GRAEVINSKO-ARHITEKTONSKI FAKULTET

SVEUILITA U SPLITU

S. estanovi i A. Toevski

STIJENE LITOSFERE
Nain postanka, strukture i teksture, vrste,
mogunosti temeljenja, primjena kamena
(podsjetnik za studente I. godine studija arhitekture)

Split, 2008.
1. Osnovni pojmovi
Stijena je sastavni dio litosfere ili Zemljine kamene kore, odreenog naina geolokog
pojavljivanja, teksture, strukture i mineralnog sastava.
Kamen je prirodno ili umjetno odvaljeni dio stijene. U graditeljstvu se kamen rabi kao
prirodni ili arhitektonsko-graevni za gradnju te oblaganje proelja i unutarnjih dijelova
graevina i kao tehniki, za nasipanje, zidanje, pripremu betona, asfalta i sl. Njegova primjena
ovisi o njegovim fizikim i kemijskim znaajkama.
Sve stijene litosfere, ovisno o nainu postanka, razvrstavaju se u tri glavne skupine. To su:
eruptivne stijene, nastale kristalizacijom magme ili ovrivanjem lave, sedimentne ili talone
stijene, nastale u vodi ili na kopnu kao rezultat taloenja materijala koji potjee od razaranja
povrinskih dijelova litosfere, mehanikom ili kemijskom aktivnou egzodinamskih faktora i
organogeno, i metamorfne stijene, nastale metamorfozom eruptivnih, sedimentnih i ve
postojeih metamorfnih stijena. Stijene nastale dijelom vulkanskim procesima, a dijelom
sedimentacijskim, nazivaju se vulkanoklastinim ili piroklastinim.
Eruptivne su stijene redovito silikatnog sastava, sedimentne preteito karbonatnog, a
metamorfne su ili silikatne ili karbonatne.
Stijene u prirodi mogu biti monomineralne, agregat samo jedne mineralne vrste i
polimineralne, agregat vie minerala. Polimineralne stijene su ee.
Kod stijena razlikujemo njihovu strukturu i teksturu. Struktura stijena definirana je stupnjem
kristaliniteta te veliinom, oblikom i meusobnim odnosom minerala, a ovisi o nainu postanka
stijene. Tekstura oznauje nain na koji su minerali zauzeli prostor u stijeni, a ovisi o utjecaju
vanjskih faktora, bilo prilikom nastanka stijene ili nakon toga. Opisane znaajke bitne su za
izbor odreene vrste kamena, kad se on primijenjuje kao arhitektonsko-graevni.

2. Eruptivne stijene
Eruptivne stijene nazivaju se primarnim stijenama. Ovisno o mjestu njihova postanka,
moemo ih podijeliti na:
dubinske, intruzivne ili plutonske, nastale postupnom kristalizacijom magme u dubljim
dijelovima litosfere,
povrinske, izljevne ili efuzivne, nastale brzom kristalizacijom i ovrivanjem lave na
povrini (ili pri povrinskim dijelovima) litosfere.
Sponu izmeu ovih dviju glavnih skupina eruptivnih stijena ine ine ili hipabisalne stijene.

2.1. Strukture i teksture eruptivnihih stijena

Struktura eruptivnih stijena izraena je stupnjem kristaliniteta, veliinom, oblikom i
meusobnim odnosom minerala, a posljedica je naina njihove kristalizacije, tako da se
razlikuje:
zrnasta struktura, u kojoj se minerali nalaze u formi zrna nepravilnog oblika koja se
dodiruju, a priblino su jednake veliine. Zrnasta je struktura znaajka svih intruzivnih
stijena. Tipski je razvijena kod granita, zbog ega je jo zovu i granitskom strukturom,
porfirska struktura, u kojoj su relativno krupni i pravilno kristalizirani minerali nepravilno
rasuti u staklastoj ili sitnokristalastoj masi a svojstvena je svim efuzivnim stijenama,
ofitska struktura ini prijelaz izmeu zrnaste i porfirske. Tipski je razvijena u dijabazama
te se jo naziva i dijabaznom strukturom,

