Professional Documents
Culture Documents
Osnovi elektronike
Elektrotehniki fakultet
Beograd, 2006.
Sadraj
1. UVOD........................................................................................................................................................................... 1
1.1 ta je to elektrotehnika?..................................................................................................................................... 1
1.2 Oblasti elektrotehnike:....................................................................................................................................... 1
1.3 ta je to elektronika?.......................................................................................................................................... 2
2. OSNOVNI POJMOVI O ELEKTRICITETU ........................................................................................................ 4
2.1 Elektrino optereenje ....................................................................................................................................... 4
2.2 Sila izmeu dva takasta elektrina optereenja ............................................................................................... 4
2.3 Provodnici, izolatori i poluprovodnici............................................................................................................... 4
2.4 Elektrina struja ................................................................................................................................................. 5
2.5 Napon ................................................................................................................................................................. 6
2.6 Referentni smerovi i polariteti ........................................................................................................................... 6
2.7 Energija i snaga.................................................................................................................................................. 7
2.8 Elektrino polje .................................................................................................................................................. 7
2.9 Modelovanje elektrinih sistema ....................................................................................................................... 8
2.10 Idealni elektrini elementi ................................................................................................................................. 8
2.11 Idealni pasivni elektrini elementi..................................................................................................................... 8
2.12 Idealni nezavisni elektrini izvori...................................................................................................................... 9
2.13 Idealni zavisni (kontrolisani) elektrini izvori ................................................................................................ 10
3. KOLA SA STALNIM JEDNOSMERNIM STRUJAMA .................................................................................... 11
3.1 Omov zakon ..................................................................................................................................................... 11
3.2 Elektrino kolo................................................................................................................................................. 12
3.3 Prvi (strujni) Kirhofov zakon........................................................................................................................... 13
3.4 Drugi (naponski) Kirhofov zakon.................................................................................................................... 13
3.5 Paralelna i serijska veza otpornika .................................................................................................................. 13
3.5.1 Serijska (redna) veza otpornika ........................................................................................................... 13
3.5.2 Paralelna veza otpornika...................................................................................................................... 14
3.6 Transformacije trougao zvezda i zvezda - trougao ...................................................................................... 16
3.7 Sistem jednaina napona vorova.................................................................................................................... 17
3.8 Linearna kola: principi superpozicije i homogenosti ...................................................................................... 17
3.9 Transformacija izvora ...................................................................................................................................... 18
3.10 Tevenenova i Nortonova teorema.................................................................................................................... 19
4. KOLA SA PROMENLJIVIM STRUJAMA ......................................................................................................... 21
4.1 Kondenzator ..................................................................................................................................................... 21
4.2 Kalem ............................................................................................................................................................... 22
4.3 Kola prvog reda sa kondenzatorima i kalemovima......................................................................................... 23
4.4 Kola drugog reda sa kondenzatorima i kalemovima....................................................................................... 26
5. KOLA SA NAIZMENINIM STRUJAMA ......................................................................................................... 30
5.1 Osnovni pojmovi.............................................................................................................................................. 30
5.2 Predstavljanje sinusoidalnih veliina kompleksnim brojevima...................................................................... 31
5.3 Opis elemenata kola pomou fazora................................................................................................................ 33
5.4 Uopteni Omov zakon: impedansa i admitansa .............................................................................................. 34
5.5 Snaga naizmenine struje................................................................................................................................. 37
5.6 Kirhofovi zakoni u kolima sa naizmeninim strujama ................................................................................... 38
5.7 Osnovne transformacije u kolima sa naizmeninim strujama ........................................................................ 39
5.7.1 Serijska (redna) veza impedansi.......................................................................................................... 39
5.7.2 Paralelna veza impedansi..................................................................................................................... 40
5.7.3 Transformacije trougao zvezda i zvezda - trougao .......................................................................... 41
5.7.4 Transformacije izvora u kolima sa naizmeninim strujama ............................................................... 42
5.8 Sistem jednaina napona vorova za kola sa naizmeninim strujama ........................................................... 43
5.9 Tevenenova i Nortonova teorema za kola sa naizmeninim strujama ........................................................... 43
5.10 Kola sa jednim i dva pristupa .......................................................................................................................... 44
5.11 Analiza kola sa sloenoperiodinim strujama................................................................................................. 46
ii
6. OSNOVI FIZIKE POLUPROVODNIKA............................................................................................................. 49
6.1 Osnovni pojmovi o provodnosti materijala ..................................................................................................... 49
6.2 Elektronska struktura materijala...................................................................................................................... 50
6.3 Silicijum kao poluprovodnik ........................................................................................................................... 51
6.4 Dopiranje silicijuma primesama...................................................................................................................... 52
7. PN SPOJ .................................................................................................................................................................... 55
7.1 Nepolarisani pn spoj ........................................................................................................................................ 55
7.2 Direktno polarisani pn spoj.............................................................................................................................. 56
7.3 Inverzno polarisani pn spoj.............................................................................................................................. 57
7.4 Proboj pn spoja i Zener dioda.......................................................................................................................... 58
7.5 Modeli diode .................................................................................................................................................... 58
7.5.1 Karakteristika diode............................................................................................................................. 58
7.5.2 Idealna dioda........................................................................................................................................ 59
7.5.3 Izlomljeno linearni model diode.......................................................................................................... 59
7.5.4 Model diode sa konstantnim padom napona....................................................................................... 60
7.5.5 Model diode za male signale ............................................................................................................... 60
7.6 Radna taka diode ............................................................................................................................................ 61
7.7 Primene i vrste dioda ....................................................................................................................................... 62
8. BIPOLARNI TRANZISTOR.................................................................................................................................. 63
8.1 Struktura i simboli bipolarnog tranzistora....................................................................................................... 63
8.2 Rad bipolarnog tranzistora u aktivnom reimu ............................................................................................... 64
8.2.1 Model npn tranzistora za velike signale.............................................................................................. 65
8.2.2 Model tranzistora za male signale ....................................................................................................... 66
8.3 Ulazne i izlazne karakteristike tranzistora....................................................................................................... 67
8.4 Polarizacija tranzistora..................................................................................................................................... 67
8.5 Osnovna pojaavaka kola sa jednim tranzistorom ........................................................................................ 69
8.5.1 Pojaava sa zajednikim emitorom ................................................................................................... 69
8.5.2 Pojaava sa zajednikim kolektorom ................................................................................................ 70
8.5.3 Pojaava sa zajednikom bazom ....................................................................................................... 72
9. MOS TRANZISTOR (MOSFET)........................................................................................................................... 74
9.1 Struktura i simboli MOS tranzistora................................................................................................................ 74
9.2 Princip rada NMOS tranzistora ....................................................................................................................... 75
9.2.1 Ponaanje NMOS tranzistora pri malim naponima VDS ..................................................................... 76
9.2.2 Ponaanje NMOS tranzistora pri veim naponima VDS...................................................................... 76
9.3 PMOS tranzistor i komplementarni MOS (CMOS)........................................................................................ 77
9.4 Model NMOS tranzistora za velike signale .................................................................................................... 77
9.4.1 NMOS tranzistor u zakoenju ............................................................................................................. 78
9.4.2 NMOS tranzistor u triodnoj oblasti ..................................................................................................... 78
9.4.3 NMOS tranzistor u zasienju............................................................................................................... 78
9.5 Model NMOS tranzistora za male signale ...................................................................................................... 79
9.6 Osnovna pojaavaka kola sa NMOS tranzistorom........................................................................................ 81
9.6.1 Pojaava sa zajednikim sorsom ....................................................................................................... 81
9.6.2 Pojaava sa zajednikim drejnom...................................................................................................... 81
9.6.3 Pojaava sa zajednikim gejtom........................................................................................................ 82
10. SLOENA POJAAVAKA KOLA.................................................................................................................. 84
10.1 Strujni izvori .................................................................................................................................................... 84
10.2 Pojaava sa dinamikim optereenjem.......................................................................................................... 86
10.3 Diferencijalni pojaava .................................................................................................................................. 87
10.4 Operacioni pojaava....................................................................................................................................... 90
10.5 Primene operacionog pojaavaa .................................................................................................................... 91
10.5.1 Invertorski pojaava........................................................................................................................... 91
10.5.2 Neinvertorski pojaava ...................................................................................................................... 91
10.5.3 Jedinini pojaava.............................................................................................................................. 92
10.5.4 Kolo za sabiranje ................................................................................................................................. 92
10.5.5 Kolo za integraljenje............................................................................................................................ 93
10.5.6 Kolo za diferenciranje.......................................................................................................................... 94
11. DIGITALNA ELEKTRONSKA KOLA.............................................................................................................. 96
11.1 Analogni i digitalni signali i kola..................................................................................................................... 96
iii
11.2 Logike funkcije idealnih logikih kola i Bulova algebra .............................................................................. 97
11.2.1 I operacija (logiko mnoenje)............................................................................................................ 98
11.2.2 ILI operacija (logiko sabiranje) ......................................................................................................... 98
11.2.3 NE operacija (komplementiranje) ....................................................................................................... 98
11.2.4 Pravila Bulove algebre.......................................................................................................................... 99
11.2.4.1 Identiteti Bulove algebre ................................................................................................................... 99
11.2.4.2 Zakoni Bulove algebre....................................................................................................................... 99
11.2.4.3 Teoreme Bulove algebre.................................................................................................................. 100
11.2.5 NI operacija........................................................................................................................................ 101
11.2.6 NILI operacija.................................................................................................................................... 101
11.2.7 Iskljuivo-ILI operacija ..................................................................................................................... 101
11.2.8 Operacija koincidencije (iskljuivo-NILI)........................................................................................ 102
11.2.9 Predstavljanje logikih funkcija ........................................................................................................ 102
11.3 Karakteristike realnih logikih kola .............................................................................................................. 103
11.3.1 Karakteristika prenosa ....................................................................................................................... 103
11.3.2 Margine uma .................................................................................................................................... 104
11.3.3 Faktor grananja na izlazu i ulazu....................................................................................................... 105
11.3.4 Dinamike karakteristike................................................................................................................... 106
11.3.5 Disipacija (potronja) logikog kola i proizvod snage i kanjenja................................................... 106
11.4 Realizacija invertora sa MOS tranzistorima.................................................................................................. 107
11.4.1 Karakteristika prenosa ....................................................................................................................... 109
11.4.2 Dinamike karakteristike................................................................................................................... 112
11.4.3 Disipacija CMOS kola....................................................................................................................... 112
11.5 Logika kola sa MOS tranzistorima .............................................................................................................. 113
11.6 Bistabilna kola................................................................................................................................................ 114
11.6.1 SR le ................................................................................................................................................. 115
11.6.2 D le ................................................................................................................................................... 117
11.6.3 D flipflop............................................................................................................................................ 118
11.7 Multivibratorska kola..................................................................................................................................... 119
11.7.1 Monostabilni multivibrator................................................................................................................. 119
11.7.2 Astabilni multivibrator........................................................................................................................ 121
11.8 Digitalno-analogna i analogno-digitalna konverzija..................................................................................... 123
11.8.1 Digitalno-analogna konverzija ........................................................................................................... 123
11.8.2 Analogno-digitalna konverzija ........................................................................................................... 124
11.9 Osnovna memorijska kola ............................................................................................................................. 125
11.9.1 Statike memorije ............................................................................................................................... 126
11.9.2 Dinamike memorije .......................................................................................................................... 127
iv
1. Uvod
1.1 ta je to elektrotehnika?
1. Elektroenergetika
2. Elektromagnetika
3. Komunikacije
4. Raunarsko inenjerstvo
5. Sistemi
6. Upravljanje
7. Elektronika
1
pretvaranje drugih oblika energije (toplotne, hidromehanike, nuklearne, solarne, energije vetra,
elektrohemijske, ...) u elektrinu energiju.
Elektromagnetika premoava jaz izmeu primena elektrotehnike za prenos energije i
ostalih disciplina koje su uglavnom vezane za prenos informacija. Ona se bavi prouavanjem i
primenom elektrinog polja, magnetskog polja i struje. Elektrina struja moe biti uvek istog
smera (jednosmerna struja) ili promenljivog smera (naizmenina struja). Kod naizmeninih
struja definie se pojam uestanosti ili frekvencije, koja predstavlja broj promena smera struje u
sekundi. Jedinica za frekvenciju je Herc (Hz). Opseg uestanosti koji se sree u praksi je veoma
irok. U elektroenergetici se koriste naizmenine struje uestanosti 50 Hz ili 60 Hz, dok se u
drugim oblastima koriste znatno vie uestanosti, ak do 1011 Hz. Na viim uestanostima
poinje zraenje iz kablova i kroz atmosferu se prostiru elektromagnetski talasi. Ovakvi talasi su
omoguili pojavu radija, televizije, beinih komunikacija, radara, itd.
Komunikacije ili telekomunikacije su podoblast elektrotehnike koja se bavi prenosom
informacija sa jednog mesta na drugo. Informacije se prenose pomou elektrinih provodnika,
elektromagnetskih talasa, klasinim kablovima, optikim kablovima, itd. Jedan od vanih
problema koji se reava u komunikacijama je nain na koji se informacije utiskuju u elektrini
signal. Taj proces se naziva modulacija ili kodovanje i obavlja se na predajnoj strani, dok se na
prijemnoj strani obavlja inverzni proces koji se naziva demodulacija ili dekodovanje. U procesu
prenosa nastaje i degradacija signala sbog dejstva smetnji ili uma pa se u komunikacijama
velika panja posveuje metodima za izvlaenje korisnih informacija iz uma i metodima za
zatitu informacija. Veina ovih metoda zahteva upotrebu raunara.
Raunarsko inenjerstvo je jedna od podoblasti elektrotehnike koje se bavi razvojem i
projektovanjem raunarskog hardvera i softvera koji kontrolie njegov rad. Savremeni raunarski
sistemi mogu biti veoma razliiti, poev od jednostavnih mikrokontrolera koji obavljaju
jednostavne nadzorne funkcije, preko personalnih raunara i radnih stanica koji se koriste za
obavljanje raznovrsnih aplikacija, sluanja muzike, gledanje filmova i igru, pa do monih
superraunara za izvravanje kompleksnih prorauna u fizici, meteorologiji i istraivanju
svemira.
Oblast sistemskog inenjerstva se bavi modelovanjem kompleksnih sistema
matematikim modelima u cilju njihovog jednostavnijeg opisa i predvianja njihovog ponaanja.
Primeri takvih sistema su, na primer, modelovanje saobraaja ili modelovanje leta aviona. Takav
matematiki opis sistema omoguava jednostavniju analizu ponaanja sistema u raznim uslovima
bez izvoenja eksperimenta.
Upravljanje sistemima je takoe jedna od vanih oblasti elektrotehnike koja se bavi
upravljanjem raznim elektromehanikim i drugim sloenim sistemima uz pomo odgovarajuih
modela i algoritama za reagovanje u razliitim situacijama.
1.3 ta je to elektronika?
2
projektovanja. Ve dvadesetak godina je prisutan trend minijaturizacije komponenata i trend
integracije velikog broja komponenata u jedno integrisano kolo. To je omoguilo drastino
smanjenje dimenzija elektronskih ureaja, smanjenje njihove potronje, poveanje brzine rada i
poveanje pouzdanosti ureaja. Na primer, jedan od prvih elektronskih raunara ENIAC iz 1947.
godine koji je imao oko 17000 elektronskih cevi i memoriju od svega nekoliko kB, bio je
smeten u prostoriju veliine sportske sale, a njegova potronja se merila desetinama kW.
Dananji raunari imaju sve vane performanse najmanje 1000 do 10000 puta bolje. Drugi
karakteristian primer je mobilni telefon koji je pre samo dvadesetak godina, za neuporedivo
loije performanse, imao veliinu koja je jedva mogla da stane u automobil.
3
2. Osnovni pojmovi o elektricitetu
Sila izmeu dva naelektrisanja, koja su dovoljno mala u odnosu na njihovo rastojanje (pa
se nazivaju takasta naelektrisanja), opisana je sledeom jednainom:
q1q2
F =k (2.1)
d2
Materijal kod kojeg su elektroni lako pokretljivi naziva se provodnik. Tipini provodnici
su metali: srebro, zlato, bakar, aluminijum, itd. Kod metala elektroni iz spoljanjih orbita atoma
mogu lako napustiti atome. Takvi elektroni se nazivaju slobodni elektroni i oni omguavaju lako
uspostavljanje elektrine struje.
Materijal kod kojeg su elektroni slabo pokretljivi naziva se izolator ili dielektrik. Tipini
izolatori su nemetali: staklo, plastine mase, keramika, guma, itd. Naelektrisanje koje se dovede
4
na izolator ostaje nepokretno i naziva se statiki elektricitet. Izolacioni materijali se esto koriste
za izolovanje provodnika da bi se spreio neeljeni dodir dva provodnika i uspostavljanje struje
izmeu njih.
Poluprovodnici su po svojim osobinama negde izmeu provodnika i izolatora i umereno
se suprostavljaju kretanju nosilaca elektriciteta. Najvaniji poluprovodnici su silicijum,
germanijum, galijum arsenid, itd. Poluprovodniki materijali su osnov savremene elektronike.
Otpornost je mera suprostavljanja kretanju nosilaca elektriciteta i bie kasnije
kvantitativno definisana. Provodnici imaju malu otpornost, dok izolatori imaju veliku otpornost.
Na primer, otpornost bakra je oko 1025 puta manja od otpornosti kvarca istih dimenzija.
q
I= (2.2)
t
S druge strane, trenutna struja i se definie kao brzina promene naelektrisanja, odnosno
prvi izvod koliine elektriciteta po vremenu:
dq
i= (2.3)
dt
U sluajevima kada se struja sastoji od kretanja dva tipa nosilaca, trenutna struja se moe
izraziti i na sledei nain:
dq dq + + dq
i= = (2.4)
dt dt
5
2.5 Napon
dw
v= (2.5)
dq
Prilikom analize mehanikih sistema uvek se koristi neki koordinatni sistem, koji definie
ta se podrazumeva pod pozitivnim smerom. Slina situacija je i u analizi elektrinih pojava, gde
je vrlo vano da naponi i struje u kolu budu tako definisani da se lako moe odrediti koja je od
dve take na viem potencijalu, ili koji je stvarni smer neke struje.
Na sl. 2.1a sa V je oznaen napon izmeu taaka A i B. Znaci + i oznaavaju referentni
smer napona V. Ako je V > 0, onda je taka sa oznakom + (A) na viem potencijalu od take sa
oznakom (B), ako je V < 0, onda je taka sa oznakom + (A) na niem potencijalu od take sa
oznakom (B). Znak se ne mora pisati, tada se on implicitno podrazumeva. Referentni smer
napona se moe proizvoljno usvojiti. Neka je, na primer, na slici 2.1a vrednost napona V = 3 V,
to znai da je potencijal take A vei za 3 V od potencijala take B. Ako bi se referentni smer
usvojio tako da + bude kod take B, onda bi vrednost napona V bila V = -3 V, to ima isto
znaenje kao u prethodnom sluaju.
A A I
+
V Kolo Kolo
- -
B B
Na slici 2.1b je strelicom oznaen referentni smer za struju I, tako da ona protie od take
A, kroz element kola, do take B. Ako je I > 0, onda je stvarni smer struje isti sa referentnim
smerom, a ako je I < 0, onda je stvarni smer struje suprotan referentnom smeru. Neka je I = 4 A.
Onda je stvarni smer struje identian sa nacrtanim referentnim smerom, a amplituda struje je
4 A. Ako bi pretpostavljeni referentni smer bio suprotan nacrtanom na sl. 2.1b, tada bi vrednost
struje bila I = -4 A, pa bi stvarni smer struje bio suprotan referentnom, odnosno isti kao u prvom
sluaju.
