ZADATAK I PODJELA MAINSKIH ELEMENATA

Definicija i podjela mainskih elemenata

Svaka maina ili mainski ureaj sastavljeni su od velikog broja sastavnih

dijelova. Svaki od tih dijelova, u sklopu maine, vri tano odreenu ulogu i
predstavlja mainski elemenat.
Ima mainskih elemenata koji se susreu skoro na svim mainama (zavrtnji,
opruge, vratila, leita, klinovi i dr.) i predstavljaju optu grupu mainskih
elemenata.
Elementi kao to su klipovi, cilindri idr. susreu se samo na nekim mainama i
predstavljaju posebnu grupu mainskih elemenata.

STANDARDIIZACIJA I TIPIZACIJA

Pojam cilj i uloga standardizacije i tipizacije

Standardi su propisi u pogledu materijala, oblika i veliine industrijskih proizvoda,

kao i u pogledu tanosti izrade, koja bi u sluaju potrebe doputala brzu zamjenu
dijelova rezervnim dijelovima iz skladita.

Uvoenje standarda ima mnoge i veoma vane prednosti:

omoguuje uvoenje masovne proizvodnje i mehanizaciju odnosno
automatizaciju,
ubrzava i usavrava konstrukcije i proizvodnju, povezuje kvalitet proizvoda,
poboljava uslove i sigurnost rada upotrebom standardiziranih proizvoda,
smanjuje utroak ljudskog rada,
ini proizvodnju ekonominijom,
omoguava laganu zamjenu oteenih i istroenih dijelova,
omoguava koritenje najnovijih naunih dostignua.

Vrste standarda

Standardi mogu biti:

 meunarodni internacionalni,
nacionalni i
interni fabriki.
Bosna i Hercegovina usvojila je standarde i oznake standarda bive Jugoslavije.
oznake se sastoje od velikih slova i brojeva npr.

JUS M.A0.001

Prva oznaka iza oznake JUS je slovna i oznaava granu standardizacije, druga
oznaka je takoe slovna i oznaava glavnu grupu standarda, prvi broj iza
velikog slova oznaava grupu standarda dok ostala tri broja
oznaavaju pojedinani standard.

OSNOVE PRORAUNA MAINSKIH ELEMENATA

Vrste optereenja

Optereenje predstavlja djelovanje okoline na mainski elemenat.

U zavisnosti od naina promjene optereenja u toku vremena optereenja
mainskih elemenata svrstavamo u:
statiko (mirno) optereenje i
dinamiko (promjenljivo) optereenje.
Statiko optereenje

Statiko optereenje ima stalan intenzitet, pravac i smjer. Intenzitet statikog

oprtereenja raste od nule do konane vrijednosti postepeno i zatim ostaje
konstantan.

Dinamiko optereenje

Dinamiko optereenje se u toku vremena mjenja po intenzitetu, pravcu i smjeru.

Dinamiko optereenje moe biti:
jednosmjerno promjenljivo
 naizmjenino promjenljivo
udarno.

Kod jednosmjerno promjenljivog optereenja intenzitet sile se mjenja ali ona

stalno ima isti smjer.
Kod naizmjenino - promjenljivog optereenja mjenja se intanzitet i smjer sile.
Koncentracija napona i zamor materijala

Koncentracija napona je pojava lokalnog poveanja napona na mjestima

promjene presjeka mainskog elementa. to je promjena presjeka izraenija to je
razlika izmeu stvarnog i nominalnog napona vea.
Mjesta gdje postoji koncentracija napona su kritina mjesta na mainskim
elementima gdje moe doi do pojave njegovog loma.
Na slici je prikazana pojava koncentracije napona u zategnutom tapu sa rupom
na sredini

Da bi se smanjila pojava koncentracije napona promjene presjeka izvode se sa

prelaznim radijusima (zaobljenjima).
Razaranje usljed zamora ili zamor materijala, je pojava postepenog razaranja
dijela usljed dugotrajnog dejstva dinamikih optereenja. Izgled povine preloma
po kojoj je nastalo zapreminsko razaranje usljed zamora prikazano je na slici.
Na slici se mogu uoiti dvije zone:
a) zona razaranja usljed zamora i
b) zona statikog loma

Dinamika vrstoa predstavlja najvei nazivni napon, pri dinamikom ciklinom

optereenju, koji epruveta ispitivanog materijala moe izdrati bez loma i pri
neogranienom broju ciklusa.
Korisno je znati zavisnost vrijednosti napona od broja promjena optereenja pri
kome dolazi do razaranja epruvete. Ta zavisnost data je krivom zamaranja ili
Velerovom krivom.