2
 hijalinska ili staklasta struktura nastaje pri naglom ovrivanju lave. U njoj su tapiasti
minerali u staklastoj masi orijentirani u smjeru toka lave.
Stijene zrnaste strukture preteito su jednoline boje, a vrstoa na tlak, elastinost i druga
fiziko-mehanika svojstva priblino su im jednaka u svim smjerovima. Osim toga lako se
obrauju i dobro poliraju pa se mogu rabiti u arhitektonsko-graevne svrhe.
Tekstura eruptivnih stijena definira nain prostornog rasporeda mineralnih zrna u stijeni, a
posljedica je uvjeta kristalizacije i drugih imbenika koji djeluju u fazi hlaenja kao i na ovrslu
stijenu. Kod eruptivnih stijena razlikuju se:
homogena tekstura, kad su mineralna zrna u stijeni ravnomjerno rasporeena, bez
vidljive orijentacije. Takva tekstura je znaajka intruzivnih stijena,
fluidalna tekstura, kod koje su mineralna zrna zadrala smjer toka lave. Takva
tekstura je znaajka bazinih efuzivnih stijena, koje nastaju od bazine fluidne lave,
vezikularna tekstura, karakterizirana mnotvom upljina nastalih oslobaanjem
plinova i para za vrijeme kristalizacije. Takva tekstura posljedica je naglog hlaenja
lave, dakle svojstvena je efuzivnim stijenama. Ako se upljine naknadno ispune
sekundarnim mineralima (kvarcom, opalom, kalcitom i sl.), onda se takva tekstura
naziva mandulastom ili amigdaloidnom.
U graditeljstvu su povoljnije stijene homogene teksture. Stijene s fluidalnom, vezikularnom i
mandulastom teksturom imaju ogranienu primjenu zbog niza nepovoljnih znaajki, ali se
pojedini varijeteti povoljnijih fiziko-mehanikih svojstava mogu koristiti u dekorativne svrhe.

2.2. Vanije eruptivne stijene

dubinske: granit, granodiorit, sijenit, diorit, gabro, labradorit, peridotit, dunit

povrinske: riolit, dacit, trahit, andezit, bazalt, kimberlit
hipabisalne: dijabaz

2.3. Temeljenje u terenima izgraenim od eruptivnih stijena

Tereni to ih izgrauju svjee eruptivne stijene imaju veoma povoljne znaajke za temeljenje
svih vrsta graevina. Ako su trone i/ili jako razlomljene, poprimaju znaajke sline nevezanim
stijenama. U zonama povrinskog troenja i raspadanja koje see do vie metara u dubinu,
tereni izgraeni od povrinskih eruptivnih stijena zahvaeni su procesima erozije, uz pojave
klizanja i jaruanja.

2.4. Primjena kamena eruptivnog podrijetla

Dubinske i hipabisalne eruptivne stijene daju kvalitetan arhitektonsko-graevni i tehniki

kamen irokih mogunosti uporabe, kako u interijerima, tako i eksterijerima. Ne smiju se rabiti
za izradu monolitnih stubita, jer u sluaju poara, zagrijani i poliveni vodom, pucaju.
Svjee povrinske stijene daju izvrstan tehniki kamen. Uporaba u arhitektonsko-graevne
svrhe je ograniena, jer se vrlo teko poliraju.

3
3. Sedimentne ili talone stijene
Postanak sedimentnih stijena rezultat je sloenog i dugotrajnog procesa koji sadri:
mehaniko i kemijsko troenje postojeih eruptivnih, sedimentnih i metamorfnih
stijena litosfere,
transport mehaniki usitnjenih fragmenata i otopljenih tvari,
taloenje rastroenog materijala.
Nakon taloenja, uz odreene fizikokemijske procese, moe doi do stvrdnjavanja
sedimenta.
Mehaniko troenje stijena ili dezintegracija uzrokovano je silama koje djeluju iz atmosfere,
hidrosfere i biosfere. Pritom ne dolazi do promjene kemijskog sastava stijene, ve do njezina
komadanja i usitnjavanja, esto u veoma sitne estice. Takvo troenje olakano je sustavima
pukotina i prslina u zonama koje su bile zahvaene jae izraenom tektonskom aktivnou.
Kemijsko troenje ili dekompozicija stijena svodi se uglavnom na otapanje komponenata
topivih u vodi. Mo otapanja vode ovisi o njezinoj kiselosti (pH faktoru), koliini u njoj otopljenog
CO2, anorganskim, organskim i humusnim kiselinama, te koliini kisika, klorida i nekih drugih
soli. Vaan faktor kemijskog troenja jesu veliina i oblik povrine stijene koja je izloena
djelovanju vode. Naime, kompaktna i glatka stijenska masa lake odolijeva kemijskom troenju
nego ona s puno prslina, pukotina i upljina, koja je uz to i hrapava. Redovito e troenje stijena
kemijskim putem biti olakano u toplijoj vodi, jer se mo otapanja vode poveava zajedno s
porastom temperature.