Kao to se vidi, neophodno je potrebno specificirati vrednost i referentni smer bilo kog
napona ili struje u kolu. Vrednosti veliina date bez referentnog smera su nekompletne, jer
definiu samo vrednosti odgovarajuih veliina, a ne i njihove smerove.
6
2.7 Energija i snaga
A i(t)
+
Kolo v(t)
-
B
Na primer, na sl. 2.2 energija iz kola se predaje elementu vezanom izmeu taaka A i B
ako je v(t) > 0 i i(t) > 0. Za takav element se kae da prima energiju i on se naziva pasivni
element. Kod pasivnih elemenata pozitivna struja ulazi u pozitivni naponski terminal.
Ako je v(t) > 0 i i(t) < 0, element predaje energiju kolu. Takav element se naziva aktivni
element ili izvor. Kod aktivnih elemenata pozitivna struja ulazi u negativni naponski terminal.
Snaga se definie kao brzina promene energije:
dw dw dq
p= = = vi (2.6)
dt dq dt
t2 t2
w = p dt = vi dt (2.7)
t1 t1
7
F
E= (2.8)
q
a pravac i smer se poklapaju sa smerom sile koja deluje na pozitivno elektrino opetreenje.
Elektrino polje oko takastog nalektrisanja je:
q
E=k (2.9)
d2
Posebno interesantan je sluaj elektrinog polja izmeu dve ravne paralelne ploe
razdvojene dielektrikom debljine d. Takva struktura se naziva ploasti kondenzator. Neka je
povrina ploa S, njihova nalektrisanja +q i q, a napon (potencijalna razlika) izmeu ploa V.
Onda je jaina elektrinog polja:
q V
E= = (2.10)
S d
gde je tzv. dielektrina konstanta materijala. Dakle, elektrino polje u ploastom kondenzatoru
je homogeno.
di 1
C
v = Ri v=L v= i dt (2.11)
dt
ili
8
1 1 dv
L
i= v i= v dt i=C (2.12)
R dt
+ i +
i i
+
v v v
-
- -
Otpornik predstavlja komponentu kod koje se energija koja se predaje elementu pretvara
u toplotu ili svetlosnu energiju. Konstanta R u definicionim relacijama predstavlja otpornost
otpornika (jedinica Om - ).
Kalem predstavlja komponentu kod koje se energija koja se predaje elementu pretvara u
magnetsko polje. Konstanta L u definicionim relacijama predstavlja induktivnost kalema
(jedinica Henri - H).
Kondenzator predstavlja komponentu kod koje se energija koja se predaje elementu
pretvara u elektrino polje. Konstanta C u definicionim relacijama predstavlja kapacitivnost
kondenzatora (jedinica Farad - F).
Ova tri pasivna elementa, zajedno sa izvorima koji e biti definisani u narednim
odeljcima, omoguavaju da se predstavi i analizira vrlo irok krug elektrinih i elektronskih kola.
Idealni nezavisni naponski izvor je aktivni element koji odrava napon izmeu pristupa
nezavisno od struje kroz njega. Vrednost napona nezavisnog naponskog izvora moe biti
konstantna V (kao kod elektrohemijskih baterija), ili neka funkcija vremena v(t). Simboli koji se
koriste za predstavljanje idealnih naponskih izvora prikazani su na sl. 2.4. Znak + pored simbola
oznaava referentni polaritet napona izvora.
+ +
V v(t)
Idealni nezavisni strujni izvor je aktivni element koji odrava struju izmeu pristupa
nezavisno od napona izmeu pristupa. Vrednost struje nezavisnog strujnog izvora moe biti
konstantna I, ili neka funkcija vremena i(t). Simbol koji se koristi za predstavljanje idealnog
strujnog izvora prikazan je na sl. 2.5. Strelica u simbolu oznaava referentni smer struje izvora.
9
i(t)
Za razliku od nezavisnih izvora koji generiu neki napon (ili struju) nezavisno od toga ta
se deava u ostatku kola, idealni zavisni izvori generiu napon (ili struju) koja zavisi od nekog
drugog napona ili struje u kolu. Ovakvi izvori su vani jer omoguavaju modelovanje mnogih
elektronskih elemenata, kao to su, na primer, tranzistori.
Postoje 4 tipa idealnih zavisnih izvora, koji su prikazani na slikama 2.6 i 2.7. Kao to se
vidi, zavisni izvori imaju etiri prikljuka. Ulazni krajevi (sa leve strane) predstavljaju veliinu
koja kontrolie izvor, a izlazni krajevi (sa desne strane) predstavljaju izlaznu struju ili napon
kontrolisanog izvora. Primetimo da su konstante i bezdimenzione konstante, jer se u prvom
sluaju napon transformie u napon, a u drugom sluaju se struja transformie u struju.
Konstanta se esto naziva naponsko pojaanje, a konstanta strujno pojaanje. S druge strane,
konstante r i g su dimenzione konstante. Konstanta r ima dimenziju otpornosti pa se naziva
transimpedansa, dok konstanta g ima dimenziju recipronu otpornosti i naziva se
transkonduktansa.
+
+ +
v0 v= v0 i0 v=ri 0
Slika 2.6: Naponski kontrolisani naponski izvor (NKNI) i strujno kontrolisani naponski izvor (SKNI).
+
+
v0 i=g v 0 i0 i= i0
Slika 2.7: Naponski kontrolisani strujni izvor (NKSI) i strujno kontrolisani strujni izvor (SKSI).
10
Equation Section (Next)
3. Kola sa stalnim jednosmernim strujama
Omov zakon definie zavisnost napona od struje kod otpornika i glasi: Napon na
otporniku je direktno proporcionalan struji kroz otpornik.
V = RI (3.1)
+ I
V R
1
G= (3.2)
R
Jedinica za provodnost je Simens (S). Omov zakon izraen preko provodnosti glasi:
I = GV (3.3)
P = VI (3.4)
11
Primenom Omovog zakona, snaga na otporniku se moe izraziti i primenom
ekvivalentnih izraza:
V2 I2
P = RI 2 = = GV 2 = (3.5)
R G
R=0 (G = ) (3.6)
Ovaj sluaj se naziva kratak spoj. Napon izmeu pristupa kod kratkog spoja je jednak
nuli, a struja moe imati ma kakvu vrednost.
G=0 ( R = ) (3.7)
Ovaj sluaj se naziva otvorena veza. Napon izmeu pristupa kod otvorene veze moe
imati ma kakvu vrednost, a struja je jednaka nuli.
Elektrino kolo predstavlja interkonekciju dva ili vie elemenata. Povezivanje elemenata
se vri provodnicima ija se otpornost moe zanemariti.
R1 I
V
B C
+
R2 R3
Pre nego to formuliemo osnovne zakone koji opisuju ponaanje elektrinih kola,
moramo se upoznati sa nekoliko definicija osnovnih termina:
vor kola je taka spajanja dva ili vie elemenata kola (A, B, C, D, na sl. 3.2).
Grana je deo kola koji sadri samo jedan element i vorove na krajevima elementa (AB,
AC, BC, BD, CD, na sl. 3.2).
Petlja predstavlja ma koji zatvoreni put kroz kolo kod koga se kroz jedan vor moe
proi samo jednom (ACBA, BCDB, ACDBA, na sl. 3.2).
Kontura predstavlja petlju koji ne sadri u sebi neku drugu petlju (ACBA, BCDB, na sl.
3.2).
12
3.3 Prvi (strujni) Kirhofov zakon
Nemaki fiziar Gustav Kirhof je jo sredinom 19. veka formulisao dva osnovna zakona
koji opisuju ponaanje elektrinih kola. Prvi Kirhofov zakon se odnosi na struje u kolu i glasi:
Algebarska suma struja koje utiu u ma koji vor kola jednaka je nuli.
I
j =1
j =0 (3.8)
gde je I j struja j-te grane koja ulazi u vor, dok je N broj grana koje ulaze u vor. Po konvenciji
se struje ija je referentna orijentacija ka voru uzimaju se sa pozitivnim predznakom, dok se
struje ija je referentna orijentacija od vora uzimaju sa negativnim predznakom.
Suma struja koje utiu u ma koji vor kola jednaka je sumi struja koje istiu iz istog
vora.
Drugi Kirhofov zakon se odnosi na napone u kolu i glasi: Algebarska suma napona u bilo
kojoj petlji kola jednaka je nuli.
V
j =1
j =0 (3.9)
gde je V j napon na j-toj grani petlje koja ukupno ima N grana. Po konvenciji se naponi na
granama ija je referentna orijentacija suprotna orijentaciji petlje uzimaju se sa pozitivnim
predznakom, dok se naponi na granama ija je referentna orijentacija ista sa orijentacijom petlje
uzimaju sa negativnim predznakom.
Prvi i drugi Kirhofov zakon opisuju stanje svakog elektrinog kola. Meutim, kada se
primene na kola sa samo jednim parom vorova, ili na kola sa samo jednom petljom, oni daju
neke vrlo korisne rezultate, koji se mogu primeniti za uproavanje elektrinih kola.
Ako se N otpornika tako povee tako da se u svakom voru stiu samo po dva otpornika
(osim kod prvog i poslednjeg vora), takva veza se naziva serijska ili redna veza otpornika i
prikazana je na slici 3.3a. Za jedinu petlju u kolu se moe napisati jednaina po drugom
Kirhofovom zakonu:
V = R1 I s + R2 I s + + RN I s = ( R1 + R2 + + RN ) I s (3.10)
13
dok se za ekvivalentnu petlju na slici 3.3b moe napisati:
V = Rs I s (3.11)
...
Is Is
R1 R2 RN
+ +
V V
Rs
Ako su napon izvora i struja kroz izvor u oba kola isti, onda se za ekvivalentnu otpornost
Rs dobija:
Rs = R1 + R2 + + RN (3.12)
R1 R2
VR1 = V , VR2 = V (3.13)
R1 + R2 R1 + R2
I
+
R1 VR1
+
-
V
+
R2 VR2
-
Ako se N otpornika tako povee da svi imaju zajednike prikljuke, takva veza se naziva
paralelna veza otpornika i prikazana je na slici 3.5a. Za vor u kome su povezani naponski izvor
i svi otpornici se moe napisati jednaina po prvom Kirhofovom zakonu:
14
I p = G1V + G2V + + GNV = (G1 + G2 + + GN )V (3.14)
I p = G pV (3.15)
Ip Ip
+ +
V ... V
R1 R2 RN Rp
Ako su napon izvora i struja kroz izvor u oba kola isti, onda se za ekvivalentnu otpornost
Gp dobija:
G p = G1 + G2 + + GN (3.16)
1 1 1 1
= + + + (3.17)
R p R1 R2 RN
Posmatrajmo dva paralelno vezana otpornika, kao na slici 3.6. Poto je napon na oba
otpornika isti, struje kroz paralelno vezane otpornike su:
R2 R1
I R1 = I , I R2 = I (3.18)
R1 + R2 R1 + R2
IR1 IR2
...
I R1 R2
15
3.6 Transformacije trougao zvezda i zvezda - trougao
R1 R2 RA
RC RB
C B
C B
R3
Slika 3.7: Vezivanje otpornika u trougao () i zvezdu (Y).
Da bi ova dva kola bila ekvivalentna, otpornost izmeu ma koje dve take u oba kola,
kada se trea taka ostavi nepovezana, mora biti ista. Dakle, korienjem pravila za paralelno i
serijsko vezivanje otpornika, sa slike 3.7 se dobija:
R2 ( R1 + R3 )
RAB = RA + RB =
R1 + R2 + R3
R3 ( R1 + R2 )
RBC = RB + RC = (3.19)
R1 + R2 + R3
R1 ( R2 + R3 )
RAC = RA + RC =
R1 + R2 + R3
R1 R2
RA =
R1 + R2 + R3
R2 R3
RB = (3.20)
R1 + R2 + R3
R1 R3
RC =
R1 + R2 + R3
RA RB + RA RC + RB RC
R1 =
RB
RA RB + RA RC + RB RC
R2 = (3.21)
RC
RA RB + RA RC + RB RC
R3 =
RA
16
3.7 Sistem jednaina napona vorova
U procesu reavanja elektrinog kola potrebno je odrediti struje kroz elemente kola i
napone na elementima kola. Za njihovo odreivanje moemo napisati sistem linearnih jednaina,
koji se sastoji od jednaina po prvom Kirhofovom zakonu, jednaina po drugom Kirhofovom
zakonu i jednaina elemenata po Omovom zakonu. Prilikom odreivanja napona u kolu, jedan
vor u kolu se bira za referentni vor, pa se preostali naponi raunaju u odnosu na njega.
Referentni vor se najee naziva masa.
Ovako formirani sistem ima veliki broj jednaina. Da bi se smanjio broj jednaina u
sistemu moe se postupiti na dva naina. Prvi nain je da se prvo odrede svi naponi u kolu, a da
se potom odrede struje kroz elemente na osnovu Omovog zakona. Drugi nain je da se prvo
odrede struje u kolu, pa tek onda naponi na elementima. U oba sluaja se broj jednaina u
sistemu znaajno smanjuje.
U elektronskim kolima je broj vorova obino znatno manji od broja elemenata, pa je
prvi nain formiranja jednaina korisniji. Da bi se formirao takav sistem jednaina, prvo se za
svaki vor (osim za referentni) napie odgovarajua jednaina po prvom Kirhofovom zakonu, a
zatim se struje koje utiu u vor ili istiu iz vora izraze preko napona vorova i Omovog
zakona. U sluaju kola sa N vorova, broj jednaina u sistemu je N - 1. Takav sistem jednaina
se naziva sistem jednaina napona vorova.
Po Omovom zakonu struja kroz otpornik izmeu vorova m i n je:
Vm Vn
I mn = (3.22)
R
Ovaj sistem jednaina se moe i direktno napisati na osnovu posmatranja kola, bez
prethodnog formiranja jednaina po prvom Kirhofovom zakonu. Koeficijenti van glavne
dijagonale Gmn , gde je m n , predstavljaju zbir provodnosti svih grana izmeu vorova m i n i
uvek imaju negativni predznak. Dijagonalni koeficijenti Gkk predstavljaju zbir provodnosti svih
grana koje se stiu u vor k i uvek imaju pozitivni predznak.
U elektrotehnici i elektronici veliku primenu ima klasa linearnih kola. Da bi kolo bilo
linearno mora zadovoljiti principe superpozicije i homogenosti.
17
Princip superpozicije tvrdi da se u jednom linearnom kolu sa vie nezavisnih izvora,
struja kroz ma koji element ili napon bilo kog vora u kolu, moe biti predstavljen kao algebarski
zbir doprinosa pojedinanih izvora. Prilikom odreivanja doprinosa jednog izvora, preostali
nezavisni naponski izvori moraju biti zamenjeni kratkim spojevima, a preostali nezavisni strujni
izvori se moraju zameniti otvorenim vezama. Zavisni izvori ostaju neizmenjeni u kolu.
Iako primena principa superpozicije zahteva viestruko reavanje sistema jednaina,
sistemi jednaina koji se dobijaju posle anuliranja preostalih nezavisnih izvora su esto znatno
jednostavniji, pa njihovo reavanje ne predstavlja problem.
Princip homogenosti tvrdi da ako se u jednom linearnom kolu neki nezavisni izvor
pomnoi (skalira) nekom konstantom, onda se njegovi doprinosi strujama i naponima u kolu
mnoe istom konstantom.
Dokaz ovih principa sledi iz linearnosti sitema jednaina koje opisuju kolo.
U elektrinim kolima se retko sreu idealni naponski i strujni izvori. Realni naponski
izvor, prikazan na slici 3.8, ima konanu unutranju otpornost RV . Realni strujni izvor, takoe
prikazan na slici 3.8, ima konanu unutranju provodnost Gi = 1 Ri .
Rv
Ip
Ip + +
+
V Vp I Vp
Rp
Ri Rp
- -
1 Ri
Ip = V= I (3.24)
Rv + R p Ri + R p
V = Ri I , Rv = Ri (3.25)
Dakle, ako u kolu imamo strujni izvor struje I i njemu paralelno vezan otpornik R, onda
se ova kombinacija moe zameniti ekvivalentnim naponskim izvorom napona V = RI i serijski
vezanim otpornikom R. Takoe vai i obrnuto: ako u kolu imamo naponski izvor napona V sa
18
serijski vezanim otpornikom R, onda se ova kombinacija moe zameniti ekvivalentnim strujnim
izvorom struje I = V R i njemu paralelno vezanim otpornikom R. Ostali parametri kola u kome
se nalaze nezavisni izvori ostaju nepromenjeni.
Transformacije izvora imaju veliku primenu u uproavanju elektrinih kola, kada je
potrebno smanjiti broj vorova ili smanjiti broj petlji u kolu.
Pretpostavimo da imamo neko elektrino kolo i da elimo da odredimo struju, napon ili
snagu na nekom otporniku, koji emo nazvati potroa i obeleiti sa Rp. Ova situacija je
ilustrovana na slici 3.10a. Tevenenova i Nortonova teorema pokazuju kako se celo kolo, osim
potroaa, moe zameniti ekvivalentnim realnim naponskim ili strujnim izvorom, tako da struja i
napon potroaa ostanu nepromenjeni.
Posmatrajmo kolo na sl. 3.10a. Ako se potroa iskljui iz kola, pristupni krajevi ostaju
otvoreni, i na njima postoji napon, koji emo nazvati napon otvorene veze i obeleiti sa VOC , kao
na slici 3.10b. Meutim, ako se posle iskljuenja potroaa pristupni krajevi kratko spoje, onda
izmeu njih postoji struja kratkog spoja, koju emo obeleiti sa I SC , kao na slici 3.10c.
A A A
+ +
Kolo sa Kolo sa Kolo sa
izvorima i Rp izvorima i VOC izvorima i ISC
otpornicima otpornicima otpornicima
- -
B B B
VOC
VT = VOC , RT = (3.26)
I SC
A A
+ RT +
Rp Rp
VT RN
IN
B B
19
Ove relacije predstavljaju Tevenenovu teoremu koja glasi:
VOC
I N = I SC , RN = (3.27)
I SC
20
Equation Section (Next)
4. Kola sa promenljivim strujama
4.1 Kondenzator
Q = CV (4.1)
+ i(t)
v(t) q(t) C
dq(t ) dv(t )
= i(t ) = C (4.3)
dt dt
21
Dakle, ako se napon na kondenzatoru menja, optereenje na kondenzatoru se takoe
menja, to znai da postoji struja kroz kondenzator.
Iz poslednje jednaine se takoe vidi da nije mogue naglo promeniti napon na
kondenzatoru jer bi to zahtevalo beskonano veliku struju kroz njega.
Integracijom jednaine (4.3) se dobija:
t t t t
1 1 0 1 1
v(t ) = i( x)dx = i ( x)dx + i ( x)dx = v(t0 ) + i ( x)dx (4.4)
C C C t0 C t0
C p = C1 + C2 + + CN (4.6)
1 1 1 1
= + + + (4.7)
C p C1 C2 CN
4.2 Kalem
Kalem se sastoji od provodne ice koja je namotana oko jezgra od nemagnetnog ili
magnetnog materijala. Simbol kalema, zajedno sa referentnim smerovima za napon i struju
prikazan je na slici 4.2.
Relacija izmeu napona i struje kalema data je diferencijalnom jednainom:
di (t )
v(t ) = L (4.8)
dt
22
+ i(t)
v(t) L
Postupajui na slian nain kao kod kondenzatora, integracijom jednaine (4.8) se dobija:
t t
1 1
i(t ) = v( x)dx = i(t0 ) + v( x)dx (4.9)
L L t0
1 1 1 1
= + + + (4.11)
Lp L1 L2 LN
Ls = L1 + L2 + + LN (4.12)
Kola prvog reda sadre izvore, otpornike i jedan kondenzator (RC kola) ili jedan kalem
(RL kola) i prikazana su na slici 4.3.
