michelle jer se prema njoj ponijela kao da je najtuplja osoba
na svijetu i mrzei samu sebe jer je dopustila da se to dogodi.
Divno, to je duh koji se trai, zakljuila je Michelle svojim pjevnim glasom. Nemoj
me pogreno shvatiti, ali mislim da bi trebala imati na umu da su vani deseci ljudi koji bi
veoma rado imali tvoj posao. I veina njih je gotovo dvostruko mlaa od tebe. To e te
motivirati.
Kad je Ella spustila slualicu, zatekla je Davida kako je promatra, sveanog i
suzdranog lica. Kao da je ekao da nastave gdje su stali. Ali ona vie nije bila raspoloena
za mozganje o budunosti njihove kerke, ako je to uope bio razlog njihove zabrinutosti.

Kasnije tog istog poslijepodneva, bila je sama na trijemu u omiljenom stolcu za ljuljanje
i promatrala naranasto-modri zalazak sunca u Northamptonu. Nebo se inilo tako blizu i
tako otvoreno da ga umalo moe dodirnuti. Misli su joj se utiale, kao da su se umorile od
svog onog komeanja. Plaanje ovomjesenih trokova na kreditnim karticama, Orlyne
loe prehrambene navike, Avijeve slabe ocjene, teta Esther i njezini otuni kolai, sve
slabije zdravlje njezinoga psa Spirita, Jeannettini planovi za vjenanje, tajne ljubavne afere
njezinog supruga, manjak ljubavi u njezinom ivotu... Jednu po jednu, sve ih je zakljuala
u male mentalne kutije.
U takvome raspoloenju Ella je izvukla rukopis iz omota i zanjihala ga u ruci, kao da
ga odvaguje. Naslov romana bio je napisan na korici indigo modrom tintom: Slatko
bogohulje.
Elli je reeno da nitko ne zna mnogo o autoru - nekom A.Z. Zahari, koji ivi u
Nizozemskoj. Njegov je rukopis poslan knjievnoj agenciji iz Amsterdama, s razglednicom
u omotnici. Na prednjici razglednice nalazila se fotografija polja tulipana oamuujuih
ruiastih, utih i ljubiastih boja, a na poleini poruka napisana profinjenim rukopisom:
Potovani,
Pozdrav iz Amsterdama. Pria koju vam ovdje aljem zbiva se u
trinaestom stoljeu u Konji, u Maloj Aziji. Ali ja iskreno
vjerujem da presijeca drave, kulture i stoljea.
Nadam se da ete imati vremena proitati SLATKO BOGOHULJE,
povijesni, mistini roman o izuzetnoj vezi izmeu Rumija,
najboljeg pjesnika i najtovanijeg duhovnog voe u povijesti
islama, i emsa iz Tabriza, nepoznatog, nekonvencionalnog dervia
prepunog skandala i iznenaenja.
Neka ljubav uvijek bude s vama, a vi uvijek okrueni ljubavlju.
A.Z. Zahara

Ella je osjetila da je ta razglednica izazvala znatielju knjievnog agenta. Ali Steve nije
bio mukarac koji ima vremena za itanje djela amaterskog pisca. Stoga je paket predao
svojoj pomonici, Michelle, koja ga je proslijedila svojoj novoj suradnici. Tako je Slatko
bogohulje zavrilo u Ellinim rukama.
Nije mogla znati da ovo nee biti tek neka knjiga, ve knjiga koja e joj promijeniti
ivot. Dok je bude itala, njezin e ivot biti iznova napisan.
Ella je otvorila prvu stranicu. Na njoj je bila biljeka o piscu.
A. Z. Zahara ivi u Amsterdamu sa svojim knjigama, makama i kornjaama, kad ne putuje po
svijetu. Slatko bogohulje njegov je prvi roman i najvjerojatnije zadnji. On nema namjeru postati
romanopisac i ovu je knjigu napisao iskljuivo iz divljenja i ljubavi prema velikom filozofu, mistiku
i pjesniku Rumiju i njegovom ljubljenom suncu, emsu iz Tabriza.
Spustila je pogled niz stranicu do sljedeeg retka. I u njemu je Ella proitala neto to joj
je zazvualo neobino poznato:
Jer unato onome to neki ljudi kau, ljubav nije samo slatki osjeaj koji je osuen pojaviti se i
brzo nestati.
Razjapila je usta shvativi da je to protuslovlje upravo onoj reenici koju je ona sama
izgovorila svojoj kerki u kuhinji ranije tog istog dana. Na trenutak je nepomino stajala,
drhturei od pomisli da je neka tajanstvena sila u svemiru, odnosno ovaj pisac, ma tko on
mogao biti, pijunira. Moda je ovu knjigu napisao unaprijed znajui kakva e je osoba
prva proitati. Ovaj je pisac imao na umu nju kao svoju itateljicu. Iz nekog njoj neznanog
razloga, Ellu je ta pomisao istodobno uznemirila i uzbudila.
Na mnoge se naine dvadeset i prvo stoljee ne razlikuje mnogo od trinaestoga. Oba e u
povijesti biti zapamena kao doba nezapamenih vjerskih sukoba, kulturnog nerazumijevanja i
opeg osjeaja nesigurnosti i straha od Drugoga. U takvim vremenima, potreba za ljubavlju vea je
no ikad.
Nenadani vjetar zapuhao je u njezinome smjeru, hladan i snaan, i ratrkao lie po
trijemu. Ljepota smiraja sunca zaleprala je prema zapadnom obzoru, a ozraje djelovalo
tupo i bez radosti.
Jer ljubav je upravo bit i svrha ivota. Kako nas Rumi podsjea, ona pogaa sve, ukljuujui i
one koji ljubav izbjegavaju - ak i one koji rije romantian koriste kao znak neodobravanja.
Ella je bila zapanjena kao da je proitala, Ljubav pogaa sve, ak i jednu sredovjenu
kuanicu u Northamptonu po imenu Ella Rubinstein.
eludac joj je govorio da odloi rukopis, ue u kuu, nazove Michelle i kae joj da
nema anse da ona napie recenziju ovog romana. Umjesto toga, duboko je udahnula,
okrenula stranicu i poela itati.
Slatko bogohulje
Roman

A.Z. ZAHARA
Sufijski mistici kau da tajna Kur'ana poiva
u suri el-Fatiha,
a tajna el-Fatihe poiva u
Bismillahirrahmanirrahimu
A bit Bismillaha je u slovu ba,
a ispod toga slova je tokica...
Tokica ispod B utjelovljuje itav svemir...

Mesnevija zapoinje s B,
jednako kao sva poglavlja u ovom romanu...
 Predgovor

Batrgajui se izmeu vjerskih sukoba, politikih razmirica i beskonanih borbi za mo,

trinaesto stoljee bilo je burno razdoblje u Anatoliji. Na zapadu su kriari, na putu ka
Jeruzalemu, zaposjeli i opljakali Carigrad, to je dovelo do podjele Bizantskoga carstva.
Na istoku, izuzetno disciplinirana mongolska vojska brzo se irila pod vojnikim genijem
Dingis-kana. U sredini, razna su se turska plemena borila meusobno, dok su Bizantinci
pokuavali vratiti izgubljene posjede, bogatstvo i mo. Bilo je to vrijeme nezapamenog
kaosa kad su se krani borili protiv krana, krani borili protiv muslimana, a muslimani
protiv muslimana. Gdjegod bi se ovjek okrenuo, naiao bi na neprijateljstvo i tjeskobu i
iskonski strah od onoga to bi se sljedee moglo dogoditi.
Usred tog kaosa ivio je istaknuti islamski uenjak, poznat kao Delaluddin Rumi.
Nazvan od mnogih Mevlana - na Uitelj - imao je na tisue uenika i tovatelja iz
itavoga kraja i ire, i bio smatran zvijezdom vodiljom svih muslimana.
Godine 1244. Rumi sree emsa - putujueg dervia nekonvencionalnog ponaanja i
krivovjernih objava. Njihov susret obojici je promijenio ivot. Istodobno, oznaio je
poetak vrstog, jedinstvenog prijateljstva koje su sufisti u narednim stoljeima
izjednaavali sa sjedinjenjem dvaju oceana. Upoznavi ovog izvanrednog druga Rumi se
preobrazio iz sveenika sredinje struje u predanog mistika, strastvenog pjesnika,
pobornika ljubavi i zaetnika ekstatikog plesa vrteih dervia - mevlevija, odvaujui se
osloboditi svih konvencionalnih pravila. U doba duboko ukorijenjenih zadrtosti i sukoba,
on se zauzeo za univerzalnu duhovnost otvarajui svoja vrata ljudima svakog porijekla.
Umjesto dihada usmjerenog ka izvanjskome svijetu - definiranog kao rat protiv
nevjernika, kojeg su tih dana, jednako kao i danas, provodili mnogi - Rumi se zauzimao
za dihad usmjeren ka nutrini, u kojemu je cilj boriti se i u konanici nadvladati vlastiti
ego, nafs.
Meutim, nisu svi ove zamisli doekali s dobrodolicom, jednako kao to svi ljudi ne
otvaraju svoja srca ljubavi. Snana duhovna veza izmeu emsa i Rumija postala je metom
ogovaranja, kleveta i napada. Bili su pogreno shvaeni, zavidjeli su im, klevetali ih i na
kraju ih izdali oni koji su im bili najblii. Tri godine nakon to su se upoznali, tragino su
razdvojeni.
Ali pria tu nije zavrila.
U stvarnosti, nikad nije imala kraj. Gotovo osam stotina godina kasnije, duhovi emsa i
Rumija danas su jo uvijek ivi, vrte se pleui negdje meu nama...
 Ubojica

ALEKSANDRIJA, STUDENI 1252.

Bunarske mrkle dubine oplakuju njegovo mrtvo tijelo. A ipak, njegove me oi slijede
kamo god krenem, sjajne i prodorne, kao dvije tamne zvijezde to zlokobno vise na nebu
iznad moje glave. Doao sam u Aleksandriju u nadi da sam putovao dovoljno daleko, da
mogu pobjei tom bolnom sjeanju i zaustaviti lelek to odjekuje u mome umu, onaj zadnji
vapaj koji je ispustio prije no to mu je iz lica istekla i zadnja kaplja krvi, oi se iskolaile, a
grlo zatvorilo u nedovrenom dahtaju, oprotaju probodenog ovjeka. Zavijanju vuka
uhvaenog u zamku.
Kad nekoga ubije, neto od te osobe prelazi na tebe - uzdah, miris ili pokret. Ja to
nazivam kletvom rtve. Prilijepi se uz tvoje tijelo i prodre u tvoju kou, prodre sve do
tvog srca i tako nastavi ivjeti u tebi. Ljudi koji prolaze pokraj mene ulicom to ne mogu
znati, ali ja u sebi nosim tragove svih mukaraca koje sam ubio. Nosim ih oko vrata kao
nevidljive ogrlice, osjeam njihovu nazonost uz svoju kou, vrstu i teku. No, ma kako
taj osjeaj bio neugodan, nauio sam ivjeti s tim teretom i prihvatio ga kao dio svog posla.
Jo otkad je Kain ubio Abela, u svakome ubojici die ovjek kojega je ubio, toliko znam. To
me ne uznemiruje. Vie ne. Ali zato sam onda bio onako strano potresen nakon ovog
zadnjeg dogaaja?
Ovaj je put sve bilo drugaije, od samoga poetka. Uzmite na primjer nain kako sam
naao taj posao. Ili bih radije trebao rei kako je posao naao mene? Poetkom proljea
1248., radio sam za vlasnicu jednog bordela u Konji, hermafrodita uvenog po srdbi i
gnjevu. Moj zadatak bio je pomoi joj da zadri bludnice pod nadzorom i zaplaiti
muterije koje se nisu pristojno ponaale.
Jasno se sjeam tog dana. Lovio sam bludnicu koja je pobjegla iz bordela kako bi
pronala Boga. Bila je to lijepa mlada ena, to mi je na odreeni nain slamalo srce, jer
sam joj, kad je pronaem, kanio upropastiti lice tako strano da je nijedan mukarac vie
nikad ne poeli pogledati. Tek to nisam pronaao tu glupu enu, kad sam na svome
pragu zatekao tajanstveno pismo. Nikad nisam nauio itati pa sam ga odnio u medresu,
gdje sam platio jednom ueniku da mi ga proita.
Ispostavilo se da je pismo anonimno, potpisano s nekolicina istinskih vjernika.
Iz pouzdanog izvora smo saznali odakle ste doli i tko ste uistinu bili, pisalo je.
Bivi lan asasina! Znamo i da nakon smrti Hasana Sabaha i spaljivanja vaih voa, red
nije to je neko bio. Doli ste u Konju kako biste izbjegli progonu i otad ivite krijui se.
U pismu je pisalo da su moje usluge hitno potrebne u jednoj izuzetno vanoj stvari.
Uvjeravalo me da e naknada biti zadovoljavajua. Ako me zanima, imao sam se pojaviti u
poznatoj krmi te iste veeri nakon mraka. Kad doem, imao sam sjesti za stol najblii
prozoru, leima okrenut ka vratima, pognute glave i pogleda uperenog u pod. Ubrzo e
mi se pridruiti osoba ili osobe koje e me unajmiti. One e mi dati sve informacije koje
moram znati. Ni kad stignu, ni kad budu odlazile, i ni u jednome trenutku tijekom
razgovora, ne smijem podignuti glavu i pogledati njihova lica.
Bilo je to neobino pismo. Ali, ja sam bio naviknut na muice svojih klijenata. Kroz
godine su me unajmljivali svakojaki ljudi i veina njih eljela je sauvati svoja imena
tajnom. Iskustvo me nauilo da u veini sluajeva, to se klijent vie trudi sakriti svoj
identitet, to je blie rtvi, ali mene se to nije ticalo. Moj zadatak bio je ubiti. A ne raspitivati
se o razlozima iza povjerenog mi zadatka. Jo otkad sam prije mnogo godina otiao iz
Alamuta, to je bio ivot koji sam za sebe odabrao.
Ja ionako rijetko postavljam pitanja. Zato i bih? Veina ljudi koje poznajem ima barem
jednu osobu koje bi se eljeli rijeiti. injenica da glede toga nita ne poduzimaju ne znai
nuno da su imuni na elju da ubiju. Zapravo, svatko u sebi nosi mogunost da jednoga
dana nekog ubije. Ljudi to ne shvaaju dok im se ne dogodi. Smatraju se nesposobnima za
umorstvo. Ali to je samo pitanje sluajnosti. Ponekad je ak i neki pokret dovoljan da
potakne taj dogaaj. Namjeran nesporazum, rjekanje oko sitnice ili jednostavno bivanje
na pogrenom mjestu u pogreno vrijeme moe izazvati razornu crtu u ljudima koji su
inae dobri i pristojni tipovi. Svatko moe ubiti. Ali ne moe svatko hladnokrvno ubiti
neznanca. Tu na scenu ulazim ja.
Ja sam obavljao prljavi posao za druge. ak je i Bog prepoznao potrebu za nekime kao
to sam ja u svom svetom planu, kad je Azraila imenovao Arhanelom smrti kako bi
okonao ivote. Tako su se ljudi bojali, mrzili i proklinjali anela, a Njegova je ruka ostala
ista i Njegovo ime neokaljano. Nije to bilo poteno prema anelu. Ali, ovaj svijet ionako
nije poznat po pravednosti, zar ne?
Kad se spustio mrak, otiao sam u onu krmu. Za stolom pokraj prozora sjedio je neki
mukarac s brazgotinama na licu, koji je naizgled bio u dubokome snu. Palo mi je na
pamet da ga probudim i kaem mu da ode negdje drugdje, ali s pijancima nikad ne zna
kako e reagirati, a morao sam biti oprezan da ne bih privukao previe pozornosti na sebe.
Stoga sam sjeo za sljedei slobodan stol i okrenuo se ka prozoru.
Ubrzo su stigla dvojica mukaraca. Sjeli su pokraj mene, svaki s jedne strane kako ne bi
pokazali lica. Meutim, nisam ih ni morao pogledati da bih shvatio koliko su mladi i
koliko nespremni za korak koji su kanili poduzeti.
Imate izvanredne preporuke, rekao je jedan od njih dvojice, ne toliko oprezno, koliko
zabrinuto. Reeno nam je da ste najbolji.
Bio je smijean nain na koji je to rekao, ali suspregnuo sam osmijeh. Zamijetio sam da
me se oni boje, a to je bilo dobro. Ako su dovoljno preplaeni, nee se usuditi nauditi mi.
Stoga sam rekao: Da, najbolji sam. Zato me zovu akalova glava. Nikad nisam
iznevjerio svoje klijente, ma kako teak zadatak bio.
Dobro. Uzdahnuo je. Jer ovo bi mogao biti ne ba lagan zadatak.
Sad je progovorio i drugi tip. Vidite, postoji jedan mukarac koji si je stvorio previe
neprijatelja. Otkad je doao u ovaj grad, sa sobom nije donio nita doli nevolje. Upozorili
smo ga nekoliko puta, ali on se ne obazire na nas. Dapae, samo je postao jo svadljiviji.
Ne ostavlja nam nijednu drugu mogunost.
Uvijek je bilo isto. Svaki bi put klijenti pokuali objasniti svoje razloge prije nego to
dogovorimo posao, kao da moje odobravanje moe na bilo koji nain umanjiti teinu
onoga to kane uiniti.
Znam to mislite. Recite mi, tko je ta osoba? upitao sam.
Djelovali su nevoljki otkriti mi ime i umjesto toga ponudili mi neodreene opise.
Krivovjernik koji nema nikakve veze s islamom. Nepokoran ovjek pun svetogra i
bogohulja. Skitnica dervi.
im sam uo ovu zadnju rije, ruke mi je obuzeo neki osjeaj jeze. Misli su mi jurcale. U
ivotu sam ubio svakojake ljude, mlade i stare, mukarce i ene, ali dervi, ovjek vjere,
nije bio meu njima. Imao sam svoja praznovjerja i nisam elio navui Boji gnjev na sebe
jer sam usprkos svemu vjerovao u Boga.
 Bojim se da u morati odbiti. Mislim da ne elim ubiti dervia. Naite nekog drugog.
To rekavi, ustao sam kako bih otiao. Ali jedan od one dvojice zgrabio me za ruku i
preklinjao. ekajte, molim vas. Vaa e plaa biti razmjerna vaemu trudu. Kakva god
bila vaa cijena, mi smo je spremni udvostruiti.
A utrostruiti? upitao sam, uvjeren da nee moi prikupiti tako velik iznos.
No na moje iznenaenje, nakon kratkog oklijevanja, obojica su pristali. Spustio sam se
na svoje sjedalo, sav nervozan. S tim sam si novcem najzad mogao priutiti cijenu
mladenke, oeniti se i prestati izjedati kako sastaviti kraj s krajem. Dervi ili ne, za tu
cijenu svakoga vrijedi ubiti.
Kako sam u tom trenutku mogao znati da inim najveu pogreku u ivotu i da u
ostatak svojih dana provesti kajui se zbog toga? Kako sam mogao znati da e biti tako
teko ubiti dervia i da e me njegov pogled nalik nou pratiti posvuda jo dugo nakon
njegove smrti?
etiri su godine prole otkad sam zario no u njegovo tijelo u onome dvoritu i bacio
ga u bunar, ekajui da ujem pljuskanje koje se nije ulo. Nije se uo nikakav zvuk. Kao
da je umjesto u vodu pao uvis ka nebu. Jo uvijek ne mogu spavati bez snomorica, a ako
vie od nekoliko sekundi gledam u vodu, bilo koji izvor vode, hladan mi uas prome
itavo tijelo i moram povratiti.
 PRVI DIO

Zemlja

STVARI KOJE SU VRSTE,

UKORIJENJENE I NEPOKRETNE
 ems

PRENOITE IZVAN SAMARKANDA, OUJAK 1242.

Bjelasale su treperave votanice pred mojim oima iznad napuklog drvenog stola.
Vizija koja me je veeras obuzela bila je veoma jasna.
Vidio sam veliku kuu s dvoritem prepunim utih rua u cvatu, a nasred dvorita bunar s
najhladnijom vodom na svijetu. Bila je vedra, kasnojesenska no s punim mjesecom na nebu.
Nekoliko nonih ivotinja hukalo je i zavijalo u pozadini. Ubrzo je jedan sredovjeni mukarac
ljubaznoga lica, irokih ramena i duboko usaenih, kao ljenjak smeih oiju iziao iz kue traei
me. Izraz njegovoga lica bio je uzrujan, a njegove oi neizmjerno tune.
emse, emse, gdje si?povikao je ulijevo i udesno.
Vjetar je estoko puhao, a mjesec se sakrio iza oblaka, kao da ne eli svjedoiti onome to e se
dogoditi. Sove su prestale hukati, imii su prestali leprati krilima, ak ni vatra na ognjitu u kui
nije pucketala. Apsolutna tiina spustila se na svijet.
Mukarac je polako priao bunaru, sagnuo se preko ruba i zagledao u dubinu. emse, najdrai
moj, apnuo je. Jesi li ondje?
Otvorio sam usta da odgovorim, ali s mojih usana nije iziao nikakav zvuk.
Mukarac se dublje sagnuo i ponovno zagledao u bunar. Isprva nije vidio nita osim mrane
vode. Ali tad, duboko na dnu bunara, opazio je moj dlan kako besciljno pluta na namrekanoj vodi
kao klimava splav nakon jake oluje. Zatim je prepoznao dva oka - dva blistava crna kamena to su
netremice promatrala puni mjesec koji je sad izranjao iza gustih, tamnih oblaka. Moje su oi bile
prikovane uz mjesec kao da od nebesa ekaju objanjenje mog umorstva.
Mukarac se sruio na koljena, plaui i udarajui se u prsa. Ubili su ga! Ubili su mog
emsa!povikao je.
Upravo u tom trenutku, jedna je sjena istrala iza grma i brzim, kradominim pokretima
preskoila dvorini zid, kao divlja maka. Ali mukarac nije zamijetio ubojicu. Obuzet nepodno-
ljivom boli, vritao je i vritao dok se njegov glas nije razmrskao kao staklo i razletio u no u
majunim, bodljikavim krhotinama.
Hej, ti! Prestani vritati kao manijak.
...
Prestani s tom groznom bukom ili u te izbaciti!
...
Rekao sam da uuti! uje li me? Zaepi!
Te je rijei izviknuo neki muki glas, grmei iz prijetee blizine. Hinio sam da ga ne
ujem i radije ostao u svojoj viziji jo makar asak due. Htio sam saznati vie o svojoj
smrti. Takoer sam htio vidjeti onog mukarca s najtunijim oima. Tko je on? Kako je
povezan sa mnom i zato me tako oajniki trai te jesenske noi?
No prije nego to sam uspio jo jednom kradomice proviriti u svoju viziju, netko iz
druge dimenzije uhvatio me je za ruku i pretresao tako estoko da sam osjetio kako mi
zubi zveckaju u ustima. To me trgnulo natrag u ovaj svijet.
Polako, nevoljko, otvorio sam oi i ugledao osobu koja je stajala pokraj mene. Bio je to
visok, kran mukarac s prosijedom bradom i gustim brkovima, zailjenim i zavijenim na
vrhovima. Prepoznao sam ga kao krmara. Gotovo odmah zamijetio sam dvije stvari na
njemu: Da je ovjek sviknut plaiti ljude grubim rijeima i pukim nasiljem. I da je sad
bijesan.
to eli? upitao sam. Zato me potee za ruku?
to elim? zagrmio je krmar mrtei se. Za poetak, elim da prestane vritati, eto
to elim. Plai mi muterije.
Doista? Zar sam vritao? promrmljao sam uspjevi se izvui iz njegovog vrstog
stiska.
Moe se kladiti da jesi! Urlao si poput medvjeda kojemu se trn zabio u apu. to ti se
dogodilo? Zar si zadrijemao tijekom veere? Mora da si imao nonu moru.
Znao sam da je to jedino naoko uvjerljivo objanjenje i da e, budem li ga se drao,
krmar biti zadovoljan i ostaviti me na miru. Meutim, nisam htio lagati.
Ne, brate, nisam ni zaspao ni sanjao ruan san, odgovorio sam. Zapravo, nikad ne
sanjam.
Kako onda objanjava svo ono vritanje? htio je znati krmar.
Imao sam viziju. To je neto drugo.
Uputio mi je zbunjen pogled i neko vrijeme sisao krajeve svog brka. Najzad je rekao:
Vi dervii ludi ste kao takori u smonici. Posebice vi lutalice. Po itav dan postite i
molite se i hodate pod suncem to pri. Nikakvo udo da halucinirate - mozak vam je
spren!
Nasmijeio sam se. Moda je u pravu. Kau da je tanka linija izmeu predavanja Bogu
i gubljenja ovozemne pameti.
Upravo u tom trenutku pojavila su se dva posluitelja, nosei ogroman pladanj
natrpan tanjurima: kozletina netom ispeena na aru, suha usoljena riba, zainjena
ovetina, penini kolai, slanutak s mesnim okruglicama i juha od lee s masnoom od
ribljega repa. Obili su prostoriju razdjeljujui tanjure i ispunili zrak mirisom luka,
enjaka i zaina. Kad su zastali pokraj mog kraja stola, uzeo sam zdjelu vrele juhe i malo
crnoga kruha.
Ima li novca da to plati? upitao me krmar s trunicom milostivosti.
Ne, nemam, odgovorio sam. Ali dopusti da ti ponudim neto zauzvrat. U zamjenu
za hranu i sobu, mogu protumaiti tvoje snove.
Na ovo je odgovorio prezrivim osmijehom, podboivi se rukama o bokove. Maloas
si mi rekao da nikad ne sanja.
Istina. Ja sam tuma snova koji nema vlastite snove.
Trebao bih te izbaciti odavde. Kao to sam rekao, vi dervii ste ludi, rekao je krmar
bijesno izgovarajui te rijei. Dat u ti savjet: Ne znam koliko ti je godina, ali siguran sam
da si se molio dovoljno za oba svijeta. Nai dobru enu i sredi se. Imaj djecu. To e ti
pomoi da ostane nogama na zemlji. Kakvog ima smisla tumarati svijetom kad je svuda
ista bijeda? Vjeruj mi. Ondje nema nieg novog. Ja imam muterije iz najudaljenijih kutaka
svijeta. Nakon nekoliko pia, od svih ujem iste prie. Ljudi su posvuda isti. Ista hrana, ista
voda, ista sranja.
Ja ne traim neto drugaije. Ja traim Boga, odgovorio sam. Moja je potraga
potraga za Bogom.
Tad Ga trai na pogrenom mjestu, odvratio je, a glas mu je najednom promuknuo.
Bog je napustio ovo mjesto! Ne znamo kad e se vratiti.
uvi to, srce mi je zamahalo o stijenku prsa. Kad ovjek govori runo o Bogu, govori
runo o sebi, rekao sam.
Uzdu krmarevih usana zarezao se neki neobian, iskrivljen osmijeh. Na njegovom
sam licu vidio ogorenost i gnjev, i neto tree to bi moglo nalikovati djetinjoj
povrijeenosti.
Zar Bog ne kae, blii sam ti od ile kucavice? upitao sam. Bog nije negdje visoko na
nebu. On je u svakome od nas. Zato nas nikad ne naputa. Kako moe napustiti samoga
sebe?
Pa ipak naputa, zamijetio je krmar, hladnih i prkosnih oiju. Ako Bog postoji, a ne
mrdne prstom kad trpimo najgoru smrt, to nam to govori o Njemu?
To je prvo pravilo, brate, rekao sam. Kako vidimo Boga izravan je odraz onoga kako
vidimo sami sebe. Ako Bog u nama ponajvie izaziva strah i krivnju, to znai da u nama buja
previe straha i krivnje. Ako Boga vidimo kao prepunog ljubavi i suosjeanja, takvi smo i sami.
Krmar se odmah usprotivio, ali vidio sam da su ga moje rijei iznenadile. Po emu je
to drugaije no rei da je Bog proizvod nae mate? Ne razumijem.
Meutim, moj je odgovor prekinula galama koja je izbila u dnu blagovaonice. Kad smo
se okrenuli u tom smjeru, vidjeli smo dvojicu grubijana koji su izvikivali pijane gluposti.
Neobuzdanom bezonou maltretirali su druge goste, uzimali hranu iz njihovih zdjela,
pili iz njihovih alica i, ako bi tko prosvjedovao, rugali mu se kao dva mekteblije,
pukokolca.
Netko bi se trebao pobrinuti za ove izgrednike, ne misli li? prosiktao je krmar kroz
stisnute zube. Sad me gledaj!
U hipu je stigao do stranjeg dijela blagovaonice, naglo povukao jednog od one dvojice
pijanaca s njegovoga sjedala i odalamio ga u lice. Mukarac to zacijelo ni najmanje nije
oekivao jer se sruio na pod kao prazna vrea. S njegovih se usana uo jedva ujan uzdah,
ali osim tog tihog glasa, nije ispustio nikakav zvuk.
Drugi se mukarac pokazao jaim i estoko se branio, ali krmaru nije trebalo dugo da
ga obori. Udario je neposlunog gosta nogom u rebra i zatim mu nagazio na dlan, drobei
ga svojim tekim izmama. uli smo pucketanje prsta koji se slomio, ili vie njih.
Prestani! uzviknuo sam. Ubit e ga. Zar je to ono to eli?
Kao sufi, zakleo sam se da u tititi ivot i da nikome neu nauditi. U ovome svijetu
iluzija, toliko je mnogo ljudi spremnih za borbu bez ikakvoga razloga, a toliko se mnogo
drugih bori s razlogom. Ali sufi je onaj tko se ne bi borio ak ni kad ima razlog. Nikad ne
bih pribjegao nasilju. No, mogao sam se baciti poput meke tkanine izmeu krmara i
gostiju da ih razdvojim.
Ne mijeaj se, derviu, jer u i tebe nalemati ko vola! povikao je krmar, ali obojica
smo znali da to nee uiniti.
Minutu kasnije, kad su posluitelji podigli onu dvojicu, jedan od njih imao je slomljeni
prst, a drugi slomljeni nos i posvuda je bilo krvi. Na blagovaonicu se spustila tiina
izazvana strahom. Ponosan na strahopotovanje koje je izazvao, krmar me postrance
pogledao. Kad je ponovno prozborio, zvuao je kao da se obraa svima oko sebe, glas mu
se uzvinuo visoko i divlje, poput ptice grabljivice to se hvasta na otvorenom nebu.
Vidi, derviu, nije uvijek bilo ovako. Nasilje nije bilo dio mene, ali sad jest. Kad Bog
zaboravi na nas ovdje dolje, na nama je obinim ljudima da ovrsnemo i povratimo
pravdu. Zato Mu to reci, kad sljedei put bude razgovarao s Njime. Neka zna da kad
napusti svoju janjad, ona nee plaho ekati da budu zaklana. Pretvorit e se u vukove.
Slegnuo sam ramenima krenuvi prema vratima. Grijei.
Grijeim li kad kaem da sam neko bio janje, ali sam se pretvorio u vuka?
Ne, tu si u pravu. Vidim da si doista postao vuk. Ali grijei kad to to ini, naziva
pravdom
ekaj, nisam zavrio s tobom! povikao je krmar iza mojih lea. Duguje mi. U
zamjenu za hranu i postelju, trebao si protumaiti moje snove.
 Uinit u neto bolje, predloio sam. itat u ti iz dlana.
Okrenuo sam se i uputio prema njemu, netremice promatrajui njegove uarene oi.
Lecnuo se, nagonski, nepovjerljivo. Meutim, kad sam ga uhvatio za desnu ruku i
okrenuo mu dlan, nije me odgurnuo. Promotrio sam linije i uoio da su duboke i napukle,
da oznaavaju neravne pute. Malo pomalo, razaznao sam boje u njegovoj auri: smea boje
hre i plava toliko blijeda da je umalo siva. Njegova duhovna energija bila je udubljena i
stanjena na rubovima, kao da vie nema snage braniti se protiv izvanjskoga svijeta.
Duboko u svojoj nutrini, taj mukarac nije bio nimalo vitalniji od biljke koja vene. Kako bi
nadoknadio gubitak duhovne energije, udvostruio je tjelesnu i prekomjerno je koristio.
Srce mi je bre zakucalo jer sam neto opazio. Isprva nejasno, kao iza koprene, zatim sa
sve veom jasnoom, pred mojim se oima pojavio jedan prizor.
Mlada ena, kose boje kestena, bosonoga s crnim tetovaama i izvezenim crvenim alom
prebaenim preko ramena.
Izgubio si svoju voljenu, rekao sam i uzeo u ruku njegov lijevi dlan.
Njezine dojke nabrekle, od mlijeka i trbuh tako prepun da izgleda kao da e se rasprsnuti.
Zarobljena je u poaru u kolibi. Oko kue su ratnici, jau na konjima posrebrenih sedala. Zaguljiv
miris spaljene slame i ljudskoga mesa. Mongolski konjanici, spljotenih irokih nosova, debelih
kratkih vratova i srca tvrdih kao kamen. Mona vojska Dingis-kana.
Izgubio si dvoje voljenih, ispravio sam se. Tvoja je supruga oekivala vae prvo
dijete.
Sputenih obrva, oiju uperenih u svoje kone izme i vrsto napuenih usana,
krmarevo lice namrekalo se u neodgonetljivu kartu. Najednom je izgledao mnogo stariji
od svojih godina.
Shvaam da tebi to nije nikakva utjeha, ali mislim da neto mora znati, nastavio
sam. Nju nije ubila vatra ni dim. Ubila ju je drvena greda koja joj se sruila na glavu.
Umrla je odmah, bez imalo bola. Ti si uvijek pretpostavljao da je strano patila, ali zapravo
nije nimalo patila.
Krmar se namrtio, pognut pod pritiskom koji je samo on mogao shvatiti. Glas mu je
bio hrapav kad je upitao: Kako ti to sve zna?
Nisam se obazirao na to pitanje. Krivi se to je nisi dolino pokopao. Jo je uvijek
vidi u snovima, pokuava se izvui iz jame u kojoj je zakopana. Ali to se tvoj um poigrava
s tobom. U stvarnosti, tvoja supruga i sin oboje su dobro, putuju u beskraju, slobodni kao
estica svjetla.
Tada sam dodao, odmjeravajui svaku rije: Moe ponovno postati janje, jer ga jo
uvijek ima u sebi.
Kad je to uo, krmar je povukao ruku kao da je netom dotaknuo uarenu tavu u kojoj
cvri loj. Ne svia mi se, derviu, rekao je. Dopustit u ti da veeras prespava ovdje.
Ali pobrini se da ranim jutrom ode. Ne elim ponovno vidjeti tvoje lice u blizini.
Uvijek je bilo tako. Kad kae istinu, mrze te. to vie govori o ljubavi, to te vie mrze.
 Ella

NORTHAMPTON, 18. SVIBNJA 2008.

Bolno shrvana napetou koja je uslijedila nakon prepirke s Davidom i Jeannette, Ella je
bila toliko izmodena da je na neko vrijeme morala prestati itati Slatko bogohulje. Imala je
osjeaj kao da je najednom podignut poklopac uskiptjelog kotla iz kojeg su sad u oblacima
pare navrli stari sukobi i nove kivnje. Naalost, taj poklopac nije podigao nitko drugi doli
ona sama. A uinila je to nazvavi Scottov broj i zamolivi ga da se ne oeni njezinom
kerkom.
Kasnije u ivotu, duboko e aliti zbog svega to je izrekla tijekom tog telefonskog
razgovora. Ali tog dana u svibnju, bila je toliko sigurna u sebe i tlo pod svojim nogama da
nije mogla ni za ivu glavu zamisliti nijednu groznu posljedicu svog uplitanja u njihove
ivote.
Bog, Scotte. Ovdje Ella, Jeannettina mama, zapoela je, nastojei zvuati veselo, kao
da su pozivi deku njezine kerke neto to stalno ini. Ima li minutu za razgovor?
Gospoo Rubinstein, kako vam mogu pomoi? promucao je Scott, iznenaen, ali
uvijek uljudan.
I u nimalo manje uljudnom tonu, Ella mu je rekla da je on, iako ona nema nita protiv
njega osobno, premlad i preneiskusan da bi se oenio njezinom kerkom. Ma kako moda
sad bio uzrujan ovim pozivom, dodala je, jednoga dana u ne ba dalekoj budunosti
shvatit e i ak e joj biti zahvalan to ga je upozorila na vrijeme. Dotad ga moli da bude
ljubazan i vie ne spominje brak i da ovaj telefonski razgovor ostane izmeu njih.
Uslijedila je napeta, teka utnja.
Gospoo Rubinstein, mislim da vi ne razumijete, rekao je Scott kad je najzad
ponovno doao do glasa. Jeannette i ja se volimo.
Evo ga ponovno! Kako ljudi mogu biti toliko naivni da oekuju da e im ljubav otvoriti
sva vrata? Gledaju ljubav kao da je ona neki arobni tapi koji e jednim udesnim
dodirom sve rijeiti.
Ali Ella nije rekla nita od toga. Rekla je: Razumijem kako se osjeate, vjeruj mi da
razumijem. Ali vi ste premladi, a ivot je dug. Tko zna? Sutra se moda zaljubi u neku
drugu
Gospoo Rubinstein, ne elim biti nepristojan, ali ne mislite li da se isto pravilo
odnosi na sve, ukljuujui i vas? Tko zna? Sutra se moda i vi zaljubite u nekog drugog.
Ella se nasmijuljila, glasnije i due no to je kanila.
Ja sam udata ena. Odabrala sam za cijeli ivot. Isto je uinio i moj suprug. I to je
upravo ono to sam htjela rei. Brak je ozbiljna odluka o kojoj valja veoma pomno
promisliti.
Govorite li vi to meni da se ne oenim vaom kerkom, koju volim, zato to bih u
nekoj neodreenoj budunosti mogao voljeti neku neidentificiranu drugu enu? upitao je
Scott.
Od tog trenutka, razgovor je krenuo nizbrdo, ispunjen ojaenou i razoaranjem. Kad
su najzad spustili slualice, Ella se zaputila u kuhinju i uinila to i uvijek u trenucima
emocionalnog nemira: kuhala je.
 Pola sata kasnije, primila je poziv od supruga.
Ne mogu vjerovati da si nazvala Scotta kako bi ga zamolila da se ne oeni naom
kerkom. Reci mi da to nisi uinila.
Ella je zadahtala. Opa, vijesti se brzo ire. Duo, dopusti da ti objasnim.
Ali David ju je napeto prekinuo. Nema to objanjavati. To to si uinila bilo je
pogreno. Scott je rekao Jeannette i ona je sad strano uzrujana. Nekoliko e dana biti s
prijateljima. Sad te ne eli vidjeti. Nakratko je zastao. A ja je ne krivim.
Te veeri Jeannette nije bila jedina koja nije dola kui. David je poslao Elli SMS poruku
kojom je obavjetava o nenadanom hitnom sluaju. Nije bilo objanjenja o kakvom je
hitnom sluaju rije.
To je bilo silno nenalik Davidu i protivno duhu njihovoga braka. Moda on oijuka sa
enama, moda ak i spava s njima i troi njihov novac na njih, ali naveer je uvijek
dolazio kui i zauzimao svoje mjesto za stolom. Bez obzira koliko dubok bio raskol
izmeu njih, ona je uvijek kuhala, a on je uvijek jeo, zadovoljno i zahvalno, togod bi mu
ona stavila na tanjur. Na kraju svake veere, David nikad ne bi propustio zahvaliti joj -
iskrenim hvala ti koje je ona uvijek smatrala ifriranom isprikom za njegove nevjere.
Oprostila bi mu. Uvijek bi mu oprostila.
Ovo je bio prvi put da se njezin suprug ponio tako drsko i Ella je sebe okrivila zbog te
promjene. Ali krivnja je ionako bila Ellino krsno ime.

Kad je sjela za stol s blizancima, Ellina je krivnja ustupila mjesto melankoliji. Odoljela
je Avijevim molbama da narue pizzu i Orlynim pokuajima da ne pojede ni zalogaja i
primorala ih da vau divlju riu s grakom i peenom govedinom s glazurom od senfa. I,
iako je na povrini bila ona ista praktina, brina majka, osjetila je kako u njoj raste oaj,
otar okus u ustima, kiseo kao u.
Kad je veera zavrila, Ella je sama sjedila za kuhinjskim stolom, a muk oko nje inio joj
se tekim i uznemirujuim. Najednom joj je hrana koju je pripremila, rezultat brojnih sati
napornoga rada, djelovala ne samo bljutava i dosadna, ve i lako zamjenjiva. Osjetila je
samosaaljenje. Prava je teta da, ve gotovo etrdesetgodinjakinja, nije uspjela uiniti
neto vie sa svojim ivotom. Imala je toliko mnogo ljubavi koju bi dala, ali nikoga tko bi je
zahtijevao.
Misli su joj se vratile na Slatko bogohulje. Zainteresirao ju je lik emsa iz Tabriza.
Moglo bi biti tako lijepo imati u blizini nekoga kao to je on, naalila se u sebi. S
osobom kao to je on ne bi bilo nijednog dosadnog dana!
I nekako joj se u mislima pojavila slika jednog visokog, tamnoputog, tajanstvenog
mukarca u konim hlaama, motoristikoj jakni, s crnom kosom do ramena, na
blistavocrvenom Harley-Davidsonu sa arenim kiankama na upravljau. Nasmijeila se
toj slici. Zgodan, seksi, sufi motorist brzo se vozi praznom autocestom! Ne bi li bilo lijepo
da te, dok stopira, pokupi takav tip?
Ella se zatim upitala to bi ems vidio da ita njezin dlan. Bi li joj objasnio zato se
njezin um povremeno pretvara u vjetinjak mranih misli? Ili zato se osjea tako
usamljeno iako ima veliku, privrenu obitelj? to je s bojama u njezinoj auri? Jesu li vedre i
odvane? Je li ita u njezinome ivotu u zadnje vrijeme bilo vedro i odvano? Ili, ikad?
Upravo tad i tamo, dok je sama sjedila za kuhinjskim stolom uz tek blijedi odsjaj svjetla
iz penice, Ella je shvatila da unato svojim pretencioznim rijeima koje to nijeu, i unato
svojoj sposobnosti da obuzda osjeaje, duboko u sebi ezne za ljubavlju.
 ems

PRENOITE IZVAN SAMARKANDA, OUJAK 1242.

Bremeniti od osamljenosti, svi u dubokim, zasebnim snovima, vie od tucet umornih

putnika spavalo je na gornjemu katu krme. Prekoraio sam bosa stopala i gole ruke kako
bih doao do svoje prazne slamarice koja je vonjala na znoj i plijesan. Leao sam u mraku,
razmiljao o dogaajima toga dana i nastojao shvatiti boanske znakove kojima sam
moda nazoio, ali sam ih, u brzini ili neznanju, propustio zamijetiti.
Od djeake dobi primam vizije i ujem glasove. Oduvijek sam se obraao Bogu i On
mi je uvijek odvraao. Nekih bi se dana uzvinuo sve do sedmoga neba lagano kao apat.
Zatim bih se spustio u najdublje jame zemaljske, proete mirisom tla, sakrivene kao stijena
zakopana ispod monih hrastova i slatkih kestena. Ponekad bih izgubio elju za hranom i
danima ivio bez jela. Nita od toga nije me plailo, iako sam s vremenom nauio ne
spominjati to drugima. Ljudska bia sklona su omalovaavati ono to ne mogu razumjeti.
To sam nauio iz prve ruke.
Prva osoba koja je pogreno prosudila moje vizije bio je moj otac. Mora da sam imao
deset godina kad sam poeo svakodnevno viati svog anela uvara i bio sam dovoljno
naivan da pomislim da ga vide i svi drugi. Jednoga dana, dok me je otac uio da iz
cedrovog drveta napravim krinju, ne bih li postao stolar poput njega, rekao sam mu za
svog anela uvara.
Ima bujnu matu, sine, suho je odgovorio moj otac. I bolje ti je da to zadri za
sebe. Ne elimo ponovno uznemiriti seljane.
Nekoliko dana ranije, susjedi su se mojim roditeljima poalili na mene, optuujui me
da sam udan i plaim njihovu djecu.
Ne razumijem tvoje ponaanje, sine moj. Zato ne moe prihvatiti da nisi nimalo
osobitiji od svojih roditelja? upitao je moj otac. Svako je dijete na oca i majku. Takav si i
ti.
Tad sam shvatio da, iako volim roditelje i eznem za njihovom ljubavlju, oni su mi
neznanci.
Oe, ja sam iz drugaijeg jajeta nego tvoja ostala djeca. Misli o meni kao o paetu
kojeg su odgojile kokoi. Ja nisam domaa ptica predodreena da svoj ivot provede u
kokoinjcu. Voda koja vas plai, mene pomlauje. Jer za razliku od vas, ja znam plivati, i
plivat u. Ocean je moja domovina. Ako ste sa mnom, doite do oceana. Ako niste,
prestanite me spreavati i vratite se u kokoinjac.
Oeve oi najprije su se razrogaile, a zatim postale sitne i daleke. Ako ve sad sa
svojim ocem razgovara ovako, rekao je, pitam se kako e se obraati svojim
neprijateljima kad odraste.
Na veliku alost mojih roditelja, vizije nisu nestale kako sam postajao stariji. Naprotiv,
postale su snanije i intenzivnije. Znao sam da svoje roditelje inim nervoznima i osjeao
sam se krivim to ih toliko uznemirujem, ali istina je da nisam znao kako bih okonao te
vizije, a ak i da jesam, mislim da to ne bih uinio. Ubrzo sam zauvijek otiao od kue.
Otad je Tabriz postao glatka, slatka rije, tako njena i osjetljiva da se topi na mome jeziku.
Tri mirisa prate moja sjeanja na to mjesto: miris nacijepanog drva, kruha s makovim
sjemenkama i meki, hrskavi miris snijega.
Otad sam lutajui dervi, koji ne spava na istome mjestu vie od jednom, koji ne jede iz
iste zdjele dvaput zaredom, koji svakoga dana oko sebe vidi razliita lica. Kad sam gladan,
zaradim nekoliko kovanica tumaei snove. U tome stanju tumaram istokom i zapadom i
traim Boga u visinama i u dubinama. Posvuda hvatam ivot vrijedan ivljenja i znanje
vrijedno znanja. Budui da nigdje nemam korijenje, svuda me ima.
Tijekom svojih putovanja hodao sam svakojakim cestama, od omiljenih trgovakih ruta
do zaboravljenih staza na kojima danima nee naii na ivu duu. Od obala Crnoga mora
do perzijskih gradova, od prostranih stepa Sredinje Azije do arapskih dina, proao sam
kroz guste ume, ravne travnjake i pustinje; boravio sam u odmoritima karavana i
svratitima; savjetovao se s uenim ljudima u stoljetnim knjinicama; sluao kako uitelji
poduavaju djecu u mektebima; raspravljao o tefsiru i logici s uenicima u medresama;
posjeivao hramove, samostane i svetita; meditirao s pustinjacima u njihovim piljama;
izvodio zikr s derviima; postio s mudracima i veeravao s krivovjercima; plesao sa
amanima ispod punog mjeseca; upoznao ljude svih vjera, dobi i zanimanja; i nazoio
kako nesreama tako i udima.
Vidio sam bijedom pogoena sela, polja crna od vatre i opljakane gradove u kojima su
rijeke tekle crvene od krvi i nije bilo ivog mukarca starijeg od deset godina. Vidio sam
ono najgore i najbolje u ljudskome rodu. Nita me vie ne iznenauje.
Dok sam prolazio kroz ta iskustva, poeo sam sastavljati popis koji nije zapisan ni u
jednoj knjizi, samo je upisan u mojoj dui. Taj sam osobni popis nazvao Temeljna naela
putujueg islamskog mistika. Za mene su ona univerzalna, pouzdana i nepromjenjiva
poput zakona prirode. Zajedno sainjavaju etrdeset pravila vjere ljubavi, koja se mogu
postii iskljuivo i samo kroz ljubav. A jedno od tih pravila glasi, Put do Istine neto je to se
radi iz srca, ne iz glave. Neka vam srce bude prvi vodi! Ne va um. Upoznajte, izazovite i na kraju
nadvladajte svoj nafs svojim srcem. Poznavanje vaega ja dovest e vas do spoznaje Boga.
Trebale su mi godine da dovrim ta pravila. Svih etrdeset. I sad kad sam ih zgotovio,
znao sam da se pribliavam zavrnoj fazi svog vremena na ovome svijetu. U zadnje
vrijeme imam mnogo vizija u tom smislu. Mene nije brinula smrt, jer je ne smatram
krajem, ve umiranje a da iza sebe ne ostavim nasljee. U mojim je grudima bilo
nagomilano mnotvo rijei, pria koje su ekale biti ispriane. Htio sam predati svo to
znanje nekoj drugoj osobi, ni uitelju ni ueniku. Traio sam ravnopravnog - druga.
Boe, apnuo sam u mranu, vlanu prostoriju, itavog ivota putujem svijetom i
slijedim Tvoj put. Vidio sam svaku osobu kao otvorenu knjigu, hodajui Kuran. Drao
sam se podalje od bjelokosnih tornjeva uenjaka i radije provodio vrijeme s izopenicima,
prognanima i izbjeglicama. Sad se raspadam. Pomozi mi da predam Tvoju mudrost pravoj
osobi. Nakon toga moe uiniti sa mnom kako eli.
Pred mojim oima, prostoriju je oblilo tako snano svjetlo da su lica putnika na
njihovim posteljama postala sablasno modra. Zrak u sobi zamirisao je svjee i ivo, kao da
su se svi prozori naglo otvorili i zapuh vjetra donio miris ljiljana i jasmina iz dalekih
vrtova.
Idi u Bagdad, poput flaute je rekao moj aneo uvar svojim pjevnim glasom.
to me eka u Bagdadu? upitao sam.
Molio si za druga i druga e dobiti. U Bagdadu e pronai uitelja koji e te uputiti u
pravome smjeru.
Suze zahvalnosti navrle su mi na oi. Sad sam znao da onaj mukarac u mojoj viziji nije
nitko drugi doli moj duhovni drug. Prije ili kasnije bilo nam je sueno sresti jedan
drugoga. A kad se sretnemo, saznat u zato su njegove blage oi boje ljenjaka vjeno
tune i kako su me ubili jedne ranoproljetne noi.
 Ella

NORTHAMPTON, 19. SVIBNJA 2008.

Bliio se zalazak sunca i djeca se jo nisu vratila kui, kad je Ella stavila oznaku u
rukopis i odloila Slatko bogohulje. Znatieljna glede mukarca koji je napisao roman,
ukljuila se na internet i upisala u Google A. Z. Zahara, pitajui se koje e rezultate
dobiti, ali ne oekujui mnogo.
Na njezino iznenaenje, pojavio se osobni blog. Boje na stranici uglavnom su bile
ametista i tirkiza, a na vrhu stranice muki lik s dugom bijelom suknjom koja se lagano
talasala. Budui da nikad ranije nije vidjela vrteeg dervia, Ella je pomno promotrila
sliku. Blog je bio naslovljen Ljuska jajeta nazvana ivot, a ispod slike nalazila se pjesma
istog naslova:

Odaberimo jedno drugoga za drugove!

Sjednimo jedno drugome na stopala!
U nutrini imamo mnogo sklada -
Ne misli da smo samo ono to vidimo.

Stranica je bila prepuna razglednica iz gradova i mjesta iz itavoga svijeta. Ispod svake
razglednice nalazili su se komentari o tome mjestu. itajui ih, Ella je naila na informacije
koje su odmah privukle njezinu pozornost: Kao prvo, ono A u A.Z. Zahara predstavljalo je
Aziza. Kao drugo, taj se Aziz smatrao sufijem. Kao tree, trenutano je putovao negdje po
Gvatemali.
U drugome dijelu bili su primjerci fotografija koje je snimio. Veinom su to bili portreti
ljudi svih rasa. Unato naglaenoj razlici, jedni drugima nalikovali su na jedan zanimljiv
nain: svim ljudima na tim portretima neto je vidno nedostajalo. Nekima je to neto to je
nedostajalo bilo jednostavno, kao naunica, cipela ili gumb, dok je drugima nedostajalo
neto mnogo konkretnije, kao zub, prst ili ponekad noga. Ispod fotografija je pisalo:

Bez obzira tko smo ili gdje ivimo, duboko u nutrini svi se
mi osjeamo necjelovitima.
Kao da smo neto izgubili i moramo to vratiti.

to je to neto, veina nas nikad ne sazna. A od onih koji saznaju, tek nekolicina uspije
izii i potraiti.
Ella je prelistavala tu web stranicu, otvarala svaku razglednicu da je povea i proitala
svaki Azizov komentar. Na dnu stranice nalazila se adresa elektronske pote,
azizZzahara@gmail.com, koju je zapisala na komad papira. Uz nju, pronala je jednu
Rumijevu pjesmu:

Odaberi Ljubav, Ljubav! Bez slatkog ivota Ljubavi,

ivljenje je teret - kao to si i sam uvidjeo.

Dok je itala tu pjesmu, mislima joj je proletjela najneobinija pomisao. Na jedan

prolazan trenutak, imala je osjeaj da je sve to je Aziz Z. Zahara ukljuio u svoj osobni
blog - fotografije, komentari, navodi i pjesme - bilo napisano samo za njezine oi. Bila je to
neobina i pomalo ohola pomisao, ali njoj je imala savrenog smisla.

Kasnije tog poslijepodneva, Ella je sjedila uz prozor, umorna i pomalo potitena, sa

suncem koje joj je pritiskalo lea i kuhinjskim zrakom ispunjenim mirisima okoladnih
kolaa koje je pekla. Ispred sebe drala je otvoreno Slatko bogohulje, ali um joj je bio toliko
zaokupljen da se nije mogla usredotoiti na rukopis. Palo joj je na pamet da bi moda i ona
trebala zapisati svoja vlastita temeljna pravila. Mogla bi ih nazvati etrdeset pravila
duboko ukorijenjene, praktine kuanice.
Pravilo broj jedan, promrmljala je. Prestani traiti ljubav! Prestani trati za
nemoguim snovima! Zacijelo postoje vanije stvari u ivotu jedne udate ene koja tek to
nije napunila etrdeset godina.
Ali njezina vlastita ala u Elli je izazvala neku nejasnu nelagodu, podsjetivi je na vee
brige. Nesposobna dalje se susprezati, nazvala je stariju kerku. Dobila je njezinu
automatsku tajnicu.
Jeannette, draga, znam da sam pogrijeila nazvavi Scotta. Ali moje namjere nisu bile
loe. Samo sam se htjela uvjeriti... Zastala je, duboko poalivi to ovu poruku nije
unaprijed isplanirala. ula je tiho ukanje automatske tajnice u pozadini. Osjetila je
nervozu pomislivi da se vrpca okree i vrijeme istjee.
Jeannette, ao mi je zbog onoga to inim. Znam da se ne bih smjela jadati kad sam
toliko blagoslovljena. Ali, rije je o tome da sam tako... nesretna...
Klik. Automatska tajnica se iskljuila. Ellino srce stisnulo se od oka onoga to je netom
izrekla. to ju je spopalo? Nije znala da je nesretna. Je li mogue biti potiten i to ne znati?
udno, ali nije se osjeala nesretnom zbog priznanja svoje nesree. U zadnje vrijeme nije
osjeala ba Bog zna to.
Pogled joj je kliznuo na papiri na koji je zapisala Aziz Z. Zaharinu adresu elektronske
pote. Adresa je izgledala jednostavno, nepretenciozno i na odreeni nain privlano. Ne
mislei mnogo o tome, prila je raunalu i sastavila poruku:
Potovani Azize Z. Zahara,
Moje ime je Ella. itam va roman Slatko bogohulje u svojstvu
recenzentice za knjievnu agenciju. Tek sam poela itati i
neizmjerno uivam. To je, meutim, moje osobno miljenje i ne
odraava nazore mog efa. Svia li se meni va roman ili ne, jedva
da imam ikakav utjecaj na konanu odluku glede toga hoemo li vas
uzeti za klijenta.
ini se da vi vjerujete da je ljubav bit ivota i da nita drugo
nije vano. Nije mi namjera upustiti se s vama u beskorisnu
raspravu na tu temu. Dostajat e da kaem da se ne slaem u
cijelosti. Ali ne piem vam zbog toga.
Piem vam jer vrijeme mog itanja Slatkog bogohulja nije moglo
biti bizarnije nego to jest. Trenutano pokuavam nagovoriti
stariju kerku da se ne uda tako mlada. Juer sam zamolila
njezinog deka da otkae planove za vjenanje. Sad me kerka mrzi
i odbija razgovarati sa mnom. Imam osjeaj da biste se vas dvoje
dobro slagali, budui da imate naizgled veoma sline poglede na
ljubav.
ao mi je to vam iznosim svoje osobne probleme. Nisam to
kanila. Va osobni blog (na njemu sam pronala ovu adresu
elektronske pote) kae da ste u Gvatemali. Mora da je uzbudljivo
putovati naokolo po svijetu. Zateknete li se sluajno u Bostonu,
moda bismo se mogli nai i porazgovarati uz alicu kave.
Uz najbolje elje,
Ella

Njezina prva elektronska poruka Azizu nije bila toliko pismo koliko poziv, krik za
pomo. Ali Ella to nije mogla znati dok je sjedila u tiini svoje kuhinje i sastavljala poruku
nekom nepoznatom piscu kojeg nije oekivala upoznati ni sad ni bilo kad u budunosti.
 Uitelj

BAGDAD,TRAVANJ 1242.

Bagdad nije ni zamijetio dolazak emsa iz Tabriza, ali ja nikad neu zaboraviti dan kad
je doao u nau skromnu derviku tekiju1. Tog smo poslijepodneva imali vane goste.
Visoki sudac svratio je sa skupinom svojih ljudi i ja sam sumnjao da je iza njegovog posjeta
neto vie od samo srdanosti. Poznat po svojoj antipatiji prema sufizmu, sudac me elio
podsjetiti da nas dri na oku, jednako kao to dri na oku sve sufije u ovome podruju.
Sudac je bio astohlepan ovjek. Imao je iroko lice, ovjeen trbuh i kratke, zdepaste
prste s dragocjenim prstenom na svakome. Morao je prestati toliko mnogo jesti, ali rekao
bih da nitko nije imao hrabrosti to mu rei, ak ni njegov lijenik. Potiui iz duge loze
vjerskih uenjaka, bio je jedan od najutjecajnijih ljudi u kraju. Jednom je presudom mogao
poslati ovjeka na vjeala ili je jednako lako mogao oprostiti zloine nekog robijaa i
izbaviti ga iz najmranije tamnice. Uvijek odjeven u krznene kapute i skupu odjeu, nosio
se s raskoi nekoga tko je siguran u svoj autoritet. Nisam odobravao njegov veliki ego, ali
za dobrobit nae tekije, dao sam sve od sebe da ostanem u dobrim odnosima s tim
utjecajnim ovjekom.
ivimo u najvelianstvenijem gradu na svijetu, objavio je sudac ubacivi smokvu u
usta. Danas Bagdad vrvi izbjeglicama koje bjee pred mongolskom vojskom. Mi im
dajemo sigurno utoite. Ovo je sredite svijeta, ne mislite li da je tako, Baba Zamane?
Ovaj je grad nedvojbeno pravi dragulj, oprezno sam odgovorio. Ali ne zaboravimo
da su gradovi kao ljudi. Rode se, prolaze kroz djetinjstvo i adolescenciju, stare i na kraju
umru. U ovome trenutku u vremenu, Bagdad je u kasnoj mladosti. Nismo onako bogati
kao to smo bili u doba kalifa Haruna ar-Raida, iako se jo uvijek moemo podiiti da
smo sredite trgovine, zanata i pjesnitva. Ali tko zna kako e grad izgledati za tisuu
godina? Sve bi moglo biti drugaije.
Kakav pesimizam! Sudac je odmahnuo glavom posegnuvi ka drugoj zdjeli i uzevi
datulju. Abasidski zakon e prevladati i mi emo napredovati. Naravno, ako postojee
stanje ne poremete izdajnici meu nama. Postoje oni koji se nazivaju muslimanima, ali
njihovo je tumaenje islama mnogo opasnije od prijetnji nevjernika.
Odluio sam ostati nijem. Nije bila tajna da sudac mistike, s njihovim
individualistikim i ezoterinim tumaenjem islama, smatra izgrednicima. Optuio nas je
da se ne obaziremo na erijat i time iskazujemo nepotovanje prema ljudima od autoriteta
- ljudima kao to je on. Ponekad sam imao osjeaj da bi najradije izbacio sve sufije iz
Bagdada.
Vae bratstvo je bezopasno, ali ne mislite li da su neki sufije izopenici? upitao je
sudac gladei bradu.
Nisam znao kako bih odgovorio na to pitanje. Hvala Bogu, upravo u tom trenutku
zauli smo kucanje na vratima. Doao je crvenokosi pripravnik. Krenuo je ravno prema
meni i apnuo mi u uho da imamo posjetitelja, dervia lutalicu koji zahtijeva da me vidi i
odbija razgovarati s bilo kime drugime.

1 Tekija - bogomolja u kojoj se okupljaju, borave i vre vjerske obrede dervii (sufije).
 Inae bih zamolio pripravnika da odvede pridolicu u mirnu, ugodnu prostoriju, da
mu toplu hranu i kae da prieka dok gosti ne odu. Ali, budui da me je sudac dovodio u
nezgodnu situaciju, palo mi je napamet da bi putujui dervi mogao raspriti napetost u
prostoriji priajui nam ivopisne prie iz dalekih zemalja. Stoga sam zamolio pripravnika
da uvede tog mukarca.
Nekoliko minuta kasnije, vrata su se otvorila i uao je mukarac odjeven u crno od
glave do pete. Visok i mrav, upala lica, neodredive dobi, imao je iljast nos, duboko
usaene, kao ugljen crne oi i tamnu kosu koja mu je u gustim kovrama padala preko
oiju. Bio je odjeven u dugaki ogrta s kapuljaom, vuneno odijelo i izme od ovje koe.
Oko vrata je nosio mnotvo talismana. U ruci je drao drvenu zdjelu kakvu dervii
prosjaci nose kako bi nadvladali osobnu tatinu i neumjereni ponos prihvaajui
milostinju drugih. Shvatio sam da je preda mnom ovjek koji ne obraa mnogo pozornosti
na miljenja drutva. To da ga ljudi mogu zamijeniti za nekog lutalicu, ili ak prosjaka, kao
da ga nije ni najmanje smetalo.
im sam ga vidio kako stoji i eka doputenje da se predstavi, osjetio sam da je
drugaiji. Bilo je to u njegovim oima, u njegovim razraenim pokretima, napisano svuda
po njemu. Kao ir koji se neupuenim oima moda ini skromnim i ranjivim, ali ve
navijeta ponosan hrast u koji e se pretvoriti, gledao me je svojim prodornim crnim oima
i nijemo kimnuo glavom.
Dobrodoao u nau tekiju, derviu, rekao sam pokazujui mu da sjedne na jastuke
suelice meni.
Nakon to je sve pozdravio, dervi je sjeo, prouavajui ljude u prostoriji i zamjeujui
svaku pojedinost. Pogled mu se najzad zaustavio na sucu. Dvojica mukaraca netremice su
se promatrala punu minutu, ne izgovorivi nijednu jedinu rije, i ja sam se morao zapitati
to misle jedan o drugome, budui da su djelovali toliko silno opreni.
Ponudio sam derviu toplo kozje mlijeko, zaslaene smokve i punjene datulje, ali je on
sve to pristojno odbio. Kad sam ga upitao za ime, predstavio se kao ems iz Tabriza i
rekao da je putujui dervi koji trai Boga u visinama i dubinama.
I jesi li ga uspio pronai? upitao sam.
Preko lica dervia preletjela je sjena kad je kimnuo glavom i i rekao: Doista, cijelo je
vrijeme bio sa mnom.
Sudac se umijeao s prezirnim osmijehom kojeg se nije trudio sakriti. Nikad ne
razumijem zato vi dervii toliko komplicirate ivot. Ako je Bog stalno bio s tobom, zato
si lutao naokolo svo ovo vrijeme u potrazi za Njime?
ems iz Tabriza zamiljeno je pognuo glavu i kratko utio. Kad je ponovno podigao
pogled, lice mu je bilo mirno, glas odmjeren. Zato to, iako je injenica da Ga se ne moe
pronai traenjem, pronai Ga mogu samo oni koji trae.
Lijepa igra rijei, narugao se sudac. Pokuava li ti to nama rei da ne moemo
pronai Boga ako itavog svog ivota ostanemo na istome mjestu? To je glupost. Ne
moraju svi odjenuti dronjke i skitati naokolo kao ti!
Uslijedio je smijeh, budui da su mukarci u prostoriji eljeli pokazati svoju suglasnost
sa sucem - kretav, nesamopouzdan i nesretan smijeh ljudi naviklih ulagivati se svojim
nadreenima. Osjeao sam se nelagodno. Oito nije bila dobra zamisao spojiti suca i
dervia.
Moda sam pogreno shvaen. Nisam htio rei da ovjek ne moe pronai Boga ako
ostane u svom rodnom gradu. To je svakako mogue, priznao je dervi. Postoje ljudi koji
nikad nisu nigdje otputovali, a ipak su vidjeli svijet.
Tono! Sudac se pobjedonosno nacerio - cerekom koji je nestao kad je uo naredne
derviove rijei.
Htio sam rei, sue, da ovjek ne moe pronai Boga ako ostane u krznenom kaputu,
svilenom odijelu i skupome nakitu kakav vi danas imate na sebi.
Zapanjena tiina spustila se na prostoriju, a zvukovi i prizori oko nas rastopili se u
prainu. Svi smo suspregnuli dah, kao da oekujemo da e se dogoditi neto vee, iako
nisam znao to bi moglo biti okantnije.
Jezik ti je previe otar za jednoga dervia, rekao je sudac.
Kad neto mora biti reeno, ja u to rei makar me cijeli svijet epao za vrat i rekao
mi da umuknem.
Sudac se na te rijei namrtio, ali je zatim popustljivo slegnuo ramenima. Kako god,
rekao je. U svakom sluaju, ti si mukarac kakav nam je potreban. Ba smo govorili o
sjaju naega grada. Mora da si vidio mnoga mjesta. Postoji li ijedno draesnije od
Bagdada?
Tiho, klizei pogledom s jednoga mukarca na drugoga, ems je objasnio: Nedvojbeno
je da je Bagdad izuzetan grad, ali nijedna ljepota na zemlji ne traje vjeno. Gradovi su
podignuti na duhovnim stupovima. Poput divovskih zrcala, oni odraavaju srca svojih
stanovnika. Ako ta srca potamne i izgube vjeru, gradovi e izgubiti svoj sjaj. To se dogaa,
to se stalno dogaa.
Nisam mogao ne kimnuti. ems iz Tabriza okrenuo se prema meni, nakratko odvuen
od svojih misli, s prijateljskom iskrom u oima. Osjetio sam ih na sebi kao toplinu
uarenog sunca. Tad sam jasno spoznao kako je zavrijedio svoje ime. Iz tog je mukarca
zraila snaga i jedrost i unutarnji plam, kao zapaljene lopte. Doista je bio ems, sunce.
Ali sudac nije mislio tako. Vi sufije sve previe komplicirate. Jednako je i s filozofima i
pjesnicima! emu potreba za toliko mnogo rijei? Ljudi su jednostavna stvorenja s
jednostavnim potrebama. Na voama je da se pobrinu za njihove potrebe i osiguraju da ne
zastrane. To zahtijeva primjenu erijatskog zakona do savrenstva.
erijatski zakon je kao svijea, odgovorio je ems iz Tabriza. Daje nam mnogo
vrijednog svjetla. Ali ne zaboravimo da nam svijea pomae da stignemo s jednog mjesta
na drugo po mraku. Ako zaboravimo kamo smo krenuli i umjesto toga se usredotoimo na
svijeu, od kakve je to koristi?
Sudac je iskrivio lice, zatvorio ga. Osjetio sam kako me preplavljuje val tjeskobe.
Ulazak u raspravu o vanosti erijatskog zakona s ovjekom iji je posao suditi, i esto
kanjavati ljude prema tom istom zakonu, bio je plivanje u opasnim vodama. Zar ems to
ne zna?
I dok sam ja traio prikladnu izliku da izvedem dervia iz prostorije, uo sam ga kako
govori: Postoji jedno pravilo koje se odnosi na ovu situaciju.
Koje pravilo? sumnjiavo je upitao sudac.
ems iz Tabriza se ispravio, ukoenog pogleda kao da ita iz neke nevidljive knjige, i
objavio:
Svaki itatelj ponaosob shvaa asni Kur'an na razliitoj razini u sprezi s dubinom svog
razumijevanja. Postoje etiri razine uvida. Prva je izvanjsko znaenje i s njome se veina ljudi zado-
voljava. Sljedea je Batini - unutarnja razina. Kao tree, postoji unutarnje od unutarnjeg. A etvrta
je razina toliko duboka da se ne moe izraziti rijeima i stoga mora ostati neopisiva.
Zacakljenih oiju, ems je nastavio: Uenjaci koji se usredotouju na erijatski zakon
poznaju izvanjsko znaenje. Sufije znaju unutarnje znaenje. Sveci znaju unutarnje
unutarnjeg. A glede etvrte razine, nju spoznaju samo Boji poslanici i oni najblii Bogu.
Zar mi eli rei da jedan obian sufi dublje shvaa Kur'an od erijatskog uenjaka?
upitao je sudac lupkajui prstima po zdjeli.
 Jedva primjetan, podrugljiv osmijeh izvio je usta dervia, ali nije odgovorio.
Pazi, moj prijatelju, rekao je sudac. Tanka je linija izmeu mjesta na kojemu stoji i
pukog bogohuljenja.
Ako je u tim rijeima bilo prijetnje, dervi kao da je nije zamijetio. to je tono puko
bogohuljenje? upitao je i zatim, naglo udahnuvi, dodao: Dopustite da vam ispriam
jednu priu.
I evo to nam je ispriao:
Jednog je dana Mojsije posve sam etao planinom, kad je u daljini ugledao pastira. Mukarac je
kleao, ruku rairenih ka nebu, i molio. Mojsije je bio oduevljen. Ali kad se pribliio, jednako se
zapanjio uvi pastirovu molitvu.
O, moj ljubljeni Boe, volim Te vie no to zna. Za Tebe u sve uiniti, samo reci. ak i ako
zatrai od mene da u Tvoje ime zakoljem najdeblju ovcu u mom stadu, uinit u to bez imalo
oklijevanja. Ti e je ispei i staviti njezin debeli rep u svoju riu da bude ukusnija.
Mojsije se polako pribliio pastiru, pozorno sluajui.
Nakon toga u Ti oprati noge i oistiti uha i istrijebiti Tvoje ui. Toliko Te volim.
uvi dovoljno, Mojsije je prekinuo pastira zaviknuvi: Prestani, neznalice! to misli da
radi? Misli li da Bog jede riu? Misli li da Bog ima noge koje treba oprati? Ovo nije molitva.
Ovo je puko bogohuljenje.
Oamuen i posramljen, pastir se opetovano ispriavao i obeao da e se moliti onako kako se
mole pristojni ljudi. Mojsije ga je tog poslijepodneva nauio nekoliko molitvi. Nakon toga je otiao
svojim putem, krajnje zadovoljan samim sobom.
Ali te noi, Mojsije je uo glas. Bio je to glas Boji.
Oh, Mojsije, to si uinio? Izgrdio si onog sirotog pastira i nisi shvatio koliko mi je on drag.
Moda on ne govori prave stvari na pravi nain, ali bio je iskren. Njegovo srce bilo je isto, a
njegove namjere dobre. Bio sam zadovoljan s njim. Moda su njegove rijei tebi zvuale kao
bogohuljenje, ali meni su bile slatko bogohulje.
Mojsije je odmah spoznao svoju pogreku. Sljedeeg dana se ranim jutrom vratio na planinu
posjetiti onog pastira. Ponovno ga je zatekao u molitvi, samo to je sad molio kako ga je Mojsije
poduio. U odluci da se moli kako valja, zamuckivao je, lien uzbuenja i strasti svoje ranije
molitve. Kajui se zbog onoga to mu je uinio, Mojsije je potapao pastira po leima i rekao: Pri-
jatelju moj, pogrijeio sam. Molim te da mi oprosti. Nastavi se moliti na tvoj vlastiti nain. On je
u Bojim oima dragocjeniji. Pastir se zapanjio kad je to uo, ali jo je dublje bilo njegovo
olakanje. Meutim, nije se htio vratiti svojim starim molitvama. Nije ustrajao ni uz slubene
molitve kojima ga je Mojsije poduio. Sad je pronaao novi nain openja s Bogom. Iako zadovoljan i
blaen u svojoj naivnoj pobonosti, sad je proao tu fazu - svoje slatko bogohulje.
Dakle, vidite, nemojte suditi o nainu na koji se drugi ljudi povezuju s Bogom,
zakljuio je ems. Svatko ima svoj vlastiti nain i svoju vlastitu molitvu. Bog nas ne sudi
po rijeima koje izgovorimo. On gleda duboko u naa srca. Nisu vani obredi ili
ceremonije, ve jesu li naa srca dovoljno ista ili nisu.
Pogledao sam suevo lice. Ispod njegove maske apsolutnog samopouzdanja i
smirenosti, opazio sam da je oito uzrujan. Meutim, pronicav kakav je bio, istodobno je
uoio kakljivu situaciju. Ako reagira na emsovu priu, morat e poduzeti sljedei korak i
kazniti ga za njegovu drskost, u kom e sluaju situacija postati ozbiljna i svi e uti da se
jedan obian dervi usudio suprotstaviti visokom sucu. Stoga je za njega bilo bolje hiniti
da nema nikakvog razloga za uzrujanost i ostaviti stvari na tome.
Vani je sunce zalazilo, bojei nebo desecima nijansi grimizne, ponegdje naglaeno
tamnim sivim oblacima. Sudac je ubrzo ustao, govorei da ima vanoga posla koji mora
obaviti. Lagano mi kimnuvi glavom i hladno pogledavi emsa iz Tabriza, dugim je
koracima iziao iz sobe. Njegovi su ga ljudi slijedili bez rijei.
 Bojim se da se sucu nisi previe svidio, rekao sam kad su svi otili.
ems iz Tabriza sklonio je kosu s lica, smijeei se. Oh, to je posve u redu. Naviknut
sam da me ljudi ne vole.
Nisam mogao ne osjetiti uzbuenje. Bio sam gospodar tekije dovoljno dugo da znam
da takav posjetitelj ne dolazi esto.
Reci mi, derviu, to dovodi nekoga kao to si ti u Bagdad? upitao sam.
Izgarao sam od elje uti njegov odgovor, ali sam ujedno osjeao i neobinu bojazan.
 Ella

NORTHAMPTON, 20. SVIBNJA 2008.

Barunasti trbusi plesaica i dervii vrtjeli su se u Ellinom snu one noi kad se njezin
suprug nije vratio kui. Glave poloene na rukopis, gledala je kako grubi ratnici
veeravaju u krmi uz cestu, tanjura do vrha napunjenih slasnim pitama i desertima.
Zatim je ugledala sebe. Nekoga je traila na ivahnom bazaru u citadeli u stranoj
zemlji. Posvuda oko nje, ljudi su se polako kretali, kao da pleu na neku melodiju koju ona
ne moe uti. Zaustavila je jednog debelog mukarca s ovjeenim brkovima kako bi ga
neto upitala, samo to se nije mogla sjetiti pitanja. Mukarac ju je bezizraajno pogledao i
odepesao dalje. Pokuala je razgovarati s nekoliko trgovaca i zatim kupaca, ali nitko joj
nije odgovorio. Isprva je pomislila da je to zato to ona ne govori njihov jezik. Zatim je
prislonila ruku na usta i uasnuto shvatila da joj je odsjeen jezik. Sa sve veom panikom
ogledavala se oko sebe ne bi li pronala zrcalo, vidjela svoj odraz i dokuila je li jo uvijek
ista osoba, ali na bazaru nije bilo nikoga. Rasplakala se i probudila uz uznemirujui zvuk,
ne znajui ima li jo uvijek jezik.
Kad je Ella otvorila oi, zatekla je Spirita kako grozniavo grebe po stranjim vratima.
Neka se ivotinja vjerojatno popela na trijem, to je psa izluivalo. Tvorovi su ga posebice
razdraivali. Sjeanje na njegov susret u nezgodan as s jednime prole zime jo je bilo
svjee. Elli su trebali tjedni da ukloni iz psa odvratan smrad, a ak i nakon to je oprala psa
u soku od rajice, vonj se zadrao i podsjeao na spaljenu gumu.
Ella je pogledala sat na zidu. Bilo je etvrt do tri sata ujutro. David se jo nije vratio i
moda nikad ni nee. Jeannette joj nije uzvratila poziv i u svom pesimistinom
raspoloenju Ella je sumnjala da e joj ikad odgovoriti. Obuzeta strahom da su je napustili
i suprug i kerka, otvorila je hladnjak i nekoliko minuta promatrala namirnice u njemu.
elja za sladoledom od vanilije i treanja ratovala je sa strahom od debljanja. Uz veliku se
muku odmaknula od hladnjaka i zalupila vratima, malo grublje nego to je bilo potrebno.
Zatim je otvorila bocu crnog vina i natoila si au. Vino je bilo dobro, lagano i pitko, s
natruhom slatkogorkog, to je Ella voljela. Tek kad je toila drugu au, palo joj je na
pamet da je mogla otvoriti jednu od Davidovih boca skupog Bordeauxa. Provjerila je
naljepnicu - Chateau Margaux 1996. Ne znajui kako bi to shvatila, namrtila se boci.
Bila je previe umorna i previe pospana da bi dalje itala. Stoga je odluila provjeriti
elektronske poruke. I ondje je, meu tucetom neeljenih propagandnih poruka i jednom
od Michelle u kojoj se raspituje kako napreduje rukopis, pronala poruku Aziza Z. Zahare.

Draga Ella (ako mi je doputeno),

Tvoja me je poruka zatekla u jednom selu u Gvatemali po imenu
Momostenango. To je jedno od rijetkih preostalih mjesta u kojima
jo uvijek koriste kalendar Maja. Tik nasuprot mojem hostelu,
nalazi se stablo elja, okieno stotinama komadia tkanina svih
boja i uzoraka koje moe zamisliti. Zovu ga Stablom slomljenih
srca. Ljudi slomljenih srca zapiu svoja imena na komadie papira
i priveu ih za grane, molei da njihova srca budu iscijeljena.
Nadam se da ovo nee smatrati previe pretencioznim, ali
proitavi tvoju poruku, otiao sam do stabla elja i molio da
tvoja kerka i ti rijeite va nesporazum. Ni mrvica ljubavi ne
smije proi nezamijeena, jer je ljubav, kao to kae Rumi, voda
ivota.
Meni je osobno u prolosti pomoglo prestati uplitati se u
poslove ljudi oko sebe i ojaivati kad ih ne mogu promijeniti.
Umjesto nametanja ili pasivnosti, smijem li predloiti pokornost?
Neki ljudi grijee shvaajui pokornost slabou, iako je ona
sve samo ne slabost. Pokornost je oblik mirnog prihvaanja uvjeta
svemira, ukljuujui i ono to trenutano ne moemo promijeniti
ili shvatiti.
Prema kalendaru Maja, danas je sretan dan. Sprema se velika
astroloka promjena, koja najavljuje novu ljudsku svjesnost. Moram
pouriti i poslati ti ovu poruku prije no to sunce zae i dan
okona.
Neka te ljubav pronae kad je najmanje oekuje i gdje je
najmanje oekuje.
S potovanjem,
Aziz

Ella je iskljuila raunalo, dirnuta spoznajom da se neki posvemanji neznanac u

dalekom kutku svijeta molio za njezino dobro. Zatvorila je oi i zamislila svoje ime
napisano na komadiu papira privezanom za stablo elja, kako se njie poput zmaja u
zraku, slobodno i sretno.
Nekoliko minuta kasnije, otvorila je vrata kuhinje i izila u vrt iza kue, uivajui u
uznemirujuoj hladnoi povjetarca. Spirit je stajao pokraj nje, nespokojan i reui, stalno
njukajui zrak. Oi psa su se stisnule, zatim raskolaile i ispunile strahom, a ui se
naulile, kao da je u daljini prepoznao neto strano. Ella i njezin pas stajali su jedno uz
drugoga ispod kasnoproljetnog mjeseca i netremice promatrali gustu, ogromnu tamu,
jednako preplaeni stvorenjima to brzaju u mraku, preplaeni nepoznatim.
 Pripravnik

BAGDAD, TRAVANJ 1242.

