Johann Sebastian Bach

Johann Sebastian Bach (Eisenach, 21. oujka 1685. Leipzig, 28. srpnja 1750.), poznati je
njemaki skladatelj i orgulja baroknog razdoblja.
Openito ga se smatra jednim od najveih skladatelja svih vremena. Njegova se djela odlikuju
intelektualnom dubinom, tehnikom zahtjevnou i umjetnikom ljepotom, te su bila nadahnue
gotovo svim skladateljima europske tradicije, od Mozarta do Schnberga. Meu djela J. S. Bacha
spadaju Brandenburki koncerti, Varijacije Goldberg, Engleske suite, Francuske suite, Partite,
Dobro ugoen glasovir, Misa u h-molu, Muka po Mateju, Glazbena rtva, Umjetnost fuge, Sonate i
partite za violinu solo, Suite za violonelo, vie od 200 kantata i isto toliko djela za orgulje.

O Bachovom ivotu:
Roen je u tirinkom gradu Eisenachu, u dananjoj Njemakoj. Bio je najmlae dijete Johanna
Ambrosiusa Bacha, orguljaa crkve sv. Jurja i direktora gradskog orkestra, i Marije Elisabethe
Lmmerhirt Bach, keri uglednoga gradskog krznara. U rodnom gradu pohaa gimnaziju. Prvu
poduku iz sviranja violine i embala vjerojatno je primio od oca, a u skladanje ga je moda uputio
stric Johann Christoph.

Majka mu umire 1694. godine, a otac 1695., samo osam mjeseci poslije. Ostavi bez roditelja u
desetoj godini ivota, preselio se k starijem bratu, Johannu Christophu Bachu (1671-1721),
orguljau u oblinjem Ohrdrufu. Tamo je prepisivao, prouavao i izvodio bratova i druga glazbena
djela i nesumnjivo od brata dobivao korisnu poduku u sviranju embala i orgulja. Ujedno pohaa i
estogodinji licej, gdje mu je, kao pjevau u studentskom zboru, osiguran besplatan smjetaj
(bratov dom bio je pretijesan). esti popravci orgulja u Ohrdrufu pruili su mladom glazbeniku
jedinstveno iskustvo u poznavanju tog instrumenta, a esto je odlazio i na dua putovanja kako bi
mogao uti znamenite njemake orguljae.

1700. odlazi u Lneburg, gdje pjeva u crkvenom zboru samostana sv. Mihaela. U sklopu samostana
djeluje licej koji Bachu prua velike obrazovne mogunosti. Samostan posjeduje i veliku glazbenu
biblioteku, a Bach, pored izuavanja bogatoga notnog materijala, esto putuje u Hamburg kako bi
usavrio svoju orguljsku tehniku.

Po zavrenom kolovanju, 1703. odlazi u Arnstadt gdje ocjenjuje nove crkvene orgulje, a zatim
prihvaa i posao orguljaa. Osim orguljanja, kao kantorovu zamjeniku namee mu se i dunost
uvjebavanja zbora, ime nije bio zadovoljan zbog nesposobnih i loe obuenih pjevaa. Uzrok
njegovu nezadovoljstvu bio je moda i njegov veernji maevalaki sukob s vlastitim uenikom
Geyersbachom. Jednom je prilikom na orguljski emporij kao zamjenu nesposobnim pjevaima
doveo neku mladu gospoicu, to je za tadanje vrijeme bilo poprilino neuobiajeno (izvedba
liturgijske glazbe tad je veinom povjeravana djeacima i mukarcima). Mogue je da se radilo o
Mariji Barbari Bach, njegovoj roakinji i buduoj eni.

Tijekom svog profesionalnog djelovanja u Arnstadtu esto dolazi u sukob s crkvenim odborom
Nove crkve. Godine 1706. su ga ukorili zbog predugog izostanka s dunosti. Iako mu je bio dan
otpust na 4 tjedna, on se u Lbecku zadrao gotovo 4 mjeseca kako bi uio od slavnoga Dietricha
Buxtehudea, tamonjega crkvenog orguljaa. lanovi crkvenog odbora takoer su mu zamjerili
predugo i presloeno sviranje; oekivali su da tijekom misa izvodi krae i lake sluljive preludije i
koralne skladbe. Nakon opomene otiao je u drugu krajnost i drastino pojednostavio svoje skladbe
namijenjene liturgijskom izvoenju.

Godine 1707. odlazi iz Arnstadta i prihvaa posao orguljaa u Mhlhausenu. Kao ve vrstan i
priznat poznavatelj orgulja predlae preradbu orgulja u crkvi sv. Blaa. Samo nekoliko dana nakon
prihvaanja nove dunosti, eni se svojom drugom roakinjom Marijom Barbarom Bach, keri
Johanna Michaela Bacha, orguljaa i gradskog notara u Gehlenu kaj Arnstadta. Nakon samo godine
u Mhlhausenu, 1708. naputa i taj posao, vjerojatno zbog nedostatnih novanih primanja i loih
uvjeta za glazbeno stvaralatvo i izvoenje, a po nekima, prvenstveno zbog previranja raznih
teolokih strujanja koja su tada potresala Mhlhausen (sukob ortodoksije i pijetizma).