Da bi posmatrali prelazni reim kod kola prvog reda, smatraemo da se prekida, koji je
bio otvoren, zatvara u trenutku t = 0 , ime se pobudni izvor vezuje u kolo. Ponaanje RC kola za
t > 0 odreeno je drugim Kirhofovim zakonom, koji za kolo sa slike 4.3a glasi:
t
1
i( x)dx + Ri(t ) = Vs
C
(4.13)
23
ijim se diferenciranjem po vremenu dobija:
i (t ) di (t )
+R =0 (4.14)
C dt
ili, posle sreivanja,
di (t ) 1
+ i (t ) = 0 (4.15)
dt RC
t=0 t=0
R R
+ +
Vs C Vs L
i(t) i(t)
di (t )
L + Ri (t ) = Vs (4.16)
dt
ili, posle sreivanja,
di(t ) R V
+ i (t ) = s (4.17)
dt L L
dx(t )
+ ax(t ) = f (t ) (4.18)
dt
x(t ) = x p (t ) + xc (t ) (4.19)
dx p (t )
+ ax p (t ) = f (t ) (4.20)
dt
dxc (t )
+ axc (t ) = 0 (4.21)
dt
24
Iz jednaine koja daje prirodno reenje (4.20) se vidi da reenje xc (t ) i njegov izvod
dxc (t ) dt moraju imati isti vremenski oblik, jer se inae ne bi mogli ponititi. Jedan mogui
oblik za xc (t ) je eksponencijalna funkcija xc (t ) = Ke at . to se prinudnog reenja x p (t ) tie, ono
se mora sastojati od funkcije f (t ) i njenog prvog izvoda df (t ) dt . Izuzetak od ovog pravila
predstavlja sluaj f (t ) = Ae at , gde je a ista konstanta kao u diferencijalnoj jednaini.
U sluaju posmatranih RC i RL kola, f(t) = A = const, pa je prinudno reenje
diferencijalne jednaine takoe konstanta x p (t ) = K1 . Prirodno reenje je, kao to je ve reeno,
eksponencijalnog oblika xc (t ) = K 2e at . Kompletno reenje diferencijalne jednaine je onda:
x(t ) = K1 + K 2 e at = K1 + K 2 et / (4.22)
0.8
tau1 = 1
0.6
0.4
tau2 = 0.2
0.2
0
0 0.2 0.4 0.6 0.8 1 1.2
25
Takoe se, iz uslova:
dobija:
koji moe korisno posluiti za direktno pisanje jednaine za promenljivi napon ili struju, ako su
poznate veliine x(0) , x() i .
26
+
is(t) R L C v(t)
-
-
R L
+ +
vs(t) C vc(t0)
-
i(t)
d 2i (t ) R di (t ) 1 1 dvs (t )
2
+ + i(t ) = (4.30)
dt L dt LC L dt
Dakle, oba kola se mogu opisati diferencijalnom jednainom drugog reda sa konstantnim
koeficijentima:
d 2 x(t ) dx(t )
2
+ a1 + a2 x(t ) = f (t ) (4.31)
dt dt
ije je reenje:
x(t ) = x p (t ) + xc (t ) (4.32)
Ako je pobudna funkcija konstanta, f (t ) = A , kao na slici 4.5, onda je prinudno reenje
x p (t ) reenje jednaine:
d 2 x p (t ) dx p (t )
2
+ a1 + a2 x p (t ) = A (4.33)
dt dt
27
x p (t ) = A a2 (4.34)
d 2 x(t ) dx(t )
2
+ 2 + 02 x(t ) = 0 (4.35)
dt dt
s 2 Ke st + 2sKe st + 02 Ke st = 0 (4.36)
ili
s 2 + 2s + 02 = 0 (4.37)
s1 , s2 = 2 02 (4.38)
28
3. < 0 - neprigueno reenje. Reenja s1 i s2 su konjugovano kompleksna, pa je
prirodno reenje oblika:
gde je:
n = 02 2 (4.44)
Na slici 4.6 prikazani su odzivi kola u sva tri sluaja, za iste poetne uslove i istu
uestanost 0 = 1 i tri vrednosti koeficijenta priguenja , = 2 , = 1 i = 0.5 . Uoava se da
je odziv kola najbri u sluaju kritinog priguenja.
1.4
1.2
0.8
x
0.6
0.4
Slucaj 1
0.2 Slucaj 2
Slucaj 3
0
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20
t
29
Equation Section (Next)
5. Kola sa naizmeninim strujama
Posebna klasa elektrinih kola su kola kod kojih su naponi i struje pobudnih izvora
sinusoidalne funkcije vremena. U reimu koji nastaje posle smirivanja prelaznih pojava, naponi i
struje elemenata kola e takoe imati isti vremenski oblik, tj. predstavljae sinusoidalne funkcije
vremena. U elektrotehnici je interes za prouavanje ovakvih kola veliki s obzirom na injenicu
da je naizmenini napon dominantan u snabdevanju elektrinom energijom u domainstvima i
industriji. Takoe, poto se primenom Furijeove analize moe pokazati da se bilo kakva
periodina funkcija moe predstaviti zbirom sinusoidalnih funkcija, za analizu kola sa sloenim
periodinim pobudama moe se primeniti princip superpozicije.
Posmatraemo prvo kola kod kojih pobudni izvori predstavljaju sinusoidalne funkcije
vremena. Analiziraemo ustaljeno, stacionarno ili ravnoteno stanje, koje nastaje posle
smirivanja prelaznih procesa u kolu posle primene sinusoidalne pobude, a kada su naponi i struje
u kolu takoe sinusoidalni, odnosno prostoperiodini. Posmatrajmo sinusnu funkciju:
koja je prikazana na slici 5.1. XM se naziva amplituda (maksimalna vrednost), se naziva kruna
ili ugaona uestanost, dok je t argument. Veliina x(t ) moe predstavljati napon v(t ) ili struju
i (t ) .
x(t) x(t)
XM XM
-XM -XM
1
f = (5.2)
T
30
Iz uslova periodinosti:
T = 2 (5.3)
sledi:
2
= = 2f (5.4)
T
di (t )
L + Ri (t ) = VM cos t (5.6)
dt
VM L
IM = = arctg (5.8)
R + L
2 2 2 R
pa je:
VM L
i(t ) = cos(t arctg ) (5.9)
R + L
2 2 2 R
31
iji su realni i imaginarni deo kosinusna odnosno sinusna funkcija. Pretpostavimo da je pobudna
funkcija (fiziki neostvarljivi) kompleksni napon:
Zbog toga to je kolo linearno, po principu superpozicije, struja u kolu mora se sastojati
iz dve komponente:
njegov realni deo. Mada to na prvi pogled izgleda mnogo komplikovanije nego prvi pristup, u
praksi je sve mnogo jednostavnije. U sluaju posmatranog RL kola, zamenom pobude VM e jt i
odziva I M e j ( t + ) u diferencijalnu jednainu (5.6), imamo:
d
L ( I M e j ( t +) ) + RI M e j ( t + ) = VM e jt (5.13)
dt
jLI M e j ( t + ) + RI M e j ( t +) = VM e jt (5.14)
RI M e j + jLI M e j = VM (5.15)
VM L
i(t ) = I M cos(t + ) = cos(t arctg ) (5.17)
R + L
2 2 2 R
32
x(t ) = X M cos(t + ) = Re X M e j ( t + ) = Re ( X M e j )e jt (5.18)
d
L (Ie jt ) + RIe jt = Ve jt (5.19)
dt
jLI + RI = V (5.20)
odnosno,
V VM L
I= = I M = arctg( ) (5.21)
R + jL R + L
2 2 2 R
VM L
i(t ) = cos t arctg( ) (5.22)
R + L
2
2 2 R
33
Ako je napon na otporniku v(t ) = VM e j ( t + v ) , struja kroz otpornik je i(t ) = I M e j ( t + i ) , pa
se iz prethodne relacije dobija:
VM e j ( t +v ) = RI M e j ( t +i ) (5.24)
V = RI (5.25)
di (t )
v(t ) = L (5.26)
dt
V = jLI (5.27)
dv(t )
i(t ) = C (5.28)
dt
I = jCV (5.29)
Poto je i = v + 90 , kod kondenzatora struja fazno prednjai naponu za 90o, ili napon
fazno kasni za strujom za 90o.
34
strujama, kada se koristi fazorska predstava, naponi i struje postaju kompleksne veliine. Ako se
formira kolinik fazora napona na nekom elementu i fazora struje kroz isti element:
V
Z= (5.30)
I
v(t)
v(t), i(t)
Im
+ I i(t)
V
V=RI R
t I
-
v=i
Re
v(t) i(t)
v(t), i(t)
Im
V
I v=i+90o
+
L I
V=jLI
t
- 90o
Re
i(t) v(t)
v(t), i(t)
I=jCV Im
+ I
i=v+90o
V C
V
t
- 90o
Re
VM v VM
Z= = (v i ) = Z z (5.31)
I M i I M
dok se u pravouglom koordinatnom sistemu moe predstaviti preko svog realnog i imaginarnog
dela:
35
Z( j) = R() + jX () (5.32)
Realni deo impedanse R() se naziva rezistivna komponenta ili rezistansa, dok se
imaginarni deo impedanse X () naziva reaktivna komponenta ili reaktansa. Primetimo da
impedansa nije fazor, iako je frekvencijski zavisna kompleksna veliina. Uslov da neka
kompleksna veliina predstavlja fazor je da u vremenskom domenu odgovara nekom
sinusoidalnom signalu. Dakle, pojam impedanse nema nikakvo znaenje u vremenskom domenu.
Poreenjem dve prethodne jednaine (5.31) i (5.32) lako je utvrditi veze izmeu dva
oblika predstavljanja impedanse. Tako je:
X
Z = R2 + X 2 , z = arctg (5.33)
R
odnosno,
R = Z cos z , X = Z sin z (5.34)
1 I
Y= = (5.35)
Z V
I M i I M
Y= = (i v ) = Y y (5.36)
VM v VM
Y( j) = G () + jB() (5.37)
1 R jX
G + jB = = 2 (5.38)
R + jX R + X 2
lako se dobija:
36
R X
G= , B= (5.39)
R + X2
2
R + X2
2
G B
R= , X= (5.40)
G + B2
2
G + B2
2
VM I M
P= (5.42)
2
odnosno jednaka je polovini proizvoda amplituda struje i napona. S obzirom da je kod otpornika
V = RI , izraz (5.42) se moe napisati i kao:
37
RI M2 VM2
P= = (5.43)
2 2R
Zamislimo sada da kroz isti otpornik tee neka jednosmerna struja I i da je tada napon na
njemu V koji na otporniku razvijaju istu snagu kao u sluaju sinusoidalne pobude. Takva
vrednost struje naziva efektivna vrednost struje, a napona efektivna vrednost napona. Poto je u
jednosmernom reimu Vef = RI ef , onda je:
Vef2
P = Vef I ef = RI ef2 = (5.44)
R
VM IM
Vef = , I ef = (5.45)
2 2
odnosno, efektivna vrednost napona na otporniku ili struje kroz otpornik dobija se deljenjem
amplitude napona ili struje sa kvadratnim korenom iz 2.
i (t ) = 0
j =1
j (5.46)
gde je i j (t ) struja j-te grane koja ulazi u vor, dok je N broj grana koje ulaze u vor. U sluaju
sinusoidalne pobude, struje u kolu su takoe sinusoidalne i imaju istu uestanost. Dakle,
prethodna jednaina dobija oblik:
I
j =1
Mj cos(t + j ) = 0 (5.47)
odakle se transformacijom sinusoidalnih veliina u fazore dobija prvi Kirhofov zakon za kola sa
naizmeninim strujama u fazorskom obliku:
I
j =1
j =0 (5.48)
gde je I j fazor struje j-te grane koja ulazi u vor, dok je N broj grana koje ulaze u vor. Dakle, u
frekvencijskom (fazorskom) domenu prvi Kirhofov zakon glasi: Suma fazora struja koje utiu u
ma koji vor kola jednaka je nuli.
38
Na isti nain se polazei od jednaine po drugom Kirhofovom zakonu u vremenskom
domenu:
v (t ) = 0
j =1
j (5.49)
V
j =1
j =0 (5.50)
gde je V j fazor napona na j-toj grani petlje koja ukupno ima N grana. Dakle, u frekvencijskom
(fazorskom) domenu drugi Kirhofov zakon glasi: Suma fazora napona u bilo kojoj petlji kola
jednaka je nuli.
Primenom prvog i drugog Kirhofovog zakona neka kola se mogu uprostiti, to smanjuje
broj jednaina kojima se ona opisuju i olakava njihovo reavanje. U narednom izlaganju bie
ukratko opisane neke takve transformacije:
Ako se N impedansi tako povee tako da se u svakom voru stiu samo po dve
impedanse (osim kod prvog i poslednjeg vora), takva veza se naziva serijska ili redna veza
impedansi i prikazana je na slici 5.3a.
...
Is Is
Z1 Z2 ZN
+ +
V V Zs
Z s = Z1 + Z 2 + + ZN (5.51)
39
Posmatrajmo dve serijski vezane impedanse koje formiraju razdelnik napona, kao na slici
5.4.
I
+
Z1 VZ1
+
-
V
+
Z2
VZ2
-
Poto kroz oba impedanse protie ista struja, naponi na impedansama su:
Z1 Z2
VZ1 = V, VZ2 = V (5.52)
Z1 + Z 2 Z1 + Z 2
Ako se N impedansi tako povee da sve imaju zajednike prikljuke, takva veza se naziva
paralelna veza impedansi i prikazana je na slici 5.5a.
Ip Ip
+ +
V ... V Zp
Z1 Z2 ZN
Yp = Y1 + Y2 + + YN (5.53)
1 1 1 1
= + + + (5.54)
Z p Z1 Z 2 ZN
40
Posmatrajmo sada dve paralelno vezane impedanse koje formiraju razdelnik struje, kao
na slici 5.6. Poto je napon na obe impedanse isti, struje kroz paralelno vezane impedanse su:
Z2 Z1
I Z1 = I, I Z2 = I (5.55)
Z1 + Z 2 Z1 + Z 2
IZ1 IZ2
I Z1 Z2
A A
Z1 Z2 ZA
Z3 ZC ZB
C B
C B
Da bi ova dva kola bila ekvivalentna, impedansa izmeu ma koje dve take u oba kola,
kada se trea taka ostavi nepovezana, mora biti ista. Korienjem pravila za paralelno i serijsko
vezivanje otpornika, sa slike 5.7 se dobijaju relacije ekvivalencije:
Z1Z 2
ZA =
Z1 + Z 2 + Z3
Z 2 Z3
ZB = (5.56)
Z1 + Z 2 + Z3
Z1Z3
ZC =
Z1 + Z 2 + Z3
41
odnosno:
Z A Z B + Z A ZC + Z B ZC
Z1 =
ZB
Z A Z B + Z A ZC + Z B ZC
Z2 = (5.57)
ZC
Z A Z B + Z A ZC + Z B Z C
Z3 =
ZA
Posmatrajmo kola prikazana na slici 5.8, gde su prikazani realni naponski izvor, koji ima
konanu unutranju impedansu Zv, i realni strujni izvor, koji ima konanu unutranju admitansu
Yi = 1 Z i .
Zv Ip Ip
+ +
+
V Zp Vp I Vp
Zi Zp
- -
1 Zi
Ip = V= I (5.58)
Zv + Z p Zi + Z p
V = Z i I, Z v = Z i (5.59)
Dakle, ako u kolu imamo strujni izvor struje I i njemu paralelno vezanu impedansu Z,
onda se ova kombinacija moe zameniti ekvivalentnim naponskim izvorom napona V = RI i
serijski vezanom impedansom Z. Takoe vai i obrnuto: ako u kolu imamo naponski izvor
napona V sa serijski vezanom impedansom Z, onda se ova kombinacija moe zameniti
ekvivalentnim strujnim izvorom struje I = V Z i njemu paralelno vezanom impedansom Z.
Ostali parametri kola u kome se nalaze nezavisni izvori ostaju nepromenjeni.
42
5.8 Sistem jednaina napona vorova za kola sa naizmeninim strujama
Kao i kod analize jednosmernog reima, i kod kola sa naizmeninim strujama moe se
primeniti sistem jednaina napona vorova za reavanje kola. U sluaju kola sa N vorova, broj
linearnih jednaina u sistemu je N-1. U sluaju kola sa N vorova, broj nepoznatih veliina
(napona) u sistemu N-1, tj. isti je kao broj jednaina. Sistem jednaina napona vorova
predstavlja sistem linearnih jednaina sa kompleksnim koeficijentima i izgleda ovako:
YN 11V1 + YN 12 V2 + + YN 1N 1VN 1 = I N 1
Elementi matrice sistema van glavne dijagonale, Ymn gde je m n , predstavljaju zbir
admitansi svih grana izmeu vorova m i n i uvek imaju negativni predznak. Dijagonalni
elementi, Ykk , predstavljaju zbir provodnosti svih grana koje se stiu u voru k i uvek imaju
pozitivni predznak. Struje sa desne strane jednaina, I k , predstavljaju struje izvora koje utiu u
odgovarajui vor k. Ovaj sistem jednaina se moe i direktno napisati samo na osnovu
posmatranja kola.
A A A
+ +
Kolo sa Kolo sa Kolo sa
izvorima i Zp izvorima i VOC izvorima i ISC
impedansama impedansama impedansama
- -
B B B
Posmatrajmo kolo na sl. 5.9a. Ako se potroa iskljui iz kola, pristupni krajevi ostaju
otvoreni i na njima postoji napon koji emo nazvati napon otvorene veze i obeleiti sa VOC , kao
na slici 5.9b. Meutim, ako se posle iskljuenja potroaa pristupni krajevi kratko spoje, onda
izmeu njih postoji struja kratkog spoja, koju emo obeleiti sa I SC , kao na slici 5.9c.
Za izvoenje Tevenenove teoreme posmatrajmo kolo na sl. 5.10a, u kome je kompletno
kolo sa izvorima i impedansama (bez potroaa) zamenjeno ekvivalentnim naponskim izvorom
VT i serijski vezanim impedansom Z T . Poreenjem kola sa slike 5.9 i slike 5.10a, lako se vidi
da su struja kroz potroa i napon na potroau isti ako je:
43
VOC
VT = VOC , ZT = (5.61)
I SC
A A
+ ZT +
Zp Zp
VT ZN
IN
B B
VOC
I N = I SC , Z N = (5.62)
I SC
Posmatrajmo kolo na slici 5.11 kod koga je izmeu vorova A i B prikljuen pobudni
izvor koji moe biti strujni ili naponski. U oba sluaja napon na pristupu obeleimo sa V1 a
struju koja utie u kolo sa I 1 . Ovakvo kolo se naziva kolo sa jednim pristupom.
Ako je pobudni izvor strujni generator, onda ulazni napon predstavlja odziv kola na
primenjenu pobudu. Kolinik fazora odziva i pobude:
44
V1
Zu = (5.63)
I1
naziva se ulazna impedansa kola.
A
+ I1
V1 Kolo
-
B
Ako je pobudni izvor naponski generator, onda ulazna struja predstavlja odziv kola na
primenjenu pobudu. Kolinik fazora odziva i pobude:
I1
Yu = (5.64)
V1
naziva se ulazna admitansa kola.
Posmatrajmo sada kolo na slici 5.12 kod koga je izmeu vorova A i B prikljuen
pobudni izvor, koji moe biti strujni ili naponski, a izmeu vorova C i D potroa, ija je
impedansa Z p . Ovakvo kolo se naziva kolo sa dva pristupa. Napon i struju na prvom pristupu
obeleimo sa V1 i I1 , a napon i struju na drugom pristupu sa V2 i I 2 .