Brino se klanjajui i struui nogama, otpratio sam suca do vrata i brzo se vratio u
glavnu prostoriju po prljave zdjele. Iznenadio sam se zatekavi Baba Zamana i putujueg
dervia u istom poloaju u kojemu sam ih ostavio, obojicu nijeme. Pogledao sam ih
krajikom oka, pitajui se bi li bilo mogue nastaviti razgovor ne govorei. Zastajkivao
sam ondje najdue to sam mogao, namjetajui jastuke, redei prostoriju, skupljajui
mrvice sa saga, ali nakon nekog vremena ponestalo mi je razloga za ostanak.
Maloduno sam se odvukao natrag u kuhinju. im me je vidio, kuhar je poeo sipati
naredbe. Obrii pult, operi pod! Operi posue! Izribaj tednjak i zidove oko rotilja! A
kad zavri, ne zaboravi provjeriti miolovke! Otkad sam prije nekih est mjeseci doao u
ovu tekiju, kuhar me tlaio. Svakog me dana tjerao da radim kao pas i zvao to muenje
dijelom mojeg duhovnog odgoja, kao da bi pranje masnoga posua moglo na bilo koji
nain biti duhovno.
krt na rijeima, kuhar je imao omiljenu mantru: ienje je molitva, molitva je
ienje!
Da je to istina, sve bi kuanice u Bagdadu postale duhovne uiteljice, jednom sam se
odvaio rei.
Bacio mi je drvenu licu u glavu i iz sveg glasa zagrmio: Takvo te odgovaranje
nikamo nee dovesti, sine. Ako eli biti dervi, budi nijem kao ova drvena lica.
Buntovnitvo nije dobra osobina u pripravnika. Govori manje, dozori bre!
Mrzio sam kuhara, ali sam ga se jo vie bojao. Nikad se nisam ogluio na njegove
naredbe. Odnosno, do veeras.
im mi je kuhar okrenuo lea, iskrao sam se iz kuhinje i na vrcima prstiju otiao
natrag u glavnu prostoriju, umirui da saznam vie o derviu lutalici. Tko je on? to radi
ovdje? Nije bio kao dervii u tekiji. Njegove su oi izgledale divlje i neposlune, ak i kad
je skromno pogibao glavu. U njemu je bilo neeg toliko neobinog i nepredvidivog da je
bilo gotovo zastraujue.
Provirio sam kroz pukotinu u vratima. Isprva nita nisam vidio. No, ubrzo su se moji
oi privikle na polutamu u prostoriji i razabrao sam njihova lica.
Uitelj je upitao; Reci mi, emse iz Tabriza, to dovodi nekoga kao ti u Bagdad? Jesi li
vidio ovo mjesto u snu?
Dervi je odmahnuo glavom. Ne, nije me ovamo doveo san. Dovela me je vizija. Ja
nikad nemam snove.
Svi imaju snove, njeno je odgovorio Baba Zaman. Samo ih se moda uvijek ne
sjea. Ali to ne znai da ne sanja.
Ali ja ne sanjam, nije odustajao dervi. To je dio dogovora koji sam sklopio s
Bogom. Zna, dok sam bio djeak, vidio sam anele i promatrao kako se pred mojim
oima odmotavaju tajne svemira. Kad sam to rekao svojim roditeljima, nisu bili sretni i
rekli su mi da prestanem sanjati. Kad sam se povjerio prijateljima, i oni su rekli da sam
beznadeni sanjar. Pokuao sam razgovarati sa svojim uiteljima, ali ni njihov odgovor
nije bio nimalo drugaiji. Najzad sam shvatio da ljudi uvijek kad uju neto neobino,
nazovu to snom. Poeo sam ne voljeti svijet i sve to predstavlja.
Rekavi te rijei, dervi je zastao kao da je uo neki nenadani zvuk. Zatim se dogodilo
neto veoma neobino. Ustao je, ispravio lea i polako, hotimice se zaputio prema vratima,
itavo vrijeme gledajui u mojem smjeru. Kao da je nekako znao da ih pijuniram.
Kao da vidi kroz drvena vrata.
Srce mi je lupalo kao ludo. elio sam potrati natrag u kuhinju, ali nisam vidio kako.
Moje ruke, moje noge, itavo moje tijelo zaledilo se. Kroz i onkraj vrata, tamne oi emsa iz
Tabriza bile su uperene u mene. Ma koliko bio prestravljen, ujedno sam osjeao ogromnu
koliinu energije koja je navirala kroz moje tijelo. Pribliio se, poloio ruku na kvaku, ali
ba kad sam pomislio da e otvoriti vrata i uhvatiti me, zaustavio se. Iz te blizine nisam
mogao vidjeti njegovo lice i nisam imao pojma zbog ega se predomislio. ekali smo tako
jednu nepodnoljivo dugu minutu. Zatim se on okrenuo i odmiui od vrata nastavio
svoju priu.
Kad sam postao malo stariji, zamolio sam Boga da mi oduzme sposobnost sanjanja,
tako da svaki put kad Ga susretnem, znam da ne sanjam. Pristao je. Oduzeo mi je sve
snove. Zato ja nikad ne sanjam.
ems iz Tabriza sad je stajao uz otvoreni prozor na suprotnome kraju prostorije. Vani je
padala lagana kiica i on ju je zamiljeno promatrao prije nego to je rekao: Bog mi je
oduzeo sposobnost sanjanja. Ali da bi nadoknadio taj gubitak, dopustio mi je da tumaim
snove drugih. Ja sam tuma snova.
Oekivao sam da Baba Zaman nee vjerovati toj gluposti i da e ga prekoriti, kao to
mene stalno kori.
No umjesto toga, uitelj je s potovanjem kimnuo glavom i rekao: Izgleda da si
neobina osoba. Reci mi, to mogu uiniti za tebe?
Ne znam. Zapravo, nadao sam se da e to ti meni rei.
Kako to misli? upitao je uitelj i zvuao zbunjen.
Putujui sam dervi ve gotovo etrdeset godina. Vjet sam u poznavanju prirode,
iako su mi drutveni obiaji jo uvijek tui. Ako je potrebno, mogu se boriti kao divlja
zvijer, ali ja osobno nikoga ne mogu povrijediti. Mogu imenovati zvijea na nebu,
prepoznati stabla u umi i itati kao otvorenu knjigu ljude koje je Svemogui stvorio na
svoju sliku.
ems je nakratko zastao i priekao da uitelj upali uljanicu. Zatim je nastavio: Jedno
od pravila kae, Boga moe prouavati kroz sve i svakoga u svemiru, jer Bog nije ogranien na
damiju, sinagogu ili crkvu. Ali ako i nadalje mora znati gdje je tono njegov stan, potrai ga samo
na jednome mjestu: u srcu onoga koji istinski ljubi. Ne postoji nitko tko je ivio nakon to Ga je
vidio, jednako kao to ne postoji nitko tko je umro nakon to Ga je vidio. Tkogod Ga
pronae, zauvijek e ostati s njim.
Na tom slabom, treperavom svjetlu, ems iz Tabriza djelovao je jo vii, a kosa mu se
sputala do ramena u neurednim valovima.
Ali znanje je kao boata voda na dnu stare vaze ukoliko negdje ne istee. Godinama
sam se molio Bogu za druga s kojime u podijeliti znanje koje sam nakupio u sebi. Najzad
mi je, u viziji u Samarkandu, reeno da trebam doi u Bagdad kako bih ispunio svoju
sudbinu. Shvaam da ti zna ime mog druga i njegovo boravite i da e mi rei, ako ne
sad, onda kasnije. Vani se spustila no i traak mjeseevog svjetla razlio se kroz otvoren
prozor. Shvatio sam koliko je kasno. Kuhar me ve sigurno trai. Ali nisam mario. Za
promjenu je bio dobar osjeaj prekriti pravila.
Ne znam kakav odgovor trai od mene, promrmljao je uitelj. Ali ako mi je sueno
otkriti ti neku informaciju, znam da e se to dogoditi kad za to bude as. Dotad moe
ostati ovdje s nama. Budi na gost.
Kad je to uo, putujui dervi ponizno se i zahvalno naklonio poljubiti ruku Baba
Zamana. Tad ga je uitelj upitao ono bizarno pitanje: Kae da si spreman prenijeti svo
svoje znanje drugoj osobi. eli drati Istinu na dlanu kao da je dragocjeni biser i ponuditi
je nekom posebnom. Ali otvoriti neije srce duhovnom svjetlu nije malen zadatak za
ljudsko bie. Krade Boju grmljavinu. to si voljan platiti zauzvrat?
Dok god budem iv, nikad neu zaboraviti odgovor koji je dervi tad dao. Podigao je
obrvu i odluno rekao: Voljan sam dati svoju glavu.
Lecnuo sam se, osjetivi hladne marce niz kraljenicu. Kad sam ponovno prislonio
oko uz pukotinu, zamijetio sam da i uitelj izgleda potresen tim odgovorom.
Moda smo za danas dovoljno razgovarali. Baba Zaman ispustio je uzdah. Sigurno
si umoran. Dopusti da ti pozovem mladog pripravnika. On e te odvesti do tvoje postelje i
dati ti iste plahte i au mlijeka.
Sad se ems iz Tabriza okrenuo prema vratima i ja sam sve do kostiju osjetio da me
ponovno promatra. Vie od toga. Kao da je gledao kroz mene i u mene, prouavao
udubine i uzvisine moje due, prouavao tajne koje su bile ak i meni sakrivene. Moda se
bavio crnom magijom ili su ga obuili Harut i Marut, dva anela babilonska na koje nas
Kur'an upozorava. Ili je posjedovao nadnaravne moi koje su mu pomagale da vidi kroz
vrata i zidove. U svakom sluaju, plaio me.
Nema potrebe da zove pripravnika, rekao je i glas mu je postao vii. Imam osjeaj
da je u blizini i da nas je ve uo.
Zadahtao sam tako glasno da bi to probudilo mrtve u njihovim grobovima. U krajnjoj
sam panici skoio na noge i odbrzao u vrt, traei utoite u mraku. Ali ondje me ekalo
neugodno iznenaenje.
Dakle tu si, mali nitkove! povikao je kuhar trei prema meni s metlom u ruci. U
velikoj si nevolji, sine, velikoj nevolji!
Skoio sam u stranu i uspio se izmaknuti metli u zadnjem trenutku.
Dolazi ovamo ili u ti slomiti noge! zaurlao je kuhar iza mojih lea, daui.
Ali nisam. Umjesto toga sam pojurio iz vrta brzo kao strijela. Dok je lice emsa iz
Tabriza svjetlucalo pred mojim oima, trao sam i trao vijugavom stazom koja je spajala
tekiju s glavnom cestom i ak i kad sam odmaknuo dovoljno daleko, nisam mogao prestati
trati. Srce mi je mahnito lupalo, grlo se posve osuilo, ali ja sam trao dok me koljena nisu
izdala i vie nisam mogao trati.
 Ella

NORTHAMPTON, 21. SVIBNJA 2008.

Blago pripremljen za svau, David je sutradan rano ujutro doao kui, ali je zatekao
Ellu usnulu u krevetu sa Slatkim bogohuljem otvorenim na krilu i praznom aom vina uz
postelju. Zakoraio je prema njoj kako bi pridigao njezin pokriva i pobrinuo se da bude
ugodno pokrivena, ali se predomislio.
Deset minuta nakon toga, Ella se probudila. Nije se iznenadila kad ga je ula kako se
tuira u kupaonici. Njezin suprug moda oijuka s drugim enama i oito ak provede no
s njima, ali svoje jutarnje tuiranje ne bi obavio nigdje osim u svojoj vlastitoj kupaonici.
Kad se David istuirao i proao kroz sobu, Ella se pravila da spava, na taj ga nain
potedjevi potrebe da objasni svoje odsue.
Manje od sat vremena kasnije, i njezin suprug i djeca ve su bili otili i Ella je bila sama
u kuhinji. ivot kao da je ponovno krenuo svojim uobiajenim tijekom. Otvorila je svoju
omiljenu kuharicu, Lako i jednostavno kulinarsko umijee, i razmotrivi nekoliko mogunosti,
odluila se za prilino zahtjevan jelovnik koji e je drati zaposlenom cijelo poslijepodne:

Gusta juha od koljki sa afranom, kokosom i naranama

Tjestenina peena s gljivama, svjeim zainskim travama i pet
vrsta sira
Telea rebrica marinirana u rumarinu s vinskim octom i peenim
enjakom
Salata od mahuna i cvjetae s limetom

Zatim se odluila za desert: topli okoladni sufle.

Ella je voljela kuhati iz brojnih razloga. Stvaranje slasnog obroka iz obinih sastojaka
nije bilo samo ugodno i ispunjavajue, ve i neobino ulno. Jo vie od toga, uivala je u
kuhanju jer je to bilo neto u emu je bila doista dobra. Osim toga, smirivalo joj je misli.
Kuhinja je bila jedino mjesto na svijetu na kojemu je mogla posve izbjei izvanjski svijet i
zaustaviti protok vremena u sebi. Kod nekih ljudi seks moda ima isti uinak, mislila je, ali
za seks je uvijek potrebno dvoje, a za kuhanje je potrebno samo vrijeme, pomnja i vrea
namirnica.
Kad slua ljude koji kuhaju u televizijskim emisijama, zvue kao da je kuhanje pitanje
nadahnua, izvornosti i kreativnosti. Njihova omiljena rije je eksperimentiranje. Ella se
nije slagala s time. Zato ne ostaviti eksperimentiranje znanstvenicima, a hirovitost
umjetnicima! Kuhanje je pitanje uenja osnova, pridravanja uputa i potovanja vjekovne
mudrosti. Mora samo upotrijebiti starostavne tradicije, a ne eksperimentirati s njima.
Kulinarske vjetine dolaze od obiaja i konvencija, i iako je jasno da moderno doba
podcjenjuje takve stvari, nije ni najmanje loe biti tradicionalan u kuhinji.
Ella je takoer voljela svoju dnevnu rutinu. Svakoga jutra, otprilike u isto vrijeme,
obitelj je dorukovala; svakog vikenda odlazili su u isti trgovaki centar; a prve nedjelje
svakog mjeseca veerali su sa susjedima. Budui da je David bio radoholik s malo
slobodnog vremena, Ella je bila zaduena za sve kod kue: vodila je financije, brinula za
kuu, presvlaila pokustvo, obavljala poslie, usklaivala rasporede djece i pomagala im
sa zadaom, i tako dalje. etvrtkom je odlazila u kulinarski klub Fusion, gdje su lanovi
spajali kuhinje raznih zemalja i osvjeivali drevne recepte novim zainima i sastojcima.
Svakog petka satima bi bila na trnici, avrljala s farmerima o njihovim proizvodima,
prouavala staklenku organskog pekmeza od breskve s malo eera ili objanjavala
drugom kupcu kako e najbolje skuhati ampinjone. Ono to ne bi uspjela pronai, kupila
bi u samoposluivanju Whole Foods na povratku kui.
Zatim, subotom naveer, David bi odveo Ellu u restoran (obino tajlandski ili japanski)
i kad ne bi bili previe umorni ili pijani ili jednostavno neraspoloeni kad se vrate kui,
seksali bi se. Kratki poljupci i njeni pokreti iz kojih je izbijalo vie suosjeanja nego strasti.
Neko njihova najpouzdanija veza, seks je ve prilino davno izgubio svoju ar. Ponekad
tjednima ne bi vodili ljubav. Elli se inilo neobinim da im je seks neko bio tako vaan u
ivotu, a sad kad ga vie nije bilo, osjeala je olakanje, gotovo osloboenje. Sve u svemu,
suglasila bi se s idejom da par koji je dugo u braku s vremenom napusti razinu tjelesne
privlanosti zbog pouzdanijeg i stabilnijeg kontakta.
Jedini problem bio je u tome da se David nije odrekao seksa koliko se odrekao seksa sa
svojom suprugom. Nikad se nije otvoreno suoila s njime zbog njegovih avantura, nije ak
ni dala naslutiti svoje sumnje. injenica da nitko od njihovih bliskih prijatelja nije nita
znao olakavala joj je da hini neznanje. Nije bilo skandala, nikakvih neugodnih sluajnosti,
nita zbog ega bi krenula govorkanja. Ona nije znala kako njemu to uspijeva, s obzirom
na uestalost njegovog seksualnog openja s drugim enama, posebice njegovim mladim
pomonicama, ali njezin je suprug baratao tim stvarima spretno i diskretno. Meutim,
nevjera ima miris. To je Ella znala.
Ako je postojao niz dogaaja, Ella nije mogla rei koji je bio prvi, a koji je uslijedio
kasnije. Je li njezin gubitak zanimanja za seks bio razlog nevjere njezinog supruga? Ili je
bilo obratno? Je li David najprije nju prevario, a onda je ona zapustila svoje tijelo i izgubila
seksualnu elju?
U svakom sluaju, ishod je bio isti: ushit izmeu njih, svjetlo koje im je pomagalo da
plove neoznaenim vodama braka, odravajui njihovu elju na povrini, ak i nakon troje
djece i dvadeset godina, jednostavno nije vie postojao.

Naredna tri sata njezin je um bio prepun misli, a ruke nespokojne. Sjeckala je rajice,
kosala enjak, pirjala luk, kuhala umak, ribala koricu narane i mijesila tijesto za trucu
kruha od cjelovitih itarica. To zadnje temeljilo se na zlatnom savjetu koji joj je dala
Davidova majka kad su se zaruili.
Nita mukarca ne podsjea na dom kao miris netom ispeenog kruha, rekla je.
Nikad ne kupuj kruh. Peci ga sama, duo. Uinit e uda.
Radei cijelo poslijepodne, Ella je postavila predivan stol s odgovarajuim ubrusima,
mirisnim svijeama i buketom utog i naranastog cvijea, tako jarkog i lijepog da je
djelovalo gotovo umjetno. Kao posljednji potez, dodala je svjetlucave prstene za ubruse.
Kad je bila gotova, blagovaoniki stol nalikovao je onima iz otmjenih asopisa za ureenje
doma.
Umorna ali zadovoljna, ukljuila je lokalne vijesti na televizoru u kuhinji. Jedna je
mlada terapeutkinja probodena u svom stanu, elektrini kratki spoj izazvao je poar u
nekoj bolnici, a etvoro srednjokolaca uhieno je zbog vandalizma. Gledala je vijesti i
odmahivala glavom na beskonane opasnosti to vrebaju u svijetu. Kako ljudi kao to je
Aziz Z. Zahara pronalaze elju i hrabrost putovati manje razvijenim dijelovima kugle
zemaljske kad ak ni amerika predgraa vie nisu sigurna?
Ella je smatrala zbunjujuim da nepredvidiv i nedokuiv svijet moe natjerati ljude kao
to je ona natrag u njihove kue, ali ima gotovo suprotan uinak na nekoga kao to je Aziz,
kojega nadahnjuje upustiti se u pustolovine daleko izvan utabanih staza.
Rubinsteinovi su u sedam i trideset naveer sjeli za savreno postavljen stol, a svjetlo
svijea blagovaonici je davalo neko posveeno ozraje. Netko tko bi ih promatrao izvana,
mogao bi pretpostaviti da su savrena obitelj, otmjena kao pramici dima to su se polako
rasprivali u zraku. ak ni Jeannettina odsutnost nije pomraila tu sliku. Jeli su dok su
Orly i Avi avrljali o dogaajima tog dana u koli. Ella im je za promjenu bila zahvalna na
tolikoj razgovorljivosti i bunosti kojima su prikrili tiinu koja bi se inae teko spustila
izmeu nje i njezinog supruga.
Krajikom oka, Ella je promatrala kako David nabija vilicom cvjetau i sporo je vae.
Pogled joj se spustio na njegove tanke, blijede usnice i bisernobijele zube - usta koja je tako
dobro poznavala i toliko mnogo puta poljubila. Zamislila ga je kako ljubi drugu enu. Iz
nekog razloga, suparnica koja se pojavila u njezinome umu nije bila Davidova mlada
tajnica, ve prsata inaica Susan Sarandon. portski tip i samouvjerena, pokazivala je svoje
grudi u uskoj haljini i nosila crvene kone izme do koljena i s visokim potpeticama,
blistavog lica, gotovo u duginim bojama od previe minke. Ella je zamislila kako David
ljubi tu enu u urbi i poudno, nimalo ovako kao to sad vae svoju cvjetau za
obiteljskim stolom.
Upravo je tad, tijekom veere iz Lakog i jednostavnog kulinarskog umijea i zamiljanja
ene s kojom je njezin suprug vara, neto u Elli puknulo. S ledenom je jasnoom i mirom
shvatila da e usprkos svom neiskustvu i plaljivosti jednoga dana sve to napustiti: svoju
kuhinju, svog psa, svoju djecu, svoje susjede, svog supruga, svoje kuharice i recepte za
domai kruh... Jednostavno e ietati u svijet u kojem se opasne stvari stalno dogaaju.
 Uitelj

BAGDAD, 26. SIJENJA 1243.

Biti dio tekije od dervia zahtijeva mnogo vie strpljenja nego to ga ems iz Tabriza
ima. A ipak, prolo je devet mjeseci, a on je jo uvijek s nama.
Na poetku sam oekivao da e se svakog trenutka spakirati i otii, toliko je vidljiva
bila njegova averzija prema strogo ureenom ivotu. Vidio sam da ga nasmrt ojauje
odlazak na spavanje i buenje uvijek u isto doba, redovni obroci i pokoravanje istoj rutini
kao svi drugi. On je bio sviknut letjeti kao samotna ptica, divlja i slobodna. Mislim da je
nekoliko puta bio veoma blizu bijegu. Svejedno, ma koliko bila velika njegova potreba za
samoom, jo je vea bila njegova obveza da pronae svog druga. ems vrsto vjeruje da
u jednog od ovih dana ja imati informaciju koja mu je potrebna i da u mu rei kamo da
ode, koga da pronae. S tom je vjerom ostao.
Tijekom tih devet mjeseci, pomno sam ga promatrao i pitao se protjee li njemu vrijeme
drugaije, bre i intenzivnije. Ono za to su drugim derviima trebali mjeseci, a ponekad i
godine, on bi nauio u samo nekoliko tjedana, ako ne i dana. Bio je zaudno znatieljan
glede svega novog i neobinog i bio je sjajan promatra prirode. Mnogih bih ga dana
zatekao u vrtu kako se divi simetriji paukove mree ili kapljicama rose to blistaju na
cvijetu to nou cvjeta. Kukci, biljke i ivotinje kao da su mu bili zanimljiviji i vee
nadahnue od knjiga i rukopisa. Ali ba kad bih pomislio da ga itanje nimalo ne zanima,
pronaao bih ga udubljenog u neku drevnu knjigu. Zatim bi ponovno mogao tjednima
zaredom bez ikakvog tiva ili uenja.
Kad sam ga upitao o tome, rekao je da ovjek mora sauvati um zadovoljenim, ali mora
paziti da ga ne razmazi. To je bilo jedno od njegovih pravila. Um i ljubav sainjeni su od
razliitih materijala, rekao je. Um vee ljude u vorove i ne izlae se nikakvoj opasnosti,
ali ljubav odrjeuje sve vorove i izlae se svim opasnostima. Um je uvijek oprezan i
savjetuje, uvaj se prevelikog ushienja, dok ljubav govori, Oh, ne obaziri se! Zaroni!
Um se ne slama lako, a ljubav se bez napora moe svesti na gruh. Ali izmeu ruevina
skrivaju se blaga. Slomljeno srce skriva blaga.
Kad sam ga bolje upoznao, divio sam se njegovoj odvanosti i pronicavosti. Ali ujedno
sam smatrao da postoji nalije emsove ingeniozne izvornosti bez premca. Kao prvo, bio je
izravan do te mjere da bi postajao osoran. Uio sam svoje dervie da nikad ne zamjeuju
mane drugih ljudi, a ako ih zamijete, da im oproste i ne govore o njima. ems, meutim,
ne puta da ijedna pogreka proe neprimjeeno. Kad god zamijeti neto pogreno,
odmah progovori o tome, nikad ne okolia. Njegova iskrenost vrijea ostale, ali on voli
izazvati ljude da vidi to e izii iz njih u trenucima gnjeva.
Bilo je teko primorati ga da obavlja obine zadatke. Imao je malo strpljenja za takve
poslove i gubio zanimanje za neto im bi to svladao. Kad bi bila rije o rutini, postajao bi
oajan, kao tigar zarobljen u kavezu. Ako bi mu razgovor bio dosadan ili bi netko izrekao
kakvu budalastu primjedbu, ustao bi i otiao, ne gubei vrijeme na uljudnost. Vrijednosti
koje cijeni veina ljudskih bia, kao to su sigurnost, udobnost i srea, za njega gotovo
nemaju nikakvoga znaenja. A njegovo nepovjerenje u rijei toliko je jako da esto danima
ne bi progovorio. I to je bilo jedno od njegovih pravila: Veina problema u svijetu potjee od
jezinih pogreaka i jednostavnih nesporazuma. Nikad ne uzimaj rijei zdravo za gotovo. Kad
zakorai u podruje ljubavi, jezik kakav poznajemo postaje zastarjeo. Ono to se ne moe pretoiti u
rijei moe se spoznati samo kroz utnju.
S vremenom sam postao zabrinut za njegovo dobro stanje. Jer duboko u sebi, osjetio
sam da onaj tko moe tako arko gorjeti, moe biti sklon dovesti se u opasne situacije.
Na kraju dana, nae su sudbine u Bojim rukama, i samo On moe rei kad ili kako e
svatko od nas napustiti ovaj svijet. Ja sam odluio dati sve od sebe kako bih usporio emsa
i priviknuo ga, najvie to mogu, na miran nain ivota. I neko sam vrijeme mislio da bih
mogao uspjeti. Ali tad je dola zima, a sa zimom i glasnik s pismom iz daleka.
To je pismo sve promijenilo.
 Pismo

IZ KAYSERIJA U BAGDAD, VELJAA 1243.

Bismillahirrahmanirrahim.

Dragi moj brate Baba Zamane,

Neka mir i Boji blagoslov budu s tobom.
Prolo je dugo vrijeme otkad smo se zadnji put vidjeli i ja se
nadam da e te moje pismo zatei u dobrom raspoloenju. uo sam
toliko mnogo divnih stvari o tekiji koju si sagradio u predgrau
Bagdada, gdje poduava dervie mudrosti i ljubavi prema Bogu.
Piem ti ovo pismo u povjerenju kako bih s tobom podijelio neto
to me ve neko vrijeme zabrinjava. Dopusti da krenem iz poetka.
Kao to zna, pokojni sultan Aladdin Keykubad bio je izvanredan
ovjek koji se istaknuo vodstvom u teka vremena. Sanjao je o tome
da sagradi grad u kojemu bi pjesnici, obrtnici i filozofi mogli
ivjeti i raditi u miru. San koji su mnogi nazvali nemoguim s
obzirom na kaos i neprijateljstvo u svijetu, posebice kad kriari
i Mongoli napadaju s obje strane. Sve smo to vidjeli. Krani
ubijaju muslimane, krani ubijaju krane, muslimani ubijaju
krane, muslimani ubijaju muslimane. Vjere, sekte, plemena, ak i
braa u meusobnom su ratu. Ali Keykubad je bio odluan voa.
Odabrao je grad Konju - prvo mjesto koje je izronilo nakon velikog
potopa - da u njemu ostvari svoj veliki san.
Sad, u Konji ivi uenjak za kojega ti moda jesi, a moda nisi
uo. Ime mu je Mevlana Delaluddin, ali esto se predstavlja
imenom Rumi. Imao sam zadovoljstvo upoznati ga, i ne samo to, ve
i uiti s njim, najprije kao njegov uitelj, a zatim, nakon smrti
njegovoga oca, kao njegov mentor i, nakon godina, kao njegov
uenik. Da, prijatelju moj, postao sam uenik svog uenika. Toliko
je bio nadaren i razborit da ga nakon nekog vremena vie nisam
imao emu nauiti i umjesto toga sam poeo uiti od njega. I
njegov otac bio je sjajan uenjak. Ali Rumi ima osobinu koju ima
tek malen broj uenjaka: sposobnost da zaroni duboko ispod lupine
vjere i izvue iz njezine jezgre dragulj koji je univerzalan i
vjean.
elim da zna da ovo nisu samo moja osobna razmiljanja. Kad je
Rumi kao mladi upoznao velikog mistika, ljekarnika i proizvoaa
miomirisa, Fariduddina Attara, Attar je rekao o njemu: Ovaj e
momak otvoriti vrata u srcu ljubavi i baciti plamen u srca svih
ljubitelja mistike. Jednako tako, kad je Ibn Arebi, istaknuti
filozof, pisac i mistik, vidio jednog dana mladog Rumija kako hoda
iza svog oca, uzviknuo je, Uzvieni Boe, ocean hoda iza jezera!
Sa samo dvadeset i etiri godine, Rumi je postao duhovni voa.
Danas, trinaest godina kasnije, stanovnici Konje uvaavaju ga kao
primjer i svakoga petka ljudi iz itavog podruja hrle u grad kako
bi sluali njegove propovijedi. Istaknuo se u pravu, filozofiji,
teologiji, astronomiji, povijesti, kemiji i algebri. Ve se govori
da ima deset tisua uenika. Njegovi sljedbenici sluaju svaku
njegovu rije i smatraju ga velikim prosvjetiteljem koji e
izazvati vanu pozitivnu promjenu u povijesti islama, ako ne i u
povijesti svijeta.
Ali, meni je Rumi oduvijek bio kao sin. Obeao sam njegovom
pokojnom ocu da u uvijek paziti na njega. A sad kad sam starac
koji se pribliava zadnjim danima svog ivota, elim biti siguran
da je u dobrome drutvu.
Vidi, ma koliko izvanredan i uspjean Rumi nedvojbeno jest, sam
mi se Rumi nekoliko puta povjerio da se u nutrini osjea
nezadovoljan. Neto u njegovome ivotu nedostaje - neka praznina
koju ne mogu ispuniti ni njegovi uenici ni njegova obitelj.
Jednom sam mu rekao da iako nije ni priblino sirov, jo nije ni
peen. Njegova je alica puna do ruba, a ipak je potrebno da se
vrata njegove due otvore kako bi vode ljubavi mogle tei unutra i
van. Kad me je upitao kako se to moe uiniti, rekao sam mu da
treba druga, prijatelja na istome putu, i podsjetio ga da Kur'an
kae, Vjernici su zrcala jedni drugih.
Da se ta tema nije ponovno pojavila, moda bih posve zaboravio
na nju, ali onoga dana kad sam otiao iz Konje, Rumi je doao k
meni kako bi me zatraio miljenje o uestalome snu koji ga je
optereivao. Rekao mi je da u svom snu trai nekoga u nekom
velikom, prometnom gradu u nekoj dalekoj zemlji. Rijei na
arapskome. Boanstven zalazak sunca. Dudova stabla i svilci koji
strpljivo ekaju u zatvorenim ahurama da doe njihov trenutak.
Zatim se vidio u dvoritu svoje kue, kako sjedi uz bunar sa
svjetiljkom u ruci i plae.
Isprva nisam imao pojma to djelii u njegovome snu znae. Nita
mi nije djelovalo poznato. Ali onda jednog dana, nakon to sam na
dar dobio svileni al, odgovor mi je doao i zagonetka je bila
rijeena. Sjetio sam se koliko ti voli svilu i dudove svilce.
Sjetio sam se divnih stvari koje sam uo o tvom dervikom redu. I
sinulo mi je da je mjesto koje je Rumi vidio u svojim snovima
upravo tvoja dervika tekija. Ukratko, moj brate, ne mogu se ne
zapitati ne ivi li Rumijev drug pod tvojim krovom. Otuda razlog
za ovo pismo.
Ne znam postoji li takva osoba u tvojoj tekiji. Ali ako postoji,
ostavljam tebi da ga obavijesti o sudbini koja ga eka. Ako ti i
ja moemo odigrati i najmanju ulogu kako bismo pomogli da se dvije
rijeke susretnu i izliju u ocean Boanske Ljubavi kao jedan
jedinstveni vodeni tijek, ako moemo pomoi da se dvojica dobrih
prijatelja Boga sretnu, smatrat u se blagoslovljenim.
Postoji, meutim, jedna stvar koju mora uzeti u obzir. Moda
Rumi jest utjecajan ovjek kojega mnogi oboavaju i potuju, ali
to ne znai da nema kritiare. Ima ih. tovie, takvo zajedniko
kolanje moglo bi izazvati nezadovoljstvo i otpor i suparnitvo
onkraj naega shvaanja. Njegova ljubav prema drugu mogla bi
takoer izazvati probleme u njegovoj obitelji i uem krugu. Osoba
koju otvoreno voli netko kome se toliko mnogo ljudi divi mora
izazvati zavist, ako ne i mrnju drugih.
 Sve bi ovo moglo dovesti Rumijevog druga u nepredskazivu
opasnost. Drugim rijeima, moj brate, osoba koju poalje u Konju
moda se nikad ne vrati. Stoga te, prije nego to donese ikakvu
odluku glede toga kako e otkriti ovo pismo Rumijevom drugu,
molim da pomno razmisli o svemu.
ao mi je to te stavljam u teak poloaj, ali kao to obojica
znamo, Bog nas nikad ne optereti vie nego to moemo podnijeti.
Unaprijed se radujem tvom odgovoru i vjerujem da e, ma kakav bio
ishod, poduzeti prave korake u pravome smjeru.
Neka svjetlo vjere nikad ne prestane obasjavati tebe i tvoje
dervie,
Uitelj Seyyid Burhaneddin
 ems

BAGDAD, 18. PROSINCA 1243.

Blistave sige to su visjele i snijegom prekrivene ceste iz daljine su pozdravile glasnika.

Rekao je da dolazi iz Kayserija i izazvao komeanje meu derviima, koji su znali da su
posjetitelji u ovo doba godine rjei od slatkog ljetnog groa. Glasnik s dovoljno hitnom
porukom da bude noena kroz snjene oluje mogao je znaiti samo dvije stvari: ili se
dogodilo neto strano, ili e se dogoditi neto vano.
Dolazak glasnika pokrenuo je dervike jezike u tekiji jer su svi bili znatieljni glede
sadraja pisma predanog uitelju. Ali, zaodjeven platom tajne, on ga niime nije dao
naslutiti. Trom i zamiljen, i pomno oprezan, danima je imao izraz osobe koja se bori sa
svojom savjeu i kojoj je teko donijeti ispravnu odluku.
Tijekom tog vremena, nije me samo puka znatielja nagnala da pomno promatram
Baba Zamana. Duboko u sebi, osjetio sam da se to pismo odnosi na mene osobno, iako
nisam znao na koji nain. Proveo sam brojne veeri u sobi za molitvu, izgovarajui
devedeset i devet Bojih imena za vodstvo. Svaki put, jedno bi se ime istaknulo: el-
Debbar - Onaj u ijoj se vlasti ne dogaa nita osim onoga to On eli.
U danima koji su uslijedili, dok su svi u tekiji neobuzdano nagaali, ja sam provodio
vrijeme sam u vrtu, promatrajui Majku Prirodu, sad uurenu ispod tekog snjenog
pokrova. Najzad smo jednoga dana zauli opetovanu zvonjavu mjedenog zvona u kuhinji,
koje nas je sazivalo na hitan sastanak. Uavi u glavnu prostoriju u khaneqahu, zatekao sam
ih sve okupljene, pripravnike i starije dervie, kako sjede u irokome krugu. A u sredini
kruga sjedio je uitelj, uredno nakubljenih usana, mutnih oiju.
Proistivi grlo, rekao je: Bismillah, zacijelo se pitate zato sam vas danas sazvao ovdje.
Rije je o pismu koje sam primio. Nije bitno odakle je dolo. Dovoljno je rei da mi je
skrenulo pozornost na jedno pitanje od velike vanosti.
Baba Zaman nakratko je zastao i zagledao se kroz prozor. Izgledao je umoran, mrav i
blijed, kao da je znatno ostarjeo proteklih dana. Ali kad je nastavio govoriti, glas mu se
ispunio neoekivanom odlunou.
U jednome gradu nedaleko od nas ivi veliki uenjak. Dobar je s rijeima, ali ne i s
metaforama jer nije pjesnik. Tisue ljudi ga vole, potuju i dive mu se, ali on sam nije onaj
koji voli. Iz razloga koje ni ja ni vi ne moemo pojmiti, netko iz ove tekije moda e morati
otii upoznati ga i biti njegov drug.
Srce mi se stisnulo u grudima. Polako sam, veoma polako izdahnuo. Morao sam se
sjetiti jednog od pravila. Samoa i osama dvije su razliite stvari. Kad si sam, lako se
moe obmanuti da povjeruje da si na pravome putu. Osama je za nas bolja, jer ona znai
biti sam, ali se ne osjeati usamljen. No na kraju je najbolje pronai neku osobu, osobu koja
e biti tvoje zrcalo. Ne zaboravi, samo u srcu druge osobe moe uistinu vidjeti sebe i
nazonost Boga u tebi.
Uitelj je nastavio. Pitam vas bi li se itko od vas volio dragovoljno prijaviti za ovo
duhovno putovanje. Mogao sam jednostavno odrediti nekoga od vas, ali ovo nije zadatak
koji se moe odraditi iz dunosti. Jer on se moe obaviti samo iz ljubavi i u ime ljubavi.
Jedan je mladi dervi zamolio doputenje da govori. Uitelju, tko je taj uenjak?
 Njegovo ime mogu otkriti samo onome tko je voljan ii.
uvi to, nekoliko dervia podiglo je ruke, uzbueni i nestrpljivi. Bilo je devet
kandidata. Pridruio sam im se i postao deseti. Baba Zaman mahnuo je rukom, pokazujui
nam da priekamo da zavri. Jo biste neto trebali znati prije nego to odluite.
Tad nam je uitelj rekao da je to putovanje puno velikih opasnosti i nezapamenih
nedaa, i da nema jamstva povratka. Sve su se ruke odmah spustile. Osim moje.
Baba Zaman pogledao me ravno u oi po prvi put nakon dugog vremena i im se
njegov pogled susreo s mojime, shvatio sam da je od samoga poetka znao da u ja biti
jedini koji e se dragovoljno prijaviti.
emse iz Tabriza polako i mrko rekao je uitelj, kao da mu moje ime ostavlja teak
okus u ustima. Potujem tvoju odlunost, ali ti nisi u cijelosti pripadnik ovoga reda. Ti si
na gost.
Ne vidim zato bi to bio problem, odgovorio sam.
Uitelj je dugo utio, razmiljajui. Zatim je najednom ustao i zakljuio: Odustanimo
zasad od ove teme. Razgovarat emo ponovno kad doe proljee.
Moje se srce pobunilo. Iako je znao da je ovo poslanje jedini razlog zato sam uope
doao u Bagdad, Baba Zaman me liavao prilike da ispunim svoju sudbinu.
Zato, uitelju? Zato ekati kad sam spreman poi ve ovog trenutka? Samo mi reci
ime grada i tog uenjaka i odmah u krenuti! uzviknuo sam.
Ali uitelj mi je odvratio hladnim, strogim glasom kakav nisam bio sviknut uti od
njega: Nemamo o emu raspravljati. Sastanak je zavren.

Zima je bila duga i otra. Vrt je bio posve zaleen, kao i moje usne. Sljedea tri mjeseca
nisam nikome prozborio ni rije. Svakog sam dana dugo etao naokolo, nadajui se da u
vidjeti stablo u cvatu. Ali nakon snijega dolo je jo snijega. Proljee nije bilo nigdje na
vidiku. Meutim, ma koliko bio maloduan izvana, u svojoj nutrini ostao sam zahvalan i
pun nade i u mislima uvao jo jedno pravilo. Postojalo je jedno pravilo koje je odgovaralo
mojem raspoloenju: togod se dogodilo u tvome ivotu, ma kako se stvari inile
zabrinjavajuima, ne ulazi u susjedstvo oaja. ak i kad sva vrata ostaju zatvorena, Bog e otvoriti
novi put samo za tebe. Budi zahvalan! Lako je biti zahvalan kad je sve dobro. Sufi je zahvalan ne
samo za ono to mu je dano, ve i za sve ono to mu je uskraeno.
Zatim sam najzad jednog jutra opazio blistavu boju, slatku kao slatka pjesma, to je
strala ispod hrpa snijega. Bio je to grm djeteline prekriven majunim blijedoljubiastim
cvjetovima. Srce mi se ispunilo radou. Na povratku u tekiju, naletio sam na crvenokosog
pripravnika i vedro ga pozdravio. Bio je toliko naviknut vidjeti me u mrzovoljnoj utnji da
je razjapio usta od uenja.
Nasmijei se, djeae! uzviknuo sam. Zar ne vidi da je proljee u zraku?
Od tog dana nadalje, krajolik se mijenjao izvanrednom brzinom. I zadnji snijeg se
otopio, stabla propupala, lastavice i palii vratili, i ubrzo se zrak ispunio nekim blagim,
pikantnim mirisom.
Jednog jutra, ponovno smo zauli bakreno zvono. Ovaj sam put ja prvi stigao do
glavne prostorije. Ponovno smo sjeli u irokome krugu oko uitelja i sluali kako on govori
o onom istaknutom uenjaku islama koji zna sve, osim dubina ljubavi. Ponovno se nitko
drugi nije dragovoljno prijavio.
Vidim da je ems jedini koji se dragovoljno javlja, objavio je Baba Zaman, a njegov se
glas povisio i stanjio kao huk vjetra. Ali priekat u jesen prije no to donesem odluku.
 Bio sam zapanjen. Nisam mogao vjerovati da se to dogaa. Bio sam spreman krenuti
nakon tri duga mjeseca odgode, a uitelj mi je govorio da svoje putovanje odgodim jo
narednih est mjeseci. Snudenoga srca, prosvjedovao sam i tuio se i preklinjao uitelja
da mi kae ime grada i uenjaka, ali on je ponovno odbio.
Ovaj put, meutim, znao sam da e biti lake ekati, jer nije moglo biti daljnjih odgoda.
Izdravi od zime do proljea, moi u se obuzdati od proljea do jeseni. Odbijanje Baba
Zamana nije me obeshrabrilo. Ako ita, obodrilo me i produbilo moju odlunost. Jedno
drugo pravilo kae, Strpljivost ne znai pasivno trpljenje. Ona znai biti dovoljno dalekovidan da
vjeruje krajnjem ishodu postupka. to znai strpljivost? Ona znai pogledati trn i vidjeti ruu,
pogledati no i vidjeti zoru. Nestrpljivost znai biti toliko kratkovidan da ne moe vidjeti ishod.
Onima koji ljube Boga nikad ne ponestane strpljivosti jer oni znaju da je vrijeme da polumjesec
postane pun mjesec.
Kad je ujesen bakreno zvono zazvonilo i trei put, odazvao sam se bez urbe i
samouvjereno, vjerujui da e sad najzad sve biti kako treba. Uitelj je izgledao bljei i
slabiji no ikad, kao da u njemu vie nema snage. Meutim, kad je vidio kako ponovno
podiem ruku, niti je svrnuo pogled, niti odustao od teme. Umjesto toga, odluno mi je
kimnuo glavom.
U redu, emse, nedvojbeno je da si ti taj koji se treba otputiti na ovo putovanje. Sutra
ujutro e krenuti, inallah
Poljubio sam uiteljevu ruku. Najzad u upoznati svog druga.
Baba Zaman mi se nasmijeio srdano i zamiljeno, onako kako se otac smijei sinu
jedincu prije nego to ga poalje na bojite. Zatim je izvukao zapeaeno pismo iz svoje
duge ukastosmee halje i, predavi mi ga, bez rijei iziao iz prostorije. Svi ostali poli
su za njim. Sam u sobi, slomio sam votani peat. U pismu su bile dvije informacije
napisane otmjenim rukopisom. Ime grada i uenjaka. Po svemu sudei, iao sam u Konju
upoznati nekog Rumija.
Srce mi je poskoilo. Nikad ranije nisam uo njegovo ime. Koliko je meni bilo poznato,
mogao je biti uveni uenjak, ali za mene je bio posvemanja tajna. Jedno po jedno,
izgovorio sam slova njegovoga imena: mono, jasno R; barunasto U; neustraivo i
samopouzdano M; i tajanstveno I, koje tek treba rijeiti.
Spojivi ta slova, uporno sam ponavljao njegovo ime dok se ta rije nije otopila na
mojem jeziku slatkoom slatkia i postala poznata kao voda, kruh ili mlijeko.
 Ella

NORTHAMPTON, 22. SVIBNJA 2008.

Bijeli je proiveni pokriva skrivao Ellu dok je s osjeajem krajnje izmodenosti teko
gutala slinu bolnoga grla. Ostanak budna dokasna i ispijanje vie vina od uobiajene
granice nekoliko noi zaredom uzelo je svoj danak. Bez obzira na to, sila je u prizemlje
pripremiti doruak i sjela za stol s blizancima i svojim suprugom, dajui sve od sebe da
izgleda zainteresirano za njihovo blebetanje o najsuper automobilima u koli, iako je
eljela samo vratiti se u krevet i spavati.
Najednom se Orly obratila majci i upitala: Avi kae da se naa sestra vie nikad nee
vratiti kui. Je li to istina, mama? Iz njezinog je glasa isparavala sumnjiavost i optuba.
Naravno da to nije istina. Vaa sestra i ja smo se posvaale, kao to znate, ali se
volimo, odgovorila je Ella.
Je li istina da si nazvala Scotta i zatraila od njega da napuca Jeannette? s cerekom je
upitao Avi, oito neizmjerno uivajui u toj temi.
Ella je razrogaenim oima pogledala supruga, ali David je podigao obrve i rastvorio
dlan kako bi pokazao da on nije taj koji im je to rekao.
Uvjebanom lakoom, Ella je svome glasu dala autoritativni ton koji je koristila za
upute svojoj djeci. To nije posve tono. Istina je da jesam razgovarala sa Scottom, ali
nisam mu rekla da napuca vau sestru. Rekla sam samo da ne brza sa brakom.
Ja se nikad neu udati, sa sigurnou je objavila Orly.
Ba, kao da bi te ijedan tip htio za enu! prasnuo je Avi.
Dok je sluala kako se njezini blizanci meusobno zadirkuju, iz razloga koje nije mogla
shvatiti, Ella je osjetila kako joj se na usta navlai neki nervozan osmijeh. Potisnula ga je.
Ali osmijeh je bio ondje, izrezbaren ispod njezine koe, dok ih je ispraala do vrata i kad
im je svima zaeljela lijep dan.
Tek kad se vratila na svoje mjesto za stolom, rijeila se tog osmijeha i uinila je to
jednostavno time to si je dopustila namrgoditi se. Kuhinja je izgledala kao da ju je napala
vojska takora. Napola pojedena kajgana, nedovrena zdjelica itnih pahuljica i prljave
alice stvarali su nered na pultu. Spirit se ushodao, nestrpljiv izii u etnju, ali ak i nakon
dvije alice kave i multivitaminskog napitka, jedino za to je Ella smogla snage bilo je
izvesti ga u vrt na nekoliko minuta.

Kad se vratila iz vrta, Ellu je doekalo treperenje crvenog svjetla na automatskoj tajnici.
Pritisnula je gumb i na njezinu veliku radost, Jeannettin melodiozni glas ispunio je
prostoriju.
Mama, jesi li doma...? Izgleda da nisi, ili bi se javila. Nasmi- juljila se. U redu, bila
sam toliko bijesna na tebe da vie nikad nisam eljela vidjeti tvoje lice. Ali sad sam u redu
glede svega toga. Hou rei, ono to si uinila bilo je pogreno, to svakako. Nisi smjela
nazvati Scotta. Ali shvaam zato si to uinila. Sluaj, ne mora me stalno tititi. Ja nisam
ona prerano roena beba koju jo uvijek treba drati u inkubatoru. Prestani se ponaati
previe zatitniki! Samo me pusti ivjeti, u redu?
Elline oi napunile su se suzama. U mislima je vidjela Jeannette kao tek roenu bebu.
Posve crvene, tune koe, namrekanih i gotovo prozirnih prstia, plua spojenih na
cjevicu za disanje - bila je tako nepripremljena za ovaj svijet. Ella je provela mnoge besane
noi oslukujui njezino disanje, samo kako bi bila sigurna da je iva i da e preivjeti.
Mama, jo neto, dodala je Jeannette, kao da se toga naknadno sjetila. Volim te.
Na taj je lagvort Ella ispustila dubok uzdah. Misli su joj skrenule na Azizovu poruku.
Stablo elja uslialo je njegovu elju. Barem njezin prvi dio. Nazvavi je, Jeannette je
odradila svoj dio. Sad je bilo na Elli da ispuni ostalo. Nazvala je kerkin mobitel i zatekla je
na putu u knjinicu kampusa.
Duo, dobila sam tvoju poruku. Sluaj, strano mi je ao. elim ti se ispriati.
Uslijedila je stanka, kratka, ali nabijena. U redu je, mama.
Ne, nije. Trebala sam pokazati vie potovanja prema tvojim osjeajima.
Zaboravimo sve to, moe? rekla je Jeannette, kao daje ona majka, a Ella njezina
buntovna kerka.
Da, draga.
Sad je Jeannette spustila glas do povjerljivog mrmljanja, kao da se boji onoga to e
sljedee upitati. Nekako me zabrinulo ono to si rekla neki dan. Hou rei, je li to istina?
Jesi li doista nesretna?
Naravno da nisam, odgovorila je Ella, malo prebrzo. Odgojila sam troje predivne
djece - kako mogu biti nesretna?
Ali Jeannette nije zvuala uvjerena. Mislila sam s tatom.
Ella nije znala to bi rekla, osim istinu. Tvoj otac i ja smo dugo u braku. Teko je ostati
zaljubljen nakon toliko mnogo godina.
Shvaam, odgovorila je Jeannette i udno, ali Ella je imala osjeaj da doista shvaa.
Kad je prekinula razgovor, Ella si je dopustila mozganje o ljubavi. Sklupala se u stolcu
za ljuljanje i zapitala kako bi ona, povrijeena i cinina kakva je bila, mogla ikad ponovno
doivjeti ljubav. Ljubav je bila za one koji trae malo rime ili razlog u ovome svijetu koji se
divlje okree. Ali to je s onima koji su odavno odustali od potrage?
Prije nego to je dan zavrio, otpisala je Azizu.

Dragi Azize (ako mi je doputeno).

Hvala ti za ljubazan i srdaan odgovor koji mi je pomogao u
obiteljskoj krizi. Moja kerka i ja uspjele smo ostaviti iza sebe
onaj grozan nesporazum, kako si ga ti pristojno nazvao.
Bio si u pravu glede jedne stvari. Ja se stalno kolebam izmeu
dvije oprenosti: agresivnog i pasivnog. Ili se previe upleem u
ivote onih koje volim, ili se osjeam bespomonom pred njihovim
djelima.
Glede pokornosti, nikad nisam iskusila onakvo mirno preputanje
o kakvom ti pie. Iskreno, mislim da nemam ono to je potrebno za
jednog sufija. Ali ovo ti moram priznati: zaudno, situacija
izmeu Jeannette i mene postala je onakvom kakvu sam prieljkivala
tek nakon to sam prestala eljeti i uplitati se. Dugujem ti
veliko hvala. I ja bih se molila za tebe, ali prolo je toliko
mnogo vremena otkad sam zadnji put pokucala na Boja vrata da
nisam sigurna ivi li On jo uvijek na istome mjestu. Ops, jesam
li govorila kao krmar u tvojoj prii? Ne brini, nisam toliko
ogorena. Ne jo. Ne jo. Tvoja prijateljica u Northamptonu,
Ella
 Pismo

IZ BAGDADA U KAYSERI, 29. RUJNA 1243.

Bismillahirrahmanirrahim,

Brate Seyyide Burhaneddine,

S velikim sam zadovoljstvom primio tvoje pismo i saznao da si
posveen putu ljubavi kao i uvijek. Ali tvoje me je pismo ujedno
dovelo u kripac. Jer im sam saznao da trai druga za Rumija,
znao sam o kome govori. Ono to nisam znao bilo je to sljedee
uiniti.
Vidi, pod mojim je krovom bio jedan putujui dervi, ems iz
Tabriza, koji je u svemu odgovarao tvom opisu. ems vjeruje da ima
posebno poslanje na ovome svijetu i u tu svrhu eli prosvijetliti
prosvjetljenu osobu. Ne traei ni uenike ni pripravnike, zamolio
je Boga za druga. Jednom mi je rekao da nije doao za obine
ljude. Doao je poloiti svoj prst na puls onih koji vode svijet
ka Istini.
Kad sam primio tvoje pismo, znao sam da je emsu predodreeno
upoznati Rumija. Meutim, kako bih se pobrinuo da svaki od mojih
dervia dobije jednaku priliku, okupio sam ih i ne ulazei u
pojedinosti, rekao sam im za uenjaka ije srce treba otvoriti,
lako je bilo nekoliko kandidata, ems je bio jedini koji je
ustrajao i nakon to je uo o opasnostima toga zadatka. To je bilo
jo zimus. Isti se prizor ponovio u proljee i sad ujesen.
Moda se pita zato sam ekao ovoliko dugo. Pomno sam razmislio
o tome i iskreno, mogu ponuditi samo jedan razlog: zavolio sam
emsa. Boljela me spoznaja da ga aljem na opasno putovanje.
Vidi, ems nije laka osoba. Dok je ivio nomadskim ivotom,
snalazio se prilino dobro, ali ostane li u gradu i bude li se
druio s gradskim ljudima, bojim se da e se nekima nakostrijeiti
perje. Zato sam pokuao odgoditi njegovo putovanje najdue to sam
mogao.
Veer prije emsovog odlaska, dugo smo etali oko stabala dudova
na kojima uzgajam svilce. Stare navike rijetko umiru. Bolno
osjetljiva i iznenaujue snana, svila nalikuje ljubavi. Rekao
sam emsu kako svilci unitavaju svilu koju proizvode kad izau iz
svojih ahura. Zato uzgajivai moraju odluiti izmeu svile i
dudovog svilca. Najee ubijaju svilca dok je jo u ahuri, kako
bi izvadili svilu nedirnutu. Za jedan svileni al potrebni su
ivoti na stotine svilaca.
Veer se bliila kraju. Hladan je vjetar zapuhao prema nama i ja
sam zadrhtao. U mojim poodmaklim godinama, brzo mi postane hladno,
ali znao sam da taj drhtaj nije izazvala moja dob. Zadrhtao sam
jer sam shvatio da je to zadnji put da ems stoji u mom vrtu. Vie
se nikad neemo vidjeti. Ne na ovome svijetu. Mora da je i on to
osjetio jer je u njegovim oima bilo tuge.
Jutros u cik zore, doao mi je poljubiti ruku i zatraiti moj
blagoslov. Iznenadio sam se vidjevi da je oiao svoju dugu kosu
i obrijao bradu, ali on nije ponudio nikakvo objanjenje, a ja
nisam pitao. Prije nego to je otiao, rekao je da njegova uloga u
ovoj prii nalikuje dudovom svilcu. On i Rumi povui e se u
ahuru Boanske ljubavi, samo kako bi iz nje izili kad za to
kucne vrijeme i dragocjena svila bude istkana. Ali na kraju, da bi
svila preivjela, svilac mora umrijeti.
I tako je otiao za Konju. Neka ga Bog uva. Znam da sam
postupio ispravno, jednako kao i ti, ali srce mi pritie tuga i
ve mi nedostaje nejneobiniji i najneposluniji dervi kojega je
moja tekija ikad primila.
Na kraju svi mi pripadamo Bogu i Njemu emo se vratiti. Dostajao
ti Bog,
Baba Zaman
 Pripravnik

BAGDAD,29. RUJNA 1243.

Biti dervi nije lako. Svi su me upozorili na to. Meutim, zaboravili su spomenuti da
u, kako bih postao dervi, morati proi kroz pakao. Otkad sam doao ovamo, radim kao
pas. Veinu dana radim tako naporno da, kad se najzad ispruim na svoju slamaricu, ne
mogu spavati od bolova u miiima i pulsiranja u stopalima. Pitam se zamjeuje li itko
kako se grozno ponaaju prema meni. ak i ako zamjeuju, u svakom sluaju ne pokazuju
nikakve znakove suosjeanja. A to se vie trudim, to naizgled postaje gore. Ne znaju ni
moje ime. Onaj novi pripravnik, tako me zovu i apuu iza mojih lea, onaj crvenokosi
neznalica.
Daleko najgore je raditi u kuhinji pod nadzorom kuhara. Taj ovjek ima kamen umjesto
srca. Mogao je biti krvoedni zapovjednik u mongolskoj vojsci, a ne kuhar u dervikoj
tekiji. Ne mogu se sjetiti da sam ga ikad uo da je ikome rekao ita lijepoga. Mislim da se i
ne zna nasmijeiti.
Jednom sam upitao jednog starijeg dervia moraju li svi pripravnici proi kunju rada s
kuharom u kuhinji. Zagonetno se nasmijeio i odgovorio: Ne svi pripravnici, samo neki.
Zato onda ja? Zato uitelj eli da ja patim vie od drugih pripravnika? Je li to zato to
je moj nafs vei od njihovih i treba mu stroi postupak kako bi bio doveden u red?
Svakog sam dana prvi koji ustaje i donosi vodu s oblinjeg potoka. Zatim zagrijem
tednjak i ispeem pogae sa sezamom. Priprema juhe koja e biti posluena za doruak
takoer je moja obveza. Nije lako nahraniti pedeset ljudi. Sve treba skuhati u kotlovima
koji nisu nimalo manji od kada. Pogodite tko ih zatim riba i pere? Od zore do sumraka,
perem podove, istim, briem stube, metem dvorite, sijeem drva i provodim sate na
koljenima kako bih izribao kripave stare podne daske. Kuham pekmeze i pikantne
umake. Kiselim mrkve i buu, pazei da stavim pravu koliinu soli, dovoljno da se jaje
digne na povrinu. Ako dodam previe ili premalo soli, kuhar poludi i razbije sve upove
pa sve moram iznova.
Povrh svega toga, dok obavljam svaki pojedini zadatak, od mene se oekuje da
izgovaram molitve na arapskome. Kuhar eli da se molim naglas, tako da moe provjeriti
hou li preskoiti ili pogreno izgovoriti neku rije. I tako se ja molim i radim, radim i
molim. to bolje podnosi napore u kuhinji, to e bre sazoriti, sine, tvrdi moj muitelj.
Dok bude uio kuhati, tvoja e dua vreti.
Ali koliko e ova kunja trajati? jednom sam ga upitao.
Tisuu i jedan dan bio je njegov odgovor. Ako je pripovjedaica eherezada toliko
dugo uspijevala smisliti svaku veer novu priu, i ti moe izdrati.
To je ludost! Nalikujem li ja i najmanje onoj lajavoj eherezadi? Osim toga, ona je samo
leala na barunastim jastucima, vrtjela nonim prstima i izmiljala pomodne priice, dok
je okrutnog princa hranila slatkim groem i plodovima svoje mate. U tome ne vidim
nikakvog napornog rada. Ona ne bi preivjela ni tjedan dana da mora obaviti pola mojeg
posla. Ne znam da li itko broji. Ali ja svakako brojim. I ostalo mi je jo 624 dana.
Prvih etrdeset dana kunje proveo sam u izbici tako skuenoj i niskoj da nisam mogao
ni leati ni stajati, nego sam morao stalno kleati. Ako bih eznuo za pravom hranom ili
malo udobnosti, ako bih se bojao tame ili samoe, ili ne daj Boe imao mokre snove o
enskome tijelu, morao bih zazvoniti o srebrna zvona koja su visjela sa stropa i tako
zatraiti duhovnu pomo. Nikad to nisam uinio. Time ne elim rei da nikad nisam
pomislio neto to mi je odvuklo pozornost. Ali to je loe u malo razonode kad se ne
moe ni pomaknuti?
Kad je razdoblje osame zavrilo, poslan sam natrag u kuhinju kako bih trpio od ruku
kuhara. I trpio sam. Ali istina je, ma koliko bio ogoren na njega, nikad nisam prekrio
kuharova pravila - odnosno, nikad do one veeri kad je doao ems iz Tabriza. Te noi,
kad me kuhar najzad dostigao, izmlatio me kao nitko dotad u ivotu, lomei vrbine ibe
jednu za drugom na mojim leima. Zatim je stavio moje cipele ispred vrata, s vrhovima
prema van, kako bi bilo jasno da je vrijeme da odem. Iz dervike tekije nikad te ne izbace
niti ti otvoreno kau da si podbacio; umjesto toga, natjeraju te da ode bez rijei.
Ne moemo te uiniti derviom protiv tvoje volje, objavio je kuhar. ovjek moe
dovesti magarca do vode, ali ga ne moe natjerati da pije. Magarac to mora imati u sebi.
Nema drugog naina.
To mene ini magarcem, naravno. Iskreno, ja bih davno napustio ovo mjesto da nije
bilo emsa iz Tabriza. Znatielja glede njega zadrala me usidrenog ovdje. Nikad ranije
nisam upoznao nikoga kao to je on. Nikoga se nije bojao i nikome pokoravao. ak ga je i
kuhar potovao. Ako je u ovoj tekiji postojao uzor za mene, bio je to ems sa svojim
armom, dostojanstvom i neposluhom. A ne ponizni stari uitelj.
Da, ems iz Tabriza bio je moj junak. Kad sam ga vidio, zakljuio sam da se ne moram
pretvoriti u krotkog dervia. Provedem li dovoljno vremena uz njega, mogao bih postati
jednako drzak, postojan i buntovan. Stoga sam, kad je stigla jesen i kad sam shvatio da
ems zauvijek odlazi, odluio otii s njim.
Donijevi tu odluku, otiao sam do Babe Zamana i zatekao ga kako sjedi i ita neku
staru knjigu uz svjetlo uljanice.
to eli, pripravnie? umorno je upitao, kao da ga je izmorio pogled na mene.
Izravan koliko sam mogao biti, odgovorio sam: ujem da ems iz Tabriza uskoro
odlazi, uitelju. elim poi s njim. Mogao bi trebati drutvo na putu.
Nisam znao da toliko mari za njega, sumnjiavo je rekao uitelj. Ili je to zato to
trai nain da izbjegne svoje zadae u kuhinji? Tvoja kunja jo nije zavrena. Teko se
moe nazvati derviom.
Moda je moja kunja odlazak na putovanje s nekim kao to je ems, predloio sam,
znajui da je to drsko rei, ali svejedno rekavi.
Uitelj je spustio pogled i utonuo u razmiljanje. to je dua bila njegova utnja, to sam
ja bio uvjereniji da e me izgrditi zbog drskosti i pozvati kuhara da bolje pripazi na mene.
Ali nije to uinio. Umjesto toga me bespomono pogledao i odmahnuo glavom.
Moda ti, sine moj, nisi stvoren za ivot u tekiji. Naposljetku, od sedam pripravnika
koji krenu ovim putem, samo jedan ostane. Imam osjeaj da ti nisi za dervia i da svoj
kismet mora potraiti negdje drugdje. Glede praenja emsa na njegovome putovanju, to
e morati njega pitati.
Tako mi davi otkaz, Baba Zaman zakljuio je tu temu pristojnim, ali nepokolebljivim
kimanjem glavom i vratio se svojoj knjizi.
Osjeao sam se tunim i malenim, ali neobino slobodnim.
 ems

BAGDAD,30. RUJNA 1243.

Borei se protiv vjetra, moj konj i ja odhitali smo u cik zore. Samo sam se jednom
zaustavio i osvrnuo. Dervika tekija nalikovala je ptijem gnijezdu sakrivenom izmeu
dudovih stabala i grmlja. Neko je vrijeme umorno lice Baba Zamana lepralo kroz moje
misli. Znao sam da je zabrinut za mene. Ali nisam vidio pravoga razloga za to. Otputio
sam se na unutarnje putovanje Ljubavi. Kako bi iz toga mogla nastati ikakva teta? To je
bilo moje deseto pravilo: Istok, zapad, jug ili sjever malo je vano. Ma koje bilo tvoje odredite,
samo se pobrini da svako putovanje uini putovanjem u dui. Ako putuje u sebi, proputovat e
itav iroki svijet i dalje.
Iako sam oekivao nedae koje predstoje, to me nije naroito zabrinjavalo. Kakva me
god sudbina ekala u Konji, doekat u je s dobrodolicom. Kao sufi, obuen sam
prihvatiti trn sa ruom, potekoe s ljepotama ivota. Iz toga je uslijedilo drugo pravilo:
Babica zna da kad nema boli, put se za dijete ne moe otvoriti i majka ne moe roditi. Jednako tako,
da bi se rodilo novo Ja, potrebna je patnja.
Kao to glina mora proi kroz veliku vruinu da bi postala vrsta i otporna, Ljubav se moe
usavriti samo kroz bol.

Veer prije nego to sam otiao iz dervike tekije, otvorio sam sve prozore u mojoj sobi
kako bih pustio da u nju dolebde zvukovi i mirisi tame. Uz treperavo svjetlo svijee,
odrezao sam svoju dugu kosu. Gusti pramenovi pali su na pod. Zatim sam obrijao bradu i
brkove i rijeio se obrva. Kad sam to obavio, prouio sam lice u zrcalu, sad svjetlije i
mlae. Bez ijedne dlake, moje je lice bilo oieno od imena, dobi ili spola. Nije imalo ni
prolost ni budunost, zauvijek zapeaeno u ovome trenutku.
Tvoje te putovanje ve mijenja, rekao je uitelj kad sam otiao u njegovu sobu
oprostiti se. A jo nije ni poelo.
Da, shvatio sam, tiho sam odgovorio. To je jo jedno od onih etrdeset pravila:
Potraga za Ljubavlju nas mijenja. Meu onima koji trae Ljubav ne postoji nijedan traga koji
putem nije sazreo. im pone traiti Ljubav, poinje se mijenjati izvana i iznutra
S laganim osmijehom, Baba Zaman izvadio je jednu barunastu kutijui pruio mi je. U
njoj sam pronaao tri stvari: srebrno zrcalo, svileni rupi i staklenu boicu masti.
Ovi e ti predmeti pomoi na putovanju. Upotrijebi ih kad bude potrebno. Ako ikad
izgubi samopotovanje, zrcalo e ti pokazati tvoju unutarnju ljepotu. U sluaju da tvoja
reputacija bude ukaljana, rupi e te podsjetiti koliko je isto tvoje srce. A mast e ti
zacijeliti rane, unutarnje i izvanjske.
Pomilovao sam svaku od te tri stvari, zatvorio kutiju i zahvalio Baba Zamanu. Nakon
toga vie si nismo imali to rei.
Dok su ptice cvrkutale, a majune kapi rose visjele s grana na prvome svjetlu zore,
zajahao sam svog konja. Krenuo sam prema Konji, ne znajui to oekivati, ali vjerujui
sudbini koju je Svemogui pripremio za mene.
 Pripravnik

BAGDAD, 30. RUJNA 1243.

Bodrei ukradenog konja, jahao sam iza emsa iz Tabriza.

Ma koliko se trudio sauvati sigurnu udaljenost izmeu nas, ubrzo se pokazalo
nemoguim pratiti ga i pritom se ne otkriti. Kad se ems zaustavio na bazaru u Bagdadu
kako bi se osvjeio i kupio nekoliko stvarica za putovanje, odluio sam se pokazati i bacio
se pred njegovog konja.
Crvenokosa neznalice, to radi ovdje leei na tlu? uzviknuo je ems sa svojega
konja i djelovao napola zabavljeno, a napola iznenaeno.
Kleknuo sam, sklopio ruke i izvio vrat, onako kako sam vidio da to ine prosjaci, i
usrdno zamolio: elim poi s tobom. Molim te da mi dopusti da ti se pridruim.
Ima li pojma kamo idem?
Zastao sam. To mi pitanje nikad nije palo na pamet. Ne, ali to nije vano. elim
postati tvoj uenik. Ti si moj uzor.
Uvijek putujem sam i ne elim uenike ni pripravnike, hvala ti! A svakako nisam uzor
ni za koga, a ponajmanje za tebe, odgovorio je ems. Zato poi svojim putem. Ali ako u
budunosti i nadalje bude traio uitelja, molim te imaj na umu jedno zlatno pravilo: Na
ovome je svijetu vie lanih gurua i lanih uitelja nego to je zvijezda u vidljivome svemiru. Ne
zamijeni sobom zaokupljene, moi gonjene ljude s istinskim mentorima. Pravi duhovni uitelj nee
usmjeriti tvoju pozornost na sebe i nee od tebe oekivati apsolutnu pokornost ili krajnje divljenje,
nego e ti pomoi da cijeni i divi se svojem unutarnjem ja. Istinski mentori prozirni su kao staklo.
Oni putaju da Boje svjetlo proe kroz njih
Molim te, daj mi priliku, preklinjao sam. Svi uveni putnici imaju nekoga tko im
pomae na putu, kao egrt ili neto slino.
ems se zamiljeno poeao po bradi, kao da u mojim rijeima zamjeuje istinu. Ima
li snage podnijeti moje drutvo? upitao je.
Skoio sam na noge i zakimao svim srcem: Naravno da imam. A moja snaga dolazi
iznutra.
Onda u redu. Evo ti prvi zadatak: elim da ode u najbliu krmu i nabavi vr vina.
Popit e ga ovdje na bazaru.
E sad, bio sam naviknut ribati podove svojim haljama, latiti zdjele i tave dok ne zasjaje
kao fino venecijansko staklo koje sam vidio u rukama jednog zanatlije koji je davno
pobjegao iz Carigrada kad su kriari opljakali grad. Mogao sam nasjeckati stotinu glavica
luka odjednom ili oguliti i samljeti esne enjaka, sve u ime duhovnog razvoja. Ali piti
vino usred bazara u tu svrhu nadilazilo je moje shvaanje. Uasnuto sam ga pogledao.
Ne mogu to uiniti. Ako moj otac sazna, slomit e mi noge. On me poslao u derviku
tekiju kako bi postao bolji musliman, a ne nevjernik. to e moja obitelj i prijatelji misliti o
meni?
Osjetio sam na sebi uareni emsov pogled i zadrhtao pod tim pritiskom, jednako kao i
onoga dana kad sam ga kradomice promatrao iza zatvorenih vrata.
Vidi, ne moe biti moj uenik, uvjereno je objavio. Previe si plaljiv za mene.
Previe mari za miljenje drugih ljudi. Ali, zna to? Budui da tako oajniki eli
zadobiti odobrenje drugih, nikad se nee rijeiti njihovog kritiziranja, ma koliko se
trudio.
Shvatio sam da mi prilika da mu se pridruim klizi iz ruke i pohitao se obraniti. Kako
sam mogao znati da mi to pitanje nisi postavio namjerno? Islam strogo zabranjuje vino.
Mislio sam da me iskuava.
Ali, to bi znailo da se igram Boga. Nije na nama da sudimo i mjerimo jedni drugima
pobonost, odgovorio je ems.
Oajno sam se ogledao oko sebe, ne znajui kako bih shvatio te njegove rijei, uma
zgnjeenog kao tijesto za okruglice.
ems je nastavio: Kae da eli putovati putem, ali ne eli nita rtvovati kako bi to
postigao. Novac, slava, mo, rasipnost ili tjelesni uitak - togod je ono to smatra
najdraim u ivotu, toga se prvog mora rijeiti.
Tapui svog konja, ems je s izrazom konanosti zakljuio: Mislim da treba ostati u
Bagdadu sa svojom obitelji. Pronai potenog trgovca i postani njegov egrt. Imam osjeaj
da bi jednoga dana mogao postati dobar trgovac. Ali ne budi pohlepan! A sad, s tvojim
doputenjem, moram krenuti dalje.
Na to me je pozdravio jo jedan, zadnji put, podbo konja i odgalopirao, dok je svijet
klizio pod grmljavinom njegovih kopita. Skoio sam na svog konja i jurio za njim prema
predgraima Bagdada, ali je udaljenost izmeu nas postajala sve vea, dok se on nije
pretvorio tek u tamnu tokicu u daljini. Jo dugo nakon to je ta tokica nestala na obzoru,
osjeao sam teinu emsovog pogleda na sebi.
 Ella

NORTHAMPTON, 24. SVIBNJA 2008.

Bit je doruku. Doruak je najvaniji obrok u danu. Kao velika vjernica u tu izreku, Ella
je svakoga jutra, kako radnim danima, tako i vikendom, odlazila u kuhinju. Dobar
doruak, smatrala je, odreuje ozraje ostatka dana. U enskim je asopisima itala da su
obitelji koje redovito zajedno dorukuju kako valja povezanije i skladnije od onih u kojima
svaki lan izjuri kroz vrata polugladan. No, iako je vrsto vjerovala u to istraivanje, tek je
trebala iskusiti radostan doruak o kojima su ti asopisi pisali. Njezino iskustvo doruka
bilo je sudar galaksija u kojemu je svaki lan njezine obitelji marirao razliitim ritmom.
Svatko je za doruak elio jesti razliito jelo, a to se u cijelosti krilo s Ellinim poimanjem
zajednikog objeda. Kako moe za stolom vladati jedinstvo kad jedan gricka prepeeni
kruh i pekmez (Jeannette), drugi mljaska itarice s medom (Avi), trei strpljivo eka da
bude posluen kajganom (David), a etvrti odbija staviti ita u usta (Orly)? Svejedno,
doruak je vaan. I ona ga je pripremala svakoga jutra, odluna da nijedno njezino dijete
nee zapoeti dan vaui neki slatki ili neku drugu nezdravu hranu.
No jutros kad je ula u kuhinju, umjesto da skuha kavu, i scijedi narane ili prepee
kruh, prvo to je Ella uinila bilo je sjesti za kuhinjski stol i ukljuiti prijenosno raunalo.
Prikljuila se na internet da vidi je li stigla poruka od Aziza. Na njezino oduevljenje, stigla
je.

Draga Ella,

Silno sam se obradovao saznavi da se situacija izmeu tebe i

tvoje kerke poboljala. Glede mene, ja sam juer u osvit zore
otiao iz sela Momostenango. udno, bio sam ondje samo nekoliko
dana, a ipak, kad je dolo vrijeme da se oprostim, osjeao sam se
tunim, gotovo ucviljenim. Hou li ikad ponovno vidjeti ovo seoce
u Gvatemali? Ne bih rekao.
Svaki put kad se opratam od nekog takvog mjesta, imam osjeaj
kao da u njemu ostavljam dio sebe. Pretpostavljam da, odabrali mi
putovati esto kao Marco Polo ili od kolijevke do groba ostali na
istome mjestu, ivot je slijed roenja i smrti. Trenuci se raaju
i trenuci umiru. Da bi se pojavila nova iskustva, stara moraju
odumrijeti. Ne misli li da je tako?
Dok sam bio u Momostenangu, meditirao sam i pokuao
vizualizirati tvoju auru. Ubrzo su se pojavile tri boje: topla
uta, plaljiva naranasta i suzdrana metalno ljubiasta. Imao
sam osjeaj da su to tvoje boje. Uinile su mi se lijepima, i
odvojene i zajedno.
Moje zadnje odredite u Gvatemali je Chajul - gradi s kuama od
nepeene cigle i djecom oiju mnogo mudrijih od njihove dobi. U
svakoj kui, ene svih dobi tkaju velianstvene tapiserije.
Zamolio sam jednu baku da odabere tapiseriju i rekao da je za
jednu gospou koja ivi u Northamptonu. Nakon to je naas
razmislila, izvukla je jednu tapiseriju iz ogromne hrpe iza svojih
lea. Kunem se Bogom, na toj je hrpi bilo vie od pedeset
tapiserija svih moguih boja. Meutim, ona koju je odabrala za
tebe sastojala se od samo tri boje: ute, naranaste i ljubiaste.
Pomislio sam da bi voljela znati za ovu sluajnost, ako u Bojemu
svemiru neto takvo uope postoji.
Padne li ti ikad na pamet da ova naa prepiska moda nije
rezultat sluajnosti?
Srdaan pozdrav,
Aziz

P.S. Ako eli, tapiseriju ti mogu poslati potom, ili mogu pri-
ekati dan kad emo se nai na kavi i donijeti je osobno.

Ella je zatvorila oi i pokuala zamisliti kako boje njezine aure okruuju njezino lice.
Zanimljivo, slika nje same koja joj se pojavila u mislima nije je prikazivala kao odraslu
enu, nego kao dijete od nekih sedam godina.
Preplavile su je mnoge uspomene, sjeanja za koja je mislila da ih je davno ostavila iza
sebe. Slika njezine majke kako nepomino stoji sa zelenom pregaom boje pistacija oko
struka i mjericom u ruci, lica nalik pepeljastosivoj maski bola; objeena papirnata srca na
zidovima, vedra i svjetlucava; i tijelo njezinoga oca koje se njie sa stropa kao da se eli
stopiti s boinim ukrasima i dati kui blagdanski izgled. Sjetila se kako je provela
tinejderske godine smatrajui majku odgovornom za oevo samoubojstvo. Kao mlada
djevojka, Ella je samoj sebi obeala da e, kad se uda, uvijek usreivati svog supruga i da
nee podbaciti u braku, kao njezina majka. U svom nastojanju da vlastiti brak uini to
drukijim od braka svoje majke, nije se udala za kranina i radije se odluila za mukarca
svoje vjere.
Tek je prije nekoliko godina Ella ponovno prestala mrziti svoju ostarjelu majku i, iako
su njih dvije u zadnje vrijeme bile u dobrim odnosima, istina je da se duboko u sebi Ella
jo uvijek osjeala nelagodno kad bi se sjetila prolosti.
Mama!... Zemlja zove mamu! Zemlja zove mamu!
Ella je ula mrmor cerekanja i aputanja iza svojih lea. Kad se okrenula, ugledala je
etiri para oiju koje su je zabavljeno promatrale. Orly, Avi, Jeannette i David za promjenu
su svi sili na doruak istodobno i sad su stajali poredani iza nje i prouavali je kao da je
ona neko egzotino stvorenje. Prema njihovom izgledu, inilo se da ve neko vrijeme ondje
stoje i pokuavaju privui njezinu pozornost.
Dobro vam jutro svima, nasmijeila se Ella.
Kako to da nas nisi ula? upitala je Orly i zvuala iskreno iznenaena.
Djelovala si posve zaokupljena tim zaslonom, rekao je David ne gledajui je.
Ellin pogled slijedio je pogled njezinog supruga i ondje, na otvorenom zaslonu ispred
sebe, ugledala je poruku Aziza Z. Zahare, koja je nejasno svjetlucala. U hipu je zatvorila
raunalo, ne ekajui da se ugasi.
Moram mnogo itati za knjievnu agenciju, odgovorila je Ella kolutajui oima.
Radila sam na recenziji.
Ne, nisi! itala si elektronske poruke, rekao je Avi ozbiljnog, praktinog lica.
to je to u djeacima tinejderima to ih ini toliko revnima da otkriju svaije mane i
lai?, upitala se Ella. Ali, na njezino olakanje, ostali nisu bili zainteresirani za tu temu.
Zapravo, svi su sad gledali negdje drugdje, usredotoeni na kuhinjski pult.
Orly je bila ta koja se obratila Elli, naglas izgovarajui pitanje za sve njih. Mama, kako
to da nam jutros nisi pripremila doruak?
Sad se Ella okrenula prema pultu i ugledala ono to su oni vidjeli. Kava se nije kuhala,
na tednjaku nije bilo kajgane ni prepeenog kruha s umakom od borovnica. Kimala je
glavom kao da se slae s nekim unutarnjim glasom koji je izricao neporecivu istinu.
Tono, pomislila je, kako to da je zaboravila na doruak?
 DRUGI DIO

Voda

STVARI KOJE SU TEKUE,

PROMJENJIVE I NEPREDVIDIVE
 Rumi

KONJA, 15. LISTOPADA 1244.

Boanstveni puni mjesec, sjajan i debeljukast, nalikovao je ogromnom biseru to visi

na nebu. Ustao sam iz postelje i pogledao kroz prozor u dvorite, preplavljeno
mjeseinom. Meutim, ni ta ljepota nije ublaila lupanje mojega srca i drhtanje mojih ruku.
Efendijo, izgledate blijedi. Jeste li ponovno sanjali onaj isti san? apnula je moja
supruga. Da vam donesem au vode?
Rekao sam joj da ne brine i da spava. Ne moe nita uiniti. Nai su snovi dio nae
sudbine i ii e svojim tijekom po Bojoj volji. Osim toga, zacijelo postoji razlog, pomislio
sam, da ve zadnjih etrdeset dana svake noi sanjam isti san.
Poetak sna svaki se put pomalo razlikovao. Ili je moda uvijek bio jednak, ali bi ja
svake veeri uao u njega kroz druga vrata. Ovom sam prigodom vidio samoga sebe kako
itam Kur'an u sobi obloenoj sagovima koja mi je djelovala poznato, ali nije bila nalik
nijednoj u kojoj sam ranije boravio. Suelice meni sjedio je jedan dervi, visok, mrav i
uspravan, s koprenom na licu. U ruci je drao svijenjak s pet zapaljenih svijea kako bih ja
imao svjetla za itanje.
Nakon nekog vremena, podigao sam glavu da pokaem tom derviu stih koji sam itao
i tek sam tad na vlastito zaprepatenje shvatio da je ono to sam smatrao svijenjakom
zapravo bila mukareva desna ruka. Pruao je svoju ruku prema meni, a svaki od
njegovih pet prstiju bio je u plamenu.
Panino sam se osvrnuo traei vodu, ali nije je bilo nigdje na vidiku. Skinuo sam
ogrta i bacio ga na dervia kako bih ugasio plamen. Ali kad sam podigao ogrta, on je
nestao, iza sebe ostavivi samo zapaljenu svijeu.
Od tog trenutka nadalje, san je uvijek bio isti. Isprva bih ga traio u kui, pretraujui
svaki kutak. Zatim bih istrao u dvorite, gdje su rue procvjetale u moru jarkog utila.
Zazivao bih na sve strane, ali tog ovjeka nigdje nije bilo.
Vrati se, ljubljeni. Gdje si?
Najzad, kao voen nekom zlokobnom intuicijom, priao bih bunaru i zavirio u mrane
vode to se pjene na njegovome dnu. Isprva ne bih nita vidio, ali ubrzo bi me mjesec
zapljusnuo svojim blistavim svjetlom i dvorite dobilo rijetku jasnou. Tek bih tad
zamijetio dva crna oka koja su me s nezapamenom tugom netremice promatrala s dna
bunara.
Ubili su ga! netko bi povikao. Moda sam to bio ja. Moda tako zvui moj glas u
stanju neizmjerne boli.
I ja bih vritao i vritao dok me supruga ne bi vrsto zagrlila, privinula na svoje grudi i
tiho upitala: Efendijo, jeste li opet sanjali onaj isti san?

Kad se Kerra vratila na spavanje, iziao sam u dvorite. U tom sam trenutku imao
dojam da je onaj san jo uvijek sa mnom, iv i zastraujui. U tiini noi, od pogleda na
bunar kraljenicom su mi navrli jeuri jeze, ali morao sam sjesti pokraj njega, oslukujui
lagano ukanje nonog povjetarca kroz stabla.
U situacijama kao to je ova, osjetim kako me obuzima nenadani val tuge, iako nikad
ne znam zato. Moj ivot je cjelovit i ispunjen, utoliko to sam blagoslovljen s tri stvari koje
smatram najvanijima: znanjem, vrlinom i sposobnou da pomognem drugima pronai
Boga.
U dobi od trideset i osam godina, Bog mi je dao vie no to sam ikad mogao traiti.
Obuen sam za propovjednika i jurista i iniciran u Znanost boanske intuicije - znanje
dano u razliitim stupnjevima prorocima, svecima i uenjacima. Pod vodstvom mog
pokojnog oca i obrazovanjem steenim od najboljih uitelja naega doba, marljivo sam
radio ne bih li produbio svoju svijest s uvjerenjem da je to dunost koju mi je Bog odredio.
Moj stari uitelj Seyyid Burhaneddin znao je rei da sam jedan od Bojih miljenika,
budui da mi je dan asni zadatak prenoenja Njegove poruke Njegovom narodu i
pomaganja da razlikuju ispravno od pogrenog.
Ve godinama poduavam u medresi, raspravljam o teologiji s drugim erijatskim
uenjacima, dajem upute svojim uenicima, prouavam zakon i hadis, svakoga petka
odravam propovijedi u najveoj damiji u gradu. Odavno sam prestao brojati uenike
koje sam pouavao. Laskavo je uti kako ljudi hvale moje vjetine propovjednika i govore
mi kako su moje rijei promijenile njihove ivote u vrijeme kad im je ponajvie trebalo
vodstvo.
Blagoslovljen sam obitelji koja me voli, dobrim prijateljima i odanim uenicima. Nikad
u ivotu nisam trpio oskudicu ni bijedu, iako me gubitak moje prve supruge bio razorio.
Mislio sam da se vie nikad neu ponovno oeniti, ali oenio sam se i zahvaljujui Kerri
iskusio ljubav i radost. Obojica mojih sinova ve su odrasli, no nikad me ne prestaje uditi
koliko su razliiti ispali. Oni su kao dvije sjemenke koje su, iako posaene jedna pokraj
druge u istome tlu i hranjene istim suncem i vodom, procvjetale u posve razliite biljke.
Ponosan sam na njih, jednako kao to sam ponosan i na nau posvojenu kerku koja ima
jedinstvene darove. Sretan sam, zadovoljan ovjek, i u privatnom ivotu i u zajednici.
Zato onda osjeam ovu prazninu u sebi, koja sa svakim novim danom postaje sve
dublja i ira? Izjeda mi duu kao neka bolest i prati me kamo god krenem, tiha kao mi i
jednako prodrljiva.
 ems

KONJA, 17. LISTOPADA 1244.