3.1. Strukture i teksture sedimentnih stijena

Struktura sedimentnih stijena definirana je veliinom i oblikom estica i/ili minerala koji
sudeluju u njezinoj grai, a rezultat je svih procesa koji su djelovali na stijenu tijekom postanka.
Ona moe biti klastina i kristalasta.
Klastinu strukturu imaju sedimenti izgraeni od fragmenata stijena i minerala, razliitih po
veliini i obliku (klastine ili mehanike sedimentne stijene). Prema veliini zrna klastine se
strukture dijele na:
psefitske ili grubozrnaste klastine strukture, veliine zrna iznad 2 mm, tipine
za ljunke i krje i od njih nastale vezane stijene (konglomerate i bree),
psamitske ili srednjezrnaste klastine strukture, veliine zrna izmeu 2 mm i
0.06 mm, karakteristine za pijeske i od njih nastale vezane stijene (pjeenjake,
arkoze i grauvake),
siltitske (alevritske) ili sitnozrnaste klastine strukture, veliine zrna od 0.06 mm
do 0.002 mm, karakteristine za prah i od njega nastale stijene (prapor ili les i siltit
ili alevrolit),
pelitske ili finozrnaste klastine strukture, veliine zrna manje od 0.002 mm,
karakteristine za glinovite estice i od njih nastale stijene (glina, lapor).
Karbonatne stijene nastale mehaniki, odlikuju se detritinom strukturom. Ovisno o veliini
zrna razlikuju se: kalkruditi (zrna vea od 1 mm), kalkareniti (zrna izmeu 1 mm i 0.06 mm) i
kalklutiti (zrna manja od 0.06 mm). Ako u strukturi karbonatnih stijena, nastalih mehaniki,
sudjeluju i ostaci organizma, takva se struktura naziva organodetritinom.
Prema obliku, zrna u klastinoj strukturi sedimentnih stijena mogu biti: uglasta, poluuglasta,
poluzaobljena, zaobljena i dobro zaobljena.
Sedimentne stijene kemijskog podrijetla (kemijske sedimentne stijene) odlikuju se
kristalastom strukturom koja, ovisno o veliini minerala koji stijenu izgrauju, moe biti
krupnokristalasta, sitnokristalasta i afanitska. Krupnokristalasta struktura je ona kod koje su

4
mineralna zrna vidljiva okom. Sitnokristalasta struktura ima veliinu zrna vidljivu mikroskopom, a
kod afanitske strukture mineralna se zrna ne vide ni mikroskopom.
Kemijski sedimenti mogu imati i oolitsku i sferolitsku strukturu. One se odlikuju
karakteristinim koncentrinim nakupinama oko centra kristalizacije, koji moe biti zrnce pijeska
ili fosilni ostatak. Oolitska i sferolitska struktura esta je kod karbonatnih i silicijskih sedimenata.
Amforna struktura je karakteristina za koloidalne, nekristalizirane stijene. esta je kod
silicijskih sedimenata, kao rezultat brzog izluivanja. Stijene s ovakvom strukturom trakaste su
grae i bubreastog oblika.
Organogena stuktura je karakteristina za stijene izgraene veinom od netransportiranih
ostataka biljnog i ivotinjskog podrijetla (organogene sedimentalne stijene).
Tekstura sedimentalnih stijena definira znaajke njihove unutarnje grae u svezi s rasporedom
estica i njihovim odnosom, a moe biti masivna ili homogena, trakasta, slojevita i breasta
Homogenu teksturu imaju stijene kod kojih su minerali jednoliko zauzeli prostor u masi (jedri
vapnenci, homogeni pjeenjaci).
Trakasta i slojevita tekstura karakteristina je za slojevite sedimentne stijene kod kojih se u
masi izmjenjuju slojevi razliite boje, odnosno slojevi s krupnijim i sitnijim sastojcima.
Breastu teksturu imaju stijene sastavljene od vezanih veih i manjih estica (bree i
breoliki vapnenci).
Postoje sedimentne stijene koje u sebi sadre razliita tijela, od kojih su vanija:
nodule, grudasta i vorasta nepravilna tijela, kojih je sastav razliit od sastava
stijene u kojoj se nalaze (nodule ronjaka ili erta u vapnencima),
sferuliti, kuglasta tijela radijalnotrakaste strukture, najee kalcedonskog sastava,
konkrecije, kuglaste, gomoljaste ili jajolike tvorevine nastale koncentrinim
poveanjem mineralne tvari oko neke jezgre (fragment minerala ili krhotina fosila),
sastava razliitog od stijene u kojoj se nalaze.