Velerova kriva
Stepen sigurnosti

Broj koji pokazuje koliko je dozvoljeni napon puta manji od jaine materijala zove
se stepen sigurnosti.
 = M/ d

stepen sigurnosti
M jaina materijala
d dozvoljeni napon

ELEMENTI VEZE

Povezivanje dijelova konstrukcije u zajedniku cjelinu vri se elementima za

spajanje.
Ovim elementima izvode se nerazdvojive, razdvojive, pokretne i elastine veze.

Nerazdvojive veze ne mogu se rastaviti, a da se pri tome ne oteti ili elemenat

veze ili spojeni dijelovi. Nerazdvojive veze vre se zakovicama, zavarivanjem,
lemljenjem, lijepljenjem i steznim obruima.

Razdvojivim vezama nazivano one veze koje se mogu razdvojiti, a da se pri tome
nita ne oteti, niti elementi veze niti spojeni dijelovi. Ovakve veze ostvaruju se
vijcima, klinovima i ivijama.

Zakovice

Prema veliini prenika stabla zakovice se dijele na:

sitne zakovice (prenik stabla do 10 mm)
krupne zakovice (prenik stabla veiod 10 mm)

Pema obliku glave zakovice mogu biti sa: poluokruglom, soivastom, pljosnatom,
uputenom i trapeznom glavom.
Zakovice sa upljim stablom slue za spajanje slabo optereenih dijelova.
Na mjestima gdje je veza pristupana samo sa jedne strane koriste se tzv.
ekplozivne zakovice

Zakovice se najee izrauju od materijala istog ili slinog sastava kao i dijelovi
koji se njima spajaju.
Zakovani spojevi mogu se podjeliti na vie naina i to:

1. Prema ploaju limova

- sa preklopom i
- sa podmetaem.
2. Prema broju i rasporedu redova zakovica
- jednoredni,
- dvoredni, troredni i vieredni spojevi.
3. prema broju ravni smicanja
- jednosjeni,
- dvosjeni i
- viesjeni spojevi.
4. Prema namjeni
- vrsti,
- nepropustljivi i
- vrsti i nepropustljivi.
Naini zakivanja

Zakivanje moe da se vri runo (pomou ekia, oblikaa i podmetaa) i

mainski (pomou hidraulinih. pneumatskih parnih i elektrinih ureaja) i u
hladnom i vruem stanju.

Postupak runog zakivanja prikazan je na slici.

Zavareni spojevi

Zavareni spojevi spadaju u vrste nerazdvojive spojeve.

Prednosti zavarenih spojeva u odnosu na zakovane su: jednostavniji su, imaju
manju teinu, jeftinija i bra izrada.
Nedostaci zavarenih spojeva u odnosu na zakovane spojeve su: javljaju se
zaostali naponi i deformacije, zbog visokih temperatura dolazi do slabljenja
mehanikih osobina materijala na spojenom mjestu.
Elementi zavarenog spoja prikazani su na slici.

1-osnovni materijal, 2-korjenski zavar, 3-tjemeni ili zavar lica ava, 4-uvar, 5-ZUT.
6-lice ava (navara), 7-dubina uvara, 8-irina ava, 9 -nadvienje lica ava, a -
debljina ugaonog ava.

Oblici zavarenih spojeva kao i naini pripreme ivica za zavarivanje prikazani su

na sljedeim slikama.
Lemljeni spojevi

Spajanje metala lemljenjem vri se posredovanjem toplotne nergije koja

zagrijava materijal koji se lemi i topi materijal za spjanje lem.
Lemljenje moe biti: tvrdo i meko.
Meki lemovi su legure kalaja i olova (temperatura topljenja do 370 C), a tvrdi
legure bakra sa cinkom ili srebrom (temperatura topljenja iznad 530 C).

Uslov za dobar spoj je da povrine koje se leme budu dobro iste.

Lijepljeni spojevi

Lijepljenjem se spajaju tanki limovi, termiki osjetljivi materijali, te raznovrsni

materijali kao npr. elik aluminijum, keramika i sl.

Klinovi

Klinovi su mainski elementi kojima se ostvaruje vrsta razdvojiva veza.

Prema poloaju u vezi i nainu djelovanja sile na klin, dijele se na uzdune i
poprene.