Ba uvijek prije no to proem kroz vrata grada kojeg , nikad ranije nisam posjetio,
zastanem na minutu kako bih pozdravio njegove svece - mrtve i ive, poznate i skrivene.
Nikad u ivotu nisam stigao na neko novo mjesto, a da najprije ne bih dobio blagoslov
njegovih svetaca. Meni nije vano pripada li to mjesto muslimanima, kranima ili
idovima. Vjerujem da su sveci ponad takvih trivijalnih nominalnih razlikovanja. Svetac
pripada itavom ovjeanstvu.
Stoga sam, po prvi put ugledavi izdaleka Konju, uinio to uvijek inim. Ali nakon
toga se dogodilo neto neobino. Umjesto da mi odzdrave i ponude svoj blagoslov, to bi
oni uvijek uinili, sveci su ostali nijemi kao razbijene nadgrobne ploe. Pozdravio sam ih
ponovno, ovaj put glasnije i upornije, u sluaju da me nisu uli. Ali ponovno je uslijedila
utnja. Shvatio sam da su me sveci uli, dobro su me uli. Samo to mi nisu davali
blagoslov.
Reci mi to ne valja, zamolio sam vjetar kako bi odnio moje rijei svecima nadaleko i
nairoko.
Ubrzo se vjetar vratio s odgovorom. O, derviu, u ovome e gradu pronai samo
dvije krajnosti i nita izmeu. Ili istu ljubav, ili istu mrnju. Upozoravamo te. Ui na
vlastiti rizik.
U tom sluaju nema razloga za brigu, odgovorio sam. Dok god mogu naii na istu
ljubav, za mene e to biti dovoljno.
uvi to, sveci Konje dali su mi svoj blagoslov. Ali ja jo nisam elio ui u grad. Sjeo
sam ispod jednog hrasta i dok je moj konj vakao rijetku travu naokolo, pogledao sam
grad to se uzdizao u daljini. Minareti Konje bljeskali su na suncu kao krhotine stakla.
Svako toliko, zauo sam lajanje pasa, revanje magaraca, smijeh djece i glasno izvikivanje
ulinih prodavaa - obine zvuke grada to pulsira ivotom. Kakve se radosti i tuge,
zapitao sam se, u ovome trenutku proivljavaju iza zatvorenih vrata i reetkastih prozora?
Naviknutom na putujui ivot, smiriti se u gradu uinilo mi se pomalo obeshrabrujuim,
ali sjetio sam se jo jednog temeljnog pravila: Nastoj se ne opirati promjenama koje naiu
tvojim putem. Umjesto toga, dopusti da ivot ivi kroz tebe. I ne brini ako se tvoj ivot okree
naglavake. Kako zna da je strana na koju si sviknut bolja od one koja dolazi?
Prijateljski glas trgnuo me je iz snatrenja. Selamun alejkum, derviu!
Kad sam se okrenuo, ugledao sam miiavog seljaka maslinaste koe i ovjeenih
brkova. Vozio je kola koja je vukao vol tako mrav da je jadniak izgledao kao da bi u
svakom trenutku mogao skapati.
Alejkumu selam, Bog te blagoslovio! odazvao sam se.
Zato sjedi ovdje sam? Ako si umoran od jahanja onog tvog konja, ja te mogu
povesti.
Nasmijeio sam se. Hvala, ali mislim da bih bio bri pjeice nego s tvojim volom.
Ne podcjenjuj mog vola, odgovorio je seljak i zvuao je uvrijeen. On moda jest
star i slabaan, ali jo uvijek mi je najbolji prijatelj.
Stavljen na mjesto tim rijeima, skoio sam na noge i poklonio se pred seljakom. Kako
sam ja, nevaan element u Bojem irokom krugu stvaranja, mogao omalovaiti drugi
element u tom istom krugu, bio on ivotinja ili ljudsko bie?
Ispriavam se tebi i tvome volu, rekao sam. Molim da mi oprostite.
Sjenka nevjerice preletjela je seljakovim licem. Na trenutak je stajao kao ukopan,
odvagujui zadirkujem li ga. Nitko to nikad ne ini, rekao je kad je ponovno progovorio
i uputio mi srdaan osmijeh.
Misli, nitko se nikad ne ispria tvom volu?
Ni to. Ali htio sam rei da se meni nitko nikad ne ispria. Obino je obrnuto. Ja sam taj
koji stalno govori da mu je ao. ak i kad meni ljudi naude, ja se njima ispriavam.
Dirnulo me kad sam to uo. Kur'an nam govori da je svatko od nas nainjen u
najboljem kalupu. To je jedno od pravila, tiho sam rekao.
Kakvo pravilo? upitao je seljak.
Bog je zaposlen dovrenjem rada na tebi, izvana i iznutra. Posve je zaokupljen tobom. Svako
ljudsko bie rad je u nastanku koji se polako ali neumoljivo kree ka savrenstvu. Svatko od nas
nedovreno je umjetniko djelo koje eka i nastoji biti dovreno. Bog se sa svima nama bavi
pojedinano jer je ljudski rod lijepa umjetnost vjete kaligrafije u kojoj je svaka tokica jednako
vana za cjelokupnu sliku
Jesi li i ti doao na propovijed? upitao je seljak s obnovljenim zanimanjem. Izgleda
da e biti velika guva. On je izvanredan ovjek.
Srce mi je poskoilo kad sam shvatio o kome on govori. Reci mi, to je toliko osobito u
Rumijevim propovijedima?
Seljak je zautio i zakiljio u nepregledan obzor. Misli kao da su mu bile posvuda i
nigdje.
Zatim je rekao: Dolazim iz sela koje je imalo svojih nedaa. Najprije glad, zatim
Mongoli. Spalili su i opljakali svako selo putem. Ali jo je bilo gore ono to su uinili u
velikim gradovima. Osvojili su Erzurum, Sivas i Kayseri i masakrirali cjelokupno muko
stanovnitvo, a ene poveli sa sobom. Ja osobno nisam izgubio voljenu osobu ili kuu. Ali
neto sam izgubio. Izgubio sam radost.
Kakve to ima veze s Rumijem? upitao sam.
Spustivi pogled ponovno na svog vola, seljak je monotono promrmljao: Svi kau da
e tvoja tuga biti izlijeena bude li sluao Rumija dok propovijeda.
Osobno, nisam smatrao da u tuzi ima ieg loeg. Upravo suprotno - licemjerje ini ljude
sretnima, a istina ih rastuuje. Ali nisam to rekao seljaku. Umjesto toga, rekao sam: Zato
ti se ne bih pridruio do Konje da mi ispria vie o tom Rumiju?
Zavezao sam uzde svog konja za kola i popeo se sjesti pokraj seljaka, sretan to
primjeujem kako volu ne smeta dodatni teret. Ovako ili onako, hodao je jednako bolno
polako. Seljak mi je ponudio kruha i kozjeg sira. Jeli smo i razgovarali. U tom stanju, dok je
sunce bljetalo na modroljubiastom nebu, i pod budnim oima gradskih svetaca, uao
sam u Konju.
Dobro se uvaj, prijatelju, rekao sam skoivi sa kola i odrjeujui uzde svog konja.
Svakako doi na propovijed! s oekivanjem je uzviknuo seljak.
Kimnuo sam glavom maui mu na rastanku. Inallah.
Iako sam gorio od elje da posluam propovijed i upoznam Rumija, najprije sam htio
provesti neko vrijeme u gradu i saznati to stanovnici misle o velikom propovjedniku.
Htio sam ga vidjeti kroz tue oi, ljubazne i neljubazne, tople i hladne, prije nego to ga
pogledam vlastitima.
 Prosjak Hasan

KONJA, 17. LISTOPADA 1244.

Bilo to vama shvatljivo ili ne, oni ovo istilite na zemlji nazivaju svetom patnjom. Ja
sam gubavac zarobljen u limbu. Ni mrtvi ni ivi ne ele me meu sobom. Majke na
ulicama upiru prstom u mene kako bi zaplaile svoju neposlunu djecu, a djeca na mene
bacaju kamenje. Zanatlije me tjeraju ispred svojih trgovina kako bi odbili nesreu koja me
posvuda prati, a trudnice okreu lica kad god me ugledaju, u strahu da e njihova djeca
biti roena manjkava. Nitko od tih ljudi kao da ne shvaa da, ma koliko oni bili eljni
izbjei mene, ja sam mnogo eljniji izbjei njih i njihove suutne poglede.
Koa se prva promijeni, postane deblja i tamnija. Na ramenima, koljenima, rukama i
licu pojave se mrlje raznih veliina, boje trulih jaja. U toj fazi strano bocka i pee, ali onda
nekako bol jene, ili ovjek postane neosjetljiv na nju. Zatim se ta mjesta na koi ponu
poveavati i oteknu, pretvarajui se u rune gomolje. Ruke se pretvore u kande, a lice je
toliko izoblieno da je neprepoznatljivo. Sad kad se pribliavam zavrnim fazama, ne
mogu vie sklopiti vjee. Suze i slina teku bez mog nadzora. est noktiju s mojih prstiju na
rukama otpalo je, a jedan e tek otpasti. udno, jo uvijek imam kosu. To bih valjda trebao
smatrati sreom.
uo sam da u Europi gubavce dre izvan gradskih vrata. Ovdje nam doputaju da
ivimo u gradu, pod uvjetom da nosimo zvono kojim emo ostale ljude upozoriti na svoju
nazonost. Doputeno nam je i da prosimo, to je dobro, jer bismo u protivnom vjerojatno
umrli od gladi. Pronja je jedan od samo dva naina da preivimo. Drugi je molitva. Ne
zato to Bog posveuje posebnu pozornost gubavcima, nego zato to ljudi iz nekog
neobinog razloga misle da im posveuje. Stoga nas stanovnici grada potuju, ma koliko
nas prezirali. Unajmljuju nas da se molimo za bolesne, za bogalje i za starce. Plaaju i
dobro nas hrane, u nadi da e iz naih usta iscijediti nekoliko dodatnih molitava. Na
ulicama se prema gubavcima moda odnose gore nego prema psima, ali na mjestima gdje
se zlokobno uzdiu smrt i oaj, mi smo sultani.
Kad god me unajme da molim, pognem glavu i proizvodim nerazumljive zvukove na
arapskome, hinei da sam zaokupljen molitvom. Hiniti je sve to mogu, jer ne mislim da
me Bog uje. Nemam razloga vjerovati da uje.
Iako je pronja manje unosna, smatram je mnogo lakom od molitve. Barem nikoga ne
varam. Petak je najbolji dan u tjednu za pronju, osim kad je Ramazan, kad je cijeli mjesec
prilino unosan. Zadnji dan Ramazana svakako je najbolje vrijeme za zaradu. Tad ak i
beznadeni krci jure dati milostinju, eljni obetetiti sve svoje grijehe, prole i sadanje;
Jednom godinje, ljudi ne okreu glavu od prosjaka. Naprotiv, upravo trae prosjaka, to
bjednijeg to bolje. Toliko je duboka njihova potreba da pokau koliko su velikoduni i
milostivi, da ne samo to jure kako bi nam udijelili milostinju, nego nas taj jedan dan
gotovo vole.
Danas bi takoer mogao biti veoma unosan dan, budui da Rumi dri jednu od onih
svojih propovijedi petkom. Damija je ve dupkom puna. Oni koji ne mogu pronai
sjedalo u unutranjosti, redaju se u dvoritu. Dananje poslijepodne savrena je prilika za
uline prosjake i deparoe. I jednako kao i ja, svi su oni ovdje, raspreni u gomili.
 Sjeo sam tono suelice ulazu u damiju, leima okrenut stablu javora. U zraku se
osjeao vlaan miris kie, pomijean sa slatkim, blagim mirisom iz dalekih vonjaka.
Stavio sam svoju prosjaku zdjelicu ispred sebe. Za razliku od mnogih drugih u ovome
poslu, ja nikad ne moram otvoreno traiti milostinju. Gubavac ne mora cviliti i preklinjati,
izmiljati prie o tome koliko mu je bijedan ivot ili slabo zdravlje. Jedan pogled na moje
lice kod ljudi ima uinak tisuu rijei. Stoga sam jednostavno otkrio lice i opustio se.
U sljedeih sat vremena, nekoliko kovanica ubaeno je u moju zdjelicu. Sve su bile od
otkrhnutog bakra. udio sam za kovanicom od zlata, sa simbolima sunca, lava i
polumjeseca. Otkad je pokojni Aladdin Keykubad ublaio pravila o novcu, kovanice koje
izdaju begovi Aleppa, fatimidski vladari u Kairu i bagdadski kalif, da ne spominjem
talijanske fjorine, sve su proglaene valjanima. Vladari Konje sve su ih prihvaali, kao i
gradski prosjaci.
Zajedno s kovanicama, na moje je krilo palo nekoliko suhih listova. Stablo javora
odbacivalo je svoje crvenkastozlatno lie, a kako je puhao jak vjetar, poprilian broj
listova dospio je u moju zdjelicu, kao da mi stablo daje milostinju. Najednom sam shvatio
da javor i ja imamo neto zajednikog. Stablo koje ujesen odbacuje lie nalikuje ovjeku
koji odbacuje svoje udove u zavrnim fazama gube.
Bio sam golo stablo. Moja koa, moji organi, moje se lice raspadalo. Svakoga dana
naputao me je jo jedan dio tijela. Ali za mene, za razliku od onog javora, nee biti
proljea u kojemu bih procvao. to sam izgubio, izgubio sam zauvijek. Kad me ljudi
pogledaju, ne vide tko sam, nego to mi nedostaje. Kad god stave kovanicu u moju
zdjelicu, ine to zapanjujuom brzinom i izbjegavaju kontakt oima, kao da je moj pogled
zarazan. U njihovim sam oima gori od kradljivca ili ubojice. Ma koliko osuuju takve
odmetnike, prema njima se ne ponaaju kao da su nevidljivi. Meutim, kad je rije o meni,
vide samo smrt koja im zuri u lice. To ih plai - spoznaja da smrt moe biti ovako blizu i
ovako runa.
Najednom je u pozadini nastalo veliko komeanje. uo sam kako je netko izviknuo:
On dolazi! On dolazi!
Naravno, stigao je Rumi, jaui konja bijelog kao mlijeko, u profinjenom kaftanu boje
jantara, izvezenom zlatnim listiima i sitnim biserima, uspravan i ponosan, mudar i
plemenit, u pratnji mnotva tovatelja. Zraei karizmom i samopouzdanjem, izgledao je
manje kao uenjak, a vie kao vladar - sultan vjetra, vode, vatre i zemlje. ak je i njegov
konj stajao visok i vrst, kao da je svjestan istaknutosti mukarca kojeg nosi na svojim
leima.
Spremio sam kovanice iz zdjelice u dep, omotao glavu tako da mi pola lica bude
sakriveno i uao u damiju. Bila je toliko krcata da se inilo nemoguim disati, a kamoli
pronai sjedalo. Ali jedino dobro u tome da sam gubavac jest da, ma kako neko mjesto bilo
puno, uvijek mogu pronai sjedalo budui da nitko ne eli sjediti pokraj mene.
Brao, rekao je Rumi, a glas mu se visoko uzdigao i nisko spustio. Beskraj svemira
ini da se osjeamo malima, ak i nevanima. Neki od vas moda se pitaju, Kakvo bi
znaenje mogao ja, u svojoj ogranienosti, imati za Boga? To je, vjerujem, pitanje koje je
mnogima povremeno palo na pamet. U dananjoj propovijedi elim dati neke odreene
odgovore na to.
Rumijeva dvojica sinova bila su u prvome redu - onaj zgodni, sultan Walad, za kojeg
su svi govorili da nalikuje svojoj pokojnoj majci, i onaj mladi, Aladdin, ivahnog lica, ali
neobino podmuklih oiju. Vidio sam da su obojica ponosni na oca.
Adamovoj djeci ukazana je tako velika ast da je ne bi mogle preuzeti ni planine ni
nebesa, nastavio je Rumi. Zato u Kur'anu pie, Uistinu ponudismo povjerenje nebesima i
zemlji i planinama, ali oni ga odbie nositi jer ga se bojae. Samo ga je ovjek prihvatio. Budui da
im je dan tako astan poloaj, ljudska bia ne smiju teiti nimalo nie nego to im je Bog
nakanio.
Izgovarajui samoglasnike na onaj neobian nain za koji su sposobni samo obrazovani
ljudi, Rumi je govorio o Bogu i uvjeravao nas da On ne boravi na nekom dalekom
prijestolju na nebu, ve veoma blizu svakome od nas. A jo blie Bogu, rekao je, dovodi
nas upravo patnja.
Vaa se ruka stalno otvara i zatvara. Da nije tako, bili biste paralizirani. Vaa najdublja
nazonost je u svakom i najmanjem stezanju i irenju. To dvoje predivno je uravnoteeno i
usklaeno kao krila ptice.
Isprva mi se svidjelo to je rekao. Razgalilo mi je srce misliti o radosti i tuzi ovisnima
jedna o drugoj kao krila ptice. Ali gotovo odmah sam osjetio kako mi se u grlo podie val
kivnje. to Rumi zna o patnji? Kao sinu uglednog ovjeka i nasljedniku bogate, istaknute
obitelji, ivot je prema njemu uvijek bio dobar. Znao sam da je izgubio prvu suprugu, ali
nisam vjerovao da je ikad iskusio pravu nesreu. Roen sa srebrnom licom u ustima,
odgojen u otmjenim krugovima, poduavan od najboljih uenjaka i uvijek voljen, maen i
paen - kako se on usuuje propovijedati o patnji?
Maloduno sam shvatio da opreka izmeu Rumija i mene ne bi mogla biti vea. Zato
je Bog tako nepoten? Meni je dao siromatvo, bolest i bijedu. Rumiju bogatstvo, uspjeh i
mudrost. Sa svojom besprijekornom reputacijom i kraljevskim dranjem, teko da je
pripadao ovome svijetu, barem ne ovome gradu. Ja sam morao prekrivati lice ako nisam
elio da ljudi budu zgroeni pogledom na mene, a on je blistao u javnosti kao dragulj.
Pitao sam se kako bi mu bilo na mome mjestu. Je li mu ikad palo na pamet da bi se ak i
netko tako savren i povlaten kao to je on mogao jednog dana prevrnuti i pasti? Je li ikad
razmiljao o tome kakav bi bio osjeaj biti izopenik, makar na jedan dan? Bi li svejedno
bio veliki Rumi da mu je bio dodijeljen ivot kakav sam ja dobio?
Sa svakim novim pitanjem, moja je kivnja rasla, briui svako divljenje koje bih u
protivnom osjetio prema njemu. Ogoren i razdraljiv, ustao sam i progurao se van.
Nekoliko ljudi u publici znatieljno me pogledalo, pitajui se zato odlazim s propovijedi
kojoj su toliki brojni drugi umirali od elje nazoiti.
 ems

KONJA, 17. LISTOPADA 1244.

Bodar i zahvalan seljaku koji me je iskrcao u sreditu grada, pronaao sam mjesto na
kojemu emo moj konj i ja odsjesti. Svratite trgovaca eerom inilo se upravo onime to
mi je potrebno. Od etiri sobe koje su mi pokazane, odabrao sam onu s najmanje
pokustva, koje se sastojalo od prostirke za spavanje s pljesnivom dekom, uljanice koja je
bila na izdisaju, suncem osuene cigle koju sam mogao upotrijebiti kao jastuk i dobrog
pogleda na cijeli grad, sve do podnoja okolnih breuljaka.
Tako se smjestivi, lunjao sam ulicama, zapanjen mjeavinom vjera, obiaja i jezika koji
su proimali zrak. Naletio sam na romske glazbenike, arapske putnike, kranske
hodoasnike, idovske trgovce, budistike sveenike, franake trubadure, perzijske
umjetnike, kineske akrobate, indijske krotitelje zmija, zoroastrike arobnjake i grke
filozofe. Na trnici robljem, vidio sam prilenice koe bijele kao mlijeko i krupne, tamne
eunuhe koji su vidjeli takve svireposti da su izgubili mo govora. Na bazaru sam naiao na
putujue brijae s napravama za putanje krvi, gatare s kristalnim kuglama i maioniare
koji su gutali vatru. Bilo je hodoasnika na putu za Jeruzalem i lutalica za koje sam
sumnjao da su odbjegli vojnici iz zadnjih kriarskih pohoda. uo sam ljude kako govore
venecijanski, franaki, saksonski, grki, perzijski, turski, kurdski, armenski, hebrejski i
nekoliko drugih narjeja koja nisam uspio razaznati. Usprkos njihovim naizgled
beskonanim razlikama, svi su ti ljudi zraili slinom necjelovitou djela u nastanku to
su i bili, svatko nedovreno majstorsko djelo.
itav grad bio je kula babilonska. Sve se stalno mijenjalo, razdvajalo, izranjalo na
svjetlo, hlapilo, cvalo, rastakalo se, trunulo i umiralo. Usred svog tog kaosa, stajao sam na
mjestu nepomuene tiine i vedrine, posve ravnoduan prema svijetu i istodobno
osjeajui goruu ljubav prema svim ljudima koji se u njemu mue i pate. Dok sam
promatrao ljude oko sebe, sjetio sam se jo jednog zlatnog pravila: Lako je voljeti savrenog
Boga, neokaljanog i nepogreivog kakav On jest. Mnogo je tee voljeti druga ljudska bia sa svim
njihovim nesavrenostima i manama. Ne zaboravi, ovjek moe spoznati samo ono to moe voljeti.
Nema mudrosti bez ljubavi. Ne nauimo li voljeti Boju tvorevinu, ne moemo ni istinski voljeti ni
istinski spoznati Boga.
Lunjao sam uskim uliicama u kojima su zanatlije svih dobi muno radili u svojim
malim, prljavim radnjama. Na svakom mjestu koje sam posjetio, uo sam kako stanovnici
grada govore o Rumiju. Kakav je osjeaj, pitao sam se, biti ovako omiljen? Kako to utjee
na njegovo ja? Uma zaposlenog ovim pitanjem, zaputio sam se u suprotnome smjeru od
one damije u kojoj je propovijedao Rumi. Okolina se postupno poela mijenjati. Kako sam
odmicao sjeverno, kue su postale ruevnije, zidovi vrtova urueni, a djeca bunija i
neposlunija. I mirisi su se promijenili, i postali tei, s vie enjaka i zaina. Na kraju sam
zakoraio u jednu ulicu u kojoj su tri mirisa lebdjela u zraku: znoj, parfem i pouda. Doao
sam do mrane strane grada.
Na vrhu strme, kaldrmom poploane ulice, nalazila se ruevna kua, zidova poduprtih
stupovima od bambusa, s krovom od slame. Ispred kue je sjedila skupina ena i
razgovarala. Kad su me vidjele da se pribliavam, znatieljno su me pogledale, naizgled se
zabavljajui. Pokraj njih bio je vrt s ruama svih zamislivih boja i nijansi, najzaudnijeg
mirisa. Pitao sam se tko brine o njima.
Nisam morao dugo ekati kako bih saznao odgovor. im sam stigao do vrta, ulazna
vrata kue naglo su se otvorila i kroz njih je izjurila jedna ena. Imala je velik podbradak,
bila visoka i strano debela. Kad je zakiljila, kao sad, oi su joj se izgubile u naborima
mesa. Imala je tanke, tamne brkove i guste zaliske. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim
da je i mukarac i ena.
to hoe? sumnjiavo me upitao taj dvospolac. Lice joj se stalno mijenjalo: as je
izgledalo kao lice ene, a zatim bi se plima vratila i zamijenila ga licem mukarca.
Predstavio sam se i zapitao je za ime, ali nije se obazirala na moje pitanje. Ovo nije
mjesto za tebe, rekla je maui rukama kao da sam ja muha koju bi voljela otjerati.
Zato ne?
Zar ne vidi da je ovo bordel? Zar vi dervii ne priseete da ete se kloniti poude?
Ljudi misle da se ja ovdje valjam u grijehu, ali dajem milostinju i zatvaram vrata u mjesecu
Ramazanu. A sad tebe spaavam. Kloni nas se. Ovo je najprljaviji kutak u gradu.
Prljavtina je unutra, ne vani, usprotivio sam se. Tako kae pravilo.
O emu ti to govori? zagraktala je.
To je jedno od etrdeset pravila, pokuao sam objasniti. Prava prljavtina je ona
unutra. Ostalo se jednostavno opere. Postoji samo jedna vrsta prljavtine koja se ne moe oistiti
istom vodom, a to je blato mrnje i zadrtosti koja kalja duu. Tijelo moe oistiti uzdravanjem i
postom, ali samo e ljubav oistiti tvoje srce!
Dvospolac nije prihvatio moje rijei. Vi dervii ste ludi. Ja ovdje imam svakojake
muterije. Ali dervi? Kad abi naraste brada! Ako ti dopustim da se zadri, Bog e
sravniti ovo mjesto sa zemljom i baciti kletvu na nas jer smo zavele ovjeka vjere.
Morao sam se nasmijuljiti. Odakle ti takve smijene zamisli? Misli li da je Bog neki
srditi, mrzovoljni patrijarh koji nas promatra s nebesa kako bi nam im pogrijeimo zasuo
glave kamenjem i abama?
Vlasnica je upnula vrhove svog tankog brka i uputila mi zlovoljan pogled na granici s
podlou.
Ne brini, nisam ovdje kako bih posjetio tvoj bordel, uvjerio sam je. Samo sam se
divio tvom ruinjaku.
Oh, to - dvospolac je nemarno odmahnuo rukom - to je djelo jedne od mojih
djevojaka, Pustinjske rue.
Na to je vlasnica pokazala na mladu enu koja je sjedila meu bludnicama ispred nas.
Profinjena brada, kao biser sjajna koa i tamne, bademaste oi zasjenjene brigom. Bila je
dirljivo lijepa. Dok sam je promatrao, imao sam osjeaj da je ona netko u postupku velike
preobrazbe.
Spustio sam glas do apta kako bi me samo vlasnica mogla uti. Ona djevojka je dobra
djevojka. Jednog od ovih dana krenut e na duhovno putovanje da pronae Boga.
Zauvijek e napustiti ovo mjesto. Kad taj dan svane, nemoj je pokuavati sprijeiti.
Dvospolac me zabezeknuto promatrao prije nego to je eksplodirao: Kog vraga to
govori? Nitko mi nee govoriti to da radim sa svojim curama! Bolje ti je da se gubi
odavde. Ili u pozvati akalovu glavu!
Tko je to? upitao sam.
Vjeruj mi, ne bi volio znati, odgovorio je dvospolac, maui prstom kako bi naglasio
smisao svojih rijei.
uvi ime tog neznanca, lagano sam zadrhtao, ali nisam razmiljao o tome. Kako god
bilo, ja odlazim, rekao sam. Ali vratit u se, i zato se nemojte iznenaditi kad me ponovno
vidite. Ja nisam jedan od onih pobonih tipova koji itav ivot provode pogrbljeni na
sagovima za molitvu, ali im oi i srca ostanu zatvoreni za izvanjski svijet. Oni Kur'an itaju
samo na povrini. Ali ja itam Kur'an u cvjetnim pupovima i pticama selicama. itam
udiui Kur'an skriven u ljudima.
Hoe rei da ita ljude? Vlasnica se maloduno nasmijala. Kakva je to glupost?
Svaki je ovjek otvorena knjiga, svatko od nas hodajui Kur'an. Potraga za Bogom
ukorijenjena je u srcima sviju, bila to prostitutka ili svetac. Ljubav postoji u nama od
trenutka kad smo roeni i otad nadalje eka da bude otkrivena. O tome govori jedno od
etrdeset pravila: itav svemir sadran je u jednom jedinom biu - tebi. Sve to vidi oko sebe,
ukljuujui i one stvari koje ne voli, ak i ljude koje prezire ili ih se gnua, nazono je u tebi u
razliitim stupnjevima. Stoga, ne trai ni ejtana izvan sebe. Vrag nije neka izvanredna sila koja te
napada izvana. On je obian glas iznutra. Ako se u cijelosti upozna, ako se iskreno i odluno suoi
i sa svojom mranom i sa svojom svijetlom stranom, stii e do uzvienog oblika svijesti. Kad osoba
upozna samu sebe, spoznala je Boga.
Prekriivi ruke na grudima, hermafrodit se nagnuo i prijetei zakiljio prema meni.
Dervi koji propovijeda bludnicama! progunao je. Upozoravam te, neu ti
dopustiti da dodijava ikome ovdje svojim glupim zamislima. Bolje ti je da se kloni mog
bordela! Jer ne bude li, kunem se Bogom, akalova glava e ti odrezati tu otru jeziinu, a
ja u je sa zadovoljstvom pojesti.
 Ella

NORTHAMPTON, 28. SVIBNJA 2008.

Besprijekorno u skladu s njezinim openitim raspoloenjem, Ella se probudila tuna..

Ali ne tuna u smislu da je plakala i bila nesretna, samo tuna u smislu da je bila nevoljka
smijeiti se i olako shvaati stvari. Imala je osjeaj kao da je stigla do prekretnice za koju
nije bila spremna. Dok je kuhala kavu u kuhinji, izvukla je iz ladice svoj popis odluka i
brzo ga pregledala.

DESET STVARI KOJE TREBAM UINITI PRIJE ETRDESETOG

ROENDANA
1. Unaprijediti upravljanje vremenom, biti bolje organizirana i
odluna iskoristiti vrijeme na najbolji mogui nain. Kupiti novi
dnevni planer. (Obavljeno)
2. Pridodati prehrani dodatke minerala i antioksidanse.
(Obavljeno)
3. Poduzeti neto kako bih imala manje bora. Iskuati proizvode
s alfa hidroksidnom kiselinom i poeti koristiti novu L'Orealovu
kremu. (Obavljeno)
4. Promijeniti tkaninu na pokustvu, kupiti nove biljke, naba-
viti nove jastuie. (Obavljeno)
5. Ocijeniti svoj ivot, vrijednosti i uvjerenja. (Napola
obavljeno)
6. Izbaciti meso iz prehrane, sastaviti zdravi jelovnik svakog
tjedna i poeti davati svom tijelu potovanje koje zasluuje.
(Napola obavljeno)
7. Poeti itati Rumijeve pjesme. (Obavljeno)
8. Odvesti djecu na neki brodvejski mjuzikl. (Obavljeno)
9. Poeti pisati kuharicu. (Neobavljeno)
10. Otvoriti srce ljubavi!!!
Ella je nepomino stajala, pogleda uperenog u desetu stavku na njezinom popisu, ne
znajui bi li je oznaila kvaicom ili ne. Nije ni znala to je mislila kad je to napisala. to je
mislila? Mora da je to uinak Slatkog bogohulja, promrmljala je sebi u bradu. U zadnje
se vrijeme esto hvatala kako razmilja o ljubavi.

Dragi Azize,
Danas je moj roendan! Osjeam se kao da sam stigla do
prekretnice u ivotu. Kau da je napuniti etrdesetu odluujui
trenutak, posebice za ene. Kau i da je etrdeset novih trideset
(a ezdeset novih etrdeset), ali ma koliko voljela vjerovati u
sve to, meni to ipak zvui previe nategnuto. Mislim, koga
zavaravamo? etrdeset je etrdeset! Valjda u sad imati vie
svega - vie znanja, vie mudrosti, i naravno, vie bora i sijedih
vlasi.
Roendani su me uvijek usreivali, ali jutros sam se probudila s
teinom u grudima, postavljajui pitanja prevelika za nekoga tko
jo nije ni popio jutarnju kavu. Stalno sam se pitala je li nain
na koji ivim svoj ivot nain na koji elim nastaviti odsad
nadalje.
A onda me preplavio osjeaj koji izaziva strah. to ako i da i
ne mogu izazvati jednako katastrofalne posljedice? Stoga sam
pronala trei odgovor: moda!
Srdaan pozdrav,
Ella

P.S. Oprosti to nisam mogla napisati vedriju poruku. Ne znam

zato sam danas tako snudena. Ne mogu ti dati razlog. (Odnosno,
osim zato to sam napunila etrdesetu. Valjda je ovo ono to zovu
krizom srednjih godina.)

Draga Ella,
Sretan roendan! etrdesete godine najljepe su doba i za
mukarce i za ene. Jesi li znala da u mistinoj misli broj e-
trdeset simbolizira uspinjanje na jednu viu razinu i duhovno
buenje? Kad oplakujemo, oplakujemo etrdeset dana. Kad se dijete
rodi, potrebno je etrdeset dana da postane spremno zapoeti ivot
na zemlji. A kad smo zaljubljeni, moramo priekati etrdeset dana
da budemo sigurni u svoje osjeaje.
Noin je potop trajao etrdeset dana, i iako su vode unitile
ivot, ujedno su isprate svu neist i omoguile ljudskim biima
novi, svjei poetak. U islamskoj mistici, etrdeset je stupnjeva
izmeu ovjeka i Boga. Jednako tako, postoje etiri osnovne faze
svijesti i u svakoj deset stupnjeva, to sve zajedno ini
etrdeset razina. Isus je proveo u pustinji etrdeset dana i noi.
Muhamed je imao etrdeset godina kad je primio poziv da postane
Boji poslanik. Buddha je meditirao pod lipom etrdeset dana. Da
ne spominjemo etrdeset emsovih pravila.
S etrdeset prima novo poslanje, nov ivot! Stigla si do
najpovoljnijeg broja. estitam! I ne brini zbog starenja. Nema tih
bora ni sijedih vlasi koje su dovoljno jake da se opru snazi
etrdesete!
Srdano,
Aziz
 Bludnica Pustinjska rua

KONJA, 17. LISTOPADA 1244.

Bordeli postoje od pamtivijeka. Kao i ene poput mene. Ali postoji neto to me
zapanjuje: zato, iako kau da mrze prostitutke, ti isti ljudi zagoravaju ivot prostitutki
koja se eli pokajati i zapoeti ivot iznova? Kao da nam govore da im je ao to smo pale
tako nisko, ali sad kad smo tamo gdje jesmo, trebale bismo zauvijek ostati ondje. Ne znam
zato je tako. Znam samo da se neki ljudi hrane bijedom drugih i ne svia im se kad na
zemlji postoji jedna nesretna osoba manje. Ali, ma to oni rekli ili uinili, ja u jednoga
dana otii odavde.
Jutros sam se probudila izgarajui od elje da ujem propovijed velikog Rumija. Da
sam gazdarici rekla istinu i zamolila je doputenje, ona bi me ismijala. Otkad kurve idu u
damiju? bila bi rekla i toliko bi se smijala da bi njezino okruglo lice postalo boje grimiza.
Zato sam lagala. Nakon to je onaj bezdlaki dervi otiao, gazdarica je izgledala toliko
zabrinuta da sam osjetila kako je pravo vrijeme da joj priem i razgovaram s njom. Uvijek
je pristupanija kad je rastresena. Rekla sam joj da moram otii na bazar obaviti neke
sitnice. Povjerovala mi je. Nakon devet godina koliko radim za nju kao pseto, vjeruje mi.
Samo pod jednim uvjetom, odgovorila je. Sezam ide s tobom.
To nije bio problem. Voljela sam Sezama. Krupan i snaan mukarac s umom djeteta,
bio je pouzdan i iskren do prigluposti. Kako je preivljavao u tako okrutnom svijetu bila
mi je tajna. Nitko nije znao njegovo pravo ime, moda ak ni on sam. Nazvali smo ga
Sezam zbog njegove zaluenosti halvom sa sezamom. Kad bi neka bludnica iz bordela
morala izii neto obaviti, Sezam bi je pratio kao nijema sjena. Bio je najbolji uvar kojega
sam mogla poeljeti.
Nas dvoje krenuli smo pranjavom cestom to je vijugala kroz vonjake. Kad smo stigli
do prvog raskra, zamolila sam Sezama da me prieka i nestala iza grma u kojem sam
sakrila vreu punu muke odjee.
Odjenuti se kao mukarac bilo je tee nego to sam mislila. Omotavi duge marame
oko dojki, spljotila sam prsa. Zatim sam odjenula iroke hlae, pamunu potkoulju,
dugu halju boje kestena i turban. Na kraju sam lice napola sakrila maramom, nadajui se
da nalikujem arapskom putniku.
Kad sam mu ponovno prila, Sezam se lecnuo, zbunjen.
Idemo, nukala sam ga, a kad se nije ni pomaknuo, otkrila sam lice. Dragi moj, zar
me nisi prepoznao?
Pustinjska ruo, jesi li to ti? uzviknuo je Sezam, stavljajui jednu ruku na usta kao
dijete ispunjeno strahopotovanjem. Zato si se tako preruila?
Moe li sauvati tajnu?
Sezam je kimnuo glavom, razrogaivi oi od uzbuenja.
U redu, apnula sam. Idemo u damiju. Ali nemoj rei gazdarici.
Obje Sezamove usnice su zadrhtale. Ne, ne. Idemo na bazar.
Da, dragi, kasnije. Najprije idemo posluati velikog Rumija.
Sezam se blago uspaniio, kao to sam i znala da hoe. Promjena planova u njemu je
izazivala nemir. Molim te, to mi mnogo znai, preklinjala sam. Pristane li i obea li da
nee nikome rei, kupit u ti ogroman komad halve.
 Halva. Sezam je oduevljeno pucnuo jezikom, kao da je ve sama ta rije ostavila
sladak okus u njegovim ustima.
I sa slatkim iekivanjem, nas dvoje krenuli smo prema damiji u kojoj e govoriti
Rumi.

Roena sam u jednom seocetu u blizini Nikeje. Majka mi je uvijek govorila, Roena si
na pravom mjestu, ali se bojim pod pogrenom zvijezdom. Vremena su bila loa,
nepredvidljiva. Iz godine u godinu, nita nije ostajalo jednako. Najprije se poelo ukati o
povratku kriara. uli smo strane prie o svirepostima koje su poinili u Carigradu,
pljakanju palaa, unitavanju ikona u kapelama i crkvama. Zatim smo uli o napadima
Selduka. A prije nego to su prie o uasima selduke vojske izblijedjele, zapoele su
one o nemilosrdnim Mongolima. Ime i lice neprijatelja se mijenjalo, ali strah da e nas
tuinci unititi ostajao je postojan kao snijeg na planini Ida.
Moji su roditelji bili pekari i dobri krani. Jedno od mojih najranijih sjeanja je miris
kruha netom izvaenog iz penice. Nismo bili bogati. Znala sam to jo kao dijete. Ali
nismo bili ni siromani. Vidjela sam pogled u oima siromanih kad bi doli u pekaru
moliti mrvice. Svake veeri prije odlaska na spavanje, zahvaljivala sam Gospodinu to me
u postelju ne alje gladnu. Imala sam osjeaj da razgovaram s prijateljem. Jer tad mi je Bog
bio prijatelj.
Kad sam imala sedam godina, moja majka je zatrudnjela. Danas kad razmiljam o
tome, pretpostavljam da je prije toga moda imala nekoliko pobaaja, ali tad nisam nita
znala o tim stvarima. Bila sam toliko neiskusna da bi, da me itko upitao kako nastaju djeca,
rekla da ih Bog mijesi iz mekog, slatkog tijesta.
Ali dijete-kruh koje je Bog izmijesio za moju majku mora da je bilo ogromno, jer je
njezin trbuh ubrzo sav nabrekao, velik i napet. Majka je toliko okrupnjela da se jedva
kretala. Babica je rekla da njezino tijelo zadrava vodu, ali meni to nije zvualo kao neto
loe.
Ono to nisu znale ni moja majka ni babica bilo je da u mojoj majci nije bilo jedno
dijete, ve troje. Svi su bili djeaci. Moja su braa ratovala u tijelu moje majke. Jedan od
njih trojice zadavio je brata svojom pupanom vrpcom i, kao u osvetu, mrtvo je dijete
zaprijeilo prolaz i onemoguilo ostaloj dvojici da iziu. Majka je bila u trudovima etiri
dana. Danonono smo sluali njezine krike dok je vie nismo uli.
Nemona spasiti moju majku, babica je dala sve od sebe da spasi moju brau. Uzela je
kare, razrezala trbuh moje majke, ali na kraju je preivjelo samo jedno dijete. Tako se
rodio moj brat. Otac mu nikad nije oprostio, a kad je dijete bilo krteno, nije nazoio
obredu.
Sad kad je majka bila mrtva, a otac se pretvorio u mrzovoljnog, ogorenog ovjeka,
ivot vie nikad nije bio isti. Situacija u pekari brzo se pogoravala. Izgubili smo muterije.
U strahu da emo postati siromani i jednoga dana morati prositi, poela sam skrivati
peciva ispod kreveta, gdje bi se osuila i upljesnivila. Ali, moj brat je istinski patio. Mene
su bar u prolosti voljeli i brinuli o meni. On nikad nije imao nita od toga. Srce mi se
slamalo dok sam gledala kako loe otac postupa s njime, a ipak, dio mene osjeao je
olakanje, ak i zahvalnost, to nisam ja postala metom oevog gnjeva. Voljela bih da sam
zatitila brata. Sve bi tad bilo drugaije i ja danas ne bih bila u bordelu u Konji. ivot je
tako udan.
Godinu dana kasnije, moj otac se ponovno oenio. Jedina razlika u ivotu mog brata
bila je u tome to se sad nije samo moj otac loe odnosio prema njemu, ve i njegova nova
ena. Poeo je bjeati od kue, samo kako bi se vratio s loim navikama i pogrenim
prijateljima. Jednog ga je dana otac tako gadno premlatio da ga je umalo ubio. Nakon toga,
djeak se promijenio. U njegovim je oima bio neki hladan, okrutan pogled kojeg ranije
nije bilo. Znala sam da mu je neto na umu, ali nikad mi nije palo na pamet kakav straan
plan kuha. Voljela bih da sam znala. Voljela bih da sam sprijeila tragediju.
Onda su jednog proljetnog jutra moj otac i pomajka pronaeni mrtvi, ubijeni otrovom
za takore. im se proulo za taj incident, svi su posumnjali na mog brata. Kad su se
straari poeli raspitivati, bezglavo je pobjegao. Vie ga nikad nisam vidjela. I najednom
sam se nala sama na svijetu. Ne mogavi ostati kod kue gdje sam jo uvijek osjeala
miris majke, ne mogavi raditi u pekari u kojoj su uznemirujua sjeanja jo lebdjela u
zraku, odluila sam otii u Carigrad kod stare tetke usidjelice koja mi je tad postala
najblia roakinja. Bilo mi je trinaest godina.
Do Carigrada sam putovala koijom. Bila sam najmlaa putnica i jedina koja je
putovala sama. Nakon nekoliko sati na cesti, zaustavila nas je banda pljakaa. Sve su
uzeli - kovege, odjeu, izme, pojaseve i nakit, ak i koijaeve kobasice. Budui da im
nisam imala to dati, mirno sam stajala po strani, sigurna da mi nee nauditi. Ali upravo
kad su se spremali otii, voa bande okrenuo se prema meni i upitao: Jesi li djevica,
ljepotice?
Zacrvenjela sam se i odbila odgovoriti na tako nepristojno pitanje. Nisam znala da je
moja rumen odgovor koji je htio.
Idemo! povikao je voa bande. Uzmite konje i djevojku!
Dok sam im se ja opirala plaui, nijedan od ostalih putnika nije mi ni pokuao pomoi.
Pljakai su me odveli u gustu umu, u kojoj sam se iznenadila vidjevi da su sagradili
cijelo selo. U njemu je bilo ena i djece. Pataka, koza i svinja bilo je posvuda. Izgledalo je
kao idilino selo, samo to su ga nastavali zloinci.
Ubrzo sam shvatila zato me je voa bande pitao jesam li djevica. Seoski starjeina
ozbiljno je obolio od nervozne groznice. Dugo je bio u postelji, s crvenim tokama po
itavom tijelu, iskuavajui nebrojene lijekove bez ikakve koristi. Nedavno ga je netko
uvjerio da e, bude li spavao s djevicom, njegova bolest prijei na nju, a on e biti ist i
izlijeen.
Postoje stvari u mom ivotu kojih se ne elim sjeati. Vrijeme koje sam provela u onoj
umi jedna je od njih. ak i danas, kad god pomislim na tu umu, razmiljam o borovima,
i samo o borovima. Radije sam sjedila sama ispod tih stabala, nego boravila u drutvu
seoskih ena, koje su veinom bile supruge ili kerke pljakaa. Bilo je i mnotvo bludnica
koje su onamo dole same. Nikako nisam mogla shvatiti zato nisu pobjegle. Ja sam bila
odluna to uiniti.
Kroz umu su prolazile koije i veina njih pripadala je plemstvu. Nije mi bilo
shvatljivo zato ih nisu pljakali, dok nisam shvatila da neki koijai daju mito pljakaima
prije nego to prou kroz umu, a zauzvrat dobivaju pravo na sigurno putovanje. Jednom
kad sam dokuila kako stvari funkcioniraju, sklopila sam vlastitu pogodbu. Zaustavivi
jednu koiju na putu u veliki grad, zamolila sam koijaa da me poveze. Traio je previe
novca, iako je znao da nemam ni pare. Platila sam mu na jedini nain koji sam znala.
Tek sam dugo nakon dolaska u Carigrad shvatila zato one bludnice u umi nisu
eljele pobjei. Grad je bio jo gori. Bio je nemilosrdan. Nikad nisam potraila svoju
ostarjelu tetu. Sad kad sam posrnula, znala sam da me pristojna gospoa kao ona ne bi
eljela. Bila sam preputena sama sebi. Gradu nije trebalo dugo da mi slomi volju i uniti
tijelo. Najednom sam se nala u jednom posve drugom svijetu - svijetu zlobe, silovanja,
okrutnosti i bolesti. Imala sam nekoliko pobaaja zaredom dok nisam postala toliko
bolesna da sam prestala dobivati mjesenice i vie nisam mogla zanijeti.
Na tim sam ulicama vidjela stvari za koje nemam rijei. Nakon to sam otila iz grada,
putovala sam s vojnicima, umjetnicima i Romima, zadovoljavajui potrebe svih njih. Onda
me je pronaao mukarac po imenu akalova glava i doveo u ovaj bordel u Konji. Vlasnicu
nije zanimalo odakle dolazim, dok god sam donekle zdrava. Oduevila se kad je ula da
ne mogu imati djece i da joj u tom pogledu neu izazvati probleme. Aludirajui na moju
jalovost nazvala me pustinjom, a kako bi malo uljepala to ime, dodala je rua, to je
meni odgovaralo jer oboavam rue.
Tako razmiljam o vjeri - kao o skrivenom ruinjaku kojim sam neko besciljno lutala i
udisala njegove miomirise, ali vie u njega ne mogu ui. elim da mi Bog ponovno bude
prijatelj. S tom enjom, kruim oko tog ruinjaka, traim ulaz, nadam se da u pronai
vrata koja e me pustiti da uem.

Kad smo Sezam i ja stigli do damije, nisam mogla vjerovati oima. Mukarci svih dobi
i zanimanja zauzeli su svaki kutak, ak i mjesto u stranjem dijelu koje bi inae bilo
rezervirano za ene. Tek to nisam odustala i otila, kad sam zamijetila kako neki prosjak
naputa svoje sjedalo i polako se probija ka izlazu. Zahvaljujui sretnoj zvijezdi, uvukla
sam se na njegovo mjesto i ostavila Sezama ispred damije.
Tako sam se zatekla gdje sluam velikog Rumija u damiji punoj mukaraca. Nisam
eljela ni misliti o tome to bi se moglo dogoditi ako otkriju da je meu njima jedna ena, i
jo k tome bludnica. Tjerajui sve mrane misli, obratila sam punu pozornost propovijedi.
Bog je stvorio patnju kako bi se kroz njezinu opreku mogla pojaviti radost, rekao je
Rumi. Stvari postaju oite kroz suprotnosti. Budui da Bog nema suprotnost, on ostaje
sakriven.
Dok je propovjednik govorio, njegov se glas uzdizao i bujao kao planinski potok
hranjen snijegom to se otapa. Pogledajte ponienje zemlje i uzvienje nebesa. Znajte da
su sva stanja svijeta takva: poplava i sua, mir i rat. to god se dogodi, ne zaboravite, nita
to je Bog stvorio nije zaludu, bio to gnjev ili strpljivost, iskrenost ili prijevara.
Sjedei ondje, shvatila sam da sve slui nekoj svrsi. Trudnoa moje majke i rat u
njezinoj maternici, neizljeiva samoa mojeg brata, ak i umorstvo mog oca i pomajke,
moji grozni dani u umi, pa ak i okrutnost koju sam iskusila na ulicama Carigrada - sve je
to, na ovaj ili onaj nain, doprinijelo mojoj prii. Iza svih nedaa nalazi se neki vei plan.
Nisam ga mogla jasno razabrati, ali osjetila sam ga svim svojim srcem. Sluajui Rumija u
prepunoj damiji tog poslijepodneva, osjetila sam kako me obavija oblak spokoja, divan i
umirujui kao pogled na majku dok je pekla kruh.
 Prosjak Hasan

KONJA,17. LISTOPADA 1244.

Bridei od ljutnje, sjeo sam ispod onog javora. I nadalje sam se srdio na Rumija zbog
njegovog razmetljivog govora o patnji - temi o kojoj je oito malo znao. Sjena minareta
polako se sputala preko ulice. Napola drijemajui, napola promatrajui prolaznike, tek
to nisam zaspao, kad sam ugledao jednog dervia kojeg nikad ranije nisam vidio.
Odjeven u crne rite, s velikim tapom u ruci, bez ijedne dlaice na licu i s majunom
srebrnom naunicom u jednom uhu, izgledao je toliko drukiji da sam morao prikovati
pogled uz njega.
Dok je pogledom pretraivao nalijevo i nadesno, derviu nije trebalo dugo da me
zamijeti. Umjesto da ignorira moju nazonost, onako kako to ljudi uvijek ine kad me prvi
put vide, on je stavio desnu ruku na srce i pozdravio me kao da smo dva stara prijatelja.
Bio sam toliko zapanjen da sam se osvrnuo oko sebe, samo kako bih bio siguran da ne
pozdravlja nekog drugog. Ali ondje smo bili samo ja i javor. Oamuen, zbunjen, svejedno
sam stavio ruku na srce i odzdravio mu.
Dervi mi je priao sporim korakom. Spustio sam pogled, oekujui da e on ostaviti
bakrenjak u mojoj zdjeli ili mi pruiti komad kruha. Ali umjesto toga, on je kleknuo kako
bi nam oi bile u istoj razini.
Selamun alejkum, prosjae, rekao je.
Alejkumu selam, derviu, odgovorio sam. Moj mi je glas zvuao promukao i neobian.
Prolo je toliko dugo vremena otkad sam zadnji put osjetio potrebu s ikime razgovarati,
tako da sam gotovo zaboravio kako moj vlastiti glas zvui.
Predstavio se kao ems iz Tabriza i upitao me za ime.
Nasmijao sam se. to e ime ovjeku kao to sam ja?
Svatko ima ime, usprotivio se. Bog ima nebrojena imena. Nama ih je poznato samo
devedeset i devet. Ako Bog ima toliko mnogo imena, kako jedno ljudsko bie koje je
Njegov odraz moe hodati po svijetu bez imena?
Nisam znao kako odgovoriti na to pa nisam ni pokuao. Umjesto toga sam priznao:
Neko sam imao suprugu i majku. Zvale su me Hasan.
Onda je Hasan. Dervi je kimnuo glavom. Zatim mi je, na moje iznenaenje, dao
srebrno zrcalo. Zadri ga, rekao je. Dao mi ga je jedan dobar ovjek u Bagdadu, ali tebi
je potrebnije. Podsjetit e te da u sebi nosi Boga.
Prije no to sam imao prilike ita mu odvratiti, u pozadini je izbila gungula. Prvo to
mi je palo na pamet bilo je da je neki deparo uhvaen u damiji. Ali kad su povici postali
glasniji i silovitiji, znao sam da mora biti neto ozbiljnije. Nijedan deparo ne bi izazvao
takvu galamu.
Uskoro smo saznali. Jedna je ena, poznata prostitutka, uhvaena u damiji odjevena
kao mukarac. Skupina ljudi grubo ju je gurala van, izvikujui Izbiujte varalicu! Izbiujte
kurvu! U tom je stanju bijesna gomila stigla na ulicu. Naas sam ugledao mladu enu u
mukoj odjei. Lice joj je bilo blijedo kao smrt, a bademaste oi uasnute. Ve sam u ivotu
vidio mnoga linovanja. Nikad me nije prestalo uditi koliko se dramatino ljudi
promijene kad se pridrue svjetini. Obini ljudi bez iskustva nasilja - zanatlije, prodavai
ili preprodavai - postajali bi agresivni do toke umorstva kad bi se udruili zajedno.
Linovanja su bila uobiajena i zavravala bi izlaganjem leeva kako bi se zastraili ostali.
Sirota ena, promrmljao sam emsu iz Tabriza, ali kad sam se okrenuo prema njemu
po odgovor, preda mnom nije stajao nitko.
Ugledao sam dervia kako strelovito juri prema svjetini, kao plamtea sulica odapeta
ravno u nebo. Skoio sam na noge i pohitao sustii ga.
Kad smo stigli do ela povorke, ems je podigao svoj tap kao barjak i povikao iz sveg
glasa: Prekinite, ljudi! Stanite!
Zbunjeni, i najednom nijemi, mukarci su ga u udu promatrali.
Trebali biste se stidjeti! povikao je ems iz Tabriza lupivi tapom o tlo. Trideset
mukaraca protiv jedne ene. Je li to pravedno?
Ona ne zasluuje pravednost, odgovorio je krupan mukarac etvrtastog lica i
jednog razrokog oka, koji se naizgled proglasio voom ove improvizirane skupine.
Odmah sam ga prepoznao. Bio je straar po imenu Baybars, ovjek kojeg su svi prosjaci u
gradu dobro znali po okrutnosti i pohlepi.
Ova se ovdje ena odjenula kao mukarac i uuljala u damiju da prevari dobre
muslimane, rekao je Baybars.
eli li mi rei da elite kazniti neku osobu zato to je ula u damiju? Je li to zloin?
upitao je ems iz Tabriza, a glas mu je bio natopljen prezirom.
To je pitanje stvorilo trenutano zatije. Oito nitko o tome nije razmiljao na taj nain.
Ona je kurva! zaviknuo je jedan drugi mukarac, koji je djelovao toliko razgnjevljen
da mu je lice poprimilo boju tamnog grimiza. Nema to traiti u svetoj damiji!
To se inilo dovoljnim da ponovno raspali skupinu. Kurva! Kurva! uglas povika
nekoliko ljudi u pozadini. Sredimo kurvu!
Kao da je to bila naredba, jedan je momi iskoio i zgrabio enin turban, silovito ga
poteui. Turban se razvezao i enina duga plava kosa, svijetla kao suncokreti, rasula se u
milovidnim valovima. Svi smo suspregnuli dah, zapanjeni njezinom mladou i ljepotom.
Mora da je ems prepoznao podvojene osjeaje u zraku, jer ih je prekorio nimalo ne
asei: Morate odluiti, brao. Prezirete li doista ovu enu, ili je zapravo elite?
To rekavi, dervi je uhvatio bludnicu za ruku i privukao je k sebi, podalje od onog
momka i gomile. Ona se sakrila iza njega, kao djevojica koja se skriva iza majinih skuta.
ini veliku greku, rekao je voa skupine, podiui glas kako bi nadjaao amor
gomile. Stranac si u ovome gradu i ne zna nae obiaje. Ne mijeaj se u ovu stvar.
Netko se drugi ubacio: Uostalom, kakav si ti uope dervi? Zar nema pametnijeg
posla nego braniti interese jedne kurve?
ems iz Tabriza naas nije nita odgovorio, kao da razmilja o tim pitanjima. Nije
pokazao nimalo ljutnje, ostao je postojano miran. Zatim je rekao: Kako ste je uope
zamijetili? Idete u damiju, ali obraate vie pozornosti ljudima oko sebe nego Bogu? Da
ste dobri vjernici kakvi tvrdite da jeste, ne biste zamijetili ovu enu ni da je bila naga. A
sad se vratite na propovijed i ovaj put obavite bolji posao.
Na itavu se ulicu spustila nelagodna utnja. Lie je lepralo po ploniku i na trenutak
bilo jedino to se kretalo.
Hajde, ljudi! Idite, vratite se na propovijed. ems iz Tabriza zamahnuo je svojim
tapom, tjerajui mukarce kao muhe.
Nisu se svi okrenuli i udaljili, ali su ustuknuli nekoliko koraka, nesigurno se kolebajui,
zbunjeni glede toga to da sljedee uine. Nekolicina je pogledavala u smjeru damije kao
da razmilja o povratku. Upravo je tad bludnica smogla hrabrosti istupiti iza derviovih
lea. Brza kao zec, dala se u bijeg, a duga joj je kosa letjela na sve strane dok je brzala u
najbliu sporednu ulicu.
Samo su dvojica mukaraca pokuala pojuriti za njom. Ali ems iz Tabriza preprijeio
im je put, zamahnuvi svojim tapom ispod njihovih stopala tako nenadano i silovito da
su se spotaknuli i pali. Nekoliko prolaznika nasmijalo se tom prizoru, a i ja s njima.
Zbunjeni i zaprepateni, ta dvojica mukaraca uspjeli su ponovno ustati, ali dotad je
bludnica davno nestala i dervi se udaljavao. Njegov je posao ovdje bio obavljen.
 Sulejman pijanac

KONJA, 17. LISTOPADA 1244.

Bez one gungule, mirno sam dremuckao, leima oslonjen na zid krme, a onda sam
umalo iskoio iz koe od larme na ulici.
to se to dogaa? vrisnuo sam, naglo otvorivi oi. Jesu li nas napali Mongoli?
Zauo se amor smijeha. Okrenuo sam se i zatekao nekoliko drugih gostiju koji su me
ismijavali. Prokleti gadovi!
Nita ti ne brini, stara pijanduro! povikao je Hristos, vlasnik krme. Po tebe ne
dolaze nikakvi Mongoli. To prolazi Rumi s vojskom oboavatelja.
Priao sam prozoru i pogledao na ulicu. Naravno, bili su ondje - uzbuena povorka
uenika i oboavatelja koja je opetovano izvikivala Bog je velik! Bog je velik! Usred
svega toga, bio je uspravan Rumijev lik, na sedlu bijeloga konja, zraei snagom i
samopouzdanjem. Otvorio sam prozor, isturio glavu, i promatrao ih. Kreui se brzinom
ne veom od pueve, povorka se veoma pribliila. Zapravo, neki iz mnotva bili su mi
toliko blizu da sam im lako mogao dodirnuti glave. Najednom, mi je na pamet pala sjajna
zamisao. Strgnut u nekima turban s glave!
Zgrabio sam drvenu ekalicu za lea koja pripada Hristosu. Pridravajui jednom
rukom prozor otvorenim, a drugom ekalicu, nagnuo sam se kroz prozor i uspio
dosegnuti turban jednog mukarca u mnotvu. Tek to mu ga nisam povukao s glave, kad
je neki drugi mukarac nehotice podigao pogled i opazio me.
Selamun alejkum, pozdravio sam ga, smijeei se od uha do uha.
Musliman u krmi! Stidi se! zagrmio je mukarac. Zar ne zna da je vino ejtanovo
djelo?
Zaustio sam da mu odgovorim, ali prije no to sam uspio ispustiti ikakav zvuk, neto
otro prozujalo mi je pokraj glave. U pukom sam uasu shvatio da je to bio kamen. Da se
nisam izmaknuo u zadnjem trenutku, razbio bi mi lubanju. Ovako je proletjeo kroz
otvoreni prozor i sletjeo na stol perzijskog trgovca koji je sjedio iza mene. Previe pripit da
bi shvatio to se dogodilo, trgovac je drao kamen u ruci i prouavao ga kao da je neka
nejasna poruka s neba.
Sulejmane, zatvori taj prozor i vrati se za svoj stol! zaurlao je Hristos, glasom
promuklim od brige.
Jesi li vidio to se dogodilo? upitao sam, zateturavi natrag prema stolu. Netko je
zavitlao kamen na mene. Mogli su me ubiti!
Hristos je podigao obrvu. ao mi je, ali to oekuje? Zar ne zna da postoje ljudi koji
ne ele vidjeti muslimana u krmi? A ti se pokazuje, vonjajui na alkohol, nosa bljetavog
kao crveni fenjer.
Pa to onda? zamucao sam. Zar ja nisam ljudsko bie?
Hristos me potapao po ramenu, kao da eli rei, Ne budi tako osjetljiv.
Zna, upravo se zbog ovakvih stvari ja i gnuam vjere. Svih vrsta! Vjernici su toliko
uvjereni da je Bog na njihovoj strani, da misle da su bolji od svih drugih, rekao sam.
Hristos nije odgovorio. On je bio vjernik, ali ujedno i vjet krmar koji je znao kako
umiriti raspaljenog gosta. Donio mi je novu karafu crnog vina i promatrao me kako ga
pohlepno pijem. Vani je divljao vjetar, lupao prozorskim oknima i ratrkavao suho lie na
sve strane. Na trenutak smo nepomino stajali i pomno oslukivali, kao da se moe uti
neka melodija.
Ne shvaam zato je vino na ovome svijetu zabranjeno, a na nebu obeano rekao sam.
Da je tako loe kao to tvrde, zato bi ga posluivali u raju?
Pitanja, pitanja... promrmljao je Hristos podigavi ruke. Ti si uvijek prepun pitanja.
Zar ba sve mora preispitivati?
Naravno da moram. Zato smo dobili mozak, ne misli li?
Sulejmane, dugo te poznajem. Ti meni nisi tek obian gost. Ti si moj prijatelj. I
zabrinut sam za tebe.
Bit u ja dobro..., zapoeo sam, ali me Hristos prekinuo.
Dobar si ovjek, ali jezik ti je otar kao bode. To je ono to me brine. U Konji ima
svakojakih ljudi. I nije nikakva tajna da neki od njih nemaju dobro miljenje o muslimanu
koji se propio. Mora nauiti biti oprezan. Skrivaj svoje navike, i pazi to govori.
Nacerio sam se. Moemo li okruniti ovaj govor jednom Hajjamovom pjesmom?
Hristos je uzdahnuo, ali je onaj perzijski trgovac koji je uo to sam rekao, veselo
uzviknuo: Da, hoemo Hajjamovu pjesmu.
Pridruili su mu se i drugi gosti i glasno mi zapljeskali. Potaknut i pomalo izazvan,
skoio sam na stol i poeo recitirati:

Misli li da je Bog posadio groe

i istodobno grijehom proglasio pie?

Perzijski trgovac je uzviknuo: Naravno da nije! To ne bi imalo nikakvog smisla!

Zahvali onome tko je predodredio tako

jer On zveket aa od srca voli uti!

Ako me je dugogodinje iskustvo opijanja iemu pouilo, tad me je nauilo da razliiti

ljudi razliito piju. Znao sam ljude koji su svake veeri pili galone i bili samo veseli, pjevali
pjesmice i zatim zadrijemali. Ali bilo je i drugih koji bi se pretvorili u udovita nakon
nekoliko kapljica. Ako isto pie neke ini veselima i pripitima, a druge opakima i
agresivnima, ne bismo li odgovornima trebali smatrati one koji piju, a ne pie?

Pij! Jer ne zna odakle si doao i zato;

Pij! Jer ne zna zato ide, ni kamo.

Uslijedio je novi pljesak. ak se i Hristos pridruio uzbuenju. U idovskom dijelu

Konje, u krmi u vlasnitvu jednog krana, mi, mijeana gomila ljubitelja vina svih vjera,
podigli smo ae i zajedno nazdravili, ma koliko to bilo teko povjerovati, Bogu koji nas
moe voljeti i oprostiti nam ak i ako mi sami to oito ne uspijevamo.
 Ella

NORTHAMPTON, 31. SVIBNJA 2008.

Bolje sprijeiti nego lijeiti, pisalo je na web stranici. Provjerite nema li na njegovoj
koulju mrlja od rua za usne, vidite dolazi li kui miriui na nepoznate parfeme.
Bio je to prvi put da je Ella ispunjavala neki online test, naslovljen Kako znati vara li
vas suprug! Iako je ona to pitanje smatrala vulgarnim, dosad je ve znala da sam ivot
povremeno moe djelovati kao jedan veliki kliej.
Usprkos zavrnom rezultatu na testu, Ella se nije eljela suoiti s Davidom glede tog
pitanja. Jo uvijek ga nije pitala gdje je bio onih noi kad nije doao kui. Tih je dana
veinu vremena provodila u itanju Slatkog bogohulja, koristei roman kao izliku kojom e
prikriti utnju. Bila je toliko rastresena da joj je trebalo due no inae da knjigu proita do
kraja. Svejedno, uivala je u prii i sa svakim novim emsovim pravilom, mozgala o svom
ivotu.
Kad su djeca bila u blizini, ponaala se normalno. Oni su se ponaali normalno.
Meutim, im bi se David i ona nali sami, uhvatila bi svog supruga kako je znatieljno
promatra, kao da se pita kakva bi to supruga izbjegavala upitati svog mua gdje je proveo
no. Ali istina je bila da Ella nije eljela informaciju s kojom ne bi znala kako postupiti. to
manje zna o ljubavnim avanturama svog supruga, to e manje misliti o njima, mislila je.
Istina je to kau o neznanju. Doista je blaeno.
Jedino vrijeme kad je to blaenstvo bilo narueno bio je proli Boi, kad je u njihov
potanski sandui stigao upitnik iz lokalnog hotela, naslovljen izriito na Davida. Sluba
za korisnike eljela je znati je li bio zadovoljan uslugom. Ella je ostavila to pismo na stolu,
na vrhu hrpe pote i te ga je iste veeri promatrala dok je uzimao pismo iz otvorene
omotnice i itao ga.
Ah, obrazac za ocjenjivanje hotelske usluge! Zadnje to sam trebao, rekao je David,
uspjevi se kiselo nasmijeiti za nju. Prole smo godine ondje imali zubarsku
konferenciju. Mora da su sve sudionike stavili na svoj popis kupaca.
Povjerovala mu je. Barem onaj dio nje koji nije volio naruiti sklad. Drugi dio nje bio je
cinian i nepovjerljiv. Bio je to onaj isti dio koji je narednog dana naao telefonski broj
onog hotela i nazvao, samo da uje ono to je ve znala: Ni ove, ni godine ranije u hotelu
nikad nije odrana nikakva konferencija stomatologa.
Duboko u nutrini, Ella je okrivljavala samu sebe. Nije lijepo ostarjela i u zadnjih se est
godina znatno udebljala. Sa svakim novim kilogramom, njezin bi se seksualni nagon
dodatno smanjio. Satovi kuhanja jo su oteali skidanje vika kilograma, iako je u njezinoj
skupini bilo ena koje su kuhale i ee i bolje od nje, ali su svejedno bile upola tanje od
nje.
Kad bi se osvrnula na svoj ivot, shvatila bi da joj pobuna nikad nije odgovarala. Nikad
nije puila travu s dekima iza zatvorenih vrata, nikad nije bila izbaena iz kafia, nikad
nije koristila jutarnje pilule za dan poslije, bila muiava ili lagala majci. Nikad nije
markirala satove. Nikad se nije upustila u tinejderski seks. Svuda oko nje, djevojke
njezine dobi ile su na pobaaje ili davale svoju izvanbranu djecu na usvajanje, a ona je
promatrala njihove prie kao da gleda neku televizijsku emisiju o gladi u Etiopiji. Ellu je
rastuivalo to se takve tragedije dogaaju na svijetu, ali istina je da se nikad nije
doivljavala kao netko tko s tim nesretnicima dijeli isti svemir.
Nikad nije bila djevojka za zabave, ni kao tinejderica. Petkom je radije sjedila kod
kue i itala neku dobru knjigu, nego da se buno zabavlja s neznancima na nekoj
razuzdanoj zabavi.
Zato ne moe biti kao Ella? pitale bi majke u susjedstvu svoje kerke. Vidi, ona se
nikad ne uvali u nevolju.
Iako su je njihove majke oboavale, sami klinci smatrali su je trebericom bez smisla za
humor. Nikakvo udo da u srednjoj koli nije bila naroito omiljena. Jednom joj je jedna
kolska kolegica rekla: Zna to je tvoj problem? Previe ozbiljno shvaa ivot. Jebeno si
dosadna!
Ella ju je pozorno sasluala i rekla da e razmisliti o tome. ak se ni njezina frizura
kroz godine nije mnogo promijenila - duga, ravna kosa boje meda, koju je skupljala u
nepopustljivu pundu ili plela u pletenicu na leima. Malo se minkala, samo s mrvicom
crvenkastosmeeg rumenila za usne i mahovinastozelenom olovkom za oi koja je, prema
miljenju njezine kerke, vie skrivala nego naglaavala modrosivu boju njezinih oiju. U
svakom sluaju, nikad nije uspjela iscrtati tom olovkom dvije savreno zavinute linije i
esto je izlazila s linijom na jednoj vjei debljom nego na drugoj.
Ella je sumnjala da neto sa njom nije kako treba. Ili je bila previe nametljiva i napadna
(u odnosu prema Jeannettinim planovima da se uda), ili previe pasivna i posluna (u
odnosu na ljubavne avanture svog supruga). Postojala je Ella koja mora sve nadzirati i
jedna druga beznadeno krotka Ella. Nikad nije znala koja e se od njih dvije pojaviti, ili
kad.
Uz to je postojala i jedna trea Ella, koja je sve mirno promatrala i ekala da doe
njezino vrijeme. Ta joj je Ella rekla da je ona mirna do toke umrtvljenosti, ali da ispod
toga postoji neko ugueno ja, u kojem divlje bujaju bijes i pobuna. Nastavi li ovako,
upozorila je trea Ella, jednog e dana sigurno ekplodirati. Samo je pitanje vremena.
Razmiljajui o ovim stvarima zadnjeg dana svibnja, Ella je uinila neto to davno nije
uinila. Pomolila se. Zamolila je Boga da joj ili da ljubav koja e obuzeti itavo njezino bie,
ili je uini vrstom i dovoljno ravnodunom da joj ne smeta odsue ljubavi u njezinom
ivotu.
togod odluio, molim Te, budi brz, dodala je kao naknadnu misao. Moda si Ti to
zaboravio, ali ja ve imam etrdeset godina. A kao to vidi, svoje godine ne nosim ba
dobro.
 Bludnica Pustinjska rua

KONJA, 17. LISTOPADA 1244.

Bez daha, trala sam i trala uskom uliicom, nesposobna osvrnuti se. Plua su mi
gorjela, grudi se nadimale, i kad sam najzad stigla do guve bazara, sagnula sam se iza
jednog zida, gotovo sruila. Tek sam tad smogla snage pogledati iza sebe. Na moje veliko
iznenaenje i olakanje, slijedila me je samo jedna osoba: Sezam. Zaustavio se pokraj
mene, zadihan, ruke su mu mlohavo visjele uz tijelo, izraz na njegovome licu bio je
zbunjen i uzrujan, jer nije mogao shvatiti zato sam najednom mahnito potrala kroz ulice
Konje.
Sve se dogodilo tako brzo da sam tek na bazaru uspjela sloiti zajedno sve dijelove.
Jednog trenutka sjedila sam u damiji, zaokupljena propovijedi, upijajui Rumijeve bisere
mudrosti. U svom transu nisam primijetila da je momak pokraj mene sluajno nagazio na
rubove marame kojom mi je bilo prekriveno lice. I ve u sljedeem trenutku, marama se
odrijeila i moj turban kliznuo u stranu, otkrivajui mi lice i malo kose. Brzo sam
namjestila maramu i nastavila sluati Rumija, uvjerena da nitko nije nita zamijetio. Ali
kad sam ponovno podigla pogled, vidjela sam da me jedan mladi u prvom redu pozorno
promatra. etvrtastog lica, razrokog oka, iljatog nosa, nacerenih usana. Prepoznala sam
ga. Bio je to Baybars.
Baybars je bio jedna od onih dosadnih muterija s kojom nijedna djevojka u bordelu
nije eljela spavati. Neki mukarci imaju udnu naviku da ele spavati s prostitutkama, ali
ih istodobno ele vrijeati. On je bio takav. Uvijek je zbijao lascivne ale, imao je groznu
narav. Jednom je jednu djevojku tako okrutno premlatio da ga je ak i gazdarica, koja voli
novac vie od iega, morala zamoliti da ode i vie se nikad ne vraa. Ali on se stalno
vraao. Barem jo nekoliko mjeseci. A onda je, iz nekog meni nepoznatog razloga, prestao
posjeivati bordel i vie ga nikad nismo ni ule ni vidjele. Sad je bio ondje, sjedio je u
prednjem redu, pustio bradu kao poboan ovjek, ali u oima mu je i nadalje bila ona ista
iskra surovosti.
Skrenula sam pogled. Ali bilo je prekasno. Prepoznao me je.
Baybars je neto apnuo mukarcu pokraj sebe i zatim su se obojica okrenula i
zagledala u mene. Zatim su me pokazali nekom drugom i jedan za drugim, svi mukarci u
tom redu zagledali su se u mom smjeru. Osjetila sam kako mi lice rumeni i srce uurbano
kuca, ali nisam se mogla ni pomaknuti. Umjesto toga, drala sam se djetinje nade da,
ostanem li nepomina i zatvorim li oi, tama e nas sve progutati i vie nee biti nikakvog
razloga za zabrinutost.
Kad sam se odvaila ponovno otvoriti oi, Baybars se probijao kroz mnotvo prema
meni. Potrala sam prema vratima, ali bilo je nemogue pobjei jer sam bila okruena
gustim morem ljudi. Baybars me u hipu sustigao, tako prijetei blizu da sam osjetila vonj
njegovog daha. epao me za ruku i protisnuo kroz stisnute zube: to jedna bludnica radi
ovdje? Zar nema nimalo srama?
Molim vas... molim vas, pustite me, promucala sam, ali mislim da me on nije ni uo.
Njegovi prijatelji su mu se pridruili. Grubi, zastraujui, samouvjereni, prezirni
momci, koji su vonjali na bijes i ocat i zasipali me kiom uvreda. Svi su se naokolo okrenuli
vidjeli emu ta gungula i nekoliko ljudi je progunalo s neodobravanjem, ali nitko se nije
umijeao. Tijela bezvoljnog kao gruda tijesta, pokorno sam im dopustila da me odguraju
do izlaza. Kad stignemo na ulicu, nadala sam se, Sezam e mi pritei u pomo, a doe li do
najgorega, pobjei u. Ali im smo iskoraili na ulicu, mukarci su postali ratoborniji i
agresivniji. Uasnuto sam shvatila da su u damiji, iz potovanja prema propovjedniku i
zajednici, pazili da ne podignu glasove ili me grubo naguruju, ali vani na ulici nije bilo
niega to bi ih sprijeilo.
U ivotu sam prola i tee stvari, ali ipak sumnjam da sam se ikad ranije osjeala toliko
klonula duhom. Nakon godina oklijevanja, danas sam najzad zakoraila prema Bogu i
kako je odgovorio? Izbacujui me iz svoje kue!
Nisam smjela otii onamo, rekla sam Sezamu, a glas mi je pucao kao tanki led. Oni
su u pravu, zna. Bludnica nema to traiti u damiji ili u crkvi ili u ijednoj Njegovoj kui.
Nemoj to govoriti!
Kad sam se okrenula da vidim tko je to rekao, nisam mogla vjerovati svojim oima. Bio
je to on, onaj putujui bezdlaki dervi. Sezam se nasmijeio od uha do uha, sretan to ga
ponovno vidi. Nagnula sam se prema njemu ne bih li mu poljubila ruke, ali me on
zaustavio na pola puta. Molim te, nemoj.
Ali kako vam mogu zahvaliti? Toliko vam mnogo dugujem, zaklinjala sam.
Slegnuo je ramenima i djelovao nezainteresirano. Nita mi ne duguje, rekao je.
Obvezni smo nikome drugome doli Njemu.
Predstavio se kao ems iz Tabriza i zatim rekao najudniju stvar koju sam ikad ula:
Neki ljudi zaponu ivot sa savreno blistavom aurom, ali zatim izgube boju i izblijede.
Ti kao da si jedna od njih. Neko je tvoja aura bila bjelja od ljiljana s tokicama ute i
ruiaste, ali s vremenom je izblijedjela. Sad je blijedosmea. Zar ti ne nedostaju tvoje
izvorne boje? Ne bi li se voljela sjediniti sa svojom sri?
Pogledala sam ga, osjeajui se krajnje izgubljena u njegovim rijeima.
Tvoja je aura izgubila svoj sjaj jer se sve ove godine uvjerava da si prljava izvana i
iznutra.
Ja jesam prljava, odgovorila sam, grizui usnicu. Zar ne znate ime se bavim?
Dopusti da ti ispriam jednu priu, rekao je ems. I evo to mi je ispriao:
Jednog je dana jedna prostitutka prola pokraj psa lutalice. ivotinja je dahtala na vrelom
suncu, edna i bespomona. Prostituka je odmah skinula cipelu i napunila je vodom iz najblieg
bunara kako bi napojila psa. Zatim je krenula dalje svojim putem. Sljedeeg je dana naletjela na
jednog sufija, ovjeka velike mudrosti. im ju je ugledao, poljubio joj je ruke. Zapanjila se. Ali on
joj je rekao da je njezina dobrota prema psu bila toliko iskrena da su joj njome oproteni svi grijesi.
Shvatila sam to mi ems iz Tabriza pokuava rei, ali neto u meni odbijalo je
vjerovati mu. Zato sam rekla: Uvjeravam vas, ak i da nahranim sve pse u Konji, to ne bi
bilo dovoljno za moje iskupljenje.
Ti to ne moe znati; to moe samo Bog. Osim toga, zbog ega misli da je ijedan od
onih mukaraca koji su te danas izgurali iz damije iole blii Bogu?
ak i ako nisu blii Bogu, tko e im to rei? Hoete li vi? odgovorila sam, neuvjerena.
Ali dervi je odmahnuo glavom. Ne, sustav tako ne funkcionira. Ti si ta koja im to
treba rei.
Mislite li da bi me sasluali? Ti ljudi me mrze.
Sasluat e, odluno je odgovorio. Jer ne postoji tako neto kao to su oni, ba kao
to ne postoji nikakvo ja. Mora samo ne zaboraviti da su svi i sve u ovome svemiru
meusobno povezani. Mi nismo stotine i tisue razliitih bia. Mi smo svi Jedno.
ekala sam da mi objasni, ali je on nastavio: To je jedno od etrdeset pravila. Ako eli
promijeniti odnos na koji se drugi ponaaju prema tebi, najprije bi trebao promijeniti odnos na koji
se sam ponaa prema sebi. Ne naui li voljeti sebe, u cijelosti i iskreno, nema naina da moe biti
voljen. Meutim, jednom kad postigne tu fazu, budi zahvalan za svaki trn koji drugi moda bace
na tebe. On je znak da e ubrzo biti obasut ruama. Kratko je zastao i zatim dodao: Kako
moe kriviti druge to te ne potuju, kad samu sebe smatra nedostojnom potovanja?
Stajala sam ondje nesposobna rei ijednu rije i osjeala kako gubim stisak oko onoga
to je stvarno. Pomislila sam na sve mukarce s kojima sam spavala - kako su mirisali,
kako je bilo osjetiti njihove uljevite ruke na svojoj koi, kako bi kriknuli kad bi svrili...
Vidjela sam drage momke kako postaju udovita i udovita kako postaju dragi momci.
Jednom sam imala klijenta koji je pljuvao po prostitutkama dok je spavao s njima.
Prljavice, rekao bi pljujui u moja usta i po licu. Prljava kurvo.
A ovdje mi ovaj dervi govori da sam ia od svjee izvorske vode. To se inilo
neukusnom alom, ali kad sam se primorala nasmijati, zvuk nije prolazio kroz moje grlo i
na kraju sam potisnula jecaj.
Prolost je vrtlog. Ako joj dopusti da vlada tvojim sadanjim trenutkom, usisat e te,
rekao je ems kao da mi je proitao misli. Vrijeme je samo obmana. Mora ivjeti upravo
ovaj trenutak. Samo to je vano.
Rekavi to, izvadio je svileni rupi iz unutarnjeg depa svoje halje. Zadri ga, rekao
je. Dao mi ga je jedan dobar ovjek u Bagdadu, ali tebi je potrebniji nego meni. Podsjetit
e te da je tvoje srce isto i da u sebi nosi Boga.
Na to je dervi zgrabio svoj tap i ustao, spreman poi dalje. Samo otii iz onog
bordela.
Kamo? Kako? Nemam kamo otii.
To nije problem, odgovorio je ems blistavih oiju. Ne boj se kamo e te cesta odvesti.
Usredotoi se radije na prvi korak. To je najtei dio i to je ono za to si ti odgovorna. Jednom kad
napravi taj korak, pusti neka sve uini to prirodno ini i ostalo e uslijediti. Ne preputaj se bujici.
Budi bujica.
Kimnula sam glavom. Nisam morala pitati kako bih shvatila da je i ovo jedno od
pravila.
 Sulejman pijanac

KONJA, 17. LISTOPADA 1244.