A C
+ I1 + I2
V1 Kolo V2
Z2
- -
B D
Ako je pobudni izvor strujni generator, onda se za kolo na slici 5.12 mogu definisati tri
odnosa:
V1
Zu = (5.65)
I1
V2
Z12 = (5.66)
I1
45
koji se naziva prenosna impedansa (transimpedansa) kola, i,
I2
Ai = (5.67)
I1
Ako je pobudni izvor naponski generator, onda se za kolo na slici 5.12 mogu definisati
jo tri odnosa:
I1
Yu = (5.68)
V1
I2
Y12 = (5.69)
V1
V2
Av = (5.70)
V1
f (t ) = f (t + nT ), n = 1, 2, 3, (5.71)
gde je T perioda signala. Primeri ovakvih signala su povorke pravougaonih ili trougaonih
signala, koje se esto sreu u elektronskim sistemima, a koje su prikazane na slici 5.13.
f(t) f(t)
A A
t t
T 2T T 2T
46
U matematikoj teoriji Furijeovih redova pokazuje se da se svaka periodina funkcija
f (t ) moe predstaviti pomou zbira sinusoidalnih funkcija, koje su linearno nezavisne. Dakle,
imamo:
f (t ) = a0 + an cos(n0t + n ) (5.72)
n =1
1
f (t ) = a0 + n
2 n=
a e j ( n0t +n )
= n
n =
c e jn0t
= a0 +
n =1
(an cos n0t + bn sin n0t ) (5.73)
n 0
t1 +T t1 +T t +T
jn0t jk 0t
1
f (t )e jk0t dt = n n e
j ( n k ) 0t
c e e dt = c dt (5.74)
t1 t1 n= n = t1
Poto je:
t1 +T
0 nk
t1
e j ( nk ) 0t dt =
T n=k
(5.75)
konano se dobija:
t1 +T
1
cn =
T
t1
f (t )e jn0t dt (5.76)
Neka se sada takav periodini signal primeni kao pobuda nekog linearnog elektrinog
kola. Ako je recimo pobudni signal napon, onda se, primenom razvoja u Furijeov red, pobudni
signal moe predstaviti u vidu zbira napona:
v(t ) = v0 + v1 (t ) + v2 (t ) + (5.77)
47
+
v0
+
v1(t)
Kolo
vk(t)
U kolu na slici 5.14 svaki naponski generator ima svoju amplitudu i uestanost.
Primenom fazorske analize moe se odrediti odziv kola na svaku komponentu pobudnog signala
u frekvencijskom domenu i prevesti u vremenski domen. Dalje, poto je kolo linearno, moe se
primeniti princip superpozicije i ukupni odziv kola dobiti sumiranjem doprinosa svih
komponenata pobudnog signala. Na taj nain se dobija ukupni odziv kola u ustaljenom
sloenoperiodinom reimu.
48
Equation Section 6
6. Osnovi fizike poluprovodnika
V = RI (6.1)
dok je za drugi pristup bolje iskoristiti relaciju izmeu elektrinog polja i napona
V
E= (6.2)
l
gde je V napon na krajevima provodnika a l njegova duina, kao i definiciju gustine struje:
I
J= (6.3)
S
El = RJS (6.4)
odnosno:
RJS
E= = J (6.5)
l
tako da se konano dobija:
l
R= (6.6)
S
49
1
= (6.7)
ija je jedinica S m . Koristei specifinu provodnost, relacija izmeu elektrinog polja i gustine
struje se moe napisati kao:
J = E (6.8)
Bakar
6
4 Grafit
2
0
-2
Silicijum
-4
-6
-8
Guma
-10
-12 Staklo
-14 Teflon
50
nepopunjen nepopunjen
nepopunjen
zabranjen
zabranjen
nepopunjen zabranjen
popunjen popunjen popunjen
Si - - Si - - Si - - Si
- - - -
- - - -
Si - - Si - - Si - - Si
- - - -
- - - -
Si - - Si - - Si - - Si
51
ni2 = BT 3e EG kT
(6.9)
gde je B konstanta koja zavisi od materijala i za silicijum iznosi 5.4 1031 . EG = 1.12 eV je
parametar koji se naziva energetski procep i predstavlja minimalnu energiju za raskidanje
kovalentne veze, dok je k = 8.62 10 5 eV/ o K Bolcmanova konstanta. Sopstvene koncentracije
elektrona i upljina na sobnoj temperaturi T = 300o K = 27 o C su ni = pi = 1.5 1016 nosilaca m3 i
veoma su male u odnosu na gustinu atoma u kristalu silicijuma 5 10 28 atoma m 3 . Dakle, kod
istog silicijuma svaki bilioniti atom u kristalu daje jedan par slobodnih nosilaca. Zbog toga je
ist silicijum veoma slab provodnik.
Je
Jp
V +
onda dolazi do usmerenog kretanja slobodnih nosilaca kroz poluprovodnik. Iako se elektroni i
upljine pod dejstvom elektrinog polja kreu u suprotnim smerovima, poto su oni nosioci
suprotnog naelektrisanja, struje elektrona i upljina se efektivno sabiraju. Dakle, gustina struje
kroz poluprovodnik data je izrazom:
J = e( n ni + p pi ) E = E (6.10)
52
silicijum se naziva n-tip silicijuma, jer ima vie slobodnih nosilaca negativnog naelektrisanja
(elektrona) nego upljina. Tipina koncentracija primesa je mala i iznosi oko 1023 atoma m3 , ali
je za 6 do 7 redova veliine vea od sopstvene koncentracije nosilaca. Dakle, broj slobodnih
elektrona u n-tipu silicijuma je skoro iskljuivo odreen koncentracijom donorskih primesa
nn 0 = N D , gde je N D koncentracija donorskih primesa.
Broj upljina u n-tipu silicijuma je manji nego kod istog silicijuma na istoj temperaturi,
jer je poveana verovatnoa rekombinacije. Poto je proizvod sopstvenih koncentracija
konstantan na konstantnoj temperaturi, onda iz relacije:
Si - - Si - - Si - - Si
- - - -
- - - -
Si - - P - - Si - - Si
Slobodni - - - - -
elektron - - - -
Si - - Si - - Si - - Si
Ako se silicijumu doda mala koliina primesa od materijala koji ima tri valentna
elektrona (bor, indijum, ili drugi elementi 3. grupe), pojavie se viak upljina, koji takoe
poveava provodnost silicijuma. Takve primese se nazivaju akceptorske primese jer privlae
(primaju) slobodne elektrone, a tako dopirani silicijum se naziva p-tip silicijuma, jer ima vie
slobodnih nosilaca pozitivnog naelektrisanja (upljina) nego elektrona.
Si - - Si - - Si - - Si
- - - -
- - - -
Si - B - - Si - - Si
- - - -
Nedostajuci - - - -
elektron
Si - - Si - - Si - - Si
53
Dopiranjem silicijuma menja se i struktura energetskih opsega, tako to se stvaraju novi
nivoi unutar zabranjene zone. Donorske primese stvaraju dodatni energetski nivo blizu
nepopunjenih provodnih nivoa, ime se olakava stvaranje slobodnih elektrona. Akceptorske
primese stvaraju dodatni energetski nivo blizu popunjenih valentnih nivoa, ime se olakava
stvaranje slobodnih upljina.
Provodni Provodni
opseg opseg
Donorski
nivoi
zabranjen zabranjen
Akceptorski
Valentni Valentni nivoi
opseg opseg
n-tip p-tip
e n n = e n N d za n tip silicijuma
= (6.13)
e p p = e p N a za p tip silicijuma
Iako je koncentracija primesa veoma mala u odnosu na ukupni broj atoma, ona je ipak
znatno vea od koncentracije slobodnih nosilaca kod istog poluprovodnika. Provodnost je
linearna funkcija koncentracije unesenih primesa. Kod materijala n-tipa, veinski (glavni)
nosioci su elektroni, a manjinski (sporedni) nosioci su upljine. Kod materijala p-tipa veinski
(glavni) nosioci su upljine, a manjinski (sporedni) nosioci su elektroni.
54
7. pn spoj
Ako se napravi bliski kontakt (spoj) materijala n-tipa i materijala p-tipa dobija se tzv. pn
spoj ili dioda. U praksi su oba tipa materijala delovi istog kristala silicijuma, iji su delovi
dopirani razliitim primesama.
Pored toga to pn spoj predstavlja diodu, on je i osnovni element sloenijih elektronskih
elemenata, kao to je to bipolarni tranzistor, a ima i znaajnu ulogu u radu MOS tranzistora.
n-tip p-tip
- - - + + +
+ + + - - -
- - + +
+ + - -
- - - + + +
+ + + - - -
Ako se formira kontakt materijala p i n tipa, odnosno pn spoj, onda dolazi do prelaza
slobodnih veinskih nosilaca preko spoja u drugu oblast i do njihove rekombinacije. U blizini
spoja ostaju samo nepokretni naelektrisani atomi. Ta oblast se naziva osiromaena oblast ili
oblast prostornog tovara jer u njoj nema slobodnih nosilaca elektriciteta.
Nepokretna naelektrisanja formiraju elektrino polje u oblasti prostornog tovara. To
elektrino polje se suprotstavlja daljem kretanju nosilaca preko spoja. Na spoju se pojavljuje
mala razlika napona, koja se naziva potencijalna barijera. Veliina potencijalne barijere zavisi
od poluprovodnikog materijala i nivoa dopiranja primesama. Kod silicijuma potencijalna
barijera je u granicama od 0.6 V do 0.8 V, a kod germanijuma svega 0.2 V. Veliina potencijalne
barijere se ne moe izmeriti merenjem napona izmeu anode i katode, jer postoje i kontaktni
potencijali na spojevima metal-poluprovodnik kod prikljuaka diode.
Dakle, moemo smatrati da kroz nepolarisani pn spoj protiu etiri razliite struje.
Difuzione struje veinskih nosilaca, elektrona i upljina, potiu od razliitih koncentracija
nosilaca sa obe strane pn spoja i ine difuzionu struju I D . Usled elektrinog polja takodje
postoje dve komponente struje manjinskih nosilaca, struja elektrona i struja upljina, koje ine
struju usled elektrinog polja I S . U ravnotenom stanju, kada pn spoj nije vezan u elektrino
kolo, ukupna struja kroz pn spoj mora biti jednaka nuli pa su difuzione struje uravnoteene
strujama usled elektrinog polja, tj. I D = I S . Takvo ravnoteno stanje se naziva ekvilibrijum.
55
Metalni kontakti
Anoda ID Katoda
p-tip n-tip
IE
+ + + + + + + + - - - - - - - -
- +
+ + + + + + + + - - - - - - - -
Anoda + + + + + + + + - + - - - - - - - - Katoda
+ + + + + + + + - - - - - - - -
+ + + + + + + + - + - - - - - - - -
+ + + + + + + + - - - - - - - -
+ + + + + + + + - + - - - - - - - -
Id
Osiromaena oblast
q
56
gde je K konstanta koja zavisi od geometrijskih dimenzija pn spoja, V napon na spoju, V0 napon
potencijalne barijere, k Bolcmanova konstanta, a T apsolutna temperatura u oK. Struja I S se
naziva struja zasienja pn spoja i direktno je proporcionalna povrini pn spoja. Kod silicijuma
ona iznosi oko 10-15 A, dok je kod germanijuma oko 10-6 A na sobnoj temperaturi. Napon
VT = kT e se naziva temperaturni napon i na sobnoj temperaturi iznosi priblino 25 mV.
ID
Anoda Katoda
p-tip n-tip
IE
+ + + + + + + + + - + - - - - - - - - -
+ + + + + + + + + - - - - - - - - -
Anoda + + + + + + + + + - + - - - - - - - - - Katoda
+ + + + + + + + + - - - - - - - - -
+ + + + + + + + + - + - - - - - - - - -
+ + + + + + + + + - - - - - - - - -
+ + + + + + + + + - + - - - - - - - - -
+ V
Ako na pn spoj poveemo naponski izvor sa pozitivnim polom vezanim na n oblast, kao
na slici 7.4, dolazi do poveanja potencijalne barijere na spoju, proirenja oblasti prostornog
tovara i oteanog kretanja veinskih nosilaca preko spoja. Struja manjinskih nosilaca ostaje
skoro nepromenjena i ona predstavlja struju kroz spoj.
ID
Anoda Katoda
p-tip n-tip
IE
+ + + + + + + - - - - - - - -
+
+ + + + + + + - - - - - - -
Anoda + + + + + + + - + - - - - - - - Katoda
+ + + + + + + - - - - - - -
+ + + + + + + - + - - - - - - -
+ + + + + + + - - - - - - -
+ + + + + + + - + - - - - - - -
V +
57
I = ID IE IS (7.2)
Iako teorijski model pokazuje da je struja inverzno polarisanog pn spoja jednaka struji
zasienja, eksperimentalno se dobijaju vee vrednosti za struju inverzno polarisanog pn spoja.
Razlog za to su povrinski efekti koji izazivaju tzv. struju curenja, koja moe biti i milion puta
vea od struje zasienja.
Ako se na spoj primeni veliki inverzni napon, dolazi do formiranja jakog elektrinog
polja u oblasti prostornog tovara i do naglog porasta struje inverzno polarisanog spoja. Ta pojava
se naziva proboj, a napon pri kome dolazi do proboja se naziva napon proboja.
Postoje dve vrste mehanizma proboja. Ako je napon proboja ispod 5 V, takav proboj se
naziva Zenerov proboj, a ako je vei od 7 V, onda je u pitanju lavinski proboj. Ako je napon
proboja izmeu 5 V i 7 V, onda su zastupljena oba mehanizma proboja.
Veliina napona proboja uglavnom zavisi od koncentracije primesa.
Zenerov proboj ima znaajnu praktinu primenu. Zbog vrlo nagle promene struje, napon
na Zener diodi u oblasti proboja je praktino konstantan. Zener diode se koriste u stabilizatorima
napona i naponskim referentnim izvorima.
Kao to je objanjeno u prethodnom izlaganju, struja diode pri direktnoj ili inverznoj
polarizaciji se moe opisati relacijom
I = I S (eV VT 1) (7.3)
VD (V)
0
-2 -1.5 -1 -0.5 0.5 1
58
Ova relacija je nelinearna i esto se zahteva da bude uproena, odnosno linearizovana. U
praksi je razvijeno nekoliko uproenih modela diode, pogodnih za izraunavanja bez upotrebe
raunara.
Idealna dioda predstavlja najjednostavniji model diode. Ako je dioda direktno polarisana,
uzima se da je napon na njoj nula. Ako je dioda inverzno polarisana uzima se da je struja kroz
nju nula. Dakle, direktno polarisana dioda priblino odgovara kratkom spoju, dok inverzno
polarisana dioda predstavlja otvorenu vezu. To je grafiki predstavljeno na slici 7.6.
ID (mA)
0 VD (V)
Slika 7.6: Karakteristika idealne diode i njen simbol.
ID (mA)
Nagib = 1/rD
+
VD0
rD
Vd (V)
0 VD0
Slika 7.7: (a) Izlomljeno linearna aproksimacija karakteristike diode, (b) Elektrini model.
59
7.5.4 Model diode sa konstantnim padom napona
ID (mA)
+
VD
Vd (V)
0 VD
Slika 7.8: (a) Aproksimacija karakteristike diode sa konstantnim naponom, (b) Elektrini model.
vd I 1 (7.5)
I D (1 + ) = I D + D vd = I D + vd = I D + id
VT VT rd
1
id = vd (7.6)
rd
gde se rd naziva otpornost diode za male signale. Reciprona vrednost otpornosti diode za male
signale predstavlja nagib tangente karakteristike diode u taki koja je odreena fiksnim delovima
napona i struje diode.
Dakle, za male signale dioda se moe modelovati otpornikom, ija je vrednost jednaka
otpornosti diode za male signale rd .
60
7.6 Radna taka diode
R
iD +
+
vD
V
Kako odrediti struju i napon na diodi, kada su vrednosti napona baterije V i otpornika R
poznate? Dioda je direktno polarisana i kroz nju tee znaajna struja. Mogu se napisati dve
jednaine. Jedna od njih je nelinearna jednaina diode:
I D = I S eVD VT (7.7)
V RI D VD = 0 (7.8)
1 1
I D = VD + V (7.9)
R R
ID (mA)
V/R
Q(IDQ,VDQ)
VD (V)
0
V
61
Drugi nain odreivanja radne take je da se rei sistem od jedne linearne i jedne
nelinearne jednaine nekim metodom reavanja nelinearnih jednaina iz numerike analize.
Najee se reavanje nelinearne jednaine, ili sistema nelinearnih jednaina, svodi na iterativno
reavanje sistema linearnih jednaina. Ovaj metod reavanja nelinearnih kola se koristi u
raunarskim programima za analizu kola, kao to je, na primer, poznati program SPICE.
Kao to se vidi iz jednaine za struju diode (7.1), osobine diode znatno zavise od:
62
8. Bipolarni tranzistor
Emitor Kolektor
n-tip p-tip n-tip
Baza
C C
B B
E E
Iako postoji jo jedna kombinacija za polarizaciju spojeva, ona se u praksi vrlo retko
koristi i zbog toga nije navedena u tabeli. Aktivni reim se koristi u pojaavakim kolima, koja
se prouavaju u analognoj elektronici. Reimi zasienja i zakoenja se koriste u elektronskim
prekidaima i prouavaju se u impulsnoj i digitalnoj elektronici.
63
8.2 Rad bipolarnog tranzistora u aktivnom reimu
n p n
iEe iCe
iE
iC
E iBr C
iCB0
iEp
B iB
+ +
VBE VCB
Elektroni koji su iz emitora preli u bazu u njoj predstavljaju manjinske nosioce. Pre
uspostavljanja direktne polarizacije emitorskog spoja i ubacivanja elektrona, ravnotena
koncentracija elektrona u bazi je bila veoma mala. Ubaeni elektroni znatno poveavaju
koncentraciju elektrona u bazi naroito u blizini emitorskog spoja. S druge strane, kolektorski
spoj je inverzno polarisan pa elektrino polje izaziva kretanje manjinskih nosilaca preko spoja.
Zbog toga je oko kolektorskog spoja koncentracija manjinskih nosilaca (elektrona u bazi i
upljina u kolektoru) izuzetno mala. Dakle, koncentracija elektrona u bazi opada sa velike
vrednosti oko emitorskog spoja na malu vrednost oko kolektorskog spoja. Poto je baza veoma
uska, moe se opravdano smatrati da je koncentacija elektrona opada po linearnom zakonu. Kao
posledica neuniformne koncentracije, elektroni u bazi se kreu difuzijom od emitorskog ka
kolektorskom spoju. S obzirom da u bazi postoje i upljine, izvestan broj elektrona se na svom
putu od emitorskog ka kolektorskom spoju rekombinuje i ne stigne do kolektora. S obzirom na
malu irinu baze, broj rekombinovanih elektrona je mali.
Na inverzno polarisanom kolektorskom spoju postoje dve komponente struje manjinskih
nosilaca usled elektrinog polja:
64
I C = ICe + I CB 0 I Ce , jer je I CB 0 << ICe (8.2)
Odnos struje elektrona koji prelaze u kolektor i struje emitora obeleava se sa i naziva
koeeficijent strujnog pojaanja od emitora do kolektora:
I Ce I C I CB 0 I C
= = (8.4)
IE IE IE
1
IC = IB + I CB 0 = I B + ( + 1) I CB 0 I B (8.5)
1 1
I B = I BS eVBE VT
(8.6)
65
iB iB
B C B C
+ +
iC iC
iE
ICS/
vBE vBE
iB ICS/
iE
E
iE
E
Slika 8.4: Modeli npn tranzistora za velike signale u aktivnom reimu rada.