Uzduni klinovi postavljaju se uzdu ose vratila ili osovine i za njih vezuju
glavine zupanika, kainika, spojnica i slino.

1-klin, 2- vratilo, 3- glavina

Uzduni klinovi mogu biti sa nagibom i bez nagiba.

Uzduni klinovi sa nagibom mogu biti:
normalni,
tetivni,
izdubljeni i
tangentni
Uzduni klinovi bez nagiba slue za ostvarivanje vrstih i pominih spojeva.

Popreni klinovi ostvaruju naponsku vezu dijelova koje spajaju. Mogu biti klinovi
za vezivanje ili klinovi za podeavanje.

ivije

ivije su mainski elementi koji spajaju manje napregnute dijelove, a mogu se

koristiti umjesto uzdunih i poprenih klinova.
Najee vezuju razne vrste tokova, poluga itd. za vratila.
ivije mogu biti krute i elastine i cilindrine i konine.
Na slici su prikazani neki od oblika elastinih ivija.
Vijci (zavrtnji)

Vijci su elementi koji vezuju mainske

dijelove koji se prema potrebi mogu
razdvojiti bez oteenja mainskog
dijela ili vijka.

Vrste navoja

Navoji slue za spajanje i pretvaranje

kretanja.
Navoj moe biti unutranji i spoljanji,
a prema smjeru zavojnice desni i
lijevi. Na slici je prikazan nain
nastanka zavojnice i navoja. zavojnica
nastave obavijanjem pravouglog
trougla oko uspravnog valjka.

h - korak ili hod zavojnice

Za spajanje se, uglavnom, koriste metriki i Vitvortov navoj.

Metriki navoj moe biti normalni i fini. Ugao profila mu je 60.
Sve mjere kod metrikog navoja izraavaju se u milimetrima.
Metriki navoj oznaava se slovom M i nazivnim prenikom u milimetrima (npr.
M20)
Metriki fini navoj oznaava se slovom M, nazivnim prenikom u milimetrima i
korakom u milimetrima (npr. M16 x 1)
Vitvortov navoj moe biti: normalni, fini i cijevni. Ugao profila ovog navoja je 55.
Vitvortov normalni navoj oznaava se nazivnim prenikom u colovima ( 1 = 25,4
mm ).
Vitvortov fini navoj oznaava se nazivnim prenikom u colovima i korakom u
colovima.
Vitvortov cijevni navoj karakterie se malom dubinom i korakom pa je pogodan
za narezivanje na cijevima.
Osim ovih vrsta navoja postoje i: kosi , obli, trapezni i kvadratni navoji.

Vrste vijaka

Prema namjeni razlikujemo:

vijke za spajanje i
specijalne vijke.
Osnovni oblici vijaka za spajanje u mainskim konstrukcijama su:

normalni vijak, vija bez navrtke i vijak bez glave (na slici gore prikazan je
normalni vijak, u spoju i elastini vijak).
U grupu vijaka za specijalne svrhe spadaju: uvrtni vijci, vijci za temelje,
sprenjaci i zatege.

Distantni vijci slue za povezivanje dijelova koji moraju biti na tano odreenom
rastojanju-distanci.
Navrtke

Navrtke su mainski elementi koji redovno

dolaze u sklopu sa vijkom. U praksi se
najvie upotrebljava normalna estostrana
navrtka. Osim normalne estostrane navrtke
susreu se i: kvadratna navrtka, cilindrina
navrtka, krunasta navrtka, slijepa navrtka,
navrtka sa ukama.
 Podlone ploice

Podlone ploice se postavljaju izmeu navrtke i podloge i imaju zadatak:

da se povea dodirna povrina izmeu

navrtke i podloge , odnosno da se smanji
povrinski pritisak,
da zatite dodirne povrine od habanja,
da izravnaju dodirne povrine.

Osigurai

Kada su vijci izloeni promjenljivim optereenjima, vibracijama ili udarima moe

doi do pojave samoodvrtanja navrtke. Da bi se to sprijeilo koriste se razliiti
naini osiguravanja kao to su:
osiguravanje sa dvije navrtke
osiguravanje pomou elastinog podmetaa
osiguravanje pomou rascjepke
osiguravanje pomou razliitih limenih podloki.

Kljuevi

Kljuevi slue za ovrtanje i zavetanje vijaka i navrtki. Kljuevi mogu biti:

- jednostavni,
- pomini i
- momentni
Jednostavni kljuevi mogu biti: jednostrani, dvostrani, a takoe mogu biti
otvoreni i zatvoreni.