Brzo sam iskapio svoje zadnje pie i iziao iz krme. Jo nije bila pono. Ne zaboravi
to sam ti rekao. Pazi to govori, upozorio me Hristos maui u pozdrav.
Kimnuo sam glavom, sretan to imam prijatelja koji mari za mene. Ali im sam iziao u
mranu, praznu ulicu, spopao me takav umor kakav nikad ranije nisam osjetio. Poelio
sam da sam uzeo bocu vina sa sobom. Dobro bi mi dolo pie.
Dok sam teturao klopoui izmama razbijenom kaldrmom, mislima mi je proletjeo
prizor mukaraca u Rumijevoj povorci. S bolom sam se sjetio iskre gnuanja u njihovim
oima. Ako ita mrzim najvie na svijetu, tad je to lana krijepost. Toliko su me puta u
ivotu prekorili ukoeni i pristojni ljudi da je ve i samo sjeanje na njih dovoljno da me
prou srsi.
Borei se s tim mislima, skrenuo sam za ugao i uao u bonu ulicu. Ovdje je bilo
mranije zbog ogromnih stabala koja su se nadvijala nad njom. Kao da to nije dovoljno,
mjesec se najednom sakrio iza oblaka i ovio me gustom, neprobojnom tamom. Inae bih
bio zamijetio dvojicu straara koji su mi se pribliavali.
Selamun alejkum, zapjevuio sam, previe veselo u pokuaju da sakrijem tjeskobu.
Ali straari mi nisu odzravili. Umjesto toga, upitali su me to radim na ulici u taj kasni
sat.
Samo etam, promrmljao sam.
Stajali smo licem u lice, usidreni u nelagodnoj tiini koju je probijalo samo zavijanje
dalekih pasa. Jedan od mukaraca zakoraio je prema meni i onjukao zrak. Neto
smrdi, rekao je.
Da, vonja po vinu, potvrdio je drugi straar.
Odluio sam shvatiti situaciju leerno. Nita se vi ne brinite. Smrad je samo
metaforiki. Budui da je nama muslimanima doputeno piti samo metaforiko vino, i
miris mora biti metaforiki.
Kog to vraga ovaj trabunja? progunao je prvi straar.
Upravo u tom trenutku, mjesec je iziao iza oblaka i prekrio nas svojim blagim,
blijedim svjetlom. Sad sam vidio mukarca ispred sebe. Imao je etvrtasto lice s isturenom
bradom, ledeno modre oi i iljasti nos. Mogao je biti zgodan, da nije imao razroko oko i
neprestano namrgoeno lice.
to radi na ulici u ovo doba? ponovio je taj mukarac. Odakle dolazi i kamo
ide?
Nisam si mogao pomoi. To su duboka pitanja, sine. Da znam odgovore na njih,
rijeio bih tajnu nae svrhe na ovome svijetu.
Zar se ti to meni izruguje, smee jedno? strogo je upitao straar, mrtei se, i prije no
to sam i trepnuo, izvukao bi i zapucketao njime po zraku.
Njegove su kretnje bile tako dramatino pretjerane da sam se nasmijuljio. Ve u
sljedeem trenutku pogodio je biem moje grudi. Udarac je bio tako nenadan da sam
izgubio ravnoteu i pao.
Moda e te ovo nauiti pristojnosti, odvratio je straar prebacujui bi iz jedne ruke
u drugu. Zar ne zna da je opijanje veliki grijeh?
ak i kad sam osjetio toplinu vlastite krvi, ak i dok mi se glava vrtloila u moru bola,
jo uvijek nisam mogao vjerovati da me je nasred ulice izbievao mukarac dovoljno mlad
da bi mi mogao biti sin.
Tad samo daj, kazni me, odgovorio sam. Ako je Boji raj rezerviran za ljude tvog
soja, ionako bih radije gorjeo u paklu.
U napadaju bijesa, mladi me straar poeo bievati svom snagom. Prekrio sam lice
rukama, ali to nije naroito pomoglo. Na pamet mi je pala jedna vesela stara pjesma,
probijajui se kroz moje zakrvavljene usne. Odluan ne pokazati svoj jad, sa svakim
praskom bia pjevao sam sve glasnije:

Poljubi me, ljubljena moja, oguli moje srce do kotice,

Tvoje su usne k'o trenjino vino slatke, daj mi jo kapljice.

Moj sarkazam natjerao je straara u jo dublji gnjev. to sam ja glasnije pjevao, to me je

on jae udarao. Nikad ne bih pretpostavio da u jednom ovjeku moe biti nagomilano
toliko bijesa.
Dosta je, Baybarse! uo sam kako panino vie onaj drugi straar. Prestani, ovjee!
Jednako nenadano kao to je poelo, bievanje je i zavrilo. Htio sam da moja bude
zadnja, htio sam rei neto mono i neotesano, ali krv u ustima priguila mi je glas. U
elucu mi se pjenilo i, prije no to sam toga bio svjestan, povratio sam.
Prava si nitarija, prekorio me Baybars. Moe kriviti samo sebe za ovo to sam ti
uinio.
Okrenuli su mi lea i dugim koracima otili u no.
Ne znam koliko sam dugo leao ondje. Moda ne due od nekoliko minuta, a moda
itavu no. Vrijeme je izgubilo svoju teinu, jednako kao i sve drugo. Mjesec se sakrio iza
oblaka i ostavio me ne samo bez svog svjetla, nego i bez osjeaja tko sam. Ubrzo sam
plutao u limbu izmeu ivota i smrti i nisam mario gdje u zavriti. Zatim je otupljenost
poela jenjavati i svaka modrica, svaka masnica, svaka posjekotina na mome tijelu
divljaki je boljela, preplavljujui me uzastopnim valovima bola. U glavi mi se vrtjelo,
udovi me boljeli. U tom sam stanju stenjao kao ranjena ivotinja.
Mora da sam se onesvijestio. Kad sam otvorio oi, moje alvare bile su natopljene
mokraom, a svaki me ud na tijelu strahovito boljeo. Molio sam Boga da me ili umrtvi, ili
mi da pie, kad sam zauo pribliavanje koraka. Srce mi je zastalo. Mogao bi biti kakav
ulini deran ili razbojnik, ak i ubojica. Ali tad sam pomislio, ega se ja imam bojati? Doao
sam do toke kad nita to no moe donijeti vie nije zastraujue.
Iz sjena je iziao visoki, vitki dervi bez dlaka. Kleknuo je pokraj mene i pomogao mi
da sjednem. Predstavio se kao ems iz Tabriza i upitao me za ime.
Sulejman pijanac Konje vama na usluzi, odgovorio sam iupavi klimavi zub iz
usta. Drago mi je.
Krvari, promrmljao je ems i poeo otirati krv s mojega lica. Ne samo izvana, nego
i iznutra.
Kad je to rekao, izvukao je srebrnu posudicu iz depa svoje halje. Namai ovom
mau svoje rane, rekao je. Dao mi ju je jedan dobri ovjek u Bagdadu, ali tebi je
potrebnija nego meni. Meutim, mora znati da je rana u tebi dublja i da je ona ta zbog
koje treba biti zabrinut. Ovo e te podsjetiti da u sebi nosi Boga.
Hvala ti, uo sam samoga sebe kako zamuckujem, dirnut njegovom ljubaznou.
Onaj straar... izbievao me je. Rekao je da to zasluujem.
im sam izgovorio te rijei, zapanjilo me djetinje cviljenje u mom glasu i moja potreba
za utjehom i suosjeanjem.
ems iz Tabriza odmahnuo je glavom. Nisu imali pravo to uiniti. Svaki je pojedinac
samodostatan u svojoj potrazi za boanskim. Postoji pravilo glede toga: Svi smo stvoreni na
Njegovu sliku, a ipak je svatko od nas stvoren drukiji i jedinstven. Ne postoje dva jednaka ovjeka.
Ne postoje dva srca koja kucaju u istom ritmu. Da je Bog htio da svi budu isti, ne bi to tako nainio.
Stoga, nepotovanje razlika i nametanje vlastitih razmiljanja drugima jednako je nepotivanju
Bojeg svetog plana?
To zvui dobro, rekao sam, samoga sebe zapanjivi lakoom u vlastitom glasu. Ali
zar vi sufije nikad ne dvojite ni o emu glede Njega?
ems iz Tabriza nasmijeio se umornim osmijehom. Dvojimo, i dvojbe su dobre. One
znae da si iv i da trai.
Govorio je zapijevajui, ba kao da citira iz neke knjige.
Osim toga, ovjek ne postaje vjernikom preko noi. Misli da je vjernik; onda se neto
dogodi u njegovom ivotu i postane nevjernik; nakon toga ponovno postane vjernik, pa
ponovno nevjernik i tako dalje. Dok ne dosegnemo odreenu fazu, stalno se kolebamo. To
je jedini put naprijed. Sa svakim novim korakom, postajemo blii Istini.
Da te Hristos uje kako govori, rekao bi ti da pazi to pria, rekao sam. On kae
da nije svaka rije prikladna za svako uho.
Pa, u pravu je. ems iz Tabriza kratko se nasmijao skoivi na noge. Doi, daj da te
odvedem kui. Moramo se pobrinuti za tvoje rane i osigurati da se naspava.
Pomogao mi je da ustanem, ali jedva sam uspijevao hodati. Bez imalo oklijevanja,
dervi me podigao kao da nita ne teim i stavio me na svoja lea.
Upozoravam te, smrdim, posramljeno sam promrmljao.
U redu je, Sulejmane, nita ti ne brini.
Tako me je dervi, ne obazirui se na krv, mokrau ili vonj, nosio uskim uliicama
Konje. Proli smo pokraj kua i daara uronjenih u dubok san. Psi su lajali na nas, glasno i
okrutno, iza zidova vrtova, obavjetavajui sve o naoj nazonosti.
Oduvijek me zanimalo spominjanje vina u sufijskom pjesnitvu, rekao sam. Hvale li
sufije metaforiko ili pravo vino?
U emu je razlika, prijatelju moj? upitao je ems iz Tabriza, prije nego to me spustio
pred vratima moje kue. Postoji pravilo koje to objanjava: Kad ovjek koji istinski voli Boga
ue u krmu, krma postaje njegova odaja molitve, ali kad vinopija ue u tu istu odaju, ona postaje
njegova krma. U svemu to inimo, naa srca su ta koja su vana, ne na izvanjski izgled. Sufije ne
sude druge ljude po tome kako izgledaju ili tko su. Kad sufi nekoga promatra, oba su mu oka
zatvorena i umjesto njih otvara tree oko - oko koje vidi nutrinu!
Sam u kui nakon ove duge i iscrpljujue noi, razmiljao sam o onome to se dogodilo.
Ma kako se jadno osjeao, negdje duboko u meni bio je blaeni spokoj. Na jedan prolazni
trenutak, ugledao sam ga i eznuo ostati u njemu zanavijek. U tom sam trenutku znao da
Bog ipak postoji i da me voli.
Iako sam bio pun rana, izbuban po itavom tijelu, nekim udom vie me nije boljelo.
 Ella

NORTHAMPTON, 3. LIPNJA 2008.

Beach Boysi su dopirali kroz otvorene prozore automobila studenata koji su se vozili
pokraj nje, lica potamnjelih od ranoljetnog sunca. Ella ih je promatrala, tupa na njihovu
sreu, mislima se vraajui na dogaaje proteklih nekoliko dana. Najprije je pronala
Spirita mrtvog u kuhinji, i iako je samoj sebi mnogo puta rekla da mora biti spremna za taj
trenutak, obuzela ju je ne samo duboka tuga, ve i osjeaj ranjivosti i osamljenosti, kao da
je gubitak psa imao isti uinak kao baciti se u svijet posve sama. Zatim je saznala da Orly
boluje od bulimije i da za to znaju gotovo svi u njezinom razredu. To je u Elli izazvalo val
krivnje i navelo je da posumnja u svoj odnos s mlaom kerkom i preispita svoja
postignua kao majka. Krivnja nije bila novi element na Ellinom repertoaru osjeaja, ali
ovaj gubitak samopouzdanja u majinstvu jest.
U tom je razdoblju Ella poela svakodnevno razmjenjivati poruke s Azizom Z. Zahara.
Dvije, tri, ponekad ak i pet. Pisala mu je o svemu i, na njezino iznenaenje, on joj je uvijek
brzo odgovarao. Kako je uspijevao pronai vremena ili ak internetsku vezu da provjeri
svoje elektronske poruke dok putuje zabaenim predjelima dalekih kontinenata bilo je Elli
neshvatljivo. Ali nije joj trebalo dugo da postane ovisna o njegovim rijeima. Ubrzo je
provjeravala svoje poruke svakom prigodom - odmah im bi se probudila i zatim ponovno
nakon doruka, kad bi se vratila iz jutarnje etnje i dok je kuhala ruak, prije no to bi
izila obaviti poslove izvan kue i ak i dok bi ih obavljala, svraajui u internetske kafie.
Dok je gledala omiljene televizijske emisije, sjeckala rajice u kuharskom klubu Fusion,
razovarala telefonom s prijateljicama ili sluala kako njezini blizanci teatralno govore o
koli ili zadai, njezino prijenosno raunalo bilo je ukljueno, a elektronska pota otvorena.
Kad nije bilo novih Azizovih poruka, iznova je itala stare. I svaki put kad bi dobila novu
poruku od njega, morala se nasmijeiti, napola vesela, a napola u nelagodi zbog onoga to
se zbiva. Jer neto se zbivalo.
Ubrzo je zbog razmjenjivanja elektronskih poruka s Azizom Ella imala osjeaj da se
nekako otkida od svog mirnog i staloenog ivota. Od ene s mnogo dosadnih sivih i
smeih boja na platnu ivota, pretvarala se u enu s jednom tajnovitom bojom - jarkom,
primamljivom crvenom. I ona je to voljela.
Aziz nije bio mukarac za sitne ale. Za njega, ljudi koji svoje srce nisu uinili
primarnim vodiem u ivotu, koji se ne mogu otvoriti ljubavi i slijediti njezin put onako
kao to suncokret slijedi sunce, nisu bili doista ivi. (Ella se pitala bi li je to moglo staviti na
popis neivih objekata.) Aziz nije pisao o vremenu ili zadnjem filmu koji je gledao. On je
pisao o drugim stvarima, dubljim stvarima, kao to su ivot i smrt, i iznad svega ljubav.
Ella nije bila naviknuta izraavati svoje osjeaje o takvim pitanjima, posebice nekom
neznancu, ali moda je potreban neznanac da bi ena kao ona otvorila duu.
Ako i postoji traak oijukanja u njihovoj prepisci, mislila je Ella, ono je bezazleno i
moglo bi im oboma koristiti. Mogli bi oijukati jedno s drugime, smjetajui se u udaljene
kutove unutar beskonanog labirinta cyber prostora. Zahvaljujui ovoj prepisci, nadala se
iznova stei barem dio osjeaja vrijednosti koji je izgubila tijekom braka. Aziz je bio onaj
rijetki tip mukarca kojeg ena moe voljeti ne gubei samopotovanje.
 A moda i on moe nai neto ugodno u tome da je sredite pozornosti jedne
sredovjene Amerikanke. Cyber prostor istodobno je poveavao i ublaavao offline
ponaanja, pruajui prigodu za oijukanje bez osjeaja krivnje (koji ona nije eljela jer ga
je ve imala previe) i pustolovinu bez opasnosti (to je eljela jer nikad nije doivjela
pustolovinu). Kao da gricka zabranjeno voe, a ne mora brinuti o dodatnim kalorijama -
nije bilo posljedica.
Zato moda jest bilo bogohuljenje da jedna udata ena pie prisne elektronske poruke
neznancu, ali s obzirom na platonsku prirodu njihovog odnosa, bilo je to slatko bogohulje.
 Ella

NORTHAMPTON, 5. LIPNJA 2008.

Brini, dragi Azize,

U jednoj ranijoj poruci, rekao si da je zamisao da moemo
nadzirati tijek naih ivota racionalnim odabirima apsurdna kao
riba koja pokuava nadzirati ocean u kojem pliva. O tvojoj
sljedeoj reenici mnogo sam razmiljala: Ideja o Jastvu Koje Zna
stvorila je ne samo lana oekivanja, ve i razoaranja na
mjestima gdje se ivot ne podudara s naim oekivanjima.
A sad je vrijeme da priznam: i sama sam pomalo od onih ljudi
koji sve vole drati pod nadzorom. Barem e ti to rei ljudi koji
me najbolje poznaju. Donedavna sam bila veoma stroga mama. Imala
sam gomilu pravila (i vjeruj mi, nisu onako lijepa kao tvoja
sufijska pravila!), i sa mnom nije bilo cjenkanja. Jednom me je
moja starija kerka optuila da primjenjujem strategiju gerile.
Rekla je da se ukopam u njihove ivote i iz svog rova pokuavam
zarobiti svaku misao koja je zastranila, ili elju koju bi mogli
imati.
Sjea se one pjesme Que Sera, Sera? Zna, pretpostavljam da
to nikad nije bila moja pjesma. to e biti, bit e nikad mi
nije dobro sjelo; ja se jednostavno ne mogu prepustiti. Znam da si
ti religiozna osoba, ali ja nisam, lako kao obitelj svako toliko
obiljeavamo abat, osobno se ne sjeam kad sam se zadnji put
molila. (Ops, sjetila sam se. U mojoj kuhinji, prije samo dva
dana, ali to se ne rauna jer je bilo vie kao jadanje nekom viem
Ja.)
U koledu sam neko vrijeme bila navuena na istonjaku
duhovnost i proitala sam neke knjige o budizmu i taoizmu. ak sam
s jednom ekscentrinom prijateljicom planirala provesti mjesec
dana u nekom aramu u Indiji, ali ta faza mog ivota nije dugo
potrajala. Ma koliko mistina uenja bila privlana, smatrala sam
ih previe popustljivima i neprimjenjivima u modernom ivotu. Otad
nisam promijenila miljenje. Nadam se da te moja averzija prema
religiji nee uvrijediti. Molim te da je shvati kao davno
zakanjelu ispovijed nekoga tko mari za tebe.
Srdano,
Ella

Draga Ella-gerila,
Tvoja me je poruka zatekla dok sam se spremao na odlazak iz
Amsterdama u Malawi. Dobio sam zadatak fotografirati ljude u
jednom selu u kojem je rairen AIDS i veina djece su siroii.
Ako sve bude dobro, vratit u se za etiri dana. Mogu li se
nadati da e biti tako? Da. Mogu li to kontrolirati? Ne! Mogu samo
uzeti svoje raunalo sa sobom, pokuati pronai dobru internetsku
vezu i nadati se da u i sutra biti iv. Ostalo nije u mojim
rukama. A to je ono to sufije nazivaju petim elementom -
prazninom. To je onaj neobjanjiv boanski element koji se ne moe
nadzirati i koji mi kao ljudi ne moemo shvatiti, a ipak bismo ga
stalno trebali biti svjesni. Ja ne vjerujem u neaktivnost ako
time podrazumijeva nita ne initi i ne pokazivati nimalo dubokog
zanimanja za ivot. Ali vjerujem u potivanje petog elementa.
Vjerujem da svatko od nas sklapa savez s Bogom. Znam da sam ga
ja sklopio. Kad sam postao sufi, obeao sam Bogu da u odigrati
svoju ulogu najbolje to mogu i prepustiti ostalo Njemu i samo
Njemu. Prihvatio sam injenicu da postoje stvari onkraj mojih
mogunosti. Mogu vidjeti samo neke dijelove, kao plutajue isjeke
iz nekog filma, ali vei plan meni je nedokuiv.
Sad, ti misli da sam religiozan ovjek. Ali ja to nisam.
Ja sam duhovan ovjek, a to je neto drugo. Religioznost i
duhovnost nisu ista stvar, i ja vjerujem da jaz izmeu tog dvoje
nikad nije bio vei nego to je danas. Kad pogledam svijet, vidim
sve dublji raskol. S jedne strane, vjerujemo u slobodu i mo
pojedinca bez obzira na Boga, vladu ili drutvo. Ljudska bia na
mnoge naine postaju sve vie usredotoena na same sebe i svijet
postaje sve vie materijalistiki. S druge strane, ljudski rod u
cjelini postaje sve duhovniji. Nakon to smo se tako dugo
oslanjali na razum, kao da smo stigli do toke kad priznajemo
granice uma.
Danas, jednako kao i u srednjemu vijeku, postoji eksplozija
zanimanja za duhovnost. Sve vie ljudi na Zapadu pokuava izboriti
prostor za duhovnost usred svojih zaposlenih ivota. Ali iako su
im namjere dobre, metode su im esto nedostatne. Duhovnost nije
jo jedan preljev za istu staru ribu. Ona nije neto to moemo
pridodati svom ivotu, a da u njemu ne izazovemo velike promjene.
Znam da voli kuhati. Jesi li znala da ems kae da je svijet
ogroman kotao i da se neto veliko kuha u njemu? Jo ne znamo to.
Sve to inimo, osjeamo ili pomislimo sastojak je u toj
mjeavini. Moramo se zapitati to dodajemo tom kotlu. Dodajemo li
kivnje, neprijateljstva, srdbu i nasilje? Ili dodajemo ljubav i
sklad?
A ti, draga Ella? to misli, koje sastojke ti ubacuje u skupno
varivo ljudskoga roda? Kad god pomislim na tebe, sastojak koji ja
dodam velik je osmijeh.
S ljubavlju,
Aziz
 TREI DIO

Vjetar

STVARI KOJE SE MIJENJAJU,

RAZVIJAJU I POTIU
 Vjerski fanatik

KONJA, 19. LISTOPADA 1244.

Budni ispod mog otvorenog prozora lajali su i reali psi. Podboio sam se u postelji,
pomislivi da su zacijelo zamijetili nekog razbojnika koji pokuava provaliti u kuu ili
nekog prljavog pijanca u prolazu. Pristojni ljudi vie ne mogu spavati u miru. Posvuda je
razvrat i razbludnost. Nije uvijek bilo ovako. Ovaj je grad prije nekoliko godina bio
sigurniji. Moralna pokvarenost nije drugaija od neke odvratne bolesti koja dolazi bez
upozorenja i brzo se,iri, trujui bogate i siromane, mlade i stare. Takvo je stanje u kojem
je danas na grad. Da nije moje slube u medresi, teko da bih ikad iziao iz kue.
Hvala Bogu da postoje ljudi koji interese zajednice stavljaju ispred vlastitih interesa i
danonono rade kako bi uveli red. Ljudi kao moj mladi neak, Baybars. Moja supruga i ja
ponosni smo na njega. Utjeno je znati da u ovaj kasni sat, kad nitkovi, zloinci i pijanci
divljaju, Baybars i njegovi kolege straari obilaze grad kako bi nas zatitili.
Nakon preuranjene smrti moga brata, postao sam Baybarsov glavni skrbnik. Mlad i
nepopustljiv, prije est mjeseci po eo je raditi kao straar. Traeri su tvrdili da je taj posao
uspio dobiti zahvaljujui mom poloaju uitelja u medresi. Glupost! Baybars je snaan i
dovoljno hrabar da bi bio sposoban za taj posao. Bio bi i izvrstan vojnik. Htio je ii u
Jeruzalem boriti se protiv kriara, ali moja supruga i ja smo bili miljenja da mu je vrijeme
da se smiri i osnuje obitelj.
Potreban si nam ovdje, sine, rekao sam. I ovdje ima mnogo toga protiv ega se treba
boriti.
I bilo je. Evo, ba jutros sam rekao supruzi da ivimo u tekim vremenima. Nije
sluajno da svaki dan ujemo za neku novu tragediju. Ako su Mongoli tako nepobjedivi,
ako su krani mogli uspjeti promaknuti svoje ideje, ako grad za gradom, selo za selom,
pljakaju neprijatelji islama, to je zbog ljudi koji su muslimani samo po imenu. Kad ljudi
ispuste iz ruke Boje ue, moraju zastraniti. Mongoli su poslani kao kazna za nae grijehe.
Da nisu Mongoli, bio bi to potres, glad ili poplava. Koliko jo nesrea moramo iskusiti
prije nego to grenici u ovome gradu shvate poruku i pokaju se? Bojim se da e ubrzo s
neba pasti kia kamenja. Jednog od ovih dana, svi bismo mogli biti izbrisani, hodati
stopama stanovnika Sodome i Gomore.
A ovi sufije, oni su tako lo utjecaj. Kako se usuuju nazivati muslimanima kad govore
stvari koje nijednom muslimanu ne bi ni pale na pamet? Krv mi uskljua kad ujem kako
izgovaraju Prorokovo ime, mir bio s njim, kako bi promaknuli svoje budalaste nazore.
Tvrde da je nakon ratnog pohoda prorok Muhamed objavio da njegov narod odsad
nadalje naputa mali dihad za vei dihad - borbu protiv vlastitog ega. Sufije - tvrde da je
otad ego jedini neprijatelj protiv kojeg bi musliman trebao ratovati. Zvui lijepo, ali pitam
se kako e to pomoi u borbi protiv neprijatelja islama.
Sufije idu tako daleko da tvrde da je erijat tek faza na putu. Kakva faza?, kaem ja, O
emu oni to govore? Kao da to ve nije dovoljno uznemirujue, tvrde da prosvijetljena
osoba ne moe biti obvezana pravilima ranih faza. A budui da o sebi vole misliti kao o
nekome tko je ve dosegnuo najviu razinu, to koriste kao slabu izliku za nepotivanje
erijatskih pravila. Opijanje, plesanje, glazba, pjesnitvo i slikarstvo njima se ine
vanijima od vjerskih obveza. Uporno propovijedaju da, budui da u islamu nema
hijerarhije, svatko ima pravo ria svoju osobnu potragu za Bogom. Sve to zvui bezazleno i
bezopasno, ali nakon to progaca kroz dosadnu blagoglagoljivost, otkrije da njihova
poruka ima i mranu stranu: da nema potrebe obraati pozornost na vjerske vlasti!
Ako pitate sufije, asni Kur'an prepun je nejasnih simbola i naslaganih aluzija, koje sve
trebaju biti protumaene na mistian nain. Zato oni istrauju kako svaka rije vibrira
prema broju, prouavaju skriveno znaenje brojeva i trae skrivene reference u tekstu,
inei sve to je u njihovoj moi kako bi izbjegli itanje Boje poruke, jasne i glasne.
Neki sufije ak kau da su ljudska bia Kur'an koji govori. Ako to nije puko
bogohuljenje, ne znam to jest. Tu su i putujui dervii, jo jedna poremeena kategorija
neprilagoenih. Kalandari, hajdari, kamiji - poznati su po svakojakim imenima. Rekao bih
da su oni najgori. Kakvo bi dobro moglo izii iz ovjeka koji se ne moe smiriti na jednome
mjestu? Ako ovjek nema osjeaj pripadanja, moe odlutati u svim smjerovima, kao suhi
list na vjetru. Savrena rtva za ejtana.
Filozofi nisu nita bolji od sufija. Oni samo mozgaju i mozgaju, kao da njihovi
ogranieni mozgovi mogu shvatiti nepojmljivost svemira! Postoji jedna pria koja govori o
uroti izmeu filozofa i sufija.
Jednog je dana jedan filozof susreo jednog dervia i odmah su se sloili. Njih dvojica danima su
razgovarali i jedan drugome dovravali reenice.
Kad su se najzad razdvojili, filozof je izvijestio o razgovoru, Sve to ja znam, on vidi.
Zatim je i sufi dao svoj prikaz: Sve to ja vidim, on zna.
Dakle, sufi misli da vidi, a filozof misli da zna. Po mom miljenju, oni nita ne vide i
nita ne znaju. Zar ne shvaaju da se od nas kao jednostavnih, ogranienih i konano
smrtnih bia ne oekuje da znamo vie nego to bismo trebali? Najvie to je ljudsko bie
sposobno postii tek je neto malo znanja o Svevinjemu. To je sve. Nije na zadatak
tumaiti Boja uenja nego povinovati im se.
Kad Baybars doe kui, razgovarat emo o tim pitanjima. To nam je postalo navikom,
naim malim obredom. Svake noi nakon smjene, on pojede juhu i pogau koju mu
poslui moja supruga i nas se dvojica upustimo u razgovor o svakodnevici. Drago mi je
vidjeti kako dobar tek ima. Mora biti snaan. Mlad, principijelan momak kao on ima
mnogo posla u ovom bezbonom gradu.
 ems

KONJA, 30. LISTOPADA 1244.

Bila je to veer prije nego to sam upoznao Rumija, sjedio sam na svom balkonu u
Svratitu trgovaca eerom. Srce mi je uivalo u velianstvenosti svemira koji je Bog
stvorio na svoju sliku, tako da Ga, ma gdje se okrenuli, moemo i potraiti i pronai. A
ipak, ljudska bia rijetko to ine.
Sjetio sam se pojedinaca koje sam susreo - onog prosjaka, prostitutke i pijanca. Obinih
ljudi koji su patili od uobiajene bolesti: odvojenosti od Jednog. Oni su bili od onih ljudi
koje uenjaci ne vide dok sjede u svojim kulama od slonokosti. Pitao sam se je li Rumi
imalo drukiji. Ako nije, samome sam sebi rekao da moram biti kanal izmeu njega i
najniih slojeva drutva.
Grad je napokon usnuo. Bilo je to ono doba noi kad ak i none ivotinje nevoljko
remete mir koji vlada. Uvijek me neizmjerno alosti i ujedno ushiuje sluati kako neki
grad spava, pitati se kakve se prie proivljavaju iza zatvorenih vrata, kakve sam prie ja
mogao proivjeti da sam odabrao drugi put. Ali ja nisam nita odabrao. U najmanju ruku,
put je odabrao mene.
Sjetio sam se jedne pripovijesti. Putujui dervi doao je u grad u kojem stanovnici nisu
imali povjerenja u strance. Odlazi! vikali su mu. Nitko te ovdje ne poznaje!
Dervi je mirno odgovorio: Da, ali ja poznajem samoga sebe, i vjerujte mi, bilo bi mnogo gore
da je obrnuto.
Dok god poznajem samoga sebe, bit u dobro. Tko god poznaje samoga sebe, poznaje
Jedno.
Mjesec me okupao svojim toplim sjajem. Lagana kiica, njena kao svilena marama,
zapadala je po gradu. Zahvalio sam Bogu na ovom blagoslovljenom trenutku i ostavio se u
Njegovim rukama. Ponovno me se dojmila krhkost i kratkoa ivota i sjetio sam se jo
jednog pravila: ivot je privremeni zajam, a ovaj je svijet tek povrno oponaanje
Stvarnosti. Samo bi djeca zamijenila igraku za stvarnu stvar. A ipak, ljudi se ili zalude
igrakom ili je drsko slome i bace. U ovome ivotu, kloni se svih krajnosti, jer one e
unititi tvoju unutarnju ravnoteu.
Sufije ne idu u krajnosti. Sufi uvijek ostaje blag i umjeren.
Sutra ujutro otii u do one velike damije i sluati Rumija. Moda on jest sjajan
propovjednik kao to svi kau, ali na kraju irina i doseg svakog govornika odreeni su
irinom i dosegom njegove publike. Rumijeve rijei moda jesu kao divlji vrt, pun
eljuga, travki, smreke i grmlja, ali uvijek je na posjetitelju da odabere to mu se najvie
svia. I dok lijepo cvijee odmah upaju, rijetki ljudi obraaju pozornost na biljke s trnjem i
bodljikama. Ali, istina je da se od njih esto spravljaju sjajni lijekovi.
Nije li jednako i s vrtom ljubavi? Kako ljubav moe biti vrijedna svog imena ako bira
samo ono to je lijepo i izostavlja tekoe? Lako je uivati u dobrome i ne voljeti loe.
Svatko to moe. Pravi je izazov voljeti dobro i loe zajedno, ne zato to mora prihvatiti
grubo s glatkim, ve zato to mora nadii takve opise i prihvatiti ljubav u njezinoj
cijelosti.
Jo samo jedan dan prije no to upoznam svog druga. Ne mogu spavati.
Oh, Rumi! Kralj kraljevstva rijei i znaenja!
Hoe li me prepoznati kad me vidi?
Vidi me!
 Rumi

KONJA, 31. LISTOPADA 1244.

Blagoslovljen je ovaj dan, jer upoznao sam emsa iz Tabriza. Ovog zadnjeg dana
listopada, u zraku je neka nova studen, a vjetrovi puu jae, najavljujui dolazak zime.
Danas poslijepodne, damija je bila prepuna, kao i inae. Dok propovijedam velikom
mnotvu, uvijek pazim da niti zaboravim niti zapamtim svoju publiku. Za to postoji samo
jedan nain: zamisliti mnotvo kao jednu jedinu osobu. Stotine ljudi sluaju me svakog
tjedna, ali ja uvijek govorim samo jednoj osobi - onome tko uje kako moje rijei odjekuju
u njegovome srcu i tko me poznaje kao nitko drugi.
Kad sam kasnije iziao iz damije, moj je konj ve bio spreman. Griva ivotinje bila je
spletena u pletenice sa zlatnim nitima i majunim srebrnim zvoncima. Uivao sam sluati
zveckanje tih zvonaca pri svakom koraku, ali budui da mi je put prijeilo mnotvo ljudi,
bilo je nemogue brzo se kretali. Odmjerenim korakom, proli smo pokraj otrcanih
trgovina i kua sa slamnatim krovovima. Uzvici molitelja mijeali su se s vriskom djece i
povicima prosjaka eljnih zaraditi pokoju kovanicu. Veina tih ljudi eljela je da molim za
njih; neki su jednostavno eljeli hodati u mojoj blizini. Ali bilo je i drugih, koji su doli s
veim oekivanjima i molili me da ih izlijeim od neke smrtne bolesti ili uroka. Takvi su
me zabrinjavali. Kako ne vide da ja, koji nisam ni prorok ni mudrac, ne mogu initi uda?
Kad smo skrenuli za ugao i pribliili se Svratitu trgovaca eerom, zamijetio sam kako
se neki putujui dervi probija kroz gomilu, hoda ravno prema meni i promatra me
prodornim oima. Njegovi pokreti bili su spretni i usredotoeni, i zraio je aurom
samodostatne sposobnosti. Nije imao kose. Ni brade. Ni obrva. Ali, iako je njegovo lice
bilo otvoreno najvie to ljudsko lice to moe biti, njegov izraz bio je nedokuiv.
No mene nije zainteresirao njegov izgled. Kroz godine sam vidio svakovrsne putujue
dervie u prolazu kroz Konju u svojoj potrazi za Bogom. S upadljivim tetovaama,
brojnim naunicama i kolutovima u uima, veina tih ljudi uivala je to svuda na njima
pie neposluan. Ili su imali veoma dugu kosu ili je posve brijali. Neki su kalandari ak
buili jezike i bradavice. Stoga, kad sam prvi put vidio tog dervia, nije me zapanjila
njegova izvanjska ljutura. Zapanjio me, usuujem se rei, njegov pogled.
Crnih oiju koje su sijevale na mene otrije od maeva, stajao je nasred ulice i iroko
podigao ruke, kao da eli zaustaviti ne samo povorku ve i protok vremena. Osjetio sam
kako mi tijelo potresa trzaj, kao iznenadna intuicija. Moj se konj uznemirio i glasno zarzao,
trzajui glavom gore-dolje. Pokuao sam ga smiriti, ali je on postao tako nemiran da sam
se i ja uznemirio.
Pred mojim oima, dervi je priao konju, koji se uplaen vrpoljio, i neto mu neujno
apnuo u uho. ivotinja je poela leko disati, ali kad je dervi zadnji put zamahnuo
rukom, odmah se smirila. Val uzbuenja prostrujio je mnotvom i uo sam kako netko
mrmlja, Ovo je crna magija!
Nesvjestan svega oko sebe, dervi me znatieljno promatrao. O, veliki uenjae Istoka
i Zapada, toliko sam uo o tebi. Danas sam doao ovdje upitati te jedno pitanje, ako
smijem.
Samo daj, rekao sam ispod glasa.
Najprije mora sjahati s konja i biti na istoj razini sa mnom.
 Bio sam toliko zapanjen kad sam to uo, da nakratko nisam mogao prozboriti. I ljudi
oko mene djelovali su jednako zaprepateni. Nitko mi se nikad ranije nije usudio obratiti
na takav nain.
Osjetio sam kako mi se lice ari, a eludac komea od ljutnje, ali uspio sam svladati
svoj ego i sjahati. Dervi se ve okrenuo i udaljavao.
Hej, ekaj, molim te! viknuo sam sustigavi ga. elim uti tvoje pitanje.
Zaustavio se, okrenuo i prvi put mi se nasmijeio. U redu, reci mi, molim te, to misli
tko je vei: prorok Muhamed ili sufi Bistami?
Kakvo je to pitanje? rekao sam. Kako moe usporeivati naeg asnog Proroka,
mir neka je s njim, zadnjeg u nizu proroka, s jednim zloglasnim mistikom?
Znatieljno mnotvo okupilo se oko nas, ali derviu kao da nije smetala publika. I
nadalje pomno prouavajui moje lice, nije odustajao. Molim te, razmisli o tome. Nije li
Prorok rekao, Oprosti mi, Boe, nisam Te mogao spoznati kako sam trebao, a Bistami
objavio, Slavljen neka sam, nosim Boga u svom ogrtau? Ako se jedan ovjek osjea tako
malenim u odnosu prema Bogu, a drugi tvrdi da Boga nosi u sebi, koji je od njih dvojice
vei?
Srce mi je zatreperilo u grlu. Pitanje se vie nije inilo tako apsurdnim. Zapravo, imao
sam osjeaj kao da je podignuta neka koprena, a ono to me ispod nje eka zanimljiva je
zagonetka. Kradomian osmijeh, kao prolazni povjetarac, zaleprao je na derviovim
usnama. Sad sam znao da nije neki pomahnitali luak. Bio je ovjek s pitanjem - pitanjem
o kojem nikad ranije nisam razmiljao.
Shvaam to pokuava rei, zapoeo sam, ne elei da on uje ni najmanje
podrhtavanje u mom glasu. Usporedit u te dvije izjave i rei ti zato je, iako Bistamijeva
izjava zvui uzvienijom, upravo obratno.
Sav sam se pretvorio u uho, odgovorio je dervi.
Vidi, Boja ljubav beskonaan je ocean, a ljudska bia nastoje iz njega izvui najvie
vode to mogu. Ali na kraju dana, koliko vode emo dobiti ovisi o veliini naih alica.
Neki ljudi imaju bave, neki vjedra, a neki samo zdjelice.
Dok sam govorio, promatrao sam kako se izraz derviovog lica mijenja od blagog
prezira do otvorenog priznanja i odatle u njean osmijeh nekoga tko vlastite misli
prepoznaje u tuim rijeima.
Bistamijeva posuda bila je razmjerno malena i njegova se ed utaila ve nakon
jednog gutljaja. Bio je sretan u fazi u kojoj je bio. Divno je da je prepoznao ono boansko u
sebi, ali i tad nadalje ostaje razlika izmeu Boga i Sebstva. Nije postignuto jedinstvo. Glede
Proroka, on je bio Boji izabranik i imao mnogo veu alicu koju je trebalo napuniti. Zato
ga je Bog u Kur'anu upitao, Zar nismo otvorili tvoje srce? S tako otvorenim srcem, s
neizmjernom alicom, njega je spopadala jedna e za drugom. Nikakvo udo da je rekao,
Ne poznajemo Te kako bismo trebali, iako ga je on zacijelo poznavao kao nitko drugi.
Razvukavi usne u dobroduan osmijeh, dervi je kimnuo i zahvalio mi. Zatim je stavio
ruku na srce u kretnji zahvalnosti i nekoliko sekundi tako ostao. Kad su nam se oi
ponovno srele, zamijetio sam da mu se u pogled uvukao traak njenosti.
Gledao sam mimo dervia u bisernosivi krajolik tipian za na grad u ovo doba godine.
Nekoliko suhih listova zalepralo je oko naih stopala. Dervi me pogledao s obnovljenim
zanimanjem i na umiruem svjetlu zalazeeg sunca, zakleo bih se da sam na djeli sekunde
ugledao jantarnu auru oko njega.
Naklonio mi se s potovanjem. I ja sam se naklonio njemu. Ne znam koliko smo dugo
tako stajali, dok je nebo ljubiasto visjelo iznad naih glava. Nakon nekog vremena,
mnotvo oko nas poelo se nervozno mekoljiti, nakon to je promatralo na razgovor s
uenjem na granici neodobravanja. Nikad me ranije nisu vidjeli da se ikome klanjam i
injenica da sam to uinio jednom obinom putujuem sufiju zaprepastila je neke ljude,
ukljuujui moje najblie uenike.
Mora da je dervi osjetio nezadovoljstvo u zraku.
Bit e bolje da sad odem i ostavim vas vaim oboavateljima, rekao je, a glas mu
jenuo nekom barunastom bojom, gotovo apatom.
ekaj, usprotivio sam se. Ne idi, molim te. Ostani!
Uoio sam traak zamiljenosti na njegovom licu, eznutljivo nakubljena usta, kao da
eli jo neto rei, ali jednostavno ne moe ili nee. I u tom trenutku, u toj stanci, uo sam
pitanje koje mi nije postavio.
A to je s tobom, veliki propovjednie? Reci mi, koliko je velika tvoja alica?
Zatim se vie nije imalo to rei. Ponestalo nam je rijei. Zakoraio sam prema derviu i
pribliio mu se toliko da sam vidio zlatne tokice u njegovim crnim oima. Najednom me
preplavio neki udan osjeaj, kao da sam ve ranije doivio ovaj trenutak. Ne jednom, ve
vie od desetak puta. Poeo sam se prisjeati trenutaka. Visok, mrav mukarac s
koprenom na licu, prstiju u plamenu. I tad sam znao. Dervi koji je stajao suelice meni
nije bio nitko drugi doli onaj mukarac kojega sam viao u snovima.
Znao sam da sam pronaao svog druga. Ali umjesto da me obuzme ushit radosti, kao
to sam uvijek mislio da e se dogoditi, spopala me hladna strava.
 Ella

NORTHAMPTON, 8. LIPNJA 2008.

Bombardirana pitanjima i manjkom odgovora, Ella je shvatila da je u njezinoj prepisci s

Azizom mnogo toga iznenauje, a posebice injenica da ta prepiska postoji. Njih dvoje su
se u svemu toliko silno razlikovali da se pitala to to uope imaju zajednikog, zbog ega
jedno drugome tako esto alju elektronske poruke.
Aziz je bio kao slagalica koju je ona pokuavala sloiti djeli po djeli. Sa svakom
njegovom novom porukom, novi djeli slagalice sjeo je na mjesto. Ella je tek trebala vidjeti
cijelu sliku, ali dosad je ve otkrila nekoliko stvari o mukarcu s kojim se dopisivala.
Iz njegovog je bloga saznala da je Aziz profesionalni fotograf i nezasitan svjetski putnik
koji je putovanje najudaljenijim kutcima svijeta smatrao jednako prirodnim i lakim kao
etnju parkom u susjedstvu. Nesmiljeni nomad u srcu, bio je posvuda i osjeao se jednako
kod kue u Sibiru, angaju, Kalkuti i Casablanci. Putujui samo s naprtnjaom i sviralom
od trske, stekao je prijatelje na mjestima koja Ella nije uspjela pronai ni na karti.
Beskompromisni granini slubenici, nemogunost dobivanja vize od neprijateljskih
vlada, parazitske bolesti koje se prenose vodom, crijevni poremeaji zbog zaraene hrane,
opasnost da e biti opljakan, sukobi izmeu vladinih trupa i pobunjenika - nita ga nije
moglo sprijeiti da ne putuje istokom i zapadom, sjeverom i jugom.
Ella je Aziza smatrala mlazom vodoskoka. Ondje gdje se ona bojala zakoraiti, on je
nadirao punom snagom. Ondje gdje je ona oklijevala i brinula prije no to bi neto uinila,
on je najprije djelovao, a zatim brinuo, ako je ikad uope brinuo. Imao je temperamentnu
osobnost, previe idealizma i strasti za jedno tijelo. Radio je mnogo toga, i radio je dobro.
Ella je sebe smatrala liberalnom, nepopustljivom demokratkinjom, nominalnom
idovkom i buduom vegetarijankom koja je odluna jednog dana izbaciti svo meso iz
svoje prehrane. Pitanja je odvajala u jasno odredene kategorije, organizirala svoj svijet
uvelike kao to je organizirala svoju kuu, uredno i isto. Njezin je mozak radio s dva
jednako dugaka popisa koji su se meusobno iskljuivali: stvari koje voli nasuprot
stvarima koje mrzi.
Iako ni u kom sluaju nije bila ateistkinja i uivala je svako toliko u nekom vjerskom
obredu, Ella je vjerovala da je religija najvei problem koji danas, jednako kao i u prolosti,
izjeda svijet. Sa svojom nenadmaivom bahatou i samoprozvanim vjerovanjem u
nadmo njihovih postupaka, vjernici su joj ili na ivce. Fanatici svih vjera bili su moralno
pokvareni i nepodnoljivi, no duboko u sebi fanatike islama smatrala je najgorima.
Meutim, Aziz je bio duhovan ovjek koji je pitanja vjere i religije shvaao ozbiljno,
klonio se suvremene politike i nije mrzio nikoga i nita. Zadrti mesojedac, rekao je da
nikad ne bi odbio tanjur dobro peenih i-evapa. Iz ateizma se preobratio na islam
sredinom sedamdesetih, kako je sam u ali rekao, nedugo nakon Kareema Abdul-
Jabbara, a prije Cata Stevensa. Otad je podijelio kruh sa stotinama mistika iz svih zemalja
i svih vjera, i proglasio ih braom i sestrama na putu.
Predani pacifist sa snanim humanitarnim naelima, Aziz je vjerovao da su svi vjerski
ratovi u osnovi lingvistiki problem. Jezik, rekao je, vie skriva no to otkriva Istinu, i
ljudi zato stalno pogreno shvaaju i pogreno ocjenjuju jedni druge. U svijetu naikanom
pogrenim prijevodima, nema smisla biti nepokolebljiv ni u jednoj temi, jer bi jednako
tako i naa najjaa uvjerenja mogla biti izazvana jednostavnim nesporazumom. Openito,
ovjek ne smije biti previe krut ni u emu jer ivjeti znai stalno mijenjati uvjerenja.
Aziz i Ella ivjeli su u razliitim vremenskim zonama. Doslovce i u metaforikom
smislu. Za nju je vrijeme poglavito znailo budunost. Velik dio svojih dana provodila je
opsjednuta planovima za sljedeu godinu, sljedei mjesec, sljedei dan ili ak sljedeu
minutu. ak i za tako trivijalne stvari kao to je kupovina ili zamjena slomljenog stolca,
Ella je svaku pojedinost planirala unaprijed, i u torbi stalno nosila pedantni raspored i
popis stvari koje treba uiniti.
Za Aziza je, pak, vrijeme bilo usredotoeno na upravo ovaj trenutak, i sve osim sad bilo
je iluzija. Iz istog je razloga vjerovao da ljubav nema nikakve veze s planovima za sutra
ili sjeanjima na juer. Ljubav moe biti samo sad i ovdje. Jedna od njegovih ranijih
poruka koju joj je poslao, zavravala je sa sljedeom opaskom: Ja sam sufi, dijete
sadanjeg trenutka.
Kako li je to bizarno rei, otpisala mu je Ella, jednoj eni koja oduvijek previe
razmilja o prolosti, a jo vie o budunosti, ali nekako kao da nikad ne uspijeva
dodirnuti sadanji trenutak.
 Aladdin

KONJA, 16. PROSINCA 1244.

Bit e da je sudbina htjela da ne budem ondje kad se dervi susreo s mojim ocem.
Otiao sam s nekolicinom prijatelja u lov na jelene i vratio se tek sutradan. Dotad se ve o
oevom susretu sa emsom iz Tabriza govorilo po itavom gradu. Tko je taj dervi,
govorkali su ljudi, i kako to da ga je uen ovjek kao Rumi ozbiljno shvatio, do te mjere da
mu se naklonio?
Jo otkad sam bio djeak, gledao sam kako ljudi klee pred mojim ocem i nikad nisam
zamiljao da bi moglo biti ikako drugaije - odnosno, ukoliko druga osoba nije neki kralj ili
veliki vezir. Stoga sam odbio povjerovati u polovicu onoga to sam uo i nisam dopustio
da mi se te brbljarije zavuku pod kou, dok nisam stigao kui i dok mi Kerra, moja
pomajka, koja nikad ne lae i nikad ne pretjeruje, nije potvrdila itavu priu. Da, istina je,
putujui dervi po imenu ems iz Tabriza javno je izazvao mog oca i tovie, sad je odsjeo
u naoj kui.
Tko je taj neznanac koji je upao u nae ivote kao neki tajastveni, s neba baen kamen?
Nestrpljiv vidjeti ga vlastitim oima, upitao sam Kerru: Onda, gdje je taj ovjek?
Tiho, apnula je Kerra, pomalo nervozno. Tvoj otac i on su u biblioteci.
uli smo amor njihovih glasova u daljini, iako je bilo nemogue razabrati o emu
razgovaraju. Uputio sam se u smjeru biblioteke, ali me Kerra zaustavila.
Bojim se da e morati priekati. Zamolili su da ih nitko ne ometa.
itav dan nisu izili iz biblioteke. Ni naredni, ni onaj nakon toga. O emu bi uope
mogli razgovarati? to bi netko kao moj otac mogao imati zajednikog s jednim obinim
derviom?
Proao je tjedan, pa jo jedan. Kerra je svakoga jutra pripremala doruak i ostavljala ga
ispred njihovih vrata. Bez obzira kakve bi im poslastice pripremila, sve bi ih odbili i
zadovoljili se samo krikom kruha ujutro i aom kozjeg mlijeka naveer.
Uzrujanog i nervoznog, tijekom tog razdoblja obuzelo me loe raspoloenje. U razna
doba tijekom dana pokuavao sam proviriti u knjinicu kroz svaku rupu i pukotinu u
vratima. Ne marei to e se dogoditi ako oni najednom otvore vrata i zateknu me kako
prislukujem, veinu sam vremena proveo zgrbljen, u nastojanju da shvatim o emu
razgovaraju. Ali uo sam samo tiho mrmljanje. Nisam mnogo ni vidio. Prostorija je bila u
sjeni zbog napola navuenih zastora. Bez mnogo toga to sam mogao uti ili vidjeti,
dopustio sam svom umu da marljivo popuni tiinu, izmiljajui razgovor koji zacijelo
vode.
Jednom me je Kerra zatekla uha priljubljenog uz vrata, ali nita nije rekla. Dotad je ve
ona oajnije od mene eljela saznati to se zbiva. ene si ne mogu pomoi kad je rije o
znatielji; ona im je u prirodi.
Ali kad me je moj brat, sultan Walad, ulovio u prislukivanju, pria je bila drukija.
Uputio mi je estok pogled, a lice mu se ozlovoljilo.
Nema prava pijunirati druge ljude, a posebice ne vlastitog oca, prekorio me.
Slegnuo sam ramenima. Iskreno, brate, zar tebe nimalo ne smeta to na otac provodi
vrijeme s jednim neznancem? Sad je ve prolo vie od mjesec dana. Otac je svoju obitelj
gurnuo u stranu. Zar tebe to ne uzrujava?
Na otac nikoga nije gurnuo u stranu odgovorio je moj brat. U emsu iz Tabriza
pronaao je veoma dobrog prijatelja. Umjesto da prigovara i jada se poput malog djeteta,
trebao bi biti sretan zbog naeg oca. Odnosno, ako ga uistinu voli.
Tako bi neto mogao rei samo moj brat. Bio sam naviknut na njegovo udatvo pa se
nisam uvrijedio zbog njegovih otrih primjedaba. Uvijek ljubazan, bio je miljenik obitelji i
susjedstva, najdrai sin mog oca.
Tono etrdeset dana nakon to su se otac i dervi osamili u biblioteci, dogodilo se
neto udno. Ponovno sam uao ispred vrata i prislukivao tiinu mukliju no inae, kad
sam najednom uo dervia kako govori.
Prolo je etrdeset dana otkad smo se povukli ovamo. Svakog smo dana raspravljali o
jednom od etrdeset pravila vjere Ljubavi. Sad kad smo zavrili, mislim da bismo trebali
izii. Tvoja je odsutnost moda uzrujala tvoju obitelj.
Otac se usprotivio. Ne brini. Moja supruga i sinovi dovoljno su zreli da shvate da mi
je moda potrebno provesti neko vrijeme daleko od njih.
O tvojoj supruzi ne znam nita, ali tvoja dva sina razliiti su kao no i dan, odgovorio
je ems. Stariji ide tvojim stopama, ali bojim se da mlai koraa u jednom posve
drukijem ritmu. Njegovo je srce zamueno kivnjom i zaviu.
Obrazi su mi se zaarili od srdbe. Kako moe rei tako grozne stvari o meni kad se
nismo ni upoznali?
On misli da ga ja ne poznajem, ali poznajem ga, malo kasnije je rekao dervi. Dok je
uao uha priljubljenog uz vrata i promatrao me kroz rupice na vratima, i ja sam
promatrao njega.
Osjetio sam kako mi tijelom prolaze srsi jeze i svaka mi se dlaica nakostrijeila. Ne
mislei o onome to kanim uiniti, naglo sam otvorio vrata i odlunim korakom uao u
sobu. Oi mog oca razrogaile su se od neshvaanja, ali nije trebalo dugo da ok zamijeni
ljutnja.
Aladdine, jesi li poludio? Kako se usuuje tako nas ometati? zagrmio je moj otac.
Neobazirui se na to pitanje, pokazao sam na emsa i uzviknuo: Zato najprije ne
pitate njega kako se usuuje onako govoriti o meni?
Otac nije rekao ni rije. Samo me je pogledao i duboko udahnuo, kao da je moja
nazonost teak teret na njegovim ramenima.
Molim vas, oe, nedostajete Kerri. Nedostajete i svojim uenicima. Kako moete
okrenuti lea svim svojim voljenima zbog jednog uljivog dervia?
im su te rijei izile iz mojih usta, pokajao sam se, ali bilo je prekasno. Otac me je
promatrao s razoaranjem u oima. Nikad ga ranije nisam vidio takvoga.
Aladdine, uini samome sebi uslugu. Otii odavde - smjesta, rekao je moj otac. Idi
na neko mirno mjesto i razmisli o ovome to si uinio. Nemoj mi se obraati dok ne
pogleda u svoju nutrinu i ne osvijesti svoju pogreku.
Ali, oe...
Odlazi! ponovio je moj otac i okrenuo glavu od mene.
Snudeno sam iziao iz prostorije, vlanih dlanova, drhtavih koljena.
U tom mi je trenutku sinulo da su se na neki nerazumljiv nain nai ivoti promijenili i
da vie nikad nita nee biti kao ranije. Od smrti moje majke prije osam godina, ovo je bio
drugi put da sam se osjeao naputen od roditelja.
 Rumi

KONJA, 18. PROSINCA 1244.

Batin Allah - skriveno lice Boga. Otvori moj um kako bih mogao vidjeti Istinu.
Kad mi je ems iz Tabriza postavio ono pitanje o proroku Muhamedu i sufiju
Bistamiju, imao sam osjeaj da smo nas dvojica jedino dvoje ljudi na kugli zemaljskoj. Pred
nama se prualo sedam etapa na Putu do Istine - sedam maqamata kroz koje mora proi
svaki ego kako bi dosegnuo Jedinstvo.
Prvi stupanj je stanje Uskraenog nafs, najprimitivnije i najuobiajenije stanje postojanja,
kad je dua zarobljena u svjetovnim tenjama. Veina ljudskih bia zapela je u njemu,
mue se i pate u slubi svojih strasti, ali uvijek smatraju druge odgovornima za svoju
stalnu nesreu.
Ako i kad neka osoba postane svjesna bijede svoga ega, pone li raditi na sebi, moe
dospjeti do sljedee etape koja je na odreeni nain suprotnost prethodnoj. Umjesto da
stalno okrivljava druge ljude, osoba koja dosegne ovaj stupanj mijenja sebe, ponekad do
toke samozataje. Ovdje ego postaje Samoptuujui nafs i time zapoinje putovanje ka
unutarnjem proienju.
U treoj fazi, osoba je zrelija i ego se razvio u Nadahnut nafs. Tek na ovoj razini, i ni u
jednom trenutku ranije, ovjek moe doivjeti istinsko znaenje rijei predaja i lutati
Dolinom spoznaje. Svatko tko je dospio ovako daleko imat e i pokazivati strpljenje,
ustrajnost, mudrost i poniznost. Svijet e djelovat nov i pun nadahnua. Meutim, mnogi
ljudi koji dosegnu treu razinu osjeaju poriv zaustaviti se na njoj i izgube volju ili snagu
ii dalje. Zato je, ma koliko bila lijepa i blaena, trea razina zamka za onoga tko tei
viem.
Oni koji uspiju ii dalje, dolaze do Doline mudrosti i upoznaju Nepomueni nafs. Ovdje
ego nije to je neko bio, jer se promijenio u viu razinu svijesti. Velikodunost, zahvalnost
i nepokolebljiv osjeaj zadovoljstva bez obzira na ivotne nedae glavne su znaajke
svakoga tko je dospio ovamo. Iza toga se nalazi Dolina jedinstva. Oni koji su u njoj bit e
zadovoljni svakom situacijom u koju ih Bog stavi. Svjetovna pitanja njima nisu nimalo
vana, jer oni su postigli stanje Zadovoljnog nafs.
U sljedeoj fazi, Ugodnog nafs, ovjek postaje svjetlost ljudskog roda, zrai energijom
svakome tko je zatrai, poduava i prosvjetljava kao pravi uitelj. Ponekad takva osoba
moe imati i iscjeljiteljske moi. Kamo god da ode, u ivotima drugih ljudi izazvat e
veliku promjenu. U svemu to ini i tei uiniti, njezin je glavni cilj sluiti Bogu sluei
drugima.
Na kraju, u sedmoj fazi, ovjek dosee Proien nafs i postaje Insan-i Kmil, savreno
ljudsko bie. Ali o tome stanju nitko ne zna mnogo, a ak i ako su malobrojni ikad znali, ne
bi govorili o njemu.
Etape na putu lako je ukratko prikazati, teko iskusiti. Prepreke koje se pojavljuju
putem dodatno oteava injenica da nema jamstva stalnog napretka. Ruta od prve do
zadnje faze nipoto nije linearna. Uvijek postoji opasnost da emo se sunovratiti natrag u
ranije faze, ponekad ak iz nekog vieg stupnja posve natrag do prvog. S obzirom na
mnoge zamke uzdu puta, nije udo da u svakom stoljeu samo nekolicini ljudi uspijeva
dosegnuti krajnje faze.

I zato, kad mi je ems postavio ono pitanje, nije traio samo usporedbu. Htio je da
razmislim koliko sam daleko sam spreman ii kako bih izbrisao svoju osobnost da bih bio
upijen u Bogu. U njegovom prvom pitanju krilo se drugo.
A ti, veliki propovjednie? upitao me je. Od sedam faza, na kojoj si ti? I misli li da
ima hrabrosti ii dalje, do samoga kraja? Reci mi, koliko je velika tvoja alica?
 Kerra

KONJA, 18. PROSINCA 1244.

Beskorisno mi je oplakivati svoju sudbinu, znam. Meutim, ne mogu ne poeljeti da

imam vie znanja o vjeri, povijesti i filozofiji i svim onim stvarima o kojima Rumi i ems
danonono zacijelo razgovaraju. Ponekad se poelim pobuniti protiv toga da sam stvorena
enom. Kad se rodi kao djevojica, naue te kuhati i istiti, prati prljavu odjeu, krpati
stare arape, raditi maslac i sir i hraniti djecu. Neke ene podue i umijeu ljubavi i kako
da se uine privlanima mukarcima. Ali to je to. enama nitko ne daje knjige da im otvori
oi.
Prve godine naega braka, znala bih se svakom prigodom koja bi mi se pruila kriom
zavui u Rumijevu biblioteku. Sjedila bih meu onim knjigama koje on tako silno voli,
udisala njihov pranjav, pljesniv miris i pitala se kakve tajne skrivaju u sebi. Znala sam
koliko Rumi duboko voli svoje knjige, veinu kojih je naslijedio od svog pokojnog oca,
Bahaal-Dina. Od njih mu je posebice draga bila Ma'arif. Mnoge bi noi bio budan do zore i
itao je, iako sam ja bila uvjerena da je itavu zna napamet.
I da mi plate vreama zlata, nikad ne bih prodao oeve knjige, znao je rei Rumi.
Svaka od ovih knjiga neprocjenjiva je ostavtina mojih predaka. Naslijedio sam ih od
svog oca i proslijedit u ih svojim sinovima.
Na teak sam nain saznala koliko mu znae njegove knjige Jo u prvoj godini braka,
dok sam jednog dana bila sama kod kue, palo mi je na pamet obrisati prainu u biblioteci.
Izvadila sam sve knjige s polica i obrisala im korice komadom baruna poprskanim
ruinom vodicom. Lokalni ljudi vjeruju da postoji neki mladenaki din po imenu Kebikec
koji bolesno uiva unitavati knjige. Kako bi ga odbili, obiaj je u svakoj knjizi napisati
upozorenje: Miruj, Kebikec, dri se podalje ove knjige! Kako sam mogla znati da nije
Kebikec jedini koji se treba drati podalje knjiga mog supruga, nego sam to i ja?
Tog sam poslijepodneva obrisala prainu i oistila svaku knjigu u biblioteci. Radei,
itala sam iz Gazalijevog Oivljavanja vjerskih znanosti. Tek kad sam iza svojih lea zaula
opor, dalek glas, shvatila sam koliko sam vremena provela ondje.
Kerra, to misli da radi ovdje?
Bio je to Rumi, ili netko tko mu je nalikovao - glas je bio grublji u tonu, stroi u izrazu.
U svih naih osam godina braka, bio je to jedini put da mi se tako obratio.
istim, promrmljala sam bojaljivo. eljela sam te iznenaditi.
Rumi je odgovorio: Razumijem, ali molim te, vie nikad ne diraj moje knjige. Zapravo,
volio bih da uope ne ulazi u ovu prostoriju.
Nakon tog dana, drala sam se podalje biblioteke ak i kad nikoga nije bilo kod kue.
Shvatila sam i prihvatila da svijet knjiga nije za mene, nikad nije bio, niti e ikad biti.
Ali kad je ems iz Tabriza doao u nau kuu, i kad su se on i moj suprug zakljuali u
biblioteku na etrdeset dana, osjetila sam kako u meni kljua stara kivnja. Rana za koju
nisam bila ni svjesna da je poela krvariti.
 Kimya

KONJA, 20. PROSINCA 1244.

Bilo mi je dvanaest godina kad me je Rumi usvojio, kerku obitelji skromnih seljaka iz
jedne doline uz planinu Taurus. Moji pravi roditelji bili su ljudi koji su naporno radili i
ostarjeli prije vremena. ivjeli smo u malom kuerku, i sestra i ja dijelile smo istu sobu s
duhovima nae mrtve brae i sestara, petoro djece umrle od jednostavnih bolesti. Ja sam
bila jedina u kui koja je vidjela te duhove. Svaki put kad bih spomenula to ti mali duhovi
rade, sestra bi se uplaila, a majka rasplakala. Pokuala sam objasniti, ali bezuspjeno, da
se ne trebaju bojati ni brinuti, budui da nitko od moje mrtve brae i sestara nije izgledao
zastraujue ili nesretno. Moja obitelj to nikako nije mogla shvatiti.
Jednog je dana naim selom proao neki pustinjak. Kad je vidio koliko je iscrpljen, otac
ga je pozvao da prenoi u naoj kui. Te veeri, dok smo svi sjedili uz ognjite i pekli kozji
sir, pustinjak nam je priao arobne prie iz dalekih zemalja. Dok je njegov glas mrmorio,
ja sam zatvorila oi, putujui s njime do pustinja Arabije, beduinskih atora u Sjevernoj
Africi i mora najmodrije vode, koje nazivaju Sredozemnim. Ondje sam na plai pronala
koljku, veliku i spiralnu, i stavila je u dep. Kanila sam proetati plaom s jednog kraja na
drugi, ali me negdje na po puta zaustavio neki otar, odbojan miris.
Kad sam otvorila oi, zatekla sam se kako leim na podu, a svi u kui bili su oko mene,
sa zabrinutim izrazom na licu. Majka je jednom rukom drala moju glavu, a u drugoj je
imala polovicu glavice luka, koju mi je silom gurala pod nos.
Osvijestila se! radosno je pljesnula rukama moja sestra.
Hvala Bogu! Majka je teko uzdahnula. Zatim se obratila pustinjaku, objanjavajui:
Jo otkad je bila mala djevojica, Kimyu spopadaju napadi nesvjestice. To se stalno
dogaa.
Ujutro nam je pustinjak zahvalio na gostoprimstvu i oprostio se s nama.
Meutim, prije nego to je otiao, rekao je mom ocu: Tvoja kerka Kimya neobino je
dijete. Veoma je nadarena. Bila bi teta da takvi darovi prou nezamijeeno. Trebao bi je
poslati u kolu...
to e djevojci obrazovanje? uzviknula je moja majka. Gdje ste to uli? Treba ostati
uz mene i tkati sagove dok se ne uda. Znate, ona je darovita tkalja sagova.
Ali pustinjak se nije pokolebao. Moda, ali jednog bi dana mogla biti jo bolja
uenjakinja. Oito, Bog nije nesklon vaoj kerki zato to je djevojica i obdario ju je
mnogim darovima. Tvrdite li da znate bolje od Boga? upitao je. Ako nema dostupnih
kola, poaljite je nekom uenjaku da dobije obrazovanje koje zasluuje.
Majka je odmahnula glavom. Ali vidjela sam da je otac drukijeg miljenja. Znajui
koliko voli obrazovanje i znanje, i koliko cijeni moje sposobnosti, nije me iznenadilo kad je
upitao: Mi ne znamo nijednog uenjaka. Gdje u ga pronai?
Tad je onaj pustinjak izgovorio ime koje e mi promijeniti ivot. Rekao je: Poznajem
divnog uenjaka u Konji, po imenu Mevlana Delaluddin Rumi. Moglo bi mu biti drago
poduavati djevojicu kao Kimya. Odvedite je k njemu. Neete poaliti.
Kad je pustinjak otiao, majka je podigla ruke. Trudna sam. Uskoro e u ovoj kui biti
jo jedna usta koja treba hraniti. Potrebna mi je pomo. Djevojci ne treba knjiga. Ona mora
nauiti obavljati kuanske poslove i brinuti o djeci.
Bilo bi mi mnogo drae da se majka usprotivila mom odlasku iz drugih razloga. Da je
rekla da u joj nedostajati i da ne moe podnijeti dati me drugoj obitelji, makar samo
privremeno, moda bih bila odluila ostati. Ali ona nije rekla nita od toga. U svakom
sluaju, otac je bio uvjeren da pustinjak ima pravo, a za nekoliko dana u to sam bila
uvjerena i ja.
Nedugo nakon toga, otac i ja otputovali smo u Konju. ekali smo Rumija ispred
medrese u kojoj je poduavao. Kad je iziao, meni je bilo previe neugodno pogledati ga.
Zato sam gledala u njegove ruke. Prsti su mu bili dugi, gipki i vitki, vie kao u zanatlije,
nego uenjaka. Otac me je gurnuo prema njemu.
Moja kerka je veoma nadarena. Ali ja sam priprost ovjek, a takva je i moja ena.
Reeno nam je da ste vi najueniji ovjek u kraju. Biste li bili voljni poduavati je?
I ne gledajui njegovo lice, osjeala sam da Rumi nije iznenaen. Mora da je bio
naviknut na takve molbe. Dok su otac i on razgovarali, ja sam prila dvoritu, u kojem sam
ugledala nekoliko djeaka, ali nijednu djevojicu. Ali na povratku, ugodno sam se
iznenadila uoivi jednu mladu enu koja je sama stajala u kutu, bijelog i nepominog lica
kao da je isklesano od mramora. Mahnula sam joj. Izgledala je zaprepateno, ali mi je
nakon kratkog oklijevanja odmahnula.
Zdravo, djevojice, vidi li me? upitala je.
Kad sam kimnula glavom, ena se nasmijeila i pljesnula rukama. Pa to je divno!
Nitko me drugi ne vidi.
Vratile smo se do mog oca i Rumija. Mislila sam da e prestati razgovarati kad je vide,
ali imala je pravo - nisu je vidjeli.
Kimya, doi ovamo, rekao je Rumi. Tvoj mi otac kae da voli uiti. Reci mi, to ti
se to u knjigama toliko svia?
S naporom sam progutala slinu, nesposobna odgovoriti, paralizirana.
Reci, duo, obratio mi se otac i zvuao je razoaran.
eljela sam odgovoriti tono, odgovorom zbog kojega e se otac ponositi mnome, samo
to nisam znala koji je to odgovor.
U mojoj tjeskobi, jedini zvuk koji sam ispustila bio je oajniki dahtaj.
Otac i ja bismo se vratili u nae selo praznih ruku da se tad nije umijeala ona ena.
Uhvatila me je za ruku i rekla: Samo reci istinu o sebi. Bit e dobro, obeajem ti.
Osjeajui se bolje, okrenula sam se prema Rumiju i rekla: Bila bih poaena
prouavati Kur'an s vama, uitelju. Ne bojim se napornog rada.
Rumijevo se lice razvedrilo. To je veoma dobro, rekao je, ali je zatim zastao kao da se
upravo sjetio neke gadne pojedinosti. Ali ti si djevojica. ak i ako budemo naporno uili
i dobro napredovali, ubrzo e se udati i roditi djecu. Godine obrazovanja nee biti ni od
kakve koristi.
Nisam znala to rei i osjeala sam se obeshrabreno, gotovo krivom. I otac kao da je bio
zabrinut i najednom je pozorno prouavao svoje cipele. U pomo mi je ponovno pritekla
ona mlada ena. Reci mu da njegova supruga oduvijek eli djevojicu i sad bi bila sretna
kad bi on jednu poduavao.
Rumi se nasmijao kad sam mu prenijela tu poruku. Vidim da si posjetila moju kuu i
razgovarala s mojom suprugom. Ali uvjeravam te, Kerra se ne mijea u moje uiteljske
obveze.
Polako, bespomono, ena je odmahnula glavom i apnula mi na uho: Reci mu da nisi
govorila o Kerri, njegovoj drugoj supruzi. Govorila si o Gevher, majci njegove dvojice
sinova.
 Govorila sam o Gevher, rekla sam, brino izgovarajui to ime. Majci vaih sinova.
Rumijevo liceje problijedjelo. Gevher je mrtva, dijete, suho je odgovorio. Ali to ti
zna o mojoj pokojnoj supruzi? Je li ovo neka neslana ala?
Umijeao se moj otac. Siguran sam da nije mislila loe, uitelju. Uvjeravam vas da je
Kimya ozbiljno dijete. Nikad nije bez potovanja prema starijima.
Shvatila sam da moram rei istinu. Vaa pokojna supruga je ovdje. Dri me za ruku i
potie da govorim. Ima tamnosmee bademaste oi, lijepe pjegice na licu, i odjevena je u
dugu utu halju...
Zastala sam primijetivi da mlada ena pokazuje na svoje papue. eli da vam kaem
za njezine papue. Nainjene su od jarkonaranaste svile i izvezene sitnim crvenim
cvjetiima. Jako su lijepe.
Te sam joj papue donio iz Damaska, rekao je Rumi, a oi mu se napunile suzama.
Voljela ih je.
Kad je to rekao, uenjak je utonuo u utnju i ekao se po bradi sa sveanim, odsutnim
izrazom lica. Ali kad je ponovno progovorio, glas mu je bio njean i prijateljski, bez traka
potitenosti.
Sad shvaam zato svi misle da je tvoja kerka nadarena, rekao je Rumi mom ocu.
Hajdemo u moju kuu. Uz veeru moemo razgovarati o njezinoj budunosti. Siguran
sam da e biti odlina uenica. Bolja od mnogih djeaka.
Tad se Rumi obratio meni i upitao: Hoe li to rei Gevher?
Nema potrebe, uitelju. ula vas je, odgovorila sam. Kae da sad mora ii. Ali
uvijek vas promatra s ljubavlju.
Rumi se srdano nasmijeio. Nasmijeio se i moj otac. Sad je u zraku bilo neke lakoe
koje ranije nije bilo. U tom sam trenutku znala da e moj susret s Rumijem imati
dalekosene posljedice. Nikad nisam bila bliska s majkom, ali kao da eli nadomjestiti taj
manjak, Bog mi je dao dva oca, mog pravog oca i oca koji me usvojio.
Tako sam prije osam godina dola u Rumijevu kuu, kao bojaljivo dijete gladno
znanja. Kerra je bila njena i suosjeajna, vie od moje vlastite majke, a Rumijevi sinovi
doekali su me s dobrodolicom, posebice onaj stariji, koji mi je s vremenom postao
starijim bratom.
Na kraju je pustinjak imao pravo. Ma koliko mi nedostajali otac i braa i sestre,
nijednog trenutka nisam poalila to sam dola u Konju i pridruila se Rumijevoj obitelji.
Mnogo sam sretnih dana provela pod njegovim krovom.
Odnosno, dok nije doao ems iz Tabriza. Njegova je nazonost sve promijenila.
 Ella

NORTHAMPTON, 9. LIPNJA 2008.

Bez obzira to nikad dotad nije uivala u samoi, Ella je shvatila da joj u zadnje vrijeme
samoa odgovara. Zaokupljena zavrnim dotjerivanjem svoje recenzije Slatkog bogohulja,
zamolila je Michelle za jo tjedan dana prije nego to je preda. Mogla je zavriti ranije, ali
nije eljela. Taj joj je zadatak pruao izliku da se povue u svoj um i izbjegne obiteljske
dunosti i dugo odgaana brana suoavanja. Ovaj je tjedan po prvi put preskoila sat u
klubu kuhanja Fusion, jer nije bila raspoloena za kuhanje i avrljanje s petnaest ena sa
ivotima slinim njezinome, sad kad nije bila sigurna to e uiniti sa svojime. U zadnji je
tren nazvala i rekla da je bolesna.
Ella se prema komunikaciji s Azizom odnosila kao prema tajni, kojih je najednom imala
previe. Aziz nije znao da ona ne samo ita njegov roman, ve i pie recenziju; knjievna
agencija nije znala da ona potajno oijuka s autorom knjige koju recenzira; a njezina djeca i
suprug nisu znali nita o temi romana, autoru ili oijukanju. U razdoblju od nekoliko
tjedana, preobrazila se iz ene iji je ivot providan kao koa novoroeneta u enu koja se
utapa u tajnama i laima. Jo vie od ove promjene iznenadila ju je spoznaja da je to ni
najmanje ne uznemiruje. Kao da je ekala, uvjereno i strpljivo, da se dogodi neto
znaajno. To iracionalno iekivanje bilo je dio ari njezinog novog raspoloenja, jer
usprkos svim tajnama, bilo je arobno.
Tad vie elektronske poruke nisu bile dovoljne. Ella je bila ta koja je prva nazvala
Aziza. I usprkos vremenskoj razlici od pet sati, gotovo svakodnevno su razgovarali
telefonski. Aziz joj je rekao da joj je glas njean i krhak. Kad se nasmije, njezin smijeh
dolazi u valiima, naglaen kratkim dahtajima, kao da nije sigurna koliko se jo mora
smijati. To je smijeh ene koja nikad nije nauila ne posveivati previe pozornosti
sudovima drugih ljudi.
Samo se prepusti, rekao je. Pusti se!
Ali bujica oko nje bila je nepostojana i promjenjiva budui da se u njezinoj kui zbivalo
nekoliko stvari istodobno. Avi je poeo uzimati privatne satove matematike, a Orly
posjeivala savjetnika zbog poremeaja prehrane. Jutros je pojela pola omleta - prvu
konkretnu hranu u zadnjih nekoliko mjeseci - i iako je odmah upitala koliko je u njemu
kalorija, nekim se udom nije osjeala krivom i nije se kaznila povraanjem. U
meuvremenu je Jeannette aktivirala bombu objavivi da je prekinula sa Scottom. Nije
ponudila nikakvo objanjenje, osim injenice da im oboma treba prostora. Ella se pitala je li
prostor ifra za novu ljubav, budui da ni Jeannette ni Scott nisu ni asa asili u
pronalaenju nekog novog.
Brzina kojom su se ljudski odnosi pojavljivali i rasplinjavali zaudila je Ellu vie no
ikad, ali je ipak pokuala vie ne izricati osude. Ako je ita nauila iz svoje prepiske s
Azizom, tad je to bilo da e, to je ona mirnija i pribranija, njezina djeca vie toga podijeliti
s njom. Kad je prestala trati za njima, oni su prestali bjeati od nje. Stvari su nekako
funkcionirale glae i vie po njezinoj volji nego u doba kad je neumorno pokuavala
pomagati i ispravljati.
Kad samo pomisli da nije inila nita kako bi postigla taj rezultat! Umjesto da svoju
ulogu u kui smatra svojevrsnim ljepilom, nevidljivom ali sredinjom sponom koja sve
povezuje, postala je nijema promatraica. Promatrala je kako se dogaaji odvijaju i dani
dolaze i prolaze, ne nuno hladno ili ravnoduno, ali s vidljivim odmakom. Otkrila je da
je, jednom kad je prihvatila da se ne mora izludjeti zbog stvari nad kojima nema nadzor, iz
unutranjosti izronila jedna druga ona - mudrija, mirnija i mnogo razumnija.
Peti element, promrmljala je samoj sebi u bradu nekoliko puta tijekom dana. Samo
prihvati prazninu!
Njezinom suprugu nije dugo trebalo da zamijeti da je na njoj neto udno, neto tako
netipino za Ellu. eli li zato najednom provoditi vie vremena s njom? Ovih je dana ranije
dolazio kui i Ella je pretpostavljala da se neko vrijeme nije viao s drugim enama.
Duo, jesi li dobro? stalno je pitao David.
Nikad bolje, odgovorila bi i svaki bi se put nasmijeila. Kao da je njezino povlaenje
u neki njezin vlastiti miran, privatni prostor skinulo uljudnu pristojnost iza koje je njezin
brak godinama nepomueno spavao. Sad kad vie nije bilo hinjenja izmeu njih, mogla je
vidjeti njihove nedostatke i pogreke u svoj njihovoj golotinji. Prestala se pretvarati. I
imala je osjeaj da i David tek to nije uinio isto.
Uz doruak i veeru razgovarali su o dnevnim dogaajima smirenim glasovima
odraslih ljudi, kao da razgovaraju o godinjem prinosu dionica. Zatim bi zautjeli,
priznajui neuvijenu injenicu da nemaju razgovarati o mnogoemu drugome. Vie ne.
Ponekad bi uhvatila svog supruga kako ju pomno promatra i eka da ona neto kae,
gotovo bilo to. Ella je osjetila da e joj on rado priznati, upita li ga za njegove ljubavne
veze. Ali nije bila sigurna da eli znati.
U prolosti je obiavala hiniti neznanje kako ne bi zaljuljala amac njihovog braka. Sad
se, meutim, prestala ponaati kao da ne zna to je on radio kad ga nije bilo. Jasno mu je
dala do znanja da zna i da ju to ne zanima. Upravo je ta nova uzdranost plaila njezinog
supruga. Ella ga je mogla shvatiti, jer duboko unutra, i nju samu je plaila.
Prije mjesec dana, da je David poduzeo mali korai kako bi poboljao njihov brak, ona
bi bila zahvalna. Svaki pokuaj s njegove strane nju bi bio oduevio. Vie ne. Sad je
sumnjala da njezin ivot nije dovoljno stvaran. Kako je dola do ove toke? Kako je
ispunjena majka troje djece otkrila vlastitu malodunost? to je jo vanije, ako je doista
nesretna, kao to je jednom rekla Jeannette da jest, zato ne ini ono to nesretni ljudi
stalno ine? Ona ne plae na podu kupaonice, ne jeca u kuhinjski sudoper, ne odlazi u
melankoline etnje, ne baca stvari o zidove... nita.
Neki se udan mir spustio na Ellu. Osjeala se stabilnijom no ikad, iako je spretno
klizila sve dalje od ivota kakav je poznavala. Ujutro bi dugo i uporno gledala svoj odraz
u zrcalu da vidi ima li vidljivih promjena na njezinome licu. Izgleda li mlae? Ljepe? Ili
kao da u njoj ima vie ivota? Nije vidjela nikakvu razliku. Nita se nije promijenilo, a
ipak, nita vie nije bilo isto.
 Kerra

KONJA, 5. SVIBNJA 1245.