Poto je varijacija pobudnog napona mala, onda se za struju baze moe pisati:
odnosno, ona se sastoji od fiksne i promenljive komponente. Fiksna komponenta ulaznog napona
odreuje fiksnu komponentu struje baze, tj. odreuje mirnu radnu taku. Promenljiva
komponenta ulaznog napona odreuje promene struje baze oko radne take. Parametar
r = VT I B oigledno zavisi od radne take tranzistora.
Na slian nain se za struju kolektora dobija:
tj. i ona se sastoji od fiksne i promenljive komponente. Fiksna komponenta ulaznog napona
odreuje fiksnu komponentu kolektorske struje, a promenljiva komponenta ulaznog napona
odreuje promene kolektorske struje oko radne take. Parametar g m = I C VT naziva se
transkonduktansa tranzistora. Oigledno, postoji veza:
I C I B 1
gm = = = = (8.11)
VT VT r re
66
gde se re = vbe ib = 1 g m naziva emitorska otpornost.
Relacije vbe = rib , ic = ib i ic = g m vbe predstavljaju matematiki model tranzistora za
male signale, koji je u literaturi poznat kao hibridni model. Dve verzije ovog modela su
prikazane na slici 8.5.
B C B C
+ ic + ic
ib ib
ie ie
E E
Jednosmerni radni uslovi se odreuju na sledei nain. Prvo se za kolo baze napie
jednaina:
VBB RB I B VBE = 0 (8.12)
67
odakle je:
VBB VBE
IB = (8.13)
RB
a iz kolektorskog kola se dobija:
VI + RC I C VCC = 0 (8.14)
odnosno:
VBB VBE
IC = I B = (8.15)
RB
VBB VBE
VI = VCC RC I C = VCC RC I B = VCC RC (8.16)
RB
VCE VCC
IC = + (8.17)
RC RC
U praksi se izbegava napajanje sa dve baterije, pa je potrebno i bazno kolo napajati iz iste
baterije kao i kolektor. To se lako moe izvesti sledeim kolom:
iC
RB1 RC
+
iB
+
VCC
RB2 vI
68
RB 2 RB1 RB 2
VBB = VCC , RB = (8.18)
RB1 + RB 2 RB1 + RB 2
VCC
RB1 RC
Rs1 C +
RB2 vi
vs
69
Rs iu ii
+ +
+
vs vbe RC vi
r gmvbe
Ru Ri
pa je naponsko pojaanje:
vi g m vbe RC r RC
Av = = = g m RC = (8.20)
vs vs Rs + r Rs + r
r
gm vu
ii Rs + r
Ai = = = g m r = (8.21)
iu vu
Rs + r
Ru = r (8.22)
dok je izlazna otpornost:
Ri = RC (8.23)
70
VCC
RB1
Rs1 C
+ RB2 +
vs RE
vi
Ekvivalentno kolo pojaavaa sa zajednikim kolektorom dobija se na isti nain kao kod
pojaavaa sa zajednikim emitorom i prikazano je na slici 8.11.
Rs iu
+ iu
+
vbe
r ii
vs
+
Ru RE Rp vi
Ri
Av 1 (8.25)
ii ( + 1) RE
Ai = = +1 (8.26)
iu RE + R p
jer je Rp << RE . Dakle, strujno pojaanje pojaavaa sa zajednikim kolektorom je vrlo veliko.
71
Sa slike 8.11 se moe odrediti i ulazna otpornost:
Ru = r + ( + 1)( RE || R p ) (8.27)
r + Rs Rs Rs
Ri = RE || = RE || re + re + (8.28)
+1 +1 +1
Kod pojaavaa sa zajednikom (uzemljenom) bazom, koji je prikazan na slici 8.12, baza
je vezana na konstantan napon iz razdelnika napona, odnosno vezana je na masu za promenljivi
signal. Pobuda je prikljuena izmeu emitora i baze (mase), a izlazni napon se uzima izmeu
kolektora i baze (mase).
VCC
RB1 RC
+
C Rs
vi
RB2
RE vs
Ekvivalentno kolo pojaavaa sa zajednikom bazom dobija se na isti nain kao kod
pojaavaa sa zajednikim emitorom i prikazano je na slici 8.13.
Rs iu gmvbe ii
+
+
vs RE r vbe RC vi
Ru
+ Ri
72
Sa slike 8.13 se posle kraeg izraunavanja dobija naponsko pojaanje pojaavaa sa
zajednikom bazom:
vi g m r RC
Av = = (8.29)
vs r + ( g m r + 1) Rs
koje je vrlo stabilno, jer je skoro nezavisno od . Ako je r << ( g m r + 1) Rs , naponsko pojaanje
je priblino jednako
RC
Av (8.30)
Rs
Av g m RC (8.31)
ii
Ai = = = 1 (8.32)
iu + 1
odnosno, blisko je, ali manje od jedan.
RE || r
Ru = re (8.33)
+1
Ri = RC (8.34)
73
9. MOS tranzistor (MOSFET)
Uproena struktura NMOS tranzistora je prikazana na slici 9.1, gde je na levoj strani
prkazan popreni presek kroz NMOS tranzistor, a na desnoj strani pogled odozgo na isti
tranzistor. Kao to se vidi, NMOS tranzistor se realizuje na podlozi (supstratu) p tipa, u kojoj su
postupkom difuzije napravljena dva jako dopirana n+ regiona, koji se nazivaju sors (source) i
drejn (drain). Povrina izmeu sorsa i drejna je prekrivena tankim slojem (20-100 nm) silicijum
dioksida (SiO2), preko koga je nanesen sloj metala, koji ini treu, kontrolnu elektrodu, koja se
naziva gejt (gate). Da bi se ostvarila veza sa ostatkom elektrinog kola, podruja sorsa i drejna,
kao i podloga, imaju metalne kontakte. Dakle, MOS tranzistor ima etiri elektrode. Meutim, za
osnovna objanjenja rada MOS tranzistora uticaj podloge je mali, tako da emo u daljim
izlaganjima MOS tranzistor tretirati kao poluprovodniki element sa tri elektrode. Interesantno
je, za razliku od bipolarnog tranzistora, da je struktura MOS tranzistora potpuno simetrina.
Gejt (G)
Sors (S) Drejn (D)
Metal
Podloga p-tipa
L
Podloga (B)
Dimenzije MOS tranzistora su veoma male. Tipine vrednosti rastojanja sorsa i drejna, L,
su od 1 do 10 m, dok su tipine vrednosti irine istog podruja, W, od 2 do 500 m. U
savremenim integrisanim kolima velike sloenosti, kao to su mikroprocesori i memorije,
74
minimalne dimenzije su ispod 1 m, to omoguava realizaciju vie miliona tranzistora na jednoj
silicijumskoj podlozi (ipu).
Pored NMOS tranzistora, koji je prikazan na slici 9.1, postoji jo jedan tip MOS
tranzistora, poznat kao PMOS tranzistor. On se realizuje na podlozi n tipa, dok su podruja sorsa
i drejna jako dopirani p+ regioni. Simboli NMOS i PMOS tranzistora koji se koriste u
elektrinim emama prikazani su na slici 9.2.
D D
G
G B NMOS
S S
S S
G
G
B PMOS
D D
Kada na gejt nije prikljuen nikakav napon, izmeu sorsa i drejna su vezane dve diode na
red. Jednu diodu ine podloga i n+ oblast sorsa, a drugu diodu podloga i n+ oblast drejna. Ove
dve diode spreavaju protok struje od drejna do sorsa kada se primeni napon v DS . Izneu sorsa i
drejna postoji velika otpornost, reda 1012 .
Pretpostavimo sada da su sors i drejn vezani na masu, a da je na gejt doveden pozitivan
napon vGS . Ovaj pozitivni napon odbija upljine, koje su veinski nosioci u podlozi, dalje od
podruja ispod gejta i ostavlja nepokretne, negativno naelektrisane akceptorske atome. Dakle,
ispod gejta se stvara oblast u kojoj ima malo pokretnih nosilaca, koja se naziva osiromaena
oblast.
Meutim, dovoljno veliki pozitivni napon na gejtu moe da privue slobodne elektrone iz
+
n oblasti sorsa i drejna. Ovi slobodni elektroni se grupiu u podlozi neposredno ispod gejta i
stvaraju provodnu n oblast koja se naziva kanal. Ako se izmeu drejna i sorsa primeni neki
napon v DS , kroz kanal e protei struja. Dakle, pozitivan napon na gejtu izaziva stvaranje ili
indukciju kanala, tako da se ova vrsta MOS tranzistora naziva tranzistor sa indukovanim n
kanalom. S obzirom da su slobodni nosioci u kanalu elektroni, ovaj tranzistor se naziva i NMOS
tranzistor sa indukovanim kanalom. Takoe, treba primetiti da se celokupna struja sastoji od
kretanja elektrona, a da upljine nemaju nikakav uticaj. Zbog toga to u formiranju struje
uestvuje samo jedan tip nosilaca (suprotan od tipa podloge), ovakvi tranzistori se nazivaju i
unipolarni tranzistori.
Minimalni napon izmeu gejta i sorsa koji obezbeuje formiranje kanala naziva se napon
praga provoenja i obeleava sa Vt . Vrednosti ovog napona zavise od proizvodnog procesa i
tipino se nalaze u opsegu od 1 V do 3 V.
Metalna elektroda gejta, oksid izmeu gejta i podloge i podloga formiraju kondenzator.
Kada se dovede napon na gejt, u dielektriku kondenzatora se pojavljuje elektrino polje. To
elektrino polje kontrolie broj slobodnih nosilaca u kanalu, odnosno provodnost kanala. Zato se
75
MOS tranzistori svrstavaju u grupu tranzistora sa efektom polja, jer se elektrinim poljem
regulie struja kroz kanal kada se primeni napon v DS .
Pretpostavimo da je izmeu gejta i sorsa doveden napon vGS > Vt , tako da je formiran
indukovani kanal, kao i da je izmeu drejna i sorsa primenjen mali pozitivan napon v DS reda
stotinak mV. Kroz indukovani kanal e se kretati elektroni od sorsa ka drejnu, odnosno kroz
kanal e proticati struja iji je smer od drejna ka sorsu. Smer ove struje pokazuje strelica u
uproenom simbolu NMOS tranzistora. Jaina struje zavisi od broja slobodnih nosilaca u
kanalu, a broj slobodnih nosilaca zavisi od razlike napona vGS i napona praga Vt , vGS Vt , koji
se ponegde naziva i efektivni napon. Dakle, struja drejna iD bie proporcionalna naponu vGS Vt
i naponu vDS . Struja sorsa je jednaka struji drejna, s obzirom da je struja gejta jednaka nuli jer je
gejt izolovana elektroda.
Dakle, u reimu malih napona drejn-sors, NMOS tranzistor radi kao otpornik ija se
otpornost moe kontrolisati naponom na gejtu.
Detaljnijim razmatranjem fizikih pojava u kanalu moe se izvesti jednaina zavisnosti
struje iD od napona vGS i vDS , to izlazi izvan okvira ovog predmeta. Kao krajnji rezultat se
dobija jednaina:
1 n ox W W
iD = 2(vGS Vt )vDS vDS
2
= kn 2(vGS Vt )vDS vDS
2
(9.1)
2 tox L L
Pri veim naponima vDS , napon izmeu gejta i sorsa nee biti priblino jednak naponu
izmeu gejta i drejna. Zbog toga e se napon izmeu gejta i kanala menjati od vGS na strani sorsa
do vGS vDS na strani drejna. Poto dubina kanala zavisi od ovog napona, na strani sorsa kanal
e prodirati dublje u podlogu, a na strani drejna kanal e biti plii. Sa porastom napona v DS
promena dubine kanala postaje sve vea. Kada se napon v DS izjednai sa naponom vGS Vt
dubina kanala u okolini drejna se priblino svede na nulu, odnosno kae se da je kanal stisnut.
Poveanjem vrednosti napona v DS iznad vGS Vt oblik kanala se skoro ne menja, tako da se
struja drejna zaustavlja na nekoj vrednosti, odnosno, dolazi do zasienja struje drejna.
Oblast rada NMOS tranzistora u reimu veih napona v DS > vGS Vt naziva se oblast
zasienja. Struja drejna reimu zasienja se moe se dobiti iz prethodne jednaine za struju ako
to se izvri smena v DS = vGS Vt , ime se dobija:
76
n ox W W
iD = (vGS Vt ) 2 = kn (vGS Vt )2 (9.2)
tox L L
NMOS PMOS
G G
S D D S
Polisilicijum
Debeli sloj
SiO2 SiO2 SiO2
n+ n+ p+ p+
n-tip
Podloga p-tipa Oksid
gejta
77
9.4.1 NMOS tranzistor u zakoenju
Kada je napon na gejtu dovoljno veliki za formiranje kanala, vGS Vt , a napon izmeu
sorsa i drejna dovoljno mali, v DS vGS Vt , NMOS tranzistor radi u triodnoj oblasti. U jednaini
za struju drejna:
W
iD = kn 2(vGS Vt )vDS vDS
2
(9.3)
L
se za male napone v DS moe zanemariti kvadratni lan, ime se ona svodi na oblik:
W
iD 2kn (vGS Vt )vDS (9.4)
L
Dakle, u triodnoj oblasti se NMOS tranzistor ponaa kao otpornik, ija vrednost zavisi od
kontrolnog napona vGS :
vDS 1
rDS = = (9.5)
iD W
2kn (vGS Vt )
L
Kada je napon na gejtu dovoljno veliki za formiranje kanala, vGS Vt , a napon izmeu
sorsa i drejna dovoljno veliki, v DS vGS Vt , NMOS tranzistor radi u oblasti zasienja.
Jednaina za struju drejna:
W
iD = kn (vGS Vt ) 2 (9.6)
L
pokazuje da se NMOS tranzistor u oblasti zasienja moe predstaviti kao idealni zavisni strujni
izvor kontrolisan naponom vGS , to je pokazano na slici 9.4.
78
G D
+ iD +
iS
S
Slika 9.4: Ekvivalentni model NMOS tranzistora za velike signale u oblasti zasienja.
Kao i kod bipolarnog tranzistora, model MOS tranzistora se moe dobiti korienjem
pretpostavke da se pobudni signal moe razloiti na dve komponente: konstantnu, koja odreuje
radnu taku, i promenljivu, koja predstavlja signal koji treba pojaati. Svi naponi i struje u kolu
se onda mogu razloiti na konstantne i promenljive komponente. Sa konstantnim komponentama
se operie korienjem modela za velike signale, a za odreivanje promenljivih komponenata se
koristi model za male signale.
Da bi se NMOS tranzistor koristio kao pojaava, njegova radna taka mora biti u oblasti
zasienja. Dakle, za odreivanje radne take tranzistora u kolu sa slike 9.5 moe se pretpostaviti
da je promenljivi signal jednak nuli, v gs = 0 , i napisati sistem jednaina za jednosmerni reim:
W
I D = kn (VGS Vt ) 2 (9.7)
L
VD = VDD RD I D (9.8)
VDD
iD RD
vD
vgs
+
VGS
79
koja daje ukupnu struju drejna:
W W
iD = kn (VGS + vgs Vt ) 2 = kn (VGS Vt ) 2 + 2(VGS Vt )vgs + vgs2 (9.10)
L L
Prvi lan u ovoj jednaini odgovara konstantnoj struji drejna u radnoj taki. Drugi lan
predstavlja komponentu struje koja je direktno proporcionalna promenljivom delu pobudnog
napona, i koji je koristan sa gledita pojaanja. Trei lan je srazmeran kvadratu promenljivog
dela pobudnog napona i predstavlja nepoeljan efekat, tzv. nelinearna izoblienja. Da bi se
nelinearna izoblienja smanjila, potrebno je da promenljivi pobudni signal bude dovoljno mali:
W W
iD I D + id = kn (VGS Vt ) 2 + 2kn (VGS Vt )vgs (9.12)
L L
Dakle, NMOS tranzistor se za male signale moe modelovati idealnim strujnim izvorom
zavisnim od napona, to je prikazano na slici 9.6. Parametar g m , koji povezuje signale id i v gs ,
naziva se transkonduktansa MOSFET-a i definisan je izrazom:
id W 2I D
gm = = 2kn (VGS Vt ) = (9.13)
vgs L VGS Vt
G D
+ id +
is
80
9.6 Osnovna pojaavaka kola sa NMOS tranzistorom
Kao i kod bipolarnog tranzistora, promenljivi ulazni signal uvek mora dovesti izmeu
elektroda gejta i sorsa, a izlaz se moe uzeti bilo sa drejna bilo sa sorsa. Zavisno od toga koja je
od elektroda MOS tranzistora na konstantnom potencijalu, razlikuju se tri osnovne konfiguracije:
pojaava sa zajednikim sorsom, pojaava sa zajednikim drejnom i pojaava sa zajednikim
gejtom.
VDD
RG1 RD
Rg1 C +
RG2 vi
vg
Otpornici RG1 i RG 2 slue za podeavanje radne take, odnosno napona VGS i struje I D .
Poto nema struje gejta, razdelnik napona je neoptereen, tako da ovi otpornici mogu imati
znatno vee vrednosti nego kod pojaavaa sa bipolarnim tranzistorom, to poveava ulaznu
otpornost.
Zamenom MOS tranzistora modelom za male signale, posle kraeg izraunavanja, za
naponsko pojaanje dobija se:
vi g m vgs RD RG
Av = = = g m RD g m RD (9.14)
vg vg Rg1 + RG
gde je RG = RG1 || RG 2 . Dakle, pojaava sa zajednikim sorsom ima veliko naponsko pojaanje i
obre fazu.
Kod pojaavaa sa zajednikim (uzemljenim) drejnom, koji je prikazan na slici 9.8, drejn
je vezan direktno na bateriju za napajanje, odnosno vezan je na masu za promenljivi signal.
Pobuda je prikljuena izmeu gejta i drejna (mase), a izlazni napon se uzima izmeu sorsa i
drejna (mase).
81
VDD
RG1
Rg1 C
+ RG2 +
vg RS
vi
Posle zamene MOS tranzistora modelom za male signale i kraeg izraunavanja dobija se
izraz za naponsko pojaanje:
v RG g m RS
Av = i = 1 (9.15)
vg Rg1 + RG 1 + g m RS
RS
Ri = (9.16)
1 + g m RS
Kod pojaavaa sa zajednikim (uzemljenim) gejtom, koji je prikazan na slici 9.9, gejt je
vezan na konstantan napon iz razdelnika napona, odnosno vezan je na masu za promenljivi
signal. Pobuda je prikljuena izmeu sorsa i gejta (mase), a izlazni napon se uzima izmeu
drejna i gejta (mase).
VDD
RG1 RD
+
C Rg1
vi
RG2
RS vg
C
82
Posle zamene MOS tranzistora modelom za male signale i kraeg izraunavanja dobija se
izraz za naponsko pojaanje:
vi g m RD
Av = = (9.17)
vg 1 + g m RG
gde je RG = Rg1 || RS . Dakle, pojaava sa zajednikim drejnom ima naponsko pojaanje vee od
jedinice i ne obre fazu.
83
10. Sloena pojaavaka kola
VDD
IREF R IO
ID1
T1 T2
Poto je kod tranzistora T1 drejn spojen sa gejtom, tranzistor T1 mora biti u reimu
zasienja, jer je v DS = vGS > vGS Vt . Struja kroz tranzistor T1 (referentna struja) iznosi:
84
W V VD
I D1 = kn 1 (VGS Vt ) 2 = I REF = DD (10.1)
L1 R
Poto tranzistori T1 i T2 imaju isti napon VGS , izborom radne take tranzitora T2 u
zasienju, dobija se jednaina za izlaznu struju:
W
I O = I D 2 = kn 2 (VGS Vt ) 2 (10.2)
L2
Kombinacijom prethodne dve jednaine, konano se dobija:
IO W2 L2
= (10.3)
I REF W1 L1
VD 2 VGS Vt (10.4)
Na jedan referentni tranzistor T1 se moe vezati vie razliitih tranzistora T1, T2, , ime
se moe dobiti vie razliitih konstantnih struja u istom kolu. Takoe, upotrebom PMOS
tranzistora, moe se ostvariti izlazna struja suprotnog smera. Oba ova principa su ilustrovana na
slici 10.2.