Slika: razne vrste kljueva

Pomini kljuevi imaju pominu jednu eljust tako da se mogu podeavati za

razne veliine glave vijka i razne veliine navrtki.

Momentni kljuevi slue za pritezanje vijaka i navrtki tano odreenom silom

odnosno odreenim momentom sile.

ELEMENTI ELASTINE VEZE

Opruge

Opruge su elementi za elastino vezivanje mainskih dijelova.

Opruge imaju slijedee funkcije:
da amortizuju udare,
da akumuliraju energiju,
da mjere silu,
da vre prinudno kretanje dijelova,
da ograniavaju silu,
da vre meusobno elastino pritiskivanje dijelova.

Prema vrsti naprezanja kome su izloene u toku rada opruge mogu biti:
fleksione i
 torzione.

Fleksione opruge izloene su naprezanju na savijanje, a torzione na uvijanje.

U fleksione opruge spadaju npr. Prosta lisnata opruga, sloene lisnate opruge -
gibnjevi, spiralne opruge, tanjirasta opruge. Opruge se izrauju od materijala koji
je sposoban da izdri jake elastine deformacije.

Opruge se prave uglavnom od elika. Za sporedne svrhe od ugljeninog, a u svim

ostalim sluajevima od legiranog elika koji sadre silicijuma, kroma, mangana i
vanadijuma.Na slici su prikazane razliite opruge.
ELEMENTI ZA KRUNO KRETANJE

Rukavci

Rukavci su mjesta na osovinama i vratilima kojima se oni oslanjaju u leitima.

Prema obliku mogu biti:
cilindrini,
konini,
loptasti.

Prema pravcu djelovanja sile na rukavac:

radijalni (sila djeluje normalno na osu rukavca)
aksijalni (sila djeluje u pravcu ose rukavca)
radijalno aksijalni.

Prema poloaju na vratilu rukavci mogu biti:

spoljajnji i
unutranji.
Osovine
Osovine su mainski elementi najee krunog poprenog presjeka, a slue za
noenje tereta.
Zavisno od kretanja mogu biti: pokretne i nepokretne.
S obzirom na konstruktivnu izvedbu mogu biti istog prenika po itavoj duini ili
stepenaste, a po izgledu pune i uplje.
Pri noenju tereta osovine su izloene savijanju.

Vratila

Vratila su mainski elementi koji prenose obrtne momente, odnosno snagu.

Prema konstrukciji, vratila mogu biti vrsta i savitljiva. vrsta vratila mogu biti
prava i koljenasta.

a) koljenasto vratilo
b) oljebljeno vratilo
Ako ose vratila ne lee na istom pravcu pri prenosu snage, onda se primjenjuju
zglavkasta vratila. Tako je npr. kardansko vratilo na vozilima.
Za prenos malih snaga kod raznih instrumenata, alata i maina koriste se gipka
vratila.
Pored navedenih podjela vrsta vratila se mogu podjeliti na lahka i teka.
Kod lahkih vratila mogu se zanemariti teine elemenata koje vratilo nosi, a kod
tekih ne mogu.
Leaji (leita)

Leita su mainski elementi koji vre funkciju oslonaca osovina i vratila.

Glavna podjela leita prema konstrukciji je na:
leita sa klizanjem (klizna leita)
leita sa kotrljanjem (kotrljajna leita)

Na slici je prikazano dvodjelno klizno leite.

Prema pravcu djelovanja sile leita mogu biti:

radijalna,
aksijalna i
kombinovana (radijalno-aksijalna).

Najee su leita nepokretna pa se rukavci u njima obru ili osciluju. Rijee su

leita pokretna i tada se ona obru ili osciluju oko nepokretnih ili pokretnih
rukavaca.
Klizno leite uobiajene konstrukcije sastoji se od: tijela, poklopca i dvodijelne
posteljice.

Rukavac u kliznom leitu:

a) radijalno leite
b) aksijalno leite
c) radijalnoaksijalno leite

Osnovni dijelovi leita sa kotrljanjem su: unutranji prsten, spoljanji prsten,

kotrljajna tijela i drai kotrljajnih tijela. Kotrljajna tijela mogu biti razliitog oblika
kao npr: kuglice, valjci, bavice, konusni valjci i iglice. izgled kotrljajnih leita
prikazan je na sllici.