Bijele, neko pod teinom snijega objeene grane, sad cvjetaju ispred naeg prozora, a
ems iz Tabriza jo je uvijek s nama. Tijekom tog vremena, gledala sam kako se moj
suprug preobraava u drugaijeg mukarca, svakoga dana odlazi malo dalje od mene i
svoje obitelji. Na poetku sam mislila da e brzo jedan drugome dojaditi, ali to se nije
dogodilo. Naprotiv, samo su postali bliskiji. Kad su zajedno, ili su neobino utljivi, ili
razgovaraju neprekidnim mrmljanjem protkanim grohotima smijeha, zbog ega se
zapitam zato im nikad ne ponestane rijei. Nakon svakog razgovora sa emsom, Rumi
hoda naokolo kao preobraen ovjek, dalek i zaokupljen svojim mislima, kao da je opijen
nekom tvari koju ja ne mogu ni okusiti ni vidjeti.
Spona koja ih povezuje gnijezdo je za dvojicu i u njemu nema mjesta za treu osobu.
Oni kimaju glavom, smijee se, smijulje ili mrte na isti nain i u isto vrijeme, izmjenjujui
izmeu rijei duge, znakovite poglede. ak i njihova raspoloenja kao da su meusobno
ovisna. Ima dana kad su mirniji od uspavanke, nita ne jedu, nita ne govore, a ima i
takvih kad jure naokolo s takvom euforijom da obojica nalikuju luacima. Ovako ili onako,
vie ne prepoznajem vlastitog supruga. Mukarac s kojim sam u braku sad ve vie od
osam godina, mukarac iju sam djecu podigla kao da su moja vlastita i s kojim sam imala
dijete, pretvorio se u neznanca. Bliskom mu se osjeam jedino kad je u dubokom snu.
Mnoge sam noi proteklih tjedana leala budna i oslukivala ritam njegovog disanja,
osjeala njean apat njegovog daha na svojoj koi i utjehu otkucaja njegovog srca u mom
uhu, samo da se podsjetim da je on jo uvijek mukarac za kojeg sam se udala.
Uporno si ponavljam da je ovo privremena faza. ems e jednog dana otii. Ipak je on
dervi lutalica. Rumi e ostati ovdje sa mnom. On pripada ovom gradu i svojim uenicima.
Ne trebam uiniti nita doli ekati. Ali nije mi lako biti strpljiva, i svakim mi danom
postaje sve tee. Kad se osjeam previe malodunom, nastojim se prisjetiti starih dana -
posebice onih trenutaka kad je Rumi stajao uz mene usprkos svim potekoama.
Kerra je kranka. ak i ako se preobrati na islam, nikad nee biti jedna od nas,
govorkali su ljudi kad su tek saznali za na predstojei brak. Vodei islamski uenjak ne
bi se smio oeniti enom koja nije njegove vjere.
Ali Rumi se nije obazirao na njih. Ni tad, ni kasnije. Zato u mu vjeno biti zahvalna.
Anatolija je sainjena od mjeavine vjera, naroda i kuhinja. Ako moemo jesti istu
hranu, pjevati iste pjesme, vjerovati u ista praznovjerja i nou sanjati iste snove, zato ne
bismo mogli ivjeti zajedno? Vidjela sam kranske bebe s muslimanskim imenima i
muslimanske bebe koje su dojile dojilje kranke. Na je svijet vjeno idak, u njem sve
tee i mijea se. Ako postoji granica izmeu kranstva i islama, mora biti savitljivija nego
to uenjaci na obje strane misle da jest.
Budui da sam supruga uvenog uenjaka, ljudi od mene oekuju da o uenjacima
imam visoko miljenje, ali ga ja nemam. Uenjaci mnogo znaju, to svakako, ali je li previe
znanja od ikakve koristi kad je rije o pitanjima viere? Oni uvijek govore tako velike rijei
da je teko pratiti to govore. Muslimanski uenjaci kritiziraju kranstvo jer je prihvatilo
Trojstvo, a kranski uenjaci kritiziraju islam jer Kur'an smatra savrenom knjigom. Iz
njihovih bi rijei zakljuio da su te dvije vjere dva razliita svijeta. Ali ako mene pitate, kad
je rije o osnovama, obini krani i obini muslimani imaju vie toga zajednikog jedni s
drugima nego sa svojim vlastitim uenjacima.
Kau da je za muslimana koji se preobrati na kranstvo najtee prihvatiti Trojstvo. A
najtee za krana koji se preobrati na islam navodno je otpustiti Trojstvo. U Kur'anu Isus
kae, Naravno da sam sluga Boji; On mi je dao knjigu i uinio me prorokom.
A ipak, meni nije bilo teko povjerovati da Isus nije bio Boji sin, ve Boji sluga.
Mnogo mi je tee bilo napustiti Mariju. Nikome to nisam rekla, ak ni Rumiju, ali ponekad
eznem vidjeti Marijine ljubazne smee oi. Njezin je pogled na mene uvijek djelovao
umirujue.
Istina je da sam, otkad je ems iz Tabriza doao u nau kuu, toliko ojaena i zbunjena
da se hvatam kako eznem za Marijom vie no ikad. Kao vruica to divlja mojim venama,
moja potreba da se molim Mariji vraa se silinom koju jedva uspijevam svladati. U takvim
me trenucima izjede krivnja, kao da varam svoju novu vjeru.
Nitko ovo ne zna. ak ni moja susjeda Safiya, kojoj se u svemu drugome povjeravam.
Ona ne bi shvatila. Voljela bih da to mogu podijeliti sa svojim suprugom, ali ne vidim
naina za to. Toliko je suzdran; bojim se da u ga jo vie udaljiti od sebe. Rumi mi je
neko bio sve. Sad je neznanac. Nisam znala da je mogue ivjeti s nekim pod istim
krovom, spavati u istom krevetu, a ipak osjeati da nije doista ondje.
 ems iz Tabriza

KONJA, 12. LIPNJA 1245.

Budalasti, zbunjeni vjernie! Ako svakog Ramazana ovjek posti u ime Boga i svakog
Kurban Bajrama rtvuje ovcu ili kozu u okajanje svojih grijeha, ako se itavog ivota trudi
odlaziti na hodoae u Meku i pet puta dnevno klekne na molitveni ilim, a istodobno
nema mjesta za ljubav u svom srcu, od kakve je koristi sva ta muka? Vjera je samo rije
ako u njezinom sreditu nema ljubavi, mlitava je i beivotna, neodreena i prazna - nita
to moe uistinu osjetiti.
Misle li da Bog stanuje u Meki ili Medini? Ili negdje u nekoj lokalnoj damiji? Kako
mogu zamisliti da je Bog zatvoren u ogranienom prostoru kad On otvoreno kae, Ne
obgrljuju me ni moje nebo ni moja zemlja, nego me obgrljuje srce mog sluge koji vjeruje u mene.
ali budalu koja misli da su granice njegovog smrtnog uma granice Boga svemogueg.
ali neznalicu koji pretpostavlja da moe pregovarati i podmiriti dugove s Bogom. Misle li
takvi ljudi da je Bog trgovac mjeovitom robom koji pokuava odvagati nae vrline i naa
nedjela na dvije odvojene vage? Je li On inovnik koji pomno zapisuje nae grijehe u svoju
knjigu rauna kako bi nas jednog dana prisilio da mu platimo? je li to njihovo poimanje
Jedinstva?
Ni trgovac mjeovitom robom ni inovnik, moj Bog je velianstven Bog. ivui Bog!
Zato bih elio mrtvog Boga? On je iv. Ime mu je el-Hajj - Vjeno iv. Zato bih se utapao
u beskonanim strahovima i brigama, uvijek ogranien zabranama i ogranienjima? On je
beskonano suutan. Ime mu je el-Vedud. On je u svemu hvalevrijedan. Hvalim Ga sa
svim svojim rijeima i djelima, prirodno i bez napora kao to diem. Ime mu je el-Hamid.
Kako ikad mogu iriti glasine i klevete, ako duboko u srcu znam da Bog sve to vidi i uje?
Njegovo ime je el-Besir. Lijep onkraj svih snova i nada.
El-Dami', el-Kajjum, er-Rahman, er-Rahim. Kroz glad i poplavu, suh i edan, pjevat
u i plesati za Njega dok mi koljena ne popuste, dok mi se tijelo ne srui i srce prestane
kucati. Razbit u svoj ego na sitne komadie, dok ne postanem tek estica nepostojanja,
putnik puke praznine, praina praine u Njegovoj velianstvenoj graevini. Zahvalno,
radosno i nepopustljivo, hvalim njegovu divotu i velikodunost. Zahvaljujem mu za sve
to mi je dao i uskratio, jer samo On zna to je za mene najbolje.
Prisjetivi se jo jednog pravila na mom popisu, osjetio sam novi val sree i nade.
Ljudsko bie ima jedinstveno mjesto meu Bojim stvorenjima. Udahnuo sam u njega od svog
duha, kae Bog. Svatko je od nas bez iznimke nainjen da bude Boji poslanik na zemlji. Zapitaj se,
koliko se esto ponaa kao poslanik, ako ikad to ini? Ne zaboravi, na svakome je od nas da
otkrijemo boanski duh u sebi i ivimo po njemu.
Umjesto da se izgube u Ljubavi prema Bogu i ratuju protiv svog ega, vjerski fanatici
bore se protiv drugih ljudi, stvarajui val za valom straha. Gledajui cijeli svemir strahom
obojanih oiju, nije nikakvo udo da ne vide mnotvo stvari kojih se treba bojati. Kad god
je negdje potres, sua ili bilo koja druga nesrea, oni to smatraju znakom Boanskoga
gnjeva - kao da Bog ne kae otvoreno, Moja suut pretee moj gnjev. Uvijek kivni na nekoga
zbog ovoga ili onoga, oni kao da oekuju da e se Svemogui Bog umijeati u njihovu
korist i umjesto njih se osvetiti. Njihov je ivot stanje neprestanog ogorenja i
neprijateljstva, nezadovoljstva tako ogromnog da ih slijedi kamo god poli, kao crni oblak,
koji zamuuje i njihovu prolost i njihovu budunost.
U vjeri postoji tako neto kao to je ne vidjeti umu od stabla. Cjelokupnost vjere
daleko je vea i dublja od zbroja njezinih sastavnih dijelova. Pojedinana pravila treba
itati u svjetlu cjeline. A cjelina je sakrivena u biti.
No umjesto da trae bit Kur'ana i prigrle ga kao cjelinu, vjerski fanatici izdvajaju
odreenu suru ili dvije i daju prednost boanskim zapovjedima koje smatraju u skladu sa
svojim plaljivim umovima. Stalno sve podsjeaju da e na Sudnji dan svi ljudi biti
primorani hodati Siratovim mostom, tanjim od zraka, otrijim od britve. Nesposobni
prijei taj most, grenici e se strmoglaviti u jame pakla, gdje e zauvijek patiti. Oni koji su
ivjeli kreposno stii e na drugu stranu mosta, gdje e biti nagraeni egzotinim voem,
slatkim vodama i djevicama. To je, u najkraim crtama, njihovo poimanje ivota nakon
smrti. Toliko su silno opsjednuti uasima i nagradama, ognjem i voem, anelima i
demonima, da u svojoj udnji da dosegnu budunost koja e opravdati ono to su danas
zaboravljaju na Boga! Zar ne znaju jedno od etrdeset pravila? Pakao je u ovdje i sad. I raj je.
Prestani brinuti o paklu ili sanjati o raju, jer oni su oboje prisutni u tebi upravo u ovome trenutku.
Svaki put kad se zaljubimo, uzvisimo se u raj. Svaki put kad mrzimo, zavidimo ili se s nekime
borimo, strmoglavljujemo se ravno u oganj pakla. O tome govori pravilo broj dvadeset i pet.
Postoji li gori pakao od muka koje ovjek podnosi kad duboko u svojoj svijesti zna da
je uinio neto pogreno, strano pogreno? Upitajte tog ovjeka. On e vam rei to je
pakao. Postoji li bolji raj od blaenstva koje se sputa na ovjeka u onim rijetkim trenucima
u ivotu kad se zasuni svemira naglo otvore i on se osjea kao da posjeduje sve tajne
vjenosti i kao da je posve sjedinjen s Bogom? Upitajte tog ovjeka. On e vam rei to je
raj.
Zato toliko brinuti o posljedicama, o zamiljenoj budunosti, kad je sadanji trenutak
jedino vrijeme kad moemo istinski i u cijelosti doivjeti i Boju nazonost i Boje odsue
u naim ivotima? Neoptereeni strahom od kazne u paklu i eljom da budu nagraeni u
raju, sufije vole Boga jednostavno zato to Ga vole, isto i lako, neokaljano i bez ustupaka.
Ljubav je razlog. Ljubav je cilj.
A kad toliko voli Boga, kad voli svako njegovo stvorenje zbog Njega i zahvaljujui
Njemu, izvanjske kategorije iezavaju bez traga. Od tog trenutka nadalje, vie ne moe
biti ja. Jedino to jesi nitica je tako velika da prekriva itavo tvoje bie.
Neki smo dan Rumi i ja razmiljali o ovim pitanjima, kad je najednom on zatvorio oi i
izgovorio sljedee stihove:
Ni kranin ni idov ni musliman, ni hindu, ni budist, sufi ili
zen. Nijedna religija ni kulturni sistem. Ja nisam s Istoka, ni sa
Zapada... Moje je mjesto bezmjesno, trag bez traga.

Rumi misli da nikad ne bi mogao biti pjesnik. Ali u njemu jest pjesnik. I to sjajan! Sad
se taj pjesnik otkriva.
Da, Rumi je u pravu. On nije ni s Istoka ni sa Zapada. On pripada Kraljevstvu Ljubavi.
On pripada Ljubljenom.
 Ella

NORTHAMPTON, 12. LIPNJA 2008.

Bogohulje je dotad ve bilo proitano i Ella je dovravala recenziju. Iako je umirala od

elje da s Azizom prodiskutira o pojedinostima njegovog romana, u tome ju je sprijeio
osjeaj profesionalnosti. To ne bi bilo ispravno. Ne prije nego to ona obavi svoj zadatak.
Azizu nije rekla ni da je, proitavi njegov roman, kupila knjigu Rumijevih pjesama i da
sad svake veeri prije spavanja proita nekoliko. Toliko je uredno odvojila svoj posao na
romanu od prepiske s njegovim autorom. Ali dvanaestog lipnja, neto se dogodilo to je
zauvijek izbrisalo liniju izmeu tog dvoga.
Sve do tog dana, Ella nikad nije vidjela Azizovu fotografiju. Kako na njegovoj web
stranici nije bilo nijedne njegove fotografije, nije imala pojma kako on izgleda. Na poetku
je uivala u zagonetnosti pisanja mukarcu bez lica. Ali s vremenom ju je znatielja
nadvladala i izjedala je potreba da njegovim porukama da lice. On nikad nije zatraio
njezinu fotografiju i njoj se to inilo udnim, uistinu udnim.
I tako mu je, kao grom iz vedra neba, poslala svoju fotografiju. Prikazivala ju je na
trijemu s voljenim Spiritom, odjevenu u plavetnu haljinicu koja je lagano otkrivala njezine
obline. Na fotografiji se smijeila - napola zadovoljnim, napola zabrinu tim osmijehom.
Prstima je vrsto drala okovratnik psa, kao da iz njega nastoji izvui snagu. Iznad njih
nebo je bilo areni pokriva sivih i ljubiastih tonova. Ta fotografija nije bila jedna od
njezinih najboljih, ali imala je neto duhovno, gotovo nezemaljsko. Ili se bar ona nadala.
Ella ju je poslala pripojenu uz poruku i samo ekala. Bio je to njezin nain da zamoli Aziza
da joj poalje svoju fotografiju.
Poslao je.
Kad je Ella vidjela fotografiju koju joj je Aziz poslao, pomislila je da je zacijelo
snimljena negdje na Dalekom Istoku, iako sama nikad nije bila ondje. Na toj fotografiji,
Aziz je bio okruen s vie od desetoro tamnokose lokalne djece svih dobi. Odjeven u crnu
koulju i crne hlae, imao je vitku grau, otar nos, visoke jagodice i dugu, tamnu,
valovitu kosu koja mu je padala do ramena. Njegove oi bile su dva smaragda prepuna
energije i neeg drugog to je Ella prepoznala kao suosjeanje. Imao je jednu naunicu i
ogrlicu zakuastog oblika koji Ella nije mogla razabrati. U pozadini se nalazilo srebrnkasto
jezero oivieno visokom travom, a u jednome kutu nazirala sjena neega ili nekoga izvan
kadra.
Dok je prouavala mukarca na toj fotografiji, primjeujui svaku pojedinost, Ella je
imala osjeaj da ga odnekud poznaje. Ma kako se to inilo bizarnim, mogla se zakleti da ga
je vidjela ve ranije.
I najednom je znala.
ems iz Tabriza nije bio samo pomalo slian Azizu Z. Zahari. Aziz je izgledao tono
onako kako je u rukopisu bio opisan ems prije nego to je krenuo u Konju upoznati
Rumija. Ella se pitala je li Aziz namjerno temeljio izgled svog lika na sebi. Kao pisac,
moda je htio svoj sredinji lik stvoriti po vlastitoj slici, ba kao to je Bog stvorio ljude na
svoju sliku.
Dok je razmiljala o tome, pojavila se i druga mogunost. Je li mogue da je pravi ems
iz Tabriza izgledao upravo onako kako je opisan u knjizi, u kom sluaju to moe samo
znait i da postoji iznenaujua slinost izmeu dvojice mukaraca koju dijeli vremensko
razdoblje od gotovo osamsto godina? to je vie razmiljala o toj dilemi, to je jae sumnjala
da bi ems iz Tabriza i Aziz Z. Zahara mogli biti povezani na nain koji nadilazi obine
knjievne trikove.
To je otkrie na Ellu imalo dva neoekivana uinka. Kao prvo, osjetila je potrebu vratiti
se Slatkom bogohulju i ponovno proitati roman, drugim oima, ovaj put ne zbog prie,
nego kako bi pronala autora skrivenog u sredinjem liku romana, kako bi u emsu iz
Tabriza pronala Aziza.
Kao drugo, jo ju je vie zainteresirala Azizova osobnost. Tko je on? Kakva je njegova
pria? U jednoj ranijoj poruci, rekao joj je da je kot, ali zato onda ima istonjako ime -
Aziz? Je li mu to pravo ime? Ili je to njegovo sufijsko ime? I usput, to znai biti sufi?
Jo joj je neto zaokupljalo misli: prvi, gotovo nezamjetni znakovi elje. Prolo je
uistinu mnogo vremena otkad ju je zadnji put osjetila pa joj je trebalo nekoliko dodatnih
sekundi da prepozna taj osjeaj. Ali bio je ondje. Snaan, probuen i neposluan. Shvatila
je da eli mukarca na fotografiji i zapitala se kako bi bilo poljubiti ga.
Taj je osjeaj bio toliko neoekivan i toliko je zbunio da je brzo iskljuila raunalo, kao
da bi je mukarac na onoj fotografiji mogao u protivnom usisati.

'
 Ratnik Baybars

KONJA, 10. LIPNJA 1245.

Baybarse, sine, nikome ne vjeruj kae moj stric, jer svijet svakoga dana postaje sve
pokvareniji. Tvrdi da je bilo drukije samo u Zlatno doba, kad je prorok Muhamed, mir
neka je s njim, bio glavni kako treba. Od njegove smrti, sve ide nizbrdo. Ali ako mene
pitate, svako mjesto na kojemu je vie od dvoje ljudi neminovno mora postati bojite. ak i
u Prorokovo vrijeme meu ljudima je bilo neprijateljstva, nije li? Rat je jezgra ivota. Lav
jede jelena, a leinari svode na gole kosti ono to ostane od strvine. Priroda je okrutna. Na
kopnu, u moru i zraku, za svako stvorenje bez iznimke, postoji samo jedan nain
preivljavanja: biti pronicaviji i jai od svog najgoreg neprijatelja. Da bi ostao iv, mora se
boriti. Jednostavno je tako.
I boriti se moramo. ak i najvee naivine vide da u ovo vrijeme nema drugog naina.
Situacija je postala gadna kad je poklana stotina mongolskih diplomata koje je Dingis-kan
poslao na mirovne pregovore. Nakon toga je Dingis-kan postao uarena lopta bijesa i
objavio rat islamu. Kako i zato su ubijeni ti diplomati, to nitko nije znao rei. Neki su
sumnjali da je sam Dingis-kan dao ubiti svoje vlastite diplomate kako bi mogao zapoeli
ovaj masovni ratniki pohod. To bi mogla biti istina. Nikad se ne zna. Ali ja znam da su u
pet godina Mongoli opustoili itavo podruje Khorasana i svuda gdje su galopirali
unitavali i ubijali. A prije dvije godine porazili su Selduke u Kosedagu i sultana
pretvorili u vazala koji plaa danak. Jedini razlog iz kojega nas Mongoli nisu izbrisali s lica
zemlje jest taj da im je unosnije drati nas pod svojim jarmom.
Moda ratovi postoje od pamtivijeka, barem otkad je Kain ubio svog brata Abela, ali
mongolska vojska drukija je od svega to smo ranije vidjeli. Specijalizirani na vie naina,
koriste brojna oruja od kojih je svako smiljeno za odreenu svrhu. Svaki mongolski
vojnik teko je naoruan, buzdovanom, sjekirom, sabljom i kopljem. Povrh toga, imaju
strijele koje mogu probiti oklop, spaliti itava sela, otrovati svoje rtve ili probiti najtvre
kosti u ljudskome tijelu. Imaju ak i strijele koje zvide, a koje koriste za slanje signala iz
jedog bataljuna u drugi. S tako dobro razvijenim ratnikim vjetinama i bez Boga kojeg bi
se bojali, Mongoli napadaju i razaraju svaki grad, mjesto i selo na svom putu. ak su i
drevni gradovi kao to je Buhara pretvoreni u hrpe gruha. A nisu problem samo Mongoli.
Moramo dobiti Jeruzalem natrag od kriara, da i ne spominjem pritisak Bizantinaca i
suparnitvo izmeu iita i Sunita. Kad smo sa svih strana okrueni nemilosrdnim
neprijateljima, kako si moemo dopustiti spokoj?
Eto zato me nerviraju ljudi kao Rumi. Briga me koliko ga svi drugi cijene. Za mene je
on kukavica koja ne iri nita osim kukaviluka. Moda je u prolosti i bio dobar uenjak,
ali danas je oito pod utjecajem onog krivovjerca emsa. U vrijeme kad se neprijatelji
islama prijetei uzdiu, to Rumi propovijeda? Mir! Pasivnost! Pokornost!

Brate, otrpi bol. Pobjegni otrovu svojih poriva.

Nebo e se nakloniti tvojoj ljepoti ako to uini...
Tako trn postaje rua.
Pojedinano plamti s opim.
 Rumi propovijeda pokornost, pretvarajui muslimane u stado ovaca, plahih i
bojaljivih. Kae da svaki prorok ima zajednicu sljedbenika i svaka zajednica odreeno
vrijeme. Uz ljubav, omiljene rijei kao da su mu strpljenje, ravnotea i snolji vost.
Da je do njega, mi bismo svi samo sjedili u kui i ekali da nas neprijatelji zakolju ili
pogodi neka druga nesrea. I siguran sam da bi on tad doao i kratko prouio propast,
nazivajui je baraqa. Neki su ga uli kako govori, Kad budu sruene kola i damija i
minaret, tad dervii mogu zapoeti svoju zajednicu. Kakve su to, molim vas, rijei?
A kad malo bolje razmisli, jedini razlog zato je Rumi zavrio u ovome gradu jest u
tome to je njegova obitelj, prije nekoliko desetljea, napustila Afganistan i potraila
utoite u Anatoliji. Mnogi su drugi moni i imuni ljudi tad primili otvoreni poziv od
seldukog sultana, meu njima i Rumijev otac. I tako je zatiena i povlatena i uvijek
obasipana panjom i odobravanjem, Rumijeva obitelj napustila ludnicu u Afganistanu i
zamijenila je mirnim vonjacima Konje. Lako je propovijedati snoljivost kad ima takvu
povijest!
Neki sam dan uo priu koju je ems iz Tabriza ispriao skupini ljudi na bazaru. Rekao
je da se Ali, Prorokov nasljednik i drug, borio s nekim nevjernikom na bojnome polju. Tek
to Ali nije zario svoj ma u srce drugog mukarca, kad je najednom taj nevjernik podigao
glavu i pljunuo na njega. Ali je odmah ispustio ma, duboko udahnuo i udaljio se.
Nevjernik je bio zaprepaten. Potrao je za Alijem i upitao ga zato ga puta.
Zato to sam jako ljut na tebe, odgovorio je Ali.
Zato me onda ne ubije? upitao je nevjernik. Ne razumijem.
Ali je objasnio: Kad si mi pljunuo u lice, strano sam se rasrdio. Moj ego je bio izazvan
i eznuo je za osvetom. Ako te sad ubijem, slijedit u svoj ego. A to bi bila ogromna
pogreka.
I tako je Ali oslobodio onog mukarca. Nevjernik je bio toliko ganut da je postao Alijev
prijatelj i sljedbenik i s vremenom se svojevoljno preobratio na islam.
To je, oito, vrsta pria kakve ems iz Tabriza voli priati. A koja je njegova poruka?
Pustite da vam nevjernici pljuju u lice! Preko mene mrtvog, kaem ja! Nevjernik ili ne,
nitko ne moe pljunuti u lice Baybarsu ratniku.
 Ella

NORTHAMPTON, 13. LIPNJA 2008.

Brini moj Azize,

Mislit e da sam luda, ali neto te elim pitati: Jesi li ti
ems?
Ili je obratno? Je li ems ti?
Pozdrav,
Ella

Draga Ella,
ems je osoba koja je odgovorna za preobrazbu Rumija iz lokalnog
sveenika u svjetski poznatog pjesnika i mistika.
Uitelj Sameed obiavao mi je rei, ak i ako u nekim ljudima
moda postoji ekvivalent emsa, vano je, gdje su Rumiji da ga
vide?
Srdaan pozdrav,
Aziz

Dragi Azize,
Tko je uitelj Sameed?
Sve najbolje,
Ella

Voljena Ella,
Duga je to pria. eli li doista znati?
Srdano,
Aziz

Dragi Azize,
Imam vremena na pretek.
S ljubavlju,
Ella
 Rumi

KONJA, 2. KOLOVOZA 1245.

Bogat je tvoj ivot, pun i cjelovit. Ili bar tako misli, dok netko ne naie i ne natjera te
da shvati to ti je sve vrijeme nedostajalo. Kao zrcalo koje odraava ono to je odsutno, a
ne ono to je prisutno, pokae ti prazninu u tvojoj dui prazninu koju si odolijevao vidjeti.
Taj netko moe biti ljubavnik, prijatelj ili duhovni uitelj. Ponekad je to dijete o kojemu
brine. Vano je pronai duu koja e upotpuniti tvoju. Svi mi proroci dali isti savjet:
Pronai onoga tko e biti tvoje zrcalo! Za mene je to zrcalo ems iz Tabriza. Dok on nije
doao i primorao me da se zagledam duboko u svaku pukotinu svoje due, nisam se
suoio s temeljnom istinom o sebi samome: iako sam izvana bio uspjean i imuan, u
nutrini sam bio osamljen i neispunjen.
To je kao tla godinama sastavlja osobni rjenik. U njemu daje svoju definiciju svakog
pojma koji ti je vaan, kao to je istina, srea ili ljepota. Na svakoj veoj prekretnici u
ivotu, zaviri u taj rjenik, gotovo nikad ne osjeajui potrebu da ispita njegove polazne
pretpostavke. A onda jednog dana doe neki neznanac, zgrabi tvoj dragocjeni rjenik i
baci ga.
Sve tvoje definicije treba iznova definirati, kae. Vrijeme je da zaboravi sve to
zna.
A ti se, iz nekog razloga nepoznatog tvog umu, ali oitog tvome srcu, umjesto da
prosvjeduje ili se naljuti na njega, rado pokori. To je ems meni uinio. Nae me je
prijateljstvo mnogo nauilo. Ali vie od toga, nauilo me da zaboravim sve to sam znao.
Kad nekoga toliko voli, oekuje da e svi oko tebe osjeati jednako i dijeliti tvoju
radost i euforiju. A kad se to ne dogodi, osjea se iznenaen, zatim uvrijeen i izdan.
Kako bih mogao natjerati svoju obitelj i prijatelje da vide ono to ja vidim? Kako bih
mogao opisati neopisivo? ems je moje More milosti i miline. On je moje Sunce istine i
vjere. Zovem ga Kraljem kraljeva duha. On je moje vrelo ivota i moj visoki empres,
velianstven i vazda zelen. Njegovo drutvo je kao etvrto itanje Kur'ana - putovanje koje
se moe doivjeti samo iznutra, ali nikada shvatiti izvana.
Naalost, veina ljudi donosi procjene na temelju slika i glasina. Za njih je ems
ekscentrini dervi. Misle da se ponaa udno i da bogohuli rijeima, da je posve
nepredvidljiv i nepouzdan. Meni je, meutim, on utjelovljenje Ljubavi koja pokree itav
svemir, ponekad povlaei se u pozadinu i drei sve dijelove na okupu, a ponekad
praskavo eksplodirajui. Takav se susret dogaa jednom u ivotu. Jednom u trideset i
osam godina.
Otkad je ems doao u nae ivote, ljudi me pitaju to je to u njemu to smatram toliko
posebnim. Ali nema naina da im odgovorim na to pitanje. Na kraju dana, oni koji
postavljaju to pitanje oni su koji nee shvatiti, a glede onih koji shvaaju, oni takve stvari
ne pitaju.
kripac u kojem se nalazim podsjea me na priu o Lejli i Harunu ar-Raidu, uvenom
abasidskom caru. Kad je uo da se beduinski pjesnik po imenu Qays beznadeno zaljubio
u Lejlu i zbog nje poludio, pa su ga zbog toga prozvali Mednun - luak - cara je silno
zainteresirala ena koja je prouzroila sav taj jad.
 Ta Lejla mora da je neko veoma posebno stvorenje, mislio je. ena bolja od svih ena. Moda je
arobnica nenadmaive ljepote i drai.
Uzbuen, znatieljan, upotrijebio je sve trikove koje je znao kako bi vidio Lejlu svojim
vlastitim oima.
Na kraju su jednog dana doveli Lejlu u carevu palau. Kad je skinula koprenu, Harun
ar-Raid bio je razoaran. Ne zato to je Lejla bila runa, obogaljena ili stara. Nego zato to
nije bila ni posebno privlana. Bila je ljudsko bie s obinim ljudskim potrebama i nekoliko
nedostataka, jednostavna ena, kao nebrojene druge.
Car nije skrivao razoaranje. Jesi li ti ona za kojom luduje Mednun? Pa ti izgleda
tako obino. to je to tako posebno na tebi?
Lejli se lice razvuklo u osmijeh. Da, ja sam Lejla. Ali ti nisi Mednun odgovorila je.
Mora me vidjeti Mednunovim oima. Inae nikad nee moi rijeiti zagonetku
nazvanu ljubav.
Kako da ja objasnim tu istu zagonetku svojoj obitelji, prijateljima ili uenicima? Kako
da ih natjeram da shvate da moraju poeti promatrati emsa iz Tabriza Mednunovim
oima, ele li pojmiti to je to tako posebno na njemu.
Postoji li nain da shvatimo to je ljubav, a da prije toga ne zavolimo?
Ljubav se ne moe objasniti. Moe se samo doivjeti.
Ljubav se ne moe objasniti, a ipak sve objanjava.
 Kimya

KONJA, 17. KOLOVOZA 1245.

Bez daha ekam poziv, ali Rumi vie nema vremena za uenje sa mnom. Ma koliko mi
nedostajali nai satovi poduke i ma koliko se osjeala zanemarenom, nisam ljuta na njega.
Moda je to zato to previe volim Rumija da bih se srdila na njega. Ili je to moda zato to
bolje od ikoga drugog mogu shvatiti kako se osjea, jer duboko u nutrini, i mene je pomela
neobina bujica kakva je ems iz Tabriza.
Rumijeve oi slijede emsa onako kako suncokret slijedi sunce. Njihova meusobna
ljubav toliko je oita i intenzivna, a ono to imaju toliko je rijetko da se ovjek mora osjeati
maloduno u njihovoj blizini, obuzet spoznajom da mu u vlastitome ivotu nedostaje veza
takve siline. Ne mogu svi u kuanstvu to podnositi, poevi od Aladdina. Mnogo sam ga
puta uhvatila kako bijesno promatra emsa. I Kerri je nelagodno, ali ona nikad nita ne
kae, a ja nikad ne pitam. Sjedimo na buretu baruta. udno, ems iz Tabriza, mukarac
koji je odgovoran za svu tu napetost, ili nije svjestan situacije, ili jednostavno ne mari.
Dio mene ogoren je na emsa jer nam je oteo Rumija. Meutim, drugi dio izgara od
elje da ga bolje upozna. S ovim se dvojnim osjeajima borim ve neko vrijeme, ali danas
sam se, bojim se, odala.
Kasno poslijepodne, skinula sam Kur'an koji je visio na zidu, odluna samostalno ga
prouavati. U prolosti smo se Rumi i ja uvijek drali poretka kojim su nam sure
prenesene, ali sad kad me nitko nije vodio i kad su se nai ivoti okrenuli naglavce, nisam
vidjela nikakve tete u itanju bez ikakvog reda. Stoga sam nasumce otvorila stranicu i
stavila prst na prvu suru koja se pojavila. Ispostavilo se da je to en-Nisa', jedina sura u
itavoj knjizi koja mi je zadavala najvie problema. Sa svojim beznadnim poukama o
enama, Nisu mi je bilo teko razumjeti i jo tee prihvatiti. Dok sam tako stajala i
ponovno itala tu suru, palo mi je na pamet da zamolim za pomo. Moda Rumi preskae
nae satove, ali nema razloga da mu ne bih mogla postaviti pitanja. Zato sam zgrabila
Kur'an i otila u njegovu sobu.
Na moje iznenaenje, umjesto Rumija ondje sam zatekla emsa, kako sjedi uz prozor s
brojanicom u ruci dok mu umirue svjetlo zalazeeg sunca miluje lice. Izgledao je tako
zgodan da sam morala skrenuti pogled.
Oprosti, brzo sam rekla. Trebala sam Mevlanu. Doi u kasnije.
emu urba? Ostani, odgovorio je ems. ini se da si dola ovamo neto pitati.
Moda ti ja mogu biti od pomoi.
Nisam vidjela razloga da to ne podijelim s njim. - Pa, postoji jedna sura u Kur'anu
koju nikako ne uspijevam shvatiti, nesigurno sam rekla.
ems je promrmljao, kao da razgovara sam sa sobom: Kur'an je kao stidljiva
mladenka. Podignut e svoju koprenu samo ako vidi da je promatra u srcu njean i
suutan. Zatim je izbacio ramena i upitao: Koja je to sura?
En-Nisa', odgovorila sam. U nekim njezinim dijelovima stoji da su mukarci
nadmoni enama. Pie ak i da mukarci mogu tui svoje ene...
Ma nemoj? upitao je ems s tako pretjeranim zanimanjem da nisam mogla biti
sigurna zadirkuje li me ili je ozbiljan. Nakon kratke utnje, lice mu se razvuklo u blag
osmijeh i izrekao je suru po sjeanju.
Mukarci vode brigu o enama jer je Allah odlikovao jedne iznad drugih jer oni troe svoje
imetke. Zbog toga su dobre ene pokorne, uvaju tajne u odsutnosti mua to treba uvati jer i njih
Allah uva. A one za koje se bojite da e biti nepokorne, savjetujte ih, ostavite ih u posteljama i
istucite ih; a ako vam se pokore, ne iznalazite protiv njih nikakva naina da im uinite nasilje.
Zaista je Allah uzvien i velik.
Kad je zavrio, ems je zatvorio oi i izgovorio tu istu suru, ali u drugom prijevodu.
Mukarci su podrka enama jer Bog jednima daje vie nego drugima, i jer oni troe od svojega
bogatstva (da bi se pobrinuli za njih). Zato su kreposne ene poslune Bogu i uvaju ono to je
skriveno kao to ga je Bog uvao. Glede ena za koje osjea da su nesklone, razgovaraj s njima ne bi
li ih uvjerio; zatim ih ostavi same u postelji (ali ih ne zlostavljaj) i idi s njima u postelju (kad su
voljne). Ako ti se otvore, ne trai izliku da bi ih okrivio. Bog je doista uzvien i velik.
Vidi li ikakve razlike izmeu ovoga dvoga? upitao je ems.
Da, vidim, odgovorila sam. Tkivo im je posve drukije. Ono prvo zvui kao da daje
doputenje oenjenim mukarcima da tuku svoje ene, a ovo drugo im savjetuje da se
jednostavno udalje. Mislim da je to velika razlika. Zato je tome tako?
Zato je tome tako? Zato je tome tako? nekoliko je puta ponovio ems, kao da uiva
u tom pitanju. Reci mi neto, Kimya. Jesi li ikad plivala u rijeci?
Kimnula sam glavom, dozvavi u misli sjeanje iz djetinjstva. Na pamet su mi pali
hladni brzaci planine Taurus koji tae e. Malo je toga sad ostalo od one male djevojice
koja je sa se strom i prijateljima provela mnoga sretna poslijepodneva im tim brzacima.
Okrenula sam glavu jer nisam eljela da ems vidi suze u mojim oima.
Kad izdaleka promatra rijeku, Kimya, moda pomisli da ima samo jedno korito. Ali
ako zaroni u vodu, shvatit e da postoji vie od jedne rijeke. Rijeka skriva razne struje, i
sve one teku skladno, a ipak posve zasebno jedna od druge.
Kad je to rekao, ems iz Tabriza mi je priao i uhvatio dvama prstima moju bradu,
primoravajui me da ga gledam ravno u duboke, tamne, duevne oi. Srce mi je
preskoilo. Nisam mogla ni disati.
Kuran je rijeka koja nadire u bujici, rekao je. Oni koji je promatraju iz daljine, vide
samo jednu rijeku. Ali za one koji plivaju u njoj postoje etiri struje. Kao razliite vrste riba,
neki od nas plivamo blie povrini, a neki plivaju u velikim dubinama.
Bojim se da ne razumijem rekla sam, iako sam poinjala shvaati.
Oni koji vole plivati blizu povrine zadovoljni su s izvanjskim znaenjem Kur'ana.
Mnogi ljudi su takvi. Previe doslovno shvaaju sure. I zato nije nikakvo udo da kad
proitaju suru kao to je Nisa, stignu do zakljuka da su mukarci nadmoni enama. Jer je
to upravo ono to ele vidjeti.
A druge struje? upitala sam.
ems je tiho uzdahnuo, a ja nisam mogla ne zamijetiti njegova usta, tajanstvena i
privlana kao tajni vrt.
Postoje jo tri struje. Druga je dublja od prve, ali jo uvijek blizu povrine. Kako se
tvoja svijest iri, tako se iri i tvoje shvaanje Kur'ana. Ali da bi se to dogodilo, mora
zaroniti.
Sluajui ga, osjeala sam se praznom i ispunjenom istodobno. to se dogodi kad
zaroni? oprezno sam upitala.
Trea struja je ezoterino itanje, batini. Ako proita Nisu s otvorenim unutarnjim
okom, vidjet e da ta sura nije o enama i mukarcima, nego o enstvenosti i muevnosti.
A svatko od nas, ukljuujui i tebe i mene, u sebi ima i enstvenost i muevnost, u
razliitim stupnjevima i nijansama. Tek kad nauimo prigrliti oboje, moemo postii
skladno Jedinstvo.
 eli li mi rei da ja u sebi imam muevnost?
O, da, definitivno. A ja imam i ensku stranu.
Morala sam se nasmijuljiti. A Rumi? to je s njim?
ems se letimice nasmijeio. Svaki mukarac u sebi nosi stupanj enstvenosti.
ak i muevni mukarci?
Posebice oni, draga, odgovorio je ems, ukrasivi svoje rijei treptajem i sputajui
glas do apta, kao da mi povjerava neku tajnu.
Potisnula sam smijeh, osjeajui se kao mala djevojica. To je bio uinak emsove
blizine. Bio je udnovat mukarac, neobino draesnog glasa, gipkih i miiavih ruku, i
pogleda nalik naboru sunevog svjetla, od kojega sve na to se spusti izgleda ivlje i
intenzivnije. Uz njega sam osjetila svoju mladost u svoj njezinoj punini, a ipak se negdje u
meni probudio materinski nagon koji je luio gust, mlijeni miris majinstva. eljela sam
ga zatititi. Kako ili od ega, nisam znala.
ems je stavio ruku na moje rame, lica tako blizu mojega da sam osjeala toplinu
njegovoga daha. Sad je u njegovim oima bio neki novi, sanjivi pogled. Drao me
zarobljenu svojim dodirom, milujui mi obraze, jagodica vrelih kao plamen na mojoj koi.
Bila sam zapanjena. Sad se njegov prst spustio i stigao do moje donje usne. Zbunjena i
oamuena, zatvorila sam oi, osjeajui kako mi u elucu buja ivotno uzbuenje. Ali im
je dodirnuo moje usne, ems je povukao ruku.
Sad bi trebala ii, draga Kimya, promrmljao je ems tako da je moje ime zazvualo
kao tuna rije.
Izila sam, u glavi mi se vrtjelo, a obrazi se arili.
Tek nakon to sam otila u svoju sobu, legla nauznak na svoju prostirku za spavanje i
zagledala se u strop, pitajui se kakav bi bio osjeaj da me ems poljubi, sinulo mi je da
sam ga zaboravila upitati o etvrtoj struji ispod povrine - dubljem itanju Kur'ana. to je
to? Kako ovjek ikad moe dosegnuti takvu dubinu?
I to se dogaa s onima koji zarone?
 Sultan Walad

KONJA, 4. RUJNA 1245.

Bio sam, kao njegov stariji brat, oduvijek zabrinut za Aladdina, ali nikad toliko kao
sad. Oduvijek je imao naglu ud, jo kao malen djeak, ali u zadnje je vrijeme svadljiviji i
lako plane. Spreman prepirati se oko gotovo svega, ma kako bilo nerazumno ili
beznaajno, ovih je dana toliko razdraljiv da se ak i djeca na ulici prestrae kad vide da
dolazi. Sa samo sedamnaest godina, oko oiju ima bore od prekomjernog mrtenja i
kiljenja. Jutros sam netom zamijetio i jednu novu boru pokraj usta od neprestane
stisnutosti u ravnu liniju.
Bio sam zaposlen pisanjem po pergamentu od ovje koe, kad sam iza sebe zauo neki
tropot. Bio je to Aladdin, namrgoenih, ukoenih usana. Bog zna koliko je dugo tako
stajao ondje i promatrao me s nekim izrazom napetosti u smeim oima. Upitao me to
radim.
Prepisujem jedno oevo staro predavanje, odgovorio sam. Dobro je imati dodatnu
presliku svakog od njih.
Od kakve je to koristi? glasno je izdahnuo Aladdin. Otac je prestao drati
predavanja i propovijedati. Ako nisi primijetio, ne pouava ni u medresi. Zar ne vidi da je
sve svoje odgovornosti gurnuo u stranu?
To je privremena situacija, rekao sam. Uskoro e ponovno poeti pouavati.
Samo se zavarava. Zar ne vidi da na otac nema vremena ni za to i ni za koga osim
emsa? Nije li to smijeno? Taj bi ovjek navodno trebao biti putujui dervi, ali ukorijenio
se u naoj kui.
Aladdin se nasmijuljio, ekajui da se ja suglasim s njime, ali kad nisam nita
odgovorio, ushodao se po sobi. I ne gledajui ga, osjeao sam bijesan pogled u njegovim
oima.
Ljudi govorkaju, nastavio je Aladdin zlovoljno. Svi pitaju isto: Kako jedan uvaeni
uenjak moe dopustiti da njime manipulira jedan bezvjernik? Dobar glas naega oca topi
se kao snijeg na suncu. Ako se ubrzo ne sabere, moda vie nikad ne uspije pronai
uenike u ovome gradu. Nitko ga nee eljeti za uitelja. I ja ih ne bih krivio.
Odloio sam pergament u stranu i pogledao brata. Zapravo je bio jo djeak, iako je
svaki njegov izraz i pokret govorio da se osjea na rubu muevnosti. Od prole se godine
veoma promijenio i ja sam poinjao sumnjati da bi mogao biti zaljubljen. Jedino nisam
znao tko bi mogla biti ta djevojka, a njegovi mi bliski prijatelji to nisu eljeli rei.
Brate, shvaam da ne voli emsa, ali on je gost u naem domu i moramo ga
potovati. Ne sluaj to drugi govore. Iskreno, ne bismo smjeli raditi slona od buhe.
Buhe? posprdno je frknuo Aladdin. Zar tako naziva ovu nesreu koja nas je
zadesila? Kako moe biti tako slijep?
Izvadio sam novi pergament i pomilovao njegovu njenu povrinu. Uvijek sam silno
uivao preslikavajui oeve rijei i razmiljajui da im time pomaem da traju due. ak i
kad proe stotinu godina, ljudi e moi proitati uenja mog oca i biti nadahnuti njima.
Odigrati ulogu u tom prijenosu, ma kako ona bila mala, inilo me ponosnim.
I nadalje prigovarajui, Aladdin je stao pokraj mene i pogledao moje djelo mranim,
ogorenim oima. Na jedan nestalni trenutak, u njegovim sam oima zamijetio enju i
prepoznao lice djeaka kojemu je potrebna oinska ljubav. Srce mi se snudilo i shvatio
sam da on nije uistinu bijesan na emsa. Bio je bijesan na mog oca.
Aladdin je bio srdit na mog oca jer ga ovaj ne voli dovoljno i jer je to to jest. Moda
moj otac jest bio uvaen i uven, ali ujedno je bio posve bespomoan pred smru koja nam
je oduzela majku u tako njenoj dobi.
Kau da je ems zaarao naeg oca, rekao je Aladdin. Kau da su ga poslali
asasini.
Asasini! prosvjedovao sam. To je glupost.
Asasini su bili sekta ubojica uvena po preciznim metodama smaknua i opsenoj
uporabi otrovnih tvari. Ciljali su na utjecajne ljude i svoje rtve ubijali javno, kako bi
usadili strah i paniku u srca ljudi. Otili su tako daleko da su u Saladinovom atoru
ostavili otrovani kola s porukom u kojoj je pisalo U naim si rukama. A Saladin, taj veliki
islamski voa koji se hrabro borio protiv kriara i iznova osvojio Jeruzalem, nije se usudio
boriti protiv asasina i radije je s njima sklopio mir. Kako ljudi mogu misliti da je ems
povezan s tom sektom straha?
Stavio sam ruku na Aladdinovo rame i prisilio ga da me pogleda. Osim toga, ne zna
li da ta sekta vie nije kakva je neko bila? Sad su tek neto vie od pukog imena.
Aladdin je kratko razmislio o toj mogunosti. Da, ali kau da su postojala tri veoma
odana zapovjednika Hasana Sabaha. Otili su iz dvorca Alamut zaklinjui se da e iriti
strah i nevolju svuda gdje pou. Ljudi misle da bi ems mogao biti njihov voa.
Poeo sam gubiti strpljenje. Boe pomozi mi! A moe li mi, molim te, rei zato bi
neki asasin elio ubiti naeg oca?
Zato to mrze utjecajne ljude i vole stvoriti kaos, eto zato, odgovorio je Aladdin.
Toliko je bio uzrujan tim teorijama zavjere da su mu se obrazi osuli crvenim mrljama.
Znao sam da tome moram opreznije pristupiti. Sluaj, ljudi stalno govore svakojake
stvari, rekao sam. Ne smije te grozne glasine uzimati ozbiljno. Oisti um od kivnih
misli. Truju te.
Aladdin je ogoreno prostenjao, ali ja sam svejedno nastavio. Tebi se osobno ems
moda ne svia. Ne mora ti se sviati. Ali mora mu pokazati potovanje, zbog oca.
Aladdin me pogledao s ogorenou i prezirom. Shvatio sam da moj mlai brat nije
samo ljut na naeg oca i bijesan na emsa. Bio je i razoaran u mene. Moje je uvaavanje
emsa shvatio kao znak slabosti. Moda je mislio da sam pokoran i beskimenjak kako bih
se umilio ocu. Bila je to samo moja sumnja, ali svejedno me duboko povrijedila.
Meutim, nisam se mogao rasrditi na njega, a ak i da jesam, moja srdba ne bi dugo
potrajala. On je moj mlai brat. Za mene e zauvijek biti onaj djearac koji je trao za
ulinim makama, prljao noge u lokvama nakon kie i itav dan grickao krike kruha s
jogurtom. Na njegovome licu nisam mogao ne vidjeti onog djeaka kakav je neko bio,
mrvicu debeljukastog i mrvicu niskog za svoju dob, djeaka koji je primio vijest o smrti
svoje majke ne prolivi nijednu suzu. Samo je pogledao svoja stopala, kao da se najednom
stidi svojih cipela i nakubio donju usnicu dok iz nje nije ieznula sva boja. Iz njegovih
usta nije izila ni jedna rije, ni jedan jecaj. Volio bih da je plakao.
Sjea se kad si se potukao s nekom djecom iz susjedstva? upitao sam. Kui si doao
uplakan, krvavog nosa. to ti je tad rekla naa majka?
Aladdinove oi najprije su se skupile, a zatim razrogaile od prepoznavanja, ali nije
nita odgovorio.
Rekla ti je da, kad god se na nekoga naljuti, u mislima zamijeni lice te osobe licem
nekoga koga voli. Jesi li pokuao zamijeniti emsovo lice licem nae majke? Moda bi u
njemu mogao pronai neto to e ti se svidjeti.
Kradomian osmijeh, brz i bojaljiv kao oblak u prolazu, zalebdjeo je na Aladdinovim
usnama i ja sam se zapanjio koliko mu je smekao izraz lica.
Moda bih, odgovorio je i sad je iz njega ieznuo svaki bijes.
Srce mi se otopilo. Zagrlio sam brata, nesiguran to bih drugo mogao rei. Dok mi je
uzvraao zagrljaj, bio sam siguran da e popraviti svoj odnos sa emsom i da e u naoj
kui ubrzo iznova zavladati sklad.
S obzirom na tijek dogaaja koji su uslijedili, nisam mogao biti u veoj zabludi.
 Kerra

KONJA, 22. LISTOPADA 1245.

Bog zna o emu su ems i Rumi neki dan, gorljivo razgovarali iza zatvorenih vrata.
Pokucala sam i ula ne ekajui odgovor, nosei pladanj s tanjurom halve. Obino ems ne
kae nita kad sam ja u blizini, kao da ga moja nazonost nagoni na utnju. I nikad ne
komentira moje kulinarske vjetine. Ionako veoma malo jede. Ponekad imam dojam da
njemu nije uope vano jesam li posluila velianstvenu gozbu ili suhi kruh. Ali ovaj put,
im je zagrizao moju halvu, oi su mu zasjajile.
Ovo je slasno, Kerra. Kako si to napravila? upitao je.
Ne znam to me spopalo. Umjesto da to shvatim kao kompliment kakav je bio, ula
sam samu sebe kako odgovaram, Zato pita? I da ti kaem, ti je ne bi mogao napraviti.
ems me je mirno pogledao u oi i lagano kimnuo glavom, kao da se slae s onime to
sam rekla. ekala sam da mi kae neto zauzvrat, ali on je samo stajao ondje, nijem i
miran.
Ubrzo sam izila iz prostorije i vratila se u kuhinju, mislei da je taj incident iza mene. I
vjerojatno ga se ne bih ponovno sjetila da nije bilo onoga to se jutros zbilo.

Radila sam maslac uz ognjite u kuhinji, kad su se iz dvorita zauli neobini glasovi.
Istrala sam van, samo kako bih svjedoila najluem prizoru. Posvuda su bile knjige,
naslagane u klimave kule, knjige su plutale i u fontani. Od tinte koja se rastapala, voda u
fontani postala je intenzivno plava.
Dok je Rumi stajao uz njega, ems je odabrao jednu knjigu iz hrpe - Sabrane pjesme al-
Mutanabbija - pogledao je s nekim turobnim izrazom i bacio u vodu. im je ta knjiga
potonula, posegnuo je za drugom. Ovaj put to je bila Attarova Knjiga tajni.
Uasnuto sam zadahtala. Jednu po jednu, unitavao je Rumijeve najdrae knjige!
Sljedea koju je zavitlao u vodu bila je Boanske znanosti koju je napisao Rumijev otac.
Znajui koliko Rumi voli svog oca i voli ovaj stari rukopis, pogledala sam ga, oekujui da
e se razbjesnjeti.
Umjesto toga, vidjela sam kako se Rumi odmie u stranu, lica blijedog kao vosak,
drhtavih ruku. Mukarac koji me je jednom prekorio jer sam samo obrisala prainu s
njegovih knjiga, sad je promatrao kako mu luak unitava itavu biblioteku, ali nije rekao
ni rijei. To nije bilo poteno. Ako se Rumi ne kani umijeati, ja u.
to to radi? upitala sam emsa. Ove knjige nemaju nijednu presliku. Veoma su
dragocjene. Zato ih baca u vodu? Jesi li poludio?
Umjesto odgovora, ems je naherio glavu prema Rumiju. Misli li i ti tako? upitao je.
Rumi je napuio usnice i blijedo se nasmijeio, ali i nadalje je utio.
Zato nita ne kae? dreknula sam na svog supruga.
Na to mi je Rumi priao i vrsto me uhvatio za ruku. Smiri se, Kerra, molim te. Imam
povjerenja u emsa.
Pogledavi me preko ramena, oputen i samouvjeren, ems je podvinuo rukave i poeo
izvlaiti knjige iz vode. Na moje zaprepatenje, svaka koju je izvadio bila je suha kao kost.
Je li to magija? Kako si to uinio? upitala sam.
Zato pita? odgovorio je ems. ak i da ti kaem, ti to ne bi mogla napraviti.
Drhtei od bijesa i guei se od suspregnutih jecaja, otrala sam u kuhinju koja mi je
ovih dana postala utoitem. I ondje sam, meu loncima i tavama, hrpama trava i zaina,
sjela i gorko se rasplakala.
 Rumi

KONJA, PROSINAC 1245.

Brzo nakon to je svanulo, ems i ja smo izili iz kue odluivi zajedno obaviti jutarnju
molitvu na svjeem zraku. Neko smo vrijeme jahali, kroz livade i doline i preko
ledenohladnih potoka, uivajui u povjetarcu na licu. Straila na itnim poljima pozdravila
su nas svojim sablasnim dranjem, a netom oprana odjea ispred neke seoske kue divlje
je leprala na povjetarcu dok smo prolazili, mlatarajui u svim smjerovima u polumraku.
Na povratku, jo izvan grada, ems je zauzdao svog konja i pokazao na golemi hrast.
Zajedno smo sjeli pod stablo, a nebo je nad naim glavama bilo u udesnim nijansama
ljubiaste. ems je odloio ogrta na zemlju i dok su pozivi na molitvu odjekivali iz
damija u blizini i daljini, zajedno smo se pomolili.
Kad sam tek doao u Konju, sjeo sam pod ovo stablo, rekao je ems. Nasmijeio se na
to davno sjeanje, ali se zatim zamislio i rekao: Povezao me je jedan seljak. Bio je tvoj
veliki tovatelj. Rekao mi je da tvoje propovijedi lijee tugu.
Zvali su me arobnjak rijei, odgovorio sam. Ali sad mi se sve to ini tako dalekim.
Vie ne elim odravati propovijedi. Imam osjeaj da sam gotov s time.
Ti i jesi arobnjak rijei, odluno je rekao ems. Ali umjesto propovjedakog uma,
sad ima srce koje pjeva.
Nisam znao to time misli i nisam pitao. Zora je izbrisala ostatke prethodne noi i
pretvorila nebo u nedunu naranu. Daleko ispred nas, grad se budio, vrane zaranjale u
povrtnjake kako bi kljucnule to god mogu ukrasti, vrata su kripala, magarci revali a
tednjaci gorjeli dok su se svi spremali za novi dan.
Ljudi se svuda mue ne bi li postigli vlastito ispunjenje, ali bez ikakvoga vodstva kako
to postii, promrmljao je ems odmahnuvi glavom. Tvoje im rijei mogu pomoi. A ja
u uiniti sve to je u mojoj moi da pomognem tebi. Tvoj sam sluga.
Nemoj to govoriti, prosvjedovao sam. Ti si moj prijatelj.
Nesvjestan mojeg prigovora, ems je nastavio: Moja jedina briga jest ljutura u kojoj
ivi. Kao uveni propovjednik, bio si okruen tovateljima koji su ti se ulagivali. Ali
koliko dobro poznaje obine ljude? Pijance, prosjake, lopove, prostitutke, kockare - one
najneutjenije i najpotlaenije. Moemo li voljeti sva Boja stvorenja? Teka je to kunja i
takva koju samo malobrojni mogu proi.
Dok je on govorio, ja sam na njegovome licu vidio njenost i zabrinutost, i jo neto to
je izgledalo gotovo kao majinsko suosjeanje.
U pravu si, priznao sam. Oduvijek sam ivio zatien. Ne znam ak ni kako ive
obini ljudi.
ems je podigao grudu zemlje i dok ju je mrvio meu prstima, tiho je dodao: Ako
moemo prigrliti svemir kao cjelinu, sa svim njegovim razliitostima i proturjenostima,
sve e se stopiti u Jedno.
To rekavi, ems je podigao jednu suhu granu i nacrtao irok krug oko hrastovog
stabla. Kad je zavrio, podigao je ruke ka nebu, kao da eli da ga podigne neko nevidljivo
ue i izgovorio devedeset i devet imena Bojih. Istodobno se poeo vrtjeti oko svoje osi
unutar kruga, najprije polako i njeno, a zatim postojano ubrzavajui, kao
kasnoposlijepodnevni povjetarac. Ubrzo se okretao brzinom i silinom snanoga vjetra.
Toliko je privlaan bio njegov zanos, da se nisam mogao oprijeti osjeaju da se itav svemir
- Zemlja, zvijezde i Mjesec - vrte s njim. Promatrao sam taj veoma neobian ples i putao
da energija koja je zraila iz njega obujmi moju duu i tijelo.
Na kraju je ems usporio do zaustavljanja, prsa su mu se nadimala sa svakim
iskrzanim udisajem, lice bilo blijedo, glas najednom dubok, kao da dolazi odnegdje
izdaleka. Svemir je jedno. Sve i svi meusobno su povezani nevidljivom mreom pria. Bili mi
toga svjesni ili ne, svi smo u nijemom razgovoru. Ne naudi. Budi suosjeajan. I ne govori nikome
iza lea - ak ni naizgled nedunu primjedbu! Rijei koje iziu iz tvojih usta ne nestaju, nego bivaju
zauvijek pohranjene u beskonanom prostoru i vratit e ti se kad za to bude vrijeme. Bol jednog
ovjeka sve e nas povrijediti. Radost jednog ovjeka u svima nama izazvat e osmijeh, promrmljao
je. Na to nas podsjea jedno od etrdeset pravila.
Zatim je svoj upitan pogled svrnuo na mene. U nedokuivim dubinama njegovih oiju
nazirala se sjena oaja, val tuge koju u njemu nikad ranije nisam vidio.
Jednog dana bit e poznat kao Glas Ljubavi, rekao je ems. Istok i Zapad, ljudi koji
nikad nisu vidjeli tvoje lice, bit e nadahnuti tvojim glasom.
Kako e se to dogoditi? u nevjerici sam upitao.
Kroz tvoje rijei, odgovorio je ems. Ali ja ne govorim o predavanjima ili
propovjedima. Govorim o pjesnitvu.
Pjesnitvu? Glas me izdao. Ja ne piem pjesme. Ja sam uenjak.
To je u emsu izazvalo blag osmijeh. Ti si, prijatelju, jedan od najboljih pjesnika koje
e svijet ikad upoznati.
Tek to nisam prosvjedovao, ali me zaustavio odluan po gled u emsovim oima.
Osim toga, nisam bio raspoloen za prepirku. Ako i jest tako, togod treba uiniti, uinit
emo to zajedno. Zajedno emo hodati tim putem.
ems je odsutno kimnuo glavom i utonuo u sablasnu utnju, promatrajui boje koje su
blijedjele na obzoru. Kad je najzad prozborio, izgovorio je one zlokobne rijei koje me
nikad nisu napustile i zauvijek mi izbrazdale duu. Ma koliko bih ja volio pridruiti ti se,
bojim se da e to morati uiniti sam.
Kako to misli? Kamo ti ide? upitao sam.
eznutljivo nakubivi usta, ems je spustio pogled. To nije u mojim rukama.
U naem je smjeru zapuhao nenadani vjetar i zrak je postao hladan, kao da nas
upozorava da e jesen brzo okonati. Kia se spustila iz vedroga neba u laganim, toplim
kapljama, blaga i njena kao dodir leptira. I to je bio prvi put da me pomisao da e me
ems napustiti pogodila kao otar bol u prsima.
 Sultan Walad

KONJA, PROSINAC 1245.

Boli me kad ujem govorkanja, iako su ona za neke samo ala. Kako ljudi mogu biti
tako puni prezira i poruge prema stvarima o kojima tako malo znaju? udno je to, ako ne i
zastraujue, koliko su ljudi izvan dodira s istinom! Ne shvaaju dubinu veze izmeu mog
oca i emsa. Oito nisu proitali Kur'an. Jer da jesu, znali bi da postoje sline prie o
duhovnom druenju, kao to je pria o Mojsiju i Khidru.
Nalazi se u suri el-Kehf, jasno i glasno. Mojsije je bio izvanredan ovjek, dovoljno velik
da jednoga dana postane prorok, kao i legendarni voa i zakonodavatelj. Ali postojalo je
doba kad mu je bio bolno potreban duhovni drug koji e mu otvoriti tree oko. A taj drug
nije bio nitko drugi doli Khidr, tjeitelj ojaenih i odbaenih.
Khidr je rekao Mojsiju, Ja sam vjeni putnik. Bog mi je dodijelio da tumaram svijetom
i inim to treba biti uinjeno. Ka e da mi se eli pridruiti na mojim putovanjima, ali
bude li me slijedio, ne smije me ispitivati ni o emu to inim. Moe li podnijeti pratiti
me bez ispitivanja? Moe li mi u cijelosti vjerovati?
Da, mogu, uvjerio ga je Mojsije. Dopusti mi da poem s tobom. Obeajem, neu
postavljati nikakva pitanja.
I tako su se oni otputili i putem posjeivali razne gradove. Ali kad je svjedoio
Khidrovim bezumnim djelima, kao to je bilo umorstvo jednog djeaka ili potapanje
broda, Mojsije nije mogao zauzdati jezik. Zato si uinio te grozne stvari? oajno je
upitao.
to se dogodilo s tvojim obeanjem? pitanjem je odvratio Khidr. Nisam li ti rekao
da mi ne smije postavljati nikakva pitanja?
Svaki se put Mojsije ispriao, obeao da vie nee nita pitati, i svaki je put prekrio
obeanje. Na kraju je Khidr objasnio razlog svakog svog djela. Polako ali sigurno, Mojsije
je shvatio da su stvari koje se mogu initi zlima ili nesretnima esto blagoslov pod
krinkom, dok ono to moda izgleda ugodnim dugorono moe biti tetno. Njegovo
kratko druenje s Khidrom imalo je biti iskustvo koje mu je otvorilo oi vie od ijednog
drugog u ivotu.
Kao u ovoj paraboli, postoje na svijetu prijateljstva koja se obinim ljudima ine
nerazumljivima, ali zapravo su putovi do duboke mudrosti i uvida. Tako ja doivljavam
emsovu nazonost u ivotu mog oca.
Ali znam da je drugi ljudi ne vide na isti nain i zabrinut sam. Naalost, ems ne
olakava ljudima, ne nastoji se svidjeti. Sjedi pred vratima vjerske kole poput nekog
neprikrivenog tiranina, zaustavlja i ispituje svakoga tko eli ui porazgovarati s mojim
ocem.
Zbog ega eli vidjeti velikog Mevlanu? pita. to si donio na dar?
Ne znajui to bi odgovorili, ljudi zamuckuju i oklijevaju, ak se ispriavaju. A ems ih
otjera.
Neki od tih posjetitelja vrate se za par dana s darovima, donosei suho voe, srebrne
dirame, svilene ilime ili novoroenu janjad. Ali kad vidi ta dobra, ems se jo vie rasrdi.
Njegove crne oi zaplamte, lice mu zasja od ara i ponovno ih otjera.
 Jednog se dana jedan mukarac toliko rasrdio na emsa da je poviknuo: to ti daje
pravo da zaprijei ulaz kroz Mevlanina vrata? Svakoga pita to donose! A ti? to si mu ti
donio?
Donio sam sebe, odgovorio je ems, tek toliko glasno da bude ujno. rtvovao sam
vlastitu glavu zbog njega.
Onaj mukarac se pokunjeno udaljio, mrmljajui neto sebi u bradu, i djelovao je vie
zbunjen no bijesan.

Tog istog dana upitao sam emsa ne smeta li ga to ga toliki mnogi ljudi pogreno
shvaaju i nedovoljno cijene. Jedva sposoban suspregnuti zabrinutost, naglasio sam da je u
zadnje vrijeme stekao mnogo neprijatelja.
ems me je bezizraajno pogledao, kao da nema pojma o emu govorim. Ali ja
nemam neprijatelja, rekao je i slegnuo ramenima. Oni koji ljube Boga mogu imati
kritiare, ak i suparnike, ali ne mogu imati neprijatelje.
Da, ali ti se svaa s ljudima, prigovorio sam.
ems se nakostrijeio od ara. Ja se ne svaam s njima, svaam se s njihovim egom.
To je neto drugo.
Zatim je tiho dodao: To je jedno od etrdeset pravila: Ovaj je svijet kao snjena planina s
koje odjekuje tvoj glas. togod kae, dobro ili zlo, nekako e ti se vratiti. Stoga, ako postoji netko tko
gaji loe misli o tebi, kae li slino loe stvari o njemu, samo e pogorati situaciju. Nai e se
zarobljen u pakosnom krugu zlobne energije. Umjesto toga, etrdeset dana i noi govori i misli lijepe
stvari o toj osobi. Po isteku tih etrdeset dana, sve e biti drukije, jer e ti u svojoj nutrini biti
drukiji.
Ali ljudi o tebi govore svakojake stvari. Kau ak i da mora biti neka neizreciva veza
izmeu dvojice mukaraca koji toliko vole jedan drugoga, rekao sam, a glas me pri kraju
izdao.
Kad je to uo, ems je stavio dlan na moju ruku i nasmijeio se svojim uobiajenim
mirnim osmijehom. Zatim mi je ispri ao jednu priu.
Dvojica mukaraca putovala su iz jednoga grada u drugi. Doli su do rjeice ija se voda podigla
od obilne kie. Tek to su prili vodi, zamijetili su kako ondje stoji jedna mlada, lijepa ena kojoj je
bila potrebna pomo. Jedan od dvojice mukaraca odmah joj je priao. Podigao je enu i odnio je u
naruju preko rjeice. Zatim ju je ondje spustio, mahnuo joj u pozdrav i dvojica mukaraca
nastavila su svojim putem.
Tijekom ostatka putovanja, drugi je putnik bio neobino utljiv i mrzovoljan, i nije odgovarao
na pitanja svog prijatelja. Nakon nekoliko sati durenja, nesposoban vie utjeti, upitao je: Zato si
dodirnuo onu enu? Mogla te je zavesti! Mukarci i ene ne smiju dolaziti u takav doticaj!
Prvi je mukarac mirno odgovorio: Prijatelju, ja sam onu enu prenio preko rjeice i ondje sam
je ostavio. Ti si taj koji je nosi sve otad.
Neki ljudi su takvi, rekao je ems. Nose svoje strahove i sklonosti na ramenima,
pritisnuti svom tom teinom. Ako uje nekoga tko ne moe shvatiti dubinu veze izmeu
tvog oca i mene, reci mu da opere svoj um!
 Ella

NORTHAMPTON, 15. LIPNJA 2008.

Blistava moja Ella,

Pitala si me kako sam postao sufi. To se nije dogodilo preko
noi.
Rodio sam se kao Craig Richardson u Kinlochbervieju, jednom
lukom selu u kotskim brdima. Kad god razmiljam o prolosti, s
ljubavlju se sjeam ribarskih brodica, njihovih mrea tekih od
ulovljene ribe i vlati morske trave to vise kao zelene zmije,
vivaka to hitaju uz obalu kljuckajui crve, velikog kostria koji
raste na najneoekivanijim mjestima i mirisa mora u pozadini,
otrog i slanog. Taj miris, zajedno s mirisima planina i jezera, i
dosadna mirnoa ivota u postratnoj Europi sainjavao je kulisu
pred kojom se odvilo moje djetinjstvo.
Dok se svijet stropotavao u tisuu devetsto ezdesete i
postajao prizorom studentskih demonstracija, otmica zrakoplova i
revolucija, ja sam od svega toga bio odsjeen u svom mirnom,
zelenom kutku. Moj je otac bio vlasnik knjiare rabljenim
knjigama, a moja majka uzgajala ovce koje su davale veoma
kvalitetnu vunu. Kao dijete, osjetio sam traak i usamljenosti
pastira i introspektivnosti knjiara. Mnogih bi se dana uspeo na
jedno staro stablo i promatrao krajolik, uvjeren da u ondje
provesti itav ivot. Svako toliko, srce bi mi se stisnulo od
enje za pustolovinama, ali volio sam Kinlochbervie i bio sretan
predvidljivou svoga ivota. Kako sam mogao znati da Bog za mene
ima druge planove?
Nedugo nakon to sam napunio dvadeset godina, otkrio sam dvije
stvari koje e mi zauvijek promijeniti ivot. Prva je bila
profesionalna kamera. Upisao sam se na teaj fotografije, ne
znajui da e mi ono to sam smatrao obinim hobijem postati
doivotna strast. Druga je bila ljubav - Nizozemka koja je s
prijateljima putovala Europom. Zvala se Margot.
Bila je osam godina starija od mene, lijepa, visoka i izuzetno
tvrdoglava. Margot se smatrala boemkom, idealistkinjom, radikalom,
biseksualkom, Ijeviarkom, anarhistkinjom, multikulturalistkinjom,
pobornicom ljudskih prava, aktivistkinjom hipi kulture,
ekofeministkinjom - oznakama koje ja ne bih mogao ni definirati da
me netko pita to znae. Ali ja sam rano uoio da je jo neto:
ena njihalo. Sposobna zanjihati se od krajnje radosti do krajnjeg
oaja u samo nekoliko minuta, itavo Margotino bie odisalo je
nepredvidljivou. Uvijek bijesna na ono to je tumaila
"licemjerjem malograanskog stila ivota", preispitivala je svaku
pojedinost u ivotu i borila se protiv drutva. Do dana dananjega
mi je tajna zato nisam pobjegao od nje. Ali nisam. Umjesto da
pobjegnem, pustio sam da me usie vir njezine ivahne osobnosti.
Zaljubio sam se preko uiju.
Ona je bila nemogua kombinacija, puna revolucionarnih zamisli,
nesputane hrabrosti i kreativnosti, a istodobno krhka kao
kristalni cvijet. Obeao sam samome sebi da u ostati uz nju i
tititi je ne samo od izvanjskoga svijeta, nego i od nje same. Je
li me ikad voljela koliko sam ja nju volio? Ne bih rekao. Ali znam
da me je voljela na svoj samoiv, autodestruktivan nain.
Tako sam s dvadeset godina zavrio u Amsterdamu. Ondje smo se
vjenali. Margot je svo vrijeme posveivala pomaganju izbjeglicama
koji su se u Europi zatekli iz politikih ili humanitarnih
razloga. Radila je za jednu organizaciju specijaliziranu za
potrebe useljenika i istraumatiziranim ljudima koji su dolazili iz
najnemirnijih kutaka svijeta pomagala da se osamostale u
Nizozemskoj. Bila je njihov aneo uvar. Obitelji iz Indonezije,
Somalije, Argentine i Palestine nazivale su svoje kerke po njoj.
Glede mene, ja nisam bio zainteresiran za velike stvari jer sam
bio prezaposlen uspinjanjem na korporativnoj ljestvici. Kad sam
diplomirao na poslovnoj koli, zaposlio sam se za jednu
meunarodnu tvrtku. injenica da Margot nije marila za moj poloaj
ili plau u meni je izazvala jo veu elju za drangulijama
uspjeha. eljan moi, htio sam zariti zube u vana djela.
Posve sam isplanirao na ivot. Za dvije godine imali bismo
djecu. Dvije kerkice upotpunjavale su moju sliku idealne
obitelji. Bio sam siguran u budunost koja nas eka. Na kraju
krajeva, ivjeli smo na jednom od najsigurnijih mjesta na svijetu,
a ne u jednoj od onih napaenih zemalja koje su kao slomljena
slavina trcale useljenike na europski kontinent. Bili smo mladi,
zdravi i zaljubljeni. Nita nije moglo poi ukrivo. Teko je
vjerovati da sad imam pedeset i etiri godine i da Margot vie
nije iva.
Ona je bila ta koja je zdrava. Nepokolebljiva veganka u doba kad
ta rije jo nije bila ni skovana, jela je samo zdrave stvari,
svakodnevno vjebala, klonila se droga. Njezino aneosko lice
prelijevalo se zdravljem, njezino tijelo uvijek bilo vitko,
energino i uglato. Toliko je dobro brinula o sebi da sam, usprkos
razlici u godinama izmeu nas, ja izgledao stariji od nje.
Umrla je najneoekivanijom, jednostavnom smru. Jedne noi, na
povratku kui iz posjeta nekom uvenom ruskom novinaru koji je
zatraio azil, njezin se automobil pokvario nasred autoceste. I
ona, koja se uvijek pridravala pravila, uinila je neto posve
netipino za nju. Umjesto da ukljui migavce i prieka pomo, ona
je izila iz automobila i odluila otii do susjednog sela. U
sivoj kinoj kabanici s tamnim hlaama, nije imala baterijsku
svjetiljku niti ita to bi je uinilo zamjetljivijom. Pogodilo ju
je neko vozilo prikolica iz Jugoslavije. Voza je rekao da je
uope nije vidio. Do te se mjere Margot posve stopila s noi.
Neko sam bio djeak. Ljubav mi je otvorila oi ispunjenijem
ivotu. Kad sam izgubio enu koju sam volio, drastino sam se
promijenio. Ni djeak ni odrasla osoba, postao sam ivotinja
uhvaena u klopku. Tu fazu svog ivota zovem susretom sa slovom S
u rijei "sufi".
Nadam se da te nisam ugnjavio ovako dugakim pismom.
S ljubavlju,
Aziz
 Bludnica Pustinjska rua

KONJA, SIJEANJ 1246.

Branei mi mnogo toga ovih dana, jo od one sablazni koju sam izazvala u damiji,
gazdarica mi ne doputa da ikamo idem. Zauvijek sam u kazni. Ali mene to ne uzrujava.
Istina je da u zadnje vrijeme ne osjeam mnogo ni od ega.
Svakoga jutra, lice koje me pozdravi u zrcalu izgleda bljee. Vie se ne eljam, niti
tipkam obraze kako bi bili rumeniji. Druge se djevojke stalno tue na moj lo izgled i
kau da to odbija muterije. Moda su u pravu. Zato sam se prilino iznenadila kad mi je
neki dan reeno da jedan odreeni klijent zahtijeva ba mene.
Na moj uas, ispostavilo se da je to Baybars.
im smo se nali sami u sobi, upitala sam: to jedan gradski straar kao ti radi
ovdje?
Moj dolazak u bordel nije nita bizarniji od odlaska jedne bludnice u damiju, rekao
je, a glas mu je odisao zlobnim aludiranjem.
Sigurna sam da bi me bio volio linovati onaj dan, rekla sam. ivot dugujem emsu
iz Tabriza.
Ne spominji to odvratno ime. Taj tip je krivovjerac!
Ne, nije! Ne znam to me je spopalo, ali ula sam samu sebe kako govorim: Od toga
dana ems me je doao posjetiti mnogo puta.
Ha! Dervi u bordelu! prezirno je odgovorio Baybars. Zato me to ne udi?
Nije tako, rekla sam. Uope nije tako.
Nikad ranije to nisam nikome rekla i ne znam zato sam to sad otkrila Baybarsu, ali
ems me je proteklih nekoliko mjeseci posjeivao svakog tjedna. Nisam shvaala kako se
uspijevao uuljati a da ga ne vide, posebice vlasnica. Svatko drugi pretpostavio bi da mu je
to polazilo za rukom uz pomo crne magije. Ali ja sam znala da nije tako. ems je bio
dobar ovjek. ovjek vjere. I imao je posebne darove. Osim moje majke dok sam bila
dijete, ems je bio jedina osoba koja se prema meni odnosila s bezuvjetnim suosjeanjem.
Nauio me je da ne klonem duhom, bez obzira na sve. Kad god bih mu rekla da netko kao
ja nikako ne moe odbaciti prolost, on bi me podsjetio na jedno od svojih pravila: Prolost
je tumaenje. Budunost je iluzija. Svijet se ne kree kroz vrijeme kao da je ono ravna linija, iz
prolosti u budunost. Umjesto toga, vrijeme se kree kroz nas i u nama, u beskonanim spiralama.
Vjenost ne znai vjeno vrijeme, ve jednostavno bezvremenost.
Ako eli doivjeti vjeno prosvjetljenje, izbaci prolost i budunost iz misli i ostani u
sadanjem trenutku.
ems mi je uvijek govorio: Vidi, sadanji trenutak sve je to postoji i to e ikad
postojati. Kad shvati tu istinu, vie se nee imati ega bojati. Tad moe zauvijek otii iz
ovog bordela.

Baybars je pomno promatrao moje lice. Kad me je pogledao, desno oko mu je pobjeglo
u stranu. Imala sam osjeaj kao da je s nama jo neka osoba, netko koga ne vidim. Plaio
me.
Shvativi da e biti najbolje vie ne govoriti o emsu, posluila sam mu vr piva koje je
naglo ispio.
Onda, koja je tvoja specijalnost? upitao je Baybars kad je popio i drugo pivo. Zar vi
cure nemate svaka neki dar? Zna li plesati trbuni ples?
Rekla sam mu da nemam nikakav takav dar i da, ako sam u prolosti i imala neki dar,
on vie ne postoji jer bolujem od neke nepoznate bolesti. Gazdarica bi me ubila da me ula
da to govorim muteriji, ali nisam marila. Istina je da sam se potajno nadala da e Baybars
provesti no s nekom drugom djevojkom.
Ali, na moje razoaranje, Baybars je slegnuo ramenima i rekao da mu to nije vano.
Zatim je izvukao svoju kesicu, prosuo na dlan crvenkastosmeu tvar koju je u njoj drao i
ubacio je usta, polako vaui. Hoe li malo? upitao je.
Odmahnula sam glavom. Znala sam to je to.
Ne zna to proputa. Nacerio se i ispruio na krevet, klizei iz vlastitog tijela u
omamu kanabisa.
Te veeri, opijen pivom i kanabisom, Baybars se hvastao stranim stvarima koje je
vidio na bojitima. Iako je Dingis-kan bio mrtav i njegovo se tijelo raspalo, njegov duh jo
uvijek prati mongolsku vojsku, rekao je Baybars. Potaknuta tim duhom, mongolska vojska
napada karavane, pustoi sela i masakrira i mukarce i ene. Ispriao mi je kako se utnja
poput vela, meka i podatna kao deka u hladnoj zimskoj noi, sputa na bojno polje nakon
to su stotine ljudi ubijene i ranjene, a jo deseci na izdisaju.
Tiina koja slijedi masovnu katastrofu najmirniji je zvuk koji moe uti na povrini
zemlje, rekao je zapliui jezikom.
Zvui strano tuno, promrmljala sam.
Najednom u njemu vie nije bilo rijei. Vie nismo imali o emu razgovarati. Uhvatio
me za ruku, gurnuo na krevet i strgnuo moju haljinu. Oi su mu bile krvave, glas
promukao, a vonjao je na odbojnu mjeavinu kanabisa, znoja i poude. Uao je u mene u
jednom grubom, otrom pokretu. Pokuala sam se malo pomaknuti i opustiti bedra kako
bih ublaila bol, ali je on objema rukama pritisnuo moja prsa takvom silinom da se nisam
mogla ni mrdnuti. Ljuljao se naprijed-natrag jo dugo nakon to je svrio u meni, kao lutka
na koncima kojom upravljaju neke nevidljive ruke i koja ne moe prestati. Oito
nezadovoljan, pomicao se tako grubo da sam se pobojala da e se ponovno uzbuditi, ali je
onda najednom sve zavrilo. Jo uvijek na meni, pogledao je moje lice s neskrivenom
mrnjom, kao da mu se tijelo koje ga je trenutak ranije uzbudilo sad gadilo.
Odjeni neto, zapovjedio mi je dok se okretao na bok.
Odjenula sam halju i krajikom oka gledala kako ubacuje jo kanabisa u usta. Odsad
nadalje, elim da bude moja ljubavnica, rekao je isturivi eljust.
Nije bilo neobino da muterije postave takve zahtjeve. Znala sam kako se ponijeti u
takvim osjetljivim situacijama, kako dati muteriji lani dojam da bih voljela biti njegova
ljubavnica i opsluivati samo njega, ali da bi se to dogodilo, morao je potroiti mnogo
novca i najprije usreiti moju gazdaricu. Ali danas nisam bila raspoloena za pretvaranje.
Ne mogu biti tvoja ljubavnica, odgovorila sam. Uskoro u otii iz ovog mjesta.
Baybars se grohotom nasmijao, kao da je to neto najsmjenije to je ikad uo. Ne
moe to uiniti, uvjereno je rekao.
Znala sam da se ne bih smjela prepirati s njim, ali nisam mogla odoljeti. Ti i ja nismo
veoma razliiti. Oboje smo u prolosti uinili stvari zbog kojih se duboko kajemo. Ali ti si
postao gradski straar, zahvaljujui poloaju tvog strica. Ja nemam strica koji bi me
podrao.
 Baybarsovo lice postalo je bezizraajno, a njegove oi, dotad hladne i suzdrane,
najednom su se razrogaile od bijesa. Nasrnuo je na mene i zgrabio me za kosu. Bio sam
dobar prema tebi, nisam li? zareao je. to misli, tko si ti?
Zaustila sam ne bih li mu neto odgovorila, ali me je uutkao otar ubod bola. Baybars
me je udario akom u lice i gurnuo o zid.
To nije bio prvi put. Muterije su me i prije tukle, ali nikad ovako strano.

Sruila sam se na pod i Baybars me poeo estoko udarati nogama o rebra i noge,
zasipajui me uvredama. Upravo tad i ondje doivjela sam najneobinije iskustvo.
uurena od bola, tijela zdrobljenog teinom svakog udarca, moja se dua - ili ono to mi
se inilo duom - odvojila od tijela i pretvorila u zmaja, laganog i slobodnog.
Ubrzo sam lebdjela u eteru. Kao da sam baena u mirni zrakoprazni prostor u kojem
nemam emu odolijevati i nikamo otii, jednostavno sam lebdjela. Prola sam iznad
nedavno ponjetih polja penice, na kojima je vjetar leprao maramama seoskih djevojaka,
a nou svijetlile krijesnice kao svjetla iz bajke. Imala sam osjeaj da padam, ali kao da
padam uvis u nebo bez dna.
Jesam li umirala? Ako je smrt takva, nije nimalo zastraujua. Moje brige su se smanjile.
Skotrljala sam se u mjesto apsolutnog svjetla i istoe, arobno podruje u kojemu me nita
nije moglo povui na zemlju. I najednom sam shvatila da proivljavam svoj strah i da on,
na moje iznenaenje, nije straan. Nisam li se od straha da u biti ozlijeena bojala
napustiti bordel itavo ovo vrijeme? Ako mogu ne bojati se smrti, shvatila sam sa srcem
koje se razgalilo, mogu napustiti ovu takorsku rupu.
ems iz Tabriza bio je u pravu. Jedina prljavtina je prljavtina u nama. Zatvorila sam
oi i zamislila tu drugu ja, djeviansku i pokajniku i izgledom mnogo mlau, kako izlazi
iz bordela i ulazi u nov ivot. Blistavo od mladosti i samopouzdanja, tako bi izgledalo
moje lice da sam u ivotu iskusila sigurnost i ljubav. Ta je vizija bila toliko privlana i
toliko veoma stvarna da sam se, usprkos krvi koja mi je zastirala oi i bolnom pulsiranju u
rebrima, morala nasmijeiti.
 Kimya

KONJA, SIJEANJ 1246.