VDD
ID1
T4 T5
I4
I5
VDD
IREF R I2
ID1 I3
T1 T2 T3
85
W2 L2
I 2 = I REF (10.5)
W1 L1
W3 L3
I 3 = I REF = I4 (10.6)
W1 L1
W5 L5 W L W L
I5 = I 4 = I REF 3 3 5 5 (10.7)
W4 L4 W1 L1 W4 L4
VDD
T3 T2
i
vi
IREF vu
T1
W1 VA
Av g m1 (rDS 1 || rDS 2 ) kn (10.8)
L1 I REF
86
gde je V A napon koji odreuje nagib (teorijski horizontalne) krive iD = f (v DS ) . Poto su tipine
vrednosti napona V A negde izmeu 30 V i 200 V, ovakvim kolom sa aktivnim optereenjem se
moe ostvariti naponsko pojaanje od 20 do 100 puta. Kao to se vidi, naponsko pojaanje se
znatno poveava ako se upotrebi konfuguracija sa dinamikim optereenjem pojaavakog
tranzistora koje se realizuje pomou strujnog izvora. Isti princip se moe iskoristiti i za
poveanje pojaanja konfiguracija sa zajednikim gejtom ili drejnom.
VCC
RC RC
iC1 iC2
vC1 vC2
vb1 T1 T2 vb2
iE1 iE2
I
Za kolo na slici 10.4 se mogu napisati jednaine za emitorske struje oba tranzistora:
iE 2 = I ES e( vB 2 vE ) /VT (10.10)
iE1
= e( vB1 vB 2 ) / VT (10.11)
iE 2
iE1 + iE 2 = I (10.12)
odakle sledi:
I
iE1 = ( vB 2 vB1 ) / VT
(10.13)
1+ e
I
iE 2 = ( vB1 vB 2 ) / VT
(10.14)
1+ e
87
Pojaanje diferencijalnog pojaavaa za male signale se dobija kada se na kolo primeni
mali diferencijalni napon vd = vB1 vB 2 . Onda se za kolektorske struje oba tranzistora dobija:
I I I vd v
iC 2 = = = IC gm d (10.16)
1+ e vd / VT
2 2VT 2 2
vd
vC1 = (VCC RC I C ) g m RC = VC1 + vc1 (10.17)
2
vd
vC 2 = (VCC RC I C ) + g m RC = VC 2 + vc 2 (10.18)
2
vc1 vc 2
Ad = g m RC (10.19)
vd
vC1 vC 2
ACM = 0 (10.20)
vB1 + vB 2
2
u sluaju kada je kolo potpuno simetrino i naponi na ulazima jednaki. Ako postoji mala razlika
izmeu otpornika u kolu kolektora, pojaanje srednje vrednosti bie razliito od nule:
RC RC RC
ACM = (10.21)
2 R 2 R RC
gde je R izlazna otpornost strujnog izvora koja je vrlo velika. Zato je pojaanje srednje vrednosti
uvek malo.
U optem sluaju je:
v +v
vi = Ad (vB1 vB 2 ) + ACM B1 B 2 (10.22)
2
88
Zato se u integrisanoj tehnici uvek primenjuje neto sloenija realizacija diferencijalnog
pojaavaa sa strujnim izvorima kao dinamikim optereenjem pojaavakih tranzistora, koja je
prikazana na slici 10.5.
VDD
T3 T4
i
i vi
i
+ T1 T2
vud
-
vd
i = gm (10.23)
2
I
ID = (10.24)
2
onda je:
I
gm = (10.25)
VGS Vt
89
Ako je:
VA
rDS 2 = rDS 4 = ro = (10.27)
I 2
ro v
vi = 2i = iro = g m ud ro (10.28)
2 2
pa je naponsko pojaanje:
vi r VA
Av = = gm o = (10.29)
vud 2 VGS Vt
Radi poveanja naponskog pojaanja, esto se pojaavaki stepeni povezuju na red ili u
kaskadu. Naponsko pojaanja takvog pojaavaa je proizvod naponskih pojaanja pojedinanih
stepeni i moe biti vrlo veliko. U elektronici se takav pojaava, koji ima veliko naponsko
pojaanje, naziva operacioni pojaava. Naziv je dobio po tome to je primenom takvog
pojaavaa mogue realizovati neke matematike operacije izmeu ulaznih napona.
Dakle, operacioni pojaava ima veliko naponsko pojaanje. U praksi se esto, zbog
jednostavnijeg rauna, koristi pojam idealnog operacionog pojaavaa. Takav pojaava ima
beskonano veliko naponsko pojaanje, Av , beskonano veliku ulaznu otpornost, Ru ,
i beskonano malu izlaznu otpornost, Ri 0 . Operacioni pojaava najee ima diferencijalni
ulaz, jer je prvi pojaavaki stepen diferencijalni pojaava.
Simboli kojima se u elektrinim emama predstavlja operacioni pojaava prikazani su
na slici 10.6.
+VCC
- -
+ +
-VCC
90
10.5 Primene operacionog pojaavaa
vu
i1 = (10.30)
R1
S obzirom da je ulazna struja pojaavaa jednaka nuli, struja i1 u celini protie kroz
otpornik R2 i daje izlazni napon:
R2
vi = R2i1 = vu (10.31)
R1
vi R
Av = = 2 (10.32)
vu R1
R2
R1
vu -
vi
i1 +
91
R2
R1 i2
-
vi
i1 vu +
vu
i1 = (10.33)
R1
S obzirom da je ulazna struja pojaavaa jednaka nuli, struja i1 u celini protie kroz
otpornik R2 i daje izlazni napon:
vi vu v
i2 = = i1 = u (10.34)
R2 R1
vi R1 + R2 R
Av = = = 1+ 2 (10.35)
vu R1 R1
-
vi
vu +
92
samo po tome to ima vie ulaza. Svaka od ulaznih struja data je istom jednainom kao kod
invertorskog pojaavaa. Dakle, poto je invertorski prikljuak na virtuelnoj masi, imamo:
vuk
ik = , k = 1, 2, , n (10.36)
Rk
R1 i1 Rf
vu1
R2 i2
vu2
-
vi
Rn in +
vun
S obzirom da je ulazna struja pojaavaa jednaka nuli, zbir struja ik u celini protie kroz
otpornik Rf i daje izlazni napon:
n n
vuk
vi = R f ik = R f (10.37)
k =1 k =1 Rk
n
vuk Rf n
vi = R f = v uk (10.38)
k =1 Rk R k =1
odnosno, izlazni napon je srazmeran zbiru ulaznih napona, po emu je kolo dobilo ime.
vu (t )
iu (t ) = (10.39)
R
C
iC
R
vu -
iu vi
+
93
Ista struja protie kroz kondenzator. S obzirom da su struja kroz kondenzator i napon na
kondenzatoru povezani diferencijalnom relacijom:
dvC (t ) v (t )
iC (t ) = C = iu (t ) = u (10.40)
dt R
Vu
Iu = (10.42)
R
1 Vu V
Vi = VC = I u = = j u (10.43)
jC jRC RC
odnosno, kolo se ponaa kao idealni integrator i unosi fazni pomeraj od 90o.
dvu (t )
iu (t ) = C (10.44)
dt
R
C
vu -
vi
iu +
dvu (t )
vi (t ) = Riu (t ) = RC (10.45)
dt
94
Dakle, izlazni napon je srazmeran prvom izvodu ulaznog napona, pa se ovo kolo naziva
kolo za diferenciranje ili invertujui diferencijator
Isto kolo moe se posmatrati i u frekvencijskom domenu ako je pobuda sinusoidalna.
Fazor ulazne struje dat je izrazom:
Vu
Iu = = jCVu (10.46)
1
jC
Vi = VR = RI u = jRCVu (10.47)
odnosno, kolo se ponaa kao idealni diferencijator i unosi fazni pomeraj od -90o.
95
11. Digitalna elektronska kola
96
V(1) Logika jedinica
Prelazna zona
Elektronska kola koja obrauju binarne digitalne signale su digitalna kola. Ona su, kao i
analogna kola, sastavljena od aktivnih elemenata (tranzistora) i pasivnih elemenata (otpornika i,
vrlo retko, kondenzatora). Za razliku od analognih kola, koja se esto izrauju i u diskretnoj
tehnologiji, digitalna kola se danas iskljuivo prave u tehnologiji integrisanih kola. Treba rei da
su digitalna kola koriena dosta pre integrisane, pa i tranzistorske tehnologije. S obzirom da su
osnove binarne, odnosno logike algebre, postavljene jo poetkom prolog veka, prvi elektrini
elementi koji su korieni za realizaciju digitalnih kola bili su kontrolisani prekidai, ili relea. Sa
pojavom elektronskih cevi napravljena su prva impulsna i digitalna kola, koja su omoguila veu
brzinu rada. Prvi digitalni raunar, napravljen poetkom pedesetih godina, imao je sve digitalne
elemente realizovane pomou elektronskih cevi. Sa pojavom tranzistora digitalna kola se
minijaturizuju i postaju bra. Glavni napredak u razvoju digitalnih kola doao je posle
pronalaska tehnologije integrisanih kola, koja je omoguila smanjenje dimenzija i cene, uz
istovremeno poveanje brzine i kompleksnosti digitalnih kola.
Digitalna kola se prema nainu formiranja izlaznog signala dele na kombinaciona
(logika) i sekvencijalna kola. Kod kombinacionih digitalnih kola signal na izlazu kola zavisi
samo od trenutnih vrednosti ulaznih signala. Kod sekvencijalnih kola stanje na izlazu zavisi od
trenutnog stanja na ulazima, ali i od prethodnih stanja na ulazima. Sekvencijalna kola se dalje
dele na sinhrona i asinhrona. Kod sinhronih kola se sve promene deavaju istovremeno pod
dejstvom kontrolnog signala, takta. Kod asinhronih kola promene se mogu deavati u
proizvoljnom trenutku i odreene su samo osobinama upotrebljenih elemenata i vremenom
pojavljivanja pobude.
97
U Bulovoj algebri definisane su tri osnovne operacije nad logikim promenljivama. To su
I operacija (engl. AND), koja se oznaava simbolom , ILI operacija (engl. OR), koja se
oznaava simbolom + i NE operacija (engl. NOT) ili komplementiranje, koja se oznaava
crticom iznad simbola promenljive . I i ILI operacija se izvode nad najmanje dve
promenljive, dok je NE operacija unarna, tj. izvodi se nad jednom promenljivom.
A B Y
0 0 0
0 1 0 A
1 0 0 Y
B
1 1 1
A B Y
0 0 0 A
0 1 1 Y
B
1 0 1
1 1 1
98
A Y
0 1
1 0
A Y
0 A = 0 (11.1)
0+ A= A (11.2)
1 A = A (11.3)
1+ A = 1 (11.4)
A A = A (11.5)
A+ A= A (11.6)
A A = 0 (11.7)
A+ A =1 (11.8)
99
1. Zakon komutacije:
A+ B = B+ A (11.9)
A B = B A (11.10)
2. Zakon asocijacije:
A + ( B + C ) = ( A + B) + C (11.11)
A ( B C ) = ( A B) C (11.12)
3. Zakon distribucije:
A (B + C) = A B + A C (11.13)
A + B C = ( A + B) ( A + C ) (11.14)
4. Zakon absorpcije:
A + A B = A (11.15)
A ( A + B) = A (11.16)
A+ AB = A+ B (11.17)
A ( A + B) = A B (11.18)
( A B) + ( A B ) = A (11.19)
( A + B) ( A + B ) = A (11.20)
Svi ovi zakoni mogu se lako dokazati direktnom primenom definicionih relacija za tri
osnovne operacije, odnosno ispisivanjem kombinacionih tabela za obe strane jednakosti.
Osim navedenih zakona vrlo vanu ulogu u Bulovoj algebri imaju tzv. De Morganove
teoreme:
A+ B = AB (11.21)
A B = A + B (11.22)
koje se lako mogu dokazati ispisivanjem kombinacionih tablica za leve i desne strane jednakosti.
Kombinacijom tri osnovne logike operacije mogu se dobiti jo neke vrlo vane i korisne
logike operacije. Kombinacijom I i NE operacije dobija se NI (engl. NAND) operacija, a
kombinacijom ILI i NE operacije dobija se NILI (engl. NOR) operacija. Osim njih praktinu
primenu imaju jo i operacija iskljuivo-ILI i operacija koincidencije.
100
11.2.5 NI operacija
A B Y
0 0 1
0 1 1 A
1 0 1 Y
1 1 0
B
U Bulovoj algebri se moe definisati tzv. potpun skup operacija. To je skup operacija
pomou kojih se moe iskazati bilo koja logika funkcija. Pokazano je da takav potpun skup ine
I i NE odnosno ILI i NE operacije. Dakle, NI operacija takoe ini potpun skup operacija,
odnosno, proizvoljna logika funkcija se moe izraziti samo pomou NI operacije. Ova injenica
daje veliku vanost NI operaciji.
A B Y
0 0 1 A
0 1 0 Y
1 0 0
B
1 1 0
Y = A B + A B = A B (11.23)
101
A B Y
0 0 0
0 1 1 A
Y
1 0 1 B
1 1 0
Operacija koincidencije daje kao rezultat logiku jedinicu ako su obe promenljive
identine. Na osnovu toga se moe napisati kombinaciona tabela koja je prikazana na slici 11.8.
Na osnovu logike jednaine koja definie operaciju koincidencije:
Y = A B + A B = A B (11.24)
A B Y
0 0 1 A
0 1 0 Y
1 0 0 B
1 1 1
102
logikog zbira promenljivih, re je o tzv. proizvodu suma. Svaki potpuni logiki zbir odgovara
jednoj vrsti kombinacione tablice u kojoj logika funkcija ima vrednost 0.
Idealna logika kola realizuju neku, unapred predvienu, logiku funkciju. Binarni nivoi
logike nule i logike jedinice na izlazu jednaki su nuli, odnosno naponu napajanja. Izlazna
impedansa idealnog logikog elementa jednaka je nuli, a ulazna beskonano velika. Prelaz
izlaznog napona sa jednog na drugi nivo izvodi se naglo, pri ulaznom naponu jednakom polovini
napona napajanja. Kao primer, na slici 11.9 prikazana je idealna karakteristika prenosa
vi = f (vu ) jednog invertora.
Vi
VDD
VDD/2 VDD Vu
Vreme prelaza iz jednog u drugo logiko stanje je beskonano kratko, a idealni logiki
element nema nikakvu potronju.
Naravno, nijedna od ovih idealnih karakteristika ne moe biti zadovoljena u praksi, bez
obzira na to o kakvoj se tehnologiji radi. Svako realno digitalno logiko kolo mora da bar
priblino zadovolji neke osobine idealnih logikih elemenata. Pre svega to su:
1. Izlazni signal mora biti jednoznana, unapred definisana, funkcija ulaznih signala. Ta
funkcija predstavlja logiku funkciju kola.
2. Karakteristika prenosa ulaz-izlaz mora biti jako nelinearna. Kao posledica toga
normalni nivoi izlaznog napona koncentrisani su u dve uske oblasti, dva logika nivoa.
Karakteristika prenosa u prelaznoj zoni izmeu ove dve oblasti trebalo bi da bude to strmija.
3. Prolaskom kroz logiko kolo nastaje regeneracija amplitudskih nivoa.
4. Logika kola treba da imaju osobinu unilateralnosti ili direktivnosti, tj. promene na
izlazu ne bi trebalo da izazovu nikakve naknadne promene na ulazima istog kola.
5. Broj ulaznih prikljuaka logikog kola mora biti vei od jedan. Na izlazni prikljuak se
moe prikljuiti vie od jednog ulaza.
Polazei od osobina idealnog logikog elementa i poeljnih karakteristika realnih
elemenata, izvedene su neke definicije osnovnih karakteristika realnih logikih elemenata koje
slue kao mera njihovog kvaliteta.
103
izmeu stanja logike nule i logike jedinice. Drugo, nivo logike nule nije jednak 0 V, a nivo
logike jedinice nije jednak naponu napajanja.
Detaljnijim posmatranjem sl. 11.10, na karakteristici prenosa se mogu uoiti tri
karakteristine oblasti. Prva je oblast niskih ulaznih napona gde je vu < VIL , vi VOH . Druga
predstavlja prelaznu zonu gde je VIL < vu < VIH . Trea je oblast visokih ulaznih napona, gde je
vu > VIH , vi VOL . Granini naponi na karakteristici prenosa VIL i VIH su definisani takama gde
je apsolutna vrednost nagiba tangente na karakteristiku jednaka jedinici. U prelaznoj zoni nagib
karakteristike je znatno vei od jedinice i logiko kolo radi kao nelinearni pojaava. U toj se
oblasti rada logiko kolo normalno nalazi samo tokom promene logikog stanja na izlazu. Dakle,
napon VIL predstavlja maksimalni dozvoljeni napon na ulazu koji e se tretirati kao logika nula,
odnosno to je maksimalni dozvoljeni napon logike nule na ulazu. Slino tome napon VIH
predstavlja minimalni dozvoljeni napon logike jedinice na ulazu. Naponski nivo VOL predstavlja
maksimalni nivo logike nule na izlazu, dok napon VOH predstavlja minimalni nivo logike
jedinice na izlazu logikog kola.
Vi
NAGIB = -1
V OH
V
OL
V IL VIH Vu
Uobiajeno je da u sloenim digitalnim kolima izlaz jednog logikog kola pobuuje ulaze
narednih logikih kola. Da bi ceo niz ispravno funkcionisao neophodno je da budu zadovoljeni
uslovi VOL < VIL i VOH > VIH .
Izvedena analiza karakteristike prenosa realnog invertora direktno se moe primeniti i na
karakteristike NI i NILI kola. Neinvertorska logika kola, kao to su I i ILI kola, imaju
karakteristiku prenosa sa pozitivnim nagibom tangente, za koju je sprovedena analiza sa malim
izmenama isto tako primenljiva.
Pojam uma kod digitalnih kola nema isto znaenje kao kod analognih kola. Kod
digitalnih kola um je neeljena promena napona vorova gde su bitni logiki nivoi, tzv. logikih
vorova. Ako je amplituda uma na ulazu logikog kola mala, izlaz e biti ispravan, tj. nee
postojati prostiranje uma kroz sistem kao kod analognih kola. Ako je pak amplituda neeljene
promene na ulazu nekog logikog kola velika, ona moe izazvati logike greke. Pod pojmom
margine uma podrazumeva se dozvoljena promena naponskog nivoa na ulazu logikog kola
koja nee izazvati neeljenu promenu na izlazu. Kako amplituda dozvoljene promene nivoa
zavisi i od logikog stanja na ulazu, postoje dve margine uma, za logiku jedinicu i logiku
nulu.
104
Sa sl. 11.11 moe se uoiti da je margina uma za logiku jedinicu :
a za logiku nulu:
vi vu
VOH
NM1
VIH
VIL
NM0
VOL
Ulazna impedansa realnog logikog kola nikada nije beskonano velika, a izlazna
impedansa nikada nije jednaka nuli. Zbog toga se prilikom sprezanja logikih kola, radi
formiranja sloenijih digitalnih mrea, pojavljuje problem optereivanja izlaza.
Faktor grananja na izlazu je broj ulaznih prikljuaka koji se mogu prikljuiti na izlaz, a
da se ne narue dozvoljene varijacije logikih nivoa. Pri izraunavanju faktora grananja na izlazu
moe se uoiti da sva kola ne optereuju podjednako prethodno kolo. Zato se u okviru svake
familije logikih kola definie tzv. standardno optereenje pomou koga se odreuje uticaj
svakog ulaza na izlaz prethodnog kola.