Na slici je prikazan izgled nekoliko vrsta leita sa kotrljanjem.

SKF leaj u originalnom pakovanju FAG -ov leaj u originalnom pakovanju

Zaptivanje leita

Zaptivanje kotrljajnih leita ima za cilj:

- sprijeavanje izlaska sredstva za podmazivanje iz leita,
- sprijeavanje prodiranja neistoa u leite.

Zaptivanje se moe uglavnom ostvariti na dva naina. Prvi je nain da se neka

obino meka materija (koa, filc, guma, metal) priljubi uz vratilo. ovakav
zaptiva proizvodi trenje koje moe biti znatno, naroito kada se ne obrati
dovoljno panje na sklapanje i namjetanje leita. Dobro zaptivanje pri manjem
trenju imaju razne manete od koe ili gume a najpoznatija vrsta ovih zaptivaa
je "semering" . Na slici je prikazan izgled nekoliko semeringa.

Prema drugom nainu zaptivanja zaptivanje leita ostvaruje se pomou uzanih

procjepa - labirinata.

Spojnice

Spojnice su mainski
elementi koji slue za
spajanje krajeva vratila, od
kojih je jedno pogonsko, a
drugo gonjeno.
Podjelu spojnica uglavnom
moemo izvriti na slijedei
nain:
krute spojnice,
pokretljive spojnice,
iskljune spojnice i
specijalne spojnice.

Krute spojnice
Vratila spojena krutom spojnicom ine statiku cjelinu i svi udari i
neravnomjernosti obrtnog momenta prenose se bez promjene sa jednog vratila
na drugo.
Prema obliku i konstrukciji mogu biti:
spojnice sa naglavcima,
oklopne spojnice i
kolutne spojnice.

Spojnica sa naglavkom sastoji se od naglavka od livenog gvoa, koji se navue

na krajeve vratila i uvrsti klinovima. Izgled spojnice sa krajevima vratila prikazan
je u uzdunom presjeku na slici.
Oklopna spojnica sastoji se od dvodjelnog oklopa od livenig gvoa ije se
polovice veu po duini vratila vijcima. Izgled spojnice prikazan je na slici.

Kolutne spojnice koriste se za prenos velikih obrtnih momenata, naroito ako je

smjer obrtanja vratila promjenljiv.

Pokretljive spojnice

U sluaju kada je vratilu potrebno omoguiti aksijalno, radijalno ili ugaono

pomjeranje, koriste se pokretljive spojnice. Ove spojnice dijele se na:
aksijalno pomine,
zglavkaste i
elastine spojnice.
Aksijalno pomine spojnice

Primjenjuju se pri spajanju vratila kod kojih mora postojati mogunost pomjeranja
u aksijalnom pravcu, npr. pri izduenju vratila usljed porasta temperature. U ovu
grupu spojnica spada kandasta spojnica.

Koluti sa kandama se navlae na krajeve vratila u zagrijanom stanju ili pod

pritiskom u hladnom stanju i osiguravaju klinovima bez nagiba. Izmeu obje
polovine spojnice mora postojati zazor koji treba da omogui aksijalno
pomjeranje.

Zglavkaste spojnice

Ove spojnice slue za spajanje vratila ije se ose sijeku pod nekim veim uglom ili
ije se ose ne poklapaju. Imaju veliku primjenu na motornim vozilima. Tipian
predstavnik ovih spojnica jeste kardanska zglavkasta spojnica.
www.youtube.com/watch

Osim pomou kardanske spojnice zglavkasta veza moe se ostvariti i pomou

loptastog zgloba.

Elastine spojnice

Elastine spojnice omoguavaju odreenu prostornu pokretljivost konstrukcije i

time omoguavaju aksijalno, radijalno i ugaono pomjeranje.
Elastini posrednici u prenosu obrtanja su izraeni od koe, gume u obliku
prstenova, valjaka, lamela, remenova i slino.
Elastina spojnica sa obodima sastoji se od dva oboda koji se za krajeve vratila
veu klinom. Obodi su spojeni vijcima koji su u jednom obodu podeeni po
koninom stablu, a u drugom obodu su smjeteni u elastinim prstenovima od
gume ili koe. Prstenovi omoguavaju ugaonu deformaciju vratila i elektrinu
izolaciju drugog oboda.