Bridei od rumeni i lagano se znojei, prikupila sam hrabrosti razgovarati sa emsom

iz Tabriza. Kanila sam ga ve due vrijeme priupitati o najdubljem itanju Kur'ana, ali
tjednima za to nisam imala prilike. Iako smo ivjeli pod istim krovom, nai se putevi nikad
nisu ukrstili. Ali jutros, dok sam mela dvorite, ems se pojavio pokraj mene, sam i
raspoloen za razgovor. I ovaj put ne samo da sam uspjela due razgovarati s njim, nego
sam ga uspjela i gledati u oi.
Kako je, draga Kimya? veselo je upitao.
Nisam mogla ne zamijetiti da ems izgleda oamuen, kao da se tek probudio iz sna, ili
neke vizije. Znala sam da ima vizije, u zadnje vrijeme ee no ikad, i dosad sam ve
nauila itati znakove. Svaki put kad bi imao viziju, lice bi mu problijedjelo, a oi postale
sanjive.
Predstoji nam oluja, promrmljao je ems mrtei se na nebo, na kojem su se kovitlali
sivkasti oblaci, najavljui prvi snijeg ove godine.
inilo se pravim vremenom da ga upitam pitanje koje sam drala u sebi. Sjea se kad
si mi rekao da svi mi shvaamo Kur'an u skladu s dubinom svoga uvida? oprezno sam
rekla. Jo otad te elim pitati o etvrtoj razini.
Sad se ems okrenuo prema meni, pogledom mi pretraujui lice. Voljela sam kad je
tako pozorno gledao u mene. Smatrala sam ga najzgodnijim u tim trenucima, napuenih
usana, lagano naboranog ela.
etvrta razina je neizreciva, odgovorio je. Postoji faza nakon koje nas jezik iznevjeri.
Kad zakorai u podruje ljubavi, jezik ti nee biti potreban.
Voljela bih jednog dana zakoraiti u podruje ljubavi izlanula sam, ali mi je odmah
zbog toga bilo neugodno. Hou rei, tako da mogu itati Kur'an s dubljim uvidom.
Na emsove se usne urezao neki neobian osmijeh. Ako to ima u sebi, siguran sam
da hoe. Zaronit e u etvrtu struju i nakon toga e ti biti rjeica.
Zaboravila sam onaj dvojaki osjeaj koji je samo ems bio kadar probuditi u meni. Uz
njega sam se osjeala i kao dijete koje iznova ui ivot i kao ena spremna odgojiti ivot u
svojoj utrobi.
Kako to misli, ako imam to u sebi? upitala sam. Hoe rei, kao sudbinu?
Da, tako je, kimnuo je ems.
Ali to znai sudbina?
Ne mogu ti rei to je sudbina. Mogu ti samo rei to nije. Zapravo, postoji jo jedno
pravilo glede tog pitanja. Sudbina ne znai da je tvoj ivot strogo predodreen. Stoga, prepustiti
sve sudbini i ne pridonijeti aktivno glazbi svemira znak je pukog neznanja.
Glazba svemira sve proima i skladana je na etiri razliite razine.
Tvoja sudbina je razina na kojoj e svirati svoju melodiju. Moda nee promijeniti glazbalo,
ali koliko e dobro svirati, u cijelosti je u tvojim rukama.
Mora da sam mu uputila zbunjen pogled, jer ems je osjetio potrebu da objasni. Stavio
je ruku na moju i njeno je stisnuo. Tamnim, dubokim, svjetlucavim oima, rekao je:
Dopusti da ti ispriam jednu priu.
 I evo to mi je ispriao:
Jednog je dana jedna mlada ena upitala dervia o sudbini. Poi sa mnom, odgovorio je
dervi. Pogledajmo zajedno svijet. Ubrzo su naili na neku povorku. Nekog su ubojicu vodili na
trg da ga objese. Dervi je upitao: Onaj e ovjek biti pogubljen. Ali je li to zato to mu je netko
dao novac kojim je kupio oruje za umorstvo? Ili je zato to ga nitko nije zaustavio dok je inio
zloin? Ili je to zato to ga je netko nakon toga uhvatio? Gdje su u ovome sluaju uzrok i
posljedica?
Umijeala sam se, prekidajui njegovu priu, i rekla: Taj e ovjek biti objeen jer je
strano ono to je uinio. Plaa za ono to je uinio. To je uzrok i to je posljedica. Postoje
dobre stvari i loe stvari i razlika izmeu njih.
Ah, slatka Kimya, odgovorio je ems, tihim glasom kao da je iznenada umoran. Ti
voli razlikovanja jer misli da ona olakavaju ivot. to ako stvari nisu uvijek tako jasne?
Ali Bog eli da budemo jasni. Inae ne bi bilo pojmova harama ili halala. Ne bi bilo
pakla i raja. Zamisli da ne moe zaplaiti ljude paklom ili ih potaknuti rajem. Svijet bi bio
mnogo gori.
Snjene pahuljice leprale su na vjetru i ems se nagnuo ka meni kako bi mi vre ovio
al. Na jedan kratki trenutak, nepomino sam stajala i udisala njegov miris. Bila je to
mjeavina sandalovine i blagog jantara s laganom, svjeom podnotom, nalik mirisu zemlje
nakon kie. Osjetila sam toplinu u dnu eluca i val elje meu nogama. Bilo je to silno
uznemiravajue - a ipak, udno, nimalo neugodno.
U ljubavi su granice zamuene, rekao je ems promatrajui me napola suosjeajno, a
napola zabrinuto.
Je li govorio o ljubavi prema Bogu ili ljubavi izmeu mukarca i ene? Da moda nije
mislio na nas? Je li postojalo tako neto kao to smo mi?
Nesvjestan mojih misli, ems je nastavio. Ja ne marim za haram ili halal. Najradije bih
ugasio vatru u paklu i spalio raj, tako da ljudi ponu voljeti Boga ni iz jednog drugog
razloga osim iz ljubavi.
Ne bi smio govoriti naokolo takve stvari. Ljudi su zli. Nee svi shvatiti, rekla sam, ne
shvaajui da u morati jo razmisliti o tome upozorenju prije nego to u cijelosti shvatim
njegove implikacije.
ems se nasmijeio hrabrim, gotovo smionim osmijehom. Dopustila sam mu da me
dri zarobljenom, njegov je dlan bio vru i teak na mojemu.
Moda si u pravu, ali ne misli li da mi to daje jo vie razloga da kaem to mislim?
Osim toga, uskogrudni ljudi ionako su gluhi. Njihovim zapeaenim uima sve to ja
kaem puko je bogohulje.
A meni je sve to kae uvijek slatko!
ems me pogledao s nevjericom koja je graniila sa zapanjenou. Ali ja sam bila
okiranija od njega. Kako sam mogla rei neto takvoga? Zar sam poludjela? Mora da me
je opsjeo neki din ili neto.
Oprosti, bit e najbolje da sad odem, rekla sam i skoila na noge.
Obraza koji su gorjeli od stida, srca koje je lupalo od svega to smo rekli i ostavili
neizreenim, odbrzala sam iz dvorita natrag u kuu. Ali jo dok sam trala, znala sam da
je prag prekoraen. Nakon ovog trenutka, nisam se mogla ne obazirati na istinu koju sam
itavo vrijeme znala: bila sam zaljubljena u emsa iz Tabriza.
 ems

KONJA, SIJEANJ 1246.

Blaenje drugih ljudi druga je priroda mnogih. uo sam govorkanja o sebi. Otkad sam
doao u Konju veoma ih je mnogo. To me ne iznenauje. Iako Kur'an jasno kae da je
klevetanje jedan od najteih grijeha, veina ljudi jedva da se iole potrudi izbjei ga. Uvijek
osuuju one koji piju vino ili trae preljubnice kako bi ih kamenovali, ali kad je rije o
ogovaranju, to je u Bojim oima mnogo ozbiljniji grijeh, ne zamjeuju da je u tome ita
loega.
Sve to podsjea me na jednu priu.
Jednog je dana neki ovjek dotrao sufiji i zadahtano rekao, Hej, nose pladnjeve, pogledaj!
Sufi je mirno odgovorio, to to nama znai? Tie li se to nas?
Ali nose te pladnjeve u tvoju kuu! uzviknuo je onaj ovjek.
Da li se to onda tebe tie? odgovorio je sufi.
Naalost, ljudi uvijek promatraju tue pladnjeve. Umjesto da brinu o svojim poslima,
donose sudove o drugim ljudima. Nikad me ne prestaje uditi kakve stvari izmiljaju!
Njihova mata ne poznaje granice kad je rije o sumnji i kleveti.
Oito u ovome gradu ima ljudi koji vjeruju da sam ja tajni voa asasina. Neki idu tako
daleko da tvrde da sam sin pokojnog Ismaila imama iz Alamuta. Kau da sam tako vjet u
crnoj magiji i arobnjatvu da e svatko koga prokunem umrijeti na licu mjesta. Neki me
ak besramno optuuju da sam zaarao Rumija. Samo kako bih bio siguran da nee
prekinuti tu aroliju, silim ga da svako jutro u zoru pije juhu od zmije!
Kad ujem takve gluposti, nasmijem se i udaljim. to drugo mogu uiniti? Kako
jednom derviu moe nauditi tua mrzovolja? Da cijeli svijet proguta more, to bi to
znailo jednoj patki?
Meutim, vidim da su ljudi oko mene zabrinuti, posebice sultan Walad. On je tako
pametan mladi da sam siguran da e uskoro postati najbolji pomonik svom ocu. A tu je i
Kimya, slatka Kimya... I ona djeluje zabrinuto. Ali najgore u tim klevetama jest da i Rumi
dobiva svoj dio. Za razliku od mene, on nije naviknut da drugi o njemu loe govore. Mui
me vidjeti ga ojaenog zbog rijei neznalica. Mevlana u sebi nosi neizmjernu ljepotu. Ja,
pak, imam i ljepotu i rugobu. Meni je lake nositi se s rugobom drugih nego njemu. Ali
kako se jedan ueni ovjek koji je naviknut na ozbiljne razgovore i logine zakljuke moe
nositi s glupou neznalica?
Nikakvo udo da je prorok Muhamed rekao, U ovome svijetu imaj saaljenja prema
tri vrste ljudi. Bogatau koji je izgubio svoje bogatstvo, potovanom ovjeku koji je izgubio
svoj ugled i mudracu koji je okruen neznalicama.
A ipak, ne mogu ne pomisliti da bi u svemu ovome moglo biti neeg dobrog za Rumija.
Klevetanje je bolan, iako potreban element u Rumijevom unutarnjem preobraaju. itavog
ivota drugi su mu se divili, potovali ga i oponaali, imao je ugled bez prigovora. On ne
zna kakav je osjeaj biti pogreno shvaen i kritiziran. Niti ga je ikad morila ona ranjivost i
osamljenost koju ovjek osjea s vremena na vrijeme. Njegov ego drugi ljudi nisu ranili,
ak ni lagano okrhnuli. Ma koliko to bilo bolno, biti oklevetan u konanici je dobro za
nekoga na putu. To je Pravilo trideset: Pravi sufi je takav da ak i kad je nepravedno optuen,
napadnut i osuen sa svih strana, strpljivo izdrava, ne izgovarajui nijednu runu rije ni o
jednom svojem kritiaru. Sufi nikad ne raspodjeljuje krivnju. Kako moe biti protivnika ili
suparnika ili ak drugih kad ne postoji ja?
Kako moe postojati itko tko bi bio kriv kad postoji samo jedno?
 Ella

NORTHAMPTON, 17. LIPNJA 2008.

Blaga, draga Ella,

Ljubazno si me zamolila da ti ispriam dalje. Iskreno, nije mi
lako pisati o tom razdoblju mog ivota jer to donosi neeljena
sjeanja. Ali evo:
Nakon Margotine smrti, moj je ivot doivio dramatinu promjenu.
Izgubio sam se u krugu ovisnika, postao redoviti posjetitelj
cjelononih zabava i plesnih klubova u Amsterdamu kakav ranije
nikad nisam upoznao, traio utjehu i suosjeanje na pogrenim
mjestima. Postao sam nono stvorenje, sprijateljio se s pogrenim
ljudima, budio u krevetima neznanaca i izgubio vie od trinaest
kilograma u samo nekoliko mjeseci.
Prvi put kad sam umrkao heroin, povratio sam i tako mi je
pozlilo da itav dan nisam mogao podignuti glavu. Moje je tijelo
odbilo drogu. Bio je to znak, ali ga ja nisam bio u stanju
primijetiti. I ve u sljedeem asu, mrkanje sam zamijenio
injekcijama. Marihuana, hai, LSD, kokain - probao sam sve ega
sam se mogao doepati. Nije mi trebalo dugo da se posve uneredim,
psihiki i tjelesno. Sve to sam inio, inio sam kako bih ostao
drogiran.
A kad sam bio drogiran, planirao sam spektakularne naine
samoubojstva. Pokuao sam i s kukutom, poput Sokrata, ali njezin
otrov ili nije djelovao na mene ili je ona tamna biljka koju sam
kupio na stranjim vratima nekog kineskog restorana bila obian
dra. Moda su mi prodali neku vrstu zelenog aja i nasmijali se
na moj raun. Mnoga sam se jutra budio na nepoznatim mjestima s
nekim novim pokraj sebe, ali s istom prazninom koja me je
izjedala. ene su brinule o meni. Neke su bile mlae od mene,
druge mnogo starije. ivio sam u njihovim kuama, spavao u
njihovim krevetima, odsjedao u njihovim vikendicama, jeo hranu
koju su pripremale, nosio odjeu njihovih supruga, kupovao
njihovim kreditnim karticama i odbijao im dati ak i mrvicu
ljubavi koju su traile i nedvojbeno zasluivale.
ivot koji sam odabrao brzo je uzeo svoj danak. Izgubio sam
posao, izgubio sam prijatelje i na kraju sam izgubio stan u kojemu
smo Margot i ja proveli brojne sretne dane. Kad je postalo jasno
da vie ne mogu odravati taj stil ivota, ivio sam u naputenim
zgradama gdje je sve bilo kolektivno. Proveo sam vie od petnaest
mjeseci u jednoj takvoj zgradi u Rotterdamu. Na zgradi nije bilo
vrata, ni vanjskih ni unutarnjih, ak ni na kupaonici. Sve smo
dijelili. Pjesme, snove, deparac, drogu, hranu, postelju... Sve
osim boli.
Nekon nekoliko godina ivota u drogama i razvratnitvu, dosegnuo
sam dno, sjena mukarca kakav sam neko bio. Dok sam se jednog
jutra umivao, zagledao sam se u zrcalo. Nikad nisam vidio nikog
tako mladog tko je bio toliko ispijen i tuan. Vratio sam se u
krevet i plakao kao dijete. Tog istog dana prekapao sam po
kutijama u kojima sam uvao Margotine stvari. Njezine knjige,
odjeu, ploe, ukosnice, biljeke, fotografije - jednu po jednu,
oprostio sam se sa svim suvenirima. Zatim sam ih vratio u kutije i
dao ih djeci useljenika za koje je ona tako duboko marila. Bilo je
to 1977.
Uz pomo Bogom poslanih veza, pronaao sam posao fotografa u
jednom poznatom putnikom asopisu. Tako sam krenuo na putovanje u
Sjevernu Afriku s platnenim kovegom i Margotinom uokvirenom
fotografijom, bjeei od mukarca u kakvog sam se bio pretvorio.
Zatim mi je jedan britanski antropolog kojeg sam upoznao na
saharskom Atlasu dao zamisao. Upitao me jesam li ikad razmiljao o
tome da budem prvi zapadnjaki fotograf koji se uuljao u
najsvetije islamske gradove. Nisam znao o emu govori. Rekao je da
neki saudijski zakon strogo brani nemuslimanima ulaz u Meku i
Medinu. Kranima i idovima ondje je zabranjeno, ukoliko ne
pronau nain da se kradom uvuku u grad i fotografiraju. Ako te
uhvate, mogao bi zavriti u zatvoru, ili jo gore. Sav sam se
pretvorio u ui. Uzbuenje neovlatenog ulaska u zabranjeno
podruje, postizanje neega to nitko ranije nije postigao, nalet
adrenalina, da ne spominjemo slavu i novac koji bi doli na
kraju... Ta me zamisao privukla kao pelu tegla meda.
Antropolog je rekao da to ne mogu uiniti sam i da mi je
potrebna veza. Predloio je da provjerim bratstvo sufija na tom
podruju. Nikad se ne zna, moda ti pristanu pomoi, rekao je.
Nisam znao nita o sufizmu i nisam mogao biti ravnoduniji. Ali,
ako mi ponude pomo, rado u upoznati sufije. Za mene su oni bili
samo sredstvo za postizanje cilja. Ali, istodobno, bili su to i
svi i sve drugo.
ivot je udan, Ella. Na kraju nikad nisam stigao do Meke ili
Medine. Ni tad, ni kasnije. ak ni nakon to sam se preobratio na
islam. Sudbina me je povela posve drukijim putem, putem
neoekivanih obrata i zavoja, od kojih me je svaki promijenio tako
duboko i bespovratno da je nakon nekog vremena izvorno odredite
izgubilo svoj znaaj, lako sam na poetku bio motiviran iskljuivo
materijalistikim razlozima, kad je putovanje zavrilo, bio sam
preobraen ovjek.
A glede sufija, tko je mogao znati da e ono to sam isprva
smatrao sredstvom za postizanje cilja veoma brzo postati samo po
sebi cilj? Taj dio svog ivota nazivam susretom sa slovom U u
rijei "sufi".
Voli te,
Aziz
 Bludnica Pustinjska rua

KONJA, VELJAA 1246.

Bordel sam napustila studenog i tmurnog dana, najhladnijeg u zadnjih etrdeset

godina. Uske, vijugave ulice svjetlucale su pod svjeim snijegom, a otri privjesci leda
visjeli s krovova kua i minareta damija u opasnoj ljepoti. Do sredine poslijepodneva,
studen je bila takva da je na ulicama bilo smrznutih maaka kojima su se brkovi pretvorili
u tanke ledene niti, a nekoliko se klimavih kua sruilo pod teinom snijega. Nakon
ulinih maaka, najvie su trpjeli beskunici Konje. Bilo je nekoliko smrznutih tijela - sva
uurena u fetalnom poloaju s blaenim osmijesima na licima, kao da oekuju da e biti
iznova roeni u nekom boljem i toplijem ivotu.
Kasno poslijepodne, kad su svi drijemali prije veernje guve, iskrala sam se iz svoje
sobe. Uzela sam samo neto jednostavne odjee i ostavila sve svilene odjevne predmete i
dodatke koje sam odijevala za posebne muterije. Sve to je bilo zaraeno u bordelu
moralo je ostati u bordelu.
Negdje na pola stuba, vidjela sam Magnoliju na ulaznim vratima, vakala je ono smee
lie o kojemu je bila ovisna. Starija od svih drugih djevojaka u bordelu, u zadnje se
vrijeme tula na nalete vruine. Nou bih je ula kako se okree u krevetu. Nije bila
nikakva tajna da je njezina enstvenost presuivala. Mlae su djevojke u ali govorile da
zavide Magnoliji, jer ona vie nee morati brinuti o mjesenicama, trudnoama ili
pobaajima, i moi e spavati s mukarcem svaki dan u mjesecu, ali sve smo znale da
ostarjela prostitutka ima malo izgleda za opstanak.
im sam ugledala Magnoliju na vratima, znala sam da imam samo dvije mogunosti:
ili vratiti se u svoju sobu i zaboraviti na bijeg, ili proi kroz ona vrata i snositi posljedice.
Moje srce odabralo je ovo drugo.
Hej, Magnolijo, osjea li se bolje? upitala sam, kako sam se nadala oputenim i
bezbrinim glasom.
Magnolijino se lice razvedrilo i ponovno smrailo kad je opazila torbu u mojoj ruci.
Nije imalo smisla lagati. Znala je da mi je gazdarica zabranila da izlazim iz sobe, a kamoli
iz bordela.
Odlazi li? zadahtala je Magnolija, kao da ju je to pitanje plailo.
Nisam nita odgovorila. Sad je bio njezin red da odabere. Mogla me ili zaustaviti na
mjestu i sve izvijestiti o mom planu, ili me jednostavno pustiti da odem. Magnolija me
netremice promatrala, ozbiljnog, ogorenog izraza lica.
Vrati se u svoju sobu, Pustinjska ruo, rekla je. Gazdarica e za tobom poslati
akalovu glavu. Zar ne zna to je uinio...?
Ali nije dovrila reenicu. Bilo je to jedno od nepisanih pravila u bordelu: Nismo
spominjale prie o nesretnicama koje su ovdje radile prije nas i doekale preuranjenu smrt,
a u onim rijetkim prigodama kad bismo ih spomenule, pazile smo da im ne izgovorimo
imena. Nema smisla uznemiravati ih u njihovim grobovima. Ve su imale teke ivote;
bolje je pustiti ih da poivaju u miru.
ak i ako uspije pobjei, od ega e ivjeti? bila je uporna Magnolija. Umrijet e
od gladi.
 Ono to sam vidjela u Magnolijinim oima bio je strah - ne strah da ja neu uspjeti i da
e me gazdarica kazniti, ve strah da bih mogla uspjeti. Kanila sam uiniti upravo ono o
emu je ona oduvijek sanjala, ali se to nikad nije odvaila provesti u djelo, i ona me
istodobno potovala i mrzila zbog moje smionosti. Na trenutak sam se pokolebala i bila
bih se vratila, da mi u glavi nije uporno odjekivao glas emsa iz Tabriza.
Pusti me da odem, Magnolijo, rekla sam. Vie ni dana neu ostati ovdje.
Nakon to me je Baybars izmlatio i nakon to sam pogledala smrti u lice, osjeala sam
da se neto u meni nepovratno promijenilo. Kao da u meni vie nije bilo straha. Ovako ili
onako, nisam marila. Bila sam odluna ostatak svog ivota posvetiti Bogu. Hoe li to biti
jedan dan ili jo mnogo godina nije bilo vano. ems iz Tabriza rekao je da vjera i ljubav
preobraavaju ljude u junake jer one iz njihovih srca uklanjaju sav strah i tjeskobu.
Poinjala sam shvaati to je time mislio.
udno, ali i Magnolija je to shvatila. Uputila mi je dug, bolan pogled i polako se
odmaknula u stranu, otvarajui mi put.
 Ella

NORTHAMPTON, 19. LIPNJA 2008.

Brina Ella,
Hvala ti na suosjeajnosti. Drago mi je da ti se moja pria
svidjela i da esto razmilja o njoj. Nisam naviknut ni s kime
razgovarati o svojoj prolosti, i podijeliti sve to sa tobom ini
me nekako neobino bezbrinijim.
Ljeto godine 1977. proveo sam sa skupinom sufija u Maroku. Moja
je soba bila bijela, mala i jednostavna. Imala je samo ono
najosnovnije: madrac za spavanje, uljanicu, jantarni tespih,
biljku u posudi uz prozor, talisman protiv uroka i stol od
orahovine s knjigom Rumijevih pjesama u ladici. Nije bilo
telefona, televizora, sata i struje. Nije mi smetalo. Nakon godina
ivota u nenaseljenim zgradama, nisam vidio zato ne bih mogao
preivjeti u kolibi dervia.
Prve veeri koju sam proveo ondje, uitelj Sameed doao je u
moju sobu provjeriti kako sam. Rekao je da sam dobrodoao ostati s
njima dok ne budem spreman poi za Meku. Ali postojao je jedan
uvjet: bez droga!
Sjeam se kako mi se lice zaarilo, kao kod djeteta uhvaenog s
rukama u staklenki s keksima. Otkud znaju? Jesu li prekapali po
mom kovegu dok sam bio odsutan? Nikad neu zaboraviti uiteljeve
sljedee rijei: "Ne moramo pregledati tvoje stvari da bismo znali
da se drogira, brate Craig. Ima oi ovisnika."
I smijeno je, Ella, da do tog dana o sebi nikad nisam raz-
miljao kao o ovisniku. Bio sam toliko siguran da drim stvari u
svojim rukama i da mi droge pomau nositi se s problemima.
"Umrtviti bol nije isto to i zacijeliti je", rekao je uitelj
Sameed. Kad anestezija popusti, bol je i nadalje prisutna."
Znao sam da je u pravu. Tatom sam im odlunou predao sve
droge koje sam donio sa sobom, ak i svoje tablete za spavanje.
Ali uskoro je postalo oito da moja odlunost nije dovoljno jaka
da me izvue kroz ono to je uslijedilo. Tijekom onih etiri
mjeseca koliko sam ostao u toj tekiji, svoje sam obeanje prekrio
i gadno zastranio vie od deset puta. Nekome tko radije bira
opijenost nego trezvenost nije teko pronai drogu, ak i ako je
stranac. Jedne sam se noi mrtav pijan vratio u tekiju i zatekao
sva vrata zakraunata iznutra. Morao sam spavati u vrtu. Sljedeeg
dana uitelj Sameed nije nita rekao, a ja nisam ponudio ispriku.
Uz iznimku ovih sramotnih incidenata, sa sufijama sam se dobro
slagao, uivao u miru koji bi se uveer sputao na tekiju. Bilo mi
je udno biti ondje, ali istodobno sam osjeao neobian spokoj, i
iako mi nije bilo nepoznato ivjeti pod istim krovom s mnogim
ljudima, ondje sam pronaao neto to nikad ranije nisam iskusio:
unutarnji mir.
 Na povrini smo ivjeli kolektivnim ivotom u kojem su svi jeli,
pili i obavljali iste djelatnosti u isto vrijeme, ali ispod toga
se od nas oekivalo i ohrabrivalo nas da ostanemo sami i zavirimo
u svoju nutrinu. Na putu sufije, najprije otkrije umijee
samovanja usred mnotva. Zatim otkrije mnotvo u svojoj samoi -
glasove u sebi.
Dok sam ekao da me sufije u Maroku sigurno uvedu u Meku i
Medinu, obilno sam itao o sufijskoj filozofiji i pjesnitvu,
najprije iz dosade i nedostatka ieg boljeg to bi inio, a zatim
sa sve veim zanimanjem. Kao ovjek koji nije shvatio koliko je
edan dok nije otpio prvi gutljaj vode, shvatio sam da me susret
sa sufizmom nagoni da eznem za vie. Od svih knjiga koje sam
proitao tog dugog ljeta, na mene su najvei uinak imale Rumijeve
sabrane pjesme.
Tri mjeseca kasnije, iz vedra neba, uitelj Sameed rekao je da
ga podsjeam na nekoga - putujueg dervia po imenu ems iz
Tabriza. Rekao je da neki ljudi emsa smatraju besramnim
krivovjercem, ali ako pita Rumija, on je bio mjesec i zvijezde.
Zainteresirao sam se. Ali bilo je to vie od obine znatielje.
Dok sam sluao kako mi uitelj Sameed pripovijeda o emsu, osjetio
sam drhtaj niz kraljenicu i imao neobian dojam ve vienog.
Mislit e da sam lud. Ali kunem se Bogom, u tom sam trenutku
zauo ukanje svile u pozadini, najprije negdje daleko, zatim sve
blie, i vidio sam sjenu nekoga tko nije bio ondje. Moda je to
bio veernji povjetarac koji je leprao kroz grane, ili moda par
aneoskih krila. U svakom sluaju, najednom sam znao da ne moram
nikamo ii. Vie ne. Dojadila mi je enja da uvijek budem negdje
drugdje, negdje onkraj, uvijek u urbi usprkos samome sebi.
Ve sam bio gdje sam elio biti. Morao sam samo ostati i
zagledati se u vlastitu nutrinu. Taj novi dio mog ivota nazivam
svojim susretom sa slovom F u rijei sufi.
Voli te,
Aziz
 ems

KONJA, VELJAA 1246.

Bre no inae proteklo je jutro najavljujui dan pun dogaaja, a sivo nebo nisko je
visjelo. Kasno poslijepodne, zatekao sam Rumija u njegovoj sobi uz prozor, ela
namrtenog od razmiljanja, prstiju neumornih na zrncima tespiha. Prostorija je bila u
polumraku zbog napola navuenih tekih barunastih zastora, a neobian je trak
dnevnoga svjetla padao na mjesto na kojem je sjedio Rumi, dajui itavom prizoru neko
snovito ozraje. Morao sam se zapitati hoe li Rumi shvatiti pravu nakanu iza onoga to
sam ga kanio zamoliti da uini ili e se okirati i uzrujati.
Dok sam stajao ondje i upijao spokoj tog trenutka, ali istodobno osjeao laganu
nervozu, nakratko mi se ukazala jedna vizija. Vidio sam Rumija, mnogo stariju i krhkiju
inaicu njega samoga, odjevenog u tamnozelenu halju, kako sjedi na ovom istom mjestu i
izgleda suosjeajniji i velikoduniji no ikad, ali s trajnim oiljkom na srcu u obliku mene.
Odmah sam shvatio dvije stvari: Da e Rumi provesti starost ovdje u ovoj kui. I da rana
koju e moje odsue ostaviti nikad nee zacijeliti. U oima su me zapeckale suze.
Jesi li dobro? Izgleda blijed, rekao je Rumi.
Primorao sam se na osmijeh, ali teret onoga to sam mu kanio rei teko je pritiskao
moja ramena. Glas mi je zvuao napuklije i manje odluan no to sam elio. Ne ba.
Strano sam edan, a u ovoj kui nema niega to bi utailo moju e.
Bi li htio da upitam Kerru to moe glede toga uiniti? upitao je Rumi.
Ne, jer ono to ja trebam nije u kuhinji. U krmi je. Vidi, ba sam raspoloen napiti
se.
Hinio sam da ne zamjeujem sjenu nerazumijevanja koja je preletjela Rumijevim licem i
nastavio sam. Umjesto da ode u kuhinju po vodu, hoe li otii u krmu po vino?
Hoe rei, eli da ti nabavim vino? upitao je Rumi i oprezno je izgovorio tu zadnju
rije, kao da se boji da e je slomiti.
Tako je. Silno bih cijenio da nam donese malo vina. Dvije boce bit e dovoljne, jedna
za tebe, druga za mene. Ali, uini mi, molim te, uslugu. Kad ode u krmu, nemoj samo
uzeti boce i vratiti se. Ostani neko vrijeme ondje. Razgovaraj s ljudima. Ja u te ekati
ovdje. Nema potrebe uriti.
Rumi mi je uputio pogled koji je bio napola srdit, napola zaprepaten. Sjetio sam se lica
jednog pripravnika u Bagdadu koji je htio poi sa mnom, ali je previe mario za svoj ugled
da bi zaronio. Suspregnula ga je briga o tuem miljenju. Sad sam se pitao hoe li Rumijev
ugled zadrati i Rumija.
Ali na moje veliko olakanje, Rumi je ustao i kimnuo glavom. Nikad u ivotu nisam
bio u krmi i nikad nisam pio vino. Mislim da opijanje nije dobro. Ali posve ti vjerujem, jer
vjerujem ljubavi izmeu nas. Mora postojati razlog zato si me zamolio da to uinim.
Moram otkriti koji je to razlog. Idem i donijet u nam vino.
To rekavi, oprostio se i otiao.
im je on iziao iz sobe, pao sam na tlo u stanju dubokog ushita. Zgrabio sam jantarni
tespih koji je Rumi ostavio iza sebe i nebrojeno puta zahvalio Bogu to mi je dao istinskog
druga i molio se da se ta lijepa dua nikad ne otrijezni od pijanstva Boanske Ljubavi.
 ETVRTI DIO

Vatra

STVARI KOJE TETE,

RAZARAJU I UNITAVAJU
 Sulejman pijanac

KONJA, VELJAA 1246.

Brojne lude zablude opsjedale su me u pijanome stanju, obmanutog vinom, ali vidjeti
velikog Rumija kako ulazi kroz vrata krme bilo je pretjerano ak i za mene. Utipnuo sam
se, ali vizija nije nestala. Hej, Hristose, to si mi to posluio, ovjee? uzviknuo sam.
Ona zadnja boca vina mora da je bila opaka. Nikad nee pogoditi to mi se priinja u
ovom trenutku.
uti, idiote, apnuo je netko iza mojih lea.
Osvrnuo sam se ne bih li vidio tko me to pokuava uutkati i zapanjio se vidjevi kako
svi mukarci u krmi, ukljuujui Hristosa, zblenuto gledaju u vrata. itava je krma
utonula u neku sablasnu tiinu, i ak je i gostioniarski pas, Saqui, djelovao zbunjen dok je
leao mlohavih uiju priljubljenih uz pod. Perzijski trgovac ilimima prestao je pjevati one
njegove grozne melodije koje je nazivao pjesmama. Sad se ljuljao na nogama, visoko
uzdignute brade, s prenaglaenom ozbiljnou pijanca koji nastoji djelovati trijezan.
Hristos je prekinuo utnju. Dobrodoli u moju krmu, Mevlana rekao je, a glas mu je
bio natopljen pristojnou. ast je vidjeti vas pod ovim krovom. Kako vam mogu
pomoi?
Uporno sam treptao dok mi najzad nije sinulo da ondje doista stoji Rumi.
Hvala vam, odgovorio je Rumi sa irokim, ali bezizraajnim osmijehom. Volio bih
malo vina.
Siroti Hristos je bio toliko iznenaen kad je to uo da je razjapio usta. Kad se uspio
ponovno pomaknuti, poveo je Rumija do prvog slobodnog stola, koji je sluajno bio tik
pokraj mojega!
Selamun alejkum, pozdravio me Rumi im je sjeo.
Odzdravio sam mu i izgovorio nekoliko ljubaznih rijei, ali nisam siguran da sam ih
izgovorio kako treba. Sa svojim mirnim izrazom, skupocjenom haljom i otmjenim smeim
kaftanom, Rumi je izgledao posve neumjesno.
Nagnuo sam se prema njemu i spustivi glas do apta, upitao: Hoe li biti strano
nepristojno ako vas upitam to ovjek kao vi radi ovdje?
Prolazim sufijsku kunju, odgovorio je Rumi i namignuo mi kao da smo najbolji
prijatelji. ems me je poslao ovamo kako bih upropastio svoj ugled.
Je li to dobro? upitao sam.
Rumi se nasmijao. Pa, ovisi kako gleda na to. Ponekad je neophodno unititi sve veze
kako bi pobijedio vlastiti ego. Ako smo previe privreni svojoj obitelji, svom poloaju u
drutvu, ak i svojoj lokalnoj koli ili damiji, do te mjere da nam to stoji na putu do
Jedinstva s Bogom, moramo raskinuti te veze. Nisam bio siguran da tono razumijem
njegove rijei, ali na neki je nain ovo objanjenje mom smuenom umu imalo savrenog
smisla. Oduvijek sam sumnjao da su te sufije ludo, aroliko mnotvo sposobno za
svakojaka udatva.
Sad je bio red na Rumija da se nagne prema meni i upita istim aptom: Bi li bilo
strano nepristojno ako te upitam kako si dobio taj oiljak na licu?
Bojim se da to nije naroito zanimljiva pria, odgovorio sam. Vraao sam se kasno
nou kui i naletio na jednog straara koji me je prebio kao vola.
Ali zato? upitao je Rumi i djelovao iskreno zabrinut.
Zato to sam pio vino, odgovorio sam pokazujui na bocu koju je Hristos netom
stavio ispred Rumija.
Rumi je odmahnuo glavom. Isprva je izgledao krajnje zbunjen, kao da nije mogao
vjerovati da se takve stvari mogu dogoditi, ali ubrzo je izvio usne u prijateljski osmijeh. I
samo tako, nastavili smo razgovarati. Uz kruh i kozji sir, razgovarali smo o vjeri i
prijateljstvu i drugim stvarima u ivotu za koje sam mislio da sam ih davno zaboravio, ali
sam ih sad s oduevljenjem iskopao iz srca.
Nedugo nakon zalaska sunca, Rumi je ustao spreman na odlazak. Svi u krmi ustali su
kako bi ga pozdravili. Bio je to sjajan prizor.
Ne moe otii prije nego to nam kae zato je vino zabranjeno, rekao sam.
Hristos je dotrao do mene mrtei se, zabrinut da bi moje pitanje moglo rasrditi
njegovog uglednog gosta. uti, Sulejmane. Zato mora pitati takve stvari?
Ne, ozbiljno, nisam odustajao, netremice promatrajui Rumija. Vidio si nas. Nismo
zli ljudi, ali to stalno govore o nama. Reci mi, to je toliko loe u ispijanju vina, pod
uvjetom da se ponaamo pristojno i nikome ne naudimo?
Usprkos otvorenom prozoru u kutu, zrak u krmi postao je zadimljen i zaguljiv,
natopljen iekivanjem. Vidio sam da su svi znatieljni uti odgovor. Zamiljen, ljubazan,
trezven, Rumi mi je priao i evo to je rekao:

Ako je u vinopiji duboka njenost,

to e pokazati kad je pijan.
Ali ako je u njemu skriven bijes i bahatost,
one e se pojaviti, a budui da ih veina ljudi ima,
vino je zabranjeno svima.

Nastala je kratka tiina, dok smo svi razmiljali o tim rijeima.

Prijatelji, vino nije bezazleno pie, obratio nam se Rumi oivljenim glasom,
zapovjednim, a istodobno pribranim i vrstim, jer ono izaziva ono najgore u nama.
Vjerujem da je za nas bolje suzdravati se od pia. Sad kad sam to rekao, ne moemo
kriviti alkohol za ono za to smo sami odgovorni. Naa vlastita bahatost i bijes ono je na
emu bismo morali poraditi. To je hitnije. Na kraju dana, onaj tko eli piti, pit e, a onaj tko
se eli kloniti vina, klonit e ga se. Nemamo prava nametati svoje obiaje drugima. U vjeri
nema prinude.
To je izazvalo zduno kimanje kod nekih gostiju. Ja sam samo podigao au u
uvjerenju da nijedno zrnce mudrosti ne bi smjelo proi bez zdravice.
Ti si dobar ovjek s velikim srcem, rekao sam. Ma to ljudi govorili o ovome to si
danas uinio, a siguran sam da e rei mnogo toga, mislim da je od tebe kao
propovjednika bilo veoma hrabro doi u krmu i razgovarati s nama bez osude.
Rumi me prijateljski pogledao. Zatim je zgrabio boce vina koje prije toga nije ni
dotaknuo i iziao u veernji povjetarac.
 Aladdin

KONJA, VELJAA 1246.

Bolno opsjednut iekivanjem, zadnja sam tri tjedna ekao pravi trenutak da upitam
oca za Kimyjinu ruku. U mislima sam proveo mnoge sate u razgovoru s njim, uvijek
iznova preobrazujui iste reenice, traei bolji nain da se izrazim. Imao sam spreman
odgovor za svaki mogui prigovor koji bi on mogao smisliti. Ako kae da smo Kimya i ja
kao sestra i brat, podsjetit u ga da nismo vezani krvnim srodstvom. Znajui koliko moj
otac voli Kimyju, kanio sam rei i da, dopusti li nam da se vjenamo, ona nee morati otii
ivjeti negdje drugdje i itav e ivot moi ostati ovdje s nama. Sve sam razradio u
mislima, samo to nikako nisam uspijevao pronai trenutak nasamo s ocem.
Ali veeras sam naletjeo na njega na najgori mogui nain. Tek to nisam iziao iz kue
kako bih se naao s nekim prijateljima, kad su se vrata odkrinula i uao otac s bocom u
svakoj ruci.
Nepomino sam stajao razjapljenih usta. Oe, to to nosite? upitao sam.
Oh, to! odgovorio je moj otac bez i najmanjeg traga nelagode. Vino, sine.
Ma nemojte? uzviknuo sam. Je li to postalo od velikog Mavlane? Starac pijan od
vina?
Pazi to govori, zauo se mrzovoljan glas iza mojih lea.
Bio je to ems. Promatrao me ni ne trepui i rekao: Tako se ne razgovara s ocem. Ja
sam ga zamolio da ode u krmu.
Zato me to ne udi? Morao sam se podrugljivo nasmijuljiti.
Ako je ems bio uvrijeen mojim rijeima, nije to pokazao. Aladdine, moemo
razgovarati o tome, glatko je rekao. Odnosno, ako ne dopusti da ti bijes zamuti
shvaanje.
Zatim je naherio glavu u stranu i rekao mi da moram omekati svoje srce.
To je jedno od pravila, rekao je. eli li uvrstiti vjeru, morat e smekati iznutra. Da bi
tvoja vjera bila vrsta kao stijena, tvoje srce mora biti meko kao pero. Kroz bolest, nesreu, gubitak
ili prepast, na ovaj ili onaj nain, svi se mi suoavamo sa zgodama koje nas ue kako da budemo
manje sebini i skloni osudama, a vie suosjeajni i velikoduni. Meutim, neki od nas naue tu
lekciju i uspiju postati blai, a drugi zavre jo grublji nego ranije. Jedini nain da se priblii Istini
jest taj da proiri srce kako bi obuhvatilo itav ljudski rod, a da ipak u njemu jo uvijek ima mjesta
za vie Ljubavi.
Ti se u ovo ne mijeaj, rekao sam. Ne primam nareenja od pijanih dervia. Za
razliku od mog oca.
Aladdine, stidi se, umijeao se otac.
Osjetio sam trenutaan, snaan alac krivnje, ali bilo je prekasno. Preplavile su me
brojne zamjerke za koje sam mislio da sam ih ostavio iza sebe.
Nimalo ne sumnjam da me mrzi koliko kae, izjavio je ems, ali ne mislim da si
prestao voljeti oca ni na jednu minutu. Zar ne vidi da mu nanosi bol?
Zar ti ne vidi da unitava nae ivote? odvratio sam.
Tad je moj otac nasrnuo prema meni, usana stisnutih u turobnu crtu, desne ruke
podignute iznad glave. Mislio sam da e me oamariti, ali kad to nije uinio, kad to nije
htio uiniti, osjeao sam se jo nelagodnije.
Sramoti me, rekao je otac ne gledajui moje lice.
Oi su mi se napunile suzama. Okrenuo sam glavu na drugu stranu i najednom se
naao licem u lice s Kimyjom. Koliko je dugo stajala ondje i promatrala nas iz kuta sa
strahom u pogledu? Koliko je ove prepirke ula?
Stid zbog ponienja koje mi je otac nanio pred djevojkom kojom sam se elio oeniti
kiptjeo je u mom elucu i ostavljao gadan okus u mojim ustima. Imao sam osjeaj da se
prostorija okree oko mene i prijeti uruiti se.
Nesposoban zadrati se ondje i trenutak due, zgrabio sam kaput, gurnuo emsa u
stranu i izjurio iz kue, daleko od Kimyje, daleko od svih njih.
 ems

KONJA, VELJAA 1246.

Boce vina stajale su izmeu nas, natrpane mirisima vrele zemlje, divljih trava i tamnih
bobica. Kad je Aladdin otiao, Rumi je bio tako tuan da neko vrijeme nije mogao govoriti.
On i ja izili smo u snijegom prekriveno dvorite. Bila je jedna od onih turobnih veeri u
veljai kad je zrak teak od neke neobine nepominosti. Stajali smo i promatrali kako
oblaci prolaze, oslukivali svijet koji nam nije nudio nita osim tiine. Vjetar nam je donio
daak ume iz daljine, mirisan i mousan, i mislim da smo na trenutak obojica poeljeli
zauvijek otii iz ovoga grada.
Zatim sam ja uzeo jednu od onih boca vina. Kleknuo sam pokraj rue penjaice koja je
trnovita i golih grana stajala na snijegu i poeo prolijevati vino po tlu ispod nje. Rumijevo
lice se razvedrilo i nasmijeio se onim svojim poluzamiljenim, poluuzbuenim
osmijehom.
Polako, zapanjujue, gola je rua oivjela, kora joj smekala kao ljudska koa. Pred
naim oima proizvela je jednu jedinu ruu. Dok sam ja i nadalje izlijevao vino ispod
grma, rua je otkrila draesnu toplu nijansu naranaste.
Zatim sam uzeo drugu bocu i izlio je na isti nain. Naranasta boja rue pretvorila se u
arki grimiz koji je blistao ivotom. Sad je na dnu boce ostala jo aa vina. Istoio sam ga
u au, popio pola i ponudio preostalu polovicu Rumiju.
Prihvatio je au drhtavim rukama, odgovarajui na moj pokret srdanom
uzajamnou ljubaznosti i smirenosti, taj ovjek koji nikad u ivotu nije okusio alkohol.
Vjerska pravila i zabrane su vane, rekao je. Ali ne smiju biti pretvorene u neupitne
tabue. S tom svijeu pijem ovo vino koje mi danas nudi, vjerujui svim svojim srcem da
postoji trezvenost onkraj pijanstva ljubavi.
Netom prije nego to je Rumi prinio au usnama, istrgnuo sam mu je iz ruke i bacio na
tlo. Vino se razlilo po snijegu, kao kapljice krvi.
Nemoj ga piti, rekao sam, vie ne osjeajui potrebu da nastavim njegovu kunju.
Ako nisi kanio traiti od mene da popijem ovo vino, zato si me uope poslao u
krmu? upitao je Rumi glasom koji nije bio toliko znatieljan, koliko suosjeajan.
Zna zato, odgovorio sam s osmijehom. Duhovni rast je cjelokupnost nae svijesti,
a ne zaokupljenost pojedinim vidovima. Pravilo broj trideset i dva: Nita ne smije stajati
izmeu tebe i Boga. Ni imami, ni sveenici, ni rabini, ni bilo koji drugi uvari moralnog ili vjerskog
vodstva. Ni duhovni uitelji, ak ni tvoja vjera. Vjeruj u svoje vrijednosti i svoja pravila, ali nikad
ih ne namei drugima. Bude li uporno slamao tua srca, kakvu god vjersku dunost obnaa, nee
biti dobra.
Kloni se svih vrsta idolatrije, jer ona e ti zamutiti vid. Neka Bog i samo Bog bude tvoj vodi.
Naui Istinu, prijatelju, ali pazi da od svojih istina ne naini fetie.
Oduvijek sam se divio Rumijevoj osobnosti i znao sam da je njegova suosjeajnost,
onako beskonana i izvanredna, ono to meni u ivotu nedostaje. Ali danas je moje
divljenje prema njemu strelimice naraslo.
Ovaj je svijet prepun ljudi zaokupljenih bogatstvom, priznanjem ili moi. to vie
obiljeja uspjeha steknu, to se vie ini da su im ona potrebna. Pohlepni i gramzivi,
svjetovni su imetak uinili svojom kiblom, uvijek gledajui u tom smjeru, nesvjesni da
postaju sluge onome za ime su udjeli. To je uobiajeni obrazac. Stalno se dogaa. Ali
rijetko je, rijetko kao rubini, da se jedan ovjek koji je ve uspio u ivotu, ovjek koji ima
obilje zlata, slave i autoriteta, jednoga dana najednom odrekne svog poloaja i ugrozi svoj
ugled zbog unutarnjeg putovanja, takvog za koje nitko ne moe rei gdje ili kako e
zavriti. Rumi je bio taj rijetki rubin.
Bog eli od nas da budemo skromni i nepretenciozni , rekao sam.
I eli da bude spoznat, tiho je dodao Rumi. eli da ga spoznamo svakim dahom
svoga bia. Zato je bolje biti budan i trijezan, nego pijan i oamuen.
Suglasio sam se. Dok se nije smrailo i zahladilo, sjedili smo u dvoritu s onom jednom
crvenom ruom izmeu nas. Ispod veernje hladnoe, osjeao se miris neeg svjeeg i
slatkog. Vino Ljubavi izazvalo je laganu vrtoglavicu u naim glavama i ja sam s radou i
zahvalnou shvatio da vjetar vie ne apue oaj.
 Ella

NORTHAMPTON, 24. LIPNJA 2008.

Bubice, otvorili su novi tajlandski restoran u gradu, rekao je David. Kau da je

dobar. Zato ne bismo veeras otili onamo? Samo nas dvoje.
Zadnje to je Ella eljela uiniti tog utorka bilo je izii na veeru sa svojim suprugom.
Ali David je bio tako uporan da nije mogla odbiti.
Srebrni mjesec bio je malen restoran s otmjenim svjetiljkama, konim separeima, crnim
ubrusima i toliko mnogo zrcala nisko objeenih na svim zidovima da su gosti imali osjeaj
da veeraju sa svojim vlastitim odrazima. Elli nije trebalo dugo da se ondje pone osjeati
neugodno. Ali nije se tako osjeala zbog restorana. Osjeala se tako zbog svog supruga. U
Davidovim je oima opazila neki neobian sjaj. Neto nije bilo kao inae. Izgledao je
zamiljen - ak i zabrinut. Nju je najvie uznemiravalo to da je nekoliko puta zamucao. Ella
je znala da David mora biti veoma nesretan kad se pojavila njegova govorna mana iz
djetinjstva.
Jedna je mlada konobarica odjevena u tradicionalnu opravu dola primiti njihovu
narudbu. David je naruio koljke s ilijem i bosiljkom, a Ella se odluila za povre i tofu
u umaku od kokosa, ostajui vjerna svojoj odluci donesenoj za etrdeseti roendan da e
se suzdrati od konzumiranja mesa. Naruili su i vino.
Nekoliko minuta su razgovarali o profinjenom dekoru i uinku crnih naprama bijelim
ubrusima. Zatim je uslijedila utnja. Dvadeset godina braka, dvadeset godina spavanja u
istom krevetu, dijeljenja iste kupaonice, jedenja iste hrane, podizanja troje djece... i na kraju
se sve to svelo na utnju. Ili je barem tako Ella mislila.
Vidim da ita Rumija, zamijetio je David.
Ella je kimnula glavom, iako pomalo iznenaena. Nije znala to ju je vie iznenadilo:
uti da David zna za Rumija ili da mu je vano to ona ita.
Poela sam itati njegovu poeziju kako bih lake napisala recenziju Slatkog bogohulja,
ali me onda zainteresirala i sad je itam za sebe, objasnila je Ella.
Davidu je pozornost zaokupila mrlja od vina na stolnjaku, a zatim je uzdahnuo s
izrazom lica kao da se oprata. Ella, znam to se dogaa, rekao je. Sve znam.
O emu ti govori? upitala je Ella, iako nije bila sigurna da eli uti odgovor.
O tvojoj... vezi... zamuckivao je David. Svjestan sam je.
Ella je pogledala supruga, preneraena. Na odsjaju svijee koju je konobarica netom
zapalila za njih, na Davidovom licu odraavao se puki oaj.
Mojoj vezi? izlanula je Ella, bre i glasnije no to je kanila. Odmah je zamijetila kako
se par za susjednim stolom okree prema njima. U nelagodi je spustila glas do apta i
ponovila: Kakvoj vezi?
Nisam glup, odgovorio je David. Provjerio sam tvoj raun elektronske pote i
proitao poruke koje si izmijenila s onim mukarcem.
to si uinio? uzviknula je Ella.
Ne obazirui se na to pitanje, lica izoblienog od teine onoga to se spremao objaviti,
David je rekao: Ne krivim te, Ella. Ja to zasluujem. Zanemario sam te i ti si potraila
suosjeanje drugdje.
 Ella je spustila pogled na svoju au. Vino je imalo draesnu boju - dubokog, tamnog
rubina. Na trenutak joj se uinilo da je opazila kako na povrini svjetlucaju tokice duginih
boja, poput staze svjetla koje je vodi. A moda je ondje doista i bila staza. Sve je djelovalo
nestvarno.
Sad je David zastao, odluujui kako e najbolje ili hoe li otkriti to je naumio.
Spreman sam ti oprostiti i ostaviti to iza nas, najzad je rekao.
Mnogo je stvari Ella poeljela odgovoriti u tom trenutku, zajedljivih i podrugljivih,
napetih i dramatinih, ali odabrala je najlaku. Blistavih oiju je upitala: A tvoje veze?
Hoe li i njih ostaviti iza sebe?
Tad je stigla konobarica s njihovim narudbama. Ella i David naslonili su se na naslone
svojih stolaca i promatrali je kako odlae tanjure na stol i pretjeranom pristojnou
dolijeva vino u njihove ae. Kad je najzad otila, David je podigao pogled ka Elli i upitao:
Znai, o tome je rije? Je li to bilo iz osvete?
Ne, odgovorila je Ella, razoarano odmahujui glavom. Nije rije o osveti. Nikad
nije ni bilo.
O emu je onda rije?
Ella je sklopila ruke, osjeajui kao da su svi i sve u restoranu - gosti, konobari, kuhari,
pa ak i tropske ribice u akvariju - zastali kako bi uli to e ona rei.
Rije je o ljubavi, najzad je rekla. Volim Aziza.
Ella je oekivala da e se njezin suprug grohotom nasmijati. Ali kad je najzad smogla
hrabrosti da ga pogleda u oi, na njegovom je licu bio samo uas koji je brzo zamijenio
izraz nekoga tko pokuava rijeiti problem uz najmanje neprilika. Najednom je spoznala.
Ljubav je ozbiljna rije, puna znaenja i veoma neuobiajena za nju - enu koja je u
prolosti rekla toliko mnogo negativnih stvari o ljubavi.
Imamo troje djece, rekao je David, a glas mu utihnuo.
Da, i ja ih veoma volim, odgovorila je Ella ovjesivi ramena. Ali, volim i Aziza...
Prestani koristiti tu rije, prekinuo ju je David. Otpio je dug gutljaj iz ae prije nego
to je ponovno progovorio. Napravio sam neke velike pogreke, ali nikad te nisam
prestao voljeti, Ella. I nikad nisam volio nikog drugog. Oboje moemo nauiti iz svojih
pogreaka. Ja ti sa svoje strane mogu obeati da se to vie nee ponoviti. Vie ne mora
traiti ljubav drugdje.
Ja nisam ila okolo i traila ljubav, promrmljala je Ella, vie samoj sebi nego njemu.
Rumi kae da ne moramo loviti ljubav izvan nas samih. Moramo samo ukloniti prepreke
u nama koje nas dre podalje od ljubavi.
O, moj Boe! to te je spopalo? To nisi ti! Prestani, molim te, biti tako romantina!
Vrati se svome starome ja, obrecnuo se David i zatim dodao: Molim te.
Ella je namrtila elo i promotrila svoje nokte kao da je neto na njima mui. Istina,
sjeala se jednog drugog trenutka kad je ona sama izgovorila praktiki te iste rijei svojoj
kerki. Imala je osjeaj da je krug zavren. Polako je kimnula glavom i odloila ubrus.
Moemo li, molim te, sad ii? upitala je. Nisam gladna.
Te noi su spavali u odvojenim krevetima. A rano ujutro, prvo to je Ella uinila bilo je
napisati pismo Azizu.
 Vjerski fanatik

KONJA, VELJAA 1246.

Brzo, pripremite se za nevolju! eie Yassin! eie Yassin! Jeste li uli skandal?
Abdullah, otac jednog mog uenika, uzviknuo je pristupivi mi na ulici. Rumi je juer
vien u jednoj krmi u idovskoj etvrti!
Da, uo sam za to, odgovorio sam, ali nisam se iznenadio, taj ovjek ima enu
kranku, a najbolji prijatelj mu je jedan krivovjerac. to si ti oekivao?
Abdullah je ozbiljno kimnuo glavom. Valjda ste u pravu. Trebali smo to predvidjeti.
Oko nas se okupilo nekoliko prolaznika, koji su uli na razgovor. Netko je predloio
da Rumiju ne bude vie doputeno propovijedati u Velikoj damiji. Sve dok se javno ne
ispria. Suglasio sam se. Budui da sam kasnio na predavanje u medresi, ostavio sam ih
njihovom razgovoru i odhitao svojim putem.
Oduvijek sam sumnjao da Rumi ima mranu stranu koja je spremna jednog dana
isplivati na povrinu. Ali ni ja nisam oekivao da e se odati piu. To je bilo krajnje
odvratno. Ljudi kau da je ems glavni razlog Rumijeve propasti i da njega nema u blizini,
Rumi bi se vratio u normalu. Ali ja sam drukijeg miljenja. Nije da ja sumnjam da je ems
zao ovjek on to jest - niti da nema lo utjecaj na Rumija - ima ga - ali pitanje je zato
ems ne moe zavesti na krivi put druge uenjake, kao to sam ja? Na kraju dana, njih
dvojica su slini na vie naina no to su ljudi voljni priznati.
Neki su uli emsa kako govori, Uenjak ivi na oznakama pera. Sufi voli i ivi na
otiscima stopala! to sad to znai? Oito ems misli da uenjaci samo govore, a sufije ive
u skladu s onime to govore. Ali i Rumi je uenjak, nije li? Ili se on vie ne smatra jednim
od nas?
Da ems ue u moju uionicu, ja bih ga otjerao kao muhu i ne bih mu dao priliku da
blebee svoje gluposti u mojoj nazonosti. Zato Rumi ne uini to isto? Mora da neto s
njime nije kako treba. Za poetak, taj ovjek ima suprugu kranku. Mene nije briga je li se
ona preobratila na islam. To je u njezinoj krvi i krvi njezinog djeteta. Naalost, gradski
ljudi ne shvaaju prijetnju kranstva onako ozbiljno kako bi trebali i pretpostavljaju da
moemo ivjeti jedni uz druge. Onima koji su dovoljno naivni da u to vjeruju, uvijek
kaem, Mogu li se voda i ulje ikad pomijeati? Do te se mjere mogu pomijeati i
muslimani i krani!
Budui da ima kranku za suprugu i da je poznat po slabosti prema manjinama, Rumi
je u mojim oima ve bio nepouzdan, ali kad je ems iz Tabriza poeo ivjeti pod njegovim
krovom, posve je skrenuo s pravoga puta. Kao to svakodnevno govorim svojim
uenicima, ovjek mora biti na oprezu od ejtana. A ems je utjelovljeni vrag. Siguran sam
da je bila njegova zamisao poslati Rumija u krmu. Bog zna kako ga je nagovorio na to. Ali
nije li namamljivanje kreposnih ljudi na oskvrnue upravo ono u emu je vrag najbolji?
Ja sam od poetka shvatio emsovu avolsku stranu. Kako se on usuuje uporediti
poslanika Muhameda, mir neka je s njim, s onim bezbonim sufijem Bastamijem? Zar nije
upravo Bastami proglasio, Pogledajte me! Koliko je velika moja slava! Nije li ba on
nakon toga rekao, Vidio sam kako aba hoda oko mene? Taj je ovjek otiao tako daleko
da je izjavio, Ja sam kova samoga sebe. Ako to nije bogohuljenje, to onda jest? Takva je
razina ovjeka kojega ems s potovanjem navodi. Jer i on je krivovjerac, jednako kao
Bastami.
Jedina dobra vijest jest da graani poinju uviati istinu. Napokon! emsovih kritiara
sa svakim je danom sve vie. A to samo govore! ak se i ja ponekad uasnem. U
kupejima i ajanama, na poljima ita i u vonjacima, ljudi ga razdiru.

Do medrese sam stigao kasnije no inae, zabrinut ovim mislima. im sam otvorio vrata
svoje uionice, osjetio sam da je neto neobino. Moji su uenici sjedili u savrenom redu,
blijedi i neuobiajeno tihi, kao da su vidjeli duha.
Tad sam shvatio zato. Uz otvoreni prozor, leima oslonjen o zid, s bahatim
osmijehom na onom svom licu bez ijedne dlake, sjedio je nitko drugi doli ems iz Tabriza.
Selamun alejkum, eie Yassin, rekao je, nesmiljeno me promatrajui s drugog kraja
prostorije.
Oklijevao sam, ne znajui bih li mu odzdravio, a zatim sam odluio da to neu uiniti.
Umjesto toga, okrenuo sam se svojim uenicima i upitao, to ovaj ovjek radi ovdje?
Zato ste ga pustili unutra?
Oamueni i u nelagodi, nitko od uenika nije se usudio odgovoriti. ems je bio taj koji
je prekinuo utnju.
Drskim tonom i s nepokolebljivim pogledom, rekao mi je: Ne kori ih, eie Yassin. To
je bila moja zamisao. Vidi, bio sam u susjedstvu i samome sebi rekao, to ne bih svratio u
medresu i posjetio upravo onu osobu u ovome gradu koja me najvie mrzi?
 Uenik Husam

KONJA, VELJAA 1246.

Bistrooki i upavih repova, svi smo sjedili na podu uionice kad su se vrata otvorila i
uetao ems iz Tabriza. Svi smo se zapanjili. Nakon to sam uo toliko loih i bizarnih
stvari o njemu, veinom od naeg uitelja, i ja sam se lecnuo ugledavi ga glavom i bradom
u naoj uionici. On je, meutim, djelovao oputen i prijateljski raspoloen. Sve nas je
pozdravio i rekao da je doao porazgovarati sa eikom Yassinom.
Na uitelj ne voli neznance u uionici. Moda biste trebali razgovarati s njime neki
drugi put, rekao sam, nadajui se izbjegavanju tog neugodnog susreta.
Hvala ti na brizi, mladiu, ali ponekad su neugodni susreti ne samo neizbjeni, ve i
neophodni, odgovorio je ems, kao da mi je proitao misli. Ali, nita ti ne brini. Nee
trajati predugo.
Irshad, koji je sjedio pokraj mene, promrsio je kroz stisnute zube: Kako je samo drzak!
Utjelovljenje vraga.
Kimnuo sam glavom, iako nisam bio siguran da meni ems izgleda kao vrag. Onako
suelice njemu, nisam mogao odoljeti njegovoj izravnosti i odvanosti.
Nekoliko minuta kasnije, eik Yassin uao je kroz vrata, ela namrtenog u
razmiljanju. Nainio je samo nekoliko koraka, a zatim zastao i rastreseno trepnuo u
smjeru nepozvanog posjetitelja.
to ovaj ovjek radi ovdje? Zato ste ga pustili da ue? Moji prijatelji i ja izmijenili
smo okirane poglede i preplaeno aputanje, ali prije no to je itko smogao snage da ita
odgovori, ems je ve izjavio da je bio u susjedstvu i odluio posjetiti osobu u Konji koja
ga najvie mrzi!
uo sam kako se nekoliko uenika napeto nakaljava i vidio kako je Irshad naglo
udahnuo. Napetost izmeu dvojice mukaraca bila je takva da se zrak u uionici mogao
rezati noem.
Ne znam to radi ovdje, ali imam pametnijeg posla od razgovora s tobom, strogo ga
je ukorio eik Yassin. A sad, zato ne ode, da moemo nastaviti s uenjem?
Kae da ne eli razgovarati sa mnom, ali naokolo govori o meni zamijetio je ems.
Stalno govori loe o meni i Rumiju, i o svim misticima na sufijskom putu.
eik Yassin puhnuo je kroz svoj veliki, koati nos i nakubio usta, kao da ima neto
kiselo na jeziku. Kao to sam rekao, nemam o emu razgovarati s tobom. Ve znam to
moram znati. Imam svoja miljenja.
ems se sad okrenuo prema nama s brzim, podrugljivim pogledom. ovjek s brojnim
miljenjima, a bez ijednog pitanja! Neto je strano pogreno u tome.
Ma nemoj? eik Yassin izgledao je zabavljen i zainteresiran. Zato onda ne upitamo
uenike to bi od toga dvoga radije bili: mudri ljudi koji znaju odgovore ili zbunjeni koji
nemaju nita osim pitanja?
Svi moji prijatelji stali su na stranu eika Yassina, ali ja sam osjetio da su mnogi to
uinili manje iz iskrene suglasnosti, a vie kako bi se dodvorili uitelju. Ja sam odluio
utjeti.
Onaj tko misli da ima sve odgovore najvea je neznalica, rekao je ems i nehajno
slegnuo ramenima, a zatim se obratio naem uitelju. Ali budui da si tako dobar s
odgovorima, smijem li ti postaviti jedno pitanje?
Tad sam se zabrinuo kamo vodi taj razgovor. Ali nisam mogao uiniti nita kako bih
sprijeio sve veu napetost.
Budui da ti tvrdi da sam ja vraji sluga, bi li bio tako ljubazan da nam kae kako
tono poima ejtana? upitao je ems.
Naravno, odgovorio je eik Yassin, nikad ne proputajui priliku da propovijeda.
Naa vjera, koja je zadnja i najbolja od abrahamskih vjera, govori nam da je ejtan
prouzroio protjerivanje Adama i Eve iz raja. Kao djeca posrnulih roditelja, svi mi moramo
biti na oprezu, jer ejtan se pojavljuje u mnogim oblicima. Ponekad dolazi u obliku
kockara koji nas poziva na kockanje, ponekad kao prelijepa djevojka koja nas pokuava
zavesti... ejtan se moe pojaviti u oblicima koje najmanje oekujemo, kao to je onaj
putujueg dervia.
Kao da je oekivao ovu primjedbu, ems se znalaki nasmijeio. Shvaam to eli
rei. Mora da je ogromno olakanje i lak izlaz misliti da je vrag uvijek izvan nas.
Kako to misli? upitao je eik Yassin.
Pa, ako je ejtan tako pokvaren i neukrotiv kao to ti tvrdi, tad mi ljudi nemamo
razloga kriviti same sebe za svoja nedjela. Sve dobro to se dogodi, pripisat emo Bogu, a
sve loe stvari u ivotu jednostavno emo pripisati ejtanu. U oba sluaja, bit emo izuzeti
od svake kritike i samoispitivanja. Kako je to lako!
I nadalje govorei, ems je poeo koraati po prostoriji, a glas mu je sa svakom rijeju
postajao odluniji. Ali zamislimo na trenutak da nema ejtana. Da nema demona koji
ekaju kako bi nas sagali u vrelim kotlovima. Sve te slike od kojih se krv ledi smiljene su
kako bi nam neto pokazale, ali su zatim postale klieji i izgubile svoju izvornu poruku.
A kakva bi to bila poruka? umorno je upitao eik Yassin i prekriio ruke na prsima.
Ah, znai ipak ima pitanja, odgovorio je ems. Poruka je da su muke koje si neka
osoba moe zadati beskonane. Pakao je u nama, jednako kao i raj. Kur'an kae da su
ljudska bia najplemenitija. Vii smo od najviega, ali ujedno nii od najniega. Kad bismo
spoznali puno znaenje toga, prestali bismo traiti ejtana vani i umjesto toga se
usredotoili na sebe same. Nama je potrebno iskreno preispitivanje. A ne promatranje
tuih mana.
Samo ti idi i preispituj se, i ako je Allahova volja, jednog e se dana iskupiti,
odgovorio je eik Yassin, ali pravi uenjak mora drati na oku svoju zajednicu.
Tad mi dopusti da ti ispriam jednu priu, rekao je ems s takvom ljupkou da
nismo mogli biti sigurni je li iskren ili zadirkuje.
I evo to nam je ispriao:
etvorica trgovaca molili su se u damiji kad su vidjeli kako u nju ulazi mujezin. Prvi se
trgovac prestao moliti i upitao, Mujezine! Je li molitva prekinuta? Ili jo uvijek imamo vremena?
Drugi se trgovac prestao moliti i obratio prijatelju. Hej, progovorio si dok si se molio. Tvoja je
molitva sad nevaea. Mora poeti ispoetka!
Kad je to uo, umijeao se trei trgovac. Zato krivi njega, idiote? Trebao si misliti na svoju
molitvu. Sad je i tvoja nevaea.
etvrti se trgovac nasmijeio i glasno rekao, Pogledaj ih! Sva trojica su zabrljali. Hvala Bogu
to ja nisam jedan od onih koji su zastranili.
Ispriavi nam tu priu, ems je stao pred nas i upitao: Onda, to mislite? Koje su od
molitvi ove etvorice trgovaca po vaemu miljenju nevaee?
U uionici je nastalo kratko komeanje dok smo izmeu sebe raspravljali o odgovoru.
Najzad je netko straga rekao: Molitve drugog, treeg i etvrtog trgovca su nevaee. Ali
prvi je trgovac neduan jer se samo elio posavjetovati s mujezinom.
 Da, ali nije smio samo tako napustiti molitvu, umijeao se Irshad. Oito je da su svi
trgovci pogrijeili, osim etvrtoga, koji je samo razgovarao sam sa sobom.
Odvratio sam pogled, ne slaui se ni s jednim ni s drugim odgovorom, ali odluan da
ne zucnem. Imao sam osjeaj da moji stavovi moda ne bi bili dobrodoli.
Ali im mi je ta misao prola kroz glavu, ems iz Tabriza pokazao je na mene i upitao:
A ti? to ti misli?
S mukom sam progutao slinu prije no to sam uspio prozboriti. Ako su ti trgovci
pogrijeili, to nije zato to su prozborili tijekom molitve, rekao sam, nego zato to ih je,
umjesto da brinu svoja posla i poveu se s Bogom, vie zanimalo ono to se zbiva oko njih.
Meutim, osudimo li ih, bojim se da emo i mi nainiti istu presudnu pogreku.
Kakav je onda tvoj odgovor? upitao je eik Yassin, najednom zainteresiran za taj
razgovor.
Moj odgovor je da su sva etvorica trgovaca pogrijeila iz slinog razloga, ali se ni za
jednoga od njih ne moe rei da je u krivu, jer na kraju dana nije na nama da im sudimo.
ems iz Tabriza zakoraio je prema meni i pogledao me s toliko ljubavi i njenosti da
sam se osjeao kao djeak koji uiva u bezuvjetnoj roditeljskoj ljubavi. Upitao me kako se
zovem, a kad sam mu rekao, zamijetio je: Ovaj va prijatelj Husam ima srce sufija.
Zacrvenjeo sam se do uiju kad sam to uo. Nije bilo dvojbe da e me eik Yassin
strogo izgrditi nakon sata, a moji prijatelji zadirkivati i ismijavati. Ali sve moje brige brzo
su isparile. Uspravio sam se i nasmijeio emsu. On mi je zauzvrat namignuo i, jo uvijek
sa smijekom, nastavio objanjavati.
Sufi kae, Trebao bih misliti na svoj unutarnji susret s Bogom, a ne osuivati druge
ljude. Meutim, ortodoksni uenjak uvijek budno trai pogreke drugih. Ali ne
zaboravite, uenici, onaj tko se tui na druge najee je sam na krivom putu.
Prestani zbunjivati umove mojih uenika! umijeao se eik Yassin. Kao uenjaci, ne
moemo si dopustiti nezainteresiranost za djela drugih ljudi. Ljudi nam postavljaju mnoga
pitanja i oekuju da emo im odgovoriti kako treba, tako da svoju vjeru mogu ivjeti
propisno i u cijelosti. Pitaju nas trebaju li se ponovno umiti ako im prokrvari iz nosa ili je li
u redu postiti na putu, i tako dalje. Uenja afija, Hanefija, Hanbalija i Malikija meusobno
se razlikuju kad je rije o tim stvarima. Svaka kola zakona ima svoje precizne odgovore
koje treba prouiti i nauiti.
To je dobro, ali nemoj se toliko vezati uz nominalne razlike. ems je uzdahnuo.
Boji logos je cjelovit. Ne posei za pojedinostima nautrb cjeline.
Pojedinostima? u nevjerici je ponovio eik Yassin. Vjernici pravila shvaaju ozbiljno.
A mi uenjaci vodimo ih u njihovim nastojanjima.
Samo ih vi nastavite voditi - odnosno, sve dok ne zaboravljate da je vae vodstvo
ogranieno i da ne postoji rije iznad Boje rijei, odgovorio je ems i dodao: Ali
pokuajte ne propovijedati onima koji su postigli prosvjetljenje. Oni u surama Kur'ana
pronalaze drukije zadovoljstvo i stoga ne zahtijevaju vodstvo jednog eika.
Kad je to uo, eik Yassin toliko se rasrdio da su mu se uveli obrazi oblili grimiznim
crvenilom, a Adamova jabuica naglo iskoila. Nema nieg privremenog u vodstvu koje
mi dajemo, rekao je. erijatski zakon predstavlja pravila i odredbe kojih se svaki
musliman treba pridravati od kolijevke do groba.
erijatski zakon samo je amac koji plovi po oceanu Istine. Onaj tko uistinu trai Boga,
prije ili kasnije napustit e plovilo i zaroniti u more.
Tako da ga moe pojesti morski pas, odvratio je eik Yassin i nasmijuljio se. To je
ono to se dogaa onome tko odbija vodstvo.
Nekoliko uenika pridruilo se njegovom hihotu, ali mi ostali mirno smo sjedili i
osjeali sve veu nelagodu. Sat se bliio kraju, a ja nisam vidio kako bi se ovaj razgovor
mogao zakljuiti u pozitivnom tonu.
Mora da je i ems iz Tabriza osjetio istu sumornost jer je sad izgledao zabrinut, gotovo
jadan. Zatvorio je oi kao da je najednom umoran od tolikog razgovora, pokretom tako
istananim da je bio gotovo nezamjetan.
Na svojim putovanjima upoznao sam brojne eike, rekao je ems. Dok su neki od
njih bili iskreni ljudi, drugi su bili snishodljivi i nisu znali nita o islamu. Ne bih mijenjao
prainu sa starih cipela osobe koja uistinu ljubi Boga za glave dananjih eika. ak i
glumci sjena, koji prikazuju slike iza zastora bolji su od njih jer oni barem priznaju da je
ono to daju ista iluzija.
Sad je dosta! Mislim da smo uli dosta s tvog raljastog jezika, objavio je eik Yassin.
A sad izlazi iz moje uionice!
Ne brini, ionako sam kanio otii, nestano je odvratio ems i zatim se okrenuo prema
nama. Ovo emu ste danas svjedoili stara je rasprava koja see sve do vremena
poslanika Muhameda, mir neka je s njim. Ali ta rasprava ne odnosi se samo na povijest
islama. Ona je prisutna u srcu svake abrahamske vjere. To je sukob izmeu uenjaka i
mistika, izmeu uma i srca. Vi odaberite!
ems je kratko zastao kako bismo osjetili puni uinak njegovih rijei. Osjetio sam kako
njegov pogled pada na mene i kao da smo podijelili tajnu - ulazak u neko neiskazano,
nepisano bratstvo.
Zatim je dodao: Na kraju, ni va uitelj ni ja ne moemo znati vie no to nam Bog
doputa znati. Svi igramo svoje uloge. Iako, samo je jedno vano. Da svjetlo sunca ne bude
zasjenjeno sljepoom oka onoga tko porie, onoga tko odbija vidjeti.
Na to je ems iz Tabriza poloio desnu ruku na srce i pozdravio se sa svima nama,
ukljuujui eika Yassina, koji je stajao sa strane, hladan i mrk. Dervi je iziao i zatvorio
vrata iza svojih lea, ostavljajui nas obavijene tako dubokom utnjom da jo dugo nismo
mogli prozboriti niti se promekoljiti.
Irshad me je iupao iz transa. Zamijetio sam da zuri u mene s neim slinim prijekoru.
Tek sam tad shvatio da moja desna ruka poiva na mom srcu u pozdrav Istini koju je
prepoznalo.
 Ratnik Baybars

KONJA, SVIBANJ 1246.

Besramnost kakvu svijet nije vidio. Nisam mogao vjerovati uima kad sam uo da je
ems imao drskosti suoiti se s mojim stricem pred njegovim uenicima. Zar taj ovjek
nema nimalo pristojnosti? Kako sam elio da sam bio u medresi kad je on tamo doao.
Izbacio bih ga iz nje prije no to bi uope imao prilike otvoriti ona svoja pokvarena usta.
Ali nisam bio ondje i izgleda da su on i moj stric dugo razgovarali jer uenici otad stalno
klepeu o tome. Iako, ja njihove rijei uzimam s dosta opreza budui da su njihovi prikazi
nedosljedni i daju previe zasluga onom pokvarenom derviu.
Veeras se osjeam veoma nervoznim. To je sve zbog one bludnice Pustinjske rue. Ne
mogu je izbaciti iz misli. Podsjea me na kutije za nakit s tajnim pretincima. Misli da ju
posjeduje, ali ako nema kljueve, ostaje zakljuana i nedostina ak i kad je dri u
naruju.
Najvie od svega me mui njezino preputanje. Stalno se pitam zato se nije branila od
mojih aka. Kako to da je samo leala na podu pod mojim nogama, beivotna kao prljava
stara krpetina? Da mi je uzvratila udarac ili vrisnula u pomo prestao bih je mlatiti. Ali
ona je nepomino leala, iskolaenih oiju, zatvorenih usta, kao da je odluila nastradati,
to bilo da bilo. Zar doista nije nimalo marila hou li je ubiti?
S mukom sam se trudio ne otii ponovno u bordel, ali danas sam podlegao potrebi da
je vidim. Putem onamo, stalno sam se pitao kako e reagirati kad me vidi. U sluaju da se
potui na mene i postane gadno, kanio sam podmititi ili zaprijetiti onoj njezinoj debeloj
gazdarici. Sve sam razradio u mislima i bio spreman za svaku mogunost, osim
mogunosti da je ona pobjegla.
Kako to misli, Pustinjska rua nije ovdje? planuo sam. Gdje je?
Zaboravi tu bludnicu, odgovorila je vlasnica bordela ubacivi lokum u usta i siui
sirup s prsta. Vidjevi koliko sam uzrujan, njenijim je glasom dodala: Baybarse, zato
malo ne pogleda druge cure?
Ne elim tvoje jeftine kurve, ti debela stara vjetice. Moram vidjeti Pustinjsku ruu i
moram je vidjeti odmah.
Hermafrodit je podigao svoje tamne, naglaene obrve na ovakvo oslovljavanje, ali nije
se usudio prepirati sa mnom. Glas mu se spustio do apta, kao da se stidi onoga to e rei.
Otila je. Izgleda da je pobjegla dok su svi spavali.
To je bilo previe apsurdno da bi se ovjek nasmijao. Otkad kurve odlaze iz svojih
bordela? upitao sam. Da si je odmah pronala!
Gazdarica me je pogledala kao da me vidi, doista vidi, prvi put. Tko si ti da mi
nareuje? prosiktala je, dok su me njezine sitne, prkosne oice, toliko razliite od oiju
Pustinjske rue, bijesno promatrale.
Ja sam gradski straar sa stricem na visokom poloaju, mogu zatvoriti ovaj brlog i sve
vas izbaciti na ulicu, odgovorio sam, poseui rukom do zdjele na njezinom krilu i
upkajui lokum. Bio je mekan i soan.
Obrisao sam ljepljive prste o gazdariinu svilenu maramu. Lice joj je pomodrjelo od
bijesa, ali nije se usudila zapodjenuti svau.
 Zato krivi mene? upitala je. Krivi onog dervia. On je taj koji je uvjerio Pustinjsku
ruu da napusti bordel i pronae Boga.
Na trenutak nisam shvaao o kome ona govori, ali zatim mi je sinulo da je rije ni o
kom drugom doli emsu iz Tabriza.
Najprije je omalovaio mogu ujaka pred njegovim uenicima, a sad ovo. Taj
krivovjerac oito ne poznaje granice.
 Ella

NORTHAMPTON, 26. LIPNJA 2008.

Brini Azize,
Odluila sam napisati ti pismo ovaj put. Zna, na onaj starinski
nain, na namirisanom papiru s odgovarajuom omotnicom i
potanskim peatom. Danas poslijepodne poslat u ga u Amsterdam.
Moram to odmah uiniti jer budem li odgaala slanje pisma, bojim
se da ga nikad neu moi poslati.
Najprije upozna nekoga - nekoga tko je posve drugaiji od svih
oko tebe. Nekoga tko sve vidi u drugaijem svjetlu i primora te da
se pomakne, promijeni kut vienja, promotri sve iznova, iznutra
i izvana. Misli da moe sauvati sigurnu udaljenost od njega.
Misli da moe ploviti kroz tu predivnu oluju dok ne shvati,
previe iznenada, da si baen na otvoreno more i zapravo ne moe
nadzirati nita.
Ne mogu ti rei kad su me doista oarale tvoje rijei. Znam samo
da me je naa prepiska mijenjala. Od samoga poetka. Velika je
vjerojatnost da u se pokajati to ovo govorim. Ali provevi itav
ivot u kajanju zbog onoga to nisam uinila, ne vidim nikakve
tete u tome da za promjenu uinim neto vrijedno osude.
Otkad sam te upoznala kroz tvoj roman i elektronske poruke,
vlada mojim mislima. Svaki put kad proitam neku tvoju poruku,
osjeam kako se neto u meni uskovitla i shvatim da takvo
zadovoljstvo i uzbuenje ve davno nisam doivjela. Kroz dan
stalno mislim o tebi. Nijemo ti se obraam i pitam se kako bi ti
reagirao na svaki novi poticaj u mome ivotu. Kad odem u neki fini
restoran, elim otii onamo s tobom. Kad vidim bilo to to me
zanima, rastui me to ti to ne mogu pokazati. Neki dan me je
mlaa kerka upitala jesam li uinila neto sa svojom kosom. Moja
je kosa ista kao i uvijek! Ali istina je da izgledam drugaije,
jer se osjeam drugaije.
Tad podsjetim samu sebe da se ti i ja jo nismo ni sreli. I to
me vrati u stvarnost. A stvarnost je da ja ne znam to bih uinila
s tobom. Proitala sam tvoj roman i predala recenziju. (O, da,
pisala sam uredniku recenziju o njemu. Nekoliko sam puta
poeljela podijeliti svoje miljenje s tobom, ili ti barem poslati
recenziju koju sam poslala knjievnom agentu, ali pomislila sam da
to ne bi bilo u redu. Iako s tobom ne mogu podijeliti pojedinosti
svoje recenzije, mora znati da sam se posve oduevila tvojom
knjigom. Hvala ti na tom zadovoljstvu. Tvoje e rijei zauvijek
ostati sa mnom.)
U svakom sluaju, Slatko bogohulje nema nikakve veze s mojom
odlukom da ti napiem ovo pismo, ili moda ima sve veze. Ono to
me primoralo na to je ono izmeu nas, togod to bilo, i nesavladiv
uinak tog neeg na mene izmie mom nadzoru. Postalo je ozbiljnije
no to mogu svladati. Najprije sam zavoljela tvoju matu i tvoje
prie, a zatim sam shvatila da volim mukarca iza tih pria.
Sad ne znam to da uinim s tobom.
Kao to sam rekla, moram odmah poslati ovo pismo. Ne poaljem li
ga, morat u ga rasparati na sto komada. Ponaat u se kao da u
mom ivotu nema nieg novog, nieg neuobiajenog.
Da, mogla bih uiniti to i uvijek i hiniti da je sve normalno.
Mogla bih to hiniti da nije ove slatke boli u mom srcu...
S ljubavlju,
Ella
 Kerra

KONJA, SVIBANJ 1246.