3.2. Vanije sedimentne stijena

3.2.1. Klastini nevezani sedimenti, poluvezane i vezane stijene

nevezani sedimenti: ljunak, krje, pijesak, prah
poluvezane stijene: prapor, glina
vezane stijene: konglomerati, bree, pjeenjaci, lapori, glinci
3.2.2. Neklastine i organogene vezane stijene
vapnenac, dolomit, sedra, sadra (gips), travertin, onix-mramor

3.3. Temeljenje u terenima izgraenim od sedimentnih stijena

Za terene izgraene od nevezanih sedimenata (ljunke i pijeske), znakovito je da voda ne

mijenja bitno njihove fiziko-mehanike znaajke. Stabilnost i nosivost takovih terena ovisi o
zbijenosti materijala i njegovom granulometrijskom sastavu. ljunci i krje su materijali slabo
stiljivi u suhom i mokrom stanju, pa imaju povoljne znaajke za temeljenje. Za temeljenje u
pijescima, vanu komponentu ima koliina glinovite komponente u njima.
Prah, pogotovo ako je saturiran vodom (mulj) i zaglinjen, treba izbjegavati kao medij za
temeljenje zbog njegove velike stiljivosti. Ipak, i u takovim se terenima moe temeljiti, ali na
pilotima koji trebaju biti uklijeteni u stijenu ili projektirani tako da nose na plat.
Kod glina postoje dvije faze slijeganja: prva, koja se pojavljuje neposredno nakon realiziranja
optereenja i traje kratko, a manifestira se bonim istiskivanjem, i druga, lagano i dugotrajno

5
slijeganje koje moe trajati desetljeima. Budui da niti jedan drugi sediment nije toliko podloan
promjenama u konzistenciji, ravnotei i stabilnosti kao gline, temeljenju na njima treba prii s
iznimnom opreznou. Odnosno, za decidirani zakljuak o mogunostima temeljenja i
koncepciji temeljne konstrukcije, valja prethodno obaviti detaljne istraivake radove.
Tereni izgraeni od vrstih vezanih klastinih sedimentnih stijena ine stabilnu podlogu za
temeljenje. Doputena nosivost u takovim stijenama je praktino neograniena, ali se rauna da
smije iznositi izmeu 1/8 i 1/15 njihove vstoe na tlak. Problemi temeljenja u fliu, koji je u
podruju srednje Dalmacije zastupljen preteito izmjenama lapora i pjeenjaka, slijede zbog
njegove hetrogenosti i brzih izmjena litolokih lanova razliitih fiziko-mehanikih znaajki. Za
temeljenje su najpogodnije lokacije koje izgrauje jedan litoloki lan, odnosno, one lokacije
koje imaju uniformnu grau.
Tereni to ih izgrauju neklastine vezane sedimentne stijene vapnenci i dolomiti ine
medij veoma povoljan za temeljenje, jer redovito te stijene imaju visoku nosivost i dobru
stabilnost. Ipak, te povoljne znaajke nestaju u sluajevima jake razlomljenosti i izrazite
okrenosti. U takovim sluajevima, da bi se dobila cjelovita slika o mogunostima i uvjetima
temeljenja, valja prethodno obaviti detaljne istraivake radove.

3.4. Primjena kamena sedimentnog podrijetla

Nevezani sedimenti, ljunci, krje i pijesci, koriste se u pripravi betona i asfalta te za

nasipanja i odravanje makadamskih putova.
Primjena vapnenaca i dolomita je viestruka: koriste se kao tehniki i arhitektonsko-graevni
kamen te kao sirovina za dobivanje vapna i u cementnoj industriji.
Eksploatacija tehnikog kamena obavlja se u kamenolomima. Oni se, u iroj okolici Splita,
nalaze na lokacijama: Srinjine, Perun (kod rnovnice), u Klis-Kosi, Kriicama (kod Dugopolja) i
emernici (kod Dicma).
Arhitektonsko-graevni kamen se eksploatira na brojnim lokacijama otoka Braa te u okolici
Doca Donjeg (u Mosoru) i okolici Trogira (Seget, Plano, Vrsine).

4. Vulkanoklastine ili piroklastine stijene

Vulkanoklastine stijene su genetski vezane za vulkanizam i sedimentacijske procese.
Nastaju iz materijala izbaenog vulkanskim erupcijama, sastavljenog od ovrsle lave i
fragmenata stijena kroz koje se lava probijala do povine. Taloenje se obavlja blie ili dalje od
mjesta izbacivanja, to ovisi o veliini fragmenata i estica, na kopnu ili u moru, s izraenom
slojevitou i bez nje.
Izbaeni je vulkanski materijal razliita oblika i veliine, a naei i najzastupljeniji su
fragmenti manji od 4 mm koje nazivamo vulkanskim pepelom. Zbog malih dimenzija i gustoe,
vulkanski pepeo moe biti transportiran daleko od mjesta postanka.
Vezani vulkanski pepeo se naziva tufom.