Od 1708. Bach djeluje u kapeli vojvodskoga dvora u Weimaru, najprije kao orgulja, embalist, lan
orkestra, skladatelj, a od 1714. i kao koncertni majstor. U ovom razdoblju nastaju djela
kontrapunktalne glazbe, od kojih je najpoznatiji Dobro ugoeni klavir, djelo koje se sastoji od 48
preludija i fuga, po dva za svaki dur i mol. Osim monumentalnosti samih skladbi, po prvi put su na
ovaj nain upotrijebljeni svi glazbeni tonaliteti, a djelo je, kako sam naslov kae, bilo izvedivo
iskljuivo na precizno podeenom instrumentu.
Takoer u Weimaru nastaje i Orgelbchlein - mala knjiga skladbi za orgulje, uglavnom
tradicionalnih luteranskih himana, koje je Bach harmonizirao i priredio na nain da budu od koristi
za uenike.

Novu slubu Bach je preuzeo 1717. kada prelazi u Cthen, gdje takoer vodi dvorsku kapelu princa
Leopolda od Anhalt-Cthena, koji je i sam bio glazbenik. Veina skladbi iz ovog razdoblja
svjetovne su prirode (Brandenburki koncerti, suite za elo, sonate i partite za violinu, te orkestralne
suite), s obzirom da je princ bio kalvinist, te se u slubama nije koristilo glazbe u jednakoj mjeri kao
u luteranskim crkvama.

Godine 1723. Bach prelazi u Leipzig, gdje je imenovan kantorom u luteranskoj crkvi sv. Tome i
gradskim glazbenim direktorom. Na tim je slubama ostao do kraja ivota. Uz pouavanje uenika,
imao je zadau svakog tjedna skladati kantatu, koja bi se izvodila nedjeljom i bila vezana uz
biblijska itanja. Za vee blagdane, kao Boi, Veliki petak ili Uskrs, skladana su znaajnija djela,
kao npr. Magnificat za Boi, Muka po Mateju za Veliki petak itd. Ove su skladbe esto zahtijevale
sudjelovanje svih glazbenika u gradu. Opseg i znaaj Bachovih sakralnih skladbi donio mu je
naslov petog evanelista u Njemakoj. Najvie je svirao na embalu i orguljama.

Obitelj
Bach je 1707. oenio svoju drugu roakinju, Mariju Barbaru Bach, s kojom je imao 7 djece, od ega
je 4 doivjelo odraslu dob. Marija Barbara je umrla iznenada, 1720.
Za boravka u Cthenu (1721.) Bach se oenio mladom sopranisticom Annom Magdalenom Wilcke.
Unato dobnoj razlici (Anna je bila mlaa 17 godina), imali su sretan brak, s 13 djece. Tijekom
ivota je imao ukupno 20 djece.

Sva Bachova djeca bila su glazbeno nadarena, a neki su postali i istaknuti glazbenici, od kojih su
najpoznatiji Carl Philipp Emanuel Bach, Johann Christian Bach te Wilhelm Friedemann Bach.
Tijekom boravka u Leipzigu, Bach je imao dobre odnose s profesorima tamonjeg sveuilita, koji
su pisali tekstove za kantate ili bili kumovi njegovoj djeci. Takoer je bio u kontaktu s mnogim
glazbenicima iz cijele Njemake. esto ga je posjeivao George Philipp Telemann, koji je bio kum
C. P. E. Bacha, i vjerojatno su se i esto dopisivali. Meutim, Bach i Georg Friedrich Hndel, koji
su roeni iste godine, nikada se nisu sreli.

Kasniji ivot
S obzirom da je tijekom 1720-tih skladajui kantate prikupio opsean repertoar sakralne glazbe,
Bach se kasnije mogao posvetiti i svjetovnoj glazbi, i vokalnoj, i instrumentalnoj. Meu tim djelima
je Clavier-bung - vjeba za klavir, koja sadri 6 partita, Talijanski koncert, Francusku uvertiru i
Goldberg varijacije. Istovremeno je nastala i Misa u h-molu (nikad nije izvedena za Bachova
ivota) koja je proglaena najveim postojeim glazbenim djelom.

Tijekom susreta s kraljem Friedrichom II. Pruskim u Potsdamu, kralj je zadao temu koja je Bachu
trebala posluiti kao temelj za esteroglasnu fugu. Rezultat je bila Musikalische Opfer koja je
sadravala niz fuga i kanona na zadanu 'kraljevsku temu'. Bach je kasnije skladao i 14 fuga
(kontrapunkta) na vlastitu temu. Ove skladbe, poznate kao Die Kunst der Fuge - Umjetnost fuge,
sadre neke od najsloenijih fuga ikad napisanih, i openito se smatraju najznaajnijim
kontrapunktalnim djelom ikada napisanim.

Bachov doprinos glazbi, ili kako je njegov uenik Lorenz Christoph Mizler rekao "glazbena
znanost", esto se usporeuju s genijima Williama Shakespearea u knjievnosti i Isaaca Newtona u
fizici.