Bilo je vatreno krtenje. Ne znam kako se nositi s ovom situacijom. Jutros se, iz vedra
neba, pojavila neka ena i pitala za emsa iz Tabriza. Rekla sam joj da doe kasnije, da on
nije kod kue, ali je ona rekla da nema kamo otii i da bi radije priekala u dvoritu. Tad
sam postala sumnjiava i poela se raspitivati tko je ona i odakle je dola. Pala je na koljena
i odmaknula koprenu, pokazujui mi lice puno brazgotina i oteklina od mnogih batina.
Usprkos posjekotinama i modricama, bila je veoma lijepa i vitka. Kroz jecaje i suze, i na
iznenaujue artikuliran nain, potvrdila je ono na to sam ve sumnjala. Bila je bludnica
iz bordela.
Ali napustila sam to grozno mjesto, rekla je. Otila sam u javnu kupelj i oprala se
etrdeset puta uz etrdeset molitvi. Zavjetovala sam se drati podalje mukaraca. Odsad
nadalje, moj ivot je posveen Bogu.
Ne znajui to bih rekla, zurila sam u njezine napaene oi i pitala se kako je ona, tako
mlada i krhka, uspjela smoi hrabrosti napustiti jedini ivot koji je poznavala. Nisam
eljela posrnulu enu u blizini svoje kue, ali na njoj je bilo neto to mi je slomilo srce,
neka jednostavnost, gotovo nevinost, kakvu nikad ranije ni na kome nisam vidjela. Njezine
smee oi podsjetile su me na oi Djevice Marije. Nisam se mogla prisiliti da je otjeram.
Pustila sam je da eka u dvoritu. To je bilo najvie to sam mogla. Sjela je uza zid, i
zagledala se u daljinu nepomina kao mramorni kip.
Sat vremena kasnije kad su se ems i Rumi vratili iz etnje, pohitala sam im rei za
neoekivanu posjetiteljicu.
Jesi li ti to rekla da je u naem dvoritu bludnica? upitao je Rumi i zvuao zbunjen.
Da, i kae da je napustila bordel kako bi pronala Boga.
Oh, to je zacijelo Pustinjska rua, uzviknuo je ems, ne toliko iznenaenim, koliko
zadovoljnim tonom. Zato si je ostavila vani? Uvedi je unutra!
Ali to e rei nai susjedi ako saznaju da pod krovom imamo jednu bludnicu?
usprotivila sam se, glasa napuklog od napetosti.
Ne ivimo li svi ionako pod istim krovom? odvratio je ems pokazujui na nebo
iznad naih glava. Kraljevi i prosjaci, djevice i bludnice, svi su pod istim nebom!
Kako sam se mogla prepirati sa emsom? On je uvijek za sve imao spreman odgovor.
Uvela sam bludnicu u kuu, molei se da radoznale oi susjeda ne padnu na nas. im
je ula u prostoriju, Pustinjska rua je jecajui potrala poljubiti emsove ruke.
Tako mi je drago da si ovdje. ems je sjao od radosti, kao da razgovara sa starim
prijateljem. Nikad se vie nee vratiti onamo. Ta je faza tvoga ivota posve zavrena.
Neka Bog uini tvoje putovanje ka Istini plodnim!
Pustinjska rua jae je zaplakala. Gazdarica me nikad nee ostaviti na miru. Poslat e
akalovu glavu za mnom. Vi ne znate kako...
Oisti um, dijete, prekinuo ju je ems. Sjeti se jo jednog pravila: Dok se svi na svijetu
trude nekamo stii i netko postati, samo kako bi to sve ostavili iza sebe nakon smrti, ti tei ka naj-
vioj fazi nitavnosti. ivi ovaj ivot lagan i prazan kao nula. Mi nismo nimalo drukiji od lonca.
Uspravnima nas ne dre izvanjski ukrasi ve unutarnja praznina. Jednako tako, ono to nas tjera
dalje nije ono to teimo postii ve svijest o nitavnosti.

Kasno naveer, pokazala sam Pustinjskoj rui postelju u kojoj e spavati. I kad je ona
odmah zaspala, vratila sam se u glavnu prostoriju u kojoj sam zatekla Rumija i emsa u
razgovoru.
Trebala bi doi na nau izvedbu, rekao je ems kad je vidio da dolazim.
Kakvu izvedbu? upitala sam.
Duhovni ples, Kerra, nalik nijednome koji si dosad vidjela.
Zapanjeno sam pogledala svog supruga. to se to dogaa? O kakvom to plesu oni
govore?
Mevlana, ti si uvaeni uenjak, nisi zabavlja. to e ljudi misliti o tebi? upitala sam i
osjeala kako mi se lice ari.
Nita ti ne brini, odgovorio je Rumi. ems i ja smo dugo razgovarali o tome. elimo
predstaviti tradicionalni ples vrteih dervia. Ime mu je sema. Tkogod udi za Boanskom
Ljubavi vie je nego dobrodoao pridruiti nam se.
Glava me je luaki zaboljela, ali taj je bol bio nitavan u usporedbi s mukom u mome
srcu.
to ako se ljudima ne svidi? Ne cijene svi ples, rekla sam emsu, nadajui se da e ga
to sprijeiti da kae sljedee to je kanio. Barem razmisli da odgodi tu izvedbu.
Ne cijene svi Boga, odgovorio je ems nimalo ne oklijevajui. Zar emo odgoditi i
vjerovanje u njega?
I to je bio kraj rasprave. Vie nije bilo rijei koje bismo izmijenili i kuu je ispunio zvuk
vjetra, koji je nadro kroz rebrenice u zidovima i zabubnjao mi u uima.
 Sultan Walad

KONJA, LIPANJ 1246.

Brizi nema mjesta. Ljepota je u oku onoga koji promatra, stalno je ponavljao ems.
Svi e gledati isti ples, ali svatko e ga vidjeti drugaije. emu onda brinuti? Nekima e se
svidjeti, nekima nee. Meutim, uveer na dan seme, rekao sam emsu kako me je strah
da se nitko nee pojaviti.
Ne brini, estoko je odvratio. Graani me moda ne vole, moda im vie ni tvoj otac
nije drag, ali ne mogu nas ignorirati. Znatielja e ih dovesti ovamo.
I ba tako, uveer na dan izvedbe, zatekao sam dvoranu na otvorenom prepunu. Bilo je
u njoj trgovaca, kovaa, tesara, seljaka, kamenorezaca, proizvoaa boja, prodavaa
lijekova, cehovskih majstora, inovnika, grnara, pekara, narikaa, proroka, hvataa
takora, trgovaca mirisima - ak je i eik Yassin doao sa skupinom svojih uenika. ene su
sjedile straga.
Laknulo mi je kad sam ugledao vladara Kaykhusrawa u prvome redu sa svojim
savjetnicima. injenica da ovjek tako visokog poloaja podrava mog oca uutkat e
jeziine.
Gledateljima je dugo trebalo da se smjeste, a ak i nakon to su se smjestili, buka u
dvorani nije posve prestala i zadrao se amor vatrenog ogovaranja. U elji da sjednem
pokraj nekoga tko nee runo govoriti o emsu, sjeo sam pokraj pijanca Sulejmana. Vonjao
je na vino, ali meni to nije smetalo.
Noge su mi se trzale, dlanovi znojili, i iako je bilo dovoljno toplo da skinemo ogrtae,
zubi su mi cvokotali. Ova je izvedba bila silno vana za sve gori ugled mog oca. Molio sam
se Bogu, ali budui da nisam znao to bih tono traio, osim da sve ispadne u redu, moja je
molitva zvuala previe traljavo.
Ubrzo se zauo neki zvuk, najprije izdaleka, a zatim se pribliio. Bio je tako privlaan i
ganutljiv da su svi suspregnuli dah, oslukujui.
Kakvo je to glazbalo? apnuo je Sulejman s mjeavinom strahopotovanja i
oduevljenja.
Zove se ney, odgovorio sam, sjetivi se razgovora izmeu mog oca i emsa. A
njegov je zvuk uzdah ljubavnika za ljubljenim.
Kad je ney utihnuo, na pozornici se pojavio moj otac. Odmjerenim, mekim koracima,
priao je i pozdravio publiku. Za njim su izila etvorica dervia, svi uenici mog oca, svi u
dugim bijelim haljama sa irokim suknjama. Prekriili su ruke na prsima, klanjajui se
mom ocu kako bi dobili njegov blagoslov. Zatim se zaula glazba i, jedan po jedan, dervii
su se poeli okretati oko svoje osi, najprije polako, a zatim brzinom od koje je zastajao dah,
dok su im se suknje rastvarale kao cvjetovi lotosa.
Bio je to divan prizor. Morao sam se nasmijeiti od ponosa i radosti. Krajikom oka,
provjerio sam reakciju publike. ak i najopakiji ogovaratelji promatrali su izvedbu s
vidnim divljenjem.
Dervii su se vrtjeli i vrtjeli naizgled itavu vjenost. Zatim je glazba postala glasnija,
zvuk rebaba iza zastora dostigao je ney i bubnjeve. I tad je na pozornicu iziao ems iz
Tabriza, kao divlji pustinjski vjetar. U tamnijoj halji od svih ostalih i naizgled vii, ujedno
se i bre okretao. Ruke su mu bile irom ispruene ka nebu, jednako kao i njegovo lice,
nalik suncokretu u potrazi za suncem.
uo sam kako mnogi u publici sa strahopotovanjem uzdiu. ak i oni koji su mrzili
emsa iz Tabriza kao da su podlegli arima tog trenutka. Pogledao sam oca. Dok se ems
okretao u zanosu, a uenici vrtjeli malo sporije u svojim orbitama, moj je otac stajao
nepomian kao staro hrastovo stablo, mudar i miran, s usnama koje su se neprekidno
micale u molitvi.
Najzad je glazba usporila. Dervii su se najednom prestali okretati, svaki se cvijet
lotosa zatvorio u sebe. S njenim pozdravom, moj je otac blagoslovio sve na pozornici i u
gledalitu i na trenutak kao da smo svi bili povezani u savrenom skladu. Uslijedila je
iznenadna, duboka tiina. Nitko nije znao kako reagirati. Nitko nikad ranije nije vidio nita
nalik ovome.
Glas moga oca razbio je tiinu. Ovo se, prijatelji moji, naziva sema - ples vrteih
dervia. Od dananjeg dana nadalje, dervii svih dobi plesat e semu. S jednom rukom
uperenom u nebo, a drugom u zemlju, svaku mrvicu ljubavi koju primimo od Boga,
sveano se obvezujemo razdijeliti ljudima.
Gledatelji su se nasmijeili i mrmljajui suglasili. Svuda u dvorani nastao je srdaan,
prijateljski mete. Toliko me ganula ta pozitivna reakcija da su mi suze navrle na oi. Moj
otac i ems najzad su poinjali zadobivati potovanje i ljubav koju svakako zavreuju.
Ta je veer mogla zavriti srdano i ja sam mogao otii kui kao sretan ovjek, siguran
da se situacija poboljava, da nije bilo onoga to se zatim dogodilo i sve upropastilo.
 Pijanac Sulejman

KONJA, LIPANJ 1246.

Bez rijei sam! Kakva nezaboravna veer! Jo uvijek se nisam oporavio od uinka koji je
imala na mene. Od svega emu sam veeras svjedoio, najvie me zapanjio svretak.
Nakon seme, veliki Kaykhusraw II. je ustao, pogledom zapovjedniki pretraujui
prostor. Savreno samodopadno priao je pozornici i nakon to se iz sveg glasa nasmijao,
rekao: estitam, dervii! Zadivila me je vaa izvedba.
Rumi mu je ljupko zahvalio, a isto su uinili i svi dervii na pozornici. Zatim su
glazbenici svi zajedno ustali i s krajnjim potovanjem pozdravili vladara. S licem koje je
sjalo od zadovoljstva, Kaykhusraw je mahnuo jednom od svojih straara, koji mu je
odmah dodao barunastu kesu. Kaykhusraw je nekoliko puta odvagnuo kesu na dlanu
kako bi pokazao koliko je teka od zlatnika i zatim je bacio na pozornicu. Ljudi oko mene
uzdahnuli su i zapljeskali. Toliko smo duboko bili ganuti velikodunou naega vladara.
Zadovoljan i samouvjeren, Kaykhusraw se okrenuo ne bi li otiao. Ali im je zakoraio
prema izlazu, ona ista kesa koju je bacio na pozornicu, baena je natrag ka njemu.
Kovanice su sletjele pred njegove noge, zveckajui kao narukvice novopeene mladenke.
Sve se dogodilo tako brzo da smo punu minutu svi stajali posve nepomini i zbunjeni,
nesposobni shvatiti to se dogaa. Ali nedvojbeno je najzaprepateniji bio sam
Kaykhusraw. Ta je uvreda bila tako oita i definitivno previe osobna da bi bila oprostiva.
Pogledao je preko ramena oima u kojima se zrcalila nevjerica, kako bi vidio tko je mogao
uiniti neto tako strano.
Bio je to ems iz Tabriza. Sve su se glave okrenule prema njemu koji je stajao na
pozornici podboivi se rukama o bokove, divljih, krvlju podlivenih oiju.
Mi ne pleemo za novac, zagrmio je dubokim glasom. Sema je duhovni ples koji se
izvodi iz ljubavi i samo iz ljubavi. Zato uzmi svoje zlato natrag, vladaru! Tvoj novac ovdje
ne vrijedi!
Na dvoranu se spustila strana tiina. Rumijev stariji sin izgledao je toliko potresen kao
da je iz njegovog mladog lica nestala sva krv. Nitko se nije usudio ni zucnuti. Bez ijednog
uzdaha, bez ijednog dahtaja, svi smo suspregnuli dah. Kao da su nebesa ekala na taj
znak, spustila se kia, otra i bockava. Kine kapi zagluile su sve i svakoga svojim
postojanim zvukom.
Idemo! doviknuo je Kaykhusraw svojim ljudima.
S obrazima koji su se ljuljkali od ponienja, usnama koje su drhtale bez nadzora i vidno
ovjeenih ramena, vladar je krenuo prema izlazu. Njegovi brojni uvari i sluge hitali su za
njim jedan po jedan, gazei svojim tekim izmama po rasutim kovanicama na podu. Ljudi
su se bacili na kovanice, naguravajui se.
im je vladar otiao, publikom se razlegao amor neodobravanja i razoaranja,
to on misli da jest! uzviknuli su neki.
Kako se usuuje uvrijediti naeg vladara? prikljuili su se drugi. to ako
Kaykhusraw sad natjera itav grad da plati za tu uvredu?
Skupina ljudi je ustala, u nevjerici odmahujui glavom, i krenula ka izlazu u jasan znak
prosvjeda. Ne elu prosvjednika bili su eik Yassin i njegovi uenici. Na moje veliko
iznenaenje, meu njima zamijetih i dvojicu Rumijevih starih uenika - i njegovog
vlastitog sina Aladdina.
 Aladdin

KONJA, LIPANJ 1246.

Bilo mi je neugodno kao nikad u ivotu, Allaha mi. Kao da ve nije bilo dovoljno
sramotno vidjeti mog vlastitog oca udruenog s jednim krivovjercem, morao sam otrpjeti i
ponienje da predvodi plesnu predstavu. Kako se mogao tako osramotiti pred itavim
gradom? Povrh toga, bio sam krajnje zgroen kad sam uo da je u publici i jedna bludnica
iz bordela. Dok sam sjedio ondje i pitao se koliko e nam jo svima ludila i propasti
prouzroiti oeva ljubav prema emsu, po prvi put u ivotu poelio sam biti sinom nekog
drugog.
Za mene je itava ta predstava bila puko oskvrnue. Ali to se dogodilo nakon nje bilo
je onkraj svih granica. Kako se onaj besramnik mogao drznuti izvrgnuti ruglu naeg
vladara? Ima sree to ga Kaykhusraw nije dao uhititi na licu mjesta i poslao na vjeala.
Kad sam vidio kako eik Yassin izlazi za Kaykhusrawom, znao sam da moram uiniti
jednako. Zadnje to sam elio bilo je da stanovnici grada pomisle da sam na strani
krivovjerca. Svi su morali vidjeti odmah i jednom zauvijek da ja, za razliku od svog brata,
nisam oeva marioneta.
Te noi nisam doao kui. Prespavao sam kod Irshada s nekoliko prijatelja. Svladani
uzbuenjem, razgovarali smo o dogaajima tog dana i dugo raspravljali to uiniti.
Taj ovjek grozno utjee na tvog oca, saeto je rekao Irshad. A sad je u vau kuu
doveo i jednu prostitutku. Mora oprati ime svoje obitelji, Aladdine.
Dok sam stajao i sluao to govore, lice mi je gorjelo od stida, ali jedno mi je bilo jasno:
ems nam nije donio nita doli bijede.
Zajedniki smo zakljuili da ems mora otii iz ovog grada - ako ne milom, onda silom.

Narednog dana, vratio sam se kui, odluan da sa emsom iz Tabriza porazgovaram

kao mukarac s mukarcem. Zatekao sam ga samog u dvoritu, svirao je ney, pognute
glave, sklopljenih oiju, okrenut mi leima. Posve zaokupljen svojom glazbom, nije me
zamijetio. Pribliio sam mu se tiho kao mi, koristei priliku da ga promotrim i bolje
upoznam neprijatelja.
Nakon kako mi se inilo nekoliko minuta, glazba je prestala. ems je lagano podigao
glavu i ne gledajui u mome smjeru, glatko je promrmljao, kao da govori samome sebi:
Hej, Aladdine, jesi li mene traio?
Nisam rekao ni rije. Znajui za njegovu sposobnost da vidi kroz zatvorena vrata, nije
me iznenadilo da ima oi na zatiljku.
Onda, jesi li uivao u jueranjoj izvedbi? upitao je ems okreui lice prema meni.
Smatram je sramotnom odmah sam odgovorio. Da neto raistimo, moe? Ne
svia mi se. Nikad mi se nisi sviao. I neu ti dopustiti da uniti dobar glas moga oca
imalo vie nego to si ga ve unitio.
Iskra je zatreperila u emsovim oima dok je odlagao svoj ney. Je li o tome rije? Ako
Rumijev dobar glas bude uniten, ljudi te vie nee tovati kao sina uglednog ovjeka.
Plai li te to?
Odluan ne dopustiti mu da mi se zavue pod kou, nisam se obazirao na njegove
zajedljive primjedbe. Meutim, dugo mi je trebalo da ita kaem.
Zato ne ode i ne ostavi nas na miru? Bilo nam je tako dobro prije nego to si
doao, odvratio sam. Moj otac je uvaeni uenjak i obiteljski ovjek. Vas dvojica nemate
nita zajednikog.
Izvio je vrat, namrtio elo u silnoj usredotoenosti i duboko uzdahnuo. Najednom je
izgledao star i ranjiv. Pomislio sam da bih ga mogao premlatiti, samljeti u kau, prije no
to itko uspije dotrati i spasiti ga. Ta je pomisao bila tako grozna i zlobna, ali istodobno i
zastraujue privlana, da sam morao odvratiti pogled.
Kad sam ga ponovno pogledao, zatekao sam emsa kako me pomno prouava,
oduevljenim, vedrim pogledom. Da mi moda ne ita misli? Obuzeo me neki jezoviti
osjeaj, koji se irio od mojih ruku do stopala, kao da me bocka tisuu igala i koljena su mi
zaklecala, nevoljka nositi me. Mora da je to bila crna magija. Nimalo nisam sumnjao da je
ems pravi majstor u najmranijim oblicima vraanja.
Ti se mene boji, Aladdine, rekao je ems nakon stanke. Zna li na koga me
podsjea? Na kiljavog pomonika!
O emu ti govori? upitao sam.
To je jedna pria. Voli li prie?
Slegnuo sam ramenima. Nemam vremena za njih.
emsove usne milostivo su zadrhtale. ovjek koji nema vremena za prie je ovjek
koji nema vremena za Boga, rekao je. Zar ne zna da je Bog najbolji pripovjeda?
I ne ekajui da ita odgovorim, ispriao mi je ovu priu:
Bijae jednom jedan majstor koji je imao uljivog pomonika, povrh toga kiljavog. Taj je
pomonik uvijek vidio dvostruko. Jednog mu je dana majstor rekao da donese lonac meda iz
spremita. Pomonik se vratio praznih ruku. Ali, majstore, ondje su dva lonca meda, potuio se.
Koji elite da donesem ? I predobro poznavajui svog pomonika, majstor je odvratio: Zato ne
razbije jedan od ta dva lonca i donese mi drugi?
Avaj, pomonik je bio previe povran da bi shvatio mudrost iza tih rijei. Uinio je kako mu je
bilo reeno. Razbio je jedan od ona dva lonca i silno se iznenadio kad je vidio da se razbio i drugi.
to mi pokuava rei? upitao sam. Rasrditi se pred emsom bila je pogreka, ali
nisam si mogao pomoi. Ti i tvoje prie! Prokletstvo! Zar nikad ne moe govoriti
izravno?
Ali posve je jasno, Aladdine. Govorim ti da i ti kao onaj kiljavi pomonik u svemu
vidi dvojnost, odgovorio je ems. Tvoj otac i ja smo jedno. Ako razbije mene, razbit e
i njega.
Ti i moj otac nemate nita zajedniko, brzo sam odgovorio. Razbijem li drugi lonac,
oslobodit u prvi.
Bio sam toliko pun bijesa i kivnje da nisam razmislio o posljedicama svojih rijei. Ne
tad. Ne do mnogo kasnije.
Ne dok nije bilo prekasno.
 ems

KONJA, LIPANJ 1246.

Blebeui nadaleko i nairoko, uskogrudni kau da je ples oskvrnue. Misle da nam je

Bog dao glazbu - ne samo glazbu koju proizvodimo svojim glasovima i glazbalima, nego i
glazbu koja je u podlozi svim oblicima ivota - a onda nam zabranio da je sluamo? Zar ne
vide da itava priroda pjeva? Sve se u ovome svemiru kree u nekom ritmu - lupanje srca,
lepet krila ptice, vjetar u olujnoj noi, kova uz nakovanj, ili zvukovi kojima je neroeno
dijete okrueno u maternici... Sve sudjeluje, strastveno i spontano, u jednoj velianstvenoj
melodiji. Ples vrteih dervia karika je u tom beskonanom lancu. Ba kao to kapljica
morske vode u sebi nosi itav ocean, na ples istodobno odraava i obavija tajne svemira.
Nekoliko sati prije izvedbe, Rumi i ja smo se povukli u jednu mirnu prostoriju kako
bismo meditirali. Pridruila su nam se i ona estorica dervia koja su se naveer okretala.
Zajedno smo uzeli abdest i obavili molitvu. Zatim smo odjenuli kostime. Ve smo ranije
nairoko raspravili o tome kakva bi trebala biti dolina odjea i odabrali jednostavnu
tkaninu i zemljane boje. Kapa boje meda simbolizirala je nadgrobni kamen, duga bijela
haljina pokrov i crni ogrta grob. Na je ples pokazao kako sufije odbacuju itavo Ja, kao
da odbacuju komad stare koe.
Prije nego to smo izili iz dvorane na pozornicu, Rumi je izgovorio jednu pjesmu:

Gnostik je pobjegao od pet ula i est smjerova

i ini te svjesnim onoga to je izvan njih.

S tim smo osjeajima bili spremni. Najprije se zauo zvuk neya. Zatim je Rumi izaao na
pozornicu u svojstvu semazenbaija. Jedan po jedan, dervii su ga slijedili, skromno
pognute glave. Zadnji koji se pojavi mora biti eik. Iako sam se ja odluno opirao tom
prijedlogu, Rumi je bio uporan da veeras ja odigram tu ulogu.
Hafiz je prouio suru iz Kur'ana: Svakako postoje znakovi na zemlji za ljude koji su sigurni; i
u nama takoer. Zar ne vidite?
Zatim je zasvirao kudum uz prodoran zvuk neya i rebaba.

Sluaj trsku i priu koju pria,

kako pjeva o odvojenosti:
Otkad su me odsjekli od korita trske,
moj jauk mukarce i ene tjera na pla.

Predajui se u Boje ruke, prvi se dervi poeo vrtjeti, rubovi njegove suknje njeno su
zautali vlastitim ivotom. Svi smo mu se pridruili i vrtjeli se dok oko nas nije ostalo
nita osim Jedinstva. Sve to smo primili od neba, prenijeli smo na zemlju, od Boga
ljudima. Svatko od nas postao je veza koja spaja Onoga koji voli s Voljenim. Kad je glazba
prestala, svi zajedno smo se naklonili osnovnim silama svemira: vatri, vjetru, zemlji i vodi,
i petom elementu, praznini.
 Ne kajem se zbog onoga to se zbilo izmeu mene i Kaykhusrawa na kraju izvedbe. Ali
ao mi je to sam Rumija doveo u nezgodan poloaj. Kao ovjek koji je uvijek uivao u
povlasticama i zatiti, nikad ranije nije se osjeao otuen od nekog vladara. Sad barem ima
povran uvid u neto to prosjeni ljudi stalno doivljavaju - duboki, ogroman jaz izmeu
vladajue elite i masa.
I time se, pretpostavljam, pribliavam kraju svog boravka u Konji.
Svaka istinska ljubav i prijateljstvo pria je o neoekivanoj preobrazbi. Ako smo ista
osoba prije i nakon to smo voljeli, to znai da nismo voljeli dovoljno.
S upuivanjem u pjesnitvo, glazbu i ples, veliki dio Rumijeve preobrazbe je dovren.
Neko krut uenjak koji nije volio pjesnitvo i propovjednik koji je uivao u zvuku
vlastitoga glasa dok je propovijedao drugima, Rumi se sad pretvara u pjesnika, postajui
glas puke praznine, iako on to moda jo nije u cijelosti shvatio. I ja sam se takoer
promijenio i jo se mijenjam. Iz postojanja prelazim u nitavnost. Iz jednog godinjeg doba
u drugo, iz jedne faze u drugu, iz ivota u smrt.
Nae je prijateljstvo bilo blagoslov, dar od Boga. Rasli smo, radovali se, cvjetali i uivali
u meusobnom drutvu, uivali u apsolutnoj punoi i srei.
Sjetio sam se to mi je jednom rekao Baba Zaman. Da bi svila napredovala, dudov
svilac mora umrijeti. Sjedei ondje sam u dvorani nakon to su svi otili i amor se utiao,
znao sam da se moje vrijeme s Rumijem pribliava kraju. Kroz nae druenje, Rumi i ja
iskusili smo izvanrednu ljepotu i spoznali kako je susresti se s beskrajem kroz dva zrcala
koja beskonano odraavaju jedno drugoga. Ali stara poslovica jo uvijek vrijedi: Gdje ima
ljubavi, mora biti i emera.
 Ella

NORTHAMPTON, 29. LIPNJA 2008.

Bajnije no u najluim snovima, rekao je Aziz, najudnije se stvari dogaaju ljudima

kad su spremni za neobino i neoekivano. Ali nijedna koica u Ellinom tijelu nije bila
spremna za jednu udnu stvar koja se dogodila ovaj tjedan: Aziz Z. Zahara doao je u
Boston kako bi je vidio.
Bila je nedjelja naveer. Rubinsteinovi su upravo sjeli za objed kad je Ella zamijetila
SMS na svom mobitelu. Pretpostavljajui da je zacijelo od nekoga iz njezinog kulinarskog
kluba, nije pourila provjeriti to pie. Umjesto toga je posluila specijalitet te veeri: patku
peenu s medom, pirjane krumpire i karamelizirani luk na smeoj rii. Kad je odloila
patku na stol, svi su naglo ivnuli. ak je i Jeannette, koja je bila potitena nakon to je
vidjela Scotta s njegovom novom djevojkom i shvatila da ga jo uvijek voli, djelovala
izgladnjelo.
Bila je to duga, troma veera, zainjena dobrim vinom i uobiajenim razgovorom. Ella
je sudjelovala u svakom razgovoru za stolom. Sa suprugom je raspravljala o bojanju vrtne
sjenice u jarkomodru boju, s Jeannette avrljala o gustom fakultetskom rasporedu, a s
blizancima dogovorila posudbu novih DVD-ova, ukljuujui Pirate s Kariba. Tek nakon to
je sloila prljavo posue u perilicu i posluila creme brulee od bijele okolade, palo joj je
na pamet provjeriti poruku na mobitelu.

Bok, Ella, ja sam u Bostonu na zadatku za asopis Smithsonian.

Upravo sam iziao iz zrakoplova. Bi li voljela da se naemo?
Odsjeo sam u Onyxu i volio bih te vidjeti. Aziz

Ella je odloila mobitel i sjela na svoje mjesto za stolom kako bi pojela desert. Osjeala
je laganu vrtoglavicu.
Dobila si poruku? upitao je David, podiui glavu od tanjura.
Da, od Michelle, odgovorila je Ella bez ijednog trenutka oklijevanja.
Okreui tjeskobno lice na drugu stranu, David je otro usta i zatim, zapanjujuom
sporou i preciznou, sloio svoj ubrus u savreni kvadrat. A tako, rekao je kad je
zavrio.
Ella je znala da joj suprug ne vjeruje, ni najmanje, ali ujedno je osjeala i da se mora
drati svoje prie, ne kako bi uvjerila svog supruga ili zavarala djecu, ve zbog sebe, kako
bi samoj sebi omoguila onaj jedan korak iz kue do Azizovog hotela. Stoga je nastavila,
odmjeravajui svaku rije. Javlja mi da je sutra ujutro sastanak u agenciji o programu za
sljedeu godinu. eli da im se pridruim.
Tad mora ii, rekao je David, s iskrom u oima koja je oznaavala da mu je posve
jasno o emu je rije. Mogu te ja ujutro povesti pa emo poi zajedno. Mogao bih prebaciti
nekoliko naruenih pacijenata.
Ella je zaprepateno pogledala svog supruga. to to pokuava uiniti? Zar eli
napraviti scenu pred djecom?
To bi bilo divno, odgovorila je i primorala se na osmijeh. Ali morat emo izii iz
kue prije sedam ujutro. Michelle kae da eli razgovarati nasamo sa mnom prije nego to
nam se pridrue ostali.
Oh, tad zaboravi, ubacila se Orly, znajui koliko njezin otac mrzi rano ustajanje.
Tata se nikad ne bi probudio na vrijeme!
Sad su se Ella i David pogledali, prikovavi poglede preko glava svoje djece, oboje
elei da ovaj drugi povue prvi potez.
To je istina, najzad je popustio David.
Ella je kimnula s olakanjem, iako je osjetila laganu provalu srama zbog svoje
smionosti, jer joj je u tom trenutku na pamet sinula nova zamisao, drskija.
Da, to je strano rano. Zapravo, zato ne bih otila odmah? upitala je.
Pomisao da sutradan ujutro ode u Boston i dorukuje s Azizom bila je dovoljna da joj
srce bre zalupa. Ali ona je eljela odmah vidjeti Aziza, prije sad nego sutra, koje joj se
najednom inilo predaleko. Od kue do Bostona morala je voziti gotovo dva sata, ali nije
marila. On je zbog nje doao ak iz Amsterdama. Ona svakako moe voziti dva sata.
Mogla bih biti u Bostonu veeras prije deset. A sutra bih mogla biti u agenciji
dovoljno rano da se naem s Michelle prije sastanka.
Sjenka agonije preletjela je Davidovim licem. inilo se kao da je prola itava vjenost
prije no to je uspio ita rei. U tom dugom trenutku, njegove su oi bile oi mukarca koji
u sebi nema ni dovoljno snage ni dovoljno osjeaja da sprijei svoju suprugu od odlaska
drugom mukarcu.
Mogu se veeras odvesti u Boston i prespavati u naem stanu, rekla je Ella, naizgled
djeci, ali uistinu samo Davidu. To je bio njezin nain da supruga uvjeri da nee biti
tjelesnog dodira izmeu nje i onoga s kime on pretpostavlja da se ona ide sastati.
David je ustao od stola s aom vina u ruci. Zamahnuvi rukom prema vratima,
ohrabrujui se nasmijeio Elli i dodao, malo previe gorljivo, U redu, duo, ako tako eli,
trebala bi odmah poi.
Ali mama, mislio sam da e mi veeras pomoi oko matematike, usprotivio se Avi.
Ella je osjetila kako joj se lice ari. Znam, duo. Zato to ne uinimo sutra?
Daj je pusti da ide, zadirkivala je Orly brata. Ne treba ti stalno mama. Kad e ve
jednom odrasti?
Avi se namrtio, ali vie nije nita rekao, Orly ju je podrala, Jeannette je bilo svejedno i
tako je Ella zgrabila svoj mobitel i pohitala na kat. im je zatvorila vrata spavae sobe,
bacila se na krevet i poslala SMS Azizu.

Ne mogu vjerovati da si ovdje. Bit u u Onyxu za dva sata.

Sa sve je veom panikom zurila u svoj mobitel, promatrajui kako poruka biva poslana.
to to radi? Ali nije bilo vremena za razmiljanje. Bude li se kajala zbog ove veeri, a
pomiljala je da bi se mogla kajati, moe se kajati kasnije. Sad mora pouriti. Trebalo joj je
dvadeset minuta da skoi pod tu, isfenira kosu, opere zube, odabere haljinu, skine je,
isproba drugu haljinu, pa treu, poelja se, malo naminka, potrai male naunice koje joj
je baka Ruth darovala za osamnaesti roendan i ponovno presvue.
Duboko je udahnula i malo se namirisala. Vjenost Calvina Kleina. Boica je ve itavu
vjenost ekala u ormariu u kupaonici. David nikad nije volio parfeme. Rekao je da ene
trebaju mirisati kao ene, a ne kao zrnca vanilije ili tapii cimeta. Ali europski mukarci
moda imaju drugaije miljenje o tome, pretpostavila je Ella. Nije li u Europi parfem
velika stvar?
Kad se uredila, prouila je enu u zrcalu. Zato joj nije rekao da dolazi? Da je znala, bila
bi otila frizeru, uredila nokte, otila kozmetiarki i moda iskuala novu frizuru. to ako
se ne svidi Azizu? to ako ne bude kemije izmeu njih i on poali to je prevalio itav taj
put do Bostona?
Najednom se osvijestila. Zato je eljela promijeniti svoj izgled? Kakve ima veze hoe li
izmeu njih biti ikakve kemije ili ne? Svaka pustolovina s ovim mukarcem osuena je na
prolaznost. Ona ima obitelj. Ona ima ivot. Ovdje je njezina prolost, i njezina budunost.
Srdita na samu sebe jer se prepustila tako nevjerojatnim scenarijima, iskljuila je um, to se
uvijek pokazalo lakim.
U etvrt do osam, Ella je poljubila djecu za laku no i izila iz kue. Davida nije bilo na
vidiku.
Dok je prilazila automobilu, zveckajui kljuevima bostonskog stana u ruci, um joj je
jo uvijek bio umrtvljen, ali srce joj je lupalo kao ludo.
 PETI DIO

Praznina

STVARI KOJE SU PRISUTNE

KROZ SVOJE ODSUE
 Sultan Walad

KONJA, SRPANJ 1246.

Bez daha i jedva uspijevajui stajati na nogama, otac je doao u moju sobu i izgledao
kao sjena mukarca kakav je neko bio. Ispod oiju je imao podonjake, tamne i zloslutne,
kao da je probdjeo itavu no. Ali najvie me je iznenadilo da mu je brada posve pobijelila.
Sine, pomozi mi, rekao je glasom koji nije zvuao njegov.
Otrao sam do njega i uhvatio ga za ruku. Sve, oe, samo recite.
utio je jednu minutu, kao da je zgnjeen teinom onoga to kani rei. ems je otiao.
Napustio me je.
Na jedan veoma kratak trenutak, preplavila me zbunjenost i neki neobian osjeaj
olakanja, ali nisam to spominjao. Iako sam bio alostan i okiran, palo mi je na pamet da
bi ovako moglo biti i najbolje. Ne bi li ivot sad bio jednostavniji i mirniji? Otac je u zadnje
vrijeme stekao mnogo neprijatelja, sve zbog emsa. Htio sam da stvari ponovno budu
onakve kakve su bile prije njegovog dolaska. Moda je Aladdin u pravu? Nije li nam
svima bilo bolje bez emsa?
Ne zaboravi koliko mi on znai, rekao je moj otac kao da je naslutio moje misli. On i
ja smo jedno. Isti mjesec ima svoju svijetlu i svoju tamnu stranu. ems je moja nepokorna
strana.
Kimnuo sam glavom, postien. Srce mi se snudilo. Otac nije morao rei nita vie.
Nikad u ivotu nisam vidio toliko patnje u oima jednog ovjeka. Jezik mi je oteao u
ustima. Neko vrijeme nisam mogao progovoriti.
elim da pronae emsa - odnosno, naravno, ako on eli biti naen. Dovedi ga
natrag. Reci mu koliko me srce boli. Glas mog oca spustio se do apta. Reci mu da me
njegovo odsue ubija.
Obeao sam mu da u dovesti emsa natrag. Njegova ruka uhvatila je moju i stisnula je
s takvom zahvalnou da sam morao odvratiti pogled, jer nisam elio da on vidi
neodlunost u mojim oima.

itav sam tjedan tumarao ulicama Konje, nadajui se da u ui u trag emsu. Dotad su
ve svi u gradu uli da je nestao i mnogo se nagaalo gdje bi mogao biti. Sreo sam jednog
gubavca koji je neizmjerno volio emsa. On me uputio mnogim oajnim i nesretnim
ljudima kojima je putujui dervi pomogao. Nisam znao da toliko mnogo ljudi voli emsa,
jer je to bila ona vrsta ljudi koja mi je dosad bila nevidljiva.
Jedne sam se veeri vratio kui umoran i dezorijentiran. Kerra mi je donijela zdjelicu
pudinga od rie, mirisnog od ekstrakta rue. Sjela je pokraj mene i promatrala me kako
jedem, osmijeha uokvirenog polumjesecima tjeskobe. Nisam mogao ne zamijetiti koliko je
ostarjela u proteklih godinu dana.
ula sam da pokuava dovesti emsa natrag. Zna li kamo je otiao? upitala je.
Govorka se da je moda otiao u Damask. Ali uo sam da ljudi govore i da je otiao u
Isfahan, Kairo, ak i Tabriz, grad u kojem se rodio. Moramo ih sve provjeriti. Ja u otii u
Damask. Neki od uenika mog oca otii e u ova druga tri grada.
Kerrinim je licem preletjeo neki sveani izraz i promrmljala je, kao da glasno razmilja:
Mevlana pie stihove. Predivni su. emsova odsutnost pretvara ga u pjesnika.
Sputajui pogled na perzijski sag, vlanih obraza, nakubljenih okruglih usana, Kerra
je uzdahnula i izgovorila sljedee stihove:

Vidio sam kralja s licem Slave

Onoga tko je oko i sunce neba

Sad je u zraku bilo neeg ega trenutak ranije nije bilo. Vidio sam da je Kerra raskoljena
duboko u sebi. Bilo je dovoljno samo pogledati njezino lice da shvati koliko joj boli zadaje
promatrati suprugovu patnju. Bila je spremna uiniti sve to je u njezinoj moi samo kako
bi ponovno vidjela njegov osmijeh. A ipak, i njoj je jednako laknulo, gotovo je bila sretna,
to se najzad rijeila emsa.
to ako ga ne mogu pronai? uo sam samog sebe kako pitam.
Tad neemo moi mnogo toga uiniti. Nastavit emo ivjeti kao ranije, zamijetila je, s
iskricom nade u oima.
U tom sam trenutku posve jasno i bez ikakve dvojbe shvatio na to je aludirala. Nisam
morao pronai emsa iz Tabriza. Nisam ak morao ni otii u Damask. Mogao sam sutra
napustiti Konju, lutati negdje naokolo, pronai neku zgodnu krmu u kojoj u odsjesti i
vratiti se nekoliko tjedana kasnije, hinei da sam ga traio posvuda. Otac bi mi vjerovao na
rije i ta bi tema zauvijek bila zaboravljena. Moda bi tako bilo najbolje, ne samo za Kerru i
Aladdina, koji su uvijek bili sumnjiavi glede emsa, nego i za uenike mog oca, ak i za
mene.
Kerra, to da uinim? upitao sam.
I ta ena koja se preobratila na islam kako bi se udala za mog oca, koja je bila predivna
majka meni i mom bratu i koja je voljela svog supruga toliko mnogo da je pamtila pjesme
koje je on napisao nekom drugom, uputila mi je bolan pogled i nita nije odgovorila.
Najednom u sebi vie nije imala rijei.
Morao sam sam pronai odgovor.
 Rumi

KONJA, KOLOVOZ 1246.

Bez sunca je svijet, prazan, otkad je ems otiao. Ovaj je grad tuno, hladno mjesto, a
moja je dua prazna. Nou ne mogu spavati, a tijekom dana samo tumaram naokolo.
Ovdje sam i nisam ovdje - duh meu ljudima. Ne mogu ne biti srdit na sve. Kako mogu
nastaviti ivjeti svoje ivote kao da se nita nije promijenilo? Kako ivot moe biti isti bez
emsa iz Tabriza?
Svaki dan od sumraka do zore sjedim sam u knjinici i ne mislim ni o emu drugome
osim emsa. Pamtim to mi je, s natruhom grubosti u glasu, jednom rekao: Jednoga dana
bit e glas ljubavi.
Ne znam hoe li to biti tako, ali istina je da mi je ovih dana tiina bolna. Rijei mi daju
otvore kojima probijam tamu u svom srcu. To je ems cijelo vrijeme elio, nije li? Nainiti
od mene pjesnika!
U ivotu je rije o usavravanju. Sve to se dogodi, ma koliko veliko ili malo, i svaka
nedaa koju otrpimo vid je boanskoga plana koji djeluje s tim ciljem. Napor je sutinski
ljudskim biima. Zato u Kur'anu pie, Naravno da emo pokazati Na put onima koji se napreu
na Naem putu. U Bojem planu nema sluajnosti. I nisam sluajno sreo emsa iz Tabriza
na svom putu onoga dana u listopadu prije gotovo dvije godine.
Nisam doao k tebi zbog vjetra, rekao je ems.
I zatim mi je ispriao jednu priu.
Bijae jednom jedan sufijski uitelj koji je bio toliko obrazovan da je dobio Isusov dah. Imao je
samo jednog uenika i bio prilino sretan s onime to je dobio. Ali taj je uenik bio drugaijega
miljenja. U elji da vidi kako se svi drugi dive moima njegovoga uitelja, uporno ga je preklinjao
da uzme vie sljedbenika.
U redu, najzad je pristao uitelj. Ako e te to usreiti, uinit u kako kae.
Tog su dana otili na trnicu. Na jednoj od tezgi, bili su slatkii u obliku ptice. im je uitelj
puhnuo na njih, ptice su oivjele i odletjele s vjetrom. Bez rijei, stanovnici grada odmah su se
okupili oko njega sa divljenjem. Od tog dana nadalje, svi u gradu pjevali su hvalospjeve uitelju.
Ubrzo je oko njega bilo toliko mnogo sljedbenika i tovatelja da ga njegov stari uenik vie nije
mnogo viao.
Oh, uitelju, pogrijeio sam. U davnim je danima bilo mnogo bolje, alobno je jaukao uenik.
Uini neto. Neka svi odu, molim te.
Uredu. Ako e te to usreiti, sve u ih otjerati
Sljedeeg dana dok je propovijedao, uitelj je ispustio vjetar. Njegovi sljedbenici su se zgrozili.
Jedan po jedan, okrenuli su se i otili. Samo je njegov stari uenik ostao.
Zato nisi otiao s ostalima? upitao je uitelj.
A uenik je odgovorio: Nisam doao k tebi zbog prvoga vjetra, niti u te napustiti zbog
zadnjega.

Sve to je ems uinio, uinio je zbog mog usavravanja. To stanovnici ovoga grada
nikad nisu mogli shvatiti. ems je namjerno raspirivao plamen ogovaranja, udarao u bolne
ivce i izgovarao rijei koje su obinim uima zvuale kao bogohuljenje, okirao i izazivao
ljude, ak i one koji su ga voljeli. Bacio je moje knjige u vodu i primorao me da zaboravim
sve to sam znao. Iako su svi uli da kritizira eike i uenjake, samo su malobrojni znali
koliko je sposoban za tefsir. ems je imao duboko poznavanje alkemije, astrologije,
astronomije, teologije, filozofije i logike, ali svoje je znanje skrivao od oiju neznalica. Iako
je bio fakih, ponaao se kao da je fakir.
Otvorio je naa vrata jednoj prostitutki i natjerao nas da s njom podijelimo hranu.
Poslao me u krmu i potaknuo da razgovaram s pijancima. Jednom me je prisilio da
prosim nasuprot damije u kojoj sam neko propovijedao, primoravajui me da se stavim
u kou prosjaka gubavca. Odvojio me najprije od mojih tovatelja, zatim od vladajue
elite, i doveo me u dodir s obinim ljudima. Zahvaljujui njemu upoznao sam osobe koje
inae nikad ne bih sreo. U svom uvjerenju da sve idole koji stoje izmeu pojedinca i Boga
treba unititi, ukljuujui slavu, bogatstvo, poloaj, pa ak i vjeru, ems je odvezao sva
sidra koja su me ukotvljavala uz ivot kakav sam poznavao. Gdjegod bi opazio neku
mentalnu granicu, predrasudu ili tabu, uhvatio bi se u kotac i sukobio se s tim.
Zbog njega sam prolazio kroz kunje i probe, stanja i faze, od kojih me svaka inila jo
poremeenijim u oima ak i mojih najodanijih sljedbenika. Prije sam imao mnotvo
tovatelja; sad sam se rijeio potrebe za publikom. Udarac za udarcem, ems je uspio
unititi moj ugled. Zbog njega sam spoznao vrijednost ludila i upoznao okus osamljenosti,
bespomonosti, klevete, povuenosti od svijeta, i najzad, emera.

togod smatra unosnim, bjei od toga!

Pij otrov i izlij vodu ivota!
Napusti sigurnost i boravi na stranim mjestima!
Odbaci ugled, postani osramoen i bestidan!

Na kraju dana, nismo li svi stavljeni na kunju? Svakog dana, svake minute, Bog nas
pita, Sjea li se saveza koji smo sklopili prije nego to si poslan na ovaj svijet? Shvaa li svoju
ulogu u otkrivanju Mojega blaga?
Veinu vremena nismo spremni odgovoriti na ova pitanja.
Previe su zastraujua. Ali Bog je strpljiv. On uvijek iznova pita.
I ako je ovaj emer takoer dio kunje, moja je jedina elja da na njezinom kraju
pronaem emsa. Moje knjige, moje propovijedi, obitelj, bogatstvo ili ime - spreman sam
odrei se svega i svaega, samo da jo jednom vidim njegovo lice.
Neki dan je Kerra rekla da postajem pjesnik, gotovo protiv svoje volje. Iako nikad
nisam cijenio pjesnike, nisam se iznadio kad sam to uo. U bilo koje drugo doba moda
bih se usprotivio protiv onoga to je rekla, ali vie ne.
Moja usta izbacuju stihove poezije, stalno i nehotice i, sluajui ih, ovjek bi mogao
zakljuiti da uistinu postajem pjesnik. Sultan jezika! Ali istina je, koliko ja vidim, da te
pjesme ne pripadaju meni. Ja sam samo posrednik za slova koja su mi stavljena u usta.
Poput pera to zapisuje rijei koje mu je nareeno zapisati ili flaute koja svira note koje su
u nju upuhane, i ja samo igram svoju ulogu.

udesno sunce Tabriza! Gdje si?

 ems

DAMASK, TRAVANJ 1247.

Bilo je ve proljee u punom zamahu u Damasku, i deset je mjeseci prolo od mog

odlaska iz Konyje, kad me sultan Walad pronaao. Pod vedrim modrim nebom, igrao sam
ah s jednim kranskim pustinjakom po imenu Francis. Bio je to ovjek ija se unutarnja
ravnotea nije lako mogla poljuljati, ovjek koji je znao znaenje pokornosti. A budui da
islam znai unutarnji mir koji dolazi iz pokornosti, za mene je Francis bio vei musliman
od mnogih koji za sebe to tvrde. Jer to je jedno od etrdeset pravila: Pokornost ne znai biti
slab ili pasivan. Ona ne vodi ni do fatalizma ni do predaje. Upravo suprotno. Istinska mo nalazi se
u pokornosti - mo koja dolazi iznutra. Oni koji se pokore boanskoj sri ivota ivjet e u
nepomuenom miru i spokoju ak i kad itav bijeli svijet prolazi kroz previranja, jedno za drugim.
Pomaknuo sam lovca kako bih primorao Francisa da pomakne svog kralja. Brzom i
hrabrom odlukom, pomaknuo je topa. Ve sam pomislio da u izgubiti partiju kad sam
podigao glavu i naao se oi u oi sa sultanom Waladom.
Lijepo te je vidjeti, rekao sam. Znai, ipak si odluio potraiti me.
Skrueno mi se nasmijeio, a zatim uozbiljio, iznenaen to sam svjestan unutarnje
borbe koju je proao. Ali budui da je bio astan ovjek, nije porekao istinu.
Neko sam vrijeme lutao naokolo umjesto da te traim. Ali nakon nekog vremena, vie
to nisam mogao. Nisam se mogao natjerati da laem ocu. Doao sam u Damask i poeo te
traiti, ali nije te bilo lako pronai.
Ti si astan ovjek i dobar sin, rekao sam. Jednog dana uskoro bit e sjajan drug
svom ocu.
Sultan Walad turobno je odmahnuo glavom. Ti si jedini drug koji njemu treba. elim
da se vrati u Konju sa mnom. Potreban si mom ocu.
Mnogo se toga uspjenilo u mom mozgu kad sam uo ovaj poziv i nita isprva nije bilo
jasno. Moj je nafs reagirao sa strahom na pomisao da se vratim negdje gdje oito nisam
dobrodoao.
Ne sluaj ga. Tvoje je poslanje zavreno. Ne mora se vratiti u Konju. Sjeti se to ti je rekao
Baba Zaman. Previe je opasno. Ako se vrati u taj grad, vie nikad nee izii iz njega.
Htio sam nastaviti putovati svijetom, upoznavati nove ljude i vidjeti nove gradove.
Svidio mi se i Damask i lako sam mogao ostati ondje do sljedee zime. Putovanje na neko
novo mjesto esto budi straan osjeaj osamljenosti i tuge u dui ovjeka. Ali s Bogom na
mojoj strani, bio sam zadovoljan i ispunjen u svojoj samoi.
Meutim, i predobro sam znao da je moje srce u Konji. Rumi mi je toliko nedostajao da
je bilo previe bolno ak i izgovoriti njegovo ime. Na kraju dana, kakve ima veze u kojem
u gradu biti, ako Rumi nije uz mene? Gdjegod on ivi, ondje je moja kibla.
Pomaknuo sam kralja na ahovnici. Francis je razrogaio oi uoivi fatalan poloaj. Ali
u ahu, jednako kao i u ivotu, postoje potezi koje naini kako bi pobijedio i potezi koje
naini zato to su ispravni.
Molim te, doi sa mnom, preklinjao je sultan Walad, prekidajui moje misli. Ljudi
koji su te ogovarali i prema tebi se loe odnosili sad se kaju. Ovaj put e sve biti bolje,
obeajem.
 Moj djeae, ti ne moe dati takva obeanja, poelio sam mu rei. Nitko ne moe!
No umjesto toga samo sam kimnuo glavom i rekao: Volio bih jo jednom gledati
zalazak sunca u Damasku. Sutra moemo krenuti za Konju.
Doista? Hvala ti! Sultan Walad sjao je od olakanja. Ne zna koliko e to znaiti
mom ocu.
Tad sam se obratio Francisu, koji je strpljivo ekao da se vratim igri. Kad je imao moju
punu pozornost, usne su mu se razvukle u nestaan osmijeh.
Pazi se, prijatelju, rekao je pobjednikim glasom. ah mat.
 Kimya

KONJA, SVIBANJ 1247.

Budno tajanstvenog pogleda u oima, sa suzdranou u dranju kakvu nikad ranije

nije imao, ems iz Tabriza vratio se u moj ivot. Izgleda da se uvelike promijenio. Kosa mu
je dovoljno dugaka da mu pada u oi, koa preplanula pod suncem Damaska, izgleda
mlai i zgodniji. Ali u njemu je jo neto, neka promjena koju ne mogu doista odrediti.
Vedre i lakoumne kakve njegove crne oi mogu biti, u njima je sad neki novi sjaj. Ne mogu
ne pomisliti da ima oi ovjeka koji je sve vidio i vie se ne eli muiti.
Ali ja mislim da je u Rumiju dolo do jednog dubljeg preobraaja. Ranije sam mislila da
e se sve njegove brige smanjiti kad se ems vrati, ali to izgleda nije tako. Onoga dana kad
se ems vratio, Rumi ga je doekao s cvijeem izvan gradskih zidina. Ali kad je radost
prvoga dana poneto jenula, Rumi je postao jo zabrinutiji i povueniji nego ranije. Mislim
da znam razlog. Budui da je ve jednom izgubio emsa, boji se da e ga ponovno izgubiti.
Ja to shvaam bolje od ikog drugog jer se i ja bojim da u ga izgubiti.
Jedina osoba s kojom dijelim svoje osjeaje je Gevher, Rumijeva pokojna supruga.
Dobro, ona nije stvarna osoba, ali ja je ne zovem ni duhom. Manje sanjiva i daleka od
veine duhova koje poznajem, ona se kree kao spor vodeni tok oko mene otkad sam dola
u ovu kuu. Iako razgovaramo o svemu, u zadnje vrijeme imamo samo jednu temu:
emsa.
Rumi izgleda silno ojaen. Voljela bih da mu mogu pomoi, rekla sam danas
Gevher.
Moda moe. Neto mu zaokuplja misli ovih dana, ali to jo nije ni s kime podijelio,
tajanstveno je odvratila Gevher.
to to? upitala sam.
Rumi misli da e, ako se ems oeni i osnuje obitelj, stanovnici grada biti manje protiv
njega. Da e biti manje ogovaranja i da ems nee morati ponovno otii.
Srce mi je preskoilo. Da se ems oeni! Ali kime?
Gevher me pogledala iskosa i rekla: Rumi se pita bi li se ti voljela udati za emsa.
Bila sam zapanjena. Ne zato to mi je pomisao na brak prvi put pala na pamet.
Napunivi petnaest godina, znala sam da sam dosegnula dob za udaju, ali sam takoer
znala da se djevojke koje se udaju zauvijek promijene. U oima im se pojavi neki novi
pogled, i ponu se drati drukije, do te mjere da se ljudi ponu drukije odnositi prema
njima. ak i mala djeca vide razliku izmeu udate i neudate ene.
Gevher se njeno nasmijeila i uhvatila me za ruku. Zamijetila je da mene zabrinjava
udaja, ne udaja za emsa.

Poslijepodne narednog dana otila sam do Rumija i zatekla ga zadubljenog u knjigu

nazvanu Tahafut al-Tahafut.
Reci mi, Kimya, to mogu uiniti za tebe? s ljubavlju je upitao.
 Kad me je otac doveo k vama, rekli ste mu da djevojica nee biti tako dobra uenica
kao djeak jer e se morati udati i odgajati djecu, sjeate se?
Naravno da se sjeam, odgovorio je, a njegove oi boje ljenjaka bile su pune
znatielje.
Tog sam dana samoj sebi obeala da se nikad neu udati, kako bih zauvijek mogla
ostati vaa uenica, rekla sam, a glas mi se gubio pod teretom onoga to sam kanila rei.
Ali moda je mogue udati se i ne morati otii iz ove kue. Mislim, ako se udam za
nekoga tko ivi ovdje...
eli li mi rei da bi se htjela udati za Aladdina? upitao je Rumi.
Aladdina? zaprepateno sam ponovila. Zato je pomislio da se elim udati za
Aladdina? On mi je bio kao brat.
Mora da je Rumi uoio moju iznenaenost. Prije nekog vremena, Aladdin me je doao
zatraiti tvoju ruku, rekao je.
Zinula sam od uda. Znam da nije dolino za jednu djevojku da postavlja previe
pitanja o takvim stvarima, ali umirala sam od elje da saznam neto vie. I to ste vi rekli,
uitelju?
Rekao sam mu da u najprije morati tebe pitati, odgovorio je Rumi.
Uitelju..., rekla sam, a glas me izdao. Dola sam ovamo rei vam da se elim udati
za emsa iz Tabriza.
Rumi mi je uputio pogled koji je graniio s nevjericom. Jesi li sigurna u to?
Moglo bi biti dobro na mnogo naina, odgovorila sam, dok se u meni potvrda da
kaem vie hrvala s kajanjem to sam rekla previe. ems bi bio dio nae obitelji i vie
nikad ne bi morao otii.
Znai, zato se eli udati za njega? Da mu pomogne da ostane ovdje? upitao je
Rumi.
Ne, odgovorila sam. Hou rei, da, ali ne samo zato... Vjerujem da je ems moja
sudbina.
To je bilo najblie to sam se mogla pribliiti da ikome priznam da volim emsa iz
Tabriza.

Prva koja je ula za taj brak bila je Kerra. U zapanjenoj je utnji doekala tu vijest sa
slabanim smijekom, ali im smo ostale same u kui, poela me ispitivati. Jesi li sigurna
da to eli uiniti? Ne ini to kako bi pomogla Rumiju, zar ne? upitala je. Ti si tako
mlada! Zar ne misli da bi se trebala udati za nekoga tko ti je blii po godinama?
ems kae da su u ljubavi sve granice izbrisane, odgovorila sam.
Kerra je glasno uzdahnula. Dijete moje, voljela bih da je tako jednostavno, zamijetila
je, gurajui kovru sijede kose pod maramu. ems je putujui dervi, nepokoren
mukarac. Mukarci kao on nisu naviknuti na obiteljski ivot i nisu dobri muevi.
To je u redu, on se moe promijeniti, odluno sam zakljuila. Ja u mu pruiti toliko
mnogo ljubavi i sree da e se morati promijeniti. Nauit e kako biti dobar suprug i dobar
otac.
To je bio kraj naeg razgovora. togod je bilo to to je vidjela na mome licu, Kerra nije
imala vie prigovora.
Te sam noi mirno spavala i osjeala se razdragano i odluno. Malo sam znala da inim
najuobiajeniju i najbolniju pogreku koju ene ine kroz vijekove: naivno misle da svojom
ljubavlju mogu promijeniti mukarca kojeg vole.
 Kerra

KONJA, SVIBANJ 1247.

Baviti se temom dubokom i osjetljivom kao to je ljubav je kao pokuati uhvatiti zapuh
vjetra.. Osjea tetu koju e vjetar prouzroiti, ali ne postoji nain da ga uspori. Nakon
nekog vremena Kimyju vie nita nisam pitala, ne zato to su me uvjerili njezini odgovori,
nego zato to sam u njezinim oima vidjela zaljubljenu enu. Prestala sam dovoditi u
sumnju taj brak i prihvatila sam ga kao jednu od onih neobinih stvari u ivotu nad kojom
nemam nadzora.
Mjesec Ramazan proao je tako brzo i uurbano da nisam imala vremena ponovno
razmiljati o tome. Bajram je pao u nedjelju. etiri dana kasnije, udali smo Kimyju za
emsa.
Veer prije vjenanja, dogodilo se neto to je u cijelosti promijenilo moje raspoloenje.
Bila sam sama u kuhinji, sjedila ispred pobranjene daske i valjka za valjanje tijesta i
pripremala pogaice za uzvanike. Najednom sam, ne razmiljajui to inim, poela
oblikovati kuglicu tijesta. Oblikovala sam malu, mekanu Djevicu Mariju. Moju Djevicu
Mariju. Noem sam izrezbarila njezinu dugu haljinu i lice, smireno i suosjeajno. Toliko
sam bila zaokupljena time da nisam zamijetila da netko stoji iza mene.
to to izrauje, Kerra?
Srce mi je skoilo u grudima. Kad sam se okrenula, vidjela sam emsa koji je stajao na
vratima i upitno me promatrao. Palo mi je na pamet da sakrijem tijesto, ali bilo je
prekasno. ems se pribliio pladnju i pogledao lik od tijesta.
Je li to Marija? upitao je, a kad ja nisam odgovorila, okrenuo se prema meni sav
razdragan. Predivna je. Nedostaje li ti Marija?
Davno sam se preobratila. Muslimanka sam, kratko sam odgovorila.
Ali ems je nastavio kao da me nije uo. Moda se pita zato islam nema enski lik
kao to je Marija. Postoji Aja, svakako, i Fatima, ali ti moda misli da to nije isto.
Osjeala sam se nelagodno, ne znajui to bih odgovorila.
Smijem li ti ispriati jednu priu? upitao je ems.
I evo to mi je ispriao:
Bijahu jednom etvorica putnika, jedan Grk, jedan Arap, jedan Perzijanac i jedan Turin.
Stigavi u neki gradi, odluie nai neto za jelo. Budui da su imali malo novca, mogli su birati
samo jedno jelo. Svatko od njih rekao je da na umu ima najbolju hranu na svijetu. Upitan koja je to
hrana, Perzijanac je odgovorio angoor, Grk staphalion, Arap je zatraio aneb, a Turin
zm. Kako nisu razumjeli jezike ovih drugih, poeli su se prepirati.
Svaali su se meusobno i sa svakom minutom postajali sve kivniji i ogoreniji, dok ih nije
prekinuo jedan sufi koji je sluajno prolazio onuda. Prikupljenim novcem sufi je kupio hrpu groa.
Zatim je stavio groe u posudu i vrsto ga zgnjeio. Natjerao je putnike da popiju sok i bace
koicu, jer vana je sr ploda, ne njegov izvanjski oblik.
Krani, idovi i muslimani su kao ti putnici. Dok se oni svaaju oko izvanjskog
oblika, sufi trai sr, rekao je ems i uputio mi osmijeh koji je zraio takvim uzbuenjem
da je bilo teko ne biti ponesen njime.
Ono to pokuavam rei jest da nema razloga da ti nedostaje Djevica Marija, jer je
uope ne mora napustiti. Kao muslimanka, svejedno joj moe biti privrena.
Ja... ne mislim da bi to bilo u redu, promucala sam.
Ne vidim zato ne. Vjere su kao rijeke: sve se ulijevaju u isto more. Djevica Marija
predstavlja suut, milost, privrenost i bezuvjetnu ljubav. Ona je osobna i univerzalna
istodobno. Kao muslimanka, moe je i nadalje voljeti i nazvati svoju kerku Marija.
Ja nemam kerku, rekla sam.
Imat e je.
Misli?
Znam.
Osjetila sam ogromno uzbuenje kad sam ula te rijei, ali uzbuenje je ubrzo otplavio
nov osjeaj: solidarnost. Dijelei neobian trenutak vedrine i sklada, zajedno smo
promatrali lik Djevice Marije. Srce mi se zagrijalo za emsa i po prvi put otkad je doao u
nau kuu, mogla sam vidjeti ono to je Rumi u njemu vidio: ovjeka velikog srca.
Svejedno, sumnjala sam da e biti dobar suprug Kimyji.
 Ella

BOSTON, 29. LIPNJA 2008.

Banuvi u hotel, Ella je bila toliko napeta da nije mogla razmiljati kako treba. U
predvorju se nalazila skupina japanskih turista, svi naizgled u sedamdesetim godinama
ivota i s istom frizurom. Prela je predvorje prouavajui slike na zidovima, kako ne bi
morala pogledati u oi ljudi oko sebe. Ali nije trebalo dugo da njezina znatielja nadvlada
bojaljivost. I im joj je pogled kliznuo ka salonu za sastanke, ugledala ga je, promatrao ju
je.
Bio je odjeven u kaki koulju i tamne samterice i imao je dvodnevnu bradu koja ga je,
po njezinom miljenju, inila veoma privlanim. Kovrava kosa boje kestena padala mu je
preko zelenih oiju i davala dojam samopouzdanja i nestaluka istodobno. Miiav i vitak,
lagan i spretan, bio je veoma razliit od Davida u njegovim skupocjenim, po mjeri ivanim
odijelima. Govorio je sa kotskim naglaskom, koji je ona smatrala draesnim, i smijeio se
nekako oputeno, djelujui iskreno sretan i uzbuen to je vidi. A Ella se morala zapitati
to bi loeg moglo biti popije li sa njim alicu kave.
Kasnije se ona nee moi sjetiti kako je jedna alica kave postala nekoliko alica, ili kako
je razgovor postao sve prisniji, ni kako je on u jednom trenutku utisnuo poljubac u
jagodicu njezinog prsta, jednako kao to nee moi objasniti zato nije uinila nita kako bi
ga sprijeila. Nakon nekog vremena, vie kao da nita nije bilo vano, samo da on govori,
a ona postajkuje pogledom na jamici u kutku njegovih usta, pitajui se kako bi bilo
poljubiti ga ondje. Bilo je jedanaest i trideset uveer. Bila je u hotelu s mukarcem o kojem
nije znala nita osim nekoliko elektronskih poruka i telefonskih poziva i romana koji je
napisao.
Dakle, ovdje si zbog asopisa Smithsonian? upitala je Ella.
Zapravo, ovdje sam zbog tebe, odgovorio je Aziz. Kad sam proitao tvoje pismo,
elio sam doi i vidjeti te.
Svejedno, jo je bilo moguih izlaza s ove brze autoceste. Do odreenog trenutka, jo je
bilo mogue hiniti da je sve iskljuivo na prijateljskoj osnovi - poruke, telefonski pozivi,
ak i pogledi. Dodue, pomalo koketni i zaigrani, ali nita vie od toga. Mogla je povui
crtu. Odnosno, mogla je, dok on nije upitao: Ella, bi li voljela poi sa mnom u moju
sobu?
Ako je to bila igra koju su oboje igrali, tad je postala ozbiljna. Njegovo pitanje sve je
uinilo odvie realnim, kao da je pokrov podignut i istina, gola istina koja je itavo vrijeme
bila ondje, sad im zuri ravno u lice. Ella je osjetila neto u elucu, neku pjenuavu
nelagodu koju je prepoznala kao paniku, ali nije ga odbila. To je bila najimpulzivnija
odluka koju je u ivotu donijela, a istodobno je imala osjeaj kao da je ta odluka ve ranije
bila donesena za nju. Morala ju je samo prihvatiti.

Soba 608 bila je ugodno ureena u nijansama crne, crvene, sive i be boje. Bila je topla i
prostrana. Pokuala se sjetiti zadnjeg puta kad je odsjela u nekom hotelu. Na pamet joj je
palo putovanje u Montreal sa suprugom i djecom prije mnogo godina. Nakon toga, sve su
praznike provodili u svojoj kui u Rhode Islandu i ona nije imala razloga odsjedati negdje
gdje se runici svakodnevno mijenjaju i doruak priprema netko drugi. Boravak u
hotelskoj sobi djelovao je kao boravak u nekoj drugoj zemlji. A moda je i bila u nekoj
drugoj zemlji. Ve je osjeala lakoumnu slobodu kakvu moe uivati samo u gradu u
kojem su ti svi posvemanji neznanci.
Ali im je ula u sobu, nervoza joj se vratila. Ma koliko soba bila ukusno ureena ili
prostrana, brani krevet oito je bio u sredini. Stojei pokraj njega osjeala se nespretno i
krivo. Poela se boriti s unutarnjim pitanjima, ali bez rezultata. Hoe li sad voditi ljubav?
Bi li trebali? Ako budu vodili ljubav, kako e ikad kasnije pogledati suprugu u oi? Ali
David nikad nije imao potekoa pogledati njoj u oi usprkos mnogobrojnim
avanturicama, zar ne? I to e Aziz misliti o njezinom tijelu? to ako mu se ne svidi? Ne bi
li sad trebala razmiljati o svojoj djeci? Spavaju li ili su budni i gledaju televiziju? Ako
saznaju to se ona sprema uiniti, hoe li joj ikad oprostiti?
Osjetivi njezinu nelagodu, Aziz je ispruio ruku i poveo je prema naslonjau u kutu
prostorije, podalje od kreveta.
Pst, apnuo je. Takva je guva u tvom umu. Previe glasova.
Voljela bih da smo se sreli ranije, ula je Ella vlastiti glas.
U ivotu ne postoji rano ili kasno, odgovorio je Aziz. Sve se dogaa u pravo
vrijeme.
Vjeruje li doista u to?
Nasmijeio se i odmaknuo oblak kose s oiju. Zatim je otvorio koveg i izvadio onu
tapiseriju koju je kupio u Gvatemali i jednu kutijicu za koju se ispostavilo da je ogrlica od
tirkiza i crvenih koralja sa srebrnim vrteim derviom.
Ella mu je dopustila da joj stavi ogrlicu oko vrata. Gdje su njegovi prsti dodirnuli
njezinu kou, osjeala je toplinu. Moe li me voljeti? upitala je.
Ve te volim. Aziz se nasmijeio.
Ali ni ne poznaje me!
Ne moram poznavati da bih volio.
Ella je uzdahnula. Ovo je ludost.
Aziz je ispruio ruku i izvukao ukosnicu iz njezine punde, rasputajui joj kosu.
Zatim ju je njeno odveo do kreveta. Polako, njeno i u sve veim krugovima, pomicao je
svoje dlanove od njezinih stopala do glenjeva i od glenjeva prema trbuhu. itavo
vrijeme mrmljao je neto to je Elli zvualo kao neka tajna, drevna ifra. Najednom je
shvatila. On se moli. Dok su njegove ruke milovale svaki centimetar njezinog tijela,
njegove oi ostale su vrsto zatvorene, a njegove usne molile su za nju. Bilo je to neto
najduhovnije to je ikad iskusila. I, iako je bila odjevena, jednako kao i on, i iako u tome
nije bilo nieg tjelesnog, bio je to najerotiniji osjeaj koji je ikad iskusila.
Odjednom su je dlanovi, laktovi, ramena, itavo njezino tijelo zapeckalo nekom
neobinom energijom. Obuzela ju je tako velianstvena elja da je imala osjeaj da pluta na
toplim, valovitim vodama u kojima se moe samo prepustiti i smijeiti. Osjetila je neku
ivu nazonost oko njega, zatim oko sebe, kao da ih oboje zasipa rosulja svjetla.
Sad je i ona zatvorila oi, plutajui na divljoj rijeci i ne drei se ni za to. Koliko je njoj
bilo poznato, na kraju te rijeke moda je bio i vodopad, ali ak i da se mogla zaustaviti, nije
bila sigurna da to eli.
Ella je osjetila arenje meu nogama kad su njegove ruke dodirnule njezin trbuh i
napravile krug po njemu. Osjeala je nesigurnost glede svoga tijela, bokova i bedara i
oblika dojki, koji su bili daleko od savrenih nakon troje djece i svih onih godina, ali
njezina je zabrinutost dolazila i odlazila. Osjeajui kao da pluta, gotovo zatiena, utonula
je u stanje blaenstva. I jednostavno shvatila da bi mogla voljeti ovog mukarca. Mogla bi
ga silno voljeti.
S tim je osjeajem zagrlila Aziza i privukla ga k sebi, spremna ii dalje. Ali on je naglo
otvorio oi, poljubio je u vrh nosa i odmaknuo se.
Zar me ne eli? upitala je Ella, zapanjena krhkou svoga glasa.
Ne elim uiniti nita to e tebe kasnije unesreiti.
Pola nje poeljelo je zaplakati; druga polovica bila je ushiena. Obuzeo ju je neki udan
osjeaj lakoe. Bila je posve zbunjena, ali, na njezino veliko iznenaenje, za promjenu je
bilo u redu biti zbunjen.
U pola jedan ujutro, Ella je otvorila vrata svog stana u Bostonu. Legla je na koni kau,
ne elei spavati u branom krevetu. Ne zato to je znala da je njezin suprug spavao ondje
s drugim enama, nego zato to je iz nekog razloga ovako bilo bolje, kao da joj ova kua ne
pripada nimalo vie od neke hotelske sobe, kao da je ovdje goa, a njezino pravo ja eka
negdje drugdje.
 ems

KONJA, SVIBANJ 1247.

Blijeda mladenko, ne plai

Oprosti se s majkom, s ocem
Sutra e uti pjev ptica
Iako vie nikad nee biti isto...

U noi naeg vjenanja, iskrao sam se u dvorite i neko vrijeme sjedio ondje, sluajui
kako meu brojnim drugim zvucima iz kue dopire jedna stara anatolijska pjesma. Smijeh,
glazba, razgovor. Glazbenice su svirale u enskom dijelu. Stajao sam ondje razmiljajui i
pjevajui, drhtei i osjeajui se umrtvljenim, sve istodobno. Razmiljao sam o stihovima te
pjesme. Zato ene na dan vjenanja uvijek pjevaju tune pjesme? Sufije povezuju smrt s
vjenanjima i slave dan svoje smrti kao dan sjedinjenja s Bogom. I ene povezuju vjenanja
sa smru, iako iz posve drukijih razloga. ak i kad se sretno udaju, preplavi ih val tuge.
Na svakoj proslavi vjenanja, oplakuje se djevica koja e ubrzo postati ena i majka.
Kad su uzvanici otili, vratio sam se u kuu i meditirao u mirnom kutku. Zatim sam
otiao u sobu u kojoj me je ekala Kimya. Zatekao sam je kako sjedi na krevetu, u bijeloj
halji ureenoj zlatnim nitima, kose spletene u mnotvo pletenica od kojih je svaka bila
ukraena perlicama. Bilo je nemogue vidjeti njezin izraz jer joj je lice bilo prekriveno
gustim, crvenim tilom. Osim svijee koja je treperila uz prozor, soba je bila bez svjetla.
Zrcalo na zidu bilo je prekriveno barunastom tkaninom, budui da se smatralo loom
sreom da mladenka vidi svoj odraz u noi vjenanja. Pokraj naeg kreveta nalazio se nar i
no, kako bismo mogli pojesti voku i imati onoliko djece koliko je zrna u njemu.
Kerra mi je sve ispriala o lokalnim obiajima i podsjetila me da svojoj mladenki
darujem ogrlicu sa zlatnicima kad podignem njezinu koprenu. Ali ja nikad u ivotu nisam
imao zlatnike i nisam htio pozdraviti svoju mladenku kovanicama koje sam posudio od
nekog drugog. Stoga sam Kimyji, kad sam podigao njezinu koprenu, darovao samo elji
od kornjaevine i utisnuo malen poljubac na usne. Nasmijeila se. I ja sam na trenutak
osjetio stidljivost kao izgubljen djeai.
Lijepa si, rekao sam.
Zarumenjela se. Ali zatim je ispravila ramena, dajui sve od sebe kako bi izgledala
smirenija i zrelija no to je ikad mogla biti.
Sad sam tvoja ena, odgovorila je.
Zatim je pokazala na divan ilim na podu, koji je sama brino izradila kao dio svog
miraza. ivih boja, otrih opreka. im sam ga vidio, znao sam da svaki vori i svaki
uzorak na tom ilimu govori o meni. Kimyja je tkala svoje snove.
Ponovno sam je poljubio. Toplina njezinih usana izazvala je valove elje u itavom
mom tijelu. Mirisala je na jasmin i divlje cvijee. Ispruio sam se pokraj nje, udahnuo
njezin miris i dodirnuo njezine dojke, malene i vrste. elio sam samo ui u nju i izgubiti
se u njoj. Ponudila mi se onako kako se ruin pupoljak otvara kii.
Odmaknuo sam se. Oprosti, Kimya. Ne mogu to uiniti.
Pogledala me, jo uvijek zapanjena, zaboravljajui disati. Razoaranje u njezinim oima
bilo je nepodnoljivo. Skoio sam na noge.
Moram ii, rekao sam.
Ne moe sad otii, rekla je Kimya glasom koji nije zvuao njezin. to e ljudi rei
ako sad izie iz ove sobe? Znat e da ovaj brak nije bio konzumiran. I mislit e da je to
zbog mene.
Kako to misli? promrmljao sam, napola sebi u bradu, jer sam znao o emu govori.
Odvraajui pogled, promrmljala je neto nerazumljivo i zatim tiho rekla: Mislit e da
nisam bila djevica. Morat u ivjeti u sramoti.
Krv mi je prokljuala od pomisli da drutvo namee tako smijena pravila svojim
pojedincima. Ti kodeksi asti imali su manje veze sa skladom koji je Bog stvorio nego sa
poretkom koji su ljudi eljeli odrati.
To je glupost. Ljudi bi trebali brinuti svoja posla, prigovorio sam, ali znao sam da je
Kimya u pravu.
Jednim brzim potezom, zgrabio sam no pokraj nara. Uoio sam traak panike na
Kimyjinom licu, kojeg je polako zamijenio izraz nekoga tko prepoznaje tunu situaciju i
prihvaa je. Bez oklijevanja, zarezao sam lijevi dlan. Moja je krv kapala na nau plahtu,
ostavljajui za sobom tamnocrvene mrlje.
Samo im daj ovu plahtu. To e im zaepiti usta i tvoje e ime ostati isto i neokaljano,
kako i treba ostati.
ekaj, molim te! Ne idi, zaklinjala me Kimya. Ustala je, ali ne znajui to da sljedee
uini, samo je ponovila: Sad sam tvoja ena.
U tom sam trenutku shvatio kako sam strano pogrijeio oenivi je. Dok mi je u glavi
bubnjalo od bola, iziao sam iz sobe u no. Mukarac kao ja nije se smio oeniti. Ja nisam
stvoren za obavljanje branih dunosti. Jasno sam to uvidjeo. Rastuila me cijena te
spoznaje.
Osjetio sam snanu potrebu da pobjegnem od svega, ne samo od ove kue, ovog braka,
ovog grada, nego i od ovog tijela koje mi je dano. Ali pomisao da u sutradan ujutro
vidjeti Rumija zadrala me usidrenim. Nisam ga mogao ponovno napustiti.
Bio sam u klopki.
 Aladdin

KONJA, SVIBANJ 1247.

Bio sam primoran na odluku za koju sam znao da u se kasnije zbog nje duboko kajati.
utio sam i nisam se otvoreno suprostavio ovom braku, ali onog dana kad se Kimya
trebala udati za emsa, probudio sam se s takvom boli kakvu nikad ranije nisam osjetio.
Sjedio sam u krevetu i hvatao zrak kao ovjek koji se utapa, a zatim, srdit na samoga sebe
zbog valjanja u samosaaljenju, amarao sam se do iznemoglosti. S usana mi se oteo
priguen uzdah. I zbog tog sam zvuka spoznao da vie nisam sin svog oca.
Nisam imao majku. Ni oca. Ni brata. Ni Kimyju. Bio sam sam samcat na svijetu. Ono
malo potovanja to sam prema ocu jo gajio nestalo je preko noi. Kimya mu je bila poput
kerke. Mislio sam da mari za nju. Ali oito je jedina osoba za koju je doista mario bio
ems iz Tabriza. Kako moe udati Kimyju za mukarca kao to je ems? Svatko vidi da e
ems biti grozan suprug. to sam vie razmiljao o tome, to mi je postajalo jasnije da je,
samo kako bi ems bio siguran, moj otac rtvovao Kimyjinu sreu - i zajedno s njom, moju.
itav sam se dan borio s tim mislima i morao gledati pripreme. Kua je bila dotjerana,
a spavaa soba u kojoj e spavati mladenci oiena ruinom vodicom protiv zlih duhova.
Ali zaboravili su najvee zlo! Kako e otkloniti emsa?
Kasno poslijepodne, vie to nisam mogao trpjeti. Odluan ne sudjelovati u proslavi
koja e za mene biti samo muenje, krenuo sam prema vratima.
Aladdine, ekaj! Kamo ide? Glas mog brata odjeknuo je iza mojih lea, glasan i
otar.
Veeras u ostati u Irshadovoj kui, odgovorio sam ne gledajui ga.
Jesi li poludio? Kako moe otii s vjenanja? Ako to uje na otac, srce e mu se
slomiti.
Osjetio sam kako mi iz dubine eluca navire bijes. A to je sa srcima koja na otac
slama?
O emu ti to govori?
Zar ne shvaa? Na je otac dogovorio ovaj brak samo kako bi ugodio emsu i
pobrinuo se da ponovno ne pobjegne! Ponudio mu je Kimyju na srebrnom pladnju.
Moj je brat nakubio usnice. Izgledao je povrijeen. Znam to misli, ali grijei. Misli
da je ovo brak iz prisile, a zapravo je Kimya ta koja se eljela udati za emsa, rekao je.
Kao da je ona u tome imala izbora, obrecnuo sam se.
Oh, Boe! Zar ne shvaa? uzviknuo je moj brat, podiui oba dlana kao da trai
pomo od Boga. Ona je zaljubljena u emsa.
Da to nisi ponovio. To nije istina. Glas mi je pucao kao led koji se topi.
Brate moj, rekao je sultan Walad, molim te, nemoj dopustiti da ti osjeaji zastru oi.
Ljubomoran si. Ali ak se i ljubomora moe upotrijebili na konstruktivan nain i sluiti
vioj svrsi. ak i nevjerica moe biti pozitivna. To je jedno od pravila. Pravilo broj trideset
i pet: Na ovome svijetu, nisu slinosti ili pravilnosti ono to nas vodi korak naprijed, nego puke
suprotnosti. A sve suprotnosti u svemiru prisutne su u svakome od nas. Stoga se vjernik mora
susresti s nevjernikom koji ivi u njemu. A nevjernik mora upoznati utljivog vjernika u sebi. Do
dana kad ovjek dosegne fazu Insan-i Kamila, savrenog ljudskog bia, vjera je postupan proces i
takav koji zahtijeva svoju naizgled suprotnost: nevjericu.
To je za mene bila kap koja je prelila au.
Sluaj, muka mi je od svih tih sladunjavih sufijskih pria. Osim toga, zato bih te
sluao? Za sve si ti kriv! Mogao si ostaviti emsa u Damasku. Zato si ga doveo natrag?
Ako postane gadno, a siguran sam da hoe, ti e biti odgovoran.
Moj se brat ugrizao za unutarnju stranu usne s izrazom na granici s bojazni. U tom sam
trenutku shvatio da je to prvi put u naim ivotima da se on boji mene i onoga to sam
sposoban uiniti. Bio je to udan osjeaj, ali neobino utjean.
Dok sam iao ka Irshadovoj kui, bonom ulicom koja je vonjala kako me nitko ne bi
vidio da plaem, mislio sam samo na jedno: emsa i Kimyju u istoj postelji. Pomisao da e
on skinuti njezinu vjenanu haljinu i svojim grubim, runim rukama dodirnuti njezinu
mlijenobijelu kou bila je odvratna. eludac mi se zgrio.
Znao sam da je granica prijeena. Netko je morao neto uiniti.
 Kimya

KONJA, PROSINAC 1247.