4.1. Struktura i tekstura tufova

Struktura tufova je klastina, a tekstura tufitska, karakterizirana velikom koliinom sitnih
smrvljenih fragmenata stijena, kristala i vulkanskog stakla.

6
4.2. Vrste tufova

Ovisno o esticama koje ih izgrauju, razlikuju se: vitroklastini tuf, u ijem su sastavu sitni
smrvljeni komadii amorfnog vulkanskog stakla, litoklastini tuf, u ijem su sastavu sitni
smrvljeni komadii stijena i kristaloklastini tuf, u ijem su sastavu sitni smrvljeni komadii
razliitih minerala.

4.3. Temeljenje u terenima izgraenim od vulkanoklastinih stijena

Za temeljenje i povrinske radove, vulkanoklastine stijene imaju povoljne znaajke, ali pri
svakom zasijecanju ili usijecanju radove treba izvoditi oprezno, jer je mogua pojava klizita.
4.4. Primjena tufova

Primjena tufova u arhitektonsko-graevne svrhe je ograniena samo na svjee i neoteene

stijene. Lokalno se rabi za gradnju poljskih kuica i manjih (prizemnih) zgrada. Vitroklastni tuf
se u cementnoj industriji primijenjuje kao pucolanski materijal.

5. Metamorfne stijene
Metamorfne stijene nastale su metamorfozom ili preobrazbom postojeih eruptivnih,
sedimentnih i metamorfnih stijena, uglavnom u dubljim dijelovima litosfere, pri promjeni tlaka i
temperature. Pritom je postojea stijena podvrgnuta brojnim mineralokim, strukturnim i
teksturnim promjenama, to ovisi o znaajkama metamorfizma i fizikim i kemijskim svojstvima
same stijene.
Vrste rnetamorfoze kojima mogu biti podvrgnute postojee stijene jesu:
kataklastina ili kinetika metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute jakom
usmjerenom tlaku pri relativno niskoj temperaturi u povrinskom dijelu litosfere, a
rezultira drobljenjem minerala i stijena,
termalna metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute povienoj temperaturi i
relativno niskom tlaku (uglavnom kod prodora magme prema povrini), a rezultira
djelominom promjenom kemizma stijene. Njome su zahvaene preteito manje
mase stijena na kontaktu s magmom, pa takvu metamorfozu zovemo jo
kontaktnom,
dinamotermalna metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute djelovanju temperature
i usmjerenog tlaka u veim dubinama litosfere, a rezultira prekristalizacijom
minerala, odnosno djelominom ili potpunom promjenom kemizma, strukture i
teksture stijene. Budui da ovakva metamorfoza zahvaa ira podruja i vee mase
stijena naziva se i regionalnom,
plutonska metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute djelovanju visoke
temperature i hidrostatskog tlaka u najdubljim dijelovima litosfere, a rezultira
promjenom kemizma stijene i njezinih strukturnih i teksturnih znaajki.
Ako je neka stijena bila viekratno podvrgnuta metamorfozi u razliitim geolokim
razdobljima, onda se takva metamorfoza naziva polimetamorfozom.
Smatra se da je metamorfoza mogua do temperature 1500oC jer se na vioj temperaturi
veina stijena tali.

7
5.1. Strukture i teksture metamorfnih stijena
Struktura metamorfnih stijena rezultat je prekristalizacije i rasta minerala u vrstom stanju
(blastina struktura) ili drobljenja dijelova i itave mase primarnih stijena (klastina
struktura). Ako su u metamorfnoj stijeni vidljivi ostaci strukture primarne stijene, takova se
struktura naziva reliktnom.
S obzirom na raspored minerala u metamorfnim stijenama, meu najtipinije teksture ubraja
se kriljava, kod koje su minerali zauzeli paralelan raspored zbog djelovanja usmjerenog tlaka
u epizoni i mezozoni, vorasta, okasta ili flaserska tekstura, kod koje su neki minerali (obino
kvarc i feldspati) nakupljeni u mase leaste ili ovalne forme, a karakteristina je za metamorfne
stijene nastale u dubljim dijelovima litosfere, te homogena kod koje su zrna u stijeni
rasporeena bez vidljive orijentacije.

5.2. Vanije metamorfne stijene

Meu vanije i zastupljenije metamorfne stijene ubrajamo mramore, kvarcite, zelene

kriljavce, filite, mikaiste (tinjeve kriljavce), serpentinite, gnajse i amfibolite.