Na slici je prikazana elastina Bibby spojnica kod koje je

veza glavina ostvarena pomou elastine eline trake i perifleks spojnica koja
se sastoji od dvije glavine spojene pomou dva pritezna prstena i polukrunog
gumenog toka. Koristi se za povezivanje vratila ije se ose ne podudaraju.
Iskljune spojnice
Ako je potrebno pogonsko vratilo u toku rada po potrebi iskljuiti, postavljaju se
iskljune spojnice. Ove spojnice mogu se podjeliti u dvije grupe:
kandaste spojnice i
frikcione spojnice - spojnice sa trenjem.

Kandasta iskljuna spojnica koristi se rijetko ali brzo iskljuuje gonjeno vratilo.
Za lake male maine koje rade sa vrlo malim brojem obrtaja moe se ak
upotrijebiti i kao ukljuna spojnica u toku rada.

Mnogo manju silu za povlaenje zahtijeva Hildebrantova spojnica koja se zbog

toga koristi za prenoenje jaih obrtnih momenata.
Ukljuivanje odnosno iskljuivanje vratila za vrijeme rada i pod optereenjem
omoguuju frikcione spojnice. Ukljuivanje i iskljuivanje gonjenog vratila
pomou frikcionih spojnica je meko i postepeno; poetak ukljuivanja popraen je
ipak malim udarom. Pri naglom preoptereenju ili udaru za vrijeme rada nastupa
klizanje frikcionih povrina koje spasava donekle ukljuene elemente od
lomljenja. Kada je frikciona spojnica ukljuena ne smije biti klizanja frikcionih
povrina u normalnom radu. Materijal kojim su obloeni frikcioni elementi po
dodirnoj povrini moe biti raznovrstan: elik, elini liv, liveno gvoe, mesing,
aluminijum, koa, drvo, presovani papir, azbestne mase.
Na slici je prikazana frikciona spojnica sa koninom dodirnom povrinom.
Frikciona spojnica na motornim vozilima

a) ukljuena i b) iskljuena.

Princip djelovanja frikcione spojnice na motornim vozilima prikazan je na

sljedeoj slici.
Elektromagnetna frikciona spojnica sa lamelama ima nepokretni oklop (1)
sa namotajem (2). kada se u namotaj pusti struja primai e se, zahvaljujui
stvorenom magnetnom polju, pokretni vijenac (4) nepokretnom vijencu (3)
priljubljujui lamele (5) uz lamele (6) pa e se zbog nastalog otpora trenja izmei
lamela prenositi obrtanje sa jednog vratila na drugo.

Specijalne spojnice

U grupu specijalnih spojnica spadaju:

- centrifugalne spojnice,
- sigurnosne spojnice,
- hidrodinamike spojnice

Centrifugalna spojnica se ukljuuje kada predajno vratilo dostigne odreeni broj

obrtaja.
Sigurnosne spojnice slue za ograniavanje obrtnog momenta koji se prenosi.
Hidrodinamike spojnice rade pomou tenosti.
Osnovni dijelovi koji uestvuju u prenosu snage kod hidrodinamike spojnice su:
kolo centrifugalne pumpe, kolo turbine i kuite. kolo pumpe vezano je za
predajno, akolo turbine za prijemno vratilo. Pri okretanju kola pumpe ulje poinje
da cirkulie i ulazi u kolo turbine gdje djeluje na lopatice i dovodi do obrtanja kola
turbine odnosno prijemnog vratila. ove spojnice mogu se koristiti za prenos
snage od 1 kW do 1500 kW.
1- kolo pumpe, 2- kolo turbine, 3- kuite.

Hidrodinamika spojnica

ELEMENTI ZA PRENOS KRUNOG KRETANJA

Da bi se snaga prenijela sa pogonske na radnu mainu koriste se razne mainske

grupe ili sklopovi koje zovemo prenosnicima.
Prenosnici se prema principu rada i nainu prenoenja snage dijele na:
mehanike, hidrauline, pneumatske, elektrine i kombinovane.
Mehaniki prenosnoici prenose snagu koristei princip trenja ili princip zupanja.
Hidraulini prenosnici mogu biti: hidrostatiki i hidrodinamiki.
Pneumatski prenosnici sastoje se od pneumatske pumpe, pneumatskog motora i
vodova radnog fluida.
Elektrini prenosnici mehaniku energiju pretvaraju u elektrinu a zatim se ta
elektrina energija u elektromotoru pretvara u mehaniki rad.
Kombinovani prenosnici koriste kombinaciju prethodnih principa.