Blaeni mladoenja i mladenka - to smo trebali biti. Sedam je mjeseci prolo otkad smo
se vjenali. I itavo to vrijeme on nijednom nije spavao sa mnom kao moj mu. Ma koliko
se silno trudila sakriti istinu od ljudi, ne mogu ne sumnjati da ne znaju. Ponekad se bojim
da je moj stid oit na mom licu. Kao natpis na mom elu, on je prvo to na meni zamijeti
svatko tko me pogleda. Dok razgovaram sa susjedima na ulici, radim u vonjaku ili se
cjenjkam s trgovcima na bazaru, ljudima, ak i neznancima, dovoljan je samo jedan pogled
da vide da sam udata ena, ali jo uvijek djevica.
Nije da ems nikad ne dolazi u moju sobu. Dolazi. Svaki put kad me naveer eli
posjetiti, prije toga me pita je li to u redu. I svaki put mu dajem isti odgovor.
Naravno da je u redu, kaem. Ti si moj mu.
Zatim ga itav dan ekam suspregnutog daha, nadajui se i molei da e ovaj put na
brak biti konzumiran. Ali kad on najzad pokuca na moja vrata, eli samo sjediti i
razgovarati. Uiva i kad itamo zajedno. Proitali smo Lejlu i Mednuna, Farhada i irin,
Jusufa i Zulejku, Slavuja i ruu - prie o ljubavnicima koji su voljeli jedno drugoga usprkos
svemu. No unato snazi i odlunosti njihovih glavnih likova, ja te prie smatram
emernima. Moda zato to duboko u sebi znam da nikad neu iskusiti ljubav takvih
razmjera.
Kad ne itamo prie, ems mi govori o etrdeset pravila putujuih mistika islama -
osnovnim naelima vjere ljubavi. Jednom je spustio glavu u moje krilo dok mi je
objanjavao neko pravilo. Polako je sklopio oi i dok mu je glas jenjavao do apta, zaspao
je. Moji su prsti proli kroz njegovu dugu kosu, a moje usne poljubile njegovo elo. inilo
se kao da je prola itava vjenost prije nego to je ponovno otvorio oi. Privukao me k
sebi i njeno poljubio. Bio je to najblaeniji trenutak koji smo ikad podijelili. Ali to je bilo
to. Do dana dananjega, njegovo mi je tijelo nepoznati kontinent, kao i njemu moje.
Tijekom ovih sedam mjeseci i ja sam bila nekoliko puta u njegovoj sobi. Ali svaki put
kad ga posjetim nenajavljeno, moje se srce stegne od tjeskobe jer nikad ne znam kako e
me doekati. Nemogue je predvidjeti emsova raspoloenja. Ponekad je tako njean i pun
ljubavi da zaboravim sav svoj jad, a ponekad zna biti krajnje mrzovoljan. Jednom mi je
zalupio vratima pred nosom, viui da eli biti sam. Nauila sam ne uvrijediti se, jednako
kao to sam nauila ne ometati ga kad je u dubokoj meditaciji.
Mjesecima nakon vjenanja hinila sam da sam zadovoljna, moda manje pred drugima
nego pred samom sobom. Primorala sam se ne vidjeti emsa kao supruga, nego kao
gotovo sve drugo: prijatelja, srodnu duu, uitelja, druga, ak i sina. Ovisno o danu,
ovisno o raspoloenju, smatrala bih ga neim od toga, u mati ga odijevajui u razliite
kostime.
I neko je vrijeme to funkcioniralo. Ne oekujui mnogo, poela sam se unaprijed
radovati naim razgovorima. Neizmjerno me radovalo to cijeni moja razmiljanja i potie
me da razmiljam dublje. Od njega sam nauila mnogo toga i s vremenom, shvatila sam da
i ja njega mogu neemu poduiti, kao to je radost obiteljskog ivota koju on nikad ranije
nije okusio. Do dana dananjeg vjerujem da ga mogu nasmijati kao nitko drugi.
 Ali to nije bilo dovoljno. togod uinila, nisam se mogla otresti pomisli da on mene ne
voli. Nisam nimalo dvojila da mu se sviam i da mi eli dobro. Ali to nije bilo ni blizu
ljubavi. Ta je pomisao bila toliko potresna da me je izjedala iznutra, vakala mi tijelo i
duu. Odvojila sam se od ljudi oko sebe, prijatelja i susjeda. Sad sam radije ostajala sama u
svojoj sobi i razgovarala s onostranim ljudima. Za razliku od ivih, mrtvi nikad nisu
osuivali.
Osim mrtvih, jedina prijateljica koju sam imala bila je Pustinjska rua.
Sjedinjene u zajednikoj potrebi da ostanemo izvan drutva, postale smo bliske
prijateljice. Ona je sad sufi. ivi samotnim ivotom, nakon to je ostavila bordel iza sebe.
Jednom sam joj rekla da joj zavidim na hrabrosti i odlunosti da zapone ivot iznova.
Odmahnula je glavom i rekla: Ali ja nisam zapoela ivot iznova. Samo sam umrla
prije smrti.

Danas sam posjetila Pustinjsku ruu iz posve razliitog razloga. Planirala sam sauvati
prisebnost i mirno razgovarati s njom, ali im sam ula, morala sam susprezati jecaje.
Kimya, jesi li dobro? upitala je.
Ne osjeam se dobro, priznala sam. Mislim da mi je potrebna tvoja pomo.
Naravno, odgovorila je. to mogu uiniti za tebe?
Rije je o emsu... On mi ne prilazi... Mislim, ne onako. Negdje napola reenice
poela sam mucati, ali uspjela sam je dovriti. elim mu se uiniti privlanom. elim da
me ti podui kako.
Pustinjska rua je izdahnula, gotovo uzdahnula. Zavjetovala sam se, Kimya, rekla je,
a u glas joj se uvukla klonulost. Obeala sam Bogu da u ostati ista i nedirnuta i da vie
neu ni misliti o tome kako jedna ena moe pruiti uitak mukarcu.
Ali, ti nee prekriti svoj zavjet. Samo e pomoi meni, preklinjala sam. Ja sam ta
koja mora nauiti kako usreiti emsa.
ems je prosvijetljen mukarac, odgovorila je Pustinjska rua malice tiim glasom,
kao da se boji da e je netko uti. Mislim da to nije pravi nain da mu pristupi.
Ali ipak je mukarac, nije li? zakljuila sam. Nisu li svi mukarci Adamovi sinovi i
stoga podinjeni tijelu? Prosvijetljeni ili ne, svi smo dobili tijelo. ak i ems ima tijelo,
nema li?
Da, ali... Pustinjska rua zgrabila je svoj tespih i dodirivala zrnca jedno po jedno,
glave nakoene u razmiljanju.
Molim te, preklinjala sam. Ti si jedina kojoj se mogu povjeriti. Prolo je sedam
mjeseci. Svakog se jutra budim s istom teinom u grudima, svake noi tonem u san u
suzama. Ne mogu dalje ovako. Moram zavesti svog supruga!
Pustinjska rua nije nita odgovorila. Skinula sam maramu, uhvatila je za glavu i
primorala je da me pogleda. Upitala sam: Reci mi istinu. Jesam li tako runa?
Naravno da nisi, Kimya. Ti si lijepa mlada ena.
Tad mi pomozi. Naui me putu do mukoga srca, bila sam uporna.
Put do mukoga srca ponekad enu moe odvesti daleko od nje same, draga,
zloslutno je rekla Pustinjska rua.
Nije me briga, odgovorila sam. Spremna sam ii onoliko daleko koliko je potrebno.
 Pustinjska rua

KONJA, PROSINAC 1247.

Briznuvi u pla, preklinjala me da joj pomognem, nateenog lica, sve bre i bre
nadimajui prsa, dok najzad nisam pristala. Ali jo dok sam je tjeila, duboko u sebi znala
sam da je beznadeno, znala sam da nisam smjela popustiti njezinim zahtjevima. Ipak,
pitam se kako nisam vidjela tragediju koja e se dogoditi? Razapeta krivnjom, stalno se
uvijek iznova pitam kako sam mogla biti tako naivna i ne vidjeti da e stvari krenuti u
tako kobnom smjeru?
Ali onoga dana kad me je plaui dola zamoliti pomo, nisam je nikako mogla odbiti.
Podui me, molim te, preklinjala me, smjerno sklopivi ruke u krilu, kao dobra
djevojica kako je odgojena. Njezin je bio glas koji vie nije imao razloga za nadu, ali se
istodobno nadao.
Kakve bi tete moglo biti u ovome? pomislila sam, dok mi se srce stezalo od suuti. Pa ona
eli zavesti svog supruga, za ime Boje. Ne nekog neznanca! Imala je samo jedan motiv:
ljubav. Kako bi to moglo dovesti do ieg pogrenog? Njezina je strast moda previe jaka,
ali to je halal, nije li? Halal strast!
Neto u meni osjetilo je zamku, ali budui da ju je Bog postavio, nisam vidjela nikakve
tete uetati u nju. Tako sam odluila pomoi Kimyji, toj seoskoj djevojci ije je jedino
poimanje ljepote bilo stavljanje kane na ruke.
Nauila sam je kako da se uini privlanijom i zgodnijom. Bila je pohlepna uenica,
eljna nauiti. Pokazala sam joj kako da se dugo kupa u mirisnim kupkama, smeka kou
mirisnim uljima i pomadama i stavi maske od mlijeka i meda. Dala sam joj jantarne perlice
da ih uplete u pletenice kako bi joj glava imala sladak, dugotrajan miris. Lavanda,
kamilica, rumarin, majina duica, ljiljan, mauran i maslinovo ulje - rekla sam joj kako
da stavi svako od toga i koje miomirise da pali nou. Zatim sam joj pokazala kako e
izbijeliti zube, obojati kanom nokte na rukama i nogama, staviti ugljen na oi i obrve,
zarumeniti usne i obraze, kako e svoju kosu uiniti bujnom i svilenkastom, a dojke
veima i okruglijima. Zajedno smo otile u jednu trgovinu na bazaru koju sam i predobro
poznavala iz prolosti. Ondje smo joj kupile svilene halje i svileno donje rublje kakvo
nikad ranije nije vidjela ni dodirnula.
Potom sam je nauila kako plesati ispred mukarca, kako iskoristiti tijelo koje joj je Bog
dao. Nakon dva tjedna priprema, bila je spremna.
Tog sam poslijepodneva pripremila Kimyju za emsa iz Tabriza onako kako pastir
priprema rtveno janje. Najprije se okupala u toploj kupki, trljajui kou sapunom i
maui kosu uljima. Zatim sam joj pomogla da odjene odjeu koju ena moe odjenuti
samo za svog supruga, a ak i za njega samo jednom ili dvaput u ivotu. Odabrala sam
usku haljinu boje trenje i ruiastu halju s pozlaenim zumbulima, koja e otkriti oblik
njezinih dojki. Na kraju smo joj jako naminkale lice. S niskom bisera preko ela, izgledala
je tako lijepa da nisam mogla odvratiti pogled od nje.
Kad smo zavrile, Kimya vie nije izgledala kao neiskusna, plaha djevojica, ve kao
ena koja izgara od ljubavi i strasti. ena spremna uiniti odvaan potez za mukarca
kojeg voli i, ako je nuno, platiti cijenu. Dok sam je promatrala, sjetila sam se stiha o Jusufu
i Zulejki u asnom Kur'anu.
Ba kao i Kimya, i Zulejka je bila opsjednuta eljom za mukarcem koji nije odgovarao
na njezine pokuaje pribliavanja. Kad su je gospoe u gradu poele zlobno ogovarati,
Zulejka ih je sve pozvala na gozbu. Svakoj od njih dala je no: i rekla je (Jusufu), Izai pred
njih. Kad su ga ugledale, zadivie se ljepotom njegovom, i (u svome uenju) posjekoe se po
rukama i rekoe: Boe sauvaj, ovo nije ljudsko bie, ovo je jedan plemeniti aneo.
Tko je mogao kriviti Zulejku to je toliko eljela Jusufa?

Kako izgledam? zabrinuto je upitala Kimya prije nego to je stavila koprenu,

spremna izii kroz vrata i zakoraiti na ulicu.
Izgleda predivno, odgovorila sam. Tvoj suprug ne samo da e veeras voditi
ljubav s tobom, ve e se i sutra vratiti traei jo.
Kimya se toliko zarumenjela da su joj obrazi postali crveni kao rua. Nasmijala sam se,
a nakon kratke stanke, i ona mi se pridruila, a njezin me smijeh ugrijao kao sunevo
svjetlo.
Mislila sam to sam rekla jer sam bila uvjerena da e ona moi privui emsa, onako
kako cvijet pun vonog soka privlai pelu. A ipak, kad su nam se pogledi sreli netom
prije nego to je ona otvorila vrata, opazila sam da joj se u oi uvukao traak sumnje.
Najednom sam u dubini eluca imala lo predosjeaj, gotovo upozorenje da e se dogoditi
neto strano.
Ali nisam je zaustavila. Trebala sam biti pametnija. Trebala sam znati da se to sprema.
Dok god budem iva, neu si oprostiti.
 Kimya

KONJA, PROSINAC 1247.

Buan, odvaan i pametan, ems iz Tabriza zna mnogo o ljubavi. Ali o jednome ne zna
nita: o boli neuzvraene ljubavi.
One veeri kad me je Pustinjska rua uredila, bila sam prepuna uzbuenja i smjelosti
za koju nisam ni znala da je posjedujem. Meko ukanje svile na mojem tijelu, miris
parfema, okus ruinih latica na jeziku - zbog svega toga osjeala sam se neobino, ali
ujedno neuobiajeno hrabro. Kad sam se vratila kui, ugledala sam svoj odraz na staklenoj
plohi. Moje tijelo nije bilo ni okruglo ni mlijenobijelo, a moje grudi ne onako bujne kako
bih eljela, ali svejedno sam smatrala da izgledam lijepo.
ekala sam dok nisam bila sigurna da su svi ostali u kui otili spavati. Tad sam se
omotala dugim, debelim alom i na vrhovima prstiju otila u emsovu sobu.
Kimya, nisam te oekivao, rekao je im je otvorio vrata.
Morala sam te vidjeti, odgovorila sam i zakoraila u sobu ne ekajui da me on
pozove. Bi li mogao zatvoriti vrata, molim te?
ems je izgledao zbunjen, ali uinio je to sam rekla.
Kad smo bili sami u sobi, trebalo mi je nekoliko sekundi da smognem hrabrosti.
Okrenula sam mu lea, duboko udahnula i zatim, jednim brzim potezom, odmotala al i
pustila da mi halja klizne niz tijelo. Gotovo odmah, osjetila sam teinu iznenaenih oiju
mog supruga na leima, od vrata do stopala. Gdjegod me je njegov pogled dodirnuo,
osjeala sam toplinu. Ali tu toplinu, bila ona stvarna ili zamiljena u mom uzbuenju, brzo
je zamijenila hladnoa utnje koja se spustila na prostoriju. Ubrzano diui od straha,
stajala sam ispred emsa naga i pozivajui ga, kao to govore za hurije u raju.
U munoj tiini, stajali smo i oslukivali vjetar napolju, koji je urlao, bijesnio i zavijao
kroz grad.
to misli da ini? hladno je upitao.
Bio je velik napor prozboriti, ali uspjela sam rei: elim te.
ems iz Tabriza obiao me u polukrugu i stao tik ispred mene, primoravajui me da ga
pogledam u oi. Koljena su mi klecnula, ali nisam se ni pomaknula. Umjesto toga sam
zakoraila prema njemu i priljubila tijelo uz njegovo, jedva primjetno mekoljei se, nudei
mu svoju toplinu, onako kako me poduila Pustinjska rua. Pomilovala sam mu grudi i
apnula njene rijei ljubavi. Upijala sam njegov miris dok sam prelazila prstima niz
njegova miiava lea.
Kao da je dodirnuo uarenu pe, ems se s trzajem odmaknuo od mene. Misli da
eli mene, ti to misli, ali eli samo ugoditi svom povrijeenom egu.
Ovila sam ruke oko njegovog vrata i poljubila ga, strasno. Gurnula sam jezik u njegova
usta i pomicala ga naprijed-natrag, sjetivi se to mi je rekla Pustinjska rua: Mukarci
vole sisati jezike svojih ena Kimya. Svi to vole.
Njegove usne imale su okus kupina, sladak i kiseo, ali im sam pomislila da nas je
oboje zahvatio kovitlac uitka, ems me zaustavio i odgurnuo.
Razoarala si me, Kimya, rekao je ems. A sad, moe li, molim te, izii iz moje
sobe?
 Ma koliko njegove rijei zvuale grubo, lice mu nije okrznuo ni traak osjeaja. Nimalo
bijesa. ak ni najmanja srditost. I ja nisam znala to me vie boli: grubost njegovih rijei ili
praznina na njegovom licu.
Nikad u ivotu nisam se osjeala tako ponienom. Sagnula sam se kako bih podigla
svoju halju, ali ruke su mi toliko drhtale da nisam mogla uhvatiti sklisku, tanku tkaninu.
Zato sam dograbila al i omotala ga oko sebe. Jecajui, dahui i jo uvijek polunaga,
istrala sam iz sobe i daleko od njega, daleko od ove ljubavi za koju sam sad shvatila da
postoji samo u mojoj mati.

Vie nikad nisam vidjela emsa. Nakon tog dana vie nisam izila iz svoje sobe. itavo
sam vrijeme provela leei na krevetu, u manjku ne toliko snage, koliko volje da iziem.
Proao je jedan tjedan, pa drugi, a zatim sam prestala brojati dane. Sva mi je energija
nestala iz tijela, opadajui malo pomalo. Samo su moji dlanovi bili ivi. Oni su pamtili
dodir emsovih ruku i toplinu njegove koe.
Nisam znala da smrt ima miris. Jak miris, kao ukiseljeni umbir i slomljene borove
iglice, prodoran i gorkast, ali ne nuno neugodan. Upoznala sam ga tek kad je poeo
strujati mojom sobom i obavijati me kao gusta, vlana magla. Dobila sam vruicu i poela
buncati. Ljudi su me dolazili posjetiti. Susjedi i prijatelji. Kerra je bdjela uz bok moje
postelje, nateenih oiju, blijedog lica. Gevher je stajala s druge strane i njeno mi se
smjekala s onim svojim rupicama na obrazima.
Proklet bio onaj krivovjerac, rekla je Safiya. Ova se sirotica razboljela od slomljenog
srca. Sve zbog njega!
Pokuala sam istisnuti neki zvuk, ali nije prolazio dalje od grla.
Kako moe rei neto takvoga? Zar je on Bog? upitala je Kerra, nastojei pomoi.
Kako moe jednom smrtniku pripisati takve moi?
Ali one nisu sluale Kerru, a ja nisam bila u stanju nikoga ni u to uvjeriti. U svakom
sluaju, ubrzo sam shvatila da e ishod biti isti, ma to ja rekla ili ne rekla. Ljudi koji ne
vole emsa u mojoj su bolesti pronali jo jedan razlog da ga mrze, a ja ga nisam mogla ne
voljeti ak i da sam eljela.
Uskoro sam odlutala u stanje nitavnosti, gdje su se sve boje stopile u bijelu, a svi
zvukovi rastoili u neprekidno mrmorenje. Vie nisam razlikovala lica ljudi niti ula rijei
koje su izgovorili, osim dalekog amora u pozadini.
Ne znam je li ems iz Tabriza ikad doao u moju sobu. Moda nije. Moda me je htio
vidjeti, ali ga ene u sobi nisu pustile da ue. Ili je moda ipak doao i sjedio uz moju
postelju, svirao mi ney nekoliko sati, drao me za ruku i molio za moju duu. Voljela bih to
vjerovati.
Svejedno, ovako ili onako, vie nije bilo vano. Nisam bila ni bijesna ni srdita na njega.
Kako sam mogla biti, kad sam plovila u bujici iste svijesti?
Toliko je mnogo njenosti i suuti u Bogu i objanjenje za sve. Savren sustav ljubavi
iza svega toga. Deset dana nakon to sam posjetila emsovu sobu odjevena u svilu i
namirisane tilove, deset dana nakon to sam se razboljela, zaronila sam u rijeku istog
nepostojanja. Ondje sam plivala do mile volje, najzad osjeajui da je ovakvo zacijelo
najdublje itanje Kur'ana - kapljica u vjenosti!
I te su me vode tekuice odnijele iz ivota u smrt.
 Ella

BOSTON, 3. SRPNJA 2008.

Boston nikad nije bio ovako ivopisan i blistav, pomislila je Ella. Zar je svo ovo vrijeme
bila slijepa na ljepotu tog grada? Aziz je u Bostonu proveo pet dana. Ella se svakoga od tih
pet dana vozila iz Northamptona u Boston da ga vidi. Ruali su ukusnu i skromnu hranu
u Maloj Italiji, posjetili Muzej lijepih umjetnosti, odlazili na duge etnje uz rijeku i
bostonskim parkom, promatrali kitove u akvariju i ispijali kave u uurbanim, malim
kafiima na Harvard Squareu. Razgovarali su u nedogled o najrazliitijim temama, kao to
su osebujnosti lokalnih kuhinja, razne tehnike meditacije, domorodaka umjetnost, gotiki
romani, promatranje ptica, vrtlarstvo, uzgoj savrenih rajica i tumaenje snova, stalno
prekidajui i dovravajui jedno drugome reenice. Ella se nije mogla sjetiti da je ikada i sa
kime toliko mnogo razgovarala.
Kad su bili vani na ulici, pazili su da se ne dodiruju, ali to se pokazalo sve teim. Sitni
grijesi postali su uzbudljivi i Ella se poela unaprijed radovati trenutku kad e im se ruke
okrznuti. Potaknuta nekom neobinom hrabrou za koju nije ni znala da je posjeduje, u
restoranima i na ulici Ella je drala Aziza za ruku, ljubila mu usne. Ne samo da joj nije bilo
vano hoe li je tko vidjeti, imala je osjeaj da dio nje ezne da bude vien. Nekoliko puta
su se zajedno vratili u hotel i svaki put doli veoma blizu toga da vode ljubav, ali nikad to
nisu uinili.
Ujutro onoga dana kad je Aziz trebao letjeti natrag u Amsterdam, bili su u njegovoj
sobi, a njegov je koveg stajao izmeu njih kao ruan podsjetnik na rastanak koji predstoji.
Neto ti moram rei, rekla je Ella. Predugo ve razmiljam o tome.
Aziz je podigao obrvu, prepoznavi naglu promjenu u Ellinom tonu. Zatim je oprezno
rekao: I ja tebi neto moram rei.
U redu, ti prvi.
Ne, ti prva.
I nadalje se smjekajui onim svojim poluosmijehom, Ella je spustila pogled
razmiljajui to da kae i kako da to kae. Najzad je zapoela. Prije nego to si doao u
Boston, David i ja smo izili jednu veer i dugo razgovarali. Pitao me za tebe. Izgleda da je
proitao nae poruke bez mog znanja. Bila sam nevjerojatno ljuta na njega zbog toga, ali
nisam porekla istinu. Hou rei, o nama.
Sad je Ella zabrinuto podigla pogled da vidi kako e Aziz reagirati na ono to mu se
spremala otkriti. Da skratim, rekla sam suprugu da volim drugog mukarca.
Vani na ulici, sirene nekoliko vatrogasnih vozila prekinule su uobiajene gradske
zvukove. Elli su nakratko skrenule pozornost, ali uspjela je dovriti. Zvui ludo, znam, ali
pomno sam promislila o tome. elim poi s tobom u Amsterdam.
Aziz je priao prozoru i pogledao strku i urbu na ulici. Iz jedne od zgrada u daljini
sukljao je dim - gusti, crni oblak to je lebdjeo u zraku. Nijemo se pomolio za ljude koji
ondje ive. Kad je progovorio, zvualo je kao da se obraa cijelom gradu.
Volio bih te povesti sa sobom u Amsterdam, ali ne mogu ti obeati budunost ondje.
Kako to misli? nervozno je upitala Ella.
Na to pitanje, Aziz se vratio, sjeo pokraj nje, stavio ruke na njezine i odsutno ih
milujui, rekao: Kad si mi prvi put pisala, bilo je to veoma neobino razdoblje u mom
ivotu.
Hoe rei da u tvom ivotu postoji neka druga...?
Ne, duo, ne. Aziz se malo nasmijeio, a zatim je taj osmijeh iezao. Nita takvoga.
Jednom sam ti pisao o tri faze u mom ivotu, sjea se? To su bila prva tri slova u rijei
sufi Nikad me nisi pitala za etvrtu fazu, a ja, ma koliko se trudio, nikako se nisam uspio
primorati da ti kaem. Moj susret sa slovom I. Bi li htjela sad uti o njemu?
Da, odgovorila je Ella, iako se bojala svega i svaega to bi moglo prekinuti ovaj
trenutak. Da, htjela bih.

U hotelskoj sobi tog srpanjskog dana, nekoliko sati prije leta natrag za Amsterdam,
Aziz je ispriao Elli kako je 1977. godine postao sufi i uzeo novo ime i, nadao se, novu
sudbinu. Otad putuje svijetom kao fotograf po zanimanju, a putujui dervi u srcu. Stekao
je bliske prijatelje na est kontinenata, ljude koji su ga smatrali dijelom svoje obitelji. Iako
se nije ponovno oenio, postao je pooim dvojici siroia iz Istone Europe. Nikad ne
skidajui ogrlicu u obliku sunca koju je nosio kako bi ga podsjeala na emsa iz Tabriza,
Aziz je ivio ivot putujui, itajui i poduavajui, stopama sufijskih dervia, nailazei na
Boje znakove u svemu i posvuda.
Zatim je, prije dvije godine, saznao za svoju bolest.
Zapoela je s kvricom u pazuhu, koju je oito prekasno primijetio. Ispostavilo se da je
ta kvrica maligni melanom, kobni oblik raka koe. Lijenici su rekli da ne izgleda dobro,
ali da moraju obaviti neke pretrage prije nego to mu daju odreeniju dijagnozu. Tjedan
dana kasnije vratili su se s loim vijestima: melanom se proirio na njegove unutarnje
organe i napao plua.
Tad je imao pedeset i dvije godine. Reeno mu je da nee ivjeti due od pedeset i pet.
Ella je pomaknula usnice kako bi neto rekla, ali rijei nisu izile i usta su joj bila suha
kao kost. Niz obraze su joj se zakotrljale suze, koje je brzo obrisala.
Aziz je govorio dalje, odluno i s hitnou. Rekao je da je tako zapoela nova i na
odreeni nain produktivnija faza u njegovom ivotu. Jo uvijek je bilo mjesta koja je elio
vidjeti i prvo to je uinio bilo je pronai nain da stigne do svih njih. Osnovao je sufijsku
fondaciju u Amsterdamu s vezama po cijelome svijetu. Kao amaterski svira neya,
odravao je koncerte sa sufijskim glazbenicima u Indoneziji, Pakistanu i Egiptu, ak je i
snimio album sa skupinom idovskih i muslimanskih mistika u Cordobi u panjolskoj.
Vratio se u Maroko i posjetio onu tekiju u kojoj je prvi put u ivotu upoznao prave sufije.
Uitelj Sameed ve je davno bio mrtav i Aziz se molio i meditirao uz njegov grob,
razmiljajui o putanji koju je slijedio njegov ivot.
Zatim sam se povukao kako bih napisao roman koji sam oduvijek elio napisati, ali
sam ga u svojoj lijenosti ili manjku hrabrosti unedogled odgaao, rekao je Aziz
namignuvi. Zna, bila je to jedna od onih stvari koje sam dugo elio uiniti. Nazvao sam
knjigu Slatko bogohulje i poslao je jednoj knjievnoj agenciji u Americi, ne oekujui mnogo
i istodobno se osjeajui otvorenim za sve mogunosti. Tjedan dana kasnije primio sam
zanimljivu elektronsku poruku od jedne tajanstvene ene u Bostonu.
Ella se morala nasmijeiti. Slabanim osmijehom suuti pune potovanja, njenim i
bolnim.
Aziz je rekao da od tog trenutka vie nita nije bilo isto. Iz ovjeka spremnog da umre
pretvorio se u ovjeka koji se zaljubio u najneoekivanije vrijeme. Najednom su svi dijelovi
za koje je smatrao da ih je davno stavio na mjesto, morali biti pomaknuti. Duhovnost,
ivot, obitelj, smrtnost, vjera i ljubav - zatekao se kako iznova promilja o njihovom
znaenju i ne eli umrijeti.
Ovu novu i zadnju fazu svojeg ivota nazvao je svojim susretom sa slovom I u rijei
sufi. I rekao je da se dosad ta faza pokazala mnogo teom od svih ranijih, jer je dola u
vrijeme kad je mislio da je rijeio veinu, ako ne i sve svoje unutarnje sukobe, u vrijeme
kad se smatrao duhovno zrelim i ispunjenim.
U sufizmu naui kako umrijeti prije smrti. Proao sam kroz sve te faze, korak po
korak. I onda, ba kad sam pomislio da sam gotovo sve rijeio, iz vedra se neba pojavi ta
ena. Pie mi, ja joj odgovorim. Nakon svake poruke, poinjem ekati njezin odgovor
suspregnutog daha. Rijei postaju dragocjenije no ikad. itav se svijet pretvara u prazan
zaslon koji eka da na njemu bude neto napisano. I ja shvaam da elim upoznati tu
osobu. Potrebno mi je vie vremena s njom. Najednom moj ivot vie nije dovoljan.
Shvaam da se bojim smrti, i dio mene spreman je pobuniti se protiv Boga kojeg duboko
tujem i kojem sam se pokorio.
Ali, imat emo vremena... rekla je Ella kad je uspjela doi do glasa.
Moji lijenici kau da imam esnaest mjeseci, odgovorio je Aziz, leerno, ali odluno.
Moda grijee. Ili su moda u pravu. Ja to ne mogu znati. Vidi, Ella, ja ti mogu dati samo
sadanji trenutak. To je sve to imam. Ali istina je da nitko nema vie od toga. Samo se
volimo pretvarati da imamo.
Ella je pogledala svoja stopala, naginjui se u stranu, kao da dio nje pada, a dio
odolijeva. Rasplakala se.
Nemoj, molim te. Vie od svega sam elio da poe sa mnom u Amsterdam. elio
sam rei, Proputujmo svijet zajedno. Posjetimo daleke zemlje, upoznajmo druge narode i
zajedno se divimo Bojem djelu?`
To bi bilo lijepo, odgovorila je Ella mrcajui, kao dijete kojemu je netko usred plaa
ponudio igraku jarkih boja.
Azizovo se lice smrailo. Odvratio je pogled od nje prema prozoru.
Ali bojao sam se pitati te. Bojao sam se dodirnuti te, a kamoli voditi ljubav s tobom.
Kako sam mogao traiti od tebe da bude sa mnom i napusti svoju obitelj, kad ja nemam
budunost koju ti mogu ponuditi?
uurivi se na to pitanje, Ella je odgovorila: Zato si tako pesimistian? Moe se
boriti protiv bolesti. Moe to uiniti za mene. Za nas.
Zato se moramo protiv svega boriti? htio je znati Aziz. Uvijek govorimo o borbi
protiv inflacije, borbi protiv AIDS- a, borbi protiv raka, borbi protiv korupcije, borbi protiv
terorizma, ak i borbi protiv vika kilograma... Zar nemamo drugi nain na koji bismo se
nosili sa stvarima?
Ja nisam sufi, nestrpljivo je zagraktala Ella, a njezin joj je vlastiti glas zazvuao kao
glas neke druge osobe, nekog starijeg.
U tom joj je trenutku glavom proletjelo mnogo misli, smrt njezinoga oca, bol od
gubitka voljene osobe zbog samoubojstva, godine i godine kajanja i ogorenosti koje su
uslijedile, paljivo odjeljivanje svakog komadia sjeanja na onoga tko je mrtav, pitajui se
bi li bilo imalo drugaije da su te pojedinosti bile negdje drugaije razmjetene.
Znam da nisi sufi, nasmijeio se Aziz. I ne mora biti sufi. Samo budi Rumi. To je sve
to traim od tebe.
Kako to misli? upitala je.
Prije nekog vremena upitala si me jesam li ja ems, sjea se? Rekla si da te podsjeam
na njega. Ma koliko sam bio sretan kad sam to uo, ja ne mogu biti ems. Mislim da je on
bio iznad i onkraj mene. Ali ti moe biti Rumi. Ako dopusti da te ljubav preuzme i
promijeni, najprije svojim prisuem, a zatim odsuem...
Ja nisam pjesnikinja, odvratila je Ella ovaj put.
Ni Rumi nije bio pjesnik. Ali je bio preobraen u pjesnika.
Zar ne shvaa? Ja sam obina kuanica, za ime Boje, majka troje djece, uzviknula je
Ella, gutajui zrak.
Svi smo to jesmo, promrmljao je Aziz. I svi smo podloni promjeni. To je putovanje
odavde dotamo. Ti moe krenuti na to putovanje. I ako bude dovoljno hrabra, i ja
budem dovoljno hrabar, na kraju moemo zajedno otii u Konju. Tamo elim umrijeti.
Ella je zadahtala. Prestani tako govoriti!
Aziz ju je kratko promatrao, a zatim spustio pogled. Sad je na njegovom licu bio neki
novi izraz, u glasu suzdranost, kao da se brzo udaljava od nje, kao suhi list na milosti i
nemilosti vjetra.
Ili se vrati kui, Ella, polako je rekao. Vrati se svojoj djeci i svojoj kui. Ti odlui,
ljubavi. togod odabrala, ja u potovati tvoju odluku i voljeti te do kraja.
 Pijanac Sulejman

KONJA, OUJAK 1248.

Bol, krv, znoj i suze. Neupueni misle da su pijanci ljenine koje nemaju drugog posla.
Ne znaju oni da ispijanje sve veih koliina vina svakoga dana zahtijeva velik trud. Mi na
ramenima nosimo teinu svijeta.
Umoran i razdraljiv, dremuckao sam glave poloene na stol i sanjao ne ba ugodan
san. U njemu me je jedan veliki crni bik, ljut kao sam ejtan, ganjao nekim nepoznatim
ulicama. Bjeao sam od te zvijeri nemajui pojma to sam pogrenog uinio ime sam ga
razdraio, prevrui tezge i razbijajui robu, izazivajui bijes svih trgovaca na bazaru. I
nadalje trei, uao sam u prostranu ulicu koja se pokazala slijepom. I ondje sam naletjeo
na divovsko jaje, vee od kue. Najednom se to jaje poelo lei i iz njega je iziao najruniji
pti na svijetu, mokar i buan. Pokuao sam izii iz te ulice, ali majka ptica pojavila se na
nebu i bijesno me gledala, kao da sam ja bio odgovoran za runou njezinog djeteta. I ba
kad se ta ptiurina poela obruavati, otrog kljuna i jo otrijih kandi uperenih u mene,
probudio sam se.
Otvorio sam oi i shvatio da sam zaspao za stolom uz prozor. Iako mi je u ustima bio
okus hravih avala i umirao sam od elje za piem, osjeao sam se previe umorno da bih
se pomaknuo. Stoga sam i nadalje drao glavu na stolu i tonuo sve dublje u obamrlost,
sluajui uobiajene zvukove u krmi.
uo sam vatrenu raspravu koja se dizala i sputala kao zujanje pela u roju. Dolazila je
od mukaraca za susjednim stolom i iako sam nakratko razmislio o mogunosti da
okrenem glavu i pogledam tko su, nisam pomaknuo nijedan mii. I tad sam uo onu
zloslutnu rije: umorstvo.
Isprva se nisam obazirao na njihov razgovor, smatrajui ga pijanim bulanjenjem.
ovjek u krmi uje svakojake stvari i s vremenom naui ne shvaati svaku izgovorenu
rije ozbiljno. Ali neto je u njihovom tonu bilo previe prijetee i previe mono da ne bih
mario pa sam naulio ui i sluao. Zinuo sam od uda kad mi je najzad sinulo da oni misle
ozbiljno. Ali jo je dublji bio moj ok kad sam shvatio koga to ele ubiti: emsa iz Tabriza.
im su otili od stola, prestao sam hiniti da spavam i skoio na noge.
Hristose, doi ovamo! Brzo! panino sam povikao.
to je pak sad? dotrao je Hristos. Zato si tako oajan?
Ali nisam mogao rei. ak ni njemu. Najednom, svi su mi izgledali sumnjivo. to ako je
u ovu zavjeru protiv emsa ukljueno vie ljudi? Morao sam drati usta zatvorena i oi
otvorene.
Nita. Gladan sam, samo to, odgovorio sam. Bi li mi, molim te, donio malo juhe? S
puno enjaka. Moram se otrijezniti!
Hristos me upitno promatrao, ali, naviknut na moju muiavost, nije me vie nita
pitao. Za nekoliko minuta donio mi je zdjelu juhe od kozjih iznutrica, pikantnu i vrelu,
koju sam pojeo u urbi, oprivi jezik. Kad sam se dovoljno rastrijeznio, izjurio sam na
ulicu upozoriti emsa iz Tabriza.
Najprije sam ga pokuao nai u Rumijevoj kui. Nije bio ondje. Zatim sam otiao u
damiju, medresu, ajanu, pekarnicu, hamam... Zavirio sam u svaku trgovinu i podrum u
ulici zanatlija. Provjerio sam ak i ator stare ciganke meu ruevinama, u sluaju da se
otiao onamo rijeiti bolnog zuba ili uroka. Svuda sam ga traio, a moja je zabrinutost sa
svakom minutom sve vie rasla. Poeo me izjedati strah. to ako je prekasno? to ako su
ga ve ubili?
Satima kasnije, ne znajui gdje bih drugdje traio, vratio sam se u krmu, potiten i
umoran. I kao nekom arolijom, samo nekoliko koraka od vrata krme, naletjeo sam ba na
njega.
Zdravo, Sulejmane. Izgleda zabrinut, s osmijehom je rekao ems.
O moj Boe! Pa ti si iv! uzviknuo sam i potrao mu u naruje.
Kad se uspio izvui iz mog zagrljaja, ems se zagledao u mene i djelovao prilino
zabavljen. Naravno da sam iv! Zar ti izgledam kao duh?
Nasmijeio sam se, ali ne zadugo. Glava me je toliko boljela da bi u svakom drugom
trenutku iskapio nekoliko boca kako bi se to prije napio i zadrijemao.
to je, prijatelju? Je li sve u redu? sumnjiavo je upitao ems.
S mukom sam progutao slinu. to ako mi ne povjeruje kad mu kaem za onu zavjeru?
to ako pomisli da sam halucinirao pod utjecajem vina? A moda i jesam. Ni ja nisam
mogao biti siguran.
Planiraju te ubiti, rekao sam. Nemam pojma tko su. Nisam im vidio lica. Zna,
spavao sam i... Ali to nisam sanjao. Hou rei, sanjao sam, ali ne to. I nisam bio pijan.
Dobro, popio sam nekoliko aa, ali nisam bio...
ems je stavio ruku na moje rame. Smiri se, prijatelju. Shvaam.
Shvaa?
Da. A sad se vrati u krmu i ne brini za mene.
Ne, ne! Nikamo ja ne idem. A ne ide ni ti, usprotivio sam se. Ti ljudi su ozbiljni.
Mora biti oprezan. Ne smije se vratiti u Rumijevu kuu. To je prvo mjesto na kojem e te
potraiti.
Ne obazirui se na moju paniku, ems je i nadalje utio.
Sluaj, derviu, moja je kua malena i pomalo zaguljiva. Ali ako ti to ne smeta, moe
ostati kod mene koliko god eli.
Hvala ti na brizi, promrmljao je ems. Ali nita se ne dogaa izvan Boje volje. To je
jedno od pravila: Ovaj je svijet podignut na naelu uzajamnosti. Ni kapljica ljubaznosti ni mrljica
zla nee ostati neuzvraena. Ne boj se zavjera, prevara ili trikova drugih ljudi. Ako netko postavlja
klopku, ne zaboravi, postavlja je i Bog. On je vei urotnik. Nijedan listi ne zauka a da Bog to ne
zna. Vjeruj u to jednostavno i u cijelosti. Sve to Bog ini, ini lijepo.
Rekavi to, ems mi je namignuo i mahnuo u pozdrav. Gledao sam kako brzo koraa
kroz blatnjave ulice u smjeru Rumijeve kue, usprkos mojim upozorenjima.
 Ubojica

KONJA, OUJAK 1248.

Budale! Idioti! Rekao sam im da ne idu sa mnom. Objasnio sam im da uvijek radim
sam i mrzim kad mi se klijenti petljaju u posao. Ali oni su bili uporni, zakljuujui da se,
budui da dervi ima nadnaravne moi, vlastitim oima moraju uvjeriti da je mrtav.
U redu, pristao sam na kraju. Ali pobrinite se da mi se ne pribliite dok sve ne bude
gotovo.
Suglasili su se. Sad ih je bilo trojica. Ona dvojica koju sam znao iz prethodnog susreta i
jedan novi tip koji je zvuao jednako mlad i napet kao i ostala dvojica. Svima su lica bila
omotana crnim maramama. Kao da je mene briga tko su!
Nakon ponoi bio sam ispred Rumijeve kue. Skoio sam preko kamenog zida u
dvorite i sakrio se iza jednog grma. Moji su me klijenti uvjerili da ems iz Tabriza ima
naviku svake noi meditirati u dvoritu, prije ili nakon uzimanja abdesta. Morao sam
samo ekati.
Bila je vjetrovita no, neuobiajeno hladna za ovo doba godine. Ma mi je bio teak i
hladan u ruci, a dvije koraljne kuglice kojima je bila ureena drka grube pod mojim
prstima. Za svaki sluaj, sa sobom sam ponio i mali bode u koricama.
Mjesec je bio ovijen nekom blijedomodrom maglicom. Nekoliko nonih ivotinja tulilo
je i zavijalo izdaleka. Osjetio sam sladak miris rua na vjetru koji je tresao stabla.
Neobino, ali taj je miris u meni izazvao nelagodu. Ni prije nego to sam stigao do te kue
nisam bio u najboljem raspoloenju. Ali sad je bilo jo gore. Dok sam stajao ondje, ovijen
onim pretjerano slatkim mirisom, nisam mogao ne osjetiti snaan poriv da odustanem od
itavog tog plana i smjesta napustim to sablasno mjesto.
Ali ostao sam, vjeran svojoj rijei. Nisam znao koliko je vremena prolo. Vjee su mi
oteale i stalno sam zijevao protivno svojoj volji. Kad se silina vjetra pojaala, iz nekog
meni nepoznatog razloga, moj je um pretresao sjeanja, mrana i uznemirujua, na sve
ljude koje sam u ivotu ubio. Iznenadila me moja bojazan. Obino me ne bi uznemirilo
prisjeanje na prolost. Zamislio bih se i povukao, moda, ponekad ak i postao
mrzovoljan, ali nikad nervozan.
Odzvidao sam nekoliko pjesama da si podignem moral, a kad ni to nije pomoglo,
uperio sam pogled u stranja vrata kue i apnuo, Doi, emse. Nemoj da predugo
ekam. Izai u dvorite.
Nije bilo nikakvog zvuka. Nikakvog pokreta. Niega.
Najednom je poela padati kia. S mjesta na kojemu sam stajao, vidio sam preko kosih
zidova dvorita. Uskoro je pljusak bio tako estok da su se ulice pretvorile u nabujale
rijeke i ja sam bio mokar do koe.
Prokletstvo, rekao sam. Prokletstvo! Prokletstvo!
Razmiljao sam da odustanem tu no, kad sam kroz bubnjanje kie po krovovima i
cestama zauo neki otar zvuk. Netko je bio u dvoritu.
Bio je to ems iz Tabriza. Sa svjetiljkom u ruci, iao je prema meni i zaustavio se na
nekoliko koraka od grma iza kojega sam se skrivao.
Ba je krasna no, nije li?
 Jedva uspijevajui suspregnuti iznenaenost, zadahtao sam od uda. Je li netko pokraj
njega, ili razgovara sam sa sobom?
Zna li da sam ovdje? Da moda nije svjestan moje nazonosti? Um mi je kljuao od
pitanja.
Zatim mi je na pamet pala jedna druga misao. Kako svjetiljka u njegovoj ruci i nadalje
gori, usprkos jakom vjetru i gustoj kii? I im mi je to pitanje palo na um, osjetio sam srse
jeze niz kraljenicu.
Sjetio sam se govorkanja o emsu. Toliko je vjet u crnoj magiji, govorili su ljudi, da
svakoga moe pretvoriti u revajueg magarca ili slijepog imia jednostavno vezanjem
niti iz odjee te osobe i izgovaranjem svojih zlih maginih rijei. Iako nikad nisam vjerovao
u takve gluposti i nisam to kanio ni sad poeti, dok sam stajao i promatrao kako plamen
emsove svjetiljke treperi na gustoj kii, nisam mogao mirno stajati, toliko sam drhtao.
Prije mnogo godina imao sam uitelja u Tabrizu, rekao je ems odloivi svjetiljku na
tlo i tako je sklanjajui iz mog vidokruga. On me je nauio da za sve postoji vrijeme. To je
jedno od zadnjih pravila.
O kakvim on to pravilima govori? Kakve su to tajanstvene rijei? Morao sam brzo
odluiti hou li izii iz grma odmah ili priekati da mi on okrene lea - samo to on to nije
ni u jednom trenutku uinio. Ako zna da sam ovdje, nema smisla skrivati se. Meutim, u
sluaju da ne zna, morao sam dobro odvagnuti kad u izii.
Ali onda, kao da bi se produbila moja zbunjenost, ugledao sam kako se obrisi one
trojice mladia koji su stajali ispod nadstrenice s druge strane dvorinog zida nespokojno
mekolje. Mora da se pitaju zato jo nisam krenuo ubiti dervia.
To je pravilo broj trideset i sedam, nastavio je ems. Bog je precizan urar. Toliko je
precizan njegov poredak da se sve na zemlji dogaa u svoje vrijeme. Ni minute kasnije, ni minute
ranije. I za sve bez iznimke, taj sat tono radi. Za svakoga postoji vrijeme za ljubav i vrijeme za
smrt.
U tom sam trenutku shvatio da se obraa meni. Znao je da sam ondje. Znao je to i prije
nego to je iskoraio u dvorite. Srce mi je zalupalo kao ludo. Imao sam osjeaj da je svuda
oko mene netko isisao zrak. Vie nije bilo koristi skrivati se. I zato sam se jednostavno
uspravio i iziao iz grma. Kia je prestala jednako naglo kao to je i poela i zaronila sve u
tiinu. Stajali smo licem o lice, ubojica i rtva, i usprkos neobinosti te situacije, sve se
inilo prirodnim, gotovo spokojnim.
Izvukao sam ma i zamahnuo svom snagom. Dervi je izbjegao udarac spretnou
kakvu nisam oekivao od ovjeka njegove visine. Tek to nisam ponovno zamahnuo, kad
se najednom tama uskovitlala i estorica ljudi pojavila se niotkuda, napadajui dervia
toljagama i kopljima. Oito su ona trojica mladia doveli prijatelje. Borba koja je uslijedila
bila je tako estoka da su svi pali na tlo, kotrljali se naokolo, ponovno dizali i ponovno
padali, lomei koplja.
Stajao sam i promatrao, preneraen i bijesan. Nikad ranije nisam bio sveden na
svjedoka umorstva za koje sam bio plaen. Bio sam toliko srdit na onu trojicu mladia
zbog njihove drskosti da sam lako mogao pustiti dervia da ode i umjesto toga se boriti
protiv njih.
Ali ubrzo je jedan od njih poeo histerino vikati. Upomo! Pomozi nam, akalova
glavo! Ubit e nas.
Brzinom munje bacio sam ma, izvukao bode iz pojasa i pojurio. Nas sedmorica
oborili smo dervia na tlo i ja sam ga jednim brzim pokretom ubo u srce. Iz njegovih je
usta izaao jedan promukli krik, glas mu se slomio na vrhuncu. Vie se nije pomaknuo,
niti je disao.
 Zajedno smo podigli njegovo tijelo, koje je bilo neobino lagano, i bacili ga u bunar.
Glasno dahui ne bismo li uhvatili daha, svi smo se zatim odmaknuli korak unatrag i
ekali da ujemo zvuk pada njegovog tijela u vodu.
Nije ga bilo.
Koji se to vrag dogaa? upitao je jedan od mukaraca. Zar nije pao u bunar?
Naravno da jest, odgovorio je drugi. Kako je mogao ne pasti?
Uhvatila ih je panika. Uhvatila je i mene.
Moda se uhvatio za kuku na zidu, predloio je trei.
Taj je prijedlog imao smisla. On nam je s lea skinuo teret pronalaenja objanjenja i mi
smo ga rado prihvatili, iako smo svi znali da na zidovima bunara nema kuka.
Ne znam koliko smo dugo ekali ondje i izbjegavali pogledati jedni drugima u oi.
Hladan je vjetri zapuhao dvoritem, rasipavajui tanke, smee vrbine listie oko naih
nogu. Visoko na nebu, tamno plavetnilo jutra tek je poelo dobivalo purpur. Moda bismo
ostali ondje do dugo u dan, da se nisu otvorila stranja vrata kue i iziao neki mukarac.
Odmah sam ga prepoznao. Bio je to Mevlana.
Gdje si? povikao je, glasom prepunim zabrinutosti. emse, jesi li tu?
Na spomen njegovog imena, nas sedmorica svi dadosmo petama vjetra. Ona estorica
preskoie zid vrta i nestadoe u noi. Ja sam malo zaostao, traei svoj bode, koji sam
pronaao ispod jednog grma, blatnjav. Znao sam da se ne bih smio zadravati ondje, ni
sekunde, ali nisam mogao odoljeti iskuenju da se ne okrenem.
A kad sam se okrenuo, vidio sam kako Rumi tetura u dvorite i zatim naglo posre
nalijevo, prema bunaru, kao da ga vodi intuicija. Nagnuo se, provirio u bunar i tako ostao
jedan trenutak, prilagoavajui oi polumraku u unutranjosti bunara. Zatim se
odmaknuo, pao na koljena, lupio rukama o prsa i zastraujue vrisnuo.
Ubili su ga! Ubili su mog emsa!
Skoio sam preko zida i, ostavljajui za sobom bode s derviovom krvlju na njemu,
potrao kao nikad ranije.
 Ella

NORTHAMPTON, 12. KOLOVOZA 2008.

Blag i sunan, bio je to obian kolovoki dan. Dan kao svaki drugi. Ella se probudila
rano ujutro, pripremila doruak za svog supruga i djecu, gledala kako odlaze na posao i
na ah i u teniski klub, vratila se u kuhinju, otvorila kuharicu i odabrala jelovnik za taj
dan:

Juha od pinata s pireom od gljiva

Dagnje s umakom od majoneze i senfa
Jakopske kapice s umakom od maslaca s estragonom
Vrtna salata s brusnicama
Gratinirane tikvice s riom
Pita od rabarbare i kreipne od vanilije

Trebalo joj je itavo poslijepodne da pripremi ta jela. Kad je dovrila, izvadila je najbolji
porculan. Postavila je stol, sloila ubruse i stavila cvijee. Sat na penici namjestila je na
etrdeset minuta, tako da gratinirane tikvice budu tople do sedam sati. Pripremila je
kockice prepeenog kruha, zainila salatu, ba onako kako Avi voli. Palo joj je na pamet da
zapali svijee, ali se predomislila kad je malo bolje razmislila. Bolje je ostaviti stol ovako.
Kao besprijekornu sliku. Nedirnut. Nepokretan.
Potom je zgrabila koveg koji je ve ranije spakirala i izila iz kue. Dok je izlazila,
mrmljala je jedno od emsovih pravila. Nikad nije prekasno zapitati se, 'Jesam li spreman
promijeniti ivot kojim ivim? Jesam li spreman promijeniti se iznutra?`
ak i ako je samo jedan dan u tvom ivotu jednak kao prethodni, to je svakako teta. U svakom
trenutku i sa svakim novim dahom, ovjek bi trebao biti obnovljen i ponovno obnovljen. Postoji
samo jedan nain da se rodi u novi ivot: umiranjem prije smrti.
 Aladdin

KONJA, TRAVANJ 1248.

Bojaljivo se kolebajui, iz minute u minutu predomiljajui se glede toga kako bih se

trebao ponaati prema drugima, tri tjedna nakon emsove smrti najzad sam smogao snage
otii porazgovarati s ocem. Zatekao sam ga u knjinici, sjedio je sam uz kamin, nepomian
kao alabasterni kip, dok su mu sjene skakutale preko lica.
Oe, mogu li razgovarati s vama? upitao sam.
Polako, neodreeno, kao da pliva natrag na obalu iz mora snatrenja, pogledao me i nije
nita odgovorio.
Oe, znam da mislite da sam sudjelovao u emsovoj smrti, ali dopustite mi da vas
uvjerim da...
Najednom, moj otac je podigao prst i prekinuo moje rijei. Izmeu tebe i mene, sine
moj, rijei su presuile. Nemam to od tebe uti niti ti to zauzvrat rei, objavio je.
Molim vas, ne govorite to. Dopustite da vam objasnim, zapoeo sam drhtavim
glasom. Kunem se Bogom. To nisam bio ja. Znam ljude koji su to uinili, ali nisam bio ja.
Sine moj, ponovno me prekinuo otac, a iz njega je nestala tuga, zamijenjena hladnim
mirom nekoga tko je najzad prihvatio stranu istinu, kae da to nisi bio ti, ali krv je na
porubu tvoje halje.
Lecnuo sam se i odmah provjerio rubove halje. Moe li to biti istina? Ima li na meni
krvi od te veeri? Promotrio sam porub i zatim rukave, ruke i nokte. Sve se inilo istim.
Kad sam ponovno podigao glavu, pogled mi se susreo s oevim i tek tad sam shvatio
zamku koju mi je postavio.
Nehotice provjerivi imam li krvi na porubu halje, odao sam se.

Istina je. Pridruio sam im se one veeri u krmi. Ja sam onaj koji je ubojici rekao da
ems svake veeri meditira u dvoritu. I kasnije te noi, kad je ems na kii razgovarao sa
svojim ubojicom, ja sam bio jedan od one estorice koji su prislukivali uza zid vrta. A kad
smo odluili da moramo napasti, jer nije bilo povratka i ubojica je bio prespor, ja sam im
pokazao ulaz u dvorite. Ali to je to. Na tome sam se zaustavio. Nisam sudjelovao u
tunjavi. Baybars je napao, a Irshad i ostali mu pomogli. A kad su se oni uspaniili,
akalova glava uinio je ostalo.
Kasnije sam iznova proivio taj trenutak u mislima toliko mnogo puta da je teko rei
koji je dio stvaran, a koji plod moje mate. Jednom ili dvaput prizvao sam sjeanje na
emsov bijeg iz naih ruku u poput roga crnu no i ta je slika bila tako iva da sam gotovo
povjerovao u nju.
Iako ga nema, posvuda su njegovi tragovi. Ples, poezija, glazba, i sve one stvari za koje
sam mislio da e nestati kad njega vie ne bude, ostali su vrsto ukorijenjeni u nae ivote.
Moj otac postao je pjesnik. ems je imao pravo. Kad se jedna posuda razbije, razbije se i
druga.
 Moj otac je oduvijek bio pun ljubavi. Prihvaao je ljude svih vjera. Bio je ljubazan ne
samo prema muslimanima, ve i prema kranima, idovima, ak i poganima. Nakon to
je ems uao u njegov ivot, njegov krug ljubavi postao je toliko ogroman da je ukljuio
ak i one najposrnulije u drutvu - prostitutke, pijance i prosjake, ljam ljama.
Vjerujem da bi on mogao voljeti i emsove ubojice.
Postojala je, i jo uvijek postoji, samo jedna osoba koju ne uspijeva voljeti: njegov sin.
 Sultan Walad

KONJA, RUJAN 1248.

Beskunici prosjaci, pijanci, prostitutke, siroad i lopovi... On razdjeljuje sve svoje zlato
i srebro zloincima. Od one grozne noi, moj otac vie nikad nije bio isti. Svi kau da je od
tuge izgubio razum. Kad ga netko pita to radi, pria priu o Imraul-Qaysu, kralju Arapa,
koji je bio omiljen, poznat po ljepoti i bogatstvu, ali je jednog dana, posve neoekivano,
ietao iz svog savrenog ivota. Qays je navukao dervike halje, razdijelio svo svoje
bogatstvo i otad nadalje lutao.
To ovjeku ini gubitak voljene osobe, kae moj otac. On rastae tvoje kraljevsko ja
u prainu i budi tvoje derviko ja. Sad kad je ems zauvijek otiao, i ja sam otiao. Vie
nisam ni uenjak ni propovjednik. Sad sam utjelovljenje nitavnosti. Ovdje je moja fana,
ovdje moja baqa.
Neki je dan na naa vrata pokucao neki crvenokosi trgovac koji je izgledao poput
najlukavijeg laljivca. Rekao je da poznaje emsa iz Tabriza jo iz Bagdada. Zatim se,
spustivi glas do povjerljivog apta, zakleo da je ems iv i zdrav, da se skriva i meditira u
nekom aramu u Indiji i eka pravi as da se ponovno pojavi.
Dok je sve to govorio, na njegovom licu nije bilo ni traka iskrenosti. Ali moj otac se
izbezumio od veselja. Upitao je tog ovjeka to eli zauzvrat za tako divne vijesti. Bez
imalo stida, trgovac je rekao da je kao mladi oduvijek htio biti dervi, ali budui da ga je
ivot odveo u drugome smjeru, volio bi barem imati kaftan uenjaka koji je uven kao
Rumi. Kad je to uo, moj otac je izvadio svoj barunasti kaftan i dao mu ga, samo tako.
Ali oe, zato ste dali svoj dragocjeni kaftan onom ovjeku, kad ste jako dobro znali da
lae? upitao sam im je trgovac otiao.
I evo to mi je otac odgovorio: Misli li da je kaftan previsoka cijena za njegovu la?
Dragi moj sine, zamisli, da je govorio istinu, da je ems doista iv, bio bih dao svoj ivot!
 Rumi

KONJA, 31. LISTOPADA, 1260.

Bilo kako bilo, s vremenom bol prelazi u tugu, tuga prelazi u utnju, a utnja prelazi u
osamljenost, neizmjernu i bezdanu kao tamni oceani. Danas je esnaesta godinjica
emsovog i mog susreta ispred Svratita trgovaca eernom trskom. Svake godine zadnjeg
dana listopada povlaim se u osamu koja je iz dana u dan sve tea. Provodim etrdeset
dana u meditaciji i razmiljam o onih etrdeset pravila. Pamtim i ponavljam svako od njih,
ali u dalekim dosezima mog uma postoji samo ems iz Tabriza, blistav.
Misli da vie ne moe ivjeti. Misli da je svjetlo tvoje due utrnuto i da e zauvijek
ostati u mraku. Ali kad te proguta tako vrsta tama, kad oba oka zatvori prema svijetu,
tree se oko otvori u tvom srcu. I tek tad shvati da se vid sukobljuje s unutarnjim
znanjem. Nijedno oko ne vidi tako jasno i otro kao oko ljubavi. Nakon tuge dolazi novo
godinje doba, nova dolina, novi ti. I onu voljenu osobu koju nigdje ne moe pronai
poinje viati posvuda.
Vidi je u kapljici vode to pada u ocean, u plimi koja slijedi rast mjeseca, ili u
jutarnjem vjetru koji iri svoj svje miris; vidi je u geomantskim simbolima u pijesku, u
sitnim esticama stijene to blistaju na suncu, u osmijehu novoroeneta ili u svojoj veni
to pulsira. Kako moe rei da emsa nema, kad je posvuda i u svemu?
Duboko u sporom okretanju tuge i enje, ja sam sa emsom svakoga dana, svake
minute. Moja prsa su pilja u kojoj ems poiva. Jednako kao to planina uva jeku u sebi,
tako i ja u sebi uvam emsov glas. Od onog uenjaka i propovjednika koji sam neko bio,
vie ne ostaje ni najmanja mrvica. Ljubav je odnijela sve moje navike i obiaje. I zauzvrat
me ispunila pjesnitvom. I, iako znam da ne postoje rijei koje bi mogle izraziti ovo moje
unutarnje putovanje, vjerujem u rijei. Ja sam vjernik u rijei.
Dvoje ljudi pomoglo mi je da prebrodim najtee dane: moj stariji sin i pobonjak po
imenu Saladin, zlatar. Dok sam ga sluao kako radi u svojoj maloj trgovini i tuca zlatne
listie do savrenstva, obuzelo me najdivnije nadahnue da do kraja dotjeram ples vrteih
dervia. Ritam koji je dopirao iz Saladinove trgovine bio je jednak bilu svemira, onom
boanskom ritmu o kojemu smo ems i ja toliko esto razgovarali i silno ga voljeli.
S vremenom se moj stariji sin oenio Saladinovom kerkom, Fatimom. Bistra i
znatieljna, podsjetila me na Kimyju. Poduio sam je Kur'anu. Postala mi je tako draga da
sam je poeo nazivati svojim desnim okom, a njezinu sestru Hediyyu lijevim. To je neto
to mi je draga Kimya davno dokazala: da su djevojke jednako dobre uenice kao i djeaci,
ako ne i bolje. Organiziram sema seanse za ene i savjetujem sufijske sestre da nastave tu
tradiciju.
Prije etiri godine poeo sam recitirati Mesneviju. Prvi mi je stih doao jednog dana u
zoru niime izazvan, dok sam promatrao kako sunevo svjetlo ree tamu. Otad se pjesme
rasipaju s mojih usana kao nekom vlastitom silom. Ja ih ne zapisujem. Saladin je bio taj
koji je brino zapisao te rane pjesme. A moj ih je sin svaku prepisao. Zahvaljujui njima
moje su pjesme preivjele, jer istina je, da me netko zatrai da danas ponovim neku od
njih, mislim da to ne bih mogao. Proza ili poezija, rijei mi dolaze u jatima i zatim jednako
naglo odu, kao ptice selice. Ja sam samo vodeno korito na kojem se one zaustave i odmore
na putu u toplije krajeve.
Kad ponem neku pjesmu, nikad unaprijed ne znam to u rei. Moe biti duga i moe
biti kratka. Ja to ne planiram. A kad je pjesma gotova, ponovno utihnem. ivim u tiini. A
tiina, Khamush, jedan je od dva potpisa koje koristim u svojim gazelima. Drugi je ems
iz Tabriza.
Svijet se kree i mijenja brzinom koju mi ljudska bia ne moemo ni nadzirati ni
shvatiti. Godine 1258., Bagdad je pao u ruke Mongola. Grad koji se ponosio svojom
snagom i glamurom i tvrdio da je sredite svijeta, poraen je. Te iste godine umro je
Saladin. Moji dervii i ja organizirali smo ogromnu proslavu, prolazei ulicama s
bubnjevima i flautama, radosno pjevajui i pleui, jer tako treba pokopati pobonjaka.
Godine 1260. bio je red na Mongole da budu poraeni. Porazili su ih egipatski
Mameluci. Jueranji pobjednici postali su dananji gubitnici. Svaki pobjednik sklon je
misliti da e zauvijek biti pobjednikom. Svaki gubitnik sklon je bojazni da e zauvijek biti
poraen. Ali oboje grijee iz istog razloga: Sve se mijenja osim lica Bojeg.
Nakon Saladinove smrti, uenik Husam, koji je na duhovnom putu sazrio tako brzo i
uspjeno da ga sad svi zovu Husam elebi, pomogao mi je zapisivati pjesme. On je pisar
kojemu sam izdiktirao itavu Mesneviju. Skroman i velikoduan, ako itko upita Husama
tko je ili ime se bavi, on nimalo ne asei odgovori, Ja sam skromni sljedbenik emsa iz
Tabriza. Eto tko sam.
Malo pomalo, ovjek napuni etrdeset, pedeset i ezdeset godina, i sa svakim veim
desetljeem, osjea se cjelovitijim. Mora nastaviti hodati, iako nema mjesta na koje bi
stigao. Svemir se okree, stalno i neumoljivo, a okreu se i Zemlja i Mjesec, ali upravo ona
tajna usaena u nama ljudima ono je to sve to pokree. S tom spoznajom mi dervii plesat
emo kroz ljubav i emer, ak i ako nitko ne razumije to inimo. Plesat emo usred
tunjave ili velikog rata, svejedno. Plesat emo u svojoj boli i tuzi, s radou i zanosom,
sami i zajedno, polako i brzo kao protok vode. Plesat emo u naoj krvi. Postoji savren
sklad i fina ravnotea u svemu to jest i to je bilo u svemiru. Tokice se stalno mijenjaju i
jedna drugu zamjenjuju, ali krug ostaje nedirnut. Pravilo broj trideset i devet: Dok se
dijelovi mijenjaju, cjelina uvijek ostaje ista. Na svakog lopova koji napusti ovaj svijet, novi se rodi. I
svaku pristojnu osobu koja premine zamijeni nova pristojna osoba. Tako ne samo da nita ne ostaje
jednako, nego se ujedno nita doista ne promijeni.
Na svakog sufija koji umre, negdje se rodi novi.
Naa vjera je vjera ljubavi. I svi smo mi povezani u lancu srca. Ako je i kad je jedna
karika slomljena, druga se negdje drugdje doda. Na svakog emsa iz Tabriza koji je
preminuo, pojavit e se novi u neko drugo doba, pod drugim imenom.
Imena se mijenjaju, ona dolaze i odlaze, ali bit ostaje ista.
 Ella

KONJA, 7. RUJNA 2009.

Bila je na plastinom stolcu uz njegov krevet i spavala, kad je odjednom otvorila oi i

osluhnula neki neoekivani zvuk. Netko je u mraku izgovarao nepoznate rijei. Shvatila je
da je to poziv na molitvu koji dopire izvana. Novi dan tek to nije zapoeo. Ali imala je
osjeaj da e taj dan ujedno biti svretak neega.
Upitajte bilo koga tko je prvi put uo poziv na jutarnju molitvu i rei e vam isto. Da je
lijep, raskoan i tajanstven. Ali istodobno postoji neto sablasno u njemu, gotovo jezovito.
Ba kao i u ljubavi.
U tiini noi, na taj se zvuk Ella preplaeno probudila. Treptala je u tami dok nije
razabrala muki glas koji je ispunjavao sobu kroz otvorene prozore. Trebala joj je puna
minuta da se sjeti da vie nije u Massachusettsu. Ovo nije prostrana kua koju je dijelila sa
suprugom i troje djece. Sve to pripadalo je nekom drugom vremenu - vremenu tako
dalekom i nejasnom da joj se inilo kao bajka, a ne kao njezina vlastita prolost.
Ne, nije bila u Massachusettsu. Bila je u jednom posve drugom dijelu svijeta, u bolnici
u gradu Konja u Turskoj. A mukarac ije je duboko, ravnomjerno disanje sad ula kao
prizvuk pozivu na jutarnju molitvu nije bio njezin suprug dvadeset godina, ve ljubavnik
zbog kojeg ga je napustila jednog sunanog dana prolog ljeta.
Zar e napustiti supruga zbog mukarca bez budunosti? stalno su je pitali prijatelji
i obitelj. A djeca? Misli li da e ti ikad oprostiti?
I tako je Ella shvatila da, ako u oima drutva postoji ita gore od ene koja naputa
supruga zbog drugog mukarca, tad je to ena koja naputa svoju budunost zbog
sadanjeg trenutka.
Ukljuila je stolnu svjetiljku i na njezinom mekom jantarnom odsjaju prouila
prostoriju, kao da se eli uvjeriti da se nita nije promijenilo otkad je prije samo nekoliko
sati utonula u san. Bila je to najmanja bolnika soba koju je ikad vidjela, iako u ivotu nije
vidjela mnogo bolnikih soba. Krevet je zauzimao veinu prostorije. Sve ostalo bilo je
razmjeteno u odnosu na krevet - drveni ormari, kvadratni stoli za kavu, dodatni stolac,
prazna vaza, pladanj uz krevet s tabletama raznih boja i pokraj njega knjiga koju je Aziz
itao od poetka ovog putovanja: Ja i Rumi.
U Konju su doli prije etiri dana i prve dane proveli u gradu nimalo drugaije od
prosjenih turista - posjeujui spomenike, muzeje i arheoloka nalazita; natrpavajui se
lokalnim jelima; fotografirajui svaku novost, ma koliko bila obina ili smijena. Sve je ilo
dobro do juer, kad se Aziz, dok su ruali u nekom restoranu, sruio na pod i morali su ga
hitno odvesti u najbliu bolnicu. Otad je ona ekala ovdje uz njegovo uzglavlje, ekala ne
znajui to da oekuje, nadala se iako nade nije bilo, i istodobno se nijemo i oajniki
svaala s Bogom jer tako brzo uzima ljubav koju joj je dao tako kasno u ivotu.
Dragi, spava li? upitala je Ella. Nije ga eljela uznemiravati, ali trebao joj je budan.
Nije dobila odgovor, osim prolaznog zatija u ritmu njegovog disanja, note koja
nedostaje u slijedu.
Jesi li budan? upitala je, apui i istodobno podiui glas.
Sad jesam, polako je odgovorio Aziz. to je, nisi mogla spavati?
 Jutarnja molitva..., odgovorila je Ella i zastala, kao da to sve objanjava: njegovo sve
slabije zdravlje, njezin sve vei strah da e ga izgubiti i apsolutnu ludost kakva je ljubav -
sve obuhvaeno u te dvije rijei.
Aziz se sad uspravio u krevetu, ne trepui. Na pramenastom svjetlu svjetiljke i
okrueno izbijeljenim bijelim plahtama, njegovo je zgodno lice izgledalo tuno blijedo, ali
na njemu je ujedno bilo neeg monog, ak besmrtnog.
Jutarnja molitva je posebna, promrmljao je. Jesi li znala da se, od pet molitvi koje bi
svaki musliman trebao obaviti svakoga dana, za jutarnju kae da je najsvetija, ali
istodobno i najvea kunja?
A zato?
Valjda zato to nas budi iz snova, a to ne volimo. Radije bismo ostali spavati. Zato u
jutarnjoj molitvi postoji stih koji u drugima ne postoji. Kae, Molitva je bolja od sna.
Ali je za nas dvoje moda bolji san, pomislila je Ella. Kad bismo barem mogli zaspati zajedno.
eznula je za mirnim, nepomuenim snom, nimalo manje arobnim od onoga uspavane
ljepotice, za sto godina apsolutnog mrtvila koje e ublaiti ovu bol.
Ubrzo je poziv na molitvu zavrio, a njegovi odjeci utihnuli u valovima koji jenjavaju.
Kad je i zadnja nota utihnula, svijet je djelovao neobino sigurnim, ali nepodnoljivo
nijemim. Prola je godina dana otkad su zajedno. Godina dana ljubavi i svijesti. Veinu tog
vremena, Aziz se osjeao dovoljno dobro da nastavi putovati s Ellom, ali u zadnja dva
tjedna zdravlje mu se vidno pogoralo.
Ella je promatrala kako on ponovno tone u san, vedrog, tako milog lica. Misli su joj
ispunili strahovi. Duboko je uzdahnula i izila iz sobe. Prola je kroz hodnike u kojima su
sva vrata bila obojana u zelene nijanse i ula u odjele na kojima je vidjela bolesnike, stare i
mlade, mukarce i ene, neke koji su se oporavljali, druge koji su kopnili. Pokuala se ne
obazirati na upitne poglede ljudi, ali njezina plava kosa i oi inili su njezino nepripadanje
ovom gradu uareno bijelim. Nigdje se ranije Ella nikad nije osjeala toliko tuom. Ali,
Ella nikad u ivotu nije ba bila neka putnica.
Nekoliko minuta kasnije, sjedila je uz fontanu u malenom, ugodnom bolnikom vrtu.
Usred fontane nalazio se kipi anela, a na dnu je svjetlucalo nekoliko srebrnih kovanica,
svaka s neijom tajnom eljom. Prekopala je depove ne bi li pronala kovanicu, ali uspjela
je pronai samo narkane poruke i pola itne ploice. Kad joj se pogled spustio na vrt,
ispred sebe je ugledala nekoliko kamenia. Glatkih, crnih, sjajnih. Podigla je jedan od njih,
zatvorila oi i bacila ga u fontanu, usnama mrmljajui elju za koju je ve znala da se nee
obistiniti. Kameni je udario o zid fontane i odbio se u stranu, upadajui ravno u krilo
kamenog anela.
Da je Aziz ovdje, pomislila je Ella, on bi to smatrao nekim znakom.
Kad se pola sata kasnije vratila u sobu, u njoj je zatekla lijenika i jednu mladu
bolniarku s maramom na glavi, i plahtu navuenu preko Azizove glave.
Preminuo je.

Aziz je pokopan u Konji, slijedei stope svog ljubljenog Rumija.

Ella se pobrinula za sve, nastojei isplanirati svaku i najmanju pojedinost, ali istodobno
vjerujui da e joj Bog pomoi s onime to ne bude mogla sama. Najprije je dogovorila
mjesto na kojem e biti pokopan - ispod ogromnog stabla magnolije na starom
muslimanskom groblju. Zatim je pronala sufijske glazbenike koji su pristali svirati ney i
poslala poruku Azizovim prijateljima posvuda, pozivajui ih na pogreb. Na njezino
oduevljenje, poprilian broj njih mogao je doi, s mjesta udaljenih kao to su Cape Town,
St. Petersburg, Murshidabad i Sao Paolo. Meu njima je bilo fotografa poput njega, ali i
uenjaka, novinara, pisaca, plesaa, kipara, poslovnih ljudi, zemljoradnika, kuanica, i
Azizova usvojena djeca.
Bio je to srdaan, radostan obred, kojem su nazoili ljudi svih vjera. Proslavili su
njegovu smrt, kao to su znali da bi on volio. Djeca su se veselo igrala bez nadzora. Jedan
je meksiki pjesnik razdijelio slatke krike kruha mrtvih sa sezamom, a jedan stari Azizov
prijatelj iz kotske po svima rasuo ruine latice, zasipajui ih njima kao konfetima, od
kojih je svaka bila ivopisno svjedoanstvo da smrt nije neto ega se treba bojati. Jedan od
lokalnih stanovnika, pogrbljeni stari musliman koji je promatrao itav taj prizor sa irokim
osmijehom i prodornim pogledom, rekao je da je to zacijelo bio najlui pogreb koji je
Konja ikad vidjela, osim Mevlaninog pogreba prije mnogo stoljea.
Dva dana nakon pogreba, kad je najzad ostala sama, Ella je lutala gradom, promatrala
obitelji koje su prolazile pokraj nje, trgovce u njihovim radnjama, i uline prodavae eljne
prodati joj neto, bilo to. Ljudi su zurili u ovu Amerikanku s oima nateenim od plaa
koja je hodala meu njima. Ovdje je bila posvemanja neznanka, posvemanja neznanka
posvuda.
Kad se vratila u hotel, prije nego to se odjavila i krenula ka zranoj luci, Ella je skinula
jaknu i odjenula pahuljasti pulover od angore boje breskve. Previe plaha i krotka boja za
enu koja ne pokuava biti ni plaha ni krotka, pomislila je. Zatim je nazvala Jeannette, koja
je bila jedina od njezino troje djece koja ju je podrala u odluci da slijedi svoje srce. Orly i
Avi jo uvijek nisu razgovarali s majkom.
Mama! Kako si? upitala je Jeannette glasom punim topline.
Ella se nagnula u prazan prostor i nasmijeila kao da joj kerka stoji suelice. Zatim je
gotovo neujnim glasom rekla, Aziz je mrtav.
Oh, mama, strano mi je ao.
Uslijedila je kratka tiina dok su obje razmiljale o tome to bi rekle. Jeannette ju je
prekinula. Mama, hoe li se sad vratiti kui?
Ella je nagnula glavu razmiljajui. U pitanju svoje kerke ula je jo jedno
neizgovoreno pitanje. Hoe li se vratiti u Northampton svom suprugu i prekinuti
postupak za razvod braka, koji se ve bio pretvorio u labirint meusobne kivnje i
optuaba? to sad kani uiniti? Nije imala novca i nije imala posao. Ali uvijek moe davati
privatne satove engleskoga, raditi za neki asopis ili tko zna, jednog dana biti dobra
knjievna urednica.
Nakratko zatvorivi oi, Ella je samoj sebi s radosnim uvjerenjem i samopouzdanjem
predskazala to e joj donijeti budui dani. Nikad ranije nije bila ovako preputena samoj
sebi, a ipak, udno, nije se osjeala usamljenom.
Nedostaje mi, duo, rekla je. I nedostaju mi tvoj brat i sestra. Hoe li me doi
posjetiti?
Naravno da hou, mama - hoemo - ali to e ti sad uiniti? Jesi li sigurna da se ne
vraa?
Idem u Amsterdam, rekla je Ella. Ondje imaju nevjerojatno zgodne stanie, s
pogledom na kanale. Mogu unajmiti jedan od njih. Morat u poraditi na vjetini vonje
bicikla. Ne znam... Neu nita planirati, duo. Pokuat u ivjeti dan po dan. Vidjet u to
mi kae srce. To je jedno od pravila, nije li?
Kakvih pravila, mama? O emu to govori?
Ella je prila prozoru i pogledala nebo, koje je u svim smjerovima bilo zadivljujue
modroljubiasto. Kovitlalo se vlastitom nevidljivom brzinom, rastakalo u nitavilo i u
njemu nailazilo na besonane mogunosti, kao dervi koji se okree.
To je pravilo broj etrdeset, polako je odgovorila. ivot bez ljubavi bez vanosti je. Ne
pitaj se kakvu bi vrstu ljubavi trebao traiti, duhovnu ili materijalnu, boansku ili svjetovnu,
istonjaku ili zapadnjaku... Podjele vode samo do dodatnih podjela. Ljubav nema oznaka, nema
odrednica. Ona je to to jest, ista i jednostavna.
Ljubav je voda ivota. A onaj tko ljubi dua je vatre!
Svemir se okree drugaije kad vatra voli vodu.
 Zahvale

Dost na turskome znai prijatelj. Veu zahvalnost no to mogu izraziti dugujem

prijateljima posvuda - u Istanbulu, Amsterdamu, Berlinu i Londonu. Mnogi su ljudi
nadahnuli ovaj roman svojim priama i utnjama. Duboko sam zahvalna Marly Rusoff,
mojoj knjievnoj agentici, koja je vjerovala u mene od prvoga dana i uvijek me mogla
prozreti onim svojim treim okom. Hvala i dragom Michaelu Radulescuu na trajnoj
podrci i vjeri, i zato to je jednostavno ondje kad mi je potrebna pomo. Zahvalna sam i
svom uredniku, Paulu Slovaku, na vrijednom doprinosu i unutarnjoj mudrosti, kao i na
prijeko potrebnim savjetima dok je rukopis putovao izmeu Istanbula i New Yorka.
Posebnu zahvalnost dugujem sufijima po itavom svijetu, onima koje sam upoznala u
prolosti i onima koje tek trebam upoznati, koji moda nose drukija imena i putovnice, ali
uvijek onu istu zapanjujuu sposobnost da vide stvari iz dva gledita, vlastitoga i onoga
druge osobe. Hvala vam, dragi Zeynepe, Emire, Hande i Beyza, na vremenu, strpljenju,
dobrohotnosti i dragocjenom doprinosu. Od srca hvala Mercanu Dedeu na velikodunosti
i jedinstvenom prijateljstvu.
I na kraju, Eyupu i mojoj djeci, hvala vam to meni, nomadskoj dui, pokazujete da je
mogue skrasiti se na jednome mjestu, a ipak biti slobodan. Ova vam knjiga duguje vie
no to mogu izrei.
 Pojmovnik

baqa: trajnost koja dolazi nakon ponitenja, vie stanje ivota s Bogom
baraqa: blagoslov
dervi: netko tko je na sufijskom putu
fana: ponitenje sebe dok je ovjek tjelesno iv
fakih: vjerski pravnik/ueni ovjek
fakir: sufi koji prakticira duhovno siromatvo
gazel: vrsta pjesnitva uobiajena u indo-perzijsko-arapskoj civilizaciji
hadis: rijei i djela proroka Muhameda
hafiz: osoba koja je nauila Kur'an napamet
hamam: turska kupelj
Insan-i Kamil: savreno ljudsko bie prema sufizmu; to stanje je bespolno i stoga dostino
i mukarcima i enama
inallah: ako Bog da
kismet: srea, sudbina
kudm i rebab: glazbala, kudum - bubanj, rebab - gusle
lokum: turska poslastica
medresa: kola u kojoj uenici stjeu znanja iz brojnih podruja
mekteb: vjerska osnovna kola
maqamat: faze razvoja, duhovne postaje
nafs: lani ego
ney: svirala od trske koju uglavnom sviraju Mevlevi dervii
kibla: smjer u kojem se muslimani okreu u svakodnevnim molitvama
alvare: iroke hlae
sema: duhovni ples vrteih dervia
semazenbaa: majstor plesa
ali, Hanefi, Hanbali i Maliki: etiri kole zakona sunitskog islama
erijat: 1. Niz islamskih zakona i odredbi; 2. Sredinja struja, glavna nadlenost
tefsir: tumaenje ili komentar, obino za Kur'an
Tahafut al-Tahafut: Nesuvislost nesuvislosti, djelo Ibn Ruda (Averoes), u kojemu autor
brani aristotelovsku filozofiju u islamskoj misli
tariqa: sufijski duhovni put, ili nain, mistini put
tespih: brojanica
zikr: sjeanje na Boga, zazivanje i velianje Boijeg imena
 Izvori

Piui ovaj roman, od velike su mi koristi bila djela o Mesneviji autora R.A. Nicholsona
i Autobiografija emsa iz Tabriza Williama Chitticka. Zahvalna sam djelima Williama
Chitticka, Colemana Barksa, Idrisa Shaha, Kabira Helminskog, Camille Helminski, Refika
Algana, Franklina D. Lewisa i Annemarie Schimmel.

Rumijeve pjesme su iz sljedeih izvora:

William Chittick, The Sufi Path of Love, State University of New York, Albany, 1983.

Coleman Barks, A Year with Rumi, Harper Collins, New York, 2006. i The Essential Rumi,
1995.

Kabir Helminski, The Rumi Collection, Shambhala Publications, Boston, 2005.

Pjesme Omara Hajjama u prijevodu Richarda Le Galliennea, na stranici

http://en.wikipedia.org/wiki/Rubaiyat_of_Omar_Khayyam

Od dva koritena prijevoda en-Nise, prvi je M. H. Shakira (Kur'an, preveo M.H. Shakir,
1993.), a drugi Ahmeda Alija (Kur'an, suvremeni prijevod, Princeton University Press,
Princeton, 2001.)