5.3. Temeljenje u terenima izgraenim od metamorfnih stijena

Svi tereni koje izgrauju svjee metamorfne stijene su povoljni medij za temeljenje. Problemi
nastaju u podrujima zastupljenima jae razlomljenim i tronim stijenama.

5.4. Primjena kamena metamorfnog podrijetla

Izvrstan arhitektonsko-graevni kamen je mramor. Osim njega, primjenu imaju i serpentiniti,

kvarciti i gnajsi, i to samo ako su svjei i nerazlomljeni. Ploasti varijeteti filita i zelenih
kriljavaca lokalno se koriste za pokrivanje krovova.

6. Primjena arhitektonsko-graevnog kamena

S obzirom na cilj nastave o stijenama i kamenu za arhitekte, bit e vano analizirati upravo
dekorativne, odnosno estetske kriterije kamena. Osnova vrednovanja prema navedenom
kriteriju je opi (subjektivno odreen) izgled kamene povrine, to je izrazito vano za njegovu
trinu vrijednost, odnosno potranju.
Dakle, prema kriteriju dekorativnosti, razlikuje se:
kamen iznimnog i jedinstvenog izgleda,
kamen specifinog izgleda (nije ni izniman ni jedinstven, jer postoje sline komercijalne
vrste),
kamen dekorativan bojom i arama, znakovit za odreenu vrstu, a na tritu se nalazi esto
u brojnim varijetetima i
kamen obian izgledom, bez posebnih estetskih vrijednosti glede dekorativnosti.
Ako uzmemo u obzir vrijednosti leita, ono se vrednuje i rangira kao:
svjetski vano (ako je na svjetskom tritu dalo iznimne varijetete kamena),
ogranieno svjetski vano (ako je kamen poznat na tritu samo nekih zemalja, ali ne i vie
njih),
nacionalno vano (ako se ne mogu dobivati komercijalni blokovi visokih kategorija ili je
kamen svojim izgledom obian) i
lokalno vano (ako kamen kao sirovina za preradu nije zastupljen na tritu, ili je na tritu u
ogranienoj koliini zbog slabe dekorativnosti).

8
Mogunosti primjene kamena, uz njegovu dekorativnost, odreuju i njegove fiziko-mehanike
znaajke. Naime, ne moe se svaka vrsta kamena koristiti za vanjska ili unutarnja oblaganja
vodoravnih i okomitih povrina ili za gradnju fasada. To svakako ovisi o fiziko-mehanikim
znaajkama kamena, posebno o njegovoj
gustoi,
poroznosti,
upijanju vode,
vrstoi na tlak u suhom stanju i nakon smrzavanja,
vrstoi na savijanje,
otpornosti na habanje, i
postojanosti na mrazu.
Osim gore navedenih fiziko mehanikih znaajki, potpuna specifikacija nekog varijeteta
arhitektonsko graevnog kamena mora sadravati ime kamenoloma, petrografski tip,
dobavljivost i namjenu. Ograniavajui se na podruje srednje Dalmacije u kojoj se nalazi
preteiti broj danas aktivnih kamenoloma, u prilogu su opisani vaniji varijeteti i mogunosti
njihove primjene prema deklaraciji proizvoaa. Ovdje je vano pripomenuti da primjena svih
nabrojenih varijeteta prelazi granice nae drave.

Literatura
Crnkovi, B. (1999): Hrvatski prirodni kamen na tritu i u okviru europskih normi. RGN zbornik,
vol. 11, 61-72, Zagreb
Crnkovi, B. i Bilbija, P. (1984): Vrednovanje arhitektonsko-graevinskog kamena. Geol. vjesnik
37, 81-95. Zagreb
Crnkovi, B. i Jovii, D. (1993): Dimension stone deposits in Croatia. RGN zbornik 5, 139-163,
Zagreb
Crnkovi, B. i ari, Lj. (2003): Graenje prirodnim kamenom. IGH, 380 str., Zagreb
estanovi, S. (2001): Osnove geologije i petrografije. IV. izd. 236 str., GF Split

9
 PRILOG
Poznatije vrste arhitektonsko - graevnog kamena
otoka Braa, Mosora, okolice Trogira, okolice Sinja i okolice Drnia

10
''VESELJE UNITO'' (otok Bra)

Kamenolom: Punta
Petrografski tip: Organogeni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,495 t/m3
poroznost: 7,7 vol.%
upijanje vode: 2,02 mas.%
vrstoa na tlak: 116 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 108 MN/m2
vrstoa na savijanje: 9,4 MN/m2
otpornost na habanje: 32,16 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: odlina
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

11
''VESELJE FIORITO'' (otok Bra)

Kamenolom: Punta
Petrografski tip: Organogeni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,549 t/m3
poroznost: 3,91 vol.%
upijanje vode: 2,06 mas.%
vrstoa na tlak: 108 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 96 MN/m2
vrstoa na savijanje: 9,2 MN/m2
otpornost na habanje: 31,9 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

12
''RASOTICA B'' (otok Bra)

Kamenolom: aganj Dolac

Petrografski tip: Organogeni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,686 t/m3
poroznost: 0,849 vol.%
upijanje vode: 2,60 mas.%
vrstoa na tlak: 128 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 132 MN/m2
vrstoa na savijanje: 12,8 MN/m2
otpornost na habanje: 15,45 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: umjerena
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih povrina

13
''RASOTICA C'' (otok Bra)

Kamenolom: aganj Dolac

Petrografski tip: Organogeni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,686 t/m3
poroznost: 0,849 vol.%
upijanje vode: 2,60 mas.%
vrstoa na tlak: 128 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 132 MN/m2
vrstoa na savijanje: 12,8 MN/m2
otpornost na habanje: 15,45 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: umjerena
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih povrina

14
''DRAEVICA'' (otok Bra)

Kamenolom: Draevica
Petrografski tip: Dolomitini organogeni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,562 t/m3
poroznost: 7,908 vol.%
upijanje vode: 1,42 mas.%
vrstoa na tlak: 112 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 76 MN/m2
vrstoa na savijanje: 13,2 MN/m2
otpornost na habanje: 22,9 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

15
''ADRIA GRIGIO MACHIATTO'' (otok Bra)

Kamenolom: Sivac
Petrografski tip: Dolomitini vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,495 t/m3
poroznost: 7,7 vol.%
upijanje vode: 2,02 mas.%
vrstoa na tlak: 116 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 108 MN/m2
vrstoa na savijanje: 9,4 MN/m2
otpornost na habanje: 32,16 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: odlina
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

16
''ADRIA GRIGIO VENATO'' (otok Bra)

Kamenolom: Sivac
Petrografski tip: Dolomitini vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,520 t/m3
poroznost: 3,86 vol.%
upijanje vode: 2,42 mas.%
vrstoa na tlak: 140 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 92 MN/m2
vrstoa na savijanje: 16,8 MN/m2
otpornost na habanje: 26 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: odlina
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

17
''ADRIA GRIGIO UNITO'' (otok Bra)

Kamenolom: Sivac
Petrografski tip: Dolomitini vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,551 t/m3
poroznost: 7,9 vol.%
upijanje vode: 2,4 mas.%
vrstoa na tlak: 100,5 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 92 MN/m2
vrstoa na savijanje: 16 MN/m2
otpornost na habanje: 33,2 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: odlina
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

18
''SAN GIORGIO ISTOK'' (otok Bra)

Kamenolom: Glave
Petrografski tip: Kalcitini dolomit
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,558 t/m3
poroznost: 7,753 vol.%
upijanje vode: 2,44 mas.%
vrstoa na tlak: 110, MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 116 MN/m2
vrstoa na savijanje: 10,5 MN/m2
otpornost na habanje: 30,8 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih povrina

19
''SAN GIORGIO ZAPAD'' (otok Bra)

Kamenolom: Glave
Petrografski tip: Organogeni dolomitini vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,554 t/m3
poroznost: 5,68 vol.%
upijanje vode: 1,72 mas.%
vrstoa na tlak: 129,5 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 96 MN/m2
vrstoa na savijanje: 18,1 MN/m2
otpornost na habanje: 22,6 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih okomitih povrina

20
''ZEEVO'' (otok Bra)

Kamenolom: Zeevo
Petrografski tip: Organogeni dolomitini vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,551 t/m3
poroznost: 5,867 vol.%
upijanje vode: 1,74 mas.%
vrstoa na tlak: 156 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 120 MN/m2
vrstoa na savijanje: 18 MN/m2
otpornost na habanje: 21 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

21
''OKLAD'' (otok Bra)

Kamenolom: Zeevo
Petrografski tip: Vapnenaka brea
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,427 t/m3
poroznost: 14,42 vol.%
upijanje vode: 4,44 mas.%
vrstoa na tlak: 114 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 116 MN/m2
vrstoa na savijanje: 10,5 MN/m2
otpornost na habanje: 33,8 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih povrina

22
''KUPINOVO UNITO'' (otok Bra)

Kamenolom: Kupinovo
Petrografski tip: Organogeni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,491 t/m3
poroznost: 8,18 vol.%
upijanje vode: 2,22 mas.%
vrstoa na tlak: 104 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 80 MN/m2
vrstoa na savijanje: 10,5 MN/m2
otpornost na habanje: 31,2 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

23
''SEGET'' (okolica Trogira)

Kamenolom: Seget
Petrografski tip: Organogeni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,708 t/m3
poroznost: 5,7 vol.%
upijanje vode: 1,42 mas.%
vrstoa na tlak: 94 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ?
vrstoa na savijanje: 19 MN/m2
otpornost na habanje: 27,3 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: otporan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

24
 ''PLANO'' (okolica Trogira)

Kamenolom: Plano
Petrografski tip: Organogeni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,718 t/m3
poroznost: 5 vol.%
upijanje vode: 1,34 mas.%
vrstoa na tlak: 78,1 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ?
vrstoa na savijanje: 14,2
otpornost na habanje: 30,7 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: otporan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih (do 1000 ljudi dnevno) i vertikalnih te vanjskih
vertikalnih povrina Za oblaganje vanjskih horizontalnih pjeakih povrina moe se koristiti u
uvjetima blage mediteranske klime u ploama debljine preko 3 cm

25
''VRSINE'' (okolica Trogira)

Kamenolom: Vrsine
Petrografski tip: Organogeni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,708 t/m3
poroznost: 3 vol.%
upijanje vode: 0,52 mas.%
vrstoa na tlak: ?
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ?
vrstoa na savijanje: ?
otpornost na habanje: 28,6 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: otporan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih (do 3000 ljudi dnevno) i vertikalnih te vanjskih
vertikalnih povrina Za oblaganje vanjskih horizontalnih pjeakih povrina moe se koristiti u
uvjetima blage mediteranske klime u ploama debljine preko 3 cm

26
''DOLIT'' (Mosor)

Kamenolom: Dolac Donji

Petrografski tip: Mikritni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,715 t/m3
poroznost: 0,5 vol.%
upijanje vode: 0,187 mas.%
vrstoa na tlak: 179,6 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ?
vrstoa na savijanje: 7,6 MN/m2
otpornost na habanje: 12,7 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: otporan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih jako prometnih i vertikalnih povrina. Za vanjske
povrine preporua se rustikalna obrada i debljina ploa preko 3 cm.

27
''ADRIA VERDE'' (Mosor)

Kamenolom: Putiii
Petrografski tip: Organogeni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,704 t/m3
poroznost: 0,8 vol.%
upijanje vode: 0,344 mas.%
vrstoa na tlak: 196,1 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ?
vrstoa na savijanje: 19,8 MN/m2
otpornost na habanje: 13,6 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: otporan
Dobavljivost: umjerena
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih jako prometnih i vertikalnih povrina. Za vanjske
pjeake horizontalne povrine moe se koristitit, ali e vremenom izgubiti karakteristinu
zelenkastosivu boju.

28
''ALKASIN CRVENI'' (okolica Sinja)

Kamenolom: emernica
Petrografski tip: Mikritni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,731 t/m3
poroznost: 1,1 vol.%
upijanje vode: 0,15 mas.%
vrstoa na tlak: ?
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ?
vrstoa na savijanje: ?
otpornost na habanje: 17 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: umjerena
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih jako prometnih i vertikalnih povrina te vanjskih
vertikalnih povrina.

29
''ALKASIN SVIJETLI'' (okolica Sinja)

Kamenolom: emernica
Petrografski tip: Mikritni vapnenac
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,731 t/m3
poroznost: 1,1 vol.%
upijanje vode: 0,15 mas.%
vrstoa na tlak: ?
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ?
vrstoa na savijanje: ?
otpornost na habanje: 17 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: postojan
Dobavljivost: umjerena
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih jako prometnih i vertikalnih povrina te vanjskih
vertikalnih povrina.

30
''ROZALIT'' (okolica Drnia)

Kamenolom: Pakovo Selo

Petrografski tip: Konglomerat
Fiziko mehanike znaajke:
gustoa: 2,714 t/m3
poroznost: 0,6 vol.%
upijanje vode: 0,12 mas.%
vrstoa na tlak: 169,2 MN/m2
vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ?
vrstoa na savijanje: 11,9 MN/m2
otpornost na habanje: 16,2 cm3/50cm2
postojanost na mrazu: otporan
Dobavljivost: dobra
Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih jako prometnih i vertikalnih povrina. Za vanjske
pjeake povrine preporua se rustikalna obrada.

31