Mehaniki prenosnici krunog kretanja(snage)

U mehanike prenosnike krunog kretanja spadaju:

- frikcioni tokovi,
- zupasti i puni prenosnici,
- remeni prenosnici i
- lanani prenosnici

Zupasti i puni prenosnici

Zupanici su mainski elementi koji meusobnim zahvatanjem zubaca prenose

obrtno kretanjei obrtni moment sa jednog vratila na drugo.
Oblici zupanika mogu biti razliiti zavisno od meusobnog poloaja vratila i
namjene zupanika. Vratila u prostoru mogu biti u sljedeim poloajima:
- vratila su paralelna,
- vratila se sijeku,
- vratila se mimoilaze
Prema obliku zupanici mogu biti:
- cilindrini zupanici - za paralelna vratila
- konini zupanici - za vratila koja se sijeku
- pu i puni toak - za mimoilazna vratila
- zavojni zupanici - za mimoilazna vratila
Kada su vratila meusobno paralelna, prenos se ostvaruje cilindrinim
zupanicima. Prema obliku zubaca ovi zupanici mogu biti:
- sa pravim zupcima (a)i (b)
- sa kosim zupcima (c)
- sa strelastim zupcima (d)
 Mogu biti kao spoljanji(a) i (b), unutranji (b) i ravni zupasti par.
Ravni zupasti par sastoji se od cilindrinog zupanika i zupaste letve, a slui za
pretvaranje krunog kretanja u pravolinijsko i obratno.

Za prenos kretanja izmeu vratila ije se ose sijeku pod nekim uglom koriste se
konini zupanici. Konini zupanici mogu biti sa: pravim (a), kosim (b) i
krivolinijskim (c) zupcima.
Za prenos obrnog kretanja izmeu vratila ije se ose mimoilaze koriste se
hiperboloidni zupasti parovi, a koji mogu biti: cilindrini zupanici sa zavojnim
zupcima (a), hipoidni zupanici (b), puni par (c).

Lanani prenosnici

Lanani parovi sastoje se od lanca i dva lananika, jedan lananik je pogonski, a

drugi je gonjeni.
Dobre osobine lananih prenosnika su su malo optereuju vratila, malih su
dimenzija, nisu osjetljivi na vlagu i neistoe, nisu osjetljivi na promjenu
temperature i odstupanje meuosnog rastojanja vratila i imaju relativno male
trokove odravanja.
Nedostaci lananih prenosnika su: istezanje lanca, lomljenje elemenata lanca
usljed zamora, um pri radu i potreba paljivog razraivanja.
a- lanni par, b i c - lanani parovi sa zatezaem
Lanani prenosnici koriste se za prenos krunog kretanja izmeu vratila koja se
nalaze na veem meusobnom rastojanju, tamo gdje se zahtjeva konstantan
prenosni odnos i gdje nije mogua primjena zupanika.

Lanci za prenos snage mogu biti valjaksti i zupasti i lanci sa ahurama.

valjkasti lanci satoje se od elinih lamela meusobno spojenih osovinicama.
Za spajanje krajeva lanca koriste se spojni lanci koji mogu biti u razliitim
izvedbama b, c, d i e. Za vea optereenja koriste se dvoredni lanci (f).

Remeni prenosnici

Jednostavni remeni prenosnik sastoji se od dvije remenice i remena.

Dobre osobine remenog prenosnika su: ima tih rad, dobro podnosi udarna
optereenja, jednostavna izvedba i jednostavno ukljuivanje i iskljuivanje,
pogodan za veliak meuosna rastojanja vratila do 8 m.
Nedostaci ovog prenosnika su: velike dimenzije, nisu otporni na vlagu i
promjenu temperature jer one utie na duinu remena, osjetljivi na neistoe
ijim prisustvom se smnajuje koeficijent trenja izmeu remena i remenice.
prema poloaju vratila i smjeru njihovog obrtanja remeni prenosnicimogu biti:
- otvoreni a)
- ukrteni b)
- poluukrteni c)
Za prenos kretanja sa pogonske na gonjenu remenicu koristi se remen.
Prema obliku poprenog presjeka remena razlikuejmo:
- pljosnati remen- kai,
- klinasti reman,
- okrugli remen.
Najvie se koristi klinasti (trapezni) remen.
Tokom vremena zbog optereenja remen se izduuje i na taj nain poputa ime
se poveava njegovo klizanje. U ovom sluaju remen je potrebno zatezati, a to
se moe postii na razliite naine.