Faktor grananja na ulazu predstavlja broj nezavisnih ulaznih prikljuaka. U veini
sluajeva ogranien je samo praktinim razlozima, kao to su broj noica na kuitu, male
potrebe za kolima sa velikim brojem ulaza i sl., ali se kod nekih familija logikih kola broj ulaza
ograniava i zbog degradacije elektrinih karakteristika.
105
11.3.4 Dinamike karakteristike
Prelaz iz jednog u drugo logiko stanje ne moe se kod realnog logikog kola obaviti
beskonano brzo. Razlozi za to su viestruki. Pre svega, u svakom kolu postoje kapaciteti na
kojima se napon, kao to je poznato, ne moe trenutno promeniti, ve se takve promene vre po
eksponencijalnom zakonu. Osim toga, struje kroz elemente su konane, a jaina struje je
ograniena zahtevima za to manjom potronjom kola. Iz ovih razloga promena nivoa na izlazu
logikog kola se obavlja za konano vreme i kasni za promenama nivoa na ulazu. Posmatrajmo
sluaj kada je pobudni signal logikog invertora idealizovan i predstavljen pravougaonom
povorkom impulsa kao na slici 11.12. Izlazni signal realnog invertora imae tipini oblik koji je
takoe prikazan na istoj slici. Na vremenskom dijagramu izlaznog signala se mogu uoiti
karakteristini vremenski intervali koji definiu kanjenje odziva za pobudom.
V ul
> V IH
< V IL
t
V t pLH
izl t pHL
VOH
5O%
VOL
t
T
Vreme kanjenja opadajue ivice t pHL predstavlja vreme za koje opadajua ivica izlaznog
signala kasni za pobudom koja ju je izazvala. Definie se kao vreme izmeu trenutka promene
ulaznog signala i trenutka kada se izlazni signal promeni za 50% logike amplitude VOH VOL .
Vreme kanjenja rastue ivice t pLH predstavlja vreme izmeu trenutka promene ulaznog
signala i trenutka kada izlazni signal poraste za 50% logike amplitude.
Vremena kanjenja rastue i opadajue ivice ne moraju biti, i najee nisu ista, to zavisi
od konstrukcije logikog kola. esto se, radi jednostavnosti izraunavanja uticaja kanjenja na
rad kola definie i tzv. vreme kanjenja t p (t d ) koje predstavlja aritmetiku sredinu vremena
kanjenja rastue i opadajue ivice signala na izlazu.
Moe se primetiti da slika 11.12 predstavlja malo idealizovanu situaciju jer je pobudni
signal povorka pravougaonih impulsa sa idealnim rastuim i opadajuim ivicama. Kako se
pobuda takoe generie u nekom realnom elektronskom kolu, ulazni impuls mora imati ivice
konanog trajanja, pa je izraunavanje vremena kanjenja neto komplikovanije.
Svako realno logiko kolo mora imati neku potronju. Meutim, disipaciju kola nije uvek
lako odrediti jer e se kolo, zavisno od logikog stanja, nalaziti u razliitim uslovima rada. Stoga
106
se obino uzima da se kolo pri definiciji disipacije pobuuje povorkom pravougaonih impulsa sa
jednakim trajanjem impulsa i pauze, tako da je struja izvora za napajanje aritmetika sredina
struja u oba logika stanja. Tada je prosena snaga disipacije:
Za neka logika kola prosena snaga disipacije zavisi i od uestanosti promena stanja. U
tom sluaju mora se uvek navesti pri kakvim je uslovima izraunata ili izmerena snaga
disipacije.
Snaga disipacije logikih kola je obino povezana sa maksimalnom moguom brzinom
rada kola. Naime, kola sa veom brzinom rade sa veim strujama, pa se kod njih parazitne
kapacitivnosti bre pune i prazne, ili tranzistori rade u takvom radnom reimu kada je disipacija
vea. Zbog toga se pri projektovanju logikih kola uvek pravi neki kompromis izmeu brzine i
potronje. Kao mera kvaliteta takvog kompromisa obino se definie proizvod snage i kanjenja,
PDP (Power-Delay Product), izraen u jedinicama Ws = J, kao:
PDP = PD t p (11.28)
a koji u stvari predstavlja energiju koju logiko kolo utroi tokom prelaza sa nule na jedinicu i
obratno. Kompromis je bolji ako je PDP manji. Savremena logika kola imaju PDP reda pJ, jer
su tipine vrednosti kanjenja reda ns, a tipine vrednosti snage disipacije reda mW.
Najprostije logiko kolo u MOS tehnologiji je invertor. Pored toga to obavlja jednu od
osnovnih logikih operacija, komplementiranje, kolo invertora predstavlja osnovu za formiranje
sloenijih logikih kola. Iako invertor u osnovnoj konfiguraciji predstavlja najobiniji stepen sa
zajednikim emitorom, u praktinim realizacijama se uvek izbegava upotreba otpornika koji se
zamenjuju tranzistorima. Od brojnih realizacija invertora, ovde emo prouiti samo invertor sa
komplementarnim MOS tranzistorima, ili CMOS invertor, zbog njegovih odlinih karakteristika.
CMOS invertor, prikazan na slici 11.13, se sastoji od dva MOS tranzistora sa
indukovanim kanalom. Jedan od tranzistora ima kanal n tipa, dok drugi tranzistor ima kanal p
tipa. Kod svakog od tranzistora osnova je spojena na sors tako da nema uticaja efekta podloge.
VDD
TP
vul vi
TN
107
Kada je na ulazu nizak napon, NMOS tranzistor ne moe da provodi jer je
Vul = VGSN < VtN , a PMOS tranzistor provodi u linearnom reimu jer je VGSP = Vul VDD > VtP .
Struja PMOS tranzistora je vrlo mala, jer je jednaka sa strujom curenja zakoenog NMOS
tranzistora, pa je izlazni napon je praktino jednak naponu napajanja. Dakle, napon logike
jedinice na izlazu CMOS invertora je:
Kada je na ulazu visok napon, blizak naponu napajanja, NMOS tranzistor provodi u
linearnom reimu, jer je Vul = VGSN > VtN , a PMOS tranzistor je zakoen, jer je
VGSP = Vul VDD < VtP . Struja kroz invertor je mala, a izlazni napon je praktino nula (tipino
manji od 10 mV). Dakle, napon logike nule na izlazu CMOS invertora je:
VOL = 0 V (11.30)
Poto je u oba logika stanja jedan od tranzistora zakoen, struja izvora za napajanje u
stabilnim logikim stanjima je infinitezimalno mala. Zbog toga je statika disipacija CMOS
invertora reda nekoliko nW. I pored izuzetno male statike radne struje, CMOS invertor ima
znaajan izlazni strujni kapacitet jer provodni tranzistor moe da primi ili da preda znatnu struju
otpornom ili kapacitivnom optereenju vezanom na izlaz. To znai da e faktor grananja na
izlazu biti veliki i da e dinamike karakteristike biti dobre.
VDD
rDSP
SP
vi
SN
rDSN
Rad invertora se moe najprostije objasniti kolom sa dva prekidaa, koji se naizmenino
ukljuuju i iskljuuju, kao to je to prikazano na slici 11.14. Kao to se vidi, svaki tranzistor je
modelovan malim ali konanim otpornikom, ija je otpornost jednaka otpornosti sors-drejn
odgovarajueg tranzistora, koja je izraunata za rad u linearnom reimu pri naponu | vDS | 0 ,
odnosno:
1
rDSN = (11.31)
W
2kn N (VDD VtN )
LN
1
rDSP = (11.32)
WP
2k p (VDD VtP )
LP
108
11.4.1 Karakteristika prenosa
W W
kn (vu VtN ) 2 = k p 2(VDD vu VtP )(VDD vi ) (VDD vi ) 2 (11.33)
L N L P
W W dv
kn (vu VtN ) = k p (vi VDD ) + ( VtP + vu vi ) i (11.34)
L N L P dvu
W
kn
L
KR = N (11.35)
W
kp
L P
i zamenom vu = VIL , vi = VOH , dvi dvu = 1 , iz prethodne dve jednaine se dobija sistem
jednaina:
K R (VIL VtN ) 2 = 2(VDD VIL VtP )(VDD VOH ) (VDD VOH ) 2 (11.36)
2VIL + VDD
VOH = (11.39)
2
pa se iz prve jednaine za apscisu prelomne take na karakteristici prenosa VIL konano dobija:
109
1
VIL = (3VDD + 2Vt ) (11.40)
8
Koordinate druge prelomne take na karakteristici prenosa mogu se nai na slian nain.
Kada je ulazni napon VIH , izlazni napon je dovoljno nizak tako da se moe smatrati da NMOS
tranzistor radi u linearnom reimu, a PMOS u zasienju. Izjednaavanjem struja oba tranzistora
dobija se jednaina:
W W
kn 2(vu VtN )vi vi2 = k p (VDD vu VtP ) 2 (11.41)
L N L P
W dv W
kn (vu VtN vi ) i + vi = k p (VDD vu VtP ) (11.42)
L N dvu L P
Zamenom vu = VIH , vi = VOL , dvi dvu = 1 u prethodne dve jednaine, dobija se sistem
jednaina:
ijim se reavanjem dobijaju vrednosti za VIH i VOL . Iz druge jednaine se dobija izlazni napon:
2VIH VDD
VOL = (11.46)
2
1
VIH = (5VDD 2Vt ) (11.47)
8
1
NM 0 = VIL VOL = (3VDD + 2Vt ) (11.48)
8
1
NM 1 = VOH VIH = (3VDD + 2Vt ) (11.49)
8
110
Dakle, margine uma su iste, to je posledica uparenosti karakteristika tranzistora.
Naravno, ako tranzistori nisu upareni, karakteristika prenosa nee biti simetrina i margine uma
nee biti iste.
Vi
A
VOH = VDD
D
V OL = 0
V DD Vu
V IL V IH V DD - V TP
W W
kn (vu VtN ) 2 = k p (VDD vu VtP ) 2 (11.50)
L N L P
ije je reenje:
vu = VDD 2 (11.52)
111
11.4.2 Dinamike karakteristike
Tana analiza dinamikih karakteristika CMOS invertora moe se izvesti samo uz pomo
raunarskih programa. Za aproksimativnu analizu potrebno je uvesti i odreene uproavajue
pretpostavke. Pored ve uobiajene pretpostavke o uparenosti NMOS i PMOS tranzistora, esto
se koristi i pretpostavka o koncentrisanju svih kapacitivnosti u izlazni vor.
Kod savremenih CMOS kola, kod kojih je uobiajeno Vt = 0.2VDD , vreme kanjenja
opadajue ivice izlaznog signala je dato izrazom:
0.8CT
t pHL = (11.56)
W
kn VDD
L N
gde je CT ukupna parazitna kapacitivnost na izlazu. Vreme kanjenja rastue ivice izlaznog
signala je dato slinim izrazom:
0.8CT
t pLH = (11.57)
W
k p VDD
L P
Kod CMOS invertora, kao i kod sloenijih CMOS kola, postoje etiri uzroka za
disipaciju kola. To su: struja curenja, kapacitivnost optereenja, interne kapacitivnosti i prelazna
stanja. Dispacija usled struje curenja predstavlja statiku disipaciju koja je ustvari proizvod
napona napajanja VDD i struje curenja. Statika disipacija CMOS kola je reda W.
Mnogo vanija su ostala tri uzroka disipacije koji se javljaju samo prilikom promene
logikih stanja i koji su poznati pod zajednikim nazivom dinamika disipacija. Kada se invertor
koji je optereen kapacitivnim optereenjem C p pobuuje povorkom impulsa sa jednakim
trajanjem impulsa i pauze, energija koja se predaje kondenzatoru u toku jedne poluperiode, a
2
zatim disipira na tranzistoru iznosi C pVDD 2 . Srednja disipacija CMOS invertora je onda:
PD1 = f C pVDD
2
(11.58)
PD 2 = f CT VDD
2
(11.59)
Najtee je analitiki opisati disipaciju CMOS kola kada CMOS kolo prelazi iz jednog
stanja u drugo, a radna taka prolazi kroz oblast u kojoj su oba tranzistora provodna. Disipacija
CMOS kola usled prelaznog reima je priblino data izrazom:
112
gde je I DD max maksimalna nekapacitivna struja tokom promene stanja.
Poto sva tri izraza za dinamiku disipaciju pokazuju linearnu zavisnost disipacije od
uestanosti f, u praksi je uobiajeno da se dinamika disipacija prikazuje izrazom:
PD = f (C p + C pD )VDD
2
(11.61)
CMOS logika kola dobijaju se proirivanjem osnovnog invertorskog kola sa slike 11.13.
Na slici 11.16 su prikazana su CMOS NILI i NI kola sa dva ulaza. NILI kolo dobijeno je
dodavanjem paralelnog n-kanalnog tranzistora T3 i serijskog p-kanalnog tranzistora T4 . Za svaki
dodatni ulaz dodaju se dva komplementarna tranzistora. Formiranje NI kola je dualan proces. Za
svaki ulazni prikljuak dodaje se serijski n-kanalni tranzistor i paralelni p-kanalni tranzistor.
VDD VDD
W/L = 5 W/L = 5
W/L = 10
W/L = 10 F
A
W/L = 4
F
A B B
W/L = 4
W/L = 2 W/L = 2
(a) (b)
Rad kola sa slike 11.16 je jednostavno objasniti. Izlaz NILI kola bie na visokom nivou
samo ako su oba ulaza na niskom nivou. Dakle, imamo:
113
Y = AB = A+ B (11.63)
to je zaista logika funkcija NILI kola. Nasuprot tome, izlaz NI kola bie na niskom nivou
jedino ako su oba ulaza na visokom nivou. Na osnovu toga se moe napisati logika jednaina:
Y = A + B = A B (11.64)
W W
= 2.5 N (11.65)
L P L N
W 2.5 W
= (11.66)
L P N L N
Logika kola pripadaju klasi kombinacionih kola, ije stanje na izlazu zavisi samo od
trenutnog stanja ulaznih prikljuaka. Osim kombinacionih kola, u digitalnoj elektronici se koriste
i sekvencijalna kola, kod kojih stanje na izlazu zavisi od trenutnog stanja na ulazu ali i od
prethodnih stanja na ulazu, ili, drukije reeno, od sekvence (redosleda) ulaznih signala.
Sekvencijalna kola moraju sadrati elemente koji imaju sposobnost pamenja (memorisanja)
stanja. Jedan takav element mora imati bar dva stabilna stanja iz kojih moe izai samo pod
dejstvom pobudnog signala. Zbog jednostavnosti realizacije, u digitalnoj elektronici se koriste
elementi sa samo dva stabilna stanja, koji se nazivaju bistabilna kola.
Rad svih bistabilnih kola zasnovan je na korienju pozitivne povratne sprege ili
regeneracije. Posmatrajmo jednostavno kolo sa slike 11.17a, koje se sastoji od dva invertora
vezana na red. Karakteristike prenosa koje prikazuju izlazne napone oba invertora u funkciji
ulaznog napona vu prikazane su na slici 11.17b.
114
nalazi u prelaznoj zoni karakteristike prenosa. Kruno pojaanje je veliko i pozitivno. Vrlo mala
promena napona u nekom voru koji je obuhvaen petljom krunog pojaanja izazvae dalje
pojaanje (regeneraciju) te promene, to na kraju rezultuje ulaskom jednog invertora u stanje
logike jedinice na izlazu, a drugog u stanje logike nule na izlazu. Dakle, vrlo mala promena
napona vi 2 = vu izazvae, zavisno od svog polariteta, prelaz iz radne take C u taku A ili B.
Zato se za radne take A i B kae da su stabilne, a za taku C da je nestabilna ili metastabilna.
V i1 , V i2 V i2 Vi2 = Vu
Vu V i2 B
V i1 Vi2 = f(V u )
C
V i2
V i1 A
Vu Vu
(a) (b) (c)
Slika 11.17 a) Serijska veza dva invertora, b) izlazni naponi invertora u funkciji ulaznog napona,
c) odreivanje radnih taaka bistabilnog kola.
Da bi se bistabilno kolo izvelo iz stabilnog stanja, mora se dovesti u reim kada je kruno
pojaanje vee od 1 da bi se stvorio regenerativni efekat. Potrebno je, dakle, dovesti invertore u
pojaavaki reim. To se moe ostvariti dovoenjem pobudnog (okidnog) (engl. trigger) impulsa
u kolo. Da bi obezbedio promenu stanja pobudni impuls mora imati odgovarajui polaritet,
dovoljnu amplitudu i dovoljno trajanje. U principu se okidni impuls moe uneti bilo gde u petlju
povratne sprege, ali je, iz praktinih razloga, najjednostavnije umesto invertora upotrebiti
dvoulazna NI ili NILI logika kola i pobudni impuls dovesti na slobodni ulaz kola.
Dakle, bistabilna kola imaju dva stabilna stanja u kojima ostaju nedefinisano dugo do
dovoenja odgovarajue pobude. Postoje dve vrste bistabilnih kola. Kod kola prve vrste, koja se
nazivaju le kola (engl. latch) ili transparentna kola, izlaz stalno prati promene na ulazima dok se
ne dovede pobudni signal koji zamrzava stanje na izlazu. Kod kola druge vrste, koja se nazivaju
flipflopovi, stanje na izlazu se menja samo posle dovoenja odgovarajue ivice pobudnog signala
i posle toga se ne menja. Uu literaturi i u katalozima vrlo esto se ne pravi razlika izmeu ove
dve klase bistabilnih okidnih kola, pa se kola iz obe vrste nazivaju flipflopovima.
11.6.1 SR le
Na slici 11.18a je prikazano bistabilno kolo realizovano sa NILI logikim kolima koje se
naziva SR le kolo. Slobodni ulazi logikih kola oznaeni su sa S i R, a izlazi sa Q i Q jer
moraju biti komplementarni. Kada su izlazni nivoi Q = 1 i Q = 0 , kae se da je le kolo
setovano, dok se za sluaj kada je Q = 0 i Q = 1 kae da je le kolo resetovano. Na slici 11.18b
je prikazan grafiki simbol za SR le kolo.
S
Q
S Q
R Q
R Q
(a) (b)
Slika 11.18: SR le kolo sa NILI kolima, a) ema kola, b) Grafiki simbol.
115
Iz kombinacione tabele NILI kola, se vidi da se dovoenjem kombinacije S = 1 , R = 0
na ulaze kola, izlazi postavljaju u novo stanje Q = 1 , Q = 0 . Kae se da je SR le kolo setovano.
Dovoenjem kombinacije S = 0 , R = 1 , izlazi se postavljaju u novo stanje Q = 0 , Q = 1 ,
odnosno, le kolo je resetovano. Poto se postavljanje eljenog stanja vri dovoenjem logike
jedinice na odgovarajui ulaz, kae se da se ulazi aktiviraju visokim nivoom ili da je na ulazu
aktivni nivo visok. Kada se na ulazu nalazi kombinacija S = R = 0 , na izlazu se ne deava
nikakva promena, jer su oba ulazna signala na neaktivnom nivou. Nasuprot tome, ako se na
ulazima pojavi kombinacija S = R = 1 , oba izlaza e se nalaziti u stanju logike nule i nee biti
komplementarni. Posle prelaska pobude S = R = 1 u stanje S = R = 0 , stanje na izlazu se ne
moe predvideti jer zavisi od toga koji e se ulazni signal prvi promeniti. Zbog toga se
kombinacija S = R = 1 naziva zabranjeno ili nedozvoljeno stanje na ulazu.
Opisano razmatranje rada SR le kola prikazano je u tabeli na slici 11.19a, koja daje
stanja na izlazima za sve mogue kombinacije stanja na ulazima. Takva tabela se naziva
funkcionalna ili karakteristina tabela. U funkcionalnoj tabeli Qn oznaava trenutno stanje
izlaza Q dok Qn+1 oznaava naredno stanje izlaza, odnosno stanje posle promene ulaznih signala.
Osim karakteristine tabele u sintezi sloenih sekvencijalnih sistema esto se koristi i eksitaciona
tabela ili tabela pobude. Eksitaciona tabela se moe izvesti iz karakteristine tabele i odreuje
ulazne signale koji prevode kolo u eljeno stanje. Moe se uoiti da za pojedine prelaze nije
vano na kakvom se nivou nalazi neki ulaz. Takva situacija se oznaava u tabeli simbolom ,
koji oznaava da je nivo ulaznog signala nevaan. Ova injenica moe doprineti znatnom
uproavanju kola u procesu sinteze. Tabela na slici 11.19b predstavlja eksitacionu tabelu SR
le kola sa NILI kolima.
R Q
Q Q
R R
116
Dakle, promena stanja SR le kola sa NI kolima vri se niskim aktivnim nivoom. Ova injenica je
na grafikom simbolu prikazana pomou kruia na odgovarajuim S i R ulazima. Druga razlika
se odnosi na nedozvoljenu kombinaciju na ulazu koja je kod ovog kola S = 0, R = 0 . Eksitaciona
tabela SR le kola sa NI kolima prikazana je na slici 11.21b.
11.6.2 D le
(a) (b)
(a) (b)
Slika 11.23: a) Funkcionalna i b) eksitaciona tabela D le kola.
117
U statikom reimu D le kola onemogueno je pojavljivanje nedozvoljene kombinacije
ulaznih signala S = R = 0 , ali problem nestabilnosti nije u potpunosti reen. Naime, kada je
C = 1 , a ulazni signal D se menja sa nule na jedinicu, u kratkom vremenskom intervalu,
jednakom kanjenju kroz invertor, pojavljuje se kombinacija S = R = 0 . Ako se u tom intervalu
promeni vrednost signala C sa jedinice na nulu, zamrznuta vrednost izlaza bie nedefinisana.
Radi obezbeenja pouzdanog rada D le kola, u praksi se zahteva da signal na ulazu D bude
stabilan za vreme t su (engl. setup time) pre opadanja signala dozvole C sa jedinice na nulu.
11.6.3 D flipflop
SR le kola mogu menjati stanje na izlazu u bilo kom vremenskom trenutku, dok je kod
D le kola kola promena stanja na izlazu mogua u bilo kom trenutku kada je signal dozvole
aktivan. Kod kola sa povratnom spregom to moe stvoriti velike probleme, pa se zbog toga
koriste bistabilna kola kod kojih se promena stanja na izlazu (okidanje) moe vriti samo
prilikom promene logikog stanja ulaza na koji se dovodi takt. Takvi bistabilni elementi se
nazivaju flipflopovi. U praksi se sreu dva naina okidanja flipflopa: impulsni (okidanje se vri
celim pozitivnim ili negativnim takt impulsom), i ivini (okidanje se vri sinhrono sa rastuom ili
opadajuom ivicom signala takta). U savremenim digitalnim kolima mnogo vie se koristi ivini
nain okidanja, pa e u daljem tekstu biti opisano kolo D flipflopa sa ivinim okidanjem
prikazano na slici 11.24a. U grafikom simbolu na slici 11.24b ivino okidanje je oznaeno
trouglom kod takt ulaza C, a krui kod takt ulaza oznaava okidanje na opadajuu ivicu takta.
D
S Q Q D Q
C R Q Q C Q
(a) (b)
Slika 11.24: Ivini D flipflop sa okidanjem na opadajuu ivicu: a) ema kola, b) Grafiki simbol
Kada je takt signal u kolu sa slike 11.24a na visokom nivou, stanje na izlazima NI kola iz
prvog stepena odreeno je stanjem na D ulazu. Meutim, drugi nivo logikih kola blokiran je
visokim nivoom takt signala, tako da su na ulazima S i R u SR le kolo logike jedinice, koje ga
dre u zateenom stanju. Kada takt signal prelazi sa logike jedinice na logiku nulu blokiraju se
ulazi NI kola, ali se stanje na izlazima NI kola ne menja sve dok ne proe vreme propagacije
signala kroz NI kola t p . Kako se istovremeno sa blokiranjem NI kola aktiviraju ILI kola iz
drugog stepena, na jednom od ulaza S ili R pojavie se kratak negativan impuls trajanja t p koji
e postaviti SR le u eljeno stanje odreeno D ulazom. Posle toga, zbog niskog nivoa takt
signala, NI kola ostaju blokirana i stanje flipflopa se ne moe promeniti. Funkcionalna i
eksitaciona tabela ivinog D flipflopa sa okidanjem na opadajuu ivicu date su na slici 11.25.
118
11.7 Multivibratorska kola
Multivibratorska kola imaju jedno ili dva stanja u kojima se mogu zadrati samo tano
odreeno vreme. Takva stanja se nazivaju kvazistabilna stanja.
Monostabilni multivibratori imaju jedno stabilno stanje u kome ostaju sve dok pod
dejstvom spoljanje pobude ne preu u kvazistabilno stanje. Poto protekne izvesno vreme,
odreeno parametrima kola, monostabilno kolo se vraa u stabilno stanje. Tipina primena
monostabilnih multivibratora je generisanje impulsa tano definisanog trajanja.
Astabilni multivibratori (relaksacioni oscilatori) nemaju nijedno stabilno stanje, ve se
dva kvazistabilna stanja naizmenino smenjuju. Tipina primena astabilnih multivibratora je
generisanje periodine povorke impulsa iji su parametri odreeni izborom elemenata kola.
Takva periodina povorka impulsa se u sinhronim digitalnim sistemima koristi kao takt signal.
VDD
VDD
Vi
Vu1
VDD
R
C
Vu Vu2
Vi2
Vi1 Vx Vi
VP VDD Vu
119
promeniti, napon na ulazu drugog logikog kola v x pada za isti iznos pa je v x (0 + ) = 0 V . Napon
na izlazu drugog logikog kola skae na vrednost napona napajanja, tj. vi 2 (0 + ) = VDD . Vremenski
dijagrami ulaznog napona vu , izlaznih napona logikih kola vi1 i vi 2 , i napona v x prikazani su
na slici 11.27.
Vu
t
Vi1
VDD
t
Vi2
VDD
Vx t
VDD
VP
T t
S obzirom da je sada v x VDD , kroz otpornik R protie struja koja puni kondenzator C i
ide u izlaz prvog NILI kola. Nastalo stanje traje samo dok se napon v x ponaa kao napon logike
nule na ulazu, tj. dok je v x < VP . To je, dakle, kvazistabilno stanje. Kondenzator se puni strujom
ija je vremenska zavisnost eksponencijalnog tipa, jer je u pitanju RC kolo prvog reda. Napon v x
takoe ima eksponencijalnu zavisnost i definisan je jednainom:
= ( R + Rizl )C (11.68)
vx (t ) = VDD (1 e t ) (11.69)
120
kondenzatoru ne moe trenutno promeniti, skok napona v x bi trebalo da bude isti, tj. trebalo bi
da bude v x (T + ) = VP + VDD . Zbog ugraenih zatitnih dioda na ulazu koje ograniavaju vrednost
ulaznog napona na opseg izmeu 0 i VDD (ako se zanemari pad napona na provodnoj diodi),
napon v x nee moi da premai napon napajanja, ve e doi do naglog pranjenja kondenzatora
kroz zatitnu diodu i izvor za napajanje. Napon na kondenzatoru se naglo smanji za VP jer se
kondenzator po zavretku kvazistabilnog stanja prazni sa malom vremenskom konstantom
( Rd + Rizl )C , gde je Rd mala otpornost provodne zatitne diode.
Zamenom v x (T ) = VP i reavajui dobijenu jednainu po T, za trajanje kvazistabilnog
stanja se dobija:
VDD
T = ln (11.70)
VDD VP
Monostabilni multivibrator sa CMOS NILI kolima sa slike 11.26 moe se lako pretvoriti
u astabilni multivibrator vezivanjem otpornika R na izlaz drugog NILI kola umesto na izvor za
napajanje. Astabilni multivibrator sa CMOS NILI kolima (NI kolima, ili invertorima) prikazan je
na slici 11.28. U cilju uproenja analize rada astabilnog kola mogu se uvesti neke pretpostavke.
Pretpostaviemo da invertori imaju idealnu karakteristiku prenosa kao na slici 11.26c, da je
izlazna impedansa invertora zanemarljivo mala, i da su zatitne diode na ulazu idealne. Takoe
pretpostaviemo da je vreme kanjenja kroz logika kola zanemarljivo.
Nivoi napona na izlazima logikih kola mogu biti samo nivoi logike jedinice ( VDD ) i
logike nule (0 V). Osim toga, signali na izlazima vi1 i vi 2 su komplementarni. Pretpostavimo da
121
je neposredno pre poetka posmatranja napon v x < VP , gde je VP napon prelaza karakteristike
prenosa. Onda je vi 2 (0 ) = VDD , vi1 (0 ) = 0 V , pa se kondenzator C puni strujom kroz otpornik
R. Neka napon na kondenzatoru dostigne napon prelaza VP u trenutku t = 0 , to izaziva
regenerativni proces po ijem se zavretku u trenutku t = 0 + stanje na izlazima menja i postaje
vi 2 (0 + ) = 0V , vi1 (0 + ) = VDD . Posle promene stanja, napon v x trebalo bi da bude
v x (0 + ) = v x (0 ) + vi1 = VP + VDD , ali, zbog toga to zatitna dioda pone da provodi, poraste
samo do VDD . Posle toga, napon v x pone da opada jer se kondenzator C prazni kroz otpornik R.
Kvazistabilno stanje se zavrava kada napon v x opadne do nivoa VP . Trajanje prvog
kvazistabilnog stanja odreeno je izrazom:
vx () vx (0+ ) V
T1 = RC ln
= RC ln DD (11.72)
vx () vx (T1 ) VP
Vi1 Vx Vi2
Na poetku drugog kvazistabilnog stanja, zbog dejstva zatitne diode, napon v x naglo
opadne do nule i raste ka naponu VDD . Trajanje drugog kvazistabilnog stanja dato je izrazom:
vx () vx (0+ ) VDD
T2 = RC ln
= RC ln (11.73)
vx () vx (T2 ) VDD VP
pri emu je, zbog jednostavnosti, koordinatni poetak vremenske ose pomeren u taku t = T1 .
Perioda oscilacija je onda:
V VDD
T = T1 + T2 = RC ln DD (11.74)
VP VDD VP
T = RC ln 4 1.4 RC (11.75)
122
Vi1 VDD
Vi2 VDD t
t
Vx
VDD
VT
Koristei isti princip, mogu se konstruisati astabilna kola koja su pogodnija za rad na
viim uestanostima, a koja imaju manju osetljivost na promene parametara.
n 1
N = bn1 2n1 + bn2 2n2 + + b1 21 + b0 20 = bi 2i (11.76)
i =0
Bit bn1 se naziva bit najvee teine (engl. most significant bit MSB), dok se bit b0
naziva bit najmanje teine (engl. least significant bit LSB).
VREF VREF j
Ij = = 2 (11.77)
Rj R
123
gde je VREF stabilan referentni napon. Zbir struja kroz sve otpornike:
n 1 n 1 n 1
VREF VREF
I = djI j = dj = d j 2j (11.78)
j =0 i =0 Rj R j =0
R f VREF n 1
vi = R f I =
R
d
j =0
j 2 j = kN (11.79)
VREF
dn-1 Rn-1= R/2n-1 Rf
VREF 1
Vi = (i ) (11.80)
m 2
124
ako je vu > Vi onda je K i = 1 . Na primer, ako je vu > V p , vu < V p +1 , onda je K i = 1, 1 i p , i
K i = 0, p + 1 i m . Dakle, na ulazu kodera e se nai niz jedinica i niz nula, koje koder treba
da pretvori u eljeni binarni kod kojim se predstavlja vrednost konvertovanog napona. Za
realizaciju konvertora sa n izlaznih bita potrebno je m = 2 n 1 komparatora i m+1 otpornika.
vu
+REF
R/2
- Km
Qn-1
R +
Qn-2
- Km-1 Qn-3
+
Koder
- K2
R +
Q1
- K1
Q0
R/2 +
-REF
Najvanija odlika opisanog A/D konvertora je velika brzina rada, ali mu je mana velika
sloenost, zbog ega se koristi u sluajevima kada se analogni napon predstavlja sa najvie 10
bita. U ostalim sluajevima, kada je potrebna vea preciznost konverzije, koriste se drugi tipovi
A/D konvertora koji omoguavaju konverziju sa 12-20 bita, ali po cenu dueg vremena
konverzije.
125
jezgrima i poluprovodnike memorije, koje su omoguavale pristup do bilo koje elije za isto
vreme, za razliku od sekvencijalnih memorija (disk, traka, CD, DVD) kod kojih je pristup
informacijama najbri ako se one itaju u redosledu kako su upisane. Sa dananje take gledita
podela memorija na RAM i ROM nije opravdana, jer obe omoguavaju sluajni pristup elijama,
ali je ostala u upotrebi jer se teko moe izbaciti iz prakse.
Po drugoj kategorizaciji, memorije se dele po sposobnosti uvanja informacija na statike
memorije (SRAM) i dinamike memorije. Statike memorije zadravaju upisane informacije sve
dok imaju napajanje ili dok se ne izvri ponovni upis. Dinamike memorije zadravaju upisane
informacije veoma kratko vreme, reda desetak ms, pa se njihov sadraj mora periodino
obnavljati.
Osnovna jedinica statike memorije vrlo je slina RS le kolu, ali se zbog smanjenja
broja potrebnih komponenata u realizaciji memorijskih elija ne koriste NILI ili NI kola ve
CMOS invertori. ema statike memorijske elije je prikazana na slici 11.32.
VDD VDD
T2 T4
_
T5 Q Q T6
T1 T3
Bit _
linija Bit linija
B B
Osnovu memorijske elije ini le kolo, koje ine dva CMOS invertora T1, T2 i T3, T4.
Tranzistori T5 i T6 su tranzistori za spregu memorijske elije sa linijama za pristup. Ovi
tranzistori su provodni kada linija rei (W) doe na potencijal logike jedinice ( VDD ) i onda
spajaju memorijsku eliju sa komplementarnim bit linijama (B i B ).
itanje sadraja elije se izvodi na sledei nain. Neka je u eliju upisan sadraj Q = 1 ,
Q = 0 . Pre operacije itanja, linije B i B se dovedu na neki potencijal izveu logike jedinice i
logike nule, najee na VDD / 2 . Kada se selektuje linija rei i ukljue T5 i T6, protekne struja
kroz T4 i T6 do linije B, punei parazitnu kapacitivnost linije C B . Istovremeno, tee struja od
linije B kroz T5 i T1 do mase, koja prazni parazitnu kapacitivnost linije C B . Dakle, postoji
diferencijalni napon vBB > 0 , koji osetljivi senzorski pojaava moe registrovati i na svom
izlazu dati pravu vrednost napona logike jedinice. Ako je u eliju upisana logika nula, onda e
diferencijalni napon biti vBB < 0 , i senzorski pojaava e na izlazu dati logiku jedinicu.
Primetimo da se oitavanjem sadraja ne menja stanje memorijske elije, odnosno, itanje je
nedestruktivno.
126
Prilikom procesa upisa, bit linije B i B se dovedu na potencijale koji odgovaraju
sadraju koji treba da se upie u eliju. Pretpostavimo da je u eliju ve upisana jedinica i da
treba upisati nulu. Onda se linija B dovodi na logiku nulu, vB = 0 , a linija B na logiku
jedinicu, vB = VDD . Kada spreni tranzistori provedu, parazitna kapacitivnost vora Q , CQ , se
puni, a parazitna kapacitivnost vora Q, CQ se prazni, to izaziva promenu stanja na izlazima
invertora, odnosno promenu sadraja upisanog u eliju.
Primetimo da je zbog toga to su parazitne kapacitivnosti bit linija B i B , C B i C B ,
znatno vee od parazitnih kapacitivnosti vorova Q i Q , CQ i CQ , proces itanja informacija
znatno dui od procesa upisa informacija u statiku memorijsku eliju.
Tipino vreme pristupa kod savremenih statikih memorija je manje od 10 ns. Statike
memorije se koriste u primenama gde je potrebna velika brzina rada, kao to su na primer, ke
memorije ili memorije u sistemima za digitalnu obradu signala. Kapacitet statikih memorija ide
do nekoliko Mbita.
T
CS
Bit linija
B
127
VDD V
CSVCS + CB = (CS + CB ) DD + V (11.81)
2 2
odakle se dobija promena napona na bit liniji posle oitavanja sadraja elije:
CS VDD CS VDD
V = VCS VCS (11.82)
CS + C B 2 CB 2
jer je C S << C B . Ako je u eliju bila upisana logika jedinica onda je promena napona:
CS VDD
V (1) Vt (11.83)
CB 2
CS VDD
V (0) (11.84)
CB 2
Kao to se vidi, promena napona na bit liniji B je veoma mala, jer je C S << C B . Na
primer, ako je VDD = 5 V , Vt = 1.5 V , C B = 30C S , onda je V (1) = 33 mV a V (0) = 83 mV .
Promena napona je jo manja kod novijih dinamikih memorija, kod kojih se zbog smanjenja
potronje koristi napon napajanja VDD = 3.3 V ili jo manji. Dakle, za otkrivanje promena
napona na bit liniji i ispravnu detekciju upisanog sadraja u eliju, potreban je vrlo osetljiv
senzorski pojaava.
Primetimo takoe da je proces itanja sadraja dinamike memorijske elije
destruktivan, pa se posle itanja mora ponovo upisati isti sadraj u memorijsku eliju.
Detektovani sadraj elije se na izlazu senzorskog pojaavaa dovodi na ispravan logiki nivo,
VDD ili 0 V, pa se vraa na bit liniju i ponovo upisuje u eliju. Istovremeno sa itanjem jedne
elije sprovodi se postupak osveavanja sadraja ostalih elija koje su vezane na istu liniju rei.
Proces upisa je slian procesu itanja. Prvo se bit linija dovede na potencijal koji
odgovara sadraju koji treba da se upie, VDD ili 0 V, pa se potom ukljui spreni tranzistor,
ime se kondenzator C S optereti odgovarajuom koliinom naelektrisanja. Istovremeno sa
upisom u jednu eliju sprovodi se postupak osveavanja sadraja ostalih elija koje su vezane na
istu liniju rei.
Kao to se vidi, prilikom upisa u neku eliju, ili prilikom oitavanja neke elije, vri se i
osveavanje sadraja svih elija u selektovanoj vrsti. Meutim, da bi se sauvao i sadraj elija
koje se nalaze u vrstama kojima se ne pristupa radi itanja ili upisa, mora se vriti periodino
osveavanje cele memorije svakih 5-10 ms. Operacija osveavanja se uvek izvodi za celu vrstu,
tako to se proitaju sadraji svih elija u vrsti i ponovo upiu na ve opisani nain. Tokom
osveavanja ne moe se vriti ni itanje ni upis u memoriju. Meutim, poto se istovremeno
osveava sadraj velikog broja elija, na osveavanje se potroi manje od 2 % raspoloivog
vremena, tako da je dinamika memorija raspoloiva za normalan rad preko 98 % vremena.
Tipino vreme pristupa kod savremenih dinamikih memorija je 50-60 ns, a kapacitet
dinamikih memorija ide do nekoliko desetina Mbita. Dinamike memorije se najvie koriste za
realizaciju operativne memorije raunarskih sistema, jer imaju niu cenu i vei kapacitet od
statikih memorija.
128