a) zatezanje remena poveanjem meuosnog rastojanja vratila, b) i c) zatezanje

remena pomou zatezaa

CIJEVI I CIJEVNI ZATVARAI

Cijevi
Cijevi su uplja tijela, najee valjkastog oblika, a slue za provoenje tenosti,
pare, gasova, a ponekad i vrstih tijela. Cijevi se izrauju od: livenog gvoa,
elika, elinog liva, mesinga, bakra, kalaja, cinka, olova, a takoe i od
nemetalnih materijala poput stakla, gume, plastinih masa, betona i sl. Za
promjenu pravca cijevi i njihovo grananje koriste se razliiti spojni elementi i
fazonski komadi kao to su npr. rave, lukovi, ukrnjaci i td.

Cijevni zatvarai

Cijevni zatvarai imaju zadatak da ogranie ili sprijee proticanje tenosti, pare,
gasova i sl.
prema konstrukciji i nainu djelovanja cijevni zatvarai mogu biti:
a) ventili
b) zasuni
c) priklopci
d) slavine.

TOLERANCIJE

Osnovni pojmovi o tolerancijama

Mjere proizvedenog predmeta uvjek odstupaju od eljenih mjera, a to se deava

zbog nesavrenosti maina, alata, materijala i ljudi. Zbog toga se propisuju
odreene granice u kojima se moraju nalaziti dimenzije proizvedenog dijela
odnosno propisuju se dozvoljena odstupanja oblika i dimenzija dijela.
Ta dozvoljena odstupanja zovemo tolerancija.
nadalje e biti govaora o tolerancijama duinskih mjera, a koje mogu biti
spoljanje i unutranje. kao predstavnik spoljanjih mjera je prenik osovine, a
unutranjih prenik rupe.
Osnovni pojmovi vezani za tolerancije su:

- nazivna mjera, to je ona mjera koja slui kao osnova za odreivanje

dozvoljenih odstupanja i ona se upisuje u crte i ostalu tehniku dokumentaciju,
- stvarna mjera, to je ona mjera koja se ustanovi mjerenjem na izraenom
predmetu,
- granina mjera, to je najmanja ili majvea predviena vrijednost koju bi smjela
imati stvarna mjera da bi se izraeni predmet jo mogao smatrati ispravnim,
- nazivno odstupanje, to je algebarska razlika izmeu granine mjere i nazivne
mjere.
- stvarno odstupanje, to je algebarska razlika izmeu stvarne mjere i nazivne
mjere,
- tolerancija je razlika izmeu maksimalne i minimalne mjere
- tolerancijsko polje je ogranieno je ogranieno minimalnom i maksimalnom
mjerom. Tolerancijska polja za rupe oznaavaju se velikim slovima, a za osovine
malim slovima.

Vrste nalijeganja

Odnos dva dijela jednog sklopa, osovine i rupe, istih nazivnih mjera, koji proizilazi
iz razlike njihove mjere prije spajanja, naziva se nalijeganje.
razlikujemo sljedee vrste nalijeganja:
- labavo, nalijeganje sa zazorom
- vrsto, nalijeganje sa preklopom i
- neizvjesno, naliganje gdje moe da se pojavi zazor ili preklop.

Sistemi nalijeganja

Sistem nalijeganja je sistematizovani skup nalijeganja izmeu osovina i rupa koje

pripadaju jednom sistemu tolerancija. Postoje dva sistema nalijeganja i to:
- sistem nalijeganja sa zajednikom osovinom i

Kod sistema nalijeganja sa osnovnom osovinom za osovinu uzima se

tolerancijsko polje h, a da bi se postiglo potrebno nalijeganje mjenja se
tolerancijsko polje rupe.
- sistem nalijeganaj sa zajednikom rupom.
Oznaavanje tolerancije i nalijeganja po ISO sistemu i prikazivanje na
crteima

Tolerisana mjera oznaava se tako to se iza zajednike nazivne mjere stavlja

slovo koje oznaava poloaj tolerancijskog polja i broj koji oznaava kvalitet
tolerancije. npr. 52 H8 za rupu ili 64g7 za osovinu.
Na slici je dat primjer tolerisanja mjera za osovinu

Za oznaavanje nalijeganja koriste se tri naina

- 60H7/f8
- 60H7 - f8
- 60H7 f8

Napomena: za pripremanje ispita Neophodno je koristiti i drugu strunu

literaturu, udbenik MAINSKI ELEMENTI za II razred mainske strune kole,
autor Sead